Rimsko privatno pravo

ak. god. 2014./2015.

Izvori (fragmenti)
(objedinjeni popis fragmenata grae I. i II. meuispita)

Gai. 1.8. Omne autem ius, quo utimur, vel ad personas pertinet vel ad res vel ad actiones.
Naime, sve pravo kojim se sluimo tie se ili osoba ili imovine ( stvari ) ili postupka ( tubi ).
Pap. D. 2. 14. 38. Ius publicum privatorum pactis mutari non potest.
Ius publicum ne moe se mijenjati pravnim sporazumima.
Pap. D. 1. 1.7. pr. Ius autem civile est, quod ex legibus, plebis scitis, sentus consultis, decretis principum,
auctoritate prudentium venit. Ius praetorum est, quod praetores introduxerunt adiuvandi vel supplendi vel
corrigendi iuris civilis gratia propter utilitatem publicam.
Civilno pravo je ono (pravo) to proizlazi iz zakona, plebiscita, miljenja senata, carskih odluka i
autoriteta pravnih strunjaka. Pretorsko pravo je ono ( pravo ) to su ga uveli pretori radi pomaganja,
nadopune ili ispravka civilnog prava zbog javne koristi.
Gai. 1.1. Omnes populi, qui legibus et moribus reguntur, partim suo proprio, partim communi omnium
hominum iure utuntur: nam quod quisque populus ipse sibi ius constituit, id ipsius proprium est vocaturque
ius civile, quasi ius proprium civitatis; quod vero naturalis ratio inter omnes homines constituit, id apud
omnes populos peraeque custoditur vocaturque ius gentium, quasi quo iure omnes gentes utuntur. Populus
itaque Romanus partim suo proprio, partim communi omnium hominum iure utitur.
Svi se narodi, kojima upravljaj zakoni, obiaji slue dijelom svojim vlastitim, a dijelom pravom svih
ljudi; naime, ono to je svaki narod sebi postavio za pravo, to je njegovo vlastito ( pravo ) i zove se ius
civile, u smislu vlastitog prava grada-drave; ono to je pak prirodni razum postavio meu svim
ljudima, to se potuje na jednak nain kod svih naroda i zove se ius gentium, u smislu da se tim pravom
slue svi narodi. Stoga se i rimski narod slui dijelom svojim vlastitim, a dijelom opim pravom svih
ljudi.
I. 1.2.9. (...) Ex non scripto ius venit, quod usus comprobavit. Nam diuturni mores consensu utentium
comprobati legem imitantur.
Nepisano pravo nastaje tako da ga uporaba potvruje. Naime, dugotrajni obiaji, potvreni suglasnou
onih koji ih rabe, slini su zakonu.
Ulp. D. 1.1. 1. 2. Publicum ius est quod ad statum rei Romanae spectat, privatum quod ad singulorum
utilitatem; sunt enim quaedam publice utilia, quaedam privatim. Publicum ius in sacris, in sacerdotibus, in
magistratibus consistit, privatum ius tripertitum est; collectum etenim est ex naturalibus praeceptis aut
gentium aut civilibus.
Javno pravo je ono ( pravo ) koje se odnosi na poloaj rimske drave, a privatno ono koje se odnosi na
korist pojedinca; naime, neke su stvari ope korisne, a neke privatno. Javno pravo odnosi se na sakralne
stvari, sveenike i magistrate, a privatno pravo ima tri dijela: sastoji se od prirodnih, opeljudskih i
graanskih propisa.
__________________________________
UE. 5.1. In potestate sunt liberi parentum ex iusto matrimonio nati.2. Iustum matrimonium est si inter eos qui
nuptias contrahunt conubium sit, et tam masculus pubes quam femina potens sit, et utrique consentiant, si sui
iuris sunt, aut etiam parentes eorum, si in potestate sunt. 3. Connubium est uxoris iure ducendae facultas.
U vlasti su djeca roditelja roena u zakonitu braku. Zakoniti brak je onaj u kojemu brani drugovi imaju
conubium, a mukarac i ena sposobni ( za stvaranje djece ) te suglasni, ako su samostalni, a ako su u
vlasti, ako su suglasni njihovi roditelji. Conubium je ovlatenje uzeti suprugu u skladu s pravom.
Pomp. D. 24.1.51. Quintus Mucius ait, cum in controversiam venit, unde ad mulierem quid pervenerit, et
verius et honestius est quod non demonstratur unde habeat, existimari a viro aut qui in potestate eius esset ad
eam pervenisse.
Kvint Mucije kae, ako doe do spora odakle neto pripada eni, da je blie istini i potenju za ono to
se ne dokae odakle potjee, smatrati da joj je pripadalo od mua ili onoga u ijoj se vlasti nalazi.
