Professional Documents
Culture Documents
Kemija - Dodatak Za MEF ZG
Kemija - Dodatak Za MEF ZG
Kristina Kuanda
listopad 2012.
2
Ovaj dodatak Skripti za dravnu maturu iz kemije namijenjen je uenicima koji polau (i)
prijemni ispit za Medicinski fakultet u Zagrebu te donosi "teorijske" nastavne sadraje koji su
obuhvaeni katalogom za taj ispit (prema Katalogu znanja iz kemije objavljenog na web
stranicama MEFa, www.mef.unizg.hr/druga.php?grupa=040106030000 ), a nisu katalogom
za dravnu maturu te stoga nisu u dovoljnoj mjeri dotaknuti u skripti, prvenstveno iz podruja
anorganske kemije i biokemije. Slino kao i u skripti, zelene su osnove koje bi trebali poznavati
svi koji namjeravaju pristupiti tom ispitu, naranasto ono to bi bilo preporuljivo da dodatno
usvoje oni koji prieljkuju sjajan rezultat, a crveno najnapredniji detalji za koje nije vjerojatno
da e se pojaviti (ali nije ni posve iskljueno). Budui da nemam primjere ispita nego samo
katalog objavljen na stranicama Fakulteta, teko mi je procijeniti koliko sam pogodila razinu
zahtjevnosti. Ostali ispitni sadraji obuhvaeni su u Skripti za dravnu maturu iz kemije,
objavljenoj na www.drzavna-matura.com gdje se objavljuje i svaka najnovija verzija ovog
dodatka, pa preporuam da se i njome sluite. Bilo bi lijepo da nakon ispita javite (na mail
streberica.gimnazijalka@yahoo.com ) koliko su sadraji skripte i ovog dodatka u skladu s
ispitom, koliko su vam pomogli, kako bih ih za sljedee generacije mogla poboljati. Takoer,
na isti mail moete javiti uoene greke, nejasnoe i primjedbe kako biste dobili razjanjenja.
Sretno!
autorica
Sadraj
a)
d) Biokemija ........................................................................................................................... 9
3
toplinski kapacitet = toplina koju je potrebno dovesti da se uzorku ili sustavu temperatura
povisi za 1 K (=1C):
specifini toplinski kapacitet = toplina koju je potrebno dovesti jednom gramu tvari
da mu se temperatura povisi za 1 K
molarni toplinski kapacitet = toplina koju je potrebno dovesti jednom molu tvari da
mu se temperatura povisi za 1 K
4
emulzija vrsta koloidnog sustava tekuina rasprena u tekuini (tekuine koje se
meusobno ne mijeaju)
emulgator tvar koja omoguuje stabilnost emulzije (inae bi se kapljice rasprene
tekuine meusobno spojile pa bi se tekuine odvojile) npr. umanjak jaja u
majonezi (ulje raspreno u vodi), bjelanevina kazein u mlijeku
pufer otopina slabe kiseline ili baze i njene soli koja ima sposobnost odravanja priblino
konstantnog pH pri dodatku odreene (ne neograniene, ali znaajne) koliine jake kiseline
ili baze (jer dodatkom kiseline anion slabe kiseline prima proton i nastaje slaba kiselina koja je
ve ionako prisutna, a dodatkom baze slaba kiselina otputa proton i nastaje anion slabe
kiseline koji je ve ionako prisutan, odnosno analogno za baze) dobiva se mijeanjem
jednake koliine slabe kiseline/baze i njene soli vrlo vani u biolokim sustavima jer je za
djelovanje veine enzima potreban pH u tono odreenom uskom rasponu, npr. karbonatni
pufer (ugljina kiselina tj. otopljeni CO2/prvenstveno natrijev hidrogenkarbonat) jedan je od
glavnih imbenika koji odravaju pH krvi:
dodatkom kiseline: HCO3(aq) + H+(aq) H2CO3(aq) CO2(aq) + H2O(l)
dodatkom baze: H2CO3(aq) + OH(aq) HCO3(aq) + H2O(l)
tj. CO2(aq) + OH(aq) HCO3(aq)
acidoza unoenjem previe kiselih tvari ili zbog poremeaja u njihovom izluivanju
