SOFOKLO

TRAHINJANKE
Dejanira
Netipina tragina junakinja:
1. nema uporite u boanskoj pravdi kao Elektra ili Antigona, ve djeluje u potpunom
mraku, preputena sama svojim odlukama SLABI UTJECAJ BOGOVA
2. nema hibrisa (nije ak ni po prirodi ljubomorna, prata Heraklu druge ljubavnice),
suosjeajna prema ropkinjama, prema Trahinjankama (dao bog da ne iskuse muke moje)
- njezino slanje halje nije pogreka u karakteru nego izraz potpune sljepoe ljudi kad je u
pitanju ono to su bogovi odluili sakriti
Heraklo
- Heraklo i Dejanira su par suprotnosti: muko i ensko, aktivno i pasivno, lutanje i boravak,
neustraivo i straljivo, ubojica udovita i njihova rtva (tragedija ne zavrava pomirenjem
suprotnosti)
- Heraklo je utjelovljenje neobuzdane seksualne muke energije koja je razorna silnica
- Heraklo pripada mitskome svijetu, posljednji boanski junak, oslobodio svijet od udovita
i pada kao posljednja rtva staroga poretka (kao Beowulf koji stradava u posljednjoj bitci sa
zmajem)
- forma: DIPTIH (Sofoklove drame-diptisi: Ajant, Antigona, Trahinjanke), u ostalim
njegovim tragedijama sva je pozornost usredotoena na JEDAN lik, ostali ga samo
osvjetljavaju
* Sofoklova metoda (G. M. Kirkwood):
1. Jedan sredinji lik;
2. Drugi koji ga osvjetljavaju;
3. Tragina ideja/ tema neodvojiva od radnje i znaaja (u Euripidu se ideja izlae/
parafrazira u prologu)
- tragedija se odvija u jednome danu: ujutro Dejanira alje glasnika po vijesti o muu, u podne
glasnik dovodi zarobljenice, meu njima i ljubavnicu, kasnoposlijepodne Dejanira po njemu
alje koulju, predveer dolazi sin proklinjui majku, u kasnu veer donose Herakla
- radnja je jedinstvena i kratka, ali u nju je vjeto upletena puno vea pria koja redovito
uplie u sebe cijeli kozmos
- ljubav i udnja pokazuju se kao otrov koji kentaur Nes odailje svojom krvlju zatrovanom
Hidrinim otrovom, nju Dejanira prosljeuje Heraklu, a Heraklo truje sina Hila traei da se
oeni Jolom, njegovom prilenicom, time irei otrov i na neduni novi narataj. Heraklo
Dejaniri alje ljubavni otrov u liku zarobljene Jole koja joj se (neprepoznata) uvue
pod krov i dovodi do katastrofe.
- Jan Kott: planina Eta na koju e Heraklo biti uznesen je prazna, Zeus njegov otac uti
(upravo zato to je Eta pusta, potreban je elaboriran odbred spaljivanja). Za sve ovo kriv je
Zeus bogovi doputaju apsurdan svijet u kojem je plaa za ljubav smrt, plaa za
junatvo takoer smrt, i to od ruke ubijenoga udovita (prema proroanstvu, Herakla e
ubiti udovite koje je ve u Hadu). Proroanstva su dvoznana, kao i ono da e Heraklo
poinuti nakon posljednje bitke to se obistinjuje u njegovoj smrti.

FILOKTET
idila, tragedija samo u grkom znaenju drame o uzvienim likovima
- jedina tragedija bez enskih likova i jedina smjetena izvan grkog polisa
- sva tri dramatiara pisala drame tog naslova, samo Sofoklova sauvana

- najvea Sofoklova inovacija jest uvoenje Neoptolema koji doivljava transformaciju,