UE. 6. 3. Dos aut profectitia dicitur, id est quam pater mulieris dedit aut adventicia, id est ea qua a quovis alio
data est.
Miraz se zove profekticijski, to jest onaj to ga je enin otac dao, ili adventicijski, to jest onaj to je dan
od bilo kog drugog.

Gai. 3.154a. Olim enim, mortuo patre familias, inter suos heredes quaedam erat legitima simul et naturalis
societas, quae appellabatur ercto non cito, id est, dominio non diviso (...) 154b. Alii quoque qui volebant
eandem habere societatem, poterant id consequi apud praetorem certa legis actione. In hac autem societate
fratrum suorum societatem coierint, illud proprium erat quod ve unus ex sociis communem servum
mnumittendo liberum faciebat (...)
Neko naime, nakon smrti oca obitelji, meu sui-ma nastajalo je kao neko zakonito i ujedno prirodno
drutvo koje se nazivalo ercto non cito, to jest nepodjeljenog vlasnitva (...) Takoer i drugi koji su
htjeli ivjeti u takvom drutvu, mogli su to postii kod pretora odreenom legisakcijom. U tom pak
drutvu brae i drugih koji su stvorili drutvo po uzoru na brau bilo je posebno to to makar samo i
jedan od lanova drutva oslobaajui zajednikog roba inio ga slobodnim (...)
__________________________________
XII. pl. 4. 2. Si pater filium ter venum duit, filius a patre liber esto.
Ako otac tri puta proda sina, neka bude sin slobodan od oca.
I. 1.12.8. Sed es si pater filium, quem in potestate habet () in adoptionem dederit, id est si hoc ipsum actis
intervenientibus apud competentem iudicem manifestavit ().
Ako otac sina u vlasti dade u adopciju, tj. ako to pred nadlenim sucem izjavi u zapisnik ().
C. 12.36. 2. Filius familias alienationem nullius rei sine voluntate patris habet, nisi si castrense peculium
habeat ( god. 224. ).
Sin u vlasti ne moe nita otuiti bez volje oca, osim ako ima peculium castrense.
CT. 8.19.1. ( 426.) () quidquid vel uxor marito non emancipato vel maritus uxori in potestate positae ()
contulerit () hoc patri nullatenus adquiratur ()
to god je ena neemancipiranom muu ili mu eni u vlasti dao, to nikako ne pripada ocu.
UE 20.10. Filius familias testamentum facere non potest, quoniam mihil suum habet, ut testari de eo possit.
Sed divus Augustus constituit, ut filius familiae miles de eo peculio quod in castris adquisivit testamentum
facere possit.
I. 2. 12. pr. postea vero subscriptione divi Hadriani etiam dimissis militia, id est veteranis, concessum est.
Sin u vlasti ne moe uiniti oporuku, jer nema nita svojega da bi time mogao oporuiti. Ipak boanski
August je odredio da sin u vlasti koji je vojnik moe oporuiti u vezi s onim pekulijem to ga je stekao
u vojnom logoru - a kasnije je ( to ) doputeno i otputenima iz vojske, tj. veteranima, i to odgovorom
boanskog Hadrijana.
C. 6. 61.6.1. ( 529.) Si quis itaque filius familias () patri sui () in potestate constitutus aliquid sibi
adquisierit non ex eius substantia () sed ab aliis quibuscumque causis () ea suis parentibus non in
plenum , sicut antea erat sancitum, sed usque ad solum usum fructum adquirat (), dominium autem filius
familias inhaerat ()
Stoga ako je sin obitelji u vlasti svog oca neto sebi stekao, ali ne iz oeva imetka, nego iz bilo kojeg
drugog razloga, to ne pripada njegovim roditeljima u puno vlasnitvo kao neko, ve stjeu samo
plodouivanje, a vlasnitvo pripada sinu obitelji.
__________________________________
Ulp. D. 15.1.41. Nec servus quicquam debere potest nec servo potest deberi, sed cum eo verbo abutimur,
factum magis demonstramus quam ad ius civile referimus obligationem. Itaque quod servo debetur, ab
extraneis dominus recte petet, quod servus ipse debet, eo nomine in peculium et, si quid inde in rem domini
versum est, in dominum actio datur.
Niti moe rob bilo to dugovati niti se moe robu dugovati, ali kada uporabimo tu rije nepravilno, vie
pokazujemo na injenicu nego da se pozivamo na obvezu po civilnom pravu. Stoga, ono to se duguje
robu gospodar moe s razlogom zahtjevati od treih osoba izvan njegove vlasti, a to sam rob duguje, to
se moe utuiti protiv pekulija, a ako je odatle neto ulo u imovinu gospodara, protiv gospodara.
