Pomilovanje U Kaznenom Pravosuđu

A.
Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga ZakonaUDK

o pomilovanju)
343.292
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol.
10, broj1.
2/2003,
str. 479-511.
Primljeno
studenoga
2003.
Izvorni znanstveni rad
Dr. sc. Anita Kurtovi*
POMILOVANJE U KAZNENOM PRAVOSUU

(U POVODU NOVOGA ZAKONA O POMILOVANJU)
I. UVOD
Danas se u hrvatskoj pravnoj i politikoj javnosti prvi put doista raspravlja
o pravnoj prirodi predsjednike prerogative pomilovanja i znaenju te ovlasti
u kaznenom pravosuu. Pri tome se naglaava da se sadraj i priroda pomilovanja nuno nadovezuju na pitanja razloga i motiva nastanka tog instituta,
njegova razvoja kroz pravnopolitiku povijest i mjesta u suvremenim pravnim
sustavima. Otvorena su pitanja ustavnosti ograniavanja predsjednikove ovlasti,
stvarne i pravne prirode te ovlasti i njezina ureenja kao akta milosti, a ne akta
neograniene politike volje ili izvanrednog pravnog lijeka.
1. Primjena akata milosti (amnestije i pomilovanja) kao instrumenata

intervencije u kazneno pravosue u Hrvatskoj
U posljednjih dvadeset godina u Hrvatskoj primjena tzv. akata milosti, u
koje teorija svrstava ovlasti pomilovanja i amnestije, znaajno je proirila podruje svoga djelovanja. I prije osamostaljenja Republike Hrvatske uoavao se
stalni porast broja usvojenih molbi za pomilovanje (od 11,0% u 1983. do 24,8%
u 1989. godini), ime je pomilovanje ve tada pokazalo tendenciju poveanja
svoje primjene. Inae, u tom razdoblju u Hrvatskoj se prosjeno godinje usvajalo vie od 20,0% molbi za pomilovanje, a da doista nije rije o beznaajnom
broju, pokazuje podatak da se istodobno u Francuskoj usvajalo svega 6% molbi.1
Poetak agresije na samostalnu Republiku Hrvatsku donio je ratne uvjete u
dravi pa je primjena pomilovanja i amnestije jo vie poveana. Ve je tijekom
godina 1990., 1991. i 1992. pomilovan velik broj osuenika, a takoer su doneseni Zakon o amnestiji i Zakon o oprostu. Tako je u tom razdoblju i nastala
slika znatno ire uporabe akata milosti od uobiajene kao instrumenta intervencije u kazneno pravosue.
* Dr. sc. Anita Kurtovi, izvanredna profesorica Kaznenog prava Pravnog fakulteta Sveuilita
u Splitu
1
Djelatnost Ureda za pomilovanje u toj dravi smatra se djelatnou odbijanja, jer je
pomilovanje doista iznimno. Godefray-Laffargue-Yordamian: Le droit de grce et la justice
pnale en France, Paris, 1981., str. 32.
479
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Porast broja pomilovanih u godinama 1990. i 1992. (u sijenju 1993. broj

pomilovanja dosegao je ak 61,3% ukupnoga broja molbi razmatranih u tom
mjesecu) treba promatrati kroz prizmu najprije promjene vlasti te potom ratnoga
stanja u dravi, a to zasigurno stvara i posebne dravne razloge da povea
primjenu pomilovanja. U godini 1990. pomilovano je ukupno 430 osuenika
od kojih je najvei broj (306) bio obuhvaen odlukom o grupnom pomilovanju
(u postupku po slubenoj dunosti) od 27. lipnja, u povodu uspostave
demokratske vlasti u Hrvatskoj. Ostala 124 osuenika pomilovana su na molbu,
pa je u toj godini, premda je postotak ukupno pomilovanih iznosio ak 56,9%,
postotak pomilovanih u postupku na molbu bio 27,6%.2
Iste, 1990. godine Sabor Republike Hrvatske donio je i Zakon o amnestiji,3
u kojem je odabir korisnika amnestije bio temeljen ne na osnovi vrste kaznenoga
djela, ve na osnovi pravomone osude na kaznu bezuvjetnog zatvora za bilo
koje kazneno djelo. Amnestija se sastojala u djelominom osloboenju od izvrenja kazne zatvora za 1/4 ukupno izreene kazne svim osuenicima na kaznu
zatvora, bez obzira na to jesu li nastupili ili ne izdravanju kazne. Istim je
zakonom utvren i odnos te amnestije i odluke o grupnom pomilovanju od 27.
lipnja po kojem se snienje kazne pomilovanjem uraunava u snienje kazne
prema odredbama Zakona o amnestiji. Meutim, tako uspostavljen odnos nije
nikako trajan, jer osuenici koji su bili obuhvaeni amnestijom poslije su opet
mogli podnijeti molbu za pomilovanje. Tako se iz odluka o pomilovanju
donesenih nakon amnestije tijekom iste godine moe uoiti da su pomilovani i
oni osuenici kojima je kazna sniena primjenom Zakona o amnestiji. Premda
je sam Zakon o amnestiji iskljuio kumulaciju amnestije i pomilovanja u sluaju
u kojem je pomilovanje prethodilo amnestiji, nije mogao iskljuiti njihovu
kumulaciju ubudue upravo zbog bitne razliitosti tih instituta.
Time je 1990. godina obiljeena velikim brojem ublaavanja izreenih kazni,
amnestijom i pomilovanjem, i snienjem sudski izreenih kazni zatvora u znatno
veoj mjeri od uobiajene.4
2
Odluka o grupnom pomilovanju odnosila se na 31 osuenika koji su osloboeni daljnjeg

izdravanja izreene kazne zatvora (i to 14 osuenika za kaznena djela protiv ivota i tijela, 11
za kaznena djela protiv imovine, 1 za kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa, 2 za
kaznena djela protiv slubene dunosti i 3 osuenika za djelo silovanja), a u 13 sluajeva tih
osuenika neizdrani dio izreene kazne bio je u iznosu duem od 2 godine (u tri sluaja osude
za kazneno djelo ubojstva neizdrani dio izreene kazne iznosio je 5 godina). Preostalih 275
osuenika pomilovano je istom odlukom djelominim oprostom od izvrenja izreene kazne na
nain da se kazna zatvora sniavala u mnogo viim iznosima od do tada uobiajenih (u jednom
je sluaju kazna sniena 5 godina, u pet sluajeva 3 godine, u 1/3 svih pomilovanih tim oblikom
pomilovanja kazna je sniena 2 godine, dok je gotovo najvei broj osuenika, njih 130, pomilovan
snienjem kazne zatvora 1 godinu. Ostalima je kazna sniena 6 mjeseci ili manje.
3
Narodne novine br. 31 od 28. srpnja 1990.
4
Loginim se pokazuje da je nakon velike amnestije iz mjeseca srpnja te odluke o grupnom
pomilovanju velikog broja zatvorenika iz mjeseca lipnja opao broj usvojenih molbi za pomilovanje
480

I 1992. godina je znaajna po visokom postotku pomilovanja te po jo jednoj

amnestiji, ovoga puta realnoj (samo za kaznena djela poinjena u oruanim
sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, osim za ona kaznena djela za iji
je progon Hrvatska obvezna prema odredbama meunarodnog prava). Meutim,
ta je amnestija, za razliku od amnestije iz 1990. godine, predstavljala aboliciju
ili osloboenje od kaznenog progona i postupka za sve poinitelje navedenih
kaznenih djela poinjenih u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do dana stupanja
na snagu Zakona o oprostu.5 Prema podacima Ministarstva pravosua Republike
Hrvatske u razdoblju od 26. rujna 1992. do 15. sijenja 1993. sudovi (vojni i
civilni) donijeli su rjeenja o obustavi kaznenog postupka prema Zakonu o
oprostu za ukupno 3.049 osoba.6
Nadalje, Sabor RH izglasao je 20. rujna 1996. i Zakon o opem oprostu od
kaznenog progona i postupka poiniteljima kaznenih djela poinjenih u agresiji,
oruanoj pobuni ili oruanim sukobima te u svezi s agresijom, oruanom pobunom ili oruanim sukobima u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 17. kolovoza
1990. do 23. kolovoza 1996.7 Opi oprost koji je zapravo predstavljao aboliciju
obuhvaao je i potpuni oprost od izvrenja kazne, jer se odnosio i na ve
pravomone presude izreene poiniteljima navedenih kaznenih djela.
Od opeg oprosta bili su, meutim, izuzeti poinitelji najteih povreda humanitarnog prava koje imaju karakter genocida i ratnog zloina (taksativno su
pravnom oznakom nabrojena sva djela u smislu kataloga kaznenih djela koja
ne podlijeu oprostu) te kaznenih djela meunarodnog terorizma odnosno terorizma propisanog odredbama meunarodnog prava.
Takoer, prema l. 3. st. 2. Zakona o opem oprostu od abolicije i potpunog
oprosta od izvrenja pravomono izreene kazne bili su izuzeti i poinitelji
ostalih kaznenih djela koja nisu poinjena tijekom agresije, oruane pobune ili
oruanih sukoba niti su u svezi s njima. Meutim, ta ostala kaznena djela nisu
bila taksativno nabrojena, to je izazvalo niz dvojbi i problema u odreivanju o
kojim je djelima rije, time i u samoj primjeni Zakona o opem oprostu. Kako
je bilo nejasno koja kaznena djela podlijeu oprostu, sudovi su, pri utvrivanju
objektivne i subjektivne veze djela s agresijom, oruanom pobunom ili oruanim
u mjesecima poslije (od 24.6 posto usvojenih molbi u mjesecu listopadu do 15.6 posto usvojenih
u prosincu 1990. god.).
5
Zakon o oprostu stupio je na snagu danom objave u Narodnim novinama br. 58. od 25.
rujna 1992.
6
Takoer, u istom je razdoblju Predsjednik Republike u svezi sa Zakonom o oprostu
pomilovao u postupku na molbu 83 osobe srpske nacionalnosti te 53 pripadnika Hrvatske vojske
u postupku po slubenoj dunosti.
7
Narodne novine br. 80 iz 1996. godine. U istoj godini Sabor je kao amnestiju ogranienu za
odreeno podruje donio i Zakon o oprostu poiniteljima kaznenih djela s privremeno okupiranih
dijelova podruja Vukovarsko-srijemske i Osjeko-baranjske upanije (Narodne novine broj 43
iz 1996. godine)
481

sukobom, tumaili da je izvorna namjera zakonodavca da inom abolicije

obuhvati poinitelje razliitih kaznenih djela, dakle da primjena Zakona o opem
oprostu bude ira od primjene oprosta prema prijanjim zakonima o oprostu.8
Takva opa amnestija (abolicijom i potpunim oprostom od izvrenja kazne)
nesumnjivo je obuhvatila najvei broj poinitelja kaznenih djela u navedenom
razdoblju.
Navedeni podaci pokazuju da je iroka uporaba akata milosti te njihove
funkcije (bez obzira na to jesu li imale svearsku, pacifikacijsku ili neku drugu
svrhu) u razdoblju ratnih godina 1990.-1996. ipak bila iznimna. Amnestija je
kao instrument intervencije samoga zakonodavca u podruju kaznenog
pravosua kolektivna mjera, pa su stoga sve amnestije in rem imale ekstenzivan
uinak. S obzirom na to da amnestija ponitava samu osudu, brie kanjivost i
uspostavlja fikciju nepostojanja deliktne prirode poinjenoga djela te predstavlja
zaborav djela, njezino je bitno obiljeje injenica da tom zakonodavnom
intervencijom kojom se doputa odstupanje od ope discipline prevladavaju
upravo politike konotacije.
Sluajevi pomilovanja s kojima je hrvatska javnost ipak na neki nain bila
upoznata (najee njihovim prikazivanjem s negativnim konotacijama u medijima) i koji su u posljednjih desetak godina ocijenjeni vrlo spornima ponovno su
izazvali kritike i otre rasprave o kriterijima pomilovanja u Hrvatskoj te utjecaju
8
Argumentacija za takvo pravno shvaanje pronaena je u l. 4. Zakona o opem oprostu po

kojemu je iskljuena alba dravnog odvjetnika ako je sud primijenio oprost u korist poinitelja
kaznenih djela u okviru pravne kvalifikacije kaznenog djela koju je utvrdio dravni odvjetnik te
da za primjenu oprosta nije relevantno to odreeno kazneno djelo ili veina ostalih kaznenih
djela moe egzistirati i neovisno o oruanim sukobima ili ratu. Analizu i kritiki osvrt na primjenu
nedovoljno preciznog Zakona o opem oprostu dao je P. Novoselec u prikazu primjene oprosta
za tri kaznena djela ubojstva i jednog pokuaja ubojstva prema presudi Vrhovnog suda RH I K- 102/97 od 22. svibnja 1997. kojom je rjeenjem uvaena optuenikova alba protiv presude
upanijskog suda u Osijeku K-18/96 i obustavljen kazneni postupak na temelju Zakona o opem
oprostu, ime je izmijenjena dotadanja praksa VSRH da nema oprosta za ubojstvo. ire u: P.
Novoselec: Sudska praksa, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 4, broj 2, 1997., str.
717. Takoer, Novoselec u povodu odluka Ustavnog suda i Vrhovnog suda kojima je ponitena
abolicija za navedena kaznena djela naglaava da je time ispravljena jedna velika pogreka
hrvatskog pravosua: Valja ipak istaknuti da je ta pogreka bila mogua zahvaljujui i
nepreciznim zakonima o oprostu. Umjesto da dade katalog kaznenih djela koja podlijeu oprostu,
ve je prvi Zakon o oprostu od 25.9.1992. posegnuo za sasvim openitom formulacijom prema
kojoj je bila dovoljna sveza s agresijom, oruanim sukobima itd., ime je praktino, u suprotnosti
s naelom trodiobe vlasti, bilo preputeno sudovima da kreiraju pretpostavke za oprost. Dodue,
odmah nakon donoenja tog zakona u Hrvatskom saboru se pojavio nacrt njegova vjerodostojnog
tumaenja koji je sadravao katalog kaznenih djela za koja su sudovi trebali odobriti oprost, ali
je on uskoro tajanstveno nestao. P. Novoselec: Sudska praksa, Hrvatski ljetopis za kazneno
pravo i praksu, vol. 8, broj 1, 2001., str. 667, te P. Novoselec: Osvrt na dosadanje promjene
kaznenog zakonodavstva u Republici Hrvatskoj, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu,
vol. 3, broj 2, 1996., str. 578-581.
482

