KEMIJA

SKRIPTA ZA DRAVNU MATURU

Kristina Kuanda

listopad 2012.

Autor:

prema:

Kristina Kuanda

Ispitni katalog

streberica.gimnazijalka@yahoo.com

za dravnu maturu
u k. god. 2011/2012.,
Kemija,
NCVVO
www.ncvvo.hr

Objavljeno na:
www.drzavna-matura.com

Kontakt : info@drzavna-matura.com

Skripta se moe koristiti samo za individualne potrebe korisnika uz potivanje svih autorskih i
vlasnikih prava. Zabranjeno je mijenjati, distribuirati, prodavati, licencirati ili koristiti sadraj
u komercijalne ili bilo koje druge svrhe bez dozvole autora. Skripta se koristi na vlastitu
odgovornost i autori se ne mogu smatrati odgovornima za bilo kakvu tetu koja na bilo koji
nain moe nastati koritenjem.

Zagreb, 2012.

PANJA: Skripta se kontinuirano usavrava i dorauje. Najnoviju verziju i

pratee materijale moete pronai na drzavna-matura.com.

Sadraj
Uvod.......................................................................................................................................6
1.

2.

Kemijske strukture (atomi i molekule) ............................................................................7

1.1.

Osnovna graa atoma i molekule .............................................................................7

1.2.

Atomski i maseni broj ...............................................................................................8

1.3.

Nuklid, izotop, izobar i kemijski element...................................................................9

1.4.

Elektronska struktura atoma i atomski spektri ..........................................................9

1.5.

Periodni sustav elemenata .....................................................................................12

1.6.

Elektronska konfiguracija........................................................................................13

1.7.

Polumjeri atoma .....................................................................................................15

1.8.

Periodinost atomskih svojstava .............................................................................17

1.9.

Periodinost fizikalnih i kemijskih svojstava ............................................................20

1.10.

Izoelektronske estice i njihova veliina ..............................................................20

1.11.

Vrste kemijskih veza............................................................................................22

1.12.

Meumolekulske interakcije ...............................................................................26

1.13.

Utjecaj temperature na kemijske veze i meumolekulske interakcije .................26

1.14.

Lewisova simbolika .............................................................................................27

1.15.

Pravilo okteta i odstupanja .................................................................................27

1.16.

VSEPR teorija ......................................................................................................27

1.17.

Kako nacrtati prostornu strukturu? .....................................................................32

1.18.

Vrste kemijskih formula i izomeri (u organskoj kemiji) ........................................33

1.19.

Najvanije vrste organskih spojeva......................................................................41

1.20.

Shematske strukture vanih biomolekula ............................................................45

Kemijske reakcije ..........................................................................................................49

2.1.

Kemijska reakcija ....................................................................................................49

2.2.

Vrste kemijskih reakcija ..........................................................................................49

3

2.3.

Vanije organske reakcije .......................................................................................54

2.4.

Dokazne reakcije (analitike probe) ........................................................................62

2.5.

Brzina kemijske reakcije .........................................................................................63

2.6.

Kemijska ravnotea ................................................................................................66

2.7.

Kiseline, baze i soli ..................................................................................................70

a. Arrheniusova teorija ...............................................................................................70

b.

BrnstedLowryeva teorija .................................................................................70

c. Kiselobazne reakcije .............................................................................................73

d.

Kiselobazni indikatori ........................................................................................74

2.8.

Redoksi...................................................................................................................76

2.9.

Elektrokemija elektrolizni i galvanski lanci ..........................................................83

2.10.
3.

4.

Korozija ...............................................................................................................91

Raunanje u kemiji ........................................................................................................94

3.1.

"Zaokruivanje" ......................................................................................................94

3.2.

Pretvaranje mjernih jedinica ...................................................................................95

3.3.

Veliine koje je potrebno poznavati ........................................................................96

3.4.

Bitne formule .........................................................................................................98

Kemijski sustavi (tvari) ................................................................................................130

4.1.

Podjela tvari po sloenosti ....................................................................................130

4.2.

Temeljni fizikalni postupci odvajanja tvari iz smjesa .............................................130

4.3.

Temeljna fizikalna svojstva ...................................................................................132

4.4.

Fizikalna svojstva ionskih tvari i elektrina svojstva njihovih taljevina ili otopina ..134

4.5.

Kristalne strukture ................................................................................................135

4.6.

Disperzni sustavi ...................................................................................................146

4.7.

Koligativna svojstva ..............................................................................................147

4.8.

Topljivost..............................................................................................................148
4

4.9.

Procesi tijekom otapanja ......................................................................................148

4.10.

Utjecaji na topljivost .........................................................................................149

4.11.

Otopine.............................................................................................................149

4.12.

"Pravila" topljivosti ...........................................................................................150

a. "Otapanje" koje zapravo znai kemijsku reakciju ..................................................151

4.13.

Kemijska namjena tvari iz svakodnevne uporabe i uobiajenih laboratorijskih

kemikalija .......................................................................................................................153
a. Tvari iz svakodnevne upotrebe .............................................................................153
b.

Uobiajene laboratorijske kemikalije ................................................................ 154

c. Kemijske formule i nazivi ......................................................................................154

d.

Jo neke obojene tvari ......................................................................................156

4.14.

Opasnosti i mjere sigurnosti pri radu s kemikalijama.........................................158

Dodatni savjeti maturantima ..............................................................................................160

Zahvale ...............................................................................................................................161
O autorici............................................................................................................................162

Uvod
Ovo 3. izdanje Skripte za dravnu maturu iz Kemije, za k. god. 2012/13., znatno preinaeno i
nadopunjeno u odnosu na prethodno, prvo je u kojem sam nastojala obuhvatiti sve stavke
Ispitnog kataloga (za k. god. 2011/12.)1. Skripta je prvenstveno namijenjena za ponavljanje i
sistematizaciju uenicima gimnazija koji su imali nastavu kemije sve 4 godine te NE
preporuam ostalima da se njome slue kao jedinim izvorom za maturu (nikakva skripta ne
moe zamijeniti udbenike). Pokuala sam skriptu uiniti itljivom uz pretpostavku
poznavanja samo osnovnokolske kemije i fizike te matematike za osnovnu razinu mature
plus logaritama, ali ne znam koliko sam u tome uspjela. Naglasak je na naprednijim
nastavnim sadrajima koji nisu (dovoljno detaljno) obraeni u udbenicima, a osnovne
koncepte dala sam to saetije. Za pripremanje za maturu nakon prolaska kroz skriptu
preporuam rjeavanje zadataka s prolih matura uz pomo Obrazloenih rjeenja zadataka s
nacionalnih ispita i dravnih matura koja su takoer objavljena na www.drzavna-matura.com
i kojima sam takoer autorica. Molim da sve uoene greke, nejasnoe i primjedbe oko
skripte ili rjeenja zadataka javite na mail streberica.gimnazijalka@yahoo.com kako biste
dobili razjanjenja i kako bi sljedea verzija bila bolja.

Upute za snalaenje u skripti:

Boja teksta upuuje na teinu:
zelenom su pisane osnove koje bi svi trebali bar donekle poznavati za dovoljan ili dobar
uspjeh na maturi,
naranastom su pisani neto napredniji sadraji (za vie ocjene), a
tamnocrvenom najnapredniji sadraji (za one koji ele znati vie nije vjerojatno, premda
nije ni posve iskljueno, da e se pojaviti na maturi);
ljubiastom je pisano ono to se ne bi smjelo pojaviti na maturi, ali moe olakati

razumijevanje gradiva za maturu i/ili pomoi onima koji ele znati vie.

Oznake:
Zadatak ije rjeenje je dano odmah nakon njega ili nakon tog bloka zadataka
Primjer
Uputa na drugi dio skripte gdje su prikazani povezani sadraji
1

Bilo bi besmisleno strogo se drati redoslijeda u ispitnom katalogu jer ne slijedi nijednu logiku uenja i previe
razdvaja povezane sadraje, pa sam odabrala osnovni redoslijed "od jednostavnog prema sloenijem" tj. od
atoma i molekula preko kemijskih reakcija do sloenijih struktura tvari (kristala, otopina).

1. Kemijske strukture (atomi i molekule)

1.1.

Osnovna graa atoma i molekule

atom =
jezgra (ine ju elementarne estice nukleoni = protoni i neutroni

pozitivno nabijena,

veina mase a zanemariv dio volumena atoma)

+ elektronski omota (prostor oko jezgre po kojem se velikom brzinom gibaju elektroni
negativno nabijen, veina volumena2 a zanemariv dio mase atoma)
Elementarne estice ili subatomske estice3:
estica

masa

naboj

proton (p+)

1,6731027 kg

+1,6021019 C

neutron (n0)

1,6751027 kg

elektron (e)

9,1091031 kg

1,6021019 C

Elementarni naboj e je apsolutna vrijednost naboja jednog protona odnosno jednog

elektrona (naboj protona i elektrona je istog iznosa, a suprotnog predznaka).
Atom je elektriki neutralan sadri jednak broj pozitivno i negativno nabijenih
elementarnih estica pa mu je naboj 0. Otputanjem elektrona iz atoma nastaje kation iji
pozitivan nabojni broj pokazuje koliko elektrona imaju manjka u odnosu na odgovarajui
atom, a kad atom primi elektron(e) nastaje anion iji negativan nabojni broj pokazuje koliko
elektrona ima vika u odnosu na odgovarajui atom. Pri tome se broj protona i neutrona ne
mijenja.
Npr.:
kation

atom

anion

H+

1 p+

1 p+

1 p+

0 n0

0 n0

0 n0

0 e
nabojni broj +1

1 elektron

1 e
nabojni broj 0

+ 1 elektron

2 e
nabojni broj 1

Radijus jezgre je otprilike (reda veliine) 1015 m, a radijus atoma 1010 m.

Ne treba znati ove niti bilo koje druge takve brojke napamet, sve koje su potrebne dobiju se uz ispit u popisu
konstanti na onoliko znamenaka na koliko ih treba koristiti.

kation

atom

anion

P3

15 p+

15 p+

16 n0

16 n0

15 e

+ 3 elektrona

nabojni broj 0

Mn2+

Mn

25 p+

25 p+

30 n0

30 n0

23 e

2 elektrona

nabojni broj +2

18 e
nabojni broj 3

25 e
nabojni broj 0

Molekula je elektrini neutralan spoj vie atoma (istih ili razliitih). Vieatomni anioni i
kationi odnose se prema molekulama isto kao jednoatomni anioni i kationi prema atomima,
npr. O22 (peroksidni anion) ima 2 elektrona vie nego O2 (molekula kisika).

1.2.

Atomski i maseni broj

Pojedini atom (nuklid,

vidi dalje) oznaava se:

Z = atomski (protonski, redni) broj = broj protona u jezgri

A = nukleonski (maseni) broj = broj protona + broj neutrona
neutronski broj = broj neutrona u jezgri = A Z
Npr.:

Co
Z = 27, A = 59
N(p+) = 27, N(n0) = 59 27 = 32, N(e) = 27

1.3.

Nuklid, izotop, izobar i kemijski element

Nuklid je skup svih atoma koji imaju isti broj i protona i neutrona u jezgri,
ne skupa s njima i H i H

npr. svi H ali

Izotopi su atomi istog kemijskog elementa (dakle imaju isti broj protona u jezgri) a razliitog
broja neutrona u jezgri pa time i razliitog masenog broja,

npr. H, H i H

Izobari su atomi razliitih kemijskih elemenata (dakle imaju razliit broj protona u jezgri) a
istog masenog broja,

npr.

Ar i

Ca

Kemijski element je skup svih atoma (izotopa) koji imaju isti broj protona u jezgri.

1.4.

Elektronska struktura atoma i atomski spektri

Bohrov model atoma: elektroni krue oko jezgre po odreenim putanjama (vrlo
velikima u odnosu na veliinu jezgre), koje je Bohr pojednostavljeno zamislio kao
krunice elektron na odreenoj putanji ima odreenu energiju i moe apsorbirati
(primiti) samo tono toliko energije koliko mu je potrebno za prelazak u putanju veeg
polumjera (ili potpuno naputanje atoma, to odgovara prelasku u putanju beskonanog
polumjera to je onda energija ionizacije), a pri povratku u putanju manjeg polumjera
emitira (otputa) jednako toliko energije. Bohrov model najbolje opisuje atom vodika,
koji ima samo jedan elektron (jer ne uzima u obzir meusobno odbijanje vie elektrona).
Normalno (veinu vremena, bez vanjskih utjecaja) atom se nalazi u osnovnom stanju
elektroni u putanjama to manjeg polumjera tako da imaju to manju energiju.

elektron

n=1
n=2
n=3
jezgra
n=4
Prirodni broj n je redni broj orbitale, orbitale manjeg n su manjeg polumjera, za atome
s vie elektrona n pojedinog elektrona u osnovnom stanju je broj ljuske (za elektrone
vanjske ljuske jednak broju periode u kojoj se taj atom nalazi u periodnom sustavu).
Kad je atom izloen energiji tj. elektromagnetskom zraenju (npr. vidljiva svjetlost,
infracrveno ili ultraljubiasto zraenje infra znai da ima manju energiju od crvene
svjetlosti, a ultra da ima veu energiju od ljubiaste), elektron moe primiti tono
odreeni iznos energije, umnoak Planckove konstante (h = 6,6261034 J s) i frekvencije
(esto se oznaava s malim grkim slovom ni, , oznait u ovdje ipak s f radi jasnoe, da se
ne brka s brzinom v) tog zraenja (frekvencija = brzina svjetlosti / valna duljina, f = c/, to se
moe izvesti iz definicijske formule frekvencije f = 1/T i ope formule za brzinu v = s/t pri
emu je valna duljina put prijeen tijekom jednog perioda T), dakle E = hf = hc/ (brzina

svjetlosti c = 3 108 m/s), to to prima energiju znai da je promjena energije pozitivna, pri
emu prelazi u putanju veeg polumjera tj. veeg n (za vodikov atom E = hcRH(1/npoetno2
1/nkonano2; Rydbergova konstanta RH = 1,097107 m1) (ne mora nuno u odmah sljedei)

10

hf
E>0

a nakon toga (u gotovo nezamislivo kratkom vremenu) vraa se u putanju manjeg

polumjera tj. manje energije, pri emu otputa (emitira) energiju, sve se rauna jednako
samo promjena energije tada naravno mora biti negativna (

promjena energije elektrona po

predznaku je analogna, naravno, s promjenom energije sustava za endotermnu odnosno

egzotermnu reakciju), ta valna duljina pojavljuje se u emisijskom spektru atoma
odnosno u nekim sluajevima moe se i vidjeti da emitira svjetlost te boje (bojenje
plamena kationima), a jednaka je odgovarajuoj valnoj duljini u apsorpcijskom
spektru (jer su promjene energije jednake).

hf
E<0

I apsorpcijski i emisijski atomski spektri dobivaju se tako da se tvar prvo zagrije na vrlo
visoku temperaturu pod niskim tlakom da se atomizira rastavi na pojedinane atome (i/ili
ione) u plinovitom stanju (jer bi se inae dobili spektri tvari u cjelini, molekula itd., koji su
sloeniji).
Kontinuirani spektar bijele svjetlosti:
11

(brojke su valne duljine u nanometrima, ne treba ih uiti napamet ali zgodno je orijentacijski
znati da je vidljiva svjetlost valne duljine otprilike od 400 (ljubiasta) do 700 (crvena) nm)

Za razliku od kontinuiranog spektra, atomski spektri su linijski, "isprekidani" jer se u

njima pojavljuju ili nedostaju samo neke valne duljine.
Apsorpcijski spektar (proputanjem kontinuiranog spektra bijele svjetlosti kroz
atomizirani uzorak iz njega se uklanjaju valne duljine koje atomi apsorbiraju) izgleda
npr. ovako:

Emisijski spektar (kad samo atomizirani uzorak na jo vioj temperaturi slui kao
izvor svjetlosti) izgleda npr. ovako:

Valne duljine koje nedostaju u apsorpcijskom spektru (crne linije) su one koje se
pojavljuju u emisijskom (obojene linije)!

1.5.

Periodni sustav elemenata

Periodni sustav je tablica u koju su logino (redom po porastu atomskog broja, a u stupce po
slinosti kemijskih svojstava koja proizlaze iz

elektronske konfiguracije) poredani svi

kemijski elementi. To je osnovni kemiarev "rekvizit" i pri rjeavanju velike veine kemijskih
zadataka nuno je gledati u periodni sustav te se iz njega jako puno moe proitati o
elementima pa i njihovim spojevima, stoga se s njime treba jako dobro upoznati i uvijek ga
pri rjeavanju zadataka imati pri ruci.
Periodni sustav koji se dobije s ispitom:

12

 ima: simbole elemenata, redne brojeve, relativne atomske mase

nema: nazive elemenata, nazive blokova, perioda i skupina, pomone oznake za
oditavanje elektronske konfuguracije, podjelu na metale i nemetale, oksidacijske
brojeve...

1.6.

Elektronska konfiguracija

Elektronska konfiguracija je raspored elektrona po orbitalama tj. po energetskim razinama u

atomu (orbitala se moe zamisliti kao "putanja" elektrona s odreenom energijom u gibanju
oko jezgre, odnosno neto je bolja predodba dio prostora u blizini jezgre u kojem taj elektron
provodi najvie svog vremena). Za atom ili jednoatomni ion u osnovnom stanju (u kojem svi
elektroni imaju svoju najniu moguu energiju), ne previsokog atomskog broja, elektronska
konfiguracija moe se oditati iz periodnog sustava. Treba ju znati oditati iz periodnog
sustava samo za elemente prve 4 periode:

13

1s

2s

2p

3s

3p

4s
3d

4p

(na slici su dane pomone oznake za oditavanje el. konfiguracije koje periodni sustav na
ispitu nema!)
Npr.: H = 1s1
He = 1s2
Li = 1s2 2s1 = [He] 2s1
B = 1s2 2s2 2p1 = [He] 2s2 2p1
Ne = 1s2 2s2 2p6 = [He] 2s2 2p6
Sc = 1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 4s2 3d1 = [Ar] 4s2 3d1
Zn = 1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 4s2 3d10 = [Ar] 4s2 3d10
Kr = 1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 4s2 3d10 4p6 = [Ar] 4s2 3d10 4p6
Iznimke (pogodnije su elektronske konfiguracije s polupopunjenim odnosno
popunjenim dorbitalama):
Cr = [Ar] 4s1 3d5 (a ne [Ar] 4s2 3d4)
Cu = [Ar] 4s1 3d10 (a ne [Ar] 4s2 3d9)

Neki smatraju da je pravilnije prvo pisati 3d a onda 4s elektrone, a neki obrnuto, oba
redoslijeda trebala bi biti prihvatljiva.

...i za ione elemenata prve 4 periode:

14

kationi

od elektronske konfiguracije atoma oduzima se odgovarajui broj zadnje dodanih

elektrona
Npr.: Li+ = 1s2 ( = [He] )
Ca2+ = 1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 ( = [Ar] )
Al3+ = 1s2 2s2 2p6 ( = [Ne] )
anioni

elektronskoj konfiguraciji atoma dodaje se odgovarajui broj sljedeih elektrona

Npr.: H = 1s2 ( = [He] )

O2 = 1s2 2s2 2p6 ( = [Ne] )
P3 = 1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 ( = [Ar] )
Openito, elementi najlake (najee) tvore ione ija je elektronska konfiguracija jednaka
elektronskoj konfiguraciji po rednom broju najblieg plemenitog plina.
Kationi prijelaznih elemenata: prvo odlaze 4s, a tek onda 3d elektroni.
Npr.:
Fe = [Ar] 4s2 3d6

Cu = [Ar] 4s1 3d10

Fe2+ = [Ar] 3d6

Cu+ = [Ar] 3d10

Fe3+ = [Ar] 3d5

Cu2+ = [Ar] 3d9

Zadatak: Koji od navedenih elemenata ima elektronsku konfiguraciju vanjske ljuske s2p4?
a. Ca
b. Cr
c. Ge
d. Se
Rjeenje: d
Dodatno obrazloenje: Vanjsku ljusku ine samo elektroni u orbitalama s najveim brojem,
npr. u ovom sluaju 4s2 4p4. Valentnu ljusku ine samo elektroni koji mogu sudjelovati u
kemijskoj vezi (prvenstveno postati dio podijeljenog elektronskog para koji ini kovalentnu
vezu) najee su to upravo elektroni vanjske ljuske (kod prijelaznih elemenata mogu biti i
delektroni prethodne ljuske).

1.7.

Polumjeri atoma

Atomski polumjer je udaljenost od jezgre do "kraja" elektronskog omotaa (elektronski

omota nema vrste granice nego je to podruje u kojem se elektroni gibaju tj. u kojem
je najvjerojatnije da se nalaze svi elektroni koji "pripadaju" tom atomu, obino se uzima
15

vjerojatnost 90%) atoma odreenog elementa samog po sebi ("pojedinanog atoma u

plinovitom stanju"). Na taj polumjer se misli kad se usporeuju polumjeri pomou periodnog
sustava (

vidi 1.8.). Ne moe se izmjeriti, osim (uglavnom kod metala) eventualno iz

podataka za kristalne reetke (

vidi Kristalne strukture

mogu se mjeriti samo udaljenosti

meu jezgrama, a ne udaljenost od jezgre do kraja elektronskog omotaa), ili se procjenjuje i

izraunava iz ostalih polumjera i drugih podataka (komplicirano).
Ionski polumjer je udaljenost od jezgre do "kraja" elektronskog omotaa za anion ili kation.
esto se moe odrediti iz podataka za kristalne reetke ionskih spojeva (

vidi Kristalne

strukture).
Kovalentni polumjer je polovica udaljenosti izmeu jezgara dvaju (istovrsnih) atoma
meusobno povezanih kovalentnom vezom.
Van der Waalsov polumjer je polovica udaljenosti izmeu jezgara dvaju (istovrsnih) atoma
koji su si najblie mogue ("u dodiru") a da nisu meusobno povezani kovalentnom vezom
uvijek je dulji od kovalentnog polumjera.
Npr. za klor:

Cl2

Cl

Cl2

r(atomski)

2r(van der Waalsov)

2r(kovalentni)

Cl

r(ionski)

16

1.8.