Ulp. D. 44.7.14. Servi ex delictis quidem obligantur, et si manumittantur, obligati remanent; ex contractibus
autem civiliter quidem non obligantur, sed naturaliter et obligantur et obligant. Denique si servo, qui mihi
mutuam pecuniam dederat, manumisso solvam, liberor.
Robovi su obvezni iz (svojih) delikata pa ostaju obvezni ako ih se oslobodi; naprotiv, po civilnom pravu
iz ugovora nisu obvezni, ve se samo po prirodnom pravu obvezuju i druge obvezuju. Stoga, ako robu
koju mi je pozajmio platim nakon to je osloboen, oslobaam se duga.
Ulp. D. 47.2.41.2. Et hoc est quod dicitur: noxa caput sequitur.
I to je ono to se kae: teta slijedi glavu (deliktna odgovornost prati osobu).
_________________________________

XII pl. 5. 3. Uti legassit super pecunia tutelave suae rei, ita ius esto.
Kako odredi o svojoj (slobodnoj) imovini i o nadzoru (tutela) nad svojim stvarima, tako neka bude
pravo.
XII pl. 5.4. Si intestato moritur, cui suus heres nec escit, adgnatus proximus familiam habeto; 5. 5 si
adgnatus nec escit gentiles familiam (habento).
Ako umre bez oporuke onaj koji nema suusa kao nasljednika, neka obitelj pripadne najbliem agnatu;
ako nema agnata, neka gentili imaju obitelj.
Paul. D. 39.6.35.3. Ergo qui mortis causa donat, qua parte se cogitat, negotium gerit, scilicet et, cum
convaluerit, reddatur sibi; nec dubitaverunt Cassiani, quin condictione repeti possit quasi re non secuta.
Tko daruje za sluaj smrti, obavlja pravni posao mislei djelomino na sebe, i to tako da mu se ( stvar)
vrati kada ozdravi; kasijevci nisu dvojili da se (stvar) moe traiti natrag kao da se stvar ( sc. oekivana
posljedica ) nije ostvarila.
__________________________________
Iul. D. 41. 1.37. pr. Possessio penes eum ( tj. kod zalonog vjerovnika ) sit.
Treba smatrati da on ( tj. zaloni vjerovnik ) ima posjed.
Paul. D. 41. 2.3. 3. Neratius et Proculus et solo animo non posse nos adquirere possessionem, si non
antecedat naturalis possessio.
Neracije i Prokul ( su nauavali da ) ne moemo stei posjed samom namjerom, ako ne prethodi
faktino dranje.
Gai. D. 6. 1. 36. pr. Qui petitorio iudicio utitur, ne frustra experiatur, requirere debet, an is cum quo instituat
actionem possessor sit (vel dolo desiit possidere).
Da ne bi nepotrebno vodio postupak onaj koji podie petitornu tubu, treba ispitati je li onaj protiv koga
je podignuta tuba posjednik (ili je dolozno prestao posjedovati).
Paul. D. 6. 1. 27. pr. Sin autem cum a Titio petere vellem, aliquis dixerit se possidere et ideo liti se optulit ()
omnimodo condemnatus est.
Ako pak hou neto traiti od Ticija pa netko drugi kae da posjeduje i zato se upusti u parnicu, treba
svakako donijeti osuujuu presudu.
Gai. 2. 19. Res nec mancipi ipsa traditione pleno iure alterius fiunt, si modo corporales sunt et ob id recipiunt
traditinem. 20. Itaque, si tibi vestem vel aurum vel argentum tradidero sive ex venditionis causa sive ex
donationis sive quamvis alia ex causa, statimtua fit ea res si modo ego eius dominus sim.
Res nec mancipi prelaze na drugoga samom tradicijom punopravno, ako se radi o tjelesnim stvarima i
ako su zboga toga podlone tradiciji. Stoga ako ti predam odjelo, zlato ili srebro bilo radi prodaje, bilo
radi darovanja, bilo radi drugoga kojeg razloga, stvar postaje odmah tvojom, ako sam njezin vlasnik.
Ulp. D. 41.3.27. Celsus ( ... ) errare aos ait, cui existimarent, cuius rei quisque bona fide adeptus sit
possessionem, pro suo usucapere eum posse nihil referre, emerit nec ne, donatum sit nec ne, si modo emptum
vel donatum sibi existimaverit, quia neque pro legato neque pro donato neque pro dote usucapio valeat, si
nulla donatio, nulla dos, nullum legatum sit.