ili usporenim disanjem (nagomilavanje CO2) smanjuje se pH organizma
alkaloza unoenjem previe lunatih tvari ili zbog poremeaja u njihovom
izluivanju ili ubrzanim disanjem (prebrzo izbacivanje CO2) poveava se pH organizma
(ako se dogode u veoj mjeri nego to krvni pufer moe kompenzirati, ta su stanja
opasna)
b) Anogranska kemija
rasprostranjenost kemijskih elemenata na Zemlji najvei maseni udio u Zemljinoj kori (=u
neivoj prirodi): O, Si, Al, Fe, (Ca, Na, K, Mg)
najvei maseni udio u ljudskom organizmu: O, C, H, N, (Ca, P)
alkalijski i zemnoalkalijski metali
alkalijski samo jedan valentni elektron (ns), zemnoalkalijski 2 (ns2) najslabije od
metalnih veza, mala energija ionizacije i elektronski afinitet tvore uglavnom ionske
spojeve u kojima su kationi s pozitivnim oksidacijskim brojem (i to alkalijski uvijek I,
zemnoalkalijski II) vrlo reaktivni, alkalijski su znatno reaktivniji od zemnoalkalijskih,
reaktivnost raste u skupini prema dolje nalaze se u prirodi samo u spojevima
negativan standardni redukcijski potencijal ("tipini metali") osobito alkalijski
najjai reducensi reagiraju s vodom (Li, Be i Mg slabo, samo s vruom) pri emu
nastaje luina (odnosno netopivi amfoterni Be(OH)2) i vodik
lako reagiraju s kisikom iz zraka (gore) nastaju oksidi (Li2O), peroksidi (Na2O2,
BeO2), superoksidi (KO2 i nie) kao i ti sami metali, svi ti spojevi su jako bazini
(samo BeO je amfoteran), reagiraju s vodom i daju luine
izravno egzotermno reagiraju s halogenim elementima halogenidi
Mg i Li ("dijagonalna slinost") gorei na zraku reagiraju i s N2 ( Li3N, Mg3N2)
nisko talite (i vrelite) alkalijski nie nego zemnoalkalijski, uglavnom pada u skupini
prema dolje
mala gustoa (Li, K, Na plivaju na vodi) alkalijski manja nego zemnoalkalijski,
uglavnom raste u skupini prema dolje
mala tvrdoa (osobito alkalijski)
5
K, Na, Ca, Mg vani biogeni elementi Na+K+ crpka, Ca u kostima i zubima, Ca2+ za
kontrakciju miia (srce!), Mg u klorofilu, mioglobinu i enzimima; topivi spojevi Be i
Ba vrlo su otrovni, netopivi BaSO4 koristi se pri rendgenskom snimanju eludca jer
apsorbira rendgensko zraenje
spojevi natrija
NaCl (natrijev klorid, kuhinjska sol) kamena sol (mineral halit rudnici), morska sol
(uparavanje) (solana na Pagu) morska je zdravija za prehranu jer sadri i druge
vane soli; ovjeku dnevno treba do 2 g soli (vei unos je tetan jer poveava krvni
tlak); osim u prehrani, koristi se za posipanje cesta zimi i u kemijskoj industriji;
fizioloka otopina = NaCl(aq) izotonina s meustaninom tekuinom (w(NaCl)=0,9%)
NaOH (natrijev hidroksid, kaustina soda) higroskopan, dobro topiv u vodi (otapanje
je jako egzotermno) i daje jaku luinu; reakcija s CO2 iz zraka: NaOH(s) + CO2(g)
NaHCO3(s); industrijska proizvodnja: elektroliza koncentrirane vodene otopine NaCl
(s anodnim i katodnim prostorom odvojenim polupropusnom membranom koja
ne proputa negativno nabijene ione); vaan u kemijskoj industriji (npr. sapuni i
deterdenti, papir)
Na2CO3 (natrijev karbonat, soda) dobro topiv u vodi, otopina jako lunata (pa kao i
NaOH nagriza kou, osobito opasan za oi i sluznicu) u industriji esto zamjena za
skuplji NaOH; industrijski se dobiva amonijanim Solvayevim postupkom (tj. tako
se dobiva NaHCO3 a njegovim arenjem nastaje Na2CO3); kristalizira kao
Na2CO310H2O (natrijev karbonat dekahidrat)
NaHCO3 (natrijev hidrogenkarbonat, soda bikarbona) slabije topiv u vodi, otopina