transformira i posreduje izmeu Odiseja i Filokteta
- Filoktet i Edip na Kolonu - hrom i slijep, naputeni (ostavljen i prognan), strana fizika
patnja, osamljenost, odbaenost, suosjeanje (ostavljaju mu krpe i hranu)
- kroz one koji su im naklonjeni (Neoptolem i Tezej), oni dolaze do najboljega u sebi i
pomiruju se s bogovima
- pilja i otok - neprijateljska priroda (na kraju tragedije, u Filoktetovim oima pretvorit e se
u idilian krajolik jer se tragiki junak u izdvojenosti iz ljudskoga drutva okree prirodi)
- junak ostavljen na otoku jer ga je ugrizla guja deset godina prije poetka drame;
- Grcima nije trebao do Ahilejeve smrti, kada im proroite kae da e pobjedu
izvojevati Heraklovi luk i strijele koji su ostali s Filoktetom
- kad je Prometej ukrao vatru s Olimpa odnio ju je na Lemnos; Filoktet tamo kree vatru kao
prvi ljudi, to i luk jedino je to ga razlikuje od zvijeri
- Lemno je prvi pusti otok u povijesti knjievnosti
- na otoku je proveo devet godina, kao divljak, potpuno sam, sa zvijerima, misli
usmjerenih samo na bol i glad, kao Beckettovi bogalji
- gledalite je more, scena je otok, zgrada je pilja s dva otvora, dolaze Odisej i Neoptolem
- odmah dobivamo tri kljune slike: otok, rana, luk
- Filoktet je u mitologiji zapalio lomau na kojoj je gorio Heraklo na gori Eti i za to je
nagraen njegovim lukom - luk zapravo donosi nesreu
- iz tog luka ima pasti strijela koja e okonati trojanski rat
- par suprotnosti snaga i lukavstvo Ahilej (junak od snage i maa; Odisej je lukavac,
trickster, zatitnik Hermesa i Atene)
- Neoptolem (Ahilejev sin) je posrednik izmeu Odiseja i Filokteta, neki sugeriraju da je on
sredinji lik jer izrasta iz naivnog djeaka u mukarca koji cijeni junatvo (dolazi iz ambicije
premda ne vjeruje da ini dobro, Filoktetovo povjerenje u njemu brie druge porive pa ak i
elju za vojnom slavom te odluuje povesti Filokteta kui)
- Filokteta e, pak, u iskuenje da se odrekne svoje junake upornost dovesti Neoptolemova
iskrenost, ali nee se dati slomiti sve dok ne stigne bog koji vraa priu u mitsku matricu
(Troja mora pasti), Deus ex machina.
- Jan Kott: Filoktet je jedina tragedija u kojoj je junak slomljen; on vojsci koja ga je izdala
(dravi) i bogovima koji su bili nepravedni prema njemu moe suprotstaviti samo svoju bol,
svoju ranu
- Neoptolem za njega nije preobraen mladi nego nestalan i ambiciozan i povodljiv (prvo ga
nagovara Odisej na nepotenje pa Filoktet), te u tome ne vidi nita junako
- u Filoktetu prepoznaje politikog zatvorenika koji je odjednom postao potreban vlasti pa ga
podvrgava retorici i nasilju, obeavajui mu da e vidjeti obitelj, prijetei da e ga ubiti)

EURIPID: MEDEJA
Ki kolhidskoga kralja Ejeta i Idije
- Hera i Atena izabrale je da pomogne ljubimcu Jazonu do zlatnog runa koje je pripadalo
njezinome ocu
- Medeja mu pomae, no Ejet odbija predati runo Jazonu premda je on ispunio zadatke.
Medeja se nae s Jazonom u gaju, arobnom vodom uspava zmaja i dade Jazonu runo; odlazi
s njim iz oeva kraljevstva
- progoni ih njezin brat Apsirt - ubijaju ga i dijelove tijela bacaju za sobom

- Medeja mu raa dvoje djece, no Jazon nikako da se dokopa prijestolja pa je, vidjevi da
Medeja nee pomoi, poeo traiti nove naine a to je bio brak s Glaukom,
Kreontovom keri
- enski likovi ine na pozornici ono to bi Atenjani eljeli da njihove ene i keri
izbjegnu
- njihova nazonost na javnoj pozornici objanjiva je stavom da su sklonije strastima, to ih
ini dobrim pokretaicama radnje
- ene ukljuuju ugledne majke, djevice, udovice, ropkinje, sveenice, menade, vjetice, Ijo s
kravljom glavom
- prevladava teza da su ene potlaene i prezirane, ali sudei po dramama, njihova razmjerna
sloboda nije mogla biti strana publici - nisu mogli biti muki likovi realni, a ene homerske
- Euripid doarava svijet u kojem ena ima slobodu djelovanja, ali je izloena stranim
pogibeljima - nevina kao Agava ili Hekuba, kao Klitemnestra i Fedra koju su unitile
okolnosti - silovanje, ubojstvo djece, siromatvo, ropstvo - sve su to realne prijetnje
- Euripid - vrijeme radnje je suvremenost - ene su stjerane u kut (Medeja, Hekuba) i okrutno
se osvjeuju i prokazuju muku slabost, glupost, nepotenje
- ene postaju razorne tek u izonosti mua (neudane mogu biti pristojne kao Hrizotemida),
privremenoj ili trajnoj; Klitemnestra kao najvea prijestupnica (ubojstvo, preljub i tenja
politikoj moi ); Helenu Pariz ugrabio dok je Menelaj bio na putu, Fedra, Medeja, Dejanira
(donosi pogrenu prosudbu u izonosti mua)
- strepnja mukaraca to im se dogaa u domu dok izbivaju
- tema povratka kui zastupljena jo od Odiseja - Kserkso u Perzijancima, Agamemnon,
Orest, Egist, Heraklo, Tezej u Hipolitu, Pentej u Bakhama (izbivao je iz grada kad je doao
Dionizije, muevi bakhantica oito su izoni iako se ne spominje tono gdje su, u gradu su
stari Kreont i Pentej kojeg treba unititi), Jazon u Medeji
- ena je pak vezana uz dom, eka povratke mua
Polifoninost grke tragedije
- atenska demokracija - ksenofobina, patrijarhalna, imperijalistika zajednica, ovisna o
ropstvu i imperijalistikim porezima - ene, stranci i robovi nisu graani, na sudu ih mora
zastupati graanin
- tragediju se esto ita kao umjetniki oblik koji perpetuira takve ideje i potvruje u
mati gledatelja valjanost drutva u kojem ive
- u tragediji te tri klase zapravo dobivaju glas (tragedija je demokratska u suvremenom
znaenju te rijei)
Polifonija - premda tragedija podupire atenske vrednote, esto ih i subverzira doputajui
razliite glasove koji se NE slau
- upravo je susret s drugim dionizijski element u tragediji
- tragedija nije subverzivna i autorizira status quo, ali razliitim miljenjima omoguava da se
oglase s pozornice
Medeja - alopojka nad sudbinom ene: mora kupiti mua mirazom, primit tijelu, a
njezina srea je lutrija: Od svega stvora , to imade uma dar, mi ene smo stvorenja
najnesretnija
- magiju postavlja kao jedini enski alternativnu mo
- Voljela bih triput pred titom stajat no jedanput rodit ba.