Celzo kae da grijee oni koji smatraju da onaj, koji je u dobroj vjeri stekao posjed, nee imati zapreke
da za sebe dosjedne, kupio ili ne, je li mu darovano ili ne, samo ako je smatrao da je stvar kupljena ili
darovana, i to zato to dosjelost ne vrijedi u ime zapisa ili darovanja ili miraza, ako nema darovanja,
miraza odnosno zapisa.
Paul. D. 41.3.31.5. Vacuum tempus, quod ante aditam hereditatem vel post aditam intercessit, ad usucapione
heredi procedit.
Vrijeme to je prolo prije prihvaena nasljedstva odnosno nakon prihvata priznaje se nasljedniku u
dosjelost.
Ulp. D. 7.5.1. Senatusconsulto inductum videtur, ut earum rerum, quae usu tolluntur vel minuuntur, possit
usus fructus legari.
Senatskim miljenjem utvreno je da se moe zapisati plodouivanje onih stvari koje nestaju ili se
umanjuju uporabom.
Rescriptum Severi et Caracallae de longae possessionis praescriptione ( 199. god. ) Imperator Caesar
Lucius Septimius Severus Pertinax Aug. Arabicus Adiabenicus ( ... ) Parthicus Maximus et imp. Caesar
Marcus Aurelius Antoninus Augustus Iulianae Sostheniani gilae per Sosthenem maritum. Longae
possessionis praescriptio iis qui iustum titulum habuerunt et sine ulla controversia in possessione morantur
annorum viginti numero confirmatur, contra eos autem qui in eadem annorum decem. Proposita
Alexandriae, anno VIII, Tubi III.

Imperator Cezar Lucije Septimije Sever Pertinaks August Arabik Adijabenik ( ... ) Partik, najvii, i
imperator Cezar marko Aurelije Antonin August Julijani, keri Sostenija po muu Sostenu. Prigovor
dugotrajnog posjeda potvruje se onima koji imaju valjan pravni naslov i koji su bili u nespornom
posjedu u trajanju od dvadeset godina protiv onih koji borave u drugom gradu, a ( u trajanju od ) deset
godina protiv onih koji ( borave ) u istom ( gradu ). Izdano u Aleksandriji god. 8. prosinca 29.
I. 4.6.7. Serviana ( sc. actio ) autem experitur quis de rebus coloni, quae pignoris iure pro mercedibus fundi ei
tenentur; quasi Serviana autem qua creditores pignora hypothecasve persequuntur.
Servijeva akcija (...) se rabi u vezi sa stvarima kolona koje su zaloene za zakupninu, a
kvaziservijevom akcijom vjerovnici ostvaruju zalona i hipotekarna prava.
__________________________________
Ulp. D. 24. 1.5.5. Neratius ( ... ) venditionem donationis causa inter virum ed uxorem factam nullis esse
momenti ( sc. ait ).
Neracije kae da prodaja uinjena izmeu mua i ene radi darovanja nije valjana.
Pomp. D. 44.7.57.pr. In omnibus negotiis contrahendis (...) si error aliquis intervenit, ut aliud sentiat puta qui
emit aut qui conducit, aliud qui cum his contrahit, nihil valet quod acti sit.
Kod sklapanja svih pravnih poslova (...) ako dolazi do zablude tako da onaj, koji kupuje ili daje u zakup
jedno misli, a onaj koji s njim sklapa posao drugo, nitetan je pravni posao.
Iul. D. 18.1.41.1. Mensam argento coopeertam mihi ignoranti pro solida vendidisti imprudens: nulla est
emptio pecuniaque eo nomine data conceditur.
Nerazborito si prodao meni, koji to nisam znao, posrebreni stol kao da je od srebra: kupnja je nevaljana,
a novac koji je u to ime dan, moe se natrag traiti kondikcijom.
Paul. D. 22.6.9. pr. Regula est iuris quidem ignoratiam cuique nocere, facti vero ignorantiam non nocere
( ... ); minoribus viginti quinque annis ius ignorare permissum est, quod et in feminis in quibusdam causis
propter sexus infirmitatem dicitur.
Pravno je pravilo da neznanje prava svakome kodi, a neznanje injenice da ne kodi ( ... );
maloljetnicima ispod 25 godina doputeno je nepoznavati pravo, to se uzima i za ene u nekim
sluajevima zbog nedovoljne vrstine osoba enskog spola.
Paul. D. 12.6.65.2. Id quoque, quod ob causam datur, puta quod negotia mea adiuta ab eo putavi, licet non sit
factum, quia donari vouli, quamvis falso mihi persuaserim, repeti non posse.