Periodinost atomskih svojstava

energija ionizacije,
elektronski afinitet,
elektronegativnost

atomski
polumjer

(razmatramo prvenstveno s i pelemente bez plemenitih plinova, d (prijelazne metale) i f (lantanoide i

aktinoide) elemente ignoriramo)
Znakovi se trebaju shvatiti kao "crescendo" i "decrescendo" u glazbi odnosno "manje" i "vee" u matematici
gdje je vrh, u tom smjeru je to svojstvo najmanje, a gdje je otvoreni kraj, u tom smjeru je najvee.

Energija ionizacije je energija potrebna za izbacivanje elektrona iz atoma (u plinovitom

stanju). to je energija ionizacije manja, atom lake tvori katione (jer to znai da je za
nastajanje kationa potrebno manje energije).
X(g)

X+(g) + e, E = Ei

To je prva energija ionizacije, a druga, trea itd. je energija potrebna za izbacivanje

sljedeeg elektrona iz kationa. Tamo gdje je razlika izmeu dviju susjednih energija
ionizacije istog elementa osobito velika (za red veliine), poinje nova ljuska,

npr.

ako je 3. energija ionizacije 10 puta vea od druge, atom ima 2 valentna elektrona.

Elektronski afinitet je energija potrebna za izbacivanje elektrona iz jednovalentnog aniona

(u plinovitom stanju; = energija koja se oslobodi kad atom primi elektron). to je
elektronski afinitet vei, atom lake tvori anione (jer to znai da se pri nastajanju aniona
oslobodi vea energija).
X(g)

X(g) + e, E = Eea

17

Elektronegativnost je veliina ovisna o energiji ionizacije i elektronskom afinitetu

koja pokazuje relativnu (u odnosu na ostale elemente) tenju da atom tvori anione ili
katione (to je vea, lake tvori anione, to je manja, lake tvori katione) odnosno ima
negativan ili pozitivan oksidacijski broj u spojevima (

vidi Redoksi). to je vea

razlika elektronegativnosti izmeu elemenata u vezi, veza je polarnija odnosno vie

ionskog karaktera. Dakle, elektronegativnost pokazuje koliko atom "voli" elektrone tj.
koliko ih jako privlai k sebi. Plemenitim plinovima ne odreuje se elektronegativnost
jer ne tvore spojeve ili ih ne tvore dovoljno.

Najjednostavnije je zapamtiti da je cezij (dolje lijevo) najvei a fluor (gore desno) najmanji
(zapravo su vodik i helij jo manji jer imaju elektrone samo u jednoj ljuski) te se
polumjer mijenja u skladu s tim, a ostala svojstva (energija ionizacije, elektronski afinitet,
elektronegativnost) obrnuto (ili zapamtiti analogno za elektronegativnost pa iz toga
izvoditi ostalo).

Atomski polumjer, energija ionizacije i elektronski afinitet ne mijenjaju se kroz periodni

sustav posve pravilno najvanije iznimke: elementi borove i kisikove skupine imaju manju
prvu energiju ionizacije od prethodeih elemenata berilijeve odnosno duikove skupine jer se
njihovom ionizacijom izbija jedini p elektron vanjske ljuske odnosno ostaju 3 nesparena p
elektrona (polupopunjene p orbitale); elementi berilijeve i duikove skupine imaju osobito
nizak elektronski afinitet jer imaju popunjene valentne s orbitale odnosno polupopunjene
valentne p orbitale, pelementi 2. periode imaju manji elektronski afinitet od elemenata ravno
ispod sebe jer su njihovi atomi vrlo mali pa "redovni" elektroni jae odbijaju dodatni elektron,
dakle najvei elektronski afinitet u periodnom sustavu ima klor a ne fluor.

Zadaci:
1. Koji od navedenih elemenata je najelektronegativniji?
a. Br
b. N
c. O
d. S
2. Koje svojstvo se u periodnom sustavu smanjuje slijeva nadesno i poveava odozgo
prema dolje?
a. polumjer atoma
b. elektronegativnost
18

c. energija ionizacije
d. talite
3. Koji od navedenih atoma ima najmanju prvu energiju ionizacije?
a. Na
b. K
c. Mg
d. Ca
4. Kojem od navedenih elemenata druge periode odgovara navedenih prvih est
energija ionizacije (u eV)?
Ei1
Ei2
Ei3
Ei4
Ei5
Ei6
11

24

48

64

392

490

a. B
b. C
c. N
d. O
e. F
5. Kojim su redom atomi P, S, As ispravno poredani prema rastuem polumjeru?
a. P, S, As
b. As, S, P
c. S, P, As
d. P, As, S
6. Koji od navedenih atoma ima najvei atomski polumjer?
a. Li
b. K
c. As
d. Br
7. Koji je toni redoslijed kad se atomi Li, Be, B, Na poredaju po porastu atomskog
polumjera?
a. Li, Be, B, Na
b. Li, Na, B, Be
c. Na, Li, Be, B
d. B, Be, Li, Na
Rjeenja:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

C
A
B
B
C
B
D

19

1.9.

Periodinost fizikalnih i kemijskih svojstava

tvorenje aniona,
nemetalna svojstva i
reaktivnost nemetala,
kiselost oksida,
kovalentni karakter
oksida, hidrida i
halogenida
gustoa,
talita, vrelita

tvorenje kationa,
metalna svojstva i
reaktivnost metala,
bazinost oksida,
ionski karakter
oksida, hidrida i
halogenida

(f elemente ignoriramo, plemenite plinove ignoriramo za kemijska svojstva, vodik je poseban sluaj)
Znakovi se trebaju shvatiti kao "crescendo" i "decrescendo" u glazbi odnosno "manje" i "vee" u matematici
gdje je vrh, u tom smjeru je to svojstvo najmanje, a gdje je otvoreni kraj, u tom smjeru je najvee.

Sva ta svojstva proizlaze iz osnovnih svojstava atoma (polumjera i elektronegativnosti), koja

proizlaze iz broja elementarnih estica i elektronske konfiguracije.

Zadatak: Oksid kojeg od navedenih elemenata je najvie ionski?

a. Al
b. B
c. C
d. Si
Rjeenje: a

1.10.

Izoelektronske estice i njihova veliina

Izoelektronske estice su estice koje imaju isti broj elektrona (NE u jezgri nego u
elektronskom omotau):
atomi neutralni (broj elektrona = broj protona)
kationi pozitivno nabijeni ioni (broj elektrona < broj protona) Xn+
anioni negativno nabijeni ioni (broj elektrona > broj protona) Xn
Najee je atom plemenitog plina (najstabilnija elektronska konfiguracija, popunjena
vanjska (valentna) ljuska) izoelektronski s nekoliko aniona i kationa (nastalih iz atoma koji se

20

nalaze do tri mjesta ispred odnosno iza njega u periodnom sustavu uvijek gledati u
periodni sustav elemenata kad se rjeavaju zadaci s izoelektronskim esticama!)
Kationi su uvijek manji (i to znatno manji) od izoelektronskih atoma (protoni iz jezgre jae
privlae manji broj elektrona), to je vei nabojni broj kationa, to mu je polumjer manji.
Anioni su uvijek vei (i to znatno vei) od izoelektronskih atoma (protoni iz jezgre slabije
privlae vei broj elektrona), to je vei nabojni broj aniona, to mu je polumjer vei.
Dakle generalno, to vie elektrona (osobito u odnosu na broj protona), to je estica vea!
Izoelektronske mogu biti i estice koje se sastoje od vie atoma (molekule i vieatomni ioni)
gleda se zbroj elektrona atoma od kojih se estica sastoji minus nabojni broj (uzimajui u
obzir predznak nabojnog broja!); njihove odnose veliina tee je predvidjeti, ali uglavnom
vrijedi isto pravilo. Takve izoelektronske estice uvijek imaju isti prostorni oblik.

Sol koja sadri katione alkalijskog metala etvrte periode i njima izoelektronske anione je:
A. KCl;

B. NaF;

C. NaCl;

D. CaCl2

Rjeenje: A

Zadaci
1. Prekrii esticu koja nije izoelektronska s ostalima, a izoelektronske estice poredaj po
veliini od najmanje prema najveoj: Ar, Ca2+, Cl, K+, P3, S2, Sc3+, Zn2+.
2. Koje su od navedenih estica izoelektronske: a) O

F; b) Fe2+

K; c) S

Br; d) Mg+

Na ? Stavi znak nejednakosti u kvadrati izmeu njih (i samo izmeu njih) da oznai odnos
veliina njihovih polumjera.
3. Koja od navedenih estica je izoelektronska s NO2+? a) N2O; b) NO2; c) NH2; d) SO2
4. Povei molekule s izoelektronskim ionima.
a) CH4

__ N2H62+

b) C2H6

__ C2O42

c) CO2

__ NH4+

d) N2O4

__ C22

e) N2

__ NO2+

Rjeenja
1. Zn2+; Sc3+, Ca2+, K+, Ar, Cl, S2, P3
21

2. a) O

F; d) Mg+

Na

3. a
4. b, d, a, e, c

1.11.

Vrste kemijskih veza

Osnovne vrste kemijskih veza su: ionska, kovalentna i metalna veza.

Kovalentna veza je veza koja nastaje dijeljenjem elektronskog para meu dva atoma (bez
obzira kojem su atomu originalno pripadali najee svakom po jedan elektroni
pripadaju oba povezana atoma istovremeno). Moe biti jednostruka (jedan podijeljeni
elektronski par) ili viestruka (dvostruka ili trostruka

2 ili 3 podijeljena elektronska para

izmeu ista dva atoma).

Kovalentna veza moe biti nepolarna (posve nepolarna veza je samo meu istovrsnim
atomima, ali i veze meu atomima koji se malo razlikuju po elektronegativnosti imaju
svojstva nepolarnih veza,

npr. CH) i polarna (meu atomima koji se vie razlikuju po

elektronegativnosti).
polarna veza polarna molekula!
Polarne molekule su one koje imaju polarne veze koje nisu centralno simetrino
rasporeene (ne "ponitavaju" se naboji)

npr. CH3Cl je polarna molekula, a polarna bi

bila i CBrClFI, ali CCl4 nije iako sadri 4 polarne CCl veze jer su one u prostoru simetrino
rasporeene (tetraedar), CO je polarna molekula a CO2 nije; H2O i NH3 su polarne jer su oko
sredinjeg atoma osim atoma vodika rasporeeni i slobodni elektronski parovi pa raspored
nije simetrian (a analogno tome i SO2, ali XeF4 je nepolarna jer je u njoj raspored atoma
simetrian unato nepodijeljenim elektronskim parovima...). Sve dvoatomne molekule osim
onih elementarnih tvari su oito polarne.
Polarna veza moe se prikazati kao vektorstrelica (u smjeru te veze u prostoru, orijentacije
od elektronegativnijeg prema manje elektronegativnom atomu ili obrnuto, samo je bitno da se
uvijek uzima isto, i duljine proporcionalne duljini veze). Tako se najjednostavnije i
najpouzdanije moe odrediti polarnost molekule molekula je nepolarna ako je zbroj svih
takvih vektora u njoj 0 tj. ako se njihovim slaganjem (poetak jednog na kraj prethodnog) u
3D prostoru (bez rotacije vektora) na kraju opet doe u poetnu toku (meusobno se
ponitavaju), a inae je polarna.
kovalentni spoj = spoj koji sadri samo kovalentne veze
22

ionski spoj spoj koji sadri samo ionske veze!

vieatomni ioni (

NH4+, OH, SO42, PO43, Cr2O72, CH3COO...) unutar sebe su

povezani kovalentnim vezama, a s drugim ionima ionskom vezom

npr. NH4ClO4

se sastoji od NH4+ i ClO4 iona te jedna formulska jedinka sadri jednu ionsku i 11
kovalentnih veza (4 NH, 3 Cl=O i 1 ClO)
Ionska veza je ona u kojoj elektron(i) u potpunosti prelazi s jednog atoma na drugi, pri emu
nastaju anioni i kationi. Ionsku vezu tvore atomi koji se meusobno jako razlikuju po
elektronegativnosti (tipino metalnemetal meusobno jako udaljeni u periodnom sustavu),
a kovalentnu istovrsni atomi i atomi koji se meusobno manje razlikuju po
elektronegativnosti (tipino dva nemetala ili nemetalelektronegativni metal). Granica
izmeu ionskih i kovalentnih spojeva nije vrsta (to je razlika elektronegativnosti vea
spoj je vie ionski, potpuno kovalentne su samo molekule elementarnih tvari, a potpuno ionski
spojevi ne postoje), svrstavaju se po svojstvima, orijentacijskom priblinom granicom
moe se smatrati razlika elektronegativnosti 1,9, ali ne smije se u nju previe pouzdati.
Metalna veza je veza iskljuivo meu atomima metala istovrsnim ili raznovrsnim (legure).
Moe se opisati tako to su (vanjski, valentni) elektroni delokalizirani slobodno se kreu
po cijelom komadu (kristalu) metala (zato metali dobro vode elektrinu struju, koja je
usmjereno kretanje tih elektrona, dok se bez protoka elektrine struje kreu
nasumino).
Najvanije razlike u svojstvima veine spojeva:
talita (i vrelita)

kovalentni
niska

ionski
visoka

elektrina vodljivost

slaba

topljivost u vodi (i
polarnim otapalima)

slaba za molekule
koje nisu jako
polarne
uglavnom dobra

dobra u talinama i
vodenim otopinama
uglavnom dobra

topljivost u
uglavnom slaba
nepolarnim
otapalima (npr.
kloroform)
Jakost ionske veze moe se predvidjeti po formuli

metali
velik raspon,
uglavnom via nego
kovalentni a nia
nego ionski
dobra
praktiki nikakva
(kemijska reakcija
otapanje)
praktiki nikakva
(kemijska reakcija
otapanje)

23

(Coulombov zakon za elektrostatsku silu) gdje je k konstanta proporcionalnosti, q1 i q2

naboji iona a r minimalni razmak meu njima (zbroj njihovih polumjera), dakle ionska
veza je jaa meu manjim ionima veeg naboja (

npr. jaa je u MgO nego u NaCl, u NaCl

nego u KI... utjecaj naboja je znaajniji nego utjecaj polumjera) to je ionska veza jaa,
to su talita spojeva via.
Jakost kovalentne veze: takoer su krae veze (manji zbroj polumjera) jae; trostruke veze su
jae (i krae) od dvostrukih, a dvostruke od jednostrukih (ali dvostruka veza nije dvostruko
niti trostruka trostruko jaa od jednostruke izmeu istih atoma, nego neto manje).
Talita i vrelita kovalentnih spojeva NE ovise o jakosti kovalentne veze nego o jakosti
meumolekulskih privlaenja (koja ovise o polarnosti) i masi molekula via talita i vrelita
imaju polarniji spojevi i spojevi vee molarne mase.
Kovalentna veza je usmjerena u prostoru, a ionska i metalna nisu.
ionski kristali = kristali ionskih spojeva
kovalentni kristali kristali kovalentnih spojeva
u kovalentnim kristalima je vrlo velik broj atoma meusobno povezan kovalentnim
vezama vrlo velika tvrdoa, visoka talita primjeri kovalentnih kristala su
malobrojni, najpoznatiji je

dijamant (i grafit se najee tu ubraja, ali nije

tipian kovalentni kristal jer ima slojeve slobodnih elektrona (kao u metalima,
zato dobro vodi elektrinu struju) meu slojevima kovalentno vezanih atoma)
kristali veine kovalentnih spojeva (i plemenitih plinova premda su oni
pojedinani atomi a ne molekule) nazivaju se molekulski i na okupu ih dre
meumolekulska privlaenja (molekule nisu meusobno povezane kovalentnim
vezama!) mala tvrdoa, niska talita (esto sublimiraju,

npr. jod)

Zadaci
1. U kojem nizu estica su sve veze unutar njih kovalentne?
A. BCl3, SiCl4, PCl3
B. NH4Br, N2H4, HBr
C. I2, H2S, NaI
D. Al, O3, As4
2. Veza izmeu kojeg od navedenih parova atoma ima najizraeniji ionski
karakter?
24

A. AlAs
B. AlN
C. AlSe
D. AlO
3. Koja od navedenih dvoatomnih molekula sadri najkrau vezu?
A. N2
B. O2
C. F2
D. S2
4.

Koja od navedenih estica sadri samo kovalentne veze?

A. H2SO4
B. NH4NO3
C. NaOCl
D. K2CrO4

5.

Koji je toan redoslijed kad se molekule N2, O2, F2 poredaju po porastu jaine veze?
A. N2, O2, F2
B. N2, F2, O2
C. O2, N2, F2
D. F2, O2, N2

6.

Sve navedeno su osobine veine ionskih tvari u vrstom stanju OSIM:

A. visoka elektrina vodljivost
B. visoko talite
C. topljivost u vodi
D. netopljivost u organskim otapalima

Rjeenja
1. A
2. D
3. A
4. A
5. D
6. A

25

1.12.

Meumolekulske interakcije

Osnovne vrste meumolekulskih (dakle meu nenabijenim esticama) interakcija (nisu

prave veze! jer su mnogo slabije): vodikova veza, van der Waalsove sile, Londonove sile.
Vodikova veza je najjae meumolekulsko privlaenje, izmeu atoma vodika vezanog uz
jako elektronegativni atom (F, O ili N) i drugog jako elektronegativnog atoma (F, O ili N) koji
ima nevezni elektronski par. Vodikovom vezom povezuju se istovrsne (

npr. H2O, NH3, HF

zato imaju via vrelita nego to bi se oekivalo prema analognim H2S, PH3, HCl; po dvije
molekule karboksilnih kiselina se meusobno povezuju u dimere) ili raznovrsne
molekule (

npr. CH3CH2OHH2O zbog ega se etanol jako dobro mijea s vodom, NH3H2O

zbog ega je amonijak jako topljiv u vodi...) ili razliiti dijelovi iste molekule (

prvenstveno

due organske molekule s vie funkcionalnih skupina, kao to su proteini; parovi

nukleotida u DNA meusobno su povezani vodikovim vezama). Slubeno se oznaava
s tri tokice ... (i sva 3 atoma koji u njoj sudjeluju elektronegativni atom vodik
elektronegativni atom u pravilu trebaju biti na istom pravcu), ali prihvatljivo je i bilo
kako s tokicama ili isprekidanim crticama.
Van der Waalsove sile su nevezne interakcije meu nenabijenim esticama slabije od
vodikovih veza, prvenstveno se misli na privlaenja meu polarnim molekulama (dipol
dipol interakcije).
Londonove sile (inducirani dipolinducirani dipol interakcije) podvrsta su van der
Waalsovih sila: vrlo slaba privlaenja meu nepolarnim molekulama (i atomima plemenitih
plinova). Kad ih ne bi bilo, elementarni nemetali i nepolarne molekulske tvari mogli bi
biti samo u plinovitom stanju.

1.13.
Utjecaj temperature na kemijske veze i meumolekulske
interakcije
Meumolekulske interakcije porastom temperature slabe jer se molekule sve bre kreu
(temperatura je mjera za kinetiku energiju estica, o kojoj izravno ovisi njihova brzina) te su
si meusobno udaljenije (termiko irenje) i stoga slabije djeluju jedna na drugu. Kemijske

26

veze takoer pri viim temperaturama sve lake pucaju jer estice dobivaju sve vie energije
za njihovo prekidanje.

1.14.

Lewisova simbolika

Lewisova simbolika je uobiajeni nain prikazivanja kemijskih elemenata i spojeva (atomi,

veze, nevezni vanjski elektroni) na papiru.
Simbol elementa (iz periodnog sustava) znai jezgru atoma i unutranje elektrone (sve osim
valentnih elektrona, to su u pravilu elektroni vanjske ljuske).
Tokice znae nevezne (nepodijeljene) elektrone vanjske ljuske jedna toka . pojedinani
elektron, a dvije : elektronski par.
Crtice znae vezne elektrone. Jedna crtica je jednostruka veza, dvije crtice = dvostruka, a tri
trostruku.

1.15.

Pravilo okteta i odstupanja

Pravilo okteta: atomi najee tvorei bilo ione bilo kovalentne veze tee imati 8 valentnih
elektrona (nepodijeljeni + podijeljeni) to se naziva oktet (osim prva 3 H, He, Li koji tee
imati 2 = dublet) jer tako imaju posve popunjenu valentnu ljusku to je energetski
najpogodnije (najstabilnije).
Svi drugi sluajevi su odstupanja od pravila okteta, najea su:

Be u kovalentnim

spojevima tei imati 4 elektrona (npr. u BeCl2), B tei imati 6 elektrona (npr. u BCl3), N moe
imati neparan broj valentnih elektrona (npr. u NO ih ima 7). Elementi 2. periode ne mogu
odstupati prema veem broju od 8 tj. "imati proireni oktet" (premali su da bi se oko njih
naguralo toliko drugih atoma, tonije za tzv. proireni oktet elektroni moraju ui u dorbitale
neke od ve postojeih ljusaka, a najmanje (s najniom energijom) dorbitale su 3d), nemetali
(i neki prijelazni metali) 3. i kasnijih perioda u kovalentnim vezama mogu imati 10 ili 12
elektrona, npr. P u PCl5, S u SF6...

1.16.