slabo lunata u praku za pecivo (reakcijom s kiselim sastojcima i povienjem
temperature oslobaa se CO2(g)); koristio se za uklanjanje vika klorovodine kiseline u
eludcu (antacid)
spojevi kalcija
CaCO3 (kalcijev karbonat) alotropske modifikacije kalcit i aragonit (razliite kristalne
strukture), kalcit = vapnenac, mramor, dvolomac, sige; slabo topiv u vodi, bolje ako
voda sadrava otopljeni ugljikov dioksid: CaCO3(s) + CO2(g) + H2O(l) Ca2+(aq) +
2HCO3(aq); aranjem nastaje CaO: CaCO3(s) CaO(s) + CO2(g)
Ca(OH)2 (kalcijev hidroksid) nastaje reakcijom CaO s vodom, jaka baza ali slabo
topiv u vodi, gusta suspenzija u vodi je gaeno vapno a neto razrjeenija vapneno
mlijeko (u sastavu buke; suenje buke: Ca(OH)2(s) + CO2(g) CaCO3(s) + H2O(l))
CaSO4 2H2O (kalcijev sulfat dihidrat) gips; sadra
Ca3(PO4)2 i slini spojevi koji sadre F u kostima i zubima
CaCl2 (kalcijev klorid) sredstvo za suenje
klor
fizikalna svojstva: plin utozelenkaste boje, tei od zraka
kemijska svojstva: vrlo reaktivan, jak oksidans (ali moe biti i reducens) istiskuje
Br2 i I2 iz otopina njihovih soli, nadraujui (vrlo neugodnog otrog mirisa), otrovan,
razara sluznicu dinih organa jer s vlagom tvori HCl(aq) (klorovodinu kiselinu): Cl2(g) +
H2O(l) H+(aq) + Cl(aq) + HOCl(aq) (HOCl je nestabilna i dalje se raspada na HCl
i O vrlo reaktivan atomarni kisik, "radikal kisika", "nascentni kisik")
spojevi klora
klorovodina kiselina nastaje otapanjem u vodi klorovodika koji je plin dobro topiv
u vodi, maksimalni maseni udio klorovodika u klorovodinoj kiselini je neto preko
36%; solna kiselina za ienje (otapa kamenac: 2HCl(aq) + CaCO3(s) Ca2+(aq) + 2Cl
6
(aq) + CO2(g) + H2O(l));
)); eludana kiselina (razgradnja hrane, djelovanje enzima
pepsina i apsorpcija nekih sastojaka samo pri niskom pH)
kloridi, npr. NaCl soli klorovodine kiseline kloridni ioni Cl su vaan sastojak ivih
stanica
dokazivanje klorida:
klorida: bijeli talog s ionima srebra iz otopine srebrova nitrata:
Ag+(aq) + Cl(aq
aq) AgCl(s); za razliku od AgBr i AgI otapa se dodatkom
otopine amonijaka (nastaje kompleksni diaminsrebrov ion): AgCl(s)
AgCl( +
+
duik
svojstva: plin bez boje i mirisa, slabo reaktivan, slabo topiv u vodi, ne gori i ne
podrava gorenje, neznatno laki od zraka, glavni sastojak atmosfere (volumni udio
78%),, vaan biogeni element (sastojak proteina, nukleinskih kiselina i drugih spojeva),
industrijski se dobiva frakcijskom destilacijom tekueg zraka, tekui duik koristi se za
brzo smrzavanje i odravanje vrlo niskih temperatura
spojevi duika
amonijak (NH3) otrovan plin neugodna mirisa, laki od zraka, dobiva se sintezom iz
elemenata pri visokom tlaku i umjereno visokoj temperaturi uz katalizator (jer je
reakcija endotermna; HaberBoschov
Haber Boschov postupak); jako se dobro otapa u vodi (vodikove
veze!) i nastala otopina je slaba luina
amonijeve soli sadre NH4+ kation, nastaju neutralizacijom
jom amonijaka (plin ili
vodena otopina) kiselinama, najvaniji amonijev klorid NH4Cl, nastaje izravnom
7
reakcijom plinovitih klorovodika i amonijaka, na koje se pri povienoj temperaturi
raspada, takoer su vani sulfat, karbonat, fosfat i nitrat
oksidi duika
N2O (duikov(I) oksid, diduikov monoksid) "rajski plin" (nekad se koristio
kao anestetik; potisni plin za lag)
NO (duikov(II) oksid, duikov monoksid) bezbojan, vrlo otrovan; vrlo
reaktivan, na zraku se odmah oksidira u NO2