takve prakse na kaznenu politiku.9 Dostupna arhiva Ministarstva pravosua

sadri podatke po kojima su se u 1997. i 1998. godini postupci pomilovanja
pokretali, osim molbama osuenika, i po slubenoj dunosti za velik broj osuenih. Tako je Komisija za pomilovanje predloila Predsjedniku Republike da
pomiluje zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu ukupno 396 osuenika na
prijedlog ministra pravosua te 63 osuenika iz skupine tee bolesnih, starijih
osuenika i osuenika s tekim socijalnim, obiteljskim i imovinskim prilikama.
Time je u tri navrata Komisija predloila za pomilovanje ukupno 649 osuenika
za koje je predsjednik Republike F. Tuman i donio odluku o pomilovanju u
obliku potpunog ili djelominog oprosta od izvrenja izreene kazne te zamjene
blaom kaznom ili uvjetnom osudom.10
I predsjednik Republike S. Mesi donio je tijekom 2000. i 2001. godine
nekoliko odluka o pomilovanju koje su izazvale pozornost medija: pomilovanje
troje osuenika zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga unato protivljenju upanijskog suda i upanijskog dravnog odvjetnitva u Splitu; pomilovanje
biveg vozaa tadanjeg predsjednika Komisije za pomilovanje koji je bio
osuen zbog kaznenog djela protupravne naplate te pomilovanje sina i oca
osuenih zbog ubojstva i poticanja na ubojstvo, pri emu je sin ve prije bio
osuen za kazneno djelo ubojstva.11 Krajnji rezultat saznanja javnosti o navedenim odlukama bilo je razrjeenje odnosno rasputanje tadanje te imenovanje
nove Komisije za pomilovanje.
Premda ni struna javnost, naalost, nema mogunost cjelovitog uvida i
ocjene primjene sloenog, vrlo osjetljivog i danas ve upitnog pravnog instrumenta u funkcioniranju kaznenog pravosua, ipak su estoke kritike i otre
9
Ako je pravomona presuda iskljuivo sudski stav o opsegu poinjena nedjela, a dosuena
zatvorska kazna dio ukupne kaznene politike, opet u iskljuivoj nadlenosti suda, pomilovanje
po diskrecijskoj ocjeni predsjednika Republike omoguilo bi da netko izvan i iznad suda
odmjerava koliko netko treba odrobijati. Znai, netko drugi izravno bi utjecao na smisao
kanjavanja. V. Raji: Akt milosti takoer je presuda, Vjesnik od 3. svibnja 2003.
10
Nije poznato je li rije o cjelovitoj ili samo djelominoj arhivi predmeta pomilovanja za
navedene godine.
Izgleda da u posljednjih 20 godina primjene pomilovanja u Hrvatskoj nije bilo niti jednoga
sluaja abolicije, izuzev akta abolicije donesenog 12. kolovoza 1991. kada je Predsjednik
Republike oslobodio od kaznenog progona na prijedlog ministra pravosua 24 osobe okrivljene
za kazneno djelo iz l. 236-o KZH i dr. S obzirom na to da odluka, uobiajeno, nije obrazloena,
pretpostavlja se da je odluan razlog za jedinu aboliciju aktom pomilovanja bila potreba odreenog
politikog trenutka. Takoer, Komisija za pomilovanje je 19. svibnja 1998. predloila Predsjedniku, to je on i prihvatio, da jednu osobu oslobodi kaznenog progona, ali se iz odluke ne vidi za
koje kazneno djelo (odluka PA-1/1-98). Tih je godina bilo zatraeno i jedno pokretanje postupka
po slubenoj dunosti za donoenje akta abolicije pomilovanjem u sluaju osobe koja se nalazila
u inozemstvu, zbog kaznenog djela ubojstva.
11
Cit. prema: Slobodna Dalmacija od 25. srpnja 2000. i od 22. studenoga 2001. te Novi list
od 23. studenoga 2001.
483

rasprave ope javnosti o spornim odlukama rezultirale odreenim promjenama

ponajprije u politici primjene ovlasti pomilovanja.
Naime, Predsjednik Republike je u 2001. godini pomilovao ukupno 135
osoba, od kojih je 48 ili 35,5% bilo osueno za ubojstvo ili pokuaj ubojstva,
11 osoba ili 8,1% za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga te 39 osoba ili
28,9% za kazneno djelo izazivanja prometne nesree. Takoer, u toj godini
odlukom o pomilovanju od 26. oujka 2001. pomilovane su etiri osobe za
ratni zloin protiv civilnog stanovnitva te jedna osoba za zloin genocida.
Meutim, apsolutni broj pomilovanih osoba u 2002. godini smanjio se gotovo
tri puta, jer je pomilovano svega 48 osoba, i to 25 ili 52,1% za kazneno djelo
ubojstva ili pokuaja ubojstva, 4 ili 8,3% za zlouporabu opojnih droga te svega
2 osobe ili 4,2% ukupnog broja pomilovanih za kazneno djelo izazivanja
prometne nesree. Takoer, i u toj je godini (odlukom od 24. svibnja) pomilovana
jedna osoba za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva. Naalost, ostao je
nedostupan podatak o kojim se oblicima pomilovanja u tim sluajevima radilo.12
Koje su ope znaajke politike pomilovanja u Hrvatskoj posljednjih dvadeset
godina?
Prvo, glede oblika pomilovanja u 80,0% sluajeva daje se djelomini oprost
od izvrenja izreene kazne, i to najee snienjem u odreenoj mjeri visine
iste vrste izreene kazne ili, rjee, oprostom od daljnjeg izdravanja ostatka
kazne.13 Pomilovanje se u Hrvatskoj dodjeljuje za osude na kazne zatvora u
svim mjerama trajanja.14 Da je pomilovanje u Hrvatskoj u funkciji ublaavanja
kaznene politike, oigledno je iz injenice da snienje kazne izravno ovisi o
duljini sudski izreene kazne. Naime, visina snienja kazne aktom pomilovanja
i visina sudski izreene kazne u sljedeem su odnosu: to dulja izreena kazna,
to je vea apsolutna mjera snienja. Ta je znaajka logina posljedica primjene
pomilovanja u funkciji ublaavanja, jer to je tea sudska kazna, to skraenje
njezina iznosa apsolutno mora biti vee.
Drugo, primjena pomilovanja pokazuje visok udio povratnika u postupku
pomilovanja. Gotovo svaki trei pomilovani osuenik je povratnik. Moe se
dakle zakljuiti da se pomilovanja daju povratnicima u veem postotku nego
to je postotak povratnika u ukupnom broju osuenih osoba.15
12
Ministarstvo pravosua, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske.

Pri tome odnos oblika pomilovanja i vrste kaznenih djela nije potpuno ujednaen, jer je
udio pomilovanja snienjem kazne najvei kod djela protiv ivota i tijela te protiv imovine.
Suprotno tome, kod ostalih je vrsta kaznenih djela ei oprost od daljnjeg izdravanja kazne i
zamjena izreene kazne uvjetnom osudom.
14
Najvei postotak usvojenih molbi odnosi se na osude na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju
do 5 godina, jer su 2/3 pomilovanih upravo osuenici na kaznu zatvora do 5 godina.
15
Gotovo polovina podnositelja molbi su povratnici, ponajprije zbog toga to su najei
podnositelji molbi upravo osuenici za imovinska kaznena djela kod kojih je i inae najvei broj
13
484

Tree, to se tie motiva pomilovanja, u najveem broju sluajeva pomilovanje se u Hrvatskoj daje iskljuivo zbog razloga vezanih uz osobne okolnosti
samoga osuenika, to upuuje na zakljuak da se u nas uvrijeilo stajalite da
je funkcija tog instituta upravo resocijalizacija osuenika. Oigledno se smatra
da pravni sustav pomilovanjem hoe osigurati specijalnopreventivni uinak
kazne kroz uvaavanje uglavnom onih razloga koji su zaista vezani uz postignuti
stupanj resocijalizacije delinkventa.16
etvrto, najei razlozi pomilovanja u nas utemeljeni su na ponovnom
uvaavanju istih onih osobnih okolnosti koje je sud ve ocjenjivao prilikom
izbora vrste i mjere kazne. Naime, sve okolnosti koje je sud ocijenio kao olakotne
pri sudskom odmjeravanju kazne ponovno postaju i razlozima pomilovanja,
pa se zaista moe zakljuiti da je rije o ponovnom, ovaj put nesudskom odmjeravanju kazne. Dvostruko vrednovanje istih okolnosti relevantnih za kanjavanje, pa makar to bilo in favorem poinitelja, naelno je neprihvatljivo. Nesudsko ublaavanje kazne utemeljeno na istim okolnostima na kojima je i sud
odmjeravao kaznu neizbjeno dovodi do iskazivanja odreenog nepovjerenja
prema sudbenoj vlasti, jer se na taj nain ocjenjuje ispravnost sudskih odluka.17
Takoer, takvo ublaavanje ponovnim uvaavanjem istih okolnosti dovodi i
do neprihvatljive nejednakosti, jer se ne vri prema svim osuenicima, ve
samo prema nekima.18
Peto, sudovi u najveem broju sluajeva daju negativno miljenje o opravdanosti prihvaanja molbe za pomilovanje.
Uz takva obiljeja primjene pomilovanja u Hrvatskoj, koja nedvojbeno pokazuju da se pomilovanjem korigira sudska kaznena politika njezinim ublaivanjem, nuno se postavlja pitanje je li politika pomilovanja u nas predimenzionirana, racionalna i humana.
recidivista. Meutim, to se nepodudaranje udjela povratnika u primjeni pomilovanja s njihovim
udjelom u ukupnom broju osuenika moe objasniti injenicom da se upravo povratnici, posebice
specijalni, u najveem broju osuuju na bezuvjetne kazne zatvora za koje se uglavnom i moli
pomilovanje.
16
Zbog toga se u miljenjima kazneno-popravne ustanove, suda i ministarstva pravosua
koja prethode donoenju odluke najee kao razlog pozitivnog ili negativnog prijedloga navodi
ponaanje osuenika tijekom izdravanja kazne i trajanje izdrane kazne, dok se, posebice kod
negativnog prijedloga, esto vodi rauna o razlozima generalne i specijalne prevencije.
17
Je li to razlog to sudovi u najveem broju sluajeva predlau da se molba za pomilovanje
odbije?
18
Presudnu ulogu imaju opet kriteriji prema kojima se nekim osuenicima usvajaju molbe,
dok se drugima odbijaju. Ti su kriteriji u nas postavljeni tako da oni doista omoguavaju odreenu
diskriminaciju osuenika. Najvea nejednakost osuenika uoava se u injenici da se kao razlozi
pomilovanja uzimaju upravo one okolnosti koje su ve bile uzete u obzir kod sudskog
odmjeravanja kazne. Stoga je politika pomilovanja koja nekim osuenicima ublaava kaznu
ponovnim vrednovanjem istih okolnosti relevantnih za kanjavanje, dok drugima to odbija uiniti,
diskriminirajua i nehumana.
485

Zakljuak da je naa politika pomilovanja predimenzionirana bila bi logina

posljedica injenice da pomilovanje u Hrvatskoj slui iskljuivo ostvarivanju
cilja izvravanja kazne - resocijalizacije, to istodobno otvara i neka pitanja o
kaznenoj politici i politici izvravanja kazni.19
Podaci o primjeni pomilovanja u Hrvatskoj pokazuju da neto doista nije u
redu. Porast broja usvojenih molbi te kriteriji za primjenu pomilovanja upuuju
na to da pomilovanje u nas nije iznimna mjera za iznimne sluajeve, jer se daje
redovito.20 A to ne iznenauje, ako se zna da pomilovanje slui gotovo iskljuivo
ostvarivanju resocijalizacije.21 Kada pomilovanje postane redovit instrument
intervencije nesudskih tijela u podruju kaznenog pravosua, nedvojbeno je
da ili neto nije u redu sa samim pravom ili se ono pogreno primjenjuje.22
Redovita primjena pomilovanja stavlja na kunju postojeu kaznenu politiku i
politiku izvravanja kazni. Stoga je oigledno sazrelo vrijeme za reforme, ili
kaznenog zakonodavstva u irem smislu ili primjene pomilovanja.
Razlozi pomilovanja upuuju na to da politika primjene tog instituta u nas
nije racionalna, jer pomilovanje preuzima uloge nekih drugih kaznenopravnih
instituta. Tako ono ima funkciju uvjetnog otpusta, posebice kada je rije o
pomilovanju koje se odnosi na krae kazne zatvora.23 Upravo su takve kazne
podobnije za primjenu uvjetnog otpusta, jer osuenici bre ispunjavaju uvjete
19
Npr. dri li naa sudska praksa, vezana zakonodavnim rjeenjima, bezuvjetne kazne zatvora,
posebice one kraega trajanja, pogodnim sankcijama?
20
A. Kurtovi: Ustanova pomilovanja u hrvatskom pravnom sustavu i njezin utjecaj na
kaznenu politiku, Split, 1994. Da primjena pomilovanja u Hrvatskoj nije iznimna, proizlazi iz
usporedbe s udjelom osuenika koji su osloboeni od kazne u ukupnom broju osuenih osoba.
Statistiki podaci za 2001. godinu pokazuju da je udio onih prema kojima je primijenjena mjera
tzv. zakonsko-sudskog pomilovanja zaista izniman, jer je svega 0,3 posto osuenika u toj godini
bilo proglaeno krivima, a osloboeno od kazne.
21
Ako se pomilovanje dri redovitim instrumentom resocijalizacije, legitimitet i oportunitet
ovlasti pomilovanja trai se u isticanju njegove kriminalnopolitike uinkovitosti. U sluaju
predimenzionirane primjene pomilovanja kojemu je temeljni kriterij postignuti stupanj
resocijalizacije osuenika moe se zakljuiti da je, takoer, veoma visoka i uinkovitost
kanjavanja. Meutim, jo uvijek ekamo i znanstvene dokaze za stupanj uinkovitosti
kanjavanja, a i resocijalizacija postaje sve vie dubiozan cilj, jer novije teorije stoje na stajalitu
da je koncept resocijalizacije potrebno zamijeniti konceptom pravinosti. I na pragmatikom
planu danas je temeljno pitanje kako mjeriti i ocjenjivati uspjeh resocijalizacije te na emu
graditi prognozu budueg ponaanja osuenika. Upravo zbog toga ovlast pomilovanja predmetom
je kritika da u velikoj mjeri omoguuje visok stupanj arbitrarnosti. ak je zbog mogue opasnosti
od porasta (izvansudskog) modificiranja izvornih sudskih kazni pod znak pitanja u novijoj stranoj
teoriji stavljen i institut uvjetnog otpusta, utemeljen iskljuivo na ideji resocijalizacije.
22
U takvim okolnostima je mnogo prirodnije mijenjati pravo odnosno njegovu primjenu, a
ne stalno ga korigirati sredstvom koje se zato nuno, od iznimke pretvara u pravilo. S. Pihler:
Prilog raspravi o pomilovanju, Pravni ivot, 6-7, 1987., str. 702.
23
Podaci pokazuju da se najvei broj usvojenih molbi za pomilovanje odnosi na osuenike
na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju do 5 godina.
486

za njegovu primjenu, pa je (bezuvjetno) pomilovanje zbog postignutog uspjeha

u resocijalizaciji u tim sluajevima potpuno neopravdano.
Takoer, pomilovanje je neracionalno i u sluajevima u kojima preuzima
funkciju izvanrednog ublaivanja kazne. Okolnosti koje su se pojavile odnosno
nastale poslije pravomonosti presude (noviter producta) ili okolnosti koje su
i prije postojale, ali sud za njih nije znao (noviter reperta) naelno treba utvrivati i ocjenjivati sud, a ne nositelj ovlasti pomilovanja, jer te okolnosti moraju
utjecati na sudski izreenu kaznu ime se osigurava formalni integritet presude.
2. Opravdanost prerogative pomilovanja u kaznenom pravosuu