VSEPR teorija

Raspored kovalentno vezanih atoma u prostoru opisuje se pomou VSEPR teorije (teorija
odbijanja elektronskih parova valentne ljuske).
Osnovni raspored u prostoru ovisi o tome koliko je "stvari" vezano uz sredinji atom (pri
emu je jedna "stvar" jedan atom (bez obzira je li veza jednostruka ili viestruka) ili jedan
27

elektronski par ili jedan nespareni elektron) "stvari" se rasporeuju tako da budu to
udaljenije jedna od druge zgodno je zamisliti kako bi se rasporedio takav broj jednakih
balona zavezanih skupa, ako zanemarimo gravitaciju:

Takoer preporuam uenje o prostornim strukturama pratiti izradom modela molekula,

najjednostavnije od plastelina i akalica.
Kemijske veze u prostornim formulama crtaju se:
iza ravnine papira
ispred ravnine papira
u ravnini papira
broj "stvari"

prostorni oblik

linearna

linearna

28

planarna

tetraedar

trostrana bipiramida

oktaedar

Ako je jedna ili vie "stvari" elektronski par (ili nespareni elektron), za oblik koji u prostoru
zauzimaju ostale "stvari" (atomi) postoji odreeni naziv, pa se svi mogui rasporedi oko
jednog sredinjeg atoma mogu prikazati (najbitnije strukture su uokvirene, a one koje
nemaju praktino znaenje precrtane, dani su jednostavni primjeri za sve za koje postoje

29

nastojte ne uiti strukture napamet nego razumjeti kako ti rasporedi nastaju iz gore
navedenih osnovnih rasporeda zamjenom nekih atoma elektronskim parovima)
broj

od toga el.

"stvari"

parova (ili

nesparenih
elektrona)

1
linearna
H2

He

HH

He:

linearna

linearna

BeCl2

CN

C N:
3

planarna

planarna

BCl3

kutna

linearna
NO
SO2

tetraedar

trostrana

CH4

piramida

NH3

planarna

linearna

kutna

HCl

Ar

H2O

30

broj

od toga el.

"stvari"

parova (ili

trostrana

oblik

Toblik

linearna

linearna

ljuljake

ClF3

XeF2

nesparenih
elektrona)

bipiramida

PCl5

SF4

linearna

oktaedar

kvadratna

planarna

SF6

piramida

kvadratna

ClF5

XeF4

Toblik

VSEPR teorija kae da se meusobno najjae odbijaju slobodni elektronski parovi, a

najslabije vezni elektronski parovi. Zbog toga se nevezni elektroni (slobodni elektronski
parovi i nespareni elektroni) najprije smjetaju u poloaje meusobno to udaljenije i to
udaljenije od ostalih "stvari" (vidi

npr. planarni kvadratni oblik). Iz istog razloga su kutevi

meu neveznim elektronima te izmeu neveznog elektrona i vezanog atoma malo vei od
onih danih u prvoj tablici, a kao posljedica toga su kutevi meu atomima vezanim uz atom
koji ima i nevezne elektrone malo manji od onih danih u prvoj tablici. Tone kuteve nije
mogue samim time jednostavno predvidjeti, ali

npr. za molekule koje potjeu iz

tetraedra oni su priblino (ne treba znati brojke, nego poredak i uoiti da te razlike nisu
osobito velike ali ni zanemarive):

31

1.17.

Kako nacrtati prostornu strukturu?

npr. HSO4
Napisati Lewisovom simbolikom:
-

pripisati svakom atomu njegov broj "tokica" tj. valentnih elektrona

smisleno povezati atome u molekulu (vodik je jednovalentan4!, ugljik gotovo uvijek

etverovalentan, sredinji atom je najee onaj koji je jedini takav i/ili onaj najveeg
atomskog broja), anion ili kation (dodati odnosno oduzeti onoliko elektrona koliki je
nabojni broj!)
O

+ 1e

Valencija u kovalentnom spoju je broj kemijskih veza koje atom tvori (pri emu se dvostruka veza rauna kao
dvije veze itd.).

32

Odrediti koliko je "stvari" oko svakog atoma i koliko je od toga veza a koliko neveznih
(parova) elektrona (osim za vodik jer za nj postoji samo jedna mogunost), i prema tome
odrediti prostorni raspored:
S okruuju 4 veze

tetraedar

lijevi O dvije veze i dva nevezna para

kao u molekuli vode, planarna kutna

ostali O imaju po jednu vezu i dva ili tri nevezna para ako je samo jedna veza,
raspored moe biti samo linearan
... i to jasnije ga nacrtati raznim vrstama crtica

1.18.

Vrste kemijskih formula i izomeri (u organskoj kemiji)

Empirijska formula pokazuje najmanji (cjelobrojni) meusobni omjer atoma u nekom

kemijskom spoju ne moe se "skratiti" (podijeliti broj svake vrste atoma u formuli istim
brojem tako da nakon toga broj svake vrste atoma u formuli jo bude cijeli).
Molekulska formula pokazuje broj atoma meusobno povezanih u molekulu ponekad se
moe "skratiti" u empirijsku formulu.
Formule ionskih spojeva su empirijske (jer su po definiciji formulske jedinke najmanji
cjelobrojni omjeri brojnosti razliitih atoma u kristalima) (uz rijetke iznimke koje sadre
ione ija molekulska formula nije jednaka empirijskoj,

kao to su peroksidi, jer oni sadre

O22 ion, npr. Na2O2). Empirijska formula se razlikuje od molekulske najee kod organskih
tvari (zbog svojstva ugljika da se povezuje u vrlo raznolike, esto dugake lance), ali i
kod nekih anorganskih molekula (

npr. fosforov(V) okisid ima molekulsku formulu

P4O10 a empirijsku P2O5, vodikov peroksid ima molekulsku formulu H2O2 a empirijsku HO,
hidrazin ima molekulsku formulu N2H4 a empirijsku NH2).
Vie molekulskih formula moe biti ekvivalentno jednoj empirijskoj formuli

npr.

empirijsku formulu CH2O imaju spojevi molekulske formule CH2O, C2H4O2, C3H6O3...
Saeta (kondenzirana) strukturna formula pokazuje raspored atoma u molekuli, ali tako da
ne prikae one veze koje se po pravilima vezivanja podrazumijevaju (jednostruke) i da se
(ako je ikako mogue) moe napisati u jednom redu.
33

Strukturna formula pokazuje raspored atoma u molekuli tako da pokae sve atome i sve
veze meu njima, ali kao da je molekula u ravnini papira (dvodimenzionalna), ne vodei
rauna o prostornom rasporedu veza oko svakog atoma.
Lewisova strukturna formula je strukturna formula koja osim veza pokazuje i nevezne
parove valentnih elektrona (i pojedinane valentne elektrone ako ih ima) u pravilu ako se
trai napisati strukturnu formulu ne kodi napisati Lewisovu strukturnu formulu
(naravno tono).
Najvanije pravilo za pisanje strukturnih formula organskih spojeva: UGLJIK JE
ETVEROVALENTAN IZ SVAKOG ATOMA UGLJIKA MORAJU VODITI 4 CRTICE! NE 3 (naravno
ako nema naboj ni nevezne elektrone...) I OSOBITO NIKAKO NE 5 (

ugljik kao i ostali

elementi 2. periode ne moe imati proireni oktet, vidi Pravilo okteta i odstupanja)
Formula s veznim crticama koristi se za bri i pregledniji prikaz veih organskih molekula.
Atomi ugljika su na krajevima crtica i uglovima meu njima. Jednostruke crtice su
jednostruke veze, dvostruke crtice dvostruke veze, trostruke crtice trostruke veze, kao i u
ostalim strukturnim formulama. Podrazumijeva se da je za svaki atom ugljika vezano onoliko
atoma vodika koliko nedostaje da bi ugljik bio etverovalentan (ali atomi vodika vezani uz
ostale atome se crtaju!), a svi atomi koji nisu ugljik ni vodik vezan za ugljik prikazuju se
svojim simbolima kao u strukturnoj ili Lewisovoj strukturnoj formuli.
Prostorna formula prikazuje prostorni raspored atoma u tri dimenzije
veza izmeu atoma koji bi se nalazili u ravnini papira
veza prema atomu koji bi se nalazio iza papira
veza prema atomu koji bi se nalazio ispred papira

Primjeri:
empirijska molekulska saeta
strukturna

CHO

C2H2O2

strukturna

Lewisova
strukturna

veznim
crticama

prostorno

CHOCHO

(planarna
molekula)

CHCl

C2H2Cl2

CH2=CCl2
CHCl=CHCl
(strukturni
izomeri)

34

empirijska molekulska saeta

strukturna

strukturna

Lewisova
strukturna

veznim
crticama

(geometrijski
izomeri)

CH2

C3H6

prostorno

(planarne
molekule)

H2C=CHCH3

(strukturni
izomeri)

IZOMERI
STEREOIZOMERI

STRUKTURNI
GEOMETRIJSKI IZOMERI*

OPTIKI IZOMERI

ENANTIOMERI

DIJASTEREOMERI

*geometrijski izomeri takoer spadaju u dijastereomere

Strukturni izomeri imaju istu molekulsku, a razliitu strukturnu formulu (isti broj razliitih
atoma u molekuli, a razliit raspored atoma i veza). Imaju razliita fizikalna i kemijska
svojstva (mogu pripadati i posve razliitim vrstama spojeva).
npr. CH3OCH3 (dimetileter) i CH3CH2OH (etanol);
CH3CH2CH=CH2 (but1en) i CH3CH=CHCH3 (but2en)
Stereoizomeri imaju istu molekulsku i (saetu) strukturnu formulu, a razliit prostorni
raspored atoma (prostornu formulu)
35

Geometrijski izomeri cis/trans ili Z/E razliite skupine (ili skupine razliitog
prioriteta) nalaze se na istoj ili na razliitim stranama dvostruke veze

cis1,2dikloreten
trans1,2dikloreten
(za Z i E vidi dolje CIPpravila)
Optiki izomeri 4 razliite skupine su vezane uz 1 atom ugljika razliitim
redoslijedom, tako da se nikakvim okretanjem molekule ne mogu preklopiti
na svakom atomu ugljika za koji su vezane 4 razliite skupine ( = asimetrino
supstituirani ugljikov atom = kiralni C atom = kiralni centar = kiralno sredite)
moe se odrediti apsolutna konfiguracija: R ili S pomou

CIPpravila

Enantiomeri optiki izomeri koji se odnose kao predmet i zrcalna slika

na svakom kiralnom C jedan ima suprotnu konfiguraciju nego drugi na
odgovarajuem kiralnom C (ako je u jednom S u drugom je R i obrnuto)
1

2
3

(kao to vidite 4. prioritet ne mora biti H, premda najee jest)

(D i L je drukiji tip oznaka koji se koristi u biokemiji (nije apsolutna nego relativna
konfiguracija), prvenstveno za eere i aminokiseline

D eer ima OH skupinu najdalju od

aldehidne ili ketonske skupine desno, a L lijevo; ovakav nain prikazivanja naziva se
Fischerova projekcijska formula)
Dijastereomeri optiki izomeri koji se ne odnose kao predmet i
zrcalna slika mogui samo ako u molekuli postoje najmanje 2 kiralna C
36

 imaju suprotnu konfiguraciju najmanje na jednom kiralnom C, ali

takoer najmanje na jednom imaju istu

ako spoj ima n asimetrino supstituiranih ugljikovih atoma, optikih izomera s tom
strukturnom formulom ima 2n,

npr. za ovdje prikazanu lanastu formu

glukoze/galaktoze/... ima ih 24 = 16 (ukljuujui navedene, naravno)

CIPpravila (prema ljudima koji su ih osmislili: Cahn, Ingold, Prelog) odreivanje
Z/E odnosno R/S konfiguracija (geometrijskih i optikih izomera) prema
prioritetima: vei prioritet (tj. manji redni broj prioriteta) = vea atomska masa atoma
direktno vezanog uz C kojem se odreuje konfiguracija ako 2 direktno vezana
atoma imaju jednaku, gledaju se sljedei atomi vezani uz njih i tako koliko god treba
dok se ne naie na razliku; dvostruka ili trostruka veza raunaju se kao dvije odnosno
tri jednostruke
primjeri:
a) oko asimetrino supstituiranog C atoma (taj atom se obino ne pie nego se
podrazumijeva da je na sjecitu crta, no ne bi smjelo biti greka ako se napie)

ako

brojimo u smjeru kazaljke na satu 1, 2, 3 naziva se Rkonfiguracija (lat. rectus), a ako u

suprotnom smjeru onda Skonfiguracija (lat. sinister)

po koracima:
a. prepoznati da se radi o asimetrino supstituiranom C (vezane 4 razliite skupine)
37

b. dodijeliti tim skupinama prioritete prema CIP pravilima

c. rotirati molekulu tako da skupina zadnjeg prioriteta (broj 4) bude okrenuta "od tebe"
(prema iza papira)
d. odrediti ide li 1, 2, 3 u smjeru kazaljke na satu (R) ili obrnuto (S)

b) oko dvostruke veze meu svake dvije skupine vezane uz isti C odreuje se koja
ima vei prioritet, a zatim ako se skupine istog prioriteta nalaze s iste strane (iznad ili
ispod dvostruke veze) konfiguracija se zove Z (njem. zusammen), a ako su sa suprotnih
strana zove se E (njem. entgegen) (Z je analogno cis a E trans to "pravilo iste skupine"
ovako je poopeno u "pravilo isti prioriteti")

Te oznake su uvedene dogovorno kako bi se razlikovali pojedini enantiomeri i dijastereomeri,

a to je potrebno jer se enantiomeri razlikuju po jednom fizikalnom svojstvu: zakretanju
ravnine polarizirane svjetlosti (za koliki ju kut jedan zakree u desno, za toliki ju drugi
zakree u lijevo, ali to desnolijevo nema veze s RS) te po reakcijama s drugim takvim
(kiralnim) molekulama, to je osobito vano za biokemijske reakcije (enzimi su u pravilu
molekule s puno kiralnih centara), a dijastereomeri se esto razlikuju i po drugim kemijskim i
fizikalnim svojstvima.

38

Ako je potrebno napisati drugi enantiomer (npr. imamo S a hoemo R) ili

dijastereomer, samo se zamijene dvije skupine na istom kiralnom C (za enantiomer se
to napravi na svim kiralnim C, za dijastereomer samo na nekom).

Zadaci
1. Koliko je moguih izomera s molekulskom formulom C5H12?
A. 1
B. 2
C. 3
D. 5
2. Koliko razliitih strukturnih izomera postoji za diklorpropan, C3H6Cl2?
A. 4
B. 5
C. 6
D. nita od navedenog
3. Za sve navedene molekulske formule mogue je napisati stabilnu organsku
strukturu, OSIM:
A. CH2O
B. CH2O2
C. CH3O
D. CH4O
4. Koji od navedenih spojeva su izomeri?
1) CH3CH2OCH3
2) CH3CH2OCH2CH3
3) CH3CH2CH2OH
4) CH2=CHOCH3

5.

6.

A. 1 i 3
B. 1 i 2
C. 2 i 3
D. 1 i 4
Izomer 1butanola je:
A. 1propanol
B. butanon
C. 1klorobutan
D. dietil eter
Koliko je moguih izomera dibromobenzena (C6H4Br2)?
A. 1
39

B. 2
C. 3
D. 4
7. Koliko razliitih oblika (strukturnih i geometrijskih izomera) moe imati spoj
molekulske formule C3H5Br?
A. 1
B. 2
C. 3
D. 4
E. 5
8.
Koji od navedenih spojeva moe postojati kao dva ili vie geometrijskih izomera?
A. 1,1dikloroetan
B. 1,1dikloroeten
C. 1,2dikloroetan
D. 1,2dikloroeten
9.
Koliko asimetrino supstituiranih atoma ugljika ima u svakom od sljedeih spojeva?

a)

b)

c)

Rjeenja
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

C
A
C
A
D
C
E
D
a) 1; b) 2; c) 5

40

Strukturni izomer spoja na slici je:

A.

B.

C.

D.

Rjeenje: B

1.19.
naziv skupine

Najvanije vrste organskih spojeva

tvorba
naziva
spoja
an
ciklo...
an

opa formula/
karakteristina
skupina
CnH2n+2
CnH2n*

propan
ciklopropan

CH3CH2CH3

alkeni

en

CnH2n*

propen

CH2=CHCH3

alkini

in

CnH2n2*
CC
sadre
benzenski
prsten

propin

HCCCH3

alkani
cikloalkani**

areni
(aromatski
ugljikovodici)

primjeri
sustavni naziv

formula

benzen
naftalen

41

naziv skupine

tvorba
naziva
spoja

opa formula/
karakteristina
skupina

primjeri
sustavni naziv

formula

antracen

halogen
ugljikovodici
odnosno
organski
halogenidi
(npr.
halogen
alkani)
alkoholi

fenoli

eteri

fluor,
klor,
brom,
jod

ol

fenol

alkil
alkileter
ili
alkoksi
alkan

RX, X = F, Cl, Br
ili I (atomom
halogenog
elementa
zamijenjen je
atom vodika)

ROH

sadre
alkoholnu OH
skupinu
direktno***
vezanu uz
benzenski
prsten

ROR'

1klorpropan

CH2ClCH2CH3

2jodpropan

CH3CHICH3

3brompropin

HCCCH2Br

1,2dikloretan

CH2ClCH2Cl

1,1,1tribrometan

CBr3CH3

tetrafluormetan

CF4

etanol
propan2ol

CH3CH2OH

etan1,2diol =
glikol
propan1,2,3triol
= glicerol

HOCH2CH2OH

fenol

4klor1
metilfenol

dietileter (ili
etoksietan)
etilmetileter ili
metoksietan

42

naziv skupine

aldehidi

tvorba
naziva
spoja
al

ketoni

on

propanon

karboksilne
kiseline

anska
kiselina

etanska kiselina

soli karb.
kiselina

oat

esteri

alikl
alkanoat
(1. dio iz
alkohola,
2. iz
kiseline)
amid

amidi

opa formula/
karakteristina
skupina

primjeri
sustavni naziv

formula

etanal

sadre
karboksilatni
anion

natrijev etanoat

metiletanoat

etanamid

odnosno

N,Netil
metilpropanamid

43

naziv skupine

amini

tvorba
naziva
spoja
amin

opa formula/
karakteristina
skupina
RNH2
odnosno

primjeri
sustavni naziv

formula

metilamin

CH3NH2

trietilamin

R = bilo kakav smisleni ostatak organskog spoja, R', R'' itd. mogu biti razliiti ili isti
za navedene spojeve ee su u upotrebi nesustavna imena, redom: acetaldehid,
aceton, octena kiselina, natrijev acetat, metilacetat, acetilamid, ali vjerojatnije e vas
traiti napisati sustavna
*odreivanje broja dvostrukih ili trostrukih veza ili prstenova u spoju koji sadri samo ugljik,
vodik, kisik (kisik za ovo nita ne znai) i halogene elemente: od broja atoma H u alkanu s tim
brojem atoma C oduzeti (broj H + broj halogenih) u promatranom spoju, dobiveni broj
podijeliti s 2 (jer za svaku dvostruku vezu ili prsten ima 2 H manje), tako dobiveni broj je broj
dvostrukih veza, ili broj trostrukih veza*2 (svaka trostruka vrijedi kao dvije dvostruke), ili
broj prstenova, ili bilo kakva kombinacija (broj dvostrukih veza + 2*broj trostrukih veza +
broj prstenova) mora dati taj broj,

npr. spoj molekulske formule C8H8Cl2O moe imati 4

dvostruke veze ILI 2 trostruke ILI 4 prstena ILI 2 dvostruke i 1 trostruku ILI 2 dvostruke i 2
prstena ILI 2 prstena i 1 trostruku ILI 3 dvostruke i 1 prsten ILI 1 dvostruku, 1 trostruku i 1
prsten ILI ...
**moe i cikloalkeni od peterolanog prstena nadalje, ali prstenovi ciklalkina morali bi biti
ogromni jer trostruka veza tei linearnom rasporedu

***

ovo nije fenol! nego benzilni alkohol koji ima potpuno alkoholna

svojstva

Zadatak: Imenuj sljedee spojeve:

a.
44

b.

c.

d.

e.

f.
Rjeenje:
a. 2etil3,4dimetilpentan
b. 3etilheksan
c. 2metil3,4dietilheptan
d. 3metilpenta1,4dien
e. 3fenilpenta1en (3fenilpenten)
f. 1etil2,5dinitrobenzen

1.20.

Shematske strukture vanih biomolekula

Masti i ulja = trigliceridi = esteri glicerola i tri iste ili razliite vie masne kiseline (vie
nezasienih

ulje tekue, vie zasienih

mast vrsta) vidi

saponifikacija pod

Vanije organske reakcije

45

GLICEROL

1. MASNA KISELINA

2. MASNA KISELINA

3. MASNA KISELINA

eeri
monosaharidi polihidroksialdehidi ili polihidroksiketoni, ali u vodenim
otopinama ponajvie u ciklikom obliku
glukoza (u aciklikom obliku aldehid)

fruktoza (u aciklikom obliku keton)

disaharidi
saharoza = glukoza + fruktoza

polisaharidi (krob, celuloza = polimeri glukoze)

krob

46

 celuloza

Aminokiseline i proteini
Aminokiseline su male organske molekule koje sadre i karboksilnu i amino skupinu (kod
prirodnih aminokiselina te su skupine vezane na isti C atom, takve se nazivaju
aminokiseline). U prirodi ih postoji oko 20.

Proteini (bjelanevine) su polimeri aminokiselina meusobno povezanih peptidnom vezom

= amidnom vezom izmeu karboksilne skupine jedne i amino skupine druge aminokiseline
(nastaje uz izdvajanje H2O = OH iz COOH i H iz NH2) (peptidna veza u proteinima razlikuje
se od obine amidne po tome to ne podlijee hidrolizi dakle neemo se rastopiti
u vodi zapravo joj je hidroliza nemjerljivo spora, zato se proteini u biolokim sustavima
mogu hidrolizirati djelovanjem enzima koji tu reakciju ubrzavaju).