- poenta kao u Hipolitu i Bakhama: kako li je krhka civilizacija kad ljudske strasti mogu biti
tako mono razorne: - Medeja: Koliko li je ljudma ljubav zlo
- kao sofoklovska junakinja odbija pokuaje urazumljivanja, prijatelji je kore, mole da
razmisli, drugi je nazivaju glupom, ludom, kao divljom ivotinjom, lavicom
- kao Klitemnestra, ona mora kriti svoju nakanu od svih osim od zbora kojeg mora pridobiti
na svoju stranu
- nedostaje sofoklijanski prizor nagovaranja u kojem se nastoji odvratiti junaka od nakane, ali
Euripid daje Medeji da sama izgovori sve klieje u prijetvornom obraanju Jazonu: razmislila
sam, prekorila sam se, urazumila, neu valjda biti rob strasti. Jazon je pohvali za razumnost progutao je mamac.
- postoji jedna osoba koja Medeju moe odvratiti od nauma - sama Medeja. Obraa se svojem
junakome gnjevu (thumos), kao da je neto izvan nje: preklinje ga da popusti. Ali thumos
nee popustiti.
- junaki gnjev pobjeuje (ne vanjskog neprijatelja) nego najdublji majinski osjeaj
- (srce = thumos); Kukava li srca mog, kad ono mi se rjema preda mekima; Ne, nemoj,
srce moje, nemoj init to. Daj, jadno, pusti ih - potedi djeicu Strast je jaa nego razbor
moj, smrtniku ona uzrok zlu je najveem.
Medeja se na kraju tragedije ukazuje na krovu skene, u Helijevoj koiji. Taj prostor bio je
previen iskljuivo za teofaniju ukazanje boanstva. Doista, Medeja od poetka zaziva
bogove kao da zna da su na njezinoj strani. Jazon kuca na vrata skene skena je prazna
Medejina pojava na krovu iznenaenje je i za publiku, i za Jazona (oekivali su izlazak
ekikleme s truplima djece). Medeja kao da je prola demonsko uzaae u svojoj tragikoj
prekomjernosti, uzdigla se nad ljudsku razinu i prela u boansku. Ona prestaje biti lik i
postaje utjelovljenje razorne moi ljubavi koja je prvo sagorjela nju samu (natjeravi je
da ubije vlastitu djecu), a potom razorila i sve oko sebe. Potisnuti i potlaeni elementi
psihe postaju razorni (Medeja je utjelovljenje Drugoga: ena, strankinja, obespravljena)
- prikazana kao Ahilej ili Ajant koji u bijesu prelaze granice ljudskoga; Ahilej mrcvari
Hektorovo truplo, ali ak i Ahilej poputa, a Medeja ne - u bijesu je stranija od obojice.
Muki junaci su iivjeli svoj junaki ivot do kraja, iskoristili mo i snagu, zasluili slavu, a
koliko god ona darovita bila (mona arobnica, velik intelekt), sudbina joj je bila udaja i
raanje, podreenost muu. Kad Jazon izda taj intelekt i mo, ta se snaga okree protiv njega.
Ona nema nita kad joj oduzme brak i djecu (kao Dejanira), pa preostaje samo razaranje.