Pomilovanje u suvremenim pravnim sustavima doista je neto poput ivog
fosila ili relikta uloge apsolutnog suverena u podruju pravosua.24 Dananja
24
Pozicija vladara znaila je za bit pomilovanja odluujuu osobnu vezu izmeu vladara i
njegova pomilovanog podanika. Samo je tako in pomilovanja mogao dobiti prirodu visoko
osobnog akta vladarske velikodunosti ili dobrohotnosti. Svemogui vladar bio je niim
ograniena glava obitelji (drave) u patrijarhalnoj socijalnoj strukturi utemeljenoj na poslunosti
podanika svom gospodaru. Stoga je pokazivanje milostivosti snailo odanost podanika. U
kraljevskom vladaru bila su spojena sva tri dijela vlasti - izvrna, zakonodavna i sudska, on je
bio vrelo kreposti i milosti, jednako kao i pravde. Ovlast milosti vrila je svoje funkcije ve u
pravnom poretku starog antikog svijeta, a da se radilo o znaajnim funkcijama, oevidno je iz
injenice da je ve rimsko pravo razvilo sloene i razliite oblike milosti. Recepcija rimskog
prava (posebice preko kanonskog prava) bila je bitnoga znaenja za kasniji razvoj ovlasti milosti
u kontinentalnoj Europi. Kraljevska prerogativa pomilovanja u common law potjee iz Engleske
ranog srednjeg vijeka, u prvo vrijeme kao kontrola krune nad kaznenim postupkom (tzv.
pomilovanje po pravu i postupku), a poslije dobiva svoje puno znaenje pojma vladarskog oprosta
(pomilovanje po milosti). Ovlast pomilovanja u feudalnom drutvu izvirala je iz injenice da su
naruavanja kraljevskog mira ili druge povrede njegovih zakona smatrani napadima protiv kralja
osobno, pa je, konzekventno tome, ovlast prirodno i pripadala njemu samome. ire: Kobil, D.
T.: The Quality of Mercy Strained: Wresting the Pardoning Power From the King, Tex.L.Rev.
569, 1991.; Gaudemet, J., W. Waldstein: Untersuchungen zum rmischen Begnadigungsrecht,
Abolitio - Indulgentia - Venia, Innsbrck, 1964., pp. 240., SDHI (Recensiones librorum), 31,
1965., str. 359-362; Geerds, F.: Gnade, Recht und Kriminalpolitik, J.C.B. Mohr & Paul Siebeck,
Tbingen, 1960.; Duker, William F.: The Presidents Power to Pardon: A Constitutional History,
William and Mary Law Review, Vol. 18, No. 3, 1977., str. 475 - 538; Bai, Franjo: Opi pogled
na srednjovjekovno krivino pravo (XI - XIV. vijek), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zagreb,
38, 1988., 5, str. 683-709; Arangio-Ruiz, V., Guarino, A., Pugliese, G.: Il diritto Romano, Parte
IV: Diritto penale Romano di Giovanni Pugliese, Roma, 1980., 348 str.; Korengold, M. A. G. i
dr.: And Justice for Few: The Collapse of the Capital Clemency System in the United States, 20
HAMLINE L. REV., 1996.; Love, M. C.: Of Pardons, Politics And Collar Buttons: Reflections
On The Presidents Duty To Be Merciful, Fordham Urban Law Journal, 2000.; Moore, K. D.:
Pardons, Justice, Mercy and The Public Interest, 1989.; Rapaport, E.: Retribution and Redemption
in the Operation of Executive Clemency, 75 CHI. KENT L. REV., 2000.; Ruckman, P. S. Jr.:
Keys to Clemency Reform: Knowledge, Transparency, 2001.
487

ustavna i kaznenopravna prerogativa pomilovanja, vrlo duge povijesne batine

civiliziranoga svijeta, prisutna u gotovo svim svjetskim pravnim sustavima,
prerogativa je ija se opravdanost u posljednje vrijeme dri sve vie upitnom.
Protivnici takve ovlasti u podruju kaznenog pravosua smatraju da je ona
potpuno suprotna naelu podjele vlasti te naelima zakonitosti i jednakosti
(strano tijelo u pravnom sustavu primjene sudske odluke). Na praktinom planu,
pomilovanju se prigovara da je potpuno nekorisno, jer je razvitak kaznenog
prava poveao broj opih instituta kojima se ne samo izbjegavaju sudske pogreke nego se i u najveoj mjeri omoguuje prilagodba izreene kazne. Stoga se
smatra da je rije o nefunkcionalnom instrumentu, jer dananje kazneno pravo
poznaje olakotne okolnosti, ublaivanje kazne, osloboenje od kazne, obnovu
postupka, izvanredno ublaivanje kazne, uvjetni otpust, amnestiju te rehabilitaciju, ime se smanjuje uloga pomilovanja i njegovo podruje djelovanja.25
Meutim, i pored navedenih prigovora, ovlast pomilovanja jo je uvijek
integralni dio ustavne sheme svih pravnih sustava. Preteito je stajalite da
pomilovanje valja sauvati, pa je upravo zbog toga neizbjeno krucijalno pitanje:
to je to to opravdava, i u kojim sluajevima, pomilovanje u kaznenom pravosuu? Koji je to racionalan motiv pravnog sustava koji opravdava daljnji opstanak
prerogative pomilovanja?
25
Povijesni razvitak prerogative pomilovanja pokazuje koji su ideoloki i praktini razlozi
uope doveli do postojanja takve ovlasti. Pragmatiki razlozi ogledaju se u injenici da je ta
ovlast u razliitim pravnim sustavima povijesno sluila nizu funkcija. Milost je ublaavala strogost
kaznenog prava cijeloga perioda. Odmazda se ublaavala milou ve od ranog rimskog prava,
a najdramatinija primjena pomilovanja ogleda se upravo u ublaivanju kapitalne kazne sve
do dananjih dana. Milost je sve do razvoja modernih kaznenih sustava bila i u funkciji otklanjanja
kaznene odgovornosti osoba nesposobnih za rasuivanje, poinitelja koji su postupali u
samoobrani ili maloljetnika. U tim se sluajevima pomilovanje opravdavalo nudom ljudske
pravde. Znaajna povijesna svrha pomilovanja bila je i individualizacija kazne kako u njezinu
odmjeravanju tako i u naknadnom izvravanju, sve do pojave novih oblika sankcija (uvjetne
osude, sudske opomene i dr.) i uvjetnog otpusta (sve do kraja devetnaestog stoljea pomilovanje
je bilo jedini instrument ranijeg otputanja iz zatvora). Takoer, i rehabilitacija se mogla postii
milou jer se ve od srednjeg vijeka pomilovanje primjenjivalo radi uklanjanja stigme osude.
Povijesno je, zbog arhainosti kaznenog postupka koji nije davao mogunost priziva na
sudske odluke, pomilovanje u funkciji ublaivanja sumnji u mogunost sudskih zabluda te njihova
ispravljanja dugo bilo neosporni mehanizam za ispravljanje nepravde. I na kraju, potrebno je
posebno istaknuti vezivanje ovlasti milosti za socijalne i politike prilike u kojima se pravosudni
sustav nije uspio prilagoditi drutvenim potrebama, u kojima pomilovanje izvrne vlasti
omoguava nesavrenom sustavu kaznenog pravosua da se adaptira vremenima i vrijednostima
koje se mijenjaju. Takvi primjeri milosti u funkciji pravednog postupanja u prilikama u kojima
se rigorozna neelastinost kaznenog i pravosudnog sustava nije jo prilagodila goruim drutvenim
potrebama poznati su od davnina, posebice u sluajevima revolucionarnih politikih promjena.
Meutim, potrebno je istodobno naglasiti i da su vladari pomilovanjem, pored te nedvojbeno
opravdane tenje za iskazivanjem naela pravinosti, esto smirivali aktualne politike tenzije i
tako svojom blagou i milosrem prema podanicima uvrivali svoju vlast.
488

Put kojim je pomilovanje prolazilo kroz pravnopolitiku povijest, od pukog

akta kraljevske milosti do funkcionalnog instituta kaznenog pravosua, bio je
stalno proet idejom da je pomilovanje potrebno osloboditi iracionalnosti ideje
milosti. Takoer, injenica je da jedino to je na tom putu ostalo gotovo oduvijek
neizmijenjeno jest nositelj ovlasti - poglavar drave, monarh ili predsjednik.
Sve ostalo vezano uz pomilovanje mijenjalo se, u veoj ili manjoj mjeri, premda
se ono kao potomak apsolutne vladareve moi uvelike i uspjeno branilo od
svih akcija da ga se stegne odreenim pravilima.26
Zato je i danas prihvaen stav da je pomilovanje dodatak pravde (supplementum justitiae) odnosno prijeko potrebna dopuna kaznenog pravosua?27
Zbog ega pravni sustavi najveega broja civiliziranih drava ipak prepoznaju
potrebu prava na albu vlasti drukijoj od zakonodavne ili sudbene? Pomilovanje nedvojbeno ima iznimno moan pravni uinak (jer je jae od sudske
presude, a u sluaju abolicije jae je i od samoga zakona), ono je potencijalno
mono oruje, pa se, prirodno, postavlja pitanje zbog ega i u ime ega pravni
sustav ustrojava i tolerira ovlast pomilovanja. Je li ideja milosra jedini spiritus
movens28 ustroja pomilovanja kao pravnoga instituta ili se pomilovanjem hoe
osigurati neka funkcija prava?
26
Vrijeme prosvjetiteljstva bilo je vrlo kritino prema pomilovanju i vidjelo je u njemu samo
vladarski in samovolje. Znanstvena misao XVIII. stoljea rano je uoila da je doputenje vladaru da
se mijea u provoenje prava prijetnja naelu podjele vlasti, u smislu ugroavanja i povrede autonomije
zakonodavstva i pravosua. Zbog toga nije nikakva sluajnost to su ideoloke kontroverzije u pogledu
opravdanosti ovlasti pomilovanja dosegle svoj vrhunac upravo tijekom XVIII. stoljea u kojem je
poloen kamen temeljac danas vladajue politike teorije. Nije koincidencija to je upravo proizvod
Francuske revolucije iz 1789. godine potpuna abolicija te ovlasti: propisivanje kazni prerogativa je
prava (zakona), pa nita nije moglo spasiti poinitelja od primjene jednom proglaene kazne.
Unato prosvjedima da je nezavisnost sudbene vlasti ugroena davanjem nesudbenoj vlasti
ovlatenja da pomiluje prijestupnike koji su valjano osueni u sudskom postupku, konstituiranjem
ustavnih demokracija XIX. i XX. stoljea, temeljenih upravo na naelu razdvajanja vlasti, zadrana
je prerogativa pomilovanja, i to sada kao ustavni in blagosti izvrne vlasti.
27
Hlscherovo miljenje.
28
Milosre je nedvojbeno idejna i legitimirajua pozadina pomilovanja, ali je li ono samo sebi
svrha, odnosno je li pomilovanje jedino i puki akt milosti? Tako Radbruh smatra da se pomilovanje
ne iscrpljuje u tome to je pravni institut te da se uope ne temelji na pravnim vrijednostima: ...
milosre ide ispred prava, ono je bolje nego pravo, jer ... pored prava postoje i druge vrijednosti
i moda e biti potrebno pomoi tim vrijednostima da postignu vaenje nasuprot pravu. Meutim,
mi i milosre briljivo mjerimo na gram na kantaru prava: milosre je postalo pravno
dobroinstvo, ali ... milosre ne zna za prisilu - ak ni za prisilu pravde. Ono ne predstavlja
samo blau formu prava nego blistavu i svijetlu zraku, koja u podruje prava prodire iz jednog
svijeta potpuno stranog pravu i na taj nain ba iznosi na vidjelo bezosjeajnu sumornost svijeta
prava. Radbruh, G.: Filozofija prava, 1980., str. 222. Bitna je oznaka milosti da ona nije sputavana
pojmovima koji pripadaju pravu i pravosuu, ona je osloboena svih pravila krivnje, pa je svaka
okolnost koja se odnosi na djelo i pojedinca relevantna za foro clementiae izvan i iznad svih
zakonskih pravila, zakonskih formalizama i u kojem ni teorija, kao npr. postulat ignorantia legis
non excusat nema mjesta. Smithers, W.W.: Nature and Limits of the Pardoning Power, Journal of
the American Institute of Criminal Law and Criminology, I, str. 553.
489

Ako se za milost u kaznenom pravosuu dri da je nepotrebna, nerazumna

i neopravdana, mora postojati realno opravdanje primjene pomilovanja, tj. racionalna dravna potreba za institutom pomilovanja, jer je ovlast milosti mnogo
vie od pukog milosra i osobne sklonosti efa drave primijenjene prema
njegovu osobnom konceptu milosti ili pravde.29
Argumenti kojima se osporava potreba zadravanja pomilovanja istodobno
upuuju i na razloge koji su doveli do zadravanja te ovlasti.
Prvi je prigovor da vrenje pomilovanja predstavlja mijeanje (immixtion)
izvrne vlasti u sudbenu odnosno grubo krenje temeljnog naela podjele
vlasti. Upozorava se da je, prema usvojenoj politikoj teoriji vlasti, ovlast pomilovanja antidemokratska, jer je suenje i kanjavanje u pravnim dravama
demokratskoga ustrojstva iskljuivo podruje sudbene vlasti.30 Ta se povreda
posebice istie u sluaju abolicije kada je kazneni postupak zapoeo ili je ak
ve podignuta i optunica.
Premda na prvi pogled izgleda da se pomilovanjem doista kri ustavno naelo
izvanjske neovisnosti o mijeanju politikih vlasti u rad suda, sporan je razlog
toga krenja. Prema stajalitima nekih teorija o podjeli vlasti dri se, unato
priznanju da postoji odreena tenzija izmeu zakonodavne vlasti koja ustanovljava pravo, sudbene vlasti koja utvruje injenice i na njih primjenjuje to pravo
te izvrne vlasti koja je ovlatena pomilovanjem davati iznimke od tog prava,31
da je ovlast pomilovanja, ipak, u funkciji prihvaenog sustava checks and
balance (kontrole i ravnotee) vlasti.
Stoga je i osnovni razlog zbog ega ovlast pomilovanja ne pripada nekoj
drugoj grani vlasti (npr. zakonodavnoj, prema miljenju Beccarije da je milost
vrlina stvaratelja, a ne izvritelja zakona) injenica da ona dokazuje potrebu
kontrole pravosua i zakonodavstva,32 jer se koristi za ispravak odluka sudbene
vlasti liene fleksibilnosti, a takoer za ispravak ogranienja svojstvenih
zakonodavstvu u njegovoj bitnoj nesposobnosti da prepozna sve kombinacije
moguih sluajeva.33 To stajalite daje uporite upravo pristalicama pomilova-
29
Stafford, P. S.: Clemency: Legal Authority, Procedure, and Structure, National Center for
State Courts, Denver, 1977., str. XIV.
30
Pomilovanje izgleda kao anomalija u ustavnoj demokraciji XX. stoljea, ija je zadaa,
barem naelno, osjetljivo razdvajanje vlasti, namijenjeno osiguranju neovisnosti sudbene vlasti.
Sebba, L.: The pardoning power - a world survey, The Journal of Criminal Law and Criminology,
Vol. 68, No. 1, 1977., str. 83.
31
Stafford: op. cit., str. 1.
32
Ostatak uloge apsolutnoga suverena koji u modernim pravnim sustavima i nadalje zadrava
pomilovanje kao svoju posljednju ovlast u podruju sudstva, jednako kao to zadrava i kontrolu
zakonodavne vlasti ovlau promulgacije zakona. Pri tome je ovlast pomilovanja jedina izvan
uspostavljene kontrole i ravnotee vlasti.
33
Duker: op. cit., str. 537.
490