47

(na slici su peptidne veze oznaene uto)

Peptidna veza je:

A. C=C ;
B. NHCO ; C. COOH ; D. CCl
Rjeenje: B

Nakon to ste paljivo proitali ovaj dio skripte, pokuajte rijeiti kviz "Kemija skripta 1"
na www.drzavna-matura.com ( Kemija Kviz).

48

2. Kemijske reakcije
2.1. Kemijska reakcija
Kemijska reakcija ili kemijska promjena je bilo koja promjena u kojoj dolazi do preraspodjele
(kidanja i/ili nastanka) kemijskih veza. Zapisujemo ju kemijskom jednadbom:
aA + bB + ...

xX + yY + ...

npr. 2Na(s) + Cl2(g)

2NaCl(s)

Broj ispred estice (npr. 2 ispred Na ili NaCl) zovemo stehiometrijski koeficijent i njime je
pomnoen svaki atom u estici. "Mali broj dolje" (npr. 2 u Cl2) zovemo indeks i njime je
pomnoen samo atom uz koji stoji ili svi atomi u zagradi uz koju stoji.
Kvalitativno znaenje: iz natrija (u vrstom stanju) i klora (u plinovitom stanju) nastaje
natrijev klorid (u vrstom stanju).
Kvantitativno znaenje: iz dva atoma natrija i jedne molekule klora nastaju dvije formulske
jedinke natrijeva klorida; iz dva mola natrija i jednog mola klora nastaju dva mola natrijeva
klorida.

"Zakon o ouvanju mase": ukupna masa produkata jednaka je ukupnoj masi reaktanata.
"Zakon o ouvanju naboja": ukupni naboj produkata jednak je ukupnom naboju reaktanata
(bitno za izjednaavanje jednadbi koje sadre nabijene estice ione i elektrone!). (Ove
"zakone" treba znati primijeniti, a ne iskazati.)
Pri kemijskoj reakciji atomi jednog elementa ne mogu prijei u atome drugog elementa (to
se dogaa samo u nuklearnim reakcijama, kojima se na srednjokolskoj razini bavi
fizika) zato u izjednaenoj jednadbi u reaktantima i u produktima mora biti jednako
atoma svakog elementa ("jednako istog slova s lijeve i desne strane strelice", naravno kad se
pomnoe svojim indeksima i stehiometrijskim koeficijentima).

2.2. Vrste kemijskih reakcija

Po promjeni energije (u termodinamici, termokemiji)
egzotermne u njima se oslobaa energija, produkti imaju niu energiju od
reaktanata, reakcijska entalpija je negativna
npr. gorenje metana (zemnog plina):
CH4(g) + 2O2(g)

CO2(g) + 2H2O(g), rH = 890 kJ/mol

49

CH4(g) + 2O2(g)
rH < 0

CO2(g) + 2H2O(g)
reakcijska koordinata

endotermne u njima se "troi" (vee) energija, produkti imaju viu energiju od

reaktanata, reakcijska entalpija je pozitivna
npr. arenje modre galice:
CuSO45H2O(s)

CuSO4(s) + 5H2O(g), rH = 80 kJ/mol

CuSO4(s) + 5H2O(g)

H
CuSO45H2O(s)

rH > 0

reakcijska koordinata
*veina rekacija za koje je potrebna poviena temperatura su endotermne, ali ne sve,
mnoge samo imaju veliku energiju aktivacije (energija potrebna da reakcija zapone
promjena energije u reakciji)!
**ovako napisana jednadba s oznaenim agregatnim stanjima i navedenom
reakcijskom entalpijom naziva se termokemijska jednadba
***reakcijska koordinata oznaava tijek reakcije: moe se zamisliti kao kretanje (naprijednazad) po putu kojim se atomi (jezgre i elektroni) gibaju tijekom reakcije kako bi iz reaktanata
(preko koraka s najmanjim energijama aktivacije) nastali produkti

Po stupnju ravnotee
nepovratne "idu do kraja", u stanju ravnotee u reakcijskoj smjesi je prisutna
zanemariva koliina reaktanata, ravnotea je pomaknuta daleko prema produktima
(obino se uzima da je to kad je konstanta ravnotee vea od 100 ili 1000), piu se
s "normalnom" strelicom
npr. gorenje magnezija: Mg(s) + O2(g)

MgO(s)

povratne u stanju ravnotee u reakcijskoj smjesi je prisutna znatna koliina i

produkata i reaktanata (obino konstanta ravnotee izmeu 0,01 i 100*),

50

promjenom uvjeta (temperatura, tlak) moe se znatno utjecati na omjer prisutnih

produkata i reaktanata, piu se s povratnim strelicama
npr. dimerizacija duikova(IV) oksida: 2NO2(g)

ili

N2O4(g)

* = konstanta ravnotee manja od 0,01 znaila bi da je nepovratna reakcija u

suprotnom smjeru nego to je napisana tj. da se reakcija u smjeru kako je
napisana ne odvija
Po sloenosti reaktanata i produkata
sinteza od jednostavnijih tvari nastaju sloenije
npr. sinteza nitrobenzena

sinteza amonijeva klorida

NH3(g) + HCl(g)

NH4Cl(s)

analiza sloenije tvari se rastavljaju na jednostavnije

piroliza povienom temperaturom bez prisutnosti kisika
npr. termiki raspad kalcijeva karbonata:
CaCO3(s)

CaO(s) + CO2(g)

( je oznaka za arenje, umjesto toga se moe pisati i +T ili T za povienje

temperature)
hidroliza uz pomo vode
npr. hidroliza estera:

hidroliza soli slabih kiselina ili baza anion slabe kiseline ili kation slabe baze
reagira s vodom tako da nastane ta kiselina ili baza te hidroksilni anion ili
oksonijev/vodikov kation (

vidi Kiseline, baze i soli)

CH3COO + H2O CH3COOH + OH (npr. iz CH3COONa)

Fe3+ + 2H2O Fe(OH)2+ + H3O+ ili Fe3+ + H2O Fe(OH)2+ + H+ (npr. iz FeCl3)

fotoliza djelovanjem svjetlosti

51

npr. fotoliza srebrova klorida

AgCl(s)

Cl2(g) + Ag(s)

h = energija kvanta svjetlosnog zraenja ( = frekvencija, h = Planckova

konstanta 6,6261034 Js)
elektroliza djelovanjem elektrine struje
npr. elektroliza vode:
2H2O(l)

2H2(g) + O2(g)

elektroliza taline natrijeva klorida:

NaCl(l)

Na(l) + Cl2(g)

Po smjeru putovanja elektrona (redoksreakcije)

oksidacija otputanje elektrona poveanje oksidacijskog broja
!I
0
%
%
Br & e ( Br
redukcija primanje elektrona smanjenje oksidacijskog broja
VII
ClO

!I
( 8e ( 8H & Cl% ( 4H O
%

U svakoj redoksreakciji odvijaju se jednako i oksidacija i redukcija (jednako elektrona se

otpusti u oksidaciji koliko se primi u redukciji). Za oksidaciju ili redukciju posebno mogue je
napisati samo jednadbu polurekacije koja sadri elektrone.
Naravno, nisu sve postojee reakcije redoksreakcije, ne dolazi u svim kemijskim reakcijama
do promjene oksidacijskog broja (

vidi Redoksi).

Po promjeni zasienosti (organske reakcije)

eliminacija smanjenje zasienosti (poveanje nezasienosti) oduzimanjem
atoma nastaje dvostruka ili trostruka veza

adicija poveanje zasienosti dodavanjem atoma na trostruku ili dvostruku vezu

nastaje dvostruka ili jednostruka

52

 supstitucija jedan atom se zamjenjuje drugim, pri emu se ne mijenja zasienost

Kiselobazne reakcije = neutralizacija

vidi Kiseline, baze i soli
Zadaci
1. Koji element se oksidira pri pirolizi natrijeva hidrogenkarbonata?
A. natrij
B. vodik
C. kisik
D. ugljik
E. nijedan
2. U kojoj od navedenih reakcija dolazi do promjena oksidacijskog broja?
A. H2SO4 + 2NH3 (NH4)2SO4
B. H2SO4 + Na2CO3 Na2SO4 + H2O + CO2
C. 2K2CrO4 + H2SO4 K2Cr2O7 + K2SO4 + H2O
D. 2H2SO4 + Cu CuSO4 + 2H2O + SO2
3. U kojoj od navedenih reakcija se krom reducira?
A. CrO3

CrOF3

B. Cr3+

Cr(OH)4

C. 2CrO42
D. Cr3+

Cr2O72

CrO42

4. Koja od navedenih promjena je oksidacija?

A. VO3

VO2+

B. CrO2
C. SO3

CrO42
SO42

D. NO3
5.

NO2

Reakcija u kojoj karboksilna kiselina reagira s alkoholom i nastaje organski spoj i

voda zove se:
A. esterifikacija
B. hidroliza
C. neutralizacija
D. saponifikacija
53

6.

Koji od navedenih procesa su egzotermni?

I. gorenje etana
II. oduzimanje kristalne vode barijevom kloridu dihidratu
A. samo I.
B. samo II.
C. i I. i II.
D. ni I. ni II.

7. Izravna sinteza klorbenzena iz benzena (uz FeCl3 kao katalizator) je:

A. adicija
B. eliminacija
C. supstitucija
D. redukcija
Rjeenja
1. E
2. D
3. A
4. B
5. A
6. A
7. C

2.3. Vanije organske reakcije

gorenje veina organskih spojeva lako su zapaljivi, gorenjem bilo kojeg organskog spoja
koji sadri samo ugljik i vodik ili samo ugljik, vodik i kisik uz dovoljan pristup kisika (to
ukljuuje normalno gorenje na zraku) nastaje ugljikov dioksid i voda, uz nedovoljan pristup
kisika nastaje i ugljikov monoksid i voda ili aa (ugljik) i voda
npr. C2H5OH + 3O2
C2H5OH + 2O2
C2H5OH + O2

2CO2 + 3H2O

2CO + 3H2O
2C + 3H2O

(to je manje kisika na raspolaganju, manje je kisika u jednadbi i nastaje ugljini

54

produkt s manje kisika, odnosno to ima manje kisika vea je vjerojatnost nastanka
ugljinog produkta s manje kisika)
halogeniranje alkana supstitucija zamjena jednog atoma vodika atomom halogenog
elementa (klora ili broma) na svjetlosti (klor i brom su obojeni pa dobro apsorbiraju
svjetlosnu energiju, h (ni) je oznaka za energiju jednog fotona) ili uz povienu temperaturu
npr. CH4 + Cl2

CH3Cl + HCl

01

CH3CH3 + Br2 2 CH3CH2Br + HBr

(reakcija se moe i nastaviti, dok se svi atomi vodika ne zamijene halogenim)
halogeniranje alkena i alkina adicija (potpuno razliita stvar od halogeniranja alkana)
atomi halogenog elementa (broma ili klora) veu se na ugljikove atome vezane dvostrukom
ili trostrukom vezom
npr. CH2=CH2 + Br2
HCCH + 2Br2

CH2BrCH2Br

CHBr2CHBr2

(takve reakcije s bromom koriste se za dokazivanje alkena/alkina jer je brom smee boje pa
se pri reakciji otopina broma obezboji)
analogno se halogeniraju i trolani i etverolani alkanski prstenovi (cikloalkani)
"puca" prsten jer je nestabilan zbog premalih kuteva izmeu C atoma i nastaju lanasti
halogenoalkani (s po jednim halogenom na krajevima lanca)
npr.
+ Br2

+ Cl2

CH2ClCH2CH2Cl

CH2BrCH2CH2CH2Br

hidrogeniranje alkena i alkina adicija vodika na dvostruku (ili trostruku) vezu, uz

katalizator plemeniti metal (Pt, Pd ili Ni, svejedno je koji), pri povienom tlaku i temperaturi
34

npr. CH2=CH2 + H2 2 CH3CH3

56

HCCH + 2H2 2 CH3CH3

hidrogeniranjem alkina uz tzv. zatrovani katalizator = paladij s olovnom soli, nastaju
alkeni (reakcija ne ide skroz do alkana)
37/39:;

npr. HCCH + H2 <<<<

CH2=CH2

analogno se hidrogeniraju i trolani i etverolani alkanski prstenovi (cikloalkani)

"puca" prsten jer je nestabilan zbog premalih kuteva izmeu C atoma i nastaju lanasti
55

alkani
npr.

+ H2

+ H2

37

37

CH3CH2CH3

CH3CH2CH2CH3

hidrohalogeniranje i hidratacija alkena

Markovnikovo pravilo: vodik se vee na onaj C na kojem ve ima vie vodika
(zapravo bi formalno tonije bilo rei da se ono to nije vodik vee tamo gdje ima
manje vodika, no u teoriju iza toga (reakcijski mehanizam) nije ovdje potrebno ulaziti,
a za primjenu pravila je, dakako, na ovoj razini svejedno)
hidrohalogeniranje adicija halogenovodika
npr. CH3CH=CH2 + HBr

CH3CHBrCH3 (a ne, odnosno samo u zanemarivoj koliini,

CH3CH2CH2Br)
hidratacija adicija vode
=: >?@

npr. CH3CH=CH2 + H2O <<< CH3CH(OH)CH3 (a ne, odnosno samo u zanemarivoj

koliini, CH3CH2CH2OH)
reakcije na benzenski prsten elektrofilna supstitucija jedan atom vodika (odnosno H+)
zamjenjuje se elektrofilom tj. "esticom siromanom elektronima" (to je pogodno jer je
benzenski prsten bogat elektronima)
(benzenski prsten moe se pojednostavljeno pisati ovako s kruiem, no treba uvijek imati na
umu rezonantne strukture koje to predstavlja, a naravno i sve atome vodika)
a) klor ili brom (X2) uz katalizator FeX3 ili AlX3

npr.

ABCDE

+ Br2 <<

(elektrofil je Br+ iz FeBr3 + Br2 FeBr4- + Br+)

b) klorougljikovodik ili bromougljikovodik (RX) uz katalizator FeX3 ili AlX3

56

npr.

+ CH3CH2Cl

(elektrofil je CH3CH2+ iz CH3CH2Cl + FeCl3 FeCl4 - + CH3CH2+)

c) nitriranje (NO2+ koji nastaje iz koncentrirane HNO3 uz katalizator koncentriranu H2SO4)

(HNO3 + H2SO4 NO2+ + HSO4- + H2O)

d) sulfoniranje (HSO3+ koji nastaje iz SO3 uz katalizator koncentriranu H2SO4)

(H2SO4 + SO3 HSO4- + HSO3+)

*nastali nitrobenzen i benzensulfonska kiselina strukturno izgledaju:

**umjesto SO3 i H2SO4 nekad se pie H2S2O7 jer se tako oznaava "dimea sumporna
kiselina" (oleum) koja je otopina SO3 u koncentriranoj H2SO4
nastajanje alkoksida reakcija alkohola s reaktivnim metalima, prvenstveno
alkalijskim, analogna reakciji vode (alkohol mora biti bezvodni jer e inae reagirati voda
jer je reaktivnija manja molekula s vie atoma vodika vezanih uz kisik koji mogu tako
reagirati)
npr. 2CH3CH2CH2OH + 2Na

2CH3CH2CH2ONa + H2
57

fenoli tako reagiraju i s hidroksidima alkalijskih metala jer su jae kiseline (konjugirana
baza im je stabilizirana rezonancijom u benzenskom prstenu)
dehidratacija alkohola uz H2SO4 i zagrijavanje ovisno o temperaturi nastaje
preteno (simetrini) eter ili alken (ili prevladava povratna reakcija hidratacije u alkohol)
=:>?@

npr. 2CH3CH2OH <<< CH3CH2OCH2CH3 + H2O

F1
=:>?@

ili CH3CH2OH <<< CH2=CH2 + H2O

F1

nastajanje (nesimetrinih) etera reakcija halogenalkana (jod, brom, klor) i alkoksida

npr. CH3CH2CH2Br + CH3OK

CH3CH2CH2OCH3 + KBr

oksidacijaredukcija alkoholialdehidi(ketoni)karboksilne kiseline i natrag (treba znati i

izjednaavati kao redokse!)
najee oksidacija s bikromatom (npr. K2Cr2O7), CrO3 ili kalijevim permanganatom
primarni alkoholi preko aldehida do karboksilnih kiselina (reakcija se moe zaustaviti na
aldehidima ali teko), a sekundarni alkoholi do ketona (ne mogu u karboksilne kiseline jer
nemaju vie H koji bi otpustili kako bi se C mogao oksidirati, iz istog razloga tercijarni alkoholi
uope tako ne reagiraju)
a redukcija adicijom vodika na dvostruku C=O vezu analogno kao na C=C u alkenima ili s
NaBH4 ili LiAlH4 (ili eventualno drugim hidridima metala)

npr.

58

 oksidacija ketona koncentriranom HNO3 (vrlo jako oksidacijsko sredstvo cijepa se

CC veza)

npr.
nastajanje derivata karboksilnih kiselina
neutralizacija s hidroksidima nastaju soli (isto kao to reagiraju i anorganske
kiseline)
npr. CH3COOH + NaOH

CH3COONa + H2O

esterifikacija iz alkohola i karboksilne kiseline nastaje ester i voda, najee se

odvija uz katalizator koncentriranu sumpornu kiselinu (katalizator za tu reakciju je
bilo koja jaka ili umjereno jaka anorganska kiselina, no sumporna je posebno
pogodna jer je i dehidratacijsko sredstvo, higroskopna pa vee vodu i tako pomie
ravnoteu prema produktima)
G:HI@

<<<<

npr. CH3OH + CH3COOH J<<K CH3COOCH3 + H2O

dobivanje amida reakcija s amonijakom ili (primarnim ili sekundarnim)
aminom
npr. CH3COOH + NH3
CH3COOH + NH(CH3)2

CH3CONH2 + H2O
CH3CON(CH3)2 + H2O

hidroliza derivata karboksilnih kiselina s vodom, anorganskom kiselinom ili luinom

nastaju karboksilne kiseline (u kiselom ili neutralnom) ili (u lunatom) njihovi anioni/soli, te
ono iz ega bi odgovarajui derivat bio nastao (esteri alkohol, amidi amin ili amonijak)

npr.

59

 saponifikacija5 hidroliza triglicerida (masti ili ulja) pomou luine na tri formulske
jedinke sapuna (soli vie masne kiseline = karboksilne kiseline s velikim brojem
(otprilike 1020, u prirodi uvijek parno) C atoma iste ili razliite) i trovalentni
alkohol glicerol

npr.

reakcije amina temelje se na tome to su bazini (slabe baze

hidroliza u

vodenim otopinama!), analogne reakcijama amonijaka

s organskim kiselinama dobivanje amida (

vidi maloprije pod nastajanje

derivata karboksilnih kiselina)

s anorganskim kiselinama tvore soli

npr.

Saponifikacijom se esto naziva i openito svaka hidroliza estera bazom (luinom).

60

Zadatak
Napii formulama s veznim crticama organske produkte reakcija:

g.

h.

i.
Rjeenja:

g.

h.

i.

61

2.4. Dokazne reakcije (analitike probe)

Boje plamena (plamen boje kationi metala iz soli uneseni u vrlo topli plamen, a ne sami
metali! za objanjenje kako do toga dolazi

vidi Elektronska struktura atoma i atomski

spektri)
Li+ crveno
Na+ uto
K+ ljubiasto
Ca2+ naranastocrveno
Rb+ crveno
Sr2+ tamnocrveno
Cs+ plavo
Ba2+ zeleno
Cu2+ zeleno

Taloenje metalnih halogenida dokazivanje bilo halogenidnih iona (npr. s AgNO3(aq)) bilo
metalnih iona (npr. s NaCl(aq))
halogenid srebra
bijela

AgCl

boja

AgBr
uta

dobra
topljivost u NH3(aq)

AgI

netopljiv

PbCl2 bijeli, PbBr2 bijeli, PbI2 jako ut

HgI2 jako naranastocrven

Taloenje karbonata i sulfata zemnoalkalijskih metala

SO42 (npr. iz Na2SO4(aq))

CO32 (npr. iz Na2CO3(aq))

Mg2+

ne nastaje talog

MgCO3(s)

Ca2+

CaSO4(s), djelomino topljiv

CaCO3(s)

(nastaje manje taloga)

Sr2+

SrSO4(s)

SrCO3(s)

Ba2+

BaSO4(s)

BaCO3(s)

62

Svi navedeni talozi su bijeli (u pravilu samo prijelazni metali tj. metali dbloka daju obojene
spojeve).
Karbonati su topljivi u jakoj kiselini uz oslobaanje mjehuria plina (nastaje slaba
ugljina kiselina koja se odmah raspada na ugljikov dioksid i vodu)
MCO3(s) + 2H+(aq)

CO2(g) + H2O(l) + M2+(aq)

a sulfati nisu topljivi u jakoj kiselini jer je sulfatna kiselina jaka kiselina (kiselobazne
reakcije idu u smjeru nastajanja slabije kiseline i baze).