NO2 (duikov(IV) oksid, duikov dioksid) crvenkastosmei, vrlo otrovan, pri
snienoj temperaturi (egzoterman proces!) tvori dimere N2O4 (duikov
tetraoksid bezbojan plin)
fotokemijski smog u automobilskim motorima nastaje NO koji odmah
postaje NO2, koji uzrokuje nastajanje ozona i moe tvoriti otrovne
organske spojeve te je jedan od plinova koji tvore kisele kie
duina kiselina (HNO3) vrlo jaka kiselina i vrlo jak oksidans, koristi se za
proizvodnju umjetnih gnojiva, eksploziva, nitriranje organskih spojeva, dobiva se
reakcijom NO2 s vodom (pri toj reakciji nastaje i NO) (ali anhidrid joj je N2O5),
ista je bezbojna tekuina, no na svjetlu se raspada isputajui NO2(g) pa posmei
("dimea duina kiselina")
soli duine kiseline nitrati sadre NO3 anion dobro topivi u vodi, jaki oksidansi
npr. NH4NO3, KNO3, koriste se kao umjetna gnojiva i eksplozivi
ugljik
alotropske modifikacije
grafit najstabilnija modifikacija ugljikovi atomi u slojevima (ravninama)
povezani meusobno s po 3 kovalentne veze, preostali valentni elektroni
delokalizirani su izmeu slojeva i meu slojevima vladaju slabe privlane sile
(van der Waalsove) dobra toplinska i elektrina vodljivost (i elektrokemijski
nije reaktivan pa se koristi kao inertne elektrode), mala tvrdoa (velika
kalavost), vrlo visoko talite
ugljikova vlakna (nanocijevi) graa slina kao fulereni (jo nije odlueno
jesu li posebna alotropska modifikacija ili vrsta fulerena), ali nisu lopte nego
cjevice (otvorene ili zatvorene)
9
prisutstvu nedovoljno kisika, npr. u motoru automobila; reaktivan, reducens, lako se dalje
oksidira u CO2 (npr. gori)
CO2 (ugljikov dioksid) plin bez boje i mirisa, ne gori i ne podrava gorenje (koristi se za
gaenje poara), izaziva guenje, otapa se u vodi i otopina je slaba kiselina; sublimira (suhi
led)
karbonati sadre CO32 anion najvaniji alkalijskih i zemnoalkalijskih metala, osobito
CaCO3 (vidi alkalijski i zemnoalkalijski metali)
c) Organska kemija
benzen (C6H6) lako hlapljiva tekuina, karakteristina mirisa, manje gustoe od vode i ne
mijea se s njom; benzen i veina jednostavnijih aromatskih spojeva otrovni su i kancerogeni
metanol (CH3OH) bezbojna tekuina, lako hlapljiv i lako zapaljiv, mijea se s vodom u svim
omjerima, otrovan (najotrovniji od svih alkohola) (njegovom oksidacijom u jetri nastaje
otrovni metanal) glavobolja, vrtoglavica, povraanje, sljepoa, smrt; dobiva se oksidacijom
metana, suhom destilacijom drveta ili sintezom CO i H2 pri povienoj temperaturi i tlaku uz
katalizator (oksid prijelaznog metala); koristi se u sintezi organskih spojeva (najvie kao
otapalo) i kao biogorivo
etanol (CH3CH2OH) bezbojna tekuina, lako hlapljiv (manje nego metanol) i lako zapaljiv,
mijea se s vodom u svim omjerima, najmanje otrovan od svih alkohola, unoenje u organizam
utjee na psihomotoriku (promjene raspoloenja i percepcije, vrtoglavica, oteano kretanje,
gubitak svijesti, smrt), uestalo pretjerano konzumiranje izaziva ovisnost i dugorono oteuje
mozak, jetru i druge organe; dobiva se alkoholnim vrenjem a industrijski adicijom vode na
eten pri povienoj temperaturi i tlaku uz katalizator fosfornu kiselinu, destilacijom se moe
dobiti volumni udio etanola do 96% (4% vode) pa se takav etanol uobiajeno koristi,
apsolutni etanol moe se dobiti dodatkom tvari koja kemijski vee vodu; koristi se kao
reaktant i otapalo u sintezi organskih spojeva, za dezinfekciju, biogorivo, u alkoholnim
termometrima, u alkoholnim piima...