nja za koje je njegov bitan atribut utemeljen u nesavrenosti ljudskih zakona i

ljudskih akcija kanjavanja.
Ako postoji povreda ustavnog naela trodiobe vlasti, ona je uinjena uz
blagoslov samoga ustava koji tako, oigledno zbog dravne potrebe, eli
statuirati iznimku od temeljnog naela.
Drugo, kritiari pomilovanja rado istiu povredu jo jednog ustavnog naela
- naela jednakosti te istiu mogunost da se upravo pomilovanjem ini diskriminacija. Misli se da je jedan od negativnih uinaka ovlasti milosti, premda je
ona in favorem ovjeka, rtvovanje (makar djelomino) temeljnog naela pravde
- naela jednakosti pred zakonom, u smislu jednake podvrgnutosti pravnim
posljedicama koje kazneni zakonici propisuju, ime se izaziva nejednakost.34
Nadalje, da se pomilovanje, optereeno veinom problema iz sustava uvjetnog
otpusta (nedostatkom jasno utvrenih kriterija i mogunou nepodudarnih standarda) te pogorano injenicom da jedna povoljna preporuka moe poprimiti
bezbrojne oblike, i kad bi moglo biti pravedno provedeno, moe shvatiti kao
nepravedno i diskriminacijsko. U teoriji kaznenog prava sve su ea stajalita
da je svaka privilegija alter ego diskriminacije, u smislu da odbijanje primjene
privilegije (meu koje svakako, po nainu kako se primjenjuje, spada pomilovanje) nanosi tetu odnosno gubitak za onoga koji nije pomilovan,35 pa se on
moe smatrati kanjenim. Stoga te teorije kriterije za privilegije, koji u sluajevima pomilovanja nisu ni jasno definirani, dre kriterijima diskriminacije
osuenika.
I taj argument protivnika pomilovanja daje jo jedno uporite tezi o dravnoj
potrebi da i tim institutom osigura provoenje ustavnog naela jednakosti u
materijalnom smislu, koje ukljuuje i onaj elementarni pojam pravinosti kao
kategorije priznavanja stvarne nejednakosti ljudi.
Naime, postoje stajalita koja naglaavaju da nije prihvatljivo ni s ustavnog
aspekta promatrati naelo jednakosti u isto formalnom smislu (premda je
34
Posebice se povreda naela jednakosti naglaava u primjeni amnestije, pa je Pulitanovo

miljenje da se amnestijom tovie postie antiteza u tretiranju identinih sluajeva: poinitelji
kaznenih djela iste vrste i iste teine izlau se nekad vie, nekad manje, osudi i kazni, iskljuivo
ovisno o trenutku kad su poinili kazneno djelo. ... Dolazi do prave diskriminacije koja ovisi
prije svega o odnosu izmeu trenutka poinjenja kaznenog djela i datuma emanacije amnestije,
ali i o drugim proizvoljnim elementima, npr. razliitom trajanju sudskoga postupka. Cit. prema:
Mazzacuva, N.: Luso della clemenza in materia penale e la nuova politica criminale: le
contraddizioni del D.P.R. 4 agosto 1978., n. 413, La Questione Criminale, Bologna, anno IV, 3,
1978., str. 477.
35
Najbolji primjer za takvu vrstu diskriminacije jest sluaj u kojem porota ili nositelj ovlasti
izvrne milosti odbije zamjenu smrtne kazne, pa se osoba osuena da umre smatra kanjenom u
odnosu prema osobi koja je dobila milost. U angloamerikoj teoriji najzorniji primjer
diskriminacije u vezi s dodjelom privilegije u obliku milosti jest sluaj Furman v. Georgia iz
1972. god. ire B. M. Zupani: Criminal Law: The Conflict and The Rules, New York, 1981.,
str. 249.
491

pravna jednakost, apstraktno iskazana u naelu zakonitosti, na planu logike i

racionalnosti prihvatljiva), pa time ni akti milosti sami po sebi nisu u opreci
spram naela jednakosti. Ako se ustavno naelo jednakosti svih pred zakonom
promatra kao provoenje naela koje zabranjuje da se na isti nain postupa u
objektivno i opravdano razliitim situacijama,36 tada pomilovanje nije u koliziji s jednakou, ve naprotiv u njegovoj funkciji. Posebice se to odnosi na
akte milost koja se primjenjuje radi ostvarivanja pravednosti.37
Upravo opa norma potire naelo jednakosti u ime ijeg je ostvarenja i
nastala, jer jednako vrednuje stvarno nejednake osobe i njihova bitno razliita
ponaanja, premda se po osnovnim elementima oni mogu podvesti pod istu
opu normu. Stoga, traenje racionalnog razloga pomilovanja u modernoj teoriji
kaznenog prava i lei na funkciji adekvatne primjene ope norme na svaki
pojedinaan sluaj, pa svoje opravdanje pomilovanje nalazi u dvojbi svih
ljudskih pravinosti.38
Meutim, danas je u zavidnoj mjeri postignuta tzv. relativizacija ljudske pravinosti, bilo kroz nerigidne i elastine zakonske sustave koji nisu apsolutni i za sve
jednaki, bilo usavravanjem sudskog postupka, a posebice promiljenim sudskim
odmjeravanjem kazne, kojim se moe postii potpuna individualizacija kanjavanja.
Odbacujui njegovu iracionalnost,39 pomilovanje je u pravnoj dravi parlamentarne demokracije zakonito samo ako je osloboeno religiozno-osobnog
ina odnosno neovisno o njemu. Bitna oznaka tzv. pravog pomilovanja jest
da predstavlja in velikodunosti ili obinog saaljenja, dok je tzv. korigirajue
pomilovanje (u smislu izmjene kazne) racionalno samo ako potvruje
postojanje posebnog dravnopravnog razloga. Prema tome, spiritus movens
milosra u aktu pomilovanja je neki dravni razlog zbog kojega se pomilovanje
uope uvodi u pravni sustav. Nije pomilovanje prihvaeno u pravnome sustavu
primarno zato da bi se osiguralo milosre, ve zato da bi se preko ideje milosra
u pomilovanju osigurala neka funkcija prava.
36
Mazzacuva: op. cit., str. 479. Takoer, na zakonodavnom planu naelo jednakosti trebalo
bi obuhvati i zabranu zakonodavcu da propisuje razliite norme za objektivno jednake situacije,
ali uz doputenje da moe propisivati razliite norme za objektivno razliite situacije. Stoga,
prema Mazzacuvinu miljenju, ni amnestija ne bi znaila povredu temeljnog naela jednakosti:
... dovoljno je izdvojiti sluajeve kod kojih se doputa da odreena ponaanja ne budu kanjena,
diskriminirajui ih od ostalih koja su i dalje izloena propisanim sankcijama. Naravno, ta
distinkcija napravljena na planu sankcioniranja sluajeva koji potpadaju pod isti kazneni prijestup
mora biti uzrokovana objektivnim i opravdanim motivima. Ibid.
37
Oni ostvaruju svoju bit opravdano diskriminirajui, na planu sankcija, razliite situacije
zbog objektivnih i racionalnih razloga, i zbog toga su opeprihvaeni i smatraju se kompatibilnim
s bilo kojim politiko-pravnim sustavom, to stavlja njihovu primjenu u neutralnu i racionalnu
dimenziju i ini ih nepodobnima za bilo kakvu kritiku. Ibidem, str. 487.
38
Geerds: op. cit., str. 23.
39
Iracionalnost postoji i danas, umjesto u tovanju roendana vladara, u tovanju dravnog
ili nacionalnog praznika. Geerds: op. cit., str. 14.
492

O kojem se dravnopravnom razlogu radi? Rije je o tradicionalnom konceptu naela zatite drutva - samozatite, iji logiki i politiki temelj stoji u
interesu drave za nekanjavanjem koji u odreenom sluaju prevagne nad
interesom drave za kanjavanjem.40
Tako, akti milosti u kaznenom pravu zapravo potvruju naelo drutvenog
interesa te je njihova pravna osnova upravo zatita drutvenoga interesa. Stoga,
oni postaju legitimni kumulativnim ispunjenjem dvaju uvjeta:
1. da su instrument pravde, odnosno pravinosti, ovisni o motivima koji
se tiu nepravednosti i neuputnosti kanjavanja. Ta uloga provoenja pravde
moe se izvriti aktima kolektivnoga tipa kada se situacija nepravde odnosi na
velik broj djela koja su se dogodila u odreenom razdoblju ili na odreenom
dravnom teritoriju. Ali kada se situacija nepravde odnosi na pojedinane
sluajeve, primjereniji oblik milosti je onaj individualnoga tipa; i
2. da se moraju temeljiti na injenici kako postoji objektivno iznimna
situacija, najvjerojatnije neponovljiva. Ako ne postoji iznimnost, ne moe se
opravdati odstupanje od ope discipline.
Zbog toga se u teoriji pomilovanju pripisuju sljedee funkcije: ispravak
sudske pogreke,41 ostvarenje pravinosti,42 promidba drutvenog oporavka
poinitelja (rehabilitacija), postizanje dravnopolitikih ciljeva43 te ouvanje
vaeeg kaznenopravnog sustava, ali istodobno i njegov razvitak.44
40
Ne samo da kazneno djelo predstavlja povredu drutva ve je, premda je oblik zatite
drutva, i kazna, jer, ponekad branei ugroeno drutvo zastraivanjem postiemo manji uinak
od onoga koji bismo postigli milou. Takoer, kazna povrjeuje neke temeljne vrijednosti
drutva. Mazzacuva: op. cit., str. 473.
41
Upravo je institut pomilovanja priznanje da je sudski postupak pogreiv. Meutim,
pomilovanje nedune osobe je apsurdno, jer ona ima pravo na ponitenje pogrene osude i na
oslobaajuu sudsku presudu koja brie krivnju. Stoga pomilovanje u ovom sluaju moe biti
samo opravdano sredstvo da se nevino osuena osoba oslobodi izvravanja kazne i prije nego
to se sudskim putem poniti i sama osuda.
42
Primjena opeg pravila, po sebi pravednoga i razboritoga, moe proizvesti za odreene
naroite situacije vrijeanje smisla i osjeaja pravednosti. S obzirom na to da je socijalni i politiki
ivot u stalnoj mijeni, pomilovanje moe sluiti rjeavanju situacije u kojoj drutvo jo nije spremno
odbaciti zastarjelu pravnu normu ija primjena u odreenim sluajevima postaje krajnje nepravedna.
Rjeavanje kolizije moralne i legalne pravde aktom pomilovanja prihvatljivo je u sluaju osude
poinitelja koji je poinio djelo koje se vie ne smatra kaznenim djelom, kao i u sluaju kazne ija
se strogost u vrijeme suenja inila pravednom, ali je s vremenom postala nepotrebno stroga.
43
Rije je o radikalnim promjenama politikih ili socijalnih odnosa, koje mogu uvjetovati
da pravomono izreena kazna vie nije u skladu s osnovnim naelima kaznenog prava, ili vie
nije primjerena stupnju opasnosti djela i poinitelja. Pacifikacija drave razdirane revolucijom
ili graanskim ratom vrlo je vaan dravni interes, pa pomilovanje ima cilj zatite drutva.
Meutim, smatra se da je u tim sluajevima primjerenije posegnuti za amnestijom.
44
Pomilovanje uva stari normativni ustroj sa svim njegovim nedostacima, ali moe imati i
odreenu anticipativnu ulogu u reformi vaeeg kaznenog sustava implicirajui potrebu mijenjanja
prava u nekom dijelu u smislu generatora normativne reforme, ak i u smislu depenalizacije.
493

Prema tome, kada drava primjenjuje pomilovanje, to radi iskljuivo zbog

svoje samozatitne potrebe, i to u iznimnim sluajevima u kojima ostale institucije nisu ostvarile tu dravnu potrebu.45 Stoga prerogativa pomilovanja po
logici stvari ne moe biti redovit, nego izniman korigirajui instrument, jer su
i sluajevi takve intervencije u kazneno pravosue iznimni.
II. NOVI ZAKON O POMILOVANJU

Brojne rasprave i kritike te uobiajena ili neuobiajena praksa navele
su zakonodavca da, uvaavajui teorijske i praktine prijepore, reformira predsjedniku prerogativu pomilovanja. Prvi korak koji je uinjen, Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, bilo je brisanje odredbi lanaka 87. i 88.
KZ. Propisivanje pretpostavki za amnestiju preputeno je posebnim zakonima,
pa e sam zakonodavac koji ima ovlast amnestije odreivati i sadraj odnosno
uinke amnestije. Time je suvinom postala i odredba KZ-a o pomilovanju.46
Istodobno Vlada je pokrenula postupak donoenja novoga zakona o
pomilovanju. Sabor je izglasao novi Zakon na sjednici 17. listopada 2003.47
45
Pihler, inae zastupnik teze da se pomilovanje kao pravni institut ne moe legitimirati
samo nekim etikim razlozima, smatra da postoje razlozi koji nalau potrebu jednog instituta u
pravu kojim e se osigurati relativno gipkiji mehanizam kontrole sadraja i primjene kaznenoga
prava nego to to doputaju redoviti instituti i naela. Zbog toga se pomilovanje i mora zasnivati
na drugom naelu prava nego to su zasnovani pravni instituti koji su njime kontrolirani. S.
Pihler: op. cit., str. 690.
46
Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ija e primjena poeti 1. prosinca
2003. ne sadrava vie odredbe o amnestiji i pomilovanju jer je generalno utvrenje pretpostavki
za ta dva akta doista suvino. Naime, kako amnestiju za kaznena djela daje Hrvatski sabor,
logino je da se propisivanje pretpostavki za amnestiju utvruju posebnim zakonima, dok je
pomilovanje prema dosadanjoj praksi takoer bilo ureeno posebnim zakonom, Zakonom o
pomilovanju (stupio na snagu 1. srpnja 1977. kao republiki zakon, Narodne novine br. 5/77.,
izmijenjen 1990. godine, Narodne novine br. 47/90., 1992. godine, Narodne novine br. 91/92. i
1993. godine kada je objavljen proieni tekst, Narodne novine br. 29/93.).
47
Radna skupina Ministarstva pravosua, uprave i lokalne samouprave RH za izradu Nacrta
prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pomilovanju pripremila je Nacrt prijedloga
koji je, s nekim izmjenama, Vlada uputila u zakonodavnu proceduru. Prijedlog je u odnosu
prema Zakonu o pomilovanju iz 1993. godine i Uputstvu o postupanju sudova i kazneno-popravnih
ustanova u svezi s postupkom pomilovanja iz 1984. godine sadravao izmjene glede sadraja ili
uinaka te postupka pomilovanja. Hrvatski sabor donio je zakljuak kojim se prihvaa Prijedlog
zakona o pomilovanju te je sve primjedbe, prijedloge i miljenja uputio predlagatelju radi pripreme
konanog prijedloga. Pri tome je ocijenjeno da predloeni projekt nije samo formalna novost,
ve je nov u svojoj biti i pojedinim rjeenjima, te je ocijenjen dobrodolim u okolnostima
prihvaenosti pomilovanja kao opravdanog i razlonog instituta.
494

lanak 1.
(1) Ovim Zakonom odreuje se tijelo nadleno za davanje pomilovanja, propisuju
se oblici pomilovanja, ovlatene osobe za podnoenje molbe za pomilovanje te postupak nadlenih tijela u svezi s pomilovanjem.
(2) Predsjednik Republike Hrvatske daje pomilovanja osuenim osobama za
kaznenopravne sankcije koje su izreene od strane sudova u Republici Hrvatskoj ili
koje se izvravaju u Republici Hrvatskoj i za njihove pravne posljedice.
Sadraj Zakona o pomilovanju odnosi se na odreivanje tijela nadlenog za