Dokazne reakcije za organske spojeve

nezasieni spojevi (alkeni, alkini)

bromnu vodu (otopina broma u vodi, smea)

ili otopinu kalijevog permanganata (ljubiasta)

Fehlingov ili Trommerov reagens: lunata otopina Cu2+ iona (plavo, najee [Cu(NH3)4]2+
tamnoplavo) + aldehid ili reducirajui eer (npr. glukoza, fruktoza)

talog Cu2O

(crvenosmei)
Tollensov reagens: lunata otopina AgNO3 i amonijaka (bezbojna) + aldehid ili
reducirajui eer (npr. glukoza, fruktoza)

srebrno zrcalo (izluivanje Ag(s) po

stijenkama epruvete)
biuret reakcija: lunata otopina Cu2+ iona (plavo) + bjelanevine (polipeptidi)
ljubiasto
ksantoproteinska reakcija: bjelanevine (koje sadre aromatske aminokiseline) +
koncentrirana HNO3

uto

2.5. Brzina kemijske reakcije

brzina kemijske reakcije po odreenom reaktantu ili produktu = promjena koncentracije
tog reaktanata ili produkta / vrijeme
Da bi se dobila "univerzalna" brzina reakcije bez obzira po kojem reaktantu ili produktu ju
odreujemo, dijeli se stehiometrijskim koeficijentom tog reaktanta ili produkta (jer
stehiometrijski koeficijent znai broj estica koje reagiraju ili nastaju u jednoj reakciji,

vidi

Kemijska reakcija i Raunanje u kemiji), pri emu su stehiometrijski koeficijenti reaktanata

negativni (jer se u reakciji troe pa se njihova koncentracija smanjuje tj. promjena
koncentracije je negativna) pa je brzina uvijek pozitivna, piemo ( je grko slovo ni,

63

najuobiajenija (iako zbog slinosti s oznakom za brzinu v vrlo nespretna) oznaka za

stehiometrijski koeficijent):
L

1 O
N F

imbenici koji utjeu na brzinu kemijske reakcije:

temperatura brzina svih reakcija (i endotermnih i egzotermnih ovo nema veze s tim!)
poveava se porastom temperature jer pri veoj temperaturi estice imaju veu kinetiku
energiju pa se bre gibaju (i stoga ee sudaraju i vei dio estica koje se sudare imaju
dovoljnu kinetiku energiju koja slui kao energija aktivacije za reakciju), i to za veinu
reakcija vrlo brzo (pri temperaturama blizu sobne udvostruuje svakih 10ak C)
koncentracija reaktanata to je vea, estice reaktanata imaju vee anse za
meusobne sudare (a do reakcija dolazi samo kad se estice sudare) pa se brzina svih
reakcija poveava porastom koncentracije bilo kojeg reaktanta ili reaktanata u otopini ili
plinovitom stanju odnosno tlaka plina
veliina povrine na kojoj se zbivaju heterogene6 kemijske reakcije to su estice sitnije,
vei dio njihove povrine moe doi u dodir s esticama drugih reaktanata pa je reakcija bra

npr. vapnenac u prahu reagira s klorovodinom kiselinom puno bre nego grumen

vapnenca, eljezna vuna hra bre nego avao, hrana se bre probavlja ako ju bolje
provaemo
dakle: brzina reakcije raste ili pada isto kao i temperatura, koncentracija reaktanata (i tlak
ako su plinovi) i usitnjenost estica (znai obrnuto nego veliina estica) ali ne moemo na
jednostavan nain izraunati koliko raste ili pada
katalizator tvar koja ubrzava kemijsku reakciju, a sama izlazi iz reakcije u istom
kemijskom (ne nuno i fizikalnom moe se npr. usitniti) obliku u kojem je u nju i ula (nije
ba dobro rei "tvar koja ubrzava kemijsku reakciju a sama u njoj ne sudjeluje" jer veina
katalizatora reagiraju s reaktantom/ima, no zatim ponovo reagiraju tako da se vrate u poetni
oblik) to ubrzavanje kemijske reakcije promjenom reakcijskog mehanizma u onaj s manjom
energijom aktivacije naziva se kataliza

Heterogene reakcije su one u kojima nisu svi reaktanti u istom agregatnom stanju (fazi). Veliina
dodirne povrine prvenstveno je bitna pri reakcijama u kojima je barem jedan reaktant u vrstom stanju.

64

 enzim biokatalizator katalizator u biolokim sustavima (ivim organizmima) po

kemijskoj grai najee protein bez enzima ne bi bilo ivota jer bi se reakcije u
stanicama odvijale puno presporo
inhibitor obrnuto nego katalizator usporava kemijsku reakciju a sam izlazi iz
reakcije u istom kemijskom obliku u kojem je uao
katalizator omoguuje odvijanje reakcije s manjom energijom aktivacije
(energija koju pravilno orijentirane estice koje se sudare moraju imati da bi
dolo do reakcije), a u prisutnosti inhibitora energija aktivacije je vea
Energijski (entalpijski) dijagram za reakciju sa i bez katalizatora obino se crta ovako
(za egzotermnu reakciju):

odnosno ovako (za endotermnu reakciju):

(zelenkasto je oznaena reakcija bez katalizatora, a crvenkasto s katalizatorom; Ea je

energija aktivacije)
iako bi u veini sluajeva preciznije bilo crtati neto ovakvo, jer katalizator najee smanjuje
energiju aktivacije tako da "razdvaja" reakciju u nekoliko reakcijskih koraka (npr.: katalizator
se vee uz reaktant, nastali kompleks se vee uz drugi reaktant, meu reaktantima vezanim uz
katalizator odvije se sada energetski povoljnija reakcija, produkt se odvoji od katalizatora koji
65

se time vraa u poetno stanje) od kojih svaki ima niu energiju aktivacije od nekatalizirane
reakcije (energija aktivacije katalizirane reakcije jednaka je energiji aktivacije onog koraka za
koji je ta energija najvea):

2.6. Kemijska ravnotea

Ravnoteno stanje tj. stanje dinamike ravnotee je stanje u kojem se reakcija (reaktanti
produkti) i povratna reakcija (produkti

reaktanti) odvijaju istom brzinom (v = v) pa

se ini kao da se reakcija ne odvija tj. koncentracije reaktanata i produkata ne mijenjaju

se opazivo u vremenu (dakle NE stanje u kojem je brzina reakcije 0 niti stanje u kojem nema
reakcije niti stanje u kojem je reakcija zavrila...).
(Koncentracijska) konstanta ravnotee = umnoak koncentracija produkata u ravnotenom
stanju potenciranih na odgovarajue stehiometrijske koeficijente / umnoak koncentracija
reaktanata u ravnotenom stanju potenciranih na odgovarajue stehiometrijske koeficijente
(odnosno jednostavno umnoak ravnotenih koncentracija svih tvari u reakciji potenciranih na
njihove stehiometrijske koeficijente ako vodimo rauna da su stehiometrijski koeficijenti
reaktanata negativni)
aA + bB + ... xX + yY + ...
PQ

R S T RUSV
RXSY RZS[

66

(ravnotene koncentracije se obino piu kao simbol tvari u uglatim zagradama, ali u
redu je i pisati "normalno" c(X) itd.)
za tvari u plinovitom stanju umjesto ravnotenih koncentracija mogu biti ravnoteni
tlakovi (ili parcijalni tlakovi: parcijalni tlak = tlak te tvari / ukupni tlak smjese), rauna
se isto, ali ako su sve tvari u plinovitom stanju i izraene ravnotenim tlakovima
konstanta se oznaava Kp i naziva tlana konstanta ravnotee
vrste tvari i otapalo ne utjeu na ravnoteu, njihove koncentracije nije potrebno
uvrtavati u heterogenoj ravnotei (ravnotei u kojoj sudjeluju tvari u razliitim
agregatnim stanjima)
ako nije drukije navedeno, konstanta ravnotee ima mjernu jedinicu
koncentracije odnosno tlakove treba uvrtavati skupa s njihovim mjernim jedinicama!
Le Chatelierov princip: svaki utjecaj na ravnoteni sustav izaziva pomak ravnotee u smjeru
da se taj utjecaj to vie smanji
1) utjecaj dodavanja ili odvoenja reaktanta ili produkta na ravnotene koncentracije
reaktanata i produkata: konstanta ravnotee je KONSTANTA (pri istoj temperaturi uvijek ista)
pa se koncentracije uvijek mijenjaju tako da konstanta ravnotee ostane KONSTANTNA tj.
ISTA: dodavanje reaktanta ili odvoenje produkta uzrokuje poveanje ravnotenih
koncentracija (ostalih) produkata tj. smanjenje ravnotenih koncentracija (ostalih)
reaktanata (kaemo: ravnotea se pomie prema produktima ili "u desno"), smanjenje
koncentracije reaktanta ili dodavanje produkta uzrokuje smanjenje ravnotenih
koncentracija (ostalih) produkata tj. poveanje ravnotenih koncentracija (ostalih)
reaktanata (kaemo: ravnotea se pomie prema reaktantima ili "u lijevo")
2) ostali utjecaji na poloaj ravnotee:
tlak poveanjem tlaka ravnotea se pomie prema onoj strani na kojoj ima manje
plinovitih estica, a smanjenjem tlaka obrnuto (jer plinovi tee zauzeti to vei
volumen, a tlak ih u tome spreava)
temperatura poveanjem temperature ravnotea se pomie u onom smjeru u
kojem je reakcija endotermna (u endotermnim reakcijama se "troi" tj. vee
energija), dakle poveanjem temperature ravnotea endotermne reakcije (rH>0)
pomie se prema produktima a egzotermne (rH<0) prema reaktantima, a
smanjenjem temperature obrnuto

67

Zadaci
1. Reakcija 2H2O2(aq) 2H2O(l) + O2(g) je egzotermna i MnO2(s) joj je katalizator. to
od navedenog e poveati brzinu te reakcije?
1) povienje temperature
2) poveanje reakcijske povrine MnO2(s)
A. samo 1
B. samo 2
C. i 1 i 2
D. ni 1 ni 2
2. Za reakciju 2CCl4(g) + O2(g)
ravnotee Kc je:
A. PQ

B. PQ
C. PQ
D. PQ

2COCl2(g) + 2Cl2(g) ispravan izraz za konstantu

R\]\^: SR\^: S

R\\^@ SR]: S
R\]\^: SR\^: S

R\\^@ SR]: S
R\]\^: SR\^: S:

R\\^@ SR]: S
R\]\^: S: R\^: S:
R\\^@ S:R]: S

3. Za reakciju 2SO2(g) + O2(g) 2SO3(g), H < 0, koja promjena/e e poveati udio

SO3(g) in ravnotenoj smjesi?
1) poveanje tlaka
2) poveanje temperature
3) dodatak katalizatora

4.

5.

6.

7.

A. samo 1
B. samo 3
C. samo 1 i 2
D. 1, 2 i 3
U ravnotenom stanju:
A. Sve reakcije prestaju.
B. Reakcija je zavrena (prisutni su samo produkti).
C. Brzine napredne i povratne reakcije su jednake.
D. Koliina prisutnih produkata je jednaka koliini prisutnih reaktanata.
Veina enzima su po kemijskoj grai:
A. ugljikohidrati
B. lipidi
C. nukleinske kiseline
D. proteini
Na brzinu nepovratne kemijske reakcije moe utjecati sve navedeno OSIM:
A. dodatak katalizatora
B. uklanjanje produkata
C. poveanje temperature
D. smanjenje koncentracije reaktanata
Katalizator ubrzava kemijsku reakciju tako to:
A. pomie ravnoteu.
B. poveava energiju aktivacije.
68

C. smanjuje reakcijsku entalpiju.

D. omoguava drugi (energetski povoljniji) reakcijski put.
E. poveava prosjenu kinetiku energiju reaktanata.
F. poveava broj sudara izmeu reaktanata.
G. smanjuje energetsku razliku izmeu reaktanata i produkata.
8. to od navedenog (2 odgovora) nema utjecaj na kemijsku ravnoteu pri reakciji
pirolize CaCO3 ?
A. promjena temperature
B. promjena tlaka
C. dodatak katalizatora
D. odvoenje CO2
E. upotreba vee poetne koliine vapnenca
9.
Kad se 100 mL HCl koncentracije 1,0 mol/dm3 doda komadiu CaCO3 mase 2,0
g, CO2 se oslobaa odreenom brzinom. Koja od promjena u tom
eksperimentu NEE poveati brzinu oslobaanja CO2?
A. dodavanje 100 mL HCl koncentracije 2,0 mol/dm3 a ne 1,0 mol/dm3
B. zagrijavanje 100 mL HCl koncentracije 1,0 mol/dm3 prije dodavanja na
CaCO3
C. usitnjavanje CaCO3 u prah prije dodavanja 100 mL HCl koncentracije 1,0
mol/dm3
D. dodavanje 150 mL HCl koncentracije 1,0 mol/dm3 a ne 100 mL
Rjeenja
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

C
D
A
C
D (napomena: za enzim nije nuan uvjet da bude protein, manji broj enzima su RNA)
B
D
C, E
D

Za reakciju 3H2(g) + N2(g)

2NH3(g), rH<0, povienjem temperature:

A. reakcija se ubrzava i u ravnotei je prisutno vie produkta;

B. reakcija se ubrzava i u ravnotei je prisutno vie reaktanata;
C. reakcija se usporava i u ravnotei je prisutno vie produkta ;
D. reakcija se usporava i u ravnotei je prisutno vie reaktanata
Rjeenje: B
Topljivost srebrova klorida u otopini srebrova nitrata, u odnosu na istu vodu, je:
A. manja;

B. vea;

C. jednaka;

D. manja, jednaka ili vea ovisno o

temperaturi
69

Rjeenje: A

2.7. Kiseline, baze i soli

a. Arrheniusova teorija
Kiseline u vodenoj otopini poveavaju koncentraciju H+ (vodikovih kationa tj. protona ili
hidrona7; = H3O+ oksonijevih8) iona sadre H u svojoj formuli,

npr. H3PO4(aq)

Luine u vodenoj otopini (aq) poveavaju koncentraciju OH (hidroksidnih) iona sadre

OH u svojoj formuli,

npr. KOH(aq)

Hidroksidi tvari koje sadre hidroksidne OH ione uglavnom sve to ima OH u svojoj
formuli a ne spada u organske tvari, tonije sve jednostavnije ionske tvari koje sadre OH
Baze tvari koje kad bi bile u vodenoj otopini, bile bi luine (ak i ako nisu stvarno topljive u
vodi),

npr. Ca(OH)2(s) razlika izmeu luine i baze (u ovoj teoriji) je samo to to luine

moraju biti u aq, a baze su u bilo kojem stanju (kiseline se takoer odnose na sva stanja, ali u
praktinom smislu Arrheniusove kiseline uvijek su aq) baze ne sadre nuno OH (npr.
NH3 je baza)
baze
NH3, CH3NH2...
hidroksidi (OH)
Bi(OH)3(s), Cd(OH)2(s)...
luine (aq)
NaOH, KOH...; Ca(OH)2...

b. BrnstedLowryeva teorija
U ovoj teoriji kiseline i baze definirane su relativno, jedne u odnosu na druge u svakoj
kiselobaznoj reakciji jedan reaktant je kiselina a drugi baza, ista tvar u razliitim reakcijama
moe biti u nekima kiselina a u nekima baza.
kiseline daju H+ ("protondonor")
7

Proton je samo vodikov izotop 1H+ a pojam hidron obuhvaa katione svih vodikovih izotopa, ali uobiajeno je
govoriti proton kad god nije kljuno naglasiti tu razliku.
8
H+ ne mogu postojati sami za sebe nego su u vodenim otopinama uvijek spojeni s H2O u H3O+ (a
zapravo obino s vie molekula vode u npr. H9O4+), ali esto ih je praktinije promatrati same.

70

baze primaju H+ ("protonakceptor")

Reakcija izmeu kiseline i baze: H+ prelazi s estice kiseline na esticu baze iz kiseline
nastaje konjugirana baza, a iz baze konjugirana kiselina (dakle konjugirana baza ima u sebi
jedan H+ manje, konjugirana kiselina ima u sebi jedan H+ vie)

HSO4(aq) + PO43(aq)

kiselina

baza

SO42(aq) + HPO42(aq)

konjugirana
baza

konjugirana
kiselina

Najee je jedna od tih estica voda:

HNO3(aq) + H2O(l)
B

NH3(aq) + H2O(aq)
B

NO3(aq) + H3O+(aq)
KB

KK

NH4+(aq) + OH(aq)
KK

KB

Spontano9 uvijek iz jae kiseline i jae baze nastaje slabija kiselina i slabija baza pH se
pribliava neutralnom (7), zato se ta reakcija izmeu kiseline i baze naziva
neutralizacija.
Jake kiseline:
Jake baze:

halogenovodine (HI, HBr, HCl, ne i HF), HNO3, H2SO4, HClO4

hidroksidi alkalijskih metala (najee: NaOH, KOH), hidroksidi zemnoalkalijskih

metala (najee Ca(OH)2)

Sve ostalo to ima H ili OH (a da nije organski spoj karboksilne kiseline imaju OH ali su,
oito, kiseline!, a ugljikovodici u "normalnim" kiselobaznim reakcijama uope ne reagiraju
jer je CH veza prejaka) smatrajte slabim kiselinama/bazama (amonijak i amini su
takoer baze makar nemaju OH).

Spontano = "samo od sebe", spontana reakcija odvija se bez dovoenja energije iz drugog izvora budui da
se u srednjoj koli uglavnom prouavaju pojedinane reakcije bez vanjskih utjecaja (iznimka je elektroliza),
spontana reakcija obino se moe poistovjetiti s mogua reakcija, reakcija koja se odvija.

71

pH vrijednost = logaritam mnoinske koncentracije H+ (u mol/dm3) pomnoen s 1 (da bude

u svim "normalnim" sluajevima pozitivan)

to ima vie H+, pH je manji, dakle manji pH =

kiselije (a vei pH = lunatije/bazinije)

pH < 7

kiseline

pH > 7

luine

pH vodenih otopina soli: sol slabe kiseline i jake baze = bazina, sol jake kiseline i slabe baze
= kisela (ono to je jae prevladava ), sol jake kiseline i jake baze = neutralna ("ponitavaju
se"), sol slabe kiseline i slabe baze = ovisi koja je jaa (iji pKa je dalji od 7 kiseline
imaju pKa manji od 7, a baze vei, pri emu je Ka konstanta ravnotee za disocijaciju kiseline
tj. reakciju HA

H+ + A), no zapravo do odstupanja pH od neutralnog dolazi zbog

hidrolize iona koji potjeu iz slabih kiselina ili baza.

Kad se pie hidroliza soli, pie se za svaki ion koji potjee iz slabe kiseline ili slabe baze
hidrolizom aniona iz slabe kiseline nastaje ta kiselina i OH, a kationa iz slabe baze ta baza i
H+.
npr. CH3COONa je sol slabe kiseline CH3COOH i jake baze NaOH
CH3COONa(aq)

CH3COO(aq) + Na+(aq) (disocijacija potpuna reakcija)

CH3COO(aq) + H2O(l)

CH3COOH(aq) + OH(aq) (hidroliza ravnotena reakcija)

FeCl3 je sol jake kiseline HCl i slabe baze Fe(OH)3

FeCl3(aq)

Fe3+(aq) + 3Cl(aq) (disocijacija potpuna reakcija)

Fe3+(aq) + 2H2O(l)

Fe(OH)2+(aq) + H3O+(aq)

ili Fe3+(aq) + H2O(l)

Fe(OH)2+(aq) + H+(aq)

(hidroliza ravnotena reakcija)

Kiseli oksidi njihovim otapanjem u vodi nastaju kiseline = veina oksida nemetala:

CO2,

P2O5, N2O5, SO2, SO3. Sredinji element je uvijek jednakovalentan (jednak oksidacijski
broj) u oksidu i odgovarajuoj kiselini.
Bazini oksidi njihovim otapanjem u vodi nastaju luine = oksidi metala:

MgO, CaO, BaO,

FeO, Fe2O3...
Neutralni oksidi (

npr. CO) tj. neutralne tvari openito ne otapaju se primjetno u

vodi ili su njihove vodene otopine neutralne.

Amfoterne tvari: mogu biti kiseline ili baze, ovisno s kojim tvarima reagiraju, dakle reagiraju
u kiselobaznim reakcijama i s uobiajenim kiselinama i s uobiajenim bazama

npr. H2O,

72

Al(OH)3 (i Al i Al2O3), Zn(OH)2(i Zn i ZnO), Cr(OH)3 (i Cr i Cr2O3)... Amfoterni metali, oksidi i

hidroksidi netopljivi su u vodi pri pH7, a "otapaju se" i pri viem i pri niem pH:
2Al(s) + 6HCl(aq)

2AlCl3(aq) + 3H2(g)

2Al(s) + 2NaOH(aq) + 6H2O(l)

2Na[Al(OH)4] + 3H2(g)

1. Struktura dihidrogencitratnog aniona je:

Struktura njegove BrnstedLowryjeve konjugirane baze je:

A.

; B.

C.

; D.

2. Koja od navedenih estica nije bazina?

A. CH3NH2;

B. (CH3)2NH; C. (CH3)3N;

D. (CH3)4N+

Rjeenja: 1. B; 2. D

c. Kiselobazne reakcije
1. kiselina + baza

sol + voda = neutralizacija

KOH(aq) + HCl(aq)

KCl(aq) + H2O(l)

zapravo se reakcija odvija samo izmeu H+ i OH iona, a ostali se samo formalno

prerasporede (u stvarnosti se ni ne prerasporede jer nisu u kristalnoj reetci nego u vodenoj
otopini pa su ionako izmijeani), pa se svaka neutralizacija moe pisati:
H+(aq) + OH(aq)

H2O(l)

npr. K+(aq) + OH(aq) + H+(aq) + Cl(aq)

H2O(l) + K+(aq) + Cl(aq)

osim ako nastaje netopljiva sol:

Ba2+(aq) + 2OH(aq) + 2H+(aq) + SO42(aq)

BaSO4(s) + 2H2O(l)
73

2. kiselina + bazini oksid

2HNO3(aq) + Ag2O(s)

2AgNO3(aq) + H2O(l)

3. kiseli oksid + baza

CO2(g) + Ca(OH)2(aq)

sol + voda

sol + voda
CaCO3(s) + H2O(l)

Osim kiselobaznim reakcijama, soli se mogu dobiti i redoksreakcijama:

1. metal + nemetal sol(s)
2Fe(s) + 3Cl2(g) 2FeCl3(s)
2. metal + kiselina sol(aq ako je topljiva, s ako je netopljiva) + vodik
Mg(s) + 2HBr(aq) MgBr2(aq) + H2(g)
i reakcijama dvostruke izmjene od dvije topljive soli unakrsnom izmjenom iona nastaje
jedna topljiva i jedna netopljiva
AgNO3(aq) + KCl(aq)

AgCl(s) + KNO3(aq)

d. Kiselobazni indikatori
Kiselobazni indikator ili pHindikator je tvar koja poprima razliitu boju pri pH iznad
odnosno ispod odreene vrijednosti ("jedne boje je u kiselom, druge u lunatom") sloena
slaba (da je jaka, previe bi i sama utjecala na pH) organska kiselina ili baza iji konjugirani
oblik ima razliitu boju.
Promjene boja kiselobaznih indikatora:
metiloran: crven u kiselom, naranast u neutralnom, ut u lunatom
fenolftalein:

ruiast u lunatom

bromtimolplavo: uto u kiselom, zeleno u neutralnom, plavo u lunatom

ekstrakt crvenog kupusa: crven u kiselom, ljubiast u neutralnom, plav pa zelen pa ut u
lunatom
univerzalni indikator: crven pa naranast u kiselom, ut u neutralnom, zelen pa plav u
lunatom
lakmus: plavi pocrveni u kiselom, crveni poplavi u lunatom
ostale forumule, primjeri i zadaci za raunanje dani su u poglavlju Raunanje u kemiji

Zadaci
1. Otapanjem koje od navedenih tvari u vodi nastaje kisela otopina?
A. CO2
B. Ar
C. NH3
74

D. CH4
2. Od otopina navedenih soli iste koncentracije, koja je najvie lunata?
A. KNO3
B. MgCl2
C. NH4Cl
D. NaNO2
3. Meu otopinama navedenih oksida jednake koncentracije, koja je najkiselija?
A. BaO
B. BaO2
C. SO2
D. SO3
4. Reakcije dihidrogenfosfatnog iona u vodi:
H2PO4(aq) + H2O(l) HPO42(aq) + H3O+(aq), K = 6.2 108
H2PO4(aq) + H2O(l)

H3PO4(aq) + OH(aq), K = 1.6 107

Koja je konjugirana baza H2PO4?