Ono to se pak daje zbog nekog razloga, primjerice to sam mislio da mi je netko pomogao u mojim
poslovima, premda to nije uinio, ipak jer sam htio darovati, ma i u pogrjenom uvjerenju, ne mogu
natrag traiti.
Paul. D. 5.2.28. Cum mater militem filium falso audisset decessisse et testamento alios instituisset, divus
Hadrianus decrevit hereditatem ad filium pertinere.
Kako je majka krivo ula da joj je sin vojnik umro i ( zato ) druge oporukom postavila za naljednike,
boanski Hadrijan je odredio da nasljedstvo pripada sinu.
Ulp. D. 50.17.161. (...) Quotiens per eum, cuius interest condicionem non impleri, fiat quominus impleatur,
perinde haberi, ac si impleta condicio fuisset.
() Kad onaj, kojem je u interesu da se uvjet ne ispuni, uini da se uvjet ne ispuni, treba uzeti kao da je
uvjet ispunjen.
Gai. D. 35.1.17.4. Quod si cui in hoc legatum sit, ut ex eo aliquid faceret, veluti monumentum testatori vel
opus aut epulum municipibus faceret, vel ex eo ut partem alii restitueret, sub modo legatum videtur.
Ako je nekome zapisano tako da iz zapisa neto uini, primjerice spomenik oporuitelju ili neku zgradu
ili gozbu opinarima, ili da iz zapisa dio drugome isplati, smatra se da je zapisano pod nametom.
__________________________________

Gai Inst. 3.121. Sed nunc ex epistula Divi Hadriani conpellitur creditor a singulis, qui modo solvendo sint,
partes petere.
Ali u dananje vrijeme vjerovnik se na temelju zapisa boanskoga Hadrijana sili da od pojedinih poruka
trai njihov dio, ako su solventni.
_________________________________
Paul. D. 18.1.34.6. Si emptio ita facta fuerit: est mihi emptus Stichus aut Pamphilus, in potestate est
venditoris, quem velit dare, sicut in stipulationibus.
Ako je kupnja sklopljena ovako: kupio sam Stiha ili Pamfila, onda je ovlaten prodavatelj dato koga
hoe, slino kao u stipulacijama.

Paul. D. 44.7.44.5. Si ita stipulatus sim : si fundum non dederis, centum dare spondes? sola centum in
stipulatione sunt, in exsolutione fundus.
Ako mi je ovako obeano: ako ne dade zemljite, obeaje li dati stotinu?, obveza postoji jedino u
pogledu stotine, a u ispunjenju (i) zemljite.
Pomp. D. 12.1.5. Quod te mihi dare oporteat si id postea perierit, quam per te factum erit quominus id mihi
dares, tuum fore id detrimentum constat.
Ako je ono to si bio obvezan dati propalo nakon to si ti uzrokovao da mi ne (moe) dati,
nedvojbeno to ide na tvoju tetu.
I. 3.16.1. Ex huiusmodi obligationibus et stipulationibus solidum singulis debetur et promittentes singuli in
solidum tenentur. In utraque tamen obligatione una res vertitur et vel alter debitum accipiendo vel alter
solvendo omnium peremit obligationem et omnes liberat.
Na osnovi takovih obveza svakom pojedinom vjerovniku duguje se cijeli dug, a (isto tako) i svaki
dunik odgovara za cijeli dug. U ovim obvezama ipak se radi o jednoj inidbi, pa bilo da (samo) jedan
(vjerovnik) primi ispunjenje, bilo da (samo) jedan (dunik) ispuni, prestaje obveza i svi postaju
osloboeni.
Pomp. D. 18.6.18.(17.). Illud sciendum est, cum moram emptor adhibere coepit, iam non culpam, sed dolum
malum tantum praestandum a venditore.
Treba znati da, nakon to je kupac upao u zakanjenje, prodavatelj vie ne odgovara za kulpu, ve samo
za dolus.
__________________________________
Ulp. D. 46.2.1. pr. Novatio est prioris debiti in aliam obligationem vel civilem vel naturalem transfusio atque
translatio, hoc est cum ex praecedenti causa ita nova constituatur, ut prior perematur.
Obnova je pretakanje i prijenos prijanjeg duga u drugu obvezu, bilo civilnu bilo naravnu, tj. kada se iz
prijanjeg pravnog razloga stvara novi na taj nain da se prvi ukida.
I. 3.29.3.a. () tunc solum fieri novationem, quotiens hoc ipsum inter contrahentes expressum fuerit, quod
propter novationem prioris obligationis convenerunt, alioquin manere et pristinam obligationem et secundam ai
accedere ().