davanje pomilovanja, propisivanje oblika pomilovanja, osoba ovlatenih za
podnoenje molbe za pomilovanje, odreivanje rokova za podnoenje i ponavljanje molbe za pomilovanje te postupka nadlenih tijela u svezi s pomilovanjem.
Tijelo nadleno za davanje pomilovanja utvreno je Ustavom Republike
Hrvatske, i to tako da je ustavno odreenje pomilovanja krajnje reducirano samo
na priznavanje prerogative pomilovanja efu drave. 48 Ustav Republike Hrvatske
propisuje da predsjednik Republike Hrvatske daje pomilovanja, ali ne odreuje
ni pojam ni sadraj tog predsjednikog prava.49 Ustav ne doputa delegaciju
predsjednike ovlasti pomilovanja na drugoga nositelja, ali predsjedniku Republike u obavljanju njegovih dunosti pomau savjetodavna tijela, kojima lanove
imenuje i razrjeuje sam predsjednik Republike (lanak 106. Ustava).50 Pri tome
48
Komparativno, u velikoj veini drava pravo pomilovanja pripada efu drave, a samo
iznimno legislativnoj ili sudbenoj vlasti. Meutim, u dravama klasine demokracije razlikuju
se dva modela: modelu vlasti tzv. predsjednike egzekutive pripada predsjednik SAD-a koji
ima pravo pomilovanja, ali je njegova iroka diskrecijska ovlast ograniena odreenim proceduralnim uvjetima (notifikacijom ope javnosti te izvjeima zakonodavnoj vlasti). Drugom modelu
pripadaju drave koje se temelje na tzv. parlamentarnoj egzekutivi (Austrija, Njemaka i Italija)
u kojima se ovlast pomilovanja dijeli izmeu predsjednika i vlade. Tako npr. u Austriji
predsjednik daje pomilovanje samo na prijedlog Savezne vlade ili od nje odreenog ministra te
uz obvezan supotpis saveznog kancelara ili odgovarajueg ministra. Inicijativa ili pristanak tijela
izvrne vlasti potreban je i u Njemakoj (potreban je supotpis saveznog kancelara ili ministra) te
u Italiji (supotpis ministra). ak i u Francuskoj u kojoj predsjednik samostalno odluuje potreban
je supotpis premijera te ministra pravosua.
I ustavne monarhije sve vie odustaju od neograniene kraljevske prerogative pomilovanja.
Tako je vedska pravo pomilovanja prenijela na Vladu, dok Nizozemska doputa monarhu odluku,
ali iskljuivo na preporuku suda imenovanog aktom Parlamenta.
49
lanak 97. Ustava Republike Hrvatske (proieni tekst), Narodne novine broj 41 od 7.
svibnja 2001.
50
Takav se zakljuak moe izvesti iz nepostojanja izriite ustavne odredbe o mogunosti
delegacije prava efa drave, jer bi osnova za prenoenje ovlatenja morala biti sadrana u pravnoj
(ustavnoj ili zakonskoj) normi. Stoga predsjednik Republike nema ovlatenje da svoje pravo
(nadlenost) vrenja vlasti u podruju pomilovanja prenosi na neko drugo tijelo. Tim prije ako
je u pitanju vrenje pomilovanja. Akti pomilovanja, kojima se drava odrie prava na kanjavanje,
izvrenje kazne ili prava na krivini progon, stavljanjem van snage sudskog akta, uvijek su akti
najviih dravnih tijela, odnosno akti najviega pravnog i politikog znaaja. M. Trifunovi:
Ustavno-pravni i politiki aspekti instituta pomilovanja, Jugoslovenska revija za kriminologiju
i krivino pravo, 1973., 2, str. 258.
495

Ustav izrijekom naglaava da nisu doputena takva imenovanja lanova koja

su u suprotnosti s naelom diobe vlasti. Komisija za pomilovanja ima samo
savjetodavnu nadlenost te joj ne pripada konana ovlast donoenja odluke.
Svaka bi delegacija prava pomilovanja bila neustavna i nezakonita. To potvruje
i sam Zakon o pomilovanju Republike Hrvatske stavkom 2. lanka 1., kao i
injenicom da ni u jednoj odredbi ne spominje Komisiju za pomilovanja kao
sudionika postupka, pa joj time i ne daje nikakva prava ni obveze, premda je
njezino postojanje utemeljeno na ustavnoj osnovi.51
Razliito od prijanjeg rjeenja, prema kojemu se pomilovanje moglo dati
samo za kaznena djela predviena zakonima Republike Hrvatske, sada se
pomilovanje moe dati za kaznenopravne sankcije koje su izreene od sudova
u Republici Hrvatskoj ili koje se izvravaju u Republici Hrvatskoj i za njihove
pravne posljedice. Time je proireno podruje primjene pomilovanja na sve
osobe koje izvravaju kaznenopravnu sankciju u Hrvatskoj bez obzira na to
koji je sud donio presudu i neovisno o zakonu na kojemu je presuda utemeljena.52
I nadalje se pomilovanje se moe dati za bilo koju vrstu poinjenog kaznenog
djela, kako za kaznena djela za koja se postupak pokree po slubenoj dunosti,
tako i za kaznena djela za koja se postupak poduzima privatnom tubom. Pri
tome opravdano nisu prihvaeni, jer to ne bi odgovaralo smislu i prirodi te
ovlasti, prijedlozi da se ne dopusti mogunost pomilovanja za neka kaznena
djela (npr. zlouporabe opojnih droga).
lanak 2.
(1) Pomilovanjem se poimence odreenoj osobi daje potpuni ili djelomini oprost
od izvrenja kazne, zamjenjuje se izreena kazna blaom kaznom ili se primjenjuje
uvjetna osuda, daje se prijevremena rehabilitacija, ukida se ili odreuje krae trajanje
pravne posljedice osude, sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom,
zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dunosti ili protjerivanje stranca iz zemlje.
(2) Pomilovanjem se ne dira u prava treih osoba koja se temelje na osudi.
51
Komisija za pomilovanje najvjerojatnije se pojavljuje kao transmisija izmeu ministra
pravosua i predsjednika. Meutim, njezino miljenje u praksi moe biti vrlo znaajno, ak i
odluujue. Tako je dugogodinji predsjednik Komisije za pomilovanje izjavio da su ovlasti
Komisije bile takve da je njihova diskrecijska prosudba zapravo znaila konanu odluku:
Predsjednik Republike je samo formalni potpisnik i donositelj odluke. On niti ima vremena, niti
mogunosti da ga Komisija upozna sa svojim razlozima. Tako da je stvarno donositelj odluke o
pomilovanju Komisija za pomilovanje, a ne predsjednik Republike. Cit.: Vl. eks, prema izvodu
iz fonografskog zapisnika (neautorizirani tekst) 33. sjednice Hrvatskog sabora 24. lipnja 2003.
radi izrade teksta Nacrta konanog prijedloga Zakona o pomilovanju.
52
Time je pomilovanje mogue dati ne samo za kaznena djela predviena vaeim zakonom
ve i za djela propisana zakonima koji su ukinuti.
496

Materijalnopravno bie ili oblici pomilovanja nisu nikada bili odreeni

ustavom, nego zakonima. Najvei broj ustava u svijetu ne odreuje izravno
oblike i uinke pomilovanja, jer su ustavne odredbe obino iskazane openitim
izrazima koji ne oznaavaju precizno ni granice ni razloge ovlasti. Stoga su ta
pitanja preputena ureenju kaznenog zakonodavstva, posebnih propisa ili
sudskih tumaenja, ovisno o pravnom sustavu.53
Meutim, u novije vrijeme postoje dvojbe je li mogue ako Ustav ne predvia
nikakva ogranienja prerogative pomilovanja, takva ogranienja ipak predvidjeti
Kaznenim zakonom ili Zakonom o pomilovanju. Doista je sporno je li doputeno
limitiranje oblika ili uinaka predsjednike ovlasti. U teoriji istodobno postoje
stajalita da predsjednika prerogativa pomilovanja nije podlona nikakvim
zakonodavnim ogranienjima i kontrolama, ali i stajalita prema kojima su
danas nuna ogranienja ovlasti takve irine.54
Ustav RH izrijekom samo daje ovlast pomilovanja predsjedniku Republike
Hrvatske, i nita vie ni manje od toga, te zaista ne postoji ustavna odredba
koja bi propisivala da e se materija pomilovanja detaljnije urediti zakonom.55
Stoga se postavilo pitanje mogunosti i opravdanosti prakse da se ustavnopravne
praznine praeter constitutionem popunjavaju zakonskim normama i praksom.56
Kako veina zakonodavstava ipak odreuje da se pomilovanje daje iskljuivo
osuenim osobama, kao i injenica da je dosadanje hrvatsko zakonodavstvo,
kojemu se mogu uputiti isti prigovori ustavnopravne prirode, ograniavalo tu
ovlast, ini se prihvatljivijim dopustiti ograniavanje predsjednike prerogative
posebnim zakonom. Prijeporna pravna priroda pomilovanja i nerijeeno pitanje
je li taj institut odgovorno pravo predsjednika Republike ili je on pravno
sredstvo u smislu pravnoga lijeka (pa je normiran zakonima) doista upuuje na
53
Europsko kontinentalno pravo uglavnom preputa kaznenim zakonicima ili, rjee, posebnim
zakonima detaljno reguliranje kako tipova tako i uinaka ovlasti pomilovanja. Pri tome pravni
propisi koji opisuju razliite oblike milosti (pomilovanja i amnestije) rijetko odreuju i funkcije
kojima je svaki oblik namijenjen. Stoga je, uglavnom pravna, posebice kaznenopravna, znanost
nastojala otkriti bitan cilj milosti u funkcioniranju prava.
54
Dri se da postoje etiri mogua izvora ogranienja primjene pomilovanja: zakonodavstvo,
pravosue, javnost i sama izvrna vlast. ire D. T. Kobil: op.cit., str. 21-25. Ovlast amerikog
predsjednika nije podlona zakonodavnoj kontroli, pa Kongres ne moe ni ograniiti uinak
pomilovanja niti iskljuiti od njegove primjene bilo koju vrstu poinitelja. Meutim, i u SAD
postoji sve vie posrednih ogranienja pomilovanja, tj. oblici kontrole koji istovremeno znae i
odreeno ogranienje prava pomilovanja. Tako npr. guverner ima pravo milosti, ali prema
poinitelju koji je ve dva puta osuen moe primijeniti milost samo uz preporuku etiriju sudaca
Vrhovnog suda ili guverner mora traiti pristanak dravnog senata za sve oblike pomilovanja te
neprotivljenje suda koji je donio presudu.
55
Tono je da ustavne odredbe najee utvruju da e se ustavne ovlasti milosti (pomilovanja
i amnestije) initi u skladu sa zakonom.
56
Izvjee odbora za pravosue Hrvatskog sabora od 11. lipnja 2003. prilikom prvog itanja
Prijedloga zakona o pomilovanju.
497

to da postoji potreba za provedbenim propisima.57 Takoer, premda je Ustav

RH propustio naglasiti da e se prerogativa pomilovanja provoditi u skladu sa
zakonom, ne ini se vjerodostojnim da je namjera ustavotvorca bila da ustroji
jednu potpuno neogranienu diskrecijsku ovlast.
Najznaajnija izmjena uinjena novim Zakonom o pomilovanju odnosi se
na ukidanje prava predsjednika da pomilovanjem obustavi kazneni postupak
prema odreenoj osobi (abolicija). Mogunost abolicije aktom pomilovanja
nije poznata ni u europskom ni u anglo-amerikom pravu. Naime, u veini
pravnih sustava abolicija moe biti samo sadraj akta amnestije koju proglaava
zakonodavno tijelo. Pomilovanje u europskom pravu uvijek je, bez obzira na
to je li redovito, pojedinano ili kolektivno (ope), bezuvjetno ili uvjetno, samo
57
Nesporno je da je odluka o pomilovanju specifine pravne prirode i funkcija, jer predstavlja
pojedinani pravni akt odnosno rekonstitutivni upravni akt (povlasticu) koji djeluje ex nunc s
pravnim uincima erga omnes. Bitna oznaka takvog akta jest nesuglasnost njegove formalne i
materijalne strane. Formalna ga strana ini istijim individualnim upravnim aktom nego to
su klasini upravni akti (jer ne sadrava nikakvo obrazloenje), dok ga njegovo materijalno bie
dovodi u direktnu i najuu vezu sa sudskom presudom. Odluka o pomilovanju, u materijalnom
smislu, nema zakonodavnu prirodu, jer ne stvara pravo, nego samo ispravlja ili, ponekad, i
suspendira primjenu vaeeg prava, ali pri tome ne ukida ili ne mijenja samu opu pravnu normu.
Stoga je prijeporno predstavlja li akt pomilovanja opu osnovu nitenja ili gaenja kazne odnosno
bezuvjetni prestanak dravnog prava na kanjavanje (kod abolicije apsolutno odricanje drave
od prava kanjavanja), tj. osobnom osnovom iskljuenja kanjivosti, ili je on po svojoj pravnoj
prirodi nova presuda glede odluke o kazni.
Akt pomilovanja ne niti formalni integritet presude, presuda ostaje na snazi kao zakonita i
pravomona, jer je temelj pomilovanja upravo poinjeno djelo i sudski utvrena krivnja
poinitelja. Premda odluka o pomilovanju koja se odnosi na pravomonu presudu ne mijenja
presudu u odluci o djelu i krivnji, njezino je materijalno bie takvo da ipak dira u drugi dio
sudske presude - odluku o odreenoj kaznenopravnoj sankciji. Pri tome, pravna priroda akta
pomilovanja je dvostruka. Jednom on predstavlja smetnju ili prepreku kanjavanju kao apsolutno
odricanje drave od prava progona i kanjavanja (u sluaju abolicije te potpunog ili djelominog
oprosta od izvrenja kazne). Naime, pomilovanje kojim se daje potpuni ili djelomini oprost od
izvrenja kazne ne mijenja pravomonu presudu u odluci o kazni, jer u aktu o pomilovanju nema
nikakve nove i drukije odluke o kazni. Pravomona presuda egzistira kao takva uvijek kada je
to potrebno kod primjene drugih zakonskih instituta. Akt pomilovanja u ovom sluaju ima tzv.
izvrnu prirodu, on postaje zakonska smetnja izvravanju pravomone presude.
Meutim, u drugom sluaju odluka o pomilovanju moe biti, po svome stvarnom uinku, i akt
izmjene odluke o kazni kada se zamjenjuje izreena kazna blaom ili se primjenjuje uvjetna osuda.
Pomilovanjem se umjesto presudom izreene kazne postavlja neka druga kazna (blaa po vrsti)
ili se primjenjuje uvjetna osuda, pa kazna koja je izreena pravomonom presudom vie ne egzistira.
Pravna egzistencija sudske odluke o kazni je ponitena, umjesto nje egzistira pomilovanjem donesena
odluka o kazni ili uvjetnoj osudi. U tom je sluaju akt pomilovanja u materijalnom smislu sudski
akt, sa svim uincima koje moe imati jedna sudska odluka glede sankcije. Pri tome, izvrna vlast
postupa gotovo na isti nain kao i sud pri izricanju kazne, pa takva kazna ima sve karakteristike
kaznene sankcije kao da ju je izrekao sud. Kad odluka o pomilovanju predstavlja sudski akt, odnos
koji ona ima prema pravomonoj presudi kao sudskom aktu, i u formalnom i u materijalnom
smislu, odnos je subordinacije: akt suda podinjen je drugome aktu upravnog tijela.
498