A. HPO42(aq)
B. H2O(l)
C. OH(aq)
D. H3PO4(aq)
5. Vodena otopina koje od navedenih soli je najkiselija?
A. NaCl
B. NaNO2
C. NH4Cl
D. NH4NO2
6. Meu vodenim otopinama navedenih soli koncentracije 0,10 mol/dm3, koja je
najkiselija?
A. NH4C2H4O2
B. NaCN
C. KNO3
D. AlCl3
7.
Vodena otopina koje od navedenih soli (koncentracije 1,0 mol/dm3) ima pH manji
od 7?
A. NaCl
B. NH4Br
C. KF
D. NaO2CCH3
Rjeenja
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

A
D
D
A
C
D
B
75

2.8. Redoksi
= redoksreakcije = redukcijskooksidacijske reakcije

reakcije u kojima se mijenja

oksidacijski broj ( = reakcije u kojima dolazi do izmjene elektrona meu atomima)

Nisu sve kemijske reakcije redoksi! One koje nisu (u kojima se nijednoj tvari ne mijenja
oksidacijski broj, npr. kiselobazne reakcije,

vidi Kiselobazne reakcije pod Kiseline, baze i

soli), izjednaavamo "obinim" "brojanjem atoma".

Oksidacijski broj (obino se oznaava rimskom brojkom10, ali ne bi smjelo biti greka oznaiti
"obinom") moe se zamisliti kao nabojni broj koji bi taj atom imao kad bi sve njegove
veze bile ionske. Oksidacijski broj iznosi za:
elementarne tvari: 0
kisik u spojevima: veinom II (osim u: peroksidima I, superoksidima 1/2, F2O
II)
vodik u spojevima: veinom I, osim u hidridima metala (I. i II. skupine) I
Zbroj svih oksidacijskih brojeva u molekuli = 0
Zbroj svih oksidacijskih brojeva u ionu = nabojni broj tog iona

npr. alkalijski metali I,

zemnoalkalijski II, aluminij III (i u kovalentnim spojevima), halogenidi I, ali isto vrijedi i za
vieatomne ione
Najopenitije pravilo: svakom elementu se za svaki elektron manjka i svaku vezu s
elektronegativnijim elementom dodaje 1 u oksidacijski broj, a za svaki elektron vika i svaku
vezu s manje elektronegativnim elementom oduzima 1 (za vezu s istim elementom se ne
dodaje ni ne oduzima),

npr. ugljik u HCOOH (mravlja kiselina) ima oksidacijski broj 2 jer

je vezan s dvije veze s jednim kisikom i jo jednom vezom s drugim kisikom, dakle s ukupno
3 veze s kisikom koji je elektronegativniji, a jednom vezom s vodikom koji je manje
elektronegativan. Moe se pamtiti da elektronegativniji element (

vidi definiciju

elektronegativnosti pod Periodinost atomskih svojstava) dobiva elektrone koji su negativni

pa postaje negativniji dakle dobiva minus u oksidacijski broj (jedan minus za svaki elektron).
Fluor kao najelektronegativniji element u svim spojevima ima oksidacijski broj I.

10

Problem kod oznaavanja rimskom brojkom je to Rimljani nisu imali nulu, pa se smatra da bi u tom sluaju
"nula" trebalo pisati rijeima, to smatram runim i nepraktinim.

76

Koliki je prosjeni oksidacijski broj sumpora u S2O42?

A. 2;

B. 3;

C. 4;

D. 5

Rjeenje: B

Oksidacija Otputanje elektrona (Na

Redukcija pRimanje elektrona (Na+ + e

Na+ + e),
Na)

Oksidacija je poveanje oksidacijskog broja (a redukcija smanjenje).

Pri redoksreakciji uvijek se dogaa i oksidacija i redukcija (ukupni porast oksidacijskog broja
neega jednak je ukupnom smanjenju oksidacijskog broja neeg drugog), jednadbe samo
oksidacije ili samo redukcije sadre elektrone i nazivaju se jednadbe polureakcija.
oksidans (oksidacijsko sredstvo) da bi oksidirao neto drugo, reducira se
reducens (redukcijsko sredstvo) da bi reducirao neto drugo, oksidira se

Kako izjednaiti redoks?

Prvo odrediti kojim se sve elementima mijenja oksidacijski broj (ako se smanjuje
redukcija, ako poveava

oksidacija) i za koliko (ako nije odmah vidljivo koji su to, odrediti

oksidacijske brojeve svih atoma s obje strane jednadbe). Prema tome napisati jednadbe
polureakcija (oksidacije i redukcije), pri emu se ionske tvari (samo one topive u vodi ako je
rije o redoksu u vodenoj otopini) rastave na ione i u polureakciji pie samo onaj ion koji
sadri atom koji mijenja oksidacijski broj. U svaku jednadbu polureakcije prvo dodati
odgovarajui broj elektrona (promjena oksidacijskog broja jednog atoma koliko ima takvih
atoma), zatim po potrebi dodavanjem nabijenih estica (najee H+ ili OH) izjednaiti
naboje (zbroj svih naboja s jedne strane strelice (polu)reakcije je uvijek jednak zbroju svih
naboja s druge strane strelice (polu)reakcije). Provjeriti jesu li time izjednaeni svi atomi (da
u polureakciji ima jednako atoma istog elementa s jedne i s druge strane strelice), ako nisu
dodati odgovarajui broj neutralnih estica (najee H2O) da budu izjednaeni.
Kad su jednadbe polureakcija izjednaene, pomnoiti ih tako da se u oksidaciji otpusti
onoliko elektrona koliko se u redukciji primi te ih zbrojiti (pri emu se elektroni "pokrate").
Konano po potrebi spojiti ione u odgovarajue tvari, eventualno dodajui ione koji su
prisutni u poetnoj jednadbi, a ne sudjeluju u polureakcijama. Na kraju uvijek provjeriti da u

77

konanoj jednadbi ima jednako svih istih atoma s obje strane i da je zbroj naboja s obje
strane isti (najee, ali ne nuno, 0).

Primjer (korak po korak):

AlCl3

Al + Cl2

+3
0

III I

Al + Cl2

AlCl3

O: Al

Al3+

R: Cl2

Cl

O: Al

Al3+

R: Cl2

2Cl

O: Al

Al3+ + e

R: Cl2 + e
O: Al

2Cl

Al3+ + 3e

R: Cl2 + 2e

2Cl

/2
/3

2Al3+ + 6e

O: 2Al

R: 3Cl2 + 6e

6Cl

2Al + 3Cl2

2Al3+ + 6Cl

2Al + 3Cl2

2AlCl3

Nakon to se uvjeba, obino se sve pie samo kao:

Al + Cl2
O: Al

AlCl3
Al3+ + 3e

R: Cl2 + 2e

2Cl

/2
/3

2Al + 3Cl2

2Al3+ + 6Cl

2Al + 3Cl2

2AlCl3

Redoksi u kiselim ili lunatim vodenim otopinama

Redoksi u kiselom (u jednadbi je prisutna kiselina ili kisela sol): nikad se u jednadbi
(polu)reakcije ne moe nai OH (lunato!) nego samo H2O i H+ H+ se uglavnom stavlja na
istu stranu gdje su elektroni jer je pozitivan, a voda onda u pravilu na suprotnu stranu.
78

Ili moemo gledati ovako: 1 atom kisika izjednaujemo dodatkom 1 molekule vode na
stranu nedostatka kisika, a zatim da izjednaimo dodane H iz vode dodajemo 2H+ iona
na suprotnu stranu.
Redoksi u lunatom (u jednadbi je prisutna luina ili lunata sol): nikad se u jednadbi
(polu)reakcije ne moe nai H+ (kiselo!) nego samo H2O i OH OH se uglavnom stavlja na
suprotnu stranu od elektrona jer je negativan, vodu se uvijek moe dodati s one strane gdje
nedostaje kisika ili vodika, ponekad je potrebno malo kombiniranja.
Ili moemo gledati ovako: 1 atom vodika izjednaujemo dodatkom 1 vode na stranu
nedostatka vodika te dodatkom 1 hidroksidne skupine (OH) na suprotnu stranu; 1
atom kisika izjednaujemo dodatkom 2 hidroksidne skupine na stranu nedostatka
kisika i dodatkom 1 molekule vode na stranu s vikom kisika.
Primjer u kiselom:
3

+1

IV

III

K2Cr2O7 + HBr
O: Br
Br

CrBr3 + Br2 + H2O + KBr

Br2
2e + Br2

2Br

2e + Br2
Cr3+

R: Cr2O72
Cr2O72 + 2e

2Cr3+

Cr2O72 + 2e + 14H+

2Cr3+

Cr2O72 + 2e + 14H+

2Cr3+ + 7H2O

O: 2Br

Br2 + 2e

/3

R: Cr2O72 + 6e + 14H+
Cr2O72 + 6Br + 14H+
K2Cr2O7 + 14HBr

2Cr3+ + 7H2O
2Cr3+ + 3Br2 + 7H2O

2CrBr3 + 3Br2 + 7H2O + 2KBr

Primjer u lunatom:
+2

8
V

III

II
79

NaNO3 + NaOH + Zn
ZnO22

O: Zn
Zn

NH3 + Na2ZnO2 + H2O

2e + ZnO22

Zn + 4OH

2e + ZnO22

Zn + 4OH

2e + ZnO22 + 2H2O

R: NO3

NH3

NO3 + 8e

NH3

NO3 + 8e

NH3 + 9OH

NO3 + 8e + 6H2O
O: Zn + 4OH

NH3 + 9OH

2e + ZnO22 + 2H2O /4

R: NO3 + 8e + 6H2O
4Zn + 7OH + NO3

NH3 + 9OH
4ZnO22 + 2H2O + NH3

4Zn + 7NaOH + NaNO3

4Na2ZnO2 + 2H2O + NH3

Za maturu nije potrebno znati predvidjeti produkte redoksreakcija, osim onih

najjednostavnijih tj. poznatih i/ili uz pomo, nego samo izjednaiti.

Redoksi s vodikovim peroksidom (moe se i oksidirati i reducirati, i u kiselom i u lunatom):

H+
O: H2O2

O2 + 2H+ + 2e

R: H2O2 + 2e + 2H+

2H2O

OH
O: 4HO2

3O2 + 4e + 2H2O

R: HO2 + H2O + 2e

3OH

Disproporcioniranje ista tvar se i oksidira i reducira:

P4 + OH

PH3 + H2PO2

O: P4 + 8OH

4H2PO2 + 4e

/3

R: P4 + 12e + 12H2O

4PH3 + 12OH

4P4 + 12OH + 12H2O

4PH3 + 12H2PO2

P4 + 3OH + 3H2O

PH3 + 3H2PO2

Sinproporcioniranje/konproporcioniranje ista tvar je i produkt oksidacije i produkt

redukcije:
80

IO3 + I + H+

I2

O: 2IO3 + 12H+
R: 2I

10e + I2 + 6H2O

2e + I2 /5

2IO3 + 12H+ + 10I

IO3 + 6H+ + 5I

6I2 + 6H2O

3I2 + 3H2O

"Sloeni" redoksi vie tvari se oksidira ili se vie tvari reducira ukupan broj elektrona koji
sudjeluje u redukcijama mora biti jednak ukupnom broju elektrona koji sudjeluje u
oksidacijama:
CrI3 + KOH + Cl2
O: Cr3+ + 8OH
O: I + 8OH
R: Cl2 + 2e

K2CrO4 + KIO4 + KCl + H2O + KI

CrO42 + 3e + 4H2O /2

IO4 + 8e + 4H2O
2Cl /7

2Cr3+ + 24OH + I + 7Cl2

2CrI3 + 24KOH + 7Cl2

2CrO42 + IO4 + 14Cl + 12H2O

2K2CrO4 + KIO4 + 14KCl + 12H2O + 5KI

Primjeri jo neke neizjednaene polureakcije (u izjednaenoj jednadbi trebaju biti

elektroni) koje se esto pojavljuju, za izjednaiti za vjebu:
Oksidansi polureakcije redukcije:
(kalijev) permanganat u kiselom: MnO4 + H+ + e

Mn2+ + H2O

(kalijev) permanganat u lunatom: MnO4 + H2O + e

dikromat u kiselom: Cr2O72 + H+ + e

MnO2 + OH

Cr3+ + H2O

u lunatom je kromat*: CrO42 + H2O + e

Cr(OH)4** + OH

* = reakcija prijelaza dikromata u kromat je Cr2O72 + 2OH

kromata u dikromat 2CrO42 + 2H+

2CrO42 + H2O odnosno

Cr2O72 + H2O (to naravno nisu redoksi, oksidacijski

broj kroma ostaje isti)

** = krom je amfoteran (kao aluminij, Cr(OH)4 je analogan Al(OH)4)
ClO4, ClO3, ClO2, ClO, Cl2

najee svi idu skroz u Cl (analogno i s bromom i jodom, u

pravilu u lunatom)
koncentrirana HNO3(aq): NO3 + e + H+

NO2 + H2O

razrijeena HNO3(aq) u veini sluajeva: NO3 + e + H+

NO + H2O

Reducensi polureakcije oksidacije:

oksalna kiselina: C2H2O4

CO2 + H+ + e
81

oksalat (anion u lunatom ne moe biti kiselina!) u lunatom: C2O42

CO2 + e

(veina estih i jednostavnijih oksidacija su one trivijalne metala u kation)

Zadaci
1. Koji element se oksidira u reakciji etena i vodene otopine kalijevog permanganata?
A. ugljik
B. vodik
C. kalij
D. mangan
E. kisik
2. Ispravno je napisana jednadba:
A. 2MnO4 + H2O2 + 6H+ 2Mn2+ + 3O2 + 4H2O
B. 2MnO4 + 3H2O2 + 6H+ 2Mn2+ + 4O2 + 6H2O
C. 2MnO4 + 5H2O2 + 6H+ 2Mn2+ + 5O2 + 8H2O
D. 2MnO4 + 7H2O2 + 6H+ 2Mn2+ + 6O2 + 10H2O
E. sve od navedenih
3. Kad se jednadba __ClO3 + __I + __H+ __Cl + __I2 + __H2O izjednai, koliki
je odnos koeficijenata H+/I2?
A. 2/1
B. 3/1
C. 6/1
D. neki drugi
4. Kad se jednadba MnO4 + NO2 + H+ Mn2+ + NO3 + H2O izjednai najmanjim
cjelobrojnim koeficijentima, koji je koeficijent ispred H+?
A. 1
B. 6
C. 8
D. 16
5. _Sn2+(aq) + _NO3(aq) + _H+(aq)
_Sn4+(aq) + _NO(g) + _H2O(l)
+
Koliki je koeficijent uz H (aq) kad se jednadba izjednai najmanjim cjelobrojnim
koeficijentima?
A. 2
B. 4
C. 6
D. 8
6.
ClO3 + Br Cl2 + Br2
1) to je redukcijsko sredstvo?
A. ClO3
B. Br
C. Cl2
D. Br2
2) Kad se jednadba reakcije izjednai, u kojem su meusobnom omjeru
koeficijenti Br/ClO3?
A. 1/1
B. 2/1
82

C. 3/1
D. 5/1
__ S2 + __ H2O __SO2 + __H+ + __e
Koliki je koeficijent ispred H+ kad se jednadba polureakcije izjednai najmanjim

7.

cjelobrojnim koeficijentima?
A.
B.
C.
D.

2
4
6
8

Rjeenja
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

A
C
A
B
D
1) B, 2) D
B

Jednadba polureakcije oksidacije klora u lunatoj otopini je:

Cl2(g) + 4OH(aq)
A. 1;

B. 2;

C. 3;

2ClO(aq) + 2H2O(l) + xe. Koliki je x?

D. 4

Rjeenje: B

2.9. Elektrokemija elektrolizni i galvanski lanci

Sve glavne reakcije u elektroliznim i galvanskim lancima su redoksreakcije. Galvanski
lanak je ureaj u kojem se kemijska energija iz spontane redoksreakcije pretvara u
elektrinu tako to elektroni osloboeni u oksidaciji putuju kroz metalni vodi do mjesta gdje
se veu u redukciji (elektroni u gibanju ine elektrinu struju). Elektrolizni lanak je, obrnuto,
ureaj u kojem se elektrina energija pretvara u kemijsku tako to se elektrinom strujom
dovode elektroni i energija za nespontanu (dakle samu po sebi nemoguu) redoksreakciju.
vodi I. reda u njemu elektrinu struju predstavlja gibanje elektrona = metal (ili
polumetal)
vodi II. reda u njemu elektrinu struju predstavlja gibanje iona = elektrolit (otopina,
gel ili talina)

83

inertna elektroda = elektroda ija vrsta faza ne sudjeluje u elektrokemijskoj reakciji, npr.
grafit ili platina

Katoda je elektroda na kojoj se odvija Redukcija, Anoda je elektroda na kojoj se odvija

Oksidacija (uvijek i u elektrolizi i u galvanskim lancima!)
U elektrolizi u otopini elektrolita kationi putuju prema katodi (pozitivni su pa trebaju primiti
elektrone

katoda je negativna elektroda pa privlai pozitivne katione), anioni prema

anodi (negativni su pa trebaju otpustiti elektrone

anoda je pozitivna elektroda pa privlai

negativne anione).
U galvanskim lancima je obrnuto: katoda je pozitivna, a anoda negativna elektroda.

Elektroliza vode:
A(+): 2H2O O2 + 4e + 4H+
K(): 2H2O + 2e H2 + 2OH /2
6H2O 2H2 + O2 + 4OH + 4H+
4H2O
2H2O(l) 2H2(g) + O2(g)
Pri elektrolizi vodene otopine kiseline (

npr. H2SO4) ili luine (

npr. NaOH) ne mogu

nastati "suprotni" ioni (OH u kiselom, H+ u lunatom), nego umjesto toga na toj elektrodi
reagira "vodeni" dio kiseline ili luine:
za kiselinu: K: 2H+ + 2e
za luinu: A: 4OH

H2

O2 + 4e + 2H2O

(druga polureakcija i ukupna reakcija iste su kao za elektrolizu vode)

Elektroliza vodenih otopina kationa alkalijskih i zemnoalkalijskih metala i aluminija te
sloenih (vieatomskih) aniona je zapravo elektroliza vode na onoj elektrodi na kojoj bi se
pri elektrolizi taline iste tvari izluivala tvar koja potjee iz nekog od tih iona, umjesto toga se
izluuje vodik (katoda) odnosno kisik (anoda).
Primjeri:
elektroliza vodene otopine:

produkti na katodi

produkti na anodi

Na2SO4(aq)

H2(g), OH(aq)

O2(g), H+(aq)

AlCl3(aq)

H2(g), OH(aq)

Cl2(g)

Cu(NO3)2(aq)

Cu(s)

O2(g), H+(aq)
84

Zato treba uvijek paziti za elektrolizu, osobito halogenida (

npr. NaCl, KI, AlBr3...

na

anodi se izluuju odgovarajui halogeni, osim F2), radi li se o talini ili o vodenoj otopini! Iz
taline se na katodi izluuje odgovarajui metal, a iz vodene otopine vodik i OH.
Standardni redukcijski potencijal (E) znai da je odreen za reakciju redukcije to je
pozitivniji, redukcija je spontanija (priblino: ako je pozitivan, redukcija je spontanija od
redukcije H+ u vodik, to znai dogaa se u vodenoj otopini, a ako je negativan, redukcija se
ne dogaa u vodenoj otopini nego se umjesto toga odvija katodna reakcija iz elektrolize
vode); za oksidaciju (reakciju u obrnutom smjeru) treba mu obrnuti predznak.
Standardni redukcijski potencijal je napon koji bi se pri standardnim uvjetima (tlak
101325 Pa odnosno po novijem standardu 105 Pa, temperatura 25C tj. 298,15 K) mogao
izmjeriti u galvanskom lanku kojem je katoda (na katodi se odvija redukcija!)
polulanak kojem pripada taj potencijal, a anoda standardna vodikova elektroda
(polulanak H2|H+ tj. spuvasta platina zasiena vodikom uronjena u vodenu otopinu
jake kiseline, tona oznaka te elektrode je: Pt(s)|H2(g)|H+(aq)) te su koncentracije obiju
otopina standardne (1 mol/dm3).