fenoli (spojevi s OH skupinom izravno vezanom uz benzenski prsten) svojstva: fenol je
bezbojna kristalna vrsta tvar, higroskopan, vlaan postaje crvenkast, dobro se otapa u vruoj
vodi i u organskim otapalima, mnogi fenoli tetni su za zdravlje i okoli, denaturiraju proteine
( izazivaju opekline); primjena: fenol se koristio za dezinfekciju rana kao razrijeena vodena
otopina ("karbolna kiselina") jer djeluje baktericidno ali vie se ne koristi jer i oteuje tkivo,
fenoli se koriste u prehrambenoj industriji kao konzervansi (antioksidansi) jer se lake
oksidiraju nego hrana, za sintezu plastinih masa (bakelita)
eteri svojstva: najpoznatiji eter, dietileter, bezbojna je tekuina karakteristinog mirisa,
vrlo lako hlapljiv, pare su mu vrlo lako zapaljive; primjena: dietileter koristio se za opu
anesteziju, ali vie se ne koristi zbog zapaljivosti i nuspojava, no koriste se neki drugi eteri,
dietileter se esto koristi kao organsko otapalo
d) Biokemija
monosaharidi jednostavni eeri, sadre 3 do 7 (najee 6) atoma ugljika (trioze, tetroze,
pentoze, heksoze, heptoze), u aciklikom obliku imaju jednu karbonilnu (aldehidnu aldoze
ili ketonsku ketoze) skupinu te vie hidroksilnih skupina (polihidroksialdehidi,
polihidroksiketoni), no one s vie C atoma u otopinama su preteno u ciklikom obliku koji
nastaje unutarmolekulskom reakcijom karbonilne i jedne od od nje najudaljenijih hidroksilnih
skupina (tako da nastane peterolani ili esterolani prsten) (takvi spojevi koji na istom C
10
atomu imaju alkoholnu i etersku skupinu nazivaju se poluacetali ili poluketali, ovisno jesu
j
li
nastali iz aldehida ili ketona)
glukoza aldoheksoza u vou, osobito grou (grodani eer), krvi (krvni eer najvaniji
eer u metabolizmu) naziva se dekstroza jer zakree ravninu polarizirane svjetlosti
udesno graevna jedinica kroba,
krob glikogena i celuloze
fruktoza ketoheksoza (strukturni izomer glukoze) voni eer, slaa od glukoze (najslai
prirodni eer) naziva se levuloza jer zakree ravninu polarizirane svjetlosti ulijevo (ali
isto je D eer, to nema veze s tim!)
med je smjesa glukoze i fruktoze
galaktoza aldoheksoza (dijastereomer glukoze)
stereoizomerija monosaharida: svi prirodni monosaharidi su D po relativnoj
konfiguraciji, to znai da ako crtamo Fisherovu formulu na standardni nain, tako da je
aldehidna ili ketonska skupina gore, OH skupina najudaljenija od aldehidne ili ketonske
skupine je desno (to odgovara apsolutnoj Rkonfiguraciji
R konfiguraciji na tom zadnjem kiralnom C) (kod
Lmonosaharida
monosaharida je lijevo), npr. Dglukoza,
D
Dfruktoza
11
celuloza polisaharid glukoze izgrauje staninu stijenku biljnih stanica nerazgranati,
vrsta vlakna jer se lanci meusobno povezuju vodikovim vezama
alkaloidi heterocikliki amini sadre jedan ili vie aminskih N atoma u ugljikovodinom
prstenu (ako je organski spoj heterocikliki znai da sadri prsten u kojem najmanje jedan
atom nije C), nazivaju se alkaloidi zbog bazinih svojstava (bazini su kao i ostali amini)
prirodni (u biljkama) i sintetski mnogi imaju fizioloko djelovanje primjeri: kofein, nikotin,
morfin (morfij), heroin, kinin, kodein
aminokiseline sadre i karboksilnu i amino skupinu sve prirodne (ima ih 20 u
eukariotskim proteinima, od toga ih je oko pola za ovjeka esencijalno ne moemo ih
sintetizirati u organizmu pa ih moramo unositi hranom) su aminokiseline, to znai da su