oprost izvrenja kazne. Ono se moe primijeniti samo poslije osude, jer veina
europskih jurisdikcija iskljuuje svaku primjenu pomilovanja prije osude
odreujui pravnim propisima mogunost pomilovanja za osuene osobe ili
kazne. Na taj nain pomilovanje nikada ne ukida samu osudu, ve samo
potpuno ili djelomino obustavlja izvravanje kazne ili zamjenjuje izreenu
kaznu nekom drugom. Stoga je pomilovanje samo prepreka za izvravanje kazne
i ne ponitava osudu (fikcija izvrenja kazne).
Tako od europskih drava vicarska predvia mogunost pomilovanja samo
poslije osude: Sve kazne izreene pravosnanim presudama mogu biti pomilovanjem potpuno ili djelomino oprotene ili zamijenjene blaim kaznama, u
Italiji je grazia (pojedinano pomilovanje) samo opratanje cjelokupne ili
djelomine kazne, ili zamjena kazne nekom drugom, takoer u Francuskoj i
Austriji.58 U SR Njemakoj, premda ustavni propisi ne odreuju oblik i sadraj
prava pomilovanja, postoje dopunski propisi iz kojih se mogu izvesti zakljuci
o granicama tog ustavno priznatog prava saveznog predsjednika da u pravomono okonanim pojedinanim predmetima oprata kazne ili ih smanjuje.59
Takoer se i u anglo-amerikom pravu pomilovanje primjenjuje poslije
osude, kao mehanizam ranijeg oslobaanja zatvorenika, jer veina ustava pojedinih drava SAD izrijekom utvruju da pomilovanje moe biti dano samo
poslije osude, ime se prekludira abolicija.60
58
Codice penale svizzero, 1990., str. 119 i 120. U Francuskoj je za pomilovanje nuna
pretpostavka postojanje odreene kazne u neopozivoj i izvrnoj osudi: Pomilovanje dakle
pretpostavlja da je osuda definitivna, pomilovanje ne moe djelovati u tijeku progona. Nije
mogua molba za pomilovanje dok postoji mogunost albe, toliko dugo dok osuda nije izvrna.
Rassat, Michele-Laure: Droit pnal, Paris, 1987., str. 639.
59
Dopunski propis je odredba saveznog predsjednika o vrenju prava pomilovanja iz 1965.
godine ijim su lankom 1. odreene granice tog prava. Pravne posljedice pravomone osude
mogu biti ublaene, izmijenjene ili suspendirane. Izreena kazna moe se, u cijelosti ili djelomino,
smanjiti (oprostiti na nain da se ne izvrava ili se izvrava samo u jednome dijelu) ili se daje
odgoda ili obustava izvrenja. P. Hnerfeld: Le Droit DAllemagne Federale, Revue Internationale
de Droit Pnal, 3-4, 1990., str. 705.
60
Iznimno, u dravama u kojima je doputena abolicija postoje ogranienja, npr. u dravi
Hawai: ako se pomilovanje daje prije osude, mora ga potvrditi zakonodavno tijelo.
Meutim, predsjednik SAD ima pravo pomilovanja za bilo koje kazneno djelo protiv SAD u
bilo kojoj fazi ili prije poduzimanja zakonskog progona, ili tijekom njegova trajanja ili poslije
osude. Naime, Ustav SAD spominje pravo pomilovanja za prijestupe, te se tumaenjem moe
zakljuiti da doputa i aboliciju, to se uostalom i dogodilo u sluaju pomilovanja Nixona. Meutim,
nedavni sluaj pokrenuo je ponovno rasprave o potrebi iskljuenja abolicije iz prerogative pomilovanja.
Naime, u posljednjim danima svoga mandata B. Clinton je 20. sijenja 2001., mimo uobiajenog
postupka, pomilovao M. Richa za kojim je bila raspisana i meunarodna tjeralica. Sumnju javnosti
o tom pomilovanju izazvao je podatak po kojemu je biva supruga M. Richa donirala Demokratsku
stranku iznosom od milijun dolara. O postupku spornog pomilovanja svjedoio je pred Senatom i R.
C. Adams, odvjetnik za pomilovanja, 14. veljae 2001. Pardon Attorney before the Commitee on
Judiciary, United States Senate, http://www.usdoj.gov/pardon/testimony/adams
499

Materijalni pojam abolicije odlukom o pomilovanju jo je vie prijeporan jer

se donosi pojedinani upravni akt kojim se, unato postojanju pravnih pretpostavki, sprjeava donoenje drugoga pojedinanoga akta koji bi se odnosio na
kaznenu sankciju ili neke druge kaznenopravne mjere. Akt obustavljanja kaznenog postupka pomilovanjem sprjeava vaenje i uinak opih kaznenopravnih
propisa, pa je pravni uinak abolicije ak jai od djelovanja zakona. Upravni akt
abolicije subordiniran je samoj zakonskoj normi, tj. iskljuuje njezino djelovanje
otklanjajui primjenu pravne norme prema odreenoj osobi. Dakle, odluka o
aboliciji jest nepotpuni sudski akt u materijalnom smislu, jer ne utvruje injenice
koje su pretpostavke za sankciju - da je doista poinjeno djelo i da ga je poinila
upravo odreena osoba. Zbog toga protivnici toga oblika milosti rado istiu da
kazneni zahtjev moda jo ne postoji ili uope ne postoji.61
Takoer, kod abolicije se postavlja pitanje djelovanja opevaee pretpostavke nedunosti.62 Ima li osloboenje od kaznenog progona, nepoduzimanjem
ili obustavom kaznenog postupka aktom pomilovanja, moralnu snagu oslobaajue sudske presude koja je jedini pravi dokaz nedunosti ili osoba ostaje
pod znakom sumnje?
Protivnici abolicije istiu da se upravo odustajanjem od progona kri pretpostavka nedunosti, jer se presumira ba suprotno, tj. da je osoba kriva, ali se iz
odreenih razloga postupak kojim bi se to utvrdilo nee provoditi, pa stoga
abolicija po svojoj prirodi predstavlja odstupanje od pretpostavke nedunosti.63
61
S pravnoga gledita, za aboliciju se smatra da predstavlja tzv. blanketno pomilovanje, jer

se u odluci ne utvruje postoji li uope kazneni zahtjev odnosno pretpostavke kanjivosti: ...
postupak se obustavlja prije nego je uope utvreno da li zahtjev drave na kaznu postoji. S.
Frank: Teorija kaznenog prava, Zagreb, 1955., str. 291. Pojedinani upravni akt obustave kaznenog
postupka morao bi sadravati utvrenje da je kazneno djelo poinjeno i da se odreena osoba
smatra poiniteljem, a to akt abolicije ne sadrava, jer on, pravno, nije sudska presuda. Stoga se
dri da akt pomilovanja u kojemu uope nisu odreena ni utvrena kaznena djela za koja se daje
osloboenje od progona nije pravno valjan.
Abolicija je prema svom biu umnogome slina tzv. otputanju ispod suenja (absolutio ab
instantia), kojom se formom proizvode osobe veoma nezgodnog pravnog poloaja tzv. vjeiti
sumnjivci. U razdoblju inkvizicijskog kaznenog postupka u kojem nije vrijedila presumpcija
nedunosti sud se sluio ovom formulom: okrivljenik je vjerojatno ipak kriv, ali nema dovoljno
dokaza da se to dokae. Okrivljenik se ne proglaava krivim niti se oslobaa od okrivljenja. Cit.
prema: V. Bayer: Jugoslavensko krivino procesno pravo, knjiga prva, str. 18. Meutim, razliito
od navedenog, oprost progona kod abolicije uvijek je trajan, jer se za isto kazneno djelo protiv iste
osobe ne moe ponovno zapoeti kazneni postupak bez obzira na poslije izmijenjene okolnosti.
Premda se aktom abolicije uope ne tvrdi da osoba kojoj se daje abolicija nije odgovorna za poinjeno
djelo, kao ni da je odgovorna (ali se zbog nekih dravnih razloga kazneni postupak nee voditi ili
zavriti), ona se uvijek moe braniti prigovorom presuene stvari.
62
Svatko je neduan i nitko ga ne moe smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomonom sudskom presudom ne utvrdi krivnja (l. 28. Ustava RH).
63
Kako se aktom abolicije ne rjeava pravno pitanje kaznene odgovornosti osobe te, prirodno
i logino, ostaje faktika (nepravna) sumnja u njezinu krivnju, to se smatra moralno vrlo
500

Zbog ega se zakonodavac odluio na novo rjeenje po kojemu obustava

kaznenog postupka nije vie mogua odlukom o pomilovanju?
Ve se dugo osjea potreba da hrvatski pravni sustav strogo zakonski razgranii pomilovanje od amnestije. Ta dva instituta intervencije u kazneno pravosue dogmatski su toliko razliita prema svojoj pravnoj prirodi da se to nuno
mora odraziti i na zakonodavnom planu. Pravni uinci amnestije ne mogu biti
istovjetni uincima pomilovanja, jer se amnestijom uspostavlja fikcija nepostojanja deliktnog karaktera poinjenog djela. Naime, pravna priroda amnestije i
pomilovanja je takva da se oni ne razlikuju samo prema svome donositelju, ve,
primarno, prema svojim uincima. U sustavima demokratskih drava graanskoga tipa, uinci amnestije mnogo su opseniji od uinaka pomilovanja koje je
uobiajeno ogranieno na onaj dio kazne koji preostaje za izvrenje. Naime,
amnestija potjee iz volje drutva da zaboravi poinjenje odreenih djela i njihovih
kaznenih posljedica. Abolicija je takoer predaja zaboravu samoga djela i djeluje
retroaktivno ex tunc. Pomilovanje je oprost kazne, uinci pomilovanja djeluju
ex nunc. Stoga je aboliciju ili obustavljanje kaznenog postupka primjerenije
ostaviti u nadlenosti zakonodavne vlasti, ta vlast donosi kaznene zakone, pa
jedina i moe donoenjem zakona o amnestiji odustati od njihove provedbe
abolicijom. Upravni akt pomilovanja, koji nije podloan nikakvoj kontroli i koji
je utemeljen na diskrecijskoj ocjeni izvrne vlasti o svrhovitosti kaznenog postupka
u pojedinanom sluaju, moe predstavljati izvor diskriminacije i zlouporaba
(jer ne obuhvaa sve sudionike odreenog kaznenog djela kao kod amnestije).64
Takoer, abolicija uobiajeno predstavlja izraz potrebe odreenog politikog
trenutka ili dravne potrebe da pacificira postojee socijalne prilike, pa je, u
skladu s pravnim naelima, primjerenije da pripada samoj zakonodavnoj vlasti.
Prema tome, novim rjeenjem pomilovanje postaje iskljuivo razlog za
suspenziju i gaenje kazne potpunim ili djelominim oprostom od izvrenja
kazne odnosno zamjenom izreene kazne blaom ili uvjetnom osudom te se
moe odnositi (prema vrsti i mjeri) na svaku kaznu koja je poinitelju izreena.65
pogubnim, moe se rei da u ovom sluaju postoji diskrepancija izmeu pravnoga i faktikoga
poloaja abolirane osobe.
Meutim, postoje stajalita po kojima abolirana osoba ne bi trpila nikakvu moralnu tetu, jer se
osoba protiv koje se vodi kazneni postupak ne smatra krivom sve dok njezina krivica ne bude utvrena
pravomonom presudom, ... pa se ne moe smatrati poiniteljem. Komentar KZ SFRJ, str. 379.
64
Amnestija je opi pravni akt - zakonodavna norma i u formalnom i u materijalnom smislu,
lex specialis kojim se voljom zakonodavnog tijela otklanja primjena vaeih pravnih normi.
Ona je instrument intervencije samoga zakonodavca u podruju kaznene represije, a s obzirom
na to da je kolektivna mjera, realna amnestija ima ekstenzivan uinak. Takoer, amnestija se
razlikuje od pomilovanja i po tome to postoji sudska kontrola valjanosti i zakonitosti sudskog
rjeenja o primjeni amnestije.
65
Prijanji Zakon o pomilovanju predviao je da nositelj ovlasti moe svojom odlukom i
ukinuti uvjetnu osudu. Sada to vie nije mogue jer uvjetna osuda kao parapenalna sankcija,
premda se osuenik upozorava uz prijetnju kaznom, ne znai stvarno izvravanje kazne.
501

Odlukom o pomilovanju ne dira se u prava treih osoba koja se zasnivaju

na osudi,66 pa se od osuenika moe traiti naknada tete prouzroene kaznenim
djelom, naknada trokova za voenje postupka ako je postupak pokrenut po
privatnoj tubi, naknada za predmete oduzete primjenom sigurnosne mjere i
sl. Naelo ouvanja prava treih osoba iskljuuje mogunost da se ta prava
ukinu ili izmijene zbog promijenjene situacije nastale pomilovanjem jer se
pomilovanje tie samo kaznenopravnih, a ne i graanskopravnih posljedica
zloina.
lanak 3.
(1) Kad se pomilovanjem izreena kazna zamjenjuje blaom kaznom ili uvjetnom
osudom, primijenit e se kaznenopravne sankcije propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske.
(2) Prijevremena rehabilitacija pomilovanjem nije ograniena ni visinom izreene
kazne niti vrstom kaznenog djela za koje je izreena osuda.
(3) Pravni uinci prijevremene rehabilitacije pomilovanjem istovjetni su uincima
rehabilitacije prema odredbama Kaznenog zakonika.
Oblik pomilovanja koji predstavlja zamjenu izreene kazne blaom vrstom

kazne67 od one koju je sud izrekao ili uvjetnom osudom ogranien je uvjetom
da donositelj odluke o pomilovanju moe primijeniti samo one kaznenopravne
sankcije koje su propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske.
Meutim, zakonodavac nije posebno naglasio da se u sluaju pomilovanja
zamjenom izreene kazne uvjetnom osudom primjenjuju odgovarajue odredbe
KZ-a o izricanju uvjetne osude,68 a takoer je propustio izrijekom onemoguiti
da se pomilovanjem uz uvjetnu osudu odredi zatitni nadzor ili da se uvjetno
osuenome moe naloiti ispunjenje posebnih obveza.
66
Prije se, s obzirom na to da je zakonska terminologija izrijekom jamila prava treih osoba
koja su utvrena osudom, postavljalo pitanje to je sa sluajem abolicije poinitelja kada sud
uope ne izrie osudu ili presudu, a iz samoga je poinjenja djela nastala osnova za ostvarenje
prava treih osoba.
67
Zamjena blaom vrstom kazne mogua je samo unutar vrsta kazni predvienih KZ-om i u
okviru njihova minimalnog i maksimalnog trajanja. Tako se izreena kazna zatvora moe
zamijeniti novanom kaznom unutar granica njezina opeg minimuma i maksimuma. Drugim
rijeima, dosuena kazna ne moe se zamijeniti kaznom koja ne postoji, dakle nezakonitom
kaznom.
68
Stoga ostaje upitnim znai li to da je zamjena mogua samo ako je poinitelju bila izreena
bezuvjetna kazna zatvora do dvije godine ili novana kazna, odnosno da je rije o kaznenom
djelu za koje se moe izrei uvjetna osuda. Kazenski zakonik Slovenije predvia lankom 118.
st. 2. da e se, ako se pomilovanjem zamjenjuje odluka o kaznenoj sankciji, primijeniti odredbe
opega dijela tog zakonika. (Uradni list t. 63 od 13. oktobra 1994.)
502

Uinak pomilovanja koji se sastoji u davanju prijevremene rehabilitacije

nije ogranien ni vrstom kaznenog djela niti izreenom kaznom te je naglaena
istovjetnost pravnih uinaka prijevremene i zakonske rehabilitacije koja prema
KZ-u nastupa protekom odreenih rokova.
lanak 4.
(1) Postupak pomilovanja pokree se molbom za pomilovanje (u daljnjem tekstu:
molba) osuene osobe.
(2) Molbu moe podnijeti i osoba ovlatena na podnoenje albe u korist
optuenika.
Postupak pomilovanja pokree se molbom za pomilovanje osuenika.