() samo tada se ini novacija kada je izriito utvreno meu suugovarateljima da ugovaraju zbog
novacije prijanje obveze, jer inae ostaje na snazi prijanja obveza i njoj se pridruuje nova.
__________________________________
Gai Inst. 4. 116a. Si stipulatus sum a te pecuniam tamquam credendi causa numeraturus, nec numeraverim
(...) quia iniquum est te eo nomine condemnari, placet per exceptionem doli mali te defendi debere.
Ako si mi obeao stipulacijom novac koji sam ti navodno dao u namjeri kreditiranja, a zapravo nisam
dao, smatra se da se moe obraniti prigovorom zle namjere (exceptio doli mali), jer je nepravedno da iz
tog razloga bude osuen.
__________________________________
Flor. D. 16. 3. 17. 1. Rei depositae proprietas apud deponentem manet; sed et possessio, nisi apud sequestrem
deposita est; nam tum demum se quester possidet; id enim agitur ea depositione, ut neutrius possessioni id
tempus procedat.
Vlasnitvo deponirane stvari ostaje kod deponenta, a takoer i posjed, osim ako nije deponirana kod
sekvestra. Naime, samo sekvestar posjeduje, jer se takvim depozitom postie da nijednoj od obiju strana
ne tee to vrijeme.
Javol. D. 41. 3. 16. Qui pignori dedit, ad usucapionem tantum possidet, quod ad reliquas omnes causas
pertinet, qui accepit, possidet.
Tko je dao zalog, posjeduje samo s obzirom na dosjelost, a to se tie svih ostalih pravnih posljedica
posjeduje onaj koji je primio.
Afr. D. 19.1.30.1. Venditorem hactenus teneri, ut rem emptori habere liceat, non etiam ut eius faciat.
Prodavatelj je duan jedino stvar prenijeti u (miran) posjed kupca, a ne i prenijeti mu vlasnitvo.
Cels. D. 12. 4. 16. Dedi tibi pecuniam, ut mihi Stichum dares: utrum id contractus genus pro portione
emptionis et venditionis est, an nulla hic alia obligatio est quam ob rem dati re non secuta? in quod proclivior
sum.
Dao sam ti novac da mi dade (roba) Stiha. Je li taj ugovor vrsta prodaje ili nema druge obveze ve
one kada nakon predane stvari nije uslijedila predaja ( neke druge ) stvari ? Sklon sam ovom drugom.

Ulp. D. 4.4.16.4. Idem Pompinius ait in pretio emptionis et venditionis naturaliter licere contrahentibus se
circumvenire.
Isti Pomponije kae da u cijeni kupnje i prodaje po prirodi stvari suugovaratelji smiju prevariti jedan
drugoga.
I. 3.23.3. Cum autem emptio et venditio contraeta sit (quod effici diximus simu1atque de pretio convenerit, cum
sine scriptura res agitur), periculum rei venditae statim ad emptorem pertinet, tametsi adhuc ea res emptori
tradita non sit. itaque si homo mortuus sit ve1 aliqua parte corporis 1aesus fuerit, aut aedes totae aut aliqua ex
parte incendio consumptae fuerint, aut fundus vi fluminis totus vel aliqua ex parte ablatus sit, sive. etiam
inundatione aquae aut arboribus turbine deiectis longe minor aut deterior esse coeperit: emptoris damnum est,
cui necesse est, licet rem non fuerit nactus, pretium solvere. quidquid enim sine dolo et culpa venditoris accidit,
in eo venditor securus est. ().
im ugovor o kupoprodaji bude zakljuen, a to se, kako smo rekli, dogaa onog trenutka kada se
stranke sporazumiju o cijeni, ako se ugovor ne zakljui u pisanom obliku, rizik (propasti) za prodanu
stvar odmah prelazi na kupca, makar stvar jo nije tradirana kupcu. Stoga, ako rob umre ili bude
povrijeen u nekom dijelu tijela, ili zgrada u cjelini, odnosno u nekom dijelu izgore u poaru, ili
zemljite kao cjelina, odnosno neki njegov dio bude uslijed nadiranja rijeke otplavljeno, ili je zbog
poplave, odnosno zbog odnoenja drvea bujicom postalo manje vrijedno, ili dolo u loije stanje, sve
to ide na tetu kupca koji je duan, makar mu stvar nije predana, isplatiti cijenu. Za sve ono to se
dogodi (stvari) bez zle namjere ili nepanje prodavatelja, prodavatelj moe biti siguran ().