Voltin niz ( = elektrokemijski niz = niz standardnih redukcijskih potencijala metala):

E raste

kationi alkalijskih metala (od donjih najreaktivnijih prema gornjima)

|| zemnoalkalijskih metala ||
|| aluminija i nekih prijelaznih metala (cink, kadmij, krom...)
0 (H+)
kationi "poluplemenitih" i "plemenitih" metala (redom najvaniji primjeri): Cu2+, Ag+, Pd2+,
Pt2+, Au3+
+

Reaktivniji metali se "bolje osjeaju" u "izreagiranom" (ionskom) obliku, a manje reaktivni u

metalnom reaktivniji metal (s manjim redukcijskim potencijalom) "istiskuje" manje
reaktivan (s veim redukcijskim potencijalom) iz otopine njegovih iona,

npr. ako se

bakrena ica stavi u otopinu srebrova nitrata, na ici se izluuju "pahuljice" srebra, a otopina
poplavi od Cu2+ iona:

85

Cu(s) + 2Ag+(aq)

Cu2+(aq) + 2Ag(s)

pri emu zbog kretanja elektrona nastaje elektrina struja ako se uzme po komad oba
metala, urone u otopine svojih iona i poveu vodiem (metalna ica) i elektrolitskim mostom
(otopinom ili gelom koji provode elektrinu struju jer sadre ione) da se zatvori strujni krug
to je galvanski lanak.
Potencijal lanka je E(lanak) = E(katoda) E(anoda) (potencijali se zbrajaju, ali onom
na anodi se mijenja predznak jer se na anodi odvija oksidacija tj. reakcija u obrnutom
smjeru nego redukcija).

Vidi Raunanje u kemiji.

Procesi u galvanskim lancima obrnuti su od procesa u elektrolizi: u elektrolizi elektrina

struja daje energiju za nespontane procese (E(lanak) negativan), a u galvanskim lancima
spontani procesi (E(lanak) pozitivan) uzrokuju elektrinu struju i elektrode su obrnute
nego u elektrolizi: katoda je pozitivna, anoda je negativna elektroni putuju kroz icu (vodi
I. reda) od anode (gdje nastaju oksidacijom) do katode (gdje su potrebni za redukciju), a kroz
elektrolitski (elektrolitni) most (vodi II. reda) anioni (ne nuno isti kao u elektrolitu)
putuju u suprotnom smjeru da bi obje otopine ostale neutralne (ovdje "anioni putuju
prema anodi, kationi prema katodi" vrijedi za elektrolitski most).
Prikazi galvanskog lanka (

na primjeru Daniellijevog lanka):

jednadbe polureakcija:
A(): Zn(s)

2e + Zn2+(aq)

K(+): Cu2+(aq) + 2e

Cu(s)

zbirna jednadba reakcije:

Zn(s) + Cu2+(aq)

Zn2+(aq) + Cu(s)

shematski prikaz (dijagram):

Zn(s)|Zn2+(aq)||Cu2+(aq)|Cu(s)
(pie se slijeva nadesno redom kako putuju elektroni, dakle od onog to se oksidira preko
onog u to se oksidira preko onog to se reducira do onog u to se reducira; jednostruke crte
86

oznaavaju granice izmeu elektroda i otopine ("granice faza") a dvostruka elektrolitski

most)
skica (crte):

ili detaljnije (sloenije):

"anioni putuju
prema anodi,
kationi prema
katodi"

u stvarnosti to obino izgleda ovako nekako:

87

V = voltmetar; ako je umjesto V izvor elektrine struje (

), onda je to elektrolizni

lanak i smjerovi kretanja e i aniona te naboji elektroda su obrnuti, elektroliznom

lanku ne treba elektrolitski most nego su obje elektrode u istoj otopini

Neki uobiajeni galvanski lanci:

Daniellijev lanak (CuZn, vidi gore)
Leclanchov lanak ("obine baterije" od 1,5 V)
"suhi lanak" ne sadri tekuinu (nego gel)
katoda: grafitni tapi obavijen smjesom vrstog MnO2 i ae (C)
elektrolit: gel smjesa NH4Cl, ZnCl2 i elatine ili kroba
anoda: Zn
reakcije:
A(): Zn(s)

Zn2+(gel) + 2e

K(+): 2MnO2(s) + 2NH4+(gel) + 2e

Mn2O3(s) + H2O(gel) + 2NH3(gel)

Alkalna baterija = ista reakcija kao u Leclanchovom lanku ali kao elektrolit ima
otopinu (KOH(konc.)):
A(): Zn(s)

Zn2+(aq) + 2e

K(+): 2MnO2(s) + 2e + H2O(l)

Mn2O3(s) + 2OH(aq)

Litijeve baterije = anoda je litij (u litijevim baterijama ne smije biti vode!), a katoda
moe biti MnO2 ili razne druge tvari
88

Akumulatori = reverzibilni galvanski lanci (mogu se i prazniti i puniti)

Olovni akumulator
A(): Pb(s) + SO42(aq) PbSO4(s) + 2e

K(+): PbO2(s) + e + 4H+(aq) + SO42(aq) PbSO4(s) + 2H2O(l)

_D`bcBbcB

ukupno: Pb(s) + PbO2(s) + 2H2SO4(aq)

<<<<<<
2PbSO4(s) + 2H2O(l)
J<<<<<<K
_dbcBbcB

Nikalkadmijev akumulator ("alkalni akumulator" elektrolit: KOH(aq))

A(): Cd(s) + 2OH(aq) Cd(OH)2(s) + 2e

K(+): Ni(OH)3(s) + e Ni(OH)2(s) + OH(aq)

_D`bcBbcB

ukupno: Cd(s) + 2Ni(OH)3(s)

<<<<<<
Cd(OH)2(s) + 2Ni(OH)2(s)
J<<<<<<K
_dbcBbcB

Gorivni lanci = galvanski lanci u kojima se elektrina energija dobiva oksidacijom

goriva koje se stalno dovodi izvana
Gorivni lanak vodikkisik (elektrolit: KOH(aq), gorivo: H2(g))
A(): 2H2(g) + 4OH(aq)

4H2O(l) + 4e

K(+): O2(g) + 2H2O(l) + 4e

ukupno: 2H2(g) + O2(g)

4OH(aq)

2H2O(l)

Zadaci
1. Tijekom elektrolize taline soli, kationi se kreu prema
A. anodi i reduciraju
B. anodi i oksidiraju
C. katodi i reduciraju
D. katodi i oksidiraju
2. Koja reakcija se zbiva na katodi tijekom elektrolize vodene otopine KCl?
A. K+(aq) + e

K(s)

B. 2H2O(l) + 2e

H2(g) + 2OH(aq)

C. 2Cl(aq)

Cl2(g) + 2e

D. 2H2O(l)

O2(g) + 4H+(aq) + 4e

3. Tona/e tvrdnja/e o galvanskim lancima je(su):

1) oksidacija se odvija na anodi
89

2) elektroni se kreu od katode prema anodi

A. samo 1
B. samo 2
C. i 1 i 2
D. ni 1 ni 2
4. U elektrokemijskim lancima katoda je uvijek elektroda na kojoj:
A. se odvija oksidacija.
B. se odvija redukcija.
C. nastaju pozitivni ioni.
D. nastaju negativni ioni.
5.

Tijekom elektrolize razrijeene vodene otopine sumporne kiseline, to nastaje na

anodi?
A. vodik
B. sumporovodik
C. kisik
D. sumporov dioksid

6.

Koji od navedenih metala je najreaktivniji?

A. srebro
B. olovo
C. eljezo
D. cezij

7. Provodi se elektroliza vodene otopine NaI koncentracije 1,0 mol/dm3 s dodatkom

fenolftaleina i kroba.
A. Napii jednadbe polureakcija na:
i. anodi
ii. katodi
B. Opii to se moe opaziti (vizualno) uz:
i. anodu
ii. katodu
8. Galvanski lanak temelji se na polureakcijama:
Cr3+ + 3e

Cr E = 0,744 V

Ni2+ + 2e

Ni E = 0,236 V
90

A. Napii i izjednai jednadbu ukupne reakcije koja se odvija u tom lanku.

B. Izraunaj standardni potencijal lanka.
C. Kojoj se elektrodi tijekom rada lanka poveava masa i zato?

Rjeenja
1. C
2. B
3. A
4. B
5. C
6. D
7. a) i. 2I(aq)

I2(aq) + 2e; ii. 2H2O(l) + 2e

H2(g) + 2OH(aq)

b) i. plavo obojenje (zbog reakcije joda i jodidnih iona sa krobom); ii. ruiasto
obojenje (fenolftalein zbog nastanka OH), mjehurii pina (H2)
8. a) 3Ni2+(aq) + 2Cr(s)

2Cr3+(aq) + 3Ni(s); b) 0,508 V; c) katodi, jer se na njoj

izluuje metalni nikal

2.10. Korozija
Korozija je propadanje metala zbog elektrokemijskog procesa (redoksreakcije). Metali to su
podloniji koroziji to imaju nii standardni redukcijski potencijal (to su reaktivniji) (osim
nekih na kojima nastane povezani sloj nereaktivnih, nepropusnih oksida, kao to je
Al2O3, koji spreava daljnju koroziju), a nisu joj podloni samo tzv. plemeniti metali (Au,
Pt).
Najee se misli na koroziju eljeza = hranje, koja se odvija kad su uz eljezo prisutni voda i
kisik (eljezo posve pod vodom u kojoj nema otopljenog kisika ne bi korodiralo, kao ni eljezo
na posve suhom zraku), bre u kiseloj otopini (ali i u lunatoj jer nastaju eljezovi
hidroksidi koji prelaze u okside, a i u otopini koja sadri ione

npr. Cl, npr. morska

voda), jedan dio istog komada eljeza slui kao anoda (troi se) a drugi kao katoda (taloi se
hra):

91

ukupno: 2Fe(s) + O2(g) + 4H+(aq)

2Fe2+(aq) + 2H2O(l) /2

+ zatim 4Fe2+(aq) + O2(g) + (4+2x)H2O(l)

dakle ukupno: 4Fe(s) + 3O2(g) + 2xH2O(l)

2Fe2O3xH2O(s) + 8H+(aq)
2Fe2O3xH2O(s)

Hra je hidratni eljezov(III) oksid s raznolikim brojem (x) molekula vode.

Korozija je takoer i nastajanje zelene prevlake CuCO3 na bakrenim spomenicima, crne
prevlake Ag2S na srebrnom posuu...
Zatita od korozije:
prevlaenje tankim slojem drugog metala (galvanizacija) ako taj metal ima
vei standardni redukcijski potencijal, sporije korodira, no ako se takav zatitni
sloj oteti, korozija se ubrzava jer nastaje galvanski lanak,
eljezo presvueno kositrom: Fe(s) + Sn2+(aq)

npr. u limenkama

Fe2+(aq) + Sn(s)

stvaranje zatitnog oksidnog sloja na povrini (eloksiranje) prvenstveno za

aluminij
presvlaenje nepropusnom prevlakom od neke tvari koja nije metal i ne
korodira, npr. boje, plastika fiziki se spreava pristup vodi i zraku i drugim
tvarima koje mogu izazvati koroziju
katodna zatita metal se namjerno dovede u kontakt s metalom koji ima
manji standardni redukcijski potencijal pa korodira umjesto njega postaje
anoda u galvanskom lanku, a metal koji se titi postaje katoda,

npr. Fe se

titi pomou Mg:

92

Nakon to ste paljivo proitali ovaj dio skripte, pokuajte rijeiti kviz "Kemija skripta 2"
na www.drzavna-matura.com ( Kemija Kviz).

93

3. Raunanje u kemiji
3.1.

Zaokruivanje

Na maturi iz kemije iskazivanje rezultata nije se do sada gledalo osobito strogo, ali dobro ga
je savladati jer spada u osnove znanstvene kulture: konane rezultate nije lijepo ni praktino
pisati "s onoliko znamenaka koliko kalkulator izbaci", a nema ni smisla jer rezultat ne moe
biti "toniji" od podataka s kojima se poelo raunati, dakle najgrublje bi pravilo bilo da
rezultat nikako ne smije imati vie znamenaka nego podatak zadan na najvie znamenaka, a
u veini sluajeva najbolje je da rezultat nema vie znamenaka nego podatak zadan na
najmanje znamenaka (ne raunajui podatke koji su matematiki egzaktni brojevi:

npr.

kad mnoimo relativnu atomsku masu s 2 jer imamo dvoatomnu molekulu, znamo da je taj 2
tono 2 na beskonano mnogo znamenaka).
Preciznije, spomenute znamenke koje se uzimaju u obzir su pri mnoenju i dijeljenju
su tzv. znaajne znamenke sve znamenke osim nula na poetku decimalnog broja
kojima ne prethodi nijedna znamenika koja nije nula (

npr. 0,0045 ima 2 znaajne

znamenke) i nula na kraju cijelog broja iza kojih ne slijedi nijedna znamenka koja nije
0 (npr. broj 1000 ima samo jednu znaajnu znamenku, 1010 ih ima 3; 1,000 ih ima 4, a
1000,0 ih ima 5). To je tako jer se svi brojevi mogu zapisati u tzv. znanstvenom zapisu tj. kao
umnoak broja s jednoznamenkastim cjelobrojnim dijelom i potencije broja 10 pa zavrne
nule u cijelom broju moemo pisati samo "da se zna koliko je broj velik", a nule iza
decimalnog zareza ne bismo pisali ako ne elimo naglasiti da je na tom mjestu ba nula (
npr. 1450 = 1,45 103, ali 1450,0 = 1,4500 103).
Pri zbrajanju i oduzimanju gledaju se tzv. decimale znamenke iza decimalnog zareza:
zbroj ili razlika treba imati onoliko decimala koliko ih ima onaj lan zbrajanja ili
oduzimanja koji ih ima najmanje,

npr. 89,33 1,2 = 88,1 a ne 88,13 jer ne moemo

znati bi li iza 2 u 1,2 bila 0 ili neka druga znamenka (manja od 5).
"Zaokruivanje" zadnje znamenke koju zapisujemo pri odbacivanju suvinih znamenaka: ako
je prva znamenka koju odbacujemo 0, 1, 2, 3 ili 4, zadnja znamenka koju zadravamo ostaje
ista (

npr. 1,623

1,6 ); ako je prva znamenka koju odbacujemo 5, 6, 7, 8 ili 9, zadnja

znamenka koju zadravamo poveava se za 1 (

npr. 1,683

1,7 ) (prema strooj

konvenciji, ako je 5 jedina znamenka koju odbacujemo, zadnja znamenka koju zadravamo
ostaje ista ako je parna a poveava se za 1 ako je neparna, tzv. zaokruivanje na parnu,
npr. 1,45

1,4 ali 1,75

1,8)

94

Ako se ne provodi cijeli postupak u kalkulatoru odjednom nego zapisuju meurezultati,

dobro ih je pisati na jednudvije znamenke vie kako ne bi zbog previe zaokruivanja
konani rezultat bio netoniji.

3.2.

Pretvaranje mjernih jedinica

(nain pretvaranja mjernih jedinica koji se uglavnom ne ui u naim kolama, a mnogima bi

mogao biti jednostavniji (ista stvar, malo drukiji pristup))
Mjerne jedinice pri raunanju moemo tretirati isto kao nepoznanice u jednadbi (i jedno i
drugo su slova ) moemo ih mnoiti, potencirati i dijeliti (kratiti), a zbrajati i oduzimati
moemo samo iste s istima
npr. 1,000 kg + 1 g = 1000 g + 1 g = 1001 g
1,00 mol + 1,00 L ne moemo zbrojiti (kruke i jabuke ), nego ih treba pomou
ostalih podataka u zadatku prvo pretvoriti, npr. ako se radi o idealnom plinu pri
standardnim uvjetima 1,00 mol + 1,00 L / 22,4 Lmol1 = 1,00 mol + 0,04 mol = 1,04
mol
Za pretvaranje mjernih jedinica moemo napisati definicijsku jednakost,

npr.

1 min = 60 s
1 pm = 1012 m
iz koje moemo napraviti razlomke
1 min
60 s

1 pm
10% m

60 s
1 min

1,
1,

10% m
1 pm

kojima (jer su jednaki 1) moemo bilo to mnoiti, mnoimo tako da se odgovarajue jedinice
pokrate:
1 min
3 min
60 s
60 s
4,5 min
270 s
1 min
1 pm
2 10% m %
2 10%
10
m

180 s

%q%

pm

2 10 pm

200 pm

Isto moemo postupati i sa sloenim jedinicama:

1) 90

tu
v

u
x

1 km = 1000 m, 1 h = 3600 s
95

1 km
1000 m
1h
1,
1,
1,
1000 m
1 km
3600 s
km 1000 m 1 h
1 m
m
90

90
25
h
1 km 3600 s
3,6 s
s
2) 1,860

|uE

3600 s
1h

t{

uE

1 kg = 103 g, 1 m3 = 106 cm3

1 kg
10 g
1,860

1,

10 g
1 kg

1,

g
1 kg 10~ cm

cm 10 g 1 m

1m
10~ cm

1,

1,860 10~%

kg
m

10~ cm
1m
1860

1
kg
m

Mogu se napisati i jednakosti kao to su

1 mol = 6,022 1023 (estica)
1 mol H2O = 18,02 g H2O
1 mol plina = 22,4 L plina (koriteno u jednom od poetnih primjera)
...
i pomou njih provesti itavi rauni, ali veinom je preporuljivije raunati s veliinama a
brojeve i pripadajue jedinice uvrstiti tek u konani izraz jer je tako manje pisanja i
raunanja. Uvijek treba s brojevima uvrtavati i mjerne jedinice (a ne ih napisati tek uz
konani rezultat, to se onda esto i zaboravi ili se zbog toga zaboravi pretvoriti mjerna
jedinica, a na tome se gube bodovi!) to je najbolja kontrola za mogue zabune!

Posebne mjerne jedinice:

elektronvolt: 1 eV = 1,6 1019 J (brojano kao elementarni naboj = naboj protona ili
elektrona, ali u dulima jer je jedinica za energiju) = naboj elektrona 1 volt
angstrem: 1 = 1010 m (red veliine atomskih polumjera)
atmosfera: 1 atm = 101325 Pa (standardni tlak)
bar: 1 bar = 105 Pa (standardni tlak po novijim standardima)

3.3.

Veliine koje je potrebno poznavati

temeljne SI veliine

jedinice

duljina (l)

metar (m)

masa (m)

kilogram (kg)

96

vrijeme (t)

sekunda (s)

jakost elektrine struje (I)

amper (A)

temperatura (T)

stupanj (K)

koliina tvari (n)

mol (mol)

ostale (izvedene) veliine

jedinice

povrina (S)

m2

volumen (V)

m3

gustoa ()

kg/ m3 (ili ee g/ cm3)

tlak (p)

paskal Pa = kg/ m s2

naboj (q)

kulon C = As

napon ili elektrini potencijal (U ili E)

volt V = kg m2 / A s3

energija, toplina, entalpija ili rad (E, Q, H, W)

dul J = kg m2/ s2 = Pa m3 = V C

relativna atomska masa (Ar)

relativna molekulska masa (Mr)
molarna masa (M)

g/ mol

molarni volumen plina (Vm)

dm3/ mol

maseni udio (w)

mnoinski udio (x)
volumni udio ()
mnoinska koncentracija (c)

mol/ dm3

masena koncentracija ()

g/dm3

molalnost (b)

mol/ kg

prefiks

oznaka

red veliine

piko

1012

nano

109

mikro

106

mili

103

centi

102

deci

101
97

deka

da

101

hekto

102

kilo

103

mega

106

Ekstenzivne veliine ovise o tome na kojem se i kolikom dijelu uzorka vri

mjerenje: mnoina, masa, volumen, naboj...
Intenzivne veliine ne ovise o tome na kojem se i kolikom dijelu uzorka vri
mjerenje (dokle god je dovoljno velik da se mjerenje moe izvriti): temperatura, tlak,
napon, gustoa (veliina dobivena dijeljenjem dvije ekstenzivne je intenzivna; jo jedan
vaan primjer: entalpija u kJ je ekstenzivna, a entalpija u kJ/mol intenzivna jer je
podijeljena s mnoinom reakcija)...

3.4.

Bitne formule

(uz ispit su dane konstante i periodni sustav, ali ne i formule, ali pametnom upotrebom broj
formula/postupaka raunanja koje se mora pamtiti moe biti vrlo mali)
I.

oditavanje relativne atomske mase iz periodnog sustava i izraunavanje relativne

molekulske mase; molarna masa

Relativna atomska masa (Ar) kemijskog elementa je (najee decimalni) broj koji pie u
periodnom sustavu ispod simbola elementa, najee (ali ne uvijek) priblino jednak
masenom broju najzastupljenijeg izotopa tog elementa. Relativna molekulska masa (Mr)
kemijskog spoja je zbroj relativnih atomskih masa svih elemenata u molekuli ili formulskoj
jedinki tog spoja,

npr. Mr(CHCl3) = Ar(C) + Ar(H) + 3Ar(Cl), Mr(CuSO45H2O) = Ar(Cu) + Ar(S)

+ 9Ar(O) + 10Ar(H). Molarna masa je relativna atomska ili molekulska masa s mjernom
jedinicom g/mol,
II.

npr.: Ar(Cu) = 63,5

M(Cu) = 63,5 g/mol.

masa atoma, molekule ili formulske jedinke

Masa estice jednaka je njenoj relativnoj atomskoj ili molekulskoj masi pomnoenoj s
unificiranom atomskom jedinicom mase (daltonom, atomskom masenom konstantom), 1,66
1027 kg,

npr. Ar(Fe) = 55,8

ma(Fe) = 55,8 1,66 1027 kg.

Y

98

Kolika je masa jedne molekule vode u gramima?