Meutim, nuno je bilo pravo podnoenja molbe proiriti i na sve osobe koje
su prema odredbama Zakona o kaznenom postupku ovlatene na podnoenje
albe u korist optuenika.
Postupak pomilovanja nije vie mogue pokrenuti po slubenoj dunosti.69
Postojala su razmiljanja da se propie kao jedini sluaj pokretanja postupka
pomilovanja ex officio od strane ministra nadlenog za poslove pravosua u
sluaju izricanja kazne doivotnog zatvora, meutim od toga se odustalo, jer
bi to doista neopravdano poistovjeivalo doivotni zatvor sa smrtnom kaznom.
Prema tome, i osuenik na doivotni zatvor ima pravo podnoenja molbe za
pomilovanje, ime nisu prihvaeni ekstremni prijedlozi za uvoenje kazne
doivotnog zatvora bez prava pomilovanja.
lanak 5.
(1) Molba se moe podnijeti nakon pravomonosti presude.
(2) Molba ne odgaa izvrenje kaznenopravne sankcije.
(3) Molba se moe ponoviti nakon godine dana od dana posljednje odluke o
pomilovanju ako je presudom izreena kazna iznad tri godine zatvora. Ako je
presudom izreena kazna do tri godine zatvora ili blaa kazna, molba se moe ponoviti
nakon est mjeseci.
(4) Molba osuenika na kaznu doivotnog zatvora moe se ponoviti nakon deset
godina od dana donoenja odluke o pomilovanju.
(5) Molba osuenika na kaznu doivotnog zatvora moe se zatim ponoviti nakon
tri godine od dana posljednje odluke o pomilovanju.
Rjeenje prema kojemu se molba za pomilovanje moe podnijeti iskljuivo

nakon pravomonosti presude, a nikako prije toga, u skladu je s oblicima
pomilovanja propisanim lankom 2. stavkom 1. ovoga zakona.
69
Kada se postupak pokretao po slubenoj dunosti, postojao je spor o tome tko daje ili
moe dati inicijativu ili prijedlog za pomilovanje ex officio.
503

Kako podnesena molba za pomilovanje ne odgaa izvrenje kaznenopravne

sankcije, znai da se osuenik moe pomilovati i prije i tijekom izdravanja
kazne zatvora. Nije prihvaeno stajalite o iskljuenju prava na podnoenje
molbe dok se osuenik nalazi na uvjetnom otpustu, to se smatra opravdanim
s obzirom na odnos pomilovanja i uvjetnog otpusta.70
Molbe za pomilovanje mogu se ponavljati, pa je Zakon o pomilovanju
propisao rokove za njihovo ponavljanje. Propisani rokovi za ponavljanje molbe
ovise o vrsti i mjeri pravomono izreene kazne i teku od dana posljednje
odluke o pomilovanju, pa je najkrai rok od est mjeseci predvien za izreene
kazne do tri godine zatvora ili blau kaznu. Bilo je nuno odrediti poseban,
dulji rok za ponavljanje molbe za pomilovanje osuenika na kaznu doivotnog
zatvora. Njegova molba moe se ponoviti prvi put nakon deset godina od dana
donoenja odluke o pomilovanju, a zatim svaki sljedei put tri godine nakon
dana posljednje odluke o pomilovanju. ini se da je time uvaena injenica da
teina kazne zatvora raste proporcionalno duljini njezina efektivnog trajanja.
lanak 6.
(1) Molba se predaje ministarstvu nadlenom za poslove pravosua. Ako je molba
predana drugom tijelu, kaznionici ili zatvoru, bez odgode se dostavlja ministarstvu
nadlenom za poslove pravosua.
(2) Molbu osuenik koji se nalazi na izvravanju kazne zatvora upuuje
ministarstvu nadlenom za poslove pravosua preko kaznionice ili zatvora u kojoj se
izvrava kazna. Kaznionica ili zatvor je obvezna pri dostavljanju molbe priloiti i
izvjee o ponaanju osuenika, stanju njegova fizikog i psihikog zdravlja i drugim
podacima relevantnim za rjeavanje molbe.
Najznaajnija izmjena u postupku pomilovanja jest da se molba vie ne

podnosi sudu, nego ministarstvu nadlenom za poslove pravosua.
Dosadanji postupak primjene pomilovanja bio je specifian oblik upravnog
postupka - izvansudski postupak sui generis u kojemu sudjeluju zajedno i sud
i druga upravna tijela. Poseban poloaj suda bio je veoma dvojben, jer je njegova
uloga bila doista ambivalentna s obzirom na to da je bio obvezan utvrditi sve
relevantne injenice te morao dati jo i svoje obrazloeno miljenje o opravdanosti ili neopravdanosti molbe za pomilovanje. Time se sudsko vijee stavljalo
u poloaj upravnog tijela, jer je postupalo prema naelu svrhovitosti. Takva
uloga suda u postupku pomilovanja izaziva naelne dvojbe o kvaliteti i nepristra-
70
Takvo je rjeenje prihvaeno u SAD: dok se osoba nalazi na tzv. probaciji i uvjetnom
otpustu, ne moe traiti pomilovanje, kao i u svim sluajevima u kojima postoji mogunost
primjene drugih oblika sudske ili upravne akcije. I u Danskoj kazna se reducira redovitim uvjetnim
otpustom, a ne pomilovanjem.
504

nosti sudskog miljenja u predmetu u kojem je on ve zauzeo svoj konani

pravni stav primjenom naela legaliteta.71
Sudove treba osloboditi uloge servisa upravne (izvrne) vlasti i kopanja
po vlastitom, mukotrpnom radu. Postupak pomilovanja nije sudski, nego upravni
postupak, utemeljen na diskrecijskom odluivanju, na naelu svrhovitosti, a
ne legaliteta, pa u takvom postupku sudovi doista trebaju biti izuzeti od sastavljanja izvjea i miljenja. Sud je odluku u tom sluaju za koji se trai pomilovanje ve donio, pa njegova uloga tu prestaje.
U svijetu su poznata dva modela kojima se postupak pomilovanja naelno
usklauje prihvaenoj podjeli vlasti: anglo-ameriki model, prema kojemu nositelj ovlasti (guverner ili predsjednik) obvezno samo obavjetava raspravni sud
o podnesenoj molbi kako bi sud mogao, ako to eli, dati relevantno miljenje
ili neke informacije, te francuski model, po kojemu prethodni postupak umjesto
suda vodi dravno tuiteljstvo koje je kao dravno tijelo (izvrne vlasti) kaznenog progona zainteresirano za izvravanje izreene presude.72
Pravnoj prirodi i polivalentnim funkcijama pomilovanja najvie odgovara
osnivanje posebnog ureda za pomilovanje kojemu bi se podnosile molbe i koji
bi se, slino amerikom modelu (U.S. Department of Justice Office of the Pardon
Attorney), mogao sluiti i razliitim sasluanjima. Ured ima vanu zadau
dokazivanja razliitih okolnosti relevantnih za pomilovanje i priprema prijedlog
ministra pravosua koji se upuuje predsjedniku. Stoga se predlae da ministarstvo nadleno za poslove pravosua bude ono tijelo izvrne vlasti koje mora u
postupku pomilovanja prikupiti sve relevantne podatke.73
lanak 7.
(1) Ako je molba podnesena od neovlatene osobe ili je podnesena prije proteka
roka predvienog lankom 5. ovoga Zakona, ministarstvo nadleno za poslove
pravosua dostavit e pisanu obavijest o tome podnositelju molbe.
(2) Molbu zajedno sa pisanom obavijesti iz stavka 1. ovoga lanka ministarstvo
nadleno za poslove pravosua dostavit e predsjedniku Republike.
71
Pomilovanje je nuno i opravdano odvojiti od sudbenog sustava jer se ono daje ne samo
iz razliitih razloga od onih koji su razmatrani u albenom postupku nego i u drugaijoj vrsti
procedure. M. A. G. Korengold i dr.: op.cit., str. 349.
72
Ministarstvo pravosua uvijek dostavlja molbu tuiteljstvu nadlenog suda koji je donio
presudu, koji otvara dosje i prikuplja sve injenice te daje svoje miljenje o svrhovitosti
pomilovanja. Konano, cjelokupni dosje postaje predmetom razmatranja Ministarstva pravosua
jer akt pomilovanja supotpisuju premijer i ministar pravosua. Cit. prema: Rassat: op.cit., str.
641, i A. Chavanne: Le droit franais extinction des peines, Revue Internationale de Droit
Pnal, 3-4, 1990., str. 552.
73
Tako npr. i Ministarstvo pravosua u Danskoj ima poseban odjel za pomilovanja koji
priprema predmete.
505

Kada ministarstvo nadleno za poslove pravosua primi molbu za pomilovanje, ispitat e je li molbu podnijela ovlatena osoba u smislu ovoga zakona i
je li proteklo vrijeme koje je potrebno za podnoenje molbe za pomilovanje u
smislu lanka 5. ovoga zakona, pa ako ti uvjeti nisu ispunjeni, dostavit e o
tome pisanu obavijest podnositelju molbe za pomilovanje. Ujedno e molbu
za pomilovanje i pisanu obavijest dostaviti predsjedniku Republike, a to je u
cilju zatite prava i interesa osuenika.
Zakonodavac je ovdje morao rijeiti problem odbacivanja molbe, jer je prijanji
Zakon o pomilovanju doputao albu protiv rjeenja suda o odbacivanju molbe
za pomilovanje. Pri tome su se pojavile dvije mogunosti. Prema jednoj podnositelj
molbe ne bi imao pravo albe u ovom dijelu postupka, jer konanu odluku o
molbi donosi predsjednik Republike, a na njegove odluke uope ne postoji pravo
albe. Takvo rjeenje postoji u SAD gdje predsjednik moe razmatrati i molbe za
koje nisu ispunjeni procesni uvjeti za njihovo podnoenje ako smatra da postoje
razlozi za to. Kada je molba primljena, Pardon Attorney ispituje jesu li ispunjeni
uvjeti (da je rije o saveznom kaznenom djelu i da je proteklo vrijeme koje je
potrebno za podnoenje molbe), pa ako ti uvjeti nisu ispunjeni, obavjetava o
tome podnositelja molbe. Ako je molba nekompletna, trai dopunu od
podnositelja.74 Druga mogunost takoer iskljuuje albu, ali s obzirom na to da
je rije o upravnom postupku, bilo bi mogue da podnositelj molbe pokrene
upravni spor protiv konanog rjeenja ministarstva o odbacivanju molbe.
lanak 8.
Ministarstvo nadleno za poslove pravosua e utvrditi da ne postoje uvjeti za
voenje postupka pomilovanja kad je nakon podnoenja molbe kazna ili sigurnosna
mjera ve izvrena u odnosu na osuenu osobu, ako je osoba koja je ovlatena na
podnoenje molbe povukla podnesenu molbu, ako je osuena osoba umrla ili ako je
donesena odluka suda povodom izvanrednog pravnog lijeka.
Za obustavu postupka pomilovanja navedeni su razlozi zbog kojih ne postoje

uvjeti za voenje postupka pomilovanja nakon podnoenja molbe: kad je kazna
ili sigurnosna mjera ve izvrena u odnosu prema osuenoj osobi, ako je osoba
koja je ovlatena na podnoenje molbe povukla podnesenu molbu, ako je osuena osoba umrla ili ako je donesena odluka suda u povodu izvanrednog pravnog
lijeka. Oigledno je da je rije o takvim razlozima zbog kojih je postupanje po
molbi bespredmetno .75
74
Izvor website: http://www.usdoj.gov/pardon

Npr. izvanrednim ublaivanjem kazne izreena kazna je uvjetovana ili je prihvaen zahtjev
za obnovom postupka i sl. Meutim, ostaje sporno zato bi pomilovanje bilo nepotrebno u sluaju
kad je osueniku koji izdrava kaznu doputena obnova postupka ili ako je zahtjevom za zatitu
zakonitosti utvrena povreda zakona na njegovu tetu.
75
506

lanak 9.
(1) O molbi ministarstvo nadleno za poslove pravosua obavijestit e kaznionicu
ili zatvor, sud koji je izrekao presudu prvog stupnja, suca izvrenja te zatraiti od
njih podatke relevantne za sastavljanje izvjea o molbi.
(2) Tijela iz stavka 1. ovoga lanka obvezna su bez odgode dostaviti podatke koje
je zatrailo ministarstvo nadleno za poslove pravosua, a mogu dostaviti i druge
podatke koji su od znaenja za razmatranje molbe.
(3) Ministarstvo nadleno za poslove pravosua moe podatke potrebne za odluku
o molbi zatraiti i od drugih dravnih tijela, ustanova, jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave i drugih subjekata.
Ministarstvo nadleno za poslove pravosua obvezno je obavijestiti ustanovu

za izdravanje kazne i suca izvrenja da je podnesena molba za pomilovanje te
zatraiti da mu se dostave podaci relevantni za sastavljanje izvjea o molbi.
Pored podataka koje je zatrailo ministarstvo nadleno za poslove pravosua,
predvieno je da kaznionica ili zatvor, sud koji je izrekao presudu prvog stupnja
te sudac izvrenja mogu dostaviti i bilo koji drugi podatak koji bi po njihovoj
ocjeni mogao biti znaajan za razmatranje molbe, kao i miljenje o opravdanosti
pomilovanja.76 Takoer, ministarstvu nadlenom za poslove pravosua dana je
mogunost da podatke koji su mu potrebni za odluku o molbi zatrai praktiki
bilo od koga (drugih dravnih tijela, ustanova, jedinica lokalne samouprave i
drugih subjekata). Takvim se rjeenjem udovoljava zahtjevu za notifikacijom
ili obavjetavanjem zainteresiranih77 te se osigurava da izvjee o molbi za
pomilovanje sadri to vie relevantnih podataka. Time se otklanja prigovor
76
Najvei broj podataka imaju samo ministarstvo i kaznionice koje vode sredinje matice i
osobnike za svakog osuenika.
77
Pomilovanje se u SAD nastoji ograniiti i kontrolirati nekim proceduralnim uvjetima kao
to je zahtjev za tzv. notifikaciju ili obavjetavanje suca koji je donio presudu i dravnog tuitelja
da je postupak po molbi za pomilovanje u tijeku. U veini drava ta se notifikacija ini zbog
zakonske obveze, jer se u 27 drava zahtijeva da pismena ili javna obavijest bude dostavljena
nadlenome tuitelju, raspravnome sucu i ostalim zainteresiranim strankama. Postoji i obveza
obavjetavanja ope javnosti (javna obavijest u tisku koji je u opem optjecaju u okrugu u kojem
je kazneno djelo poinjeno), dok je u nekim dravama obvezno i obavjetavanje rtve ili njezinih
srodnika. U veini sluajeva sva obavijetena tijela daju svoje preporuke kojima tee utjecati na
odluku, pa se time posredno proiruje krug osoba ili tijela koji sudjeluju u cijelom postupku. U
nekim dravama zakonska je obveza odbora za pomilovanje da, najkasnije 30 dana prije, pismeno,
obavijesti o datumu razmatranja molbe i rtvu (oteenika), njezina branog partnera ili najblie
srodnike, osim ako navedene osobe pismeno ne obavijeste odbor da takva notifikacija nije
potrebna. Inae, sve zainteresirane osobe koje je Odbor obavijestio o razmatranju molbe za
pomilovanje mogu podastrijeti razumne razloge da budu sasluane. Takoer, obavijest o
odravanju rasprave glede molbe za pomilovanje mora se objaviti u novinama u tri odvojena
dana unutar roka od 30 dana. Cit. Louisiana Revised Statutes, Title 15 Criminal Procedure,
Wests Louisiana Statutory Criminal Law and Procedure, 1991., str. 370.
507