I. 3.23.3a Quod si fugerit homo qui veniit aut subreptus fuerit, ita ut neque dolus neque culpa venditoris interveniat, animadvertendum erit, an custodiam eius usque ad traditionem venditor susceperit. sane enim, si
susceperit, ad ipsius periculum in casus pertinet: si non susceperit, securus erit. idem et in ceteris animalibus
ceterisque rebus intellegimus ().
(3.a) to treba uiniti kada kupljeni rob pobjegne ili bude otet, na nain da se prodavatelju ne moe
pripisati ni dolus ni culpa; u tom sluaju treba utvrditi je li prodavatelj preuzeo obvezu za uvanje
(stvari) do predaje. Oito je da, ako je preuzeo obvezu za uvanje, ovakav sluaj ide njemu na rizik, a
ako nije preuzeo, moe biti siguran. Drimo da to isto (naelo) vrijedi i za (prodaju) drugih ivotinja i
drugih stvari ().
Iul. D. 18. 5. 5. 2. Mortuo autem homine perinde habenda est venditio ac si tradita fuisset, utpote cum
venditor liberetur et emptori homo pereat.
Ako rob umre, prodaja je (valjana) kao da je predan, naime prodavatelj se oslobaa, a kupcu rob
propada.
CT. 3. 1. 2. pr. ( 337.) Qui conparat, censum rei conparatae cognoscat () 1. () neminem ad venditionem
rei cuiuslibet accedere, nisi eo tempore, quo inter venditorem et emptorem contractus sollemniter explicatur,
certa
et vera proprietas a vicinis demonstretur.
Tko kupuje, neka upozna visinu zemljinog poreza. Neka nitko ne pristupi prodaji bilo koje stvari, ako
sigurno i pravo vlasnitvo ne pokau susjedi u doba kada se ugovor izmeu prodavatelja i kupca sklapa
na sveani nain.
I. 2.1.41. () Venditae vero et traditiae (sc.: res) non aliter emptori adquiruntur quam si is venditori pretium
solverit, vel alio modo ei satisfecerit, veluti expromissore aut pignore dato.
() Prodane i predane stvari ne stjee kupac drukije, nego da prodavatelju plati cijenu ili da mu na
drugi nain dade osiguranje, primjerice poruanstvom ili zalogom.
C. 4.44.2. (a.285.) Rem maioris pretii si (tu vel) pater tuus minoris pretii distraxit (humanum est, ut vel pretium
te restituente emptoribus fundum venditum recipias auctoritate intercedente iudicis, vel si emptor elegerit, quod
deest iusto pretio recipies; minus autem pretium esse videtur, si nec dimidia pars veri pretii soluta sit).
Ako (ti ili) tvoj otac stvar vee vrijednosti prodate za manju cijenu (humano je da, ili uzme natrag
prodano zemljite povratkom cijene kupcima uz sudjelovanje suca, ili ako kupac to izabere, da primi
onoliko koliko nedostaje do pravedne cijene. Uzima se da je cijena premala ako nije plaena ni polovica
prave cijene).
Gai. D. 19.2.25.1. Qui fundum fruendum vel habitationem alicui locavit, si aliqua ex causa fundum vel aedes
vendat, curare debet, ut apud emptorem quoque eadem pactione et colono frui et inquilino habitare liceat;
alioquin prohibitus is aget cum eo ex conducto.
Tko je dao nekome u zakup zemljite ili stan, ako iz nekog razloga proda zemljite ili zgradu, treba se
pobrinuti da se istim ugovorom odobri zakupniku iskoritavanje, a stanaru stanovanje; inae ako bi mu
se ( zakupniku ) to prijeilo, on moe povesti postupak iz zakupa.
Gai Inst. 3.147. Item quaeritur, si cum aurefice mihi convenerit, ut is ex auro suo certi ponderis certaeque
formae anulos mihi faceret et acciperet verbi gratia denarios CC, utrum emptio et venditio an locatio et

conductio contrahatur (...). Plerisque placuit emptionem et venditionem contrahi. Atqui si meum aurum ei
dedero, mercede pro opera constituta, convenit locationem conductionem contrahi.
Nadalje se postavlja pitanje, ako sam sklopio ugovor sa zlatarom da mi iz svoga zlata izradi prstenje
odreene teine i odreenog oblika i da primi, recimo, 200 denarija, je li to prodaja ili ugovor o djelu.
Veina smatra da se tu ugovara prodajom. Ako mu, pak dadem moje zlato uz plau za uinjeni posao,
radi se o ugovaranju ugovorom o djelu.
__________________________________
Gai Inst. 4.2. In personam actio est qua agimus cum aliquo qui nobis vel ex contractu vel ex delicto obligatus
est, id est eum intendimus DARE, FACERE, PRAESTARE OPORTERE.