karboksilna i amino skupina vezane uz isti C (ugljikov atom):
12
proteini veliki polipeptidi u biolokim sustavima, neki sadre i neproteinski dio (prostetiku
skupinu, npr. hem u hemoglobinu koji sadri eljezo)
struktura proteina
1) primarna redoslijed aminokiselina
2) sekundarna nastaje meusobnim povezivanjem (prvenstveno karbonilnog kisika
i amidnog vodika) raznih aminokiselina (meusobno razmaknutih za nekoliko
aminokiselina) vodikovim vezama uzvojnica ili nabrana ploa
3) tercijarna nastaje meusobnim povezivanjem bonih ogranaka meusobno
udaljenijih aminokiselina: kovalentne disulfidne veze ( SS nastaju povezivanjem SH
iz dvaju cisteina), vodikove veze, van der Waalsove sile meu nepolarnim hidrofobnim
skupinama... globularni (kuglasti) ili fibrilarni (vlaknasti)
4) kvaterna kod proteina koji se sastoje od dvaju ili vie polipeptidnih lanaca
(podjedinica), nain na koji su ti lanci meusobno nekovalentno povezani i rasporeeni
u prostoru
denaturacija proteina naruavanje prirodne konformacije (strukture, prvenstveno
tercijarne) proteina, to onemoguuje njegovu bioloku aktivnost
najee ireverzibilno (nepovratno) visoka temperatura, jake kiseline i baze, soli
tekih metala, neka organska otapala
reverzibilno (povratno, protein se uklanjanjem uzroka s vremenom renaturira i vraa
mu se bioloka aktivnost) soli lakih metala, neke organske tvari kao to je razrijeeni
alkohol, mehaniko djelovanje (npr. tuenje bjelanjka u snijeg)
enzimi (vidi u skripti potpoglavlje Brzina kemijske reakcije)
podjela prema tipu reakcije koju kataliziraju:
1) oksidoreduktaze redokse
2) transferaze prijenos skupina (npr. metilne skupine)
13
3) hidrolaze cijepanje veze uz pomo vode npr. proteaze (peptidna veza),
esteraze (esterska veza)
4) izomeraze prijelaz u drugi izomer
5) ligaze spajanje veih molekula
6) liaze prekidanje kemijske veze a da se ne moe ubrojiti ni u jednu od
prethodnih skupina
prvi otkriveni enzim nazvan je katalaza (raspad H2O2), naziv enzima uobiajeno se
tvori nastavkom aza na supstrat (npr. peptidaza, celulaza) ili reakciju (npr. oksidaza,
dehidrogenaza) koju kataliziraju, no neki imaju drukiji naziv (npr. pepsin u eludcu,
cijepa peptidne veze u kiselom)
veina enzima po grai su proteini (neki su RNA ribozimi) i to globularni
(kuglasti), neki sadre i neproteinski dio = prostetiku skupinu (npr. atom metala kao
to je Zn, Mg)
uglavnom vrlo specifini kataliziraju samo tono odreenu reakciju s tono
odreenim supstratom, i to ako je supstrat kiralan samo jedan odreeni stereoizomer
jer su i enzimi za takve supstrate kiralni (stereospecifinost), a odreeni stereoizomer
takoer i nastaje
princip djelovanja enzima model kljua i brave supstrat(i) prostornim oblikom
pristaje u molekulu enzima tako da se moe vezati na odgovarajue mjesto (najee
nekoliko aminokiselina) u molekuli enzima koje se naziva aktivno mjesto (na
odreeno aktivno mjesto samo tono odreeni supstrat ili strukturno vrlo slini
supstrati) (najee se ne vee kovalentno, nego slabijim interakcijama, npr. van
der Waalsovim), nakon toga se molekula enzima izvije tako da i supstrat(i) doe u
oblik povoljniji za reakciju, reakcija se odvije te se produkti odvoje od enzima
npr. ako iz jednog supstrata nastaju 2 produkta
naravno, postoji i jo mogunosti, npr. da se pri reakciji samo promijeni struktura jedne
molekule (jedan reaktant jedan produkt), ali generalna ideja je uvijek ista
14