prema kojemu administracija u ministarstvu ne moe bolje od suca znati sve

okolnosti sluaja i osobe osuenika od onoga tko je vodio sudsku raspravu.78
lanak 10.
(1) Ministarstvo nadleno za poslove pravosua sastavlja izvjee o molbi koje
mora sadravati sljedee:
a) osobne podatke osuenika,
b) podatke o radu, obrazovanju i ponaanju osuenika,
c) podatke o zdravstvenom stanju osuenika i njegovim obiteljskim prilikama
(broj djece, posebno malodobne, obveze uzdravanja);
d) injenini opis kaznenog djela, zakonski naziv i lanak Kaznenog zakonika,
podatke o presudi (naziv suda prvog stupnja, broj i datum presude), podatke
o pravomono izreenoj kaznenopravnoj sankciji uz navoenje okolnosti koje
je sud uzeo u obzir pri izboru vrste i mjere kazne kao olakotne odnosno otegotne
okolnosti,
e) podatke o izvrenju kazne (gdje izvrava kaznu i kada je zapoeto izvravanje
kazne), za osobu koja nije upuena na izvravanje kazne podatke o razlozima
zbog kojih osuena osoba nije upuena na izvravanje kazne i do kada joj je
odgoeno izvrenje, je li osuenik na uvjetnom otpustu i do kada,
f) podatke o smanjenju ili zamjeni kazne (izvanrednim ublaavanjem kazne,
oprostom ili pomilovanjem),
g) podatak je li podnesen zahtjev za izvanredno ublaavanje kazne,
h) podatke o ponaanju osuenika (pridravanju pravila i naredbi uprave zatvora
i kaznionica, odnos prema drugim osuenicima i zaposlenicima, pogodnostima
i mjerama stegovnog kanjavanja i sl.),
i) podatke o ranijoj osuivanosti (za koja kaznena djela, na koju kaznu i je li
kazna izvrena),
j) podatke o naknadi ili umanjenju tete prouzrokovane kaznenim djelom,
k) podatke o osobnim svojstvima osuenika, podatke o sklonosti ponavljanju
poinjenja kaznenih djela i ocjenu o tome u kojoj je mjeri izvreni dio kazne
utjecao na osuenika.
(2) Izvjee o molbi sadri i obrazloen prijedlog ministra nadlenog za poslove
pravosua.
Izvjee o molbi sastavlja ministarstvo nadleno za poslove pravosua te

za sve molbe moraju biti prikupljeni isti podaci. Zakon odreuje koje podatke
obvezno mora sadravati izvjee o molbi za pomilovanje.79 Zakonsko
odreivanje injenica bitnih za odluku u postupku pomilovanja od velikog je
znaenja za motive ili razloge pomilovanja. Naime, motivi pomilovanja nisu
78
V. Raji: Akt milosti takoer je presuda, Vjesnik od 3. svibnja 2003.

Nije prihvaen prijedlog da se obvezno prikupe i podaci o moguoj reakciji sredine u
kojoj je kazneno djelo poinjeno.
79
508

podobni za normiranje, jer bi njihovo normativno propisivanje onemoguivalo

samu primjenu pomilovanja ili ta primjena ne bi uope i u svakom trenutku
odgovarala funkcijama pomilovanja. Razlozi da se pomilovanjem korigira osuda
doista mogu biti vrlo razliiti, pa pomilovanje i nije institut utemeljen na legalitetu. Meutim, kako su u pravnoj teoriji sve ea stajalita da je svaka privilegija
alter ego diskriminacije, posebice u sluajevima pomilovanja koje nema jasno
i precizno odreene kriterije, iznimno je vano zakonski odrediti koje je podatke
i injenice obvezno prikupiti u postupku pomilovanja. Podaci koje mora sadravati izvjee predstavljaju temelj ne samo za prijedlog ve i konanu odluku
predsjednika. Za izvjee o molbi bitno je da je kompletno, jer konzistentnost
i depolitizacija odluke o pomilovanju proizlazi iz jednakih kriterija pri razmatranju, ime se ne ponitava utjecaj socijalnih i osobnih odnosa i prilika, promjena
u osobnom vladanju osuenika te drugih okolnosti bitnih za korekciju
kaznenopravne sankcije aktom pomilovanja u funkciji tzv. individualizacije
kazne poslije osude. Time se smanjuje znaenje prigovora o diskriminaciji
osuenika odnosno njihovoj nejednakosti u postupku pomilovanja.
Izvjee o molbi za pomilovanje obvezno sadrava i obrazloen prijedlog
ministra nadlenog za poslove pravosua.
lanak 11.
Ministarstvo nadleno za poslove pravosua dostavlja predsjedniku Republike
molbu sa svim izvjeima i podacima relevantnim za odluku.
Ministarstvo nadleno za poslove pravosua mora predsjedniku Republike

dostaviti molbu za pomilovanje sa svim izvjeima i podacima relevantnim za
odluku.
Pomilovanje je diskrecijska ovlast. Diskrecijsku prirodu aktu pomilovanja
osigurava njegovo zakonsko ustrojstvo na naelu oportuniteta, tj. na ocjeni
nositelja ovlasti o svrhovitosti pomilovanja u konkretnom sluaju. S obzirom
na to da norma (ustavna i zakonska) koja odreuje pomilovanje nije imperativne
prirode, najprije se pod diskrecijskom ocjenom nalazi sama egzistencija akta.
Kada se nositelj ovlasti odlui na donoenje odluke o pomilovanju, pod diskrecijskom je ocjenom i izbor oblika pomilovanja odabirom jedne od zakonom
taksativno odreenih alternativa.
lanak 12.
(1) Odluku o pomilovanju predsjednik Republike dostavlja osueniku putem
ministarstva nadlenog za poslove pravosua.
(2) O odluci iz stavka 1. ovoga lanka ministarstvo nadleno za poslove pravosua
obvezno je izvijestiti podnositelja molbe, sud koji je donio odluku prvog stupnja,
kaznionicu ili zatvor i suca izvrenja.
(3) Odluka o pomilovanju objavljuje se u slubenom glasilu Republike Hrvatske.
509

esti su prigovori da je primjena pomilovanja, zbog neodreenosti razloga

i nepostojanja kontrole i javnosti, veoma podobna za zlouporabe i zakljuak o
proizvoljnoj prirodi te prerogative: Premda se pomilovanje nedvojbeno primjenjuje u dobroj namjeri - bona fide, ne postoje razlozi zbog ega bi se ono
primjenjivalo bez brige o pravilnim motivima koji bi ga kontrolirali i o pravilnim
funkcijama za koje je namijenjeno sluiti.80 Potpuno je tono da je ovlast
pomilovanja u biti neograniena ovlast, jer diskrecijska odluka, bez obveze da
se navedu razlozi, egzistira uz nepostojanje odreenih pravnih standarda81
pomou kojih bi se moglo utvrditi je li diskrecija zlouporabljena ili ne.82
Takoer, vee mogunosti zlouporabe postoje naroito kad nad primjenom
pomilovanja nema nikakve, ni parlamentarne ni sudbene, kontrole te kada o
toj primjeni ni javnost nije nikada upoznata.83
Zbog toga Zakon o pomilovanju uvodi znaajnu novinu jer se odluka o
pomilovanju mora objaviti u slubenom glasilu Republike Hrvatske. Time se
omoguuje javnost i kontrola motiva (razloga pomilovanja) jer pomilovanje je
javan, a ne privatni postupak.84 Kako odluke o pomilovanju ne sadravaju
obrazloenje, kontrola javnosti mogua je samo ako se postupak uini javnim.
Transparentnost postupka jednostavno znai da javnost mora znati za postupke
pomilovanja. Kontrola ovlasti pomilovanja za demokratski je i pravni razvitak
ne samo prihvatljiva nego i poeljna, jer smanjuje mogunost da akt pomilovanja
predstavlja akt neograniene politike (samo)volje.
80
"Prema modernim politikim zahtjevima nema slubenog akta koji vie izaziva otre kritike
i optube za zloupotrebe (favoriziranje, hirovitost ili korupcija). Cit. prema: Smithers: op. cit.,
str. 554.
81
Meutim, Radbruh tvrdi da im smjernice milosra dobiju oblik normi zrelih za zakonodavstvo, prestaje kompetencija milosra, jer ono treba pribaviti vanost pravu pojedinanoga sluaja.
Radbruh: op. cit., str. 222.
82
Dokazanih primjera zlouporabe ovlasti pomilovanja nema mnogo. Meutim, u amerikoj
se teoriji, poslije optuenja biveg guvernera Oklaholme da se pomilovanjem koristio za stjecanje
novanih nagrada, naglaava opasnost od moguih zloporaba u svrhu promidbe politike karijere,
posebice u dravama koje imaju tzv. one-man power. Cit. prema: Scott, Jr.: op. cit., str. 100.
83
"Ako povijest civilizacije ita dokazuje, to je da gdje tajnovitost prikriva uporabu ovlasti,
takoer prikriva i zlouporabu te ovlasti. Duker: op. cit., str. 504. Kraljevi su prodavali svoju
milost, njome stvarali vojske i kolonije, slavili svoje roendane, pa je stoga povijest pomilovanja
povijest zlouporaba. P. S. Ruckman, Jr.: Keys to Clemency Reform, 2001, str. 2, website: http:/
/jurist.law.pitt.edu/pardonop5.htm
84
U svijetu postoje razliiti sustavi kontrole: ili parlamentarna ili izvrna kontrola, npr. nositelj
prerogative pomilovanja mora podnijeti izvjetaj zakonodavnom tijelu o svojim aktivnostima
pomilovanja (tako guverner drave New York mora svake godine priopiti zakonodavnom tijelu
svaki sluaj pomilovanja, odgode ili zamjene kazne, navodei ime osuenika, kazneno djelo za
koje je osuen, osudu i njezin datum te datum odgode, zamjene ili pomilovanja i razloge koji su
ga rukovodili).
510

Summary
PARDON IN CRIMINAL LEGISLATION
(on the occasion of the new Act on Pardon)
The power of issuing pardon as an ancient prerogative of absolutist rulers has been maintained in the current constitutional and legal order of nearly all modern states. In recent times,
the justifiability of such an instrument of intervention of executive power in the field of criminal
justice has become increasingly questionable. Always the subject of heated and sharp criticism
and discussions, pardon, on a theoretical plane, is reproached for being contrary to the principles
of the division of powers, of legality, and equality, that is, contrary to the very principles that it
uses to defend itself. On a practical plane, particularly today, it is criticised for being totally
useless and for lacking functionality. The prerogative of pardon, as the offspring of a rulers
absolute power, has widely and successfully defended itself from all actions undertaken to limit
it by certain rules. In this paper, the author analyses the application of amnesty and pardon as
instruments of intervention in criminal justice in Croatia and the characteristics of applying
pardon in this country in the last twenty years. She also presents views on the justifiability of the
existence of such a power in criminal justice. Since the policy of pardon in Croatia led the
legislator to amend the Act on Pardon, the author also deals with the new legal solutions.
511

PRAZNA STR. 512
512

Pomilovanje U Kaznenom Pravosuđu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pomilovanje U Kaznenom Pravosuđu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

A.

Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga ZakonaUDK

Izvorni znanstveni rad

Dr. sc. Anita Kurtovi*

POMILOVANJE U KAZNENOM PRAVOSUU

1. Primjena akata milosti (amnestije i pomilovanja) kao instrumenata

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Porast broja pomilovanih u godinama 1990. i 1992. (u sijenju 1993. broj

Odluka o grupnom pomilovanju odnosila se na 31 osuenika koji su osloboeni daljnjeg

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

I 1992. godina je znaajna po visokom postotku pomilovanja te po jo jednoj

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

sukobom, tumaili da je izvorna namjera zakonodavca da inom abolicije

Argumentacija za takvo pravno shvaanje pronaena je u l. 4. Zakona o opem oprostu po

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

takve prakse na kaznenu politiku.9 Dostupna arhiva Ministarstva pravosua

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

rasprave ope javnosti o spornim odlukama rezultirale odreenim promjenama

Ministarstvo pravosua, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske.

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Zakljuak da je naa politika pomilovanja predimenzionirana bila bi logina

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

za njegovu primjenu, pa je (bezuvjetno) pomilovanje zbog postignutog uspjeha

2. Opravdanost prerogative pomilovanja u kaznenom pravosuu

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

ustavna i kaznenopravna prerogativa pomilovanja, vrlo duge povijesne batine

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Put kojim je pomilovanje prolazilo kroz pravnopolitiku povijest, od pukog

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Ako se za milost u kaznenom pravosuu dri da je nepotrebna, nerazumna

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

nja za koje je njegov bitan atribut utemeljen u nesavrenosti ljudskih zakona i

Posebice se povreda naela jednakosti naglaava u primjeni amnestije, pa je Pulitanovo

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

pravna jednakost, apstraktno iskazana u naelu zakonitosti, na planu logike i

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Prema tome, kada drava primjenjuje pomilovanje, to radi iskljuivo zbog

II. NOVI ZAKON O POMILOVANJU

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Sadraj Zakona o pomilovanju odnosi se na odreivanje tijela nadlenog za

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Ustav izrijekom naglaava da nisu doputena takva imenovanja lanova koja

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Materijalnopravno bie ili oblici pomilovanja nisu nikada bili odreeni

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

to da postoji potreba za provedbenim propisima.57 Takoer, premda je Ustav

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Materijalni pojam abolicije odlukom o pomilovanju jo je vie prijeporan jer

S pravnoga gledita, za aboliciju se smatra da predstavlja tzv. blanketno pomilovanje, jer

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Zbog ega se zakonodavac odluio na novo rjeenje po kojemu obustava

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Odlukom o pomilovanju ne dira se u prava treih osoba koja se zasnivaju

Oblik pomilovanja koji predstavlja zamjenu izreene kazne blaom vrstom

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Uinak pomilovanja koji se sastoji u davanju prijevremene rehabilitacije

Postupak pomilovanja pokree se molbom za pomilovanje osuenika.

Rjeenje prema kojemu se molba za pomilovanje moe podnijeti iskljuivo

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)

Kako podnesena molba za pomilovanje ne odgaa izvrenje kaznenopravne