Osobna tuba je takva (tuba) koju podiemo kad god pokreemo spor s nekim koji nam je obvezan iz
ugovora ili iz delikta, tj. kada zahtijevamo da nam (tueni) treba neto dati, uiniti ili za neto
odgovarati.
Pap. D. 19.5.1. pr. Nonnumquam evenit, ut cessantibus iudiciis proditis et vulgaribus actionibus, cum proprium
nomen invenire non possumus, facile descendemus ad eas, quae in factum appelantur () (1.) Domino mercium
in magistrum navis, si sit incertum, utrum navem conduxerit an merces vehendas locaverit, (civilem) actionem in
factum esse dandam Labeo scribit.
Vie puta se dogaa da se, u nedostatku odreenih postupaka i poznatih tubi, u nemogunosti
pronalaenja pravog imena treba brzo okrenuti onima (koristiti one) koje se nazivaju in factum. (1.)
Vlasniku robe protiv zapovjednika broda treba, po Labeonu, dati akciju in factum ako nije sigurno je li
zakupio brod ili sklopio ugovor o prijevozu robe.
Si paret Numerium Negidium Aulo Agerio sestercium decem milia dare oportere, iudex Numerium Negidium
Aulo Agerio sestercium decem milia condemnato, si non paret, absolvito.
Ako se dokae da Numerije Negidije treba dati Aulu Ageriju deset tisua sestercija,
sue, osudi Numerija Negidija Aulu Ageriju na deset tisua; ako se pak ne dokae, oslobodi.
Quod Aulus Agerius Numerio Negidio hominem quo de agitur vendidit, quidquid ob eam rem Numerium
Negidium Aulo Agerio dare facere oportet ex fide bona, eius iudex Numerium Negidium condemna, si non
paret, absolve.
Kako je Aulo Agerije prodao Numeriju Negidiju roba o kojem se vodi spor,
to god u vezi s tom stvari treba u skladu s potenjem Numerije Negidije dati Aulu Ageriju,
na to, sue, osudi Numerija Negidija; ako se pak ne dokae, oslobodi.
Si paret rem qua de agitur ex iure Quiritium Auli Agerii esse neque ea res restituetur, quanti ea res erit,
tantam pecuniam iudex Numerium Negidium Aulo Agerio condemna, si non paret, absolve.
Ako se dokae da je stvar o kojoj se vodi spor u vlasnitvu Aula Agerija po kviritskom pravu,
a on nee stvar vratiti (na tvoju odluku?), koliko ta stvar vrijedi,
na toliko novaca, sue, osudi Numerija Negidija Aulu Ageriju; ako se pak ne dokae, oslobodi.
Si quem hominem Aulus Agerius emit et is ei traditus est, anno possedisset, tum si eum hominem, de quo
agitur, eius ex iure Quiritium esse oporteret neque ea res restituetur quanti ea res erit, tantam pecuniam
iudex Numerium Negidium Aulo Agerio condemna, si non paret absolve.
Kad bi onoga roba, to ga je kupio i to mu je predan, Aulo Agerije godinu dana posjedovao i
osim toga kad bi trebalo da taj rob o kojem se vodi spor bude njegov po kviritskom pravu,
a on nee stvar vratiti (na tvoju odluku?), koliko ta stvar vrijedi,
na toliko novaca, sue, osudi Numerija Negidija Aulu Ageriju; ako se pak ne dokae, oslobodi.
Si paret Aulum Agerium apud Numerium Negidium mensam argenteam deposuisse eamque dolo malo
Numerii Negidii Aulo Agerio redditam non esse, quanti ea res erit, tantam pecuniam iudex Numerium
Negidium Aulo Agerio condemna, si non paret, absolve.
Ako se dokae da je Aulo Agerije dao u depozit Numeriju Negidiju srebrni stol i on nije
Aulu Ageriju vraen zbog dolusa Numerija Negidija,
koliko ta stvar vrijedi, na toliko novaca, sue, osudi Numerija Negidija Aulu Ageriju; ako se
pak ne dokae, oslobodi.
Quod Aulus Agerius de Numerio Negidio incertum stipulatus est, quidquid ob eam rem Numerium Negidium
Aulo Agerio dare facere oportet, si in ea re nihil metus causa factum est, eius iudex Numerium Negidium
Aulo Agerio condemna, si non paret, absolve.
Kako je Aulo Agerije vjerovnik Numerija Negidija iz stipulacije na neodreeno,
to god u vezi s tom stvari treba dati Numerije Negidije Aulo Ageriju,
ako u toj stvari nije nita uinjeno zastraivanjem,
na to, sue, osudi Numerija Negidija; ako se pak ne dokae, oslobodi.