A. 18
B. 1.1 1021
C. 3.0 1023
D. 1.7 1024
Rjeenje: C

III.

odnos mnoine i drugih veliina

q
u

Or

(n = mnoina, N = broj estica, NA = Avogadrova konstanta = 6,022 1023 mol1, m = masa, M

= molarna masa = relativna atomska ili molekulska masa ali s mjernom jedinicom g/mol, V =
volumen plina, Vm = molarni volumen plina = pri standardnim uvjetima 22,4 dm3/mol (ako
nisu standardni uvjeti, onda se mnoina plina rauna iz ope plinske jednadbe,

vidi

dalje), c = mnoinska koncentracija, V = volumen otopine)

(zadnji izraz je izveden iz izraza za mnoinsku koncentraciju pa ga nije potrebno tu
pamtiti)

Koliko ima molekula ozona u 3,20 g O3?

E. 4,0 1022
F. 6,0 1022
G. 1,2 1023
H. 6,0 1023
Rjeenje: A

Koliko ima atoma vodika u 3,4 g C12H22O11?

I. 6,01023
J. 1,31023
K. 3,81022
L. 6,01021
Rjeenje: B

99

Koliki je ukupni broj atoma u 1,0 g HOOC(CH2)4COOH?

A. 20
B. 4,11021
C. 8,21022
D. 7,21024
Rjeenje: C

Koliko ima molekula vode u 0,10 g modre galice (CuSO45H2O)?

A. 1,2 1021
B. 2,4 1021
C. 2,4 1022
D. 1,2 1023
Rjeenje: A

IV.

stehiometrijski omjer mnoina

Mnoine tvari koje reagiraju odnosno nastaju u kemijskoj reakciji odnose se isto kao
njihovi stehiometrijski koeficijenti u kemijskoj jednadbi. To pravilo izravna je posljedica
kvalitativnog znaenja kemijske jednadbe.
aA + bB + ... xX + yY + ...
n(A) / n(B) = a/b; n(A) / n(X) = a/x; n(B) / n(Y) = b/y; itd.

Oksalna kiselina, H2C2O4, reagira s permanganatnim ionom prema sljedeoj

izjednaenoj jednadbi:
5 H2C2O4(aq) + 2 MnO4(aq) + 6 H+(aq)

2 Mn2+(aq) + 10 CO2(g) + 8 H2O(l)

Koliko je mililitara otopine KMnO4 koncentracije 0,0154 mol/dm3 potrebno za reakciju

s 25,0 mL otopine H2C2O4 koncentracije 0,0208 mol/dm3?
A. 13,5 mL
B. 18,5 mL
C. 33,8 mL
D. 84,4 mL
Rjeenje: B

100

Srebro reagira s nitratnom kiselinom prema jednadbi:

3Ag(s) + 4HNO3(aq)

3AgNO3(aq) + NO(g) + 2H2O(l)

Koliki volumen HNO3(aq) koncentracije 1,15 mol/dm3 je potreban za reakciju s 0,784 g

srebra?
A. 4,74 mL
B. 6,32 mL
C. 8,43 mL
D. 25,3 mL
Rjeenje: C

Mg(OH)2 je magnezijevo mlijeko koje se koristi za neutralizaciju suvika eluane

kiseline (HCl). Koliko se molova eluane kiseline moe neutralizirati s 1,00 g
Mg(OH)2?
A. 0,0171
B. 0,0343
C. 0,686
D. 1,25
Rjeenje: B
Za neutralizaciju 25,00 mL H2SO4(aq) koncentracije 0,1050 mol/dm3 utroeno je
17,23 mL NaOH(aq) nepoznate koncentracije. Koja je koncentracija NaOH(aq)?
A. 0,07617 mol/dm3
B. 0,1447 mol/dm3
C. 0,1524 mol/dm3
D. 0,3047 mol/dm3
Rjeenje: D
Koliki volumen H2SO4 (c=0,108 mol/dm3) je potreban za neutralizaciju 25,0 mL
KOH (c=0,145 mol/dm3)?
A. 16.8 mL
B. 33.6 mL
C. 37.2 mL
101

D. 67.1 mL
Rjeenje: A

C3H8 + 5O2

3CO2 + 4H2O

Kolika je ukupna masa (u gramima) produkata izgaranja 2,20 g propana u suviku

kisika?
A. 2,20
B. 3,60
C. 6,60
D. 10,2
Rjeenje: D

V.

opa plinska jednadba (opa jednadba stanja idealnog plina)

(p = tlak, V = volumen, n = mnoina, R = opa plinska konstanta = 8,314 Pa m3 K1 mol1, T =

temperatura u kelvinima)
Nije potrebno pamtiti plinske zakone, oni se svi lako mogu izvesti iz ope plinske jednadbe
(tonije ona je izvedena iz njih) tj. sve to se moe izraunati pomou njih moe se i pomou
ope plinske jednadbe.
Iz ope plinske jednadbe i izraza za mnoinsku koncentraciju lako se moe izvesti izraz za
osmotski tlak ( p = icRT ) pa ni njega nije potrebno posebno pamtiti (samo uoiti da je bitan i
faktor disocijacije i kao i za ostala koligativna svojstva) iako se osmotski tlak odnosi na
tekuinu (otopinu), a ne na plin.
Pazite da je J (dio mjerne jedinice za R) = Pa m3, a koncentracija je obino zadana u mol/dm3
odnosno volumen u dm3 ili cm3 pa treba pretvoriti jedinice! (takoer tlak moe biti zadan u
kPa ili hPa)

Etanol gori u suviku kisika, pri emu nastaje ugljikov dioksid i voda prema sljedeoj
izjednaenoj jednadbi:
C2H5OH(g) + 3 O2(g)

2 CO2(g) + 3 H2O(g)

Koja od ponuenih vrijednosti je najblia volumenu CO2(g) koji nastaje izgaranjem

0,25 mol C2H5OH(g) pri 200 K i 105 Pa?
102

A. 5 L
B. 8 L
C. 10 L
D. 15 L
Rjeenje: B

VI.

gustoa

( = gustoa, m = masa, V = volumen)

Pet kuglica metala ima ukupnu masu 1,25 g i ukupni volumen 0,278 mL. Kolika je gustoa
metala (g/mL)?
A. 0,348
B. 0,900
C. 4,50
D. 22,5
Rjeenje: C

Koji volumen tekuine A ima istu masu kao 80,0 cm3 tekuine B, ako je gustoa tekuine A
0,660 g/cm3, a tekuine B 1,59 g/cm3?
A. 40,0 cm3
B. 97,0 cm3
C. 160 cm3
D. 193 cm3
Rjeenje: D

VII.

mnoinska i masena koncentracija

O

(c = mnoinska koncentracija, n = mnoina otopljene tvari, V = volumen otopine)

103

( = masena koncentracija, m = masa otopljene tvari, V = volumen otopine)

Ne pobrkati s formulom za gustou! koja je u sluaju otopina = motopine/ Votopine

VIII.

molalnost

4_cBbB 4`D6
4`_``

motapala motopine osim za vrlo razrijeene otopine u kojima je masa otopljene tvari
zanemarivo mala (najee 100, 1000 ili vie puta manja od mase otapala)
Paziti na grame/kilograme! (molalnost se najee izraava u mol kg1, a masa otapala u
gramima)

IX.

snienje talita i povienje vrelita

i = faktor disocijacije (van't Hoffov faktor) (broj estica koje u otopini nastaju disocijacijom 1
estice otopljene tvari, za molekulske tvari je jednak 1 a za jednostavne ionske tvari je jednak
broju iona od kojih se forumulska jedinka sastoji)
b = molalnost
K = Kf = krioskopska konstanta
K = Kb = ebulioskopska konstanta

za snienje talita
za povienje vrelita

(formule su potpuno iste, samo treba znati da se promjena temperature T od talita

oduzima a vrelitu dodaje)
T je isto u kelvinima i celzijevim stupnjevima jer je 1 K = 1 C (te dvije temperaturne skale
razlikuju se samo po poloaju nule, a ne i po veliini stupnja)

Pripremljene su vodene otopine navedenih tvari koncentracije 0,15 mol/dm3. Koja od njih
ima najvie vrelite?
A. CaCl2
B. NaBr
C. CuSO4
D. CH3OH
Rjeenje: A

104

X.

Faradayevi zakoni elektrolize

prvi Faradayev zakon elektrolize

F

q = naboj, I = jakost elektrine struje, t = vrijeme

z = broj elektrona u jednadbi polureakcije u kojoj nastaje (ili reagira) 1 estica tvari ija se
mnoina n uvrtava
n = mnoina
F = Faradayeva konstanta = 9,65 104 C mol1 (zgodno je znati da je F = NAe

umnoak

Avogadrove konstante i elementarnog naboja e = 1,6021019 C, ime formula postaje

logina: ukupni preneseni naboj = naboj jednog elektrona broj elektrona koji
sudjeluju u reakciji)
kulon je ampersekunda (1 C = 1 A s)
drugi Faradayev zakon elektrolize: ako se elektroliza provodi u dva ili vie serijski
spojenih elektrolizera, mnoine tvari izluene na elektrodama istom mnoinom
elektriciteta odnose se obrnuto proporcionalno broju izmijenjenih elektrona u
reakcijama:

(moe se izvesti iz prvog zakona uzimajui u obzir da je ukupni broj elektrona koji
protjeu kroz sve serijski spojene elektrolizere jednak)
Vodene otopine AgNO3, Cu(NO3)2 i Au(NO3)3 koncentracija 0,10 mol/dm3
elektrolizirane su u aparaturi na slici, tako da ista struja protjee kroz svaku otopinu.

Ako se izlui 0,10 mol bakra, koliko se izlui srebra i zlata?

105

A. 0,10 mol Ag, 0,10 mol Au

B. 0,05 mol Ag, 0,075 mol Au
C. 0,05 mol Ag, 0,15 mol Au
D. 0,20 mol Ag, 0,067 mol Au
Rjeenje: D

XI.

iskoritenje

qdobivenog produktar
qmaksimalno mogue produkta prema raunu iz reaktanatar

Umjesto mnoine moe i masa ili volumen i sl., samo bitno da je ista veliina i za
dobiveno i za maksimalno jer iskoritenje nema mjernu jedinicu, i naravno mora se
odnositi na istu tvar.
Iskoritenje se moe izraziti kao broj izmeu 0 i 1 ili kao postotak izmeu 0 i 100%

XII.

udjeli maseni, mnoinski i volumni

F
F

( (

Za volumni () i mnoinski (x) udio potpuno je isto, samo umjesto masa volumeni (V)
odnosno mnoine (n).
Maseni udjeli elemenata u spoju raunaju se preko relativnih atomskih masa (maseni udio
elementa u spoju = relativna atomska masa broj atoma tog elementa u spoju / relativna
molekulska masa), jer su mase atoma relativne mase pomnoene s unificiranom atomskom
jedinicom mase pa se unificirane atomske jedinice mase u izrazu za maseni udio pokrate.
omjer (takoer maseni, mnoinski ili volumni) = masa (mnoina, volumen) jednog
sastojka : masa (mnoina, volumen) drugog sastojka

U kojem je od navedenih spojeva najvei maseni udio duika?

A. kalijev nitrat
B. barijev nitrat
C. aluminijev nitrat
D. litijev nitrat
E. natrijev nitrat
Rjeenje: D

106

Maseni udio duika u (N2H5)2SO4 je:

A. 10,8 %
B. 17,3 %
C. 34,5 %
D. 51,2 %
Rjeenje: C

Koji je razlomak jednak masenom udjelu duika u amonijevom dihidrogenfosfatu?

A. 14 / 115
B. 28 / 115
C. 28 / 132
D. 14 / 210
Rjeenje: A

Ako se zagrijavanjem iz 1,50 g H2C2O4 2H2O istjera sva kristalna voda, koliko
bezvodne H2C2O4 preostane?
A. 0,34 g
B. 0,92 g
C. 1,07 g
D. 1,50 g
Rjeenje: C

Koliko molekula vode sadri formulska jedinka hidratiziranog kalcijeva nitrata u

kojem je maseni udio vode 30,5 %?
A. 1
B. 2
C. 3
D. 4
E. 5
Rjeenje: D
Iz 7,66 g hidratiziranog natrijevog sulfata, Na2SO4 xH2O, dobije se 4,06 g
bezvodnog Na2SO4. Koliko iznosi x?
A. 0,2
107

B. 3,6
C. 5
D. 7
Rjeenje: D

Formulska jedinka berila sadri 3 atoma berilija. Maseni udio berilija u berilu je
5,03%. Molarna masa berila je:
A. 950 g/mol
B. 537 g/mol
C. 270 g/mol
D. 179 g/mol
Rjeenje: B

XIII.

reakcijska entalpija = entalpija stvaranja produkata entalpija stvaranja reaktanata

Reakcijska entalpija (rH) je promjena entalpije pri nekoj reakciji. Standardna reakcijska
entalpija (rH) je reakcijska entalpija pri standardnim uvjetima. Entalpije stvaranja
oznaavaju se fH odnosno fH (f =engl. formation = stvaranje, nastanak).
"Nestajanje" reaktanata moe se shvatiti kao njihovo odstvaranje (suprotan proces od
stvaranja) pa se zato mijenja predznak njihovih entalpija.
Paziti na mnoenje entalpije stvaranja svake tvari sa stehiometrijskim koeficijentom (to je
broj koji pie ispred estice u jednadbi) te tvari u jednadbi rekacije za koju se rauna
entalpija! Entalpije stvaranja zadane su za 1 mol tvari (to se vidi jer je jedinica kJ/mol) tj. 1
mol reakcija u kojima je stehiometrijski koeficijent te tvari 1, ako ne pie drukije.
Reakcijska entalpija zadana je za 1 mol te reakcije kako je napisana tj. za onoliko
molova neke tvari koliki joj je stehiometrijski koeficijent u toj jednadbi.

Prema podacima u tablici, izraunaj promjenu entalpije za raspad natrijevog

hidrogenkarbonata (u kJ po molu CO2):
2 NaHCO3(s)

Na2CO3(s) + H2O(g) + CO2(g)

108

A. 129,2
B. 818,5
C. 1766,2
D. 3661,6
Rjeenje: A

Koja je standardna entalpija stvaranja MgO(s) ako se dok pri standardnim uvjetima
gorenjem magnezija nastane 20,15 g MgO(s) oslobodi 300,9 kJ energije?
A. 601,8 kJmol1
B. 300,9 kJmol1
C. +300,9 kJmol1
D. +601,8 kJmol1
Rjeenje: A

Prema reakciji
2 N2H4(l) + N2O4(l)

3 N2(g) + 4 H2O(g)

H = 1078 kJ/mol

koliko se energije oslobodi tijekom nastanka 140 g N2(g)?

A. 1078 kJ
B. 1797 kJ
C. 3234 kJ
D. 5390 kJ
Rjeenje: B
Obrazloenje: energija koja se oslobodi = apsolutna vrijednost promjene energije pri
jednoj reakciji (odnosno po molu reakcija jer je izraena u kJ/mol) puta koliko se
takvih reakcija odvije (broj molova reakcija). Energija koja se oslobodi znai negativnu
promjenu energije (egzotermna reakcija), a energija koja je potrebna pozitivnu
(endotermna).

Hessov zakon (izraunavanje reakcijske entalpije iz reakcijskih entalpija drugih

reakcija):
Jednadbe reakcija mogu se tretirati kao matematike jednadbe. Mogu se mnoiti i
dijeliti brojevima tako da se istim brojem pomnoi ili podijeli svaki stehiometrijski
109

koeficijent u jednadbi. Ako se mnoi ili dijeli negativnim brojem reaktanti i produkti
se meusobno zamijene. Jednadbe se mogu zbrajati tako da je stehiometrijski
koeficijent neke tvari u zbrojenoj jednadbi jednak zbroju stehiometrijskih
koeficijenata te tvari u jednadbama koje zbrajamo. Iste tvari koje se pri zbrajanju
jednadbi nalaze sa suprotnih strana strelice se krate odnosno stehiometrijski
koeficijenti se oduzimaju. Ideja raunanja s Hessovim zakonom je namjestiti tako da se
pri zbrajanju zadanih jednadbi pokrate sve tvari osim onih koje su u jednadbi za koju
treba izraunati entalpiju, a onda pomnoiti sve reakcijske entalpije istim brojevima
kojima su pomnoene odgovarajue jednadbe te i njih zbrojiti. Najpreglednije je sve
pisati u "tablicu"
jednadba 1

\A

reakcijska entalpija za jednadbu 1

\A

+ jednadba 2

\B

reakcijska entalpija za jednadbu 2

\B

jednadba za koju treba izraunati entalpiju

reakcijska entalpija za jednadbu za koju

treba izraunati entalpiju

A i B su cijeli brojevi ili razlomci, pozitivni ili negativni.

Treba paziti na agregatna stanja (pisati ih), ista tvar u razliitom agregatnom stanju u
termokemiji nije ista! (postoje reakcijske entalpije taljenja, isparavanja itd., a
standardne entalpije se odnose na standardna stanja tj. stanja u kojima su tvari pri
"normalnim" (sobnim) uvjetima)

Primjeri za Hessov zakon

1. Iz reakcijskih entalpija za reakcije:
C(s) + O2(g) CO2(g)

rH1 = 393 kJ mol1

CO(g) + 1/2O2(g) CO2(g)

rH2 = 283 kJ mol1

izraunamo reakcijsku entalpiju za reakciju:

C(s) + 1/2O2(g) CO(g)
C(s) + O2(g) CO2(g)

+ CO(g) + 1/2O2(g) CO2(g)

C(s) + 1/2O2(g) CO(g)

393 kJ mol1
\ (1)

283 kJ mol1

\ (1)

110

C(s) + O2(g) CO2(g)

393 kJ mol1

+ CO2(g) CO(g) + 1/2O2(g)

283 kJ mol1

C(s) + 1/2O2(g) CO(g)

110 kJ mol1

2. Na temelju poznatih entalpija izgaranja benzena (3267,6 kJ/mol), cikloheksana (

3919,6 kJ/mol) i vodika (285,8 kJ/mol) treba odrediti entalpiju potpunog
hidrogeniranja benzena.
I. napiemo i izjednaimo jednadbe zadanih i traene reakcije:
C6H6(l) + 15/2O2(g)
C6H12(l) + 9O2(g)

6CO2(g) + 3H2O(l)
6CO2(g) + 6H2O(l)

3267,6 kJ/mol
3919,6 kJ/mol

H2(g) + 1/2O2(g)

H2O(l)

285,8 kJ/mol

C6H6(l) + 3H2(g)

C6H12(l)

*entalpija izgaranja (ili ega god, ako nije drukije navedeno) neke tvari odnosi se na 1
mol te tvari pa jednadbu piemo tako da stehiometrijski koeficijent te tvari bude 1 (pa
makar neke druge tvari onda imale necjelobrojne stehiometrijske koeficijente)
**agregatna stanja jesu bitna (u termokemijskoj jednadbi ista tvar u razliitom stanju
nije ista tvar!), ali ako meu zadanim entalpijama nema entalpija promjena agregatnih
stanja, eventualna pogreka (npr. da nismo znali da su benzen i cikloheksan u tekuem
stanju nego smo ih naveli u vrstom, ili da smo se odluili za sve u plinovitom, to je
pri stvarnoj temperaturi odvijanja reakcije vjerojatnije) nee utjecati na konani
rezultat dokle god je odabir agregatnog stanja za istu tvar isti u svim jednadbama
II. kombiniramo mnoenje jednadbi malim brojevima (u pravilu cijelim pozitivnim i
negativnim!) kako bismo njihovim zbrajanjem dobili traenu jednadbu, a onda s
reakcijskim entalpijama uinimo isto to smo uinili s pripadajuim jednadbama:
C6H6(l) + 15/2O2(g)

6CO2(g) + 3H2O(l)

3267,6 kJ/mol

6CO2(g) + 6H2O(l)

C6H12(l) + 9O2(g)

3919,6 kJ/mol

(1)

285,8 kJ/mol

(zamjena reaktantiprodukti)
+

3H2(g) + 3/2O2(g)
C6H6(l) + 3H2(g)

3H2O(l) (mnoenje s 3)
C6H12(l)

205,4 kJ/mol

111

Ako je za reakciju 2 SO2(g) + O2(g)

2 SO3(g) standardna reakcijska entalpija

rH=198,4 kJ mol1, kolika je standardna reakcijska entalpija za reakciju SO3(g)

SO2(g) + O2(g)?
A. 198,4 kJ mol1;

B. 99,2 kJ mol1;

C. 99,2 kJ mol1;

D. 396,8 kJ mol1

Rjeenje: C

Standardna entalpija stvaranja NH3(g) je 46,1 kJ/mol. Izraunaj rH za reakciju:

2NH3(g)

N2(g) + 3H2(g)
A. 92,2 kJ/mol
B. 46,1 kJ/mol
C. 46,1 kJ/mol
D. 92,2 kJ/mol

Rjeenje: D

XIV.

pH vrijednost je logaritam ravnotene koncentracije vodikovih iona pomnoen s 1

pH

log RH - S

[X] u svim formulama za raunanje znai mnoinska koncentracija tvari X, isto kao c(X), s tim
da bi [X] trebalo koristiti samo za ravnotene koncentracije.
Treba paziti da se uvrtava koncentracija H+ u mol/dm3 a ne s nekom drugom mjernom
jedinicom (strogo gledano formula zapravo glasi pH = log([H+]/(mol dm3)) jer se ne
moe raunati logaritam mjerne jedinice pa se prije uvrtavanja u logaritam mora
dijeliti s mjernom jedinicom, a nije svejedno kojom je mjernom jedinicom iskazano).
Obrat (izraunavanje koncentracije H+ iz pH): [H+] = 10pH mol/dm3 (treba pamtiti samo u
sluaju apsolutnog nepoznavanja logaritama iz matematike, ali u tom sluaju bolje je poraditi
na matematici poznavanje toliko matematike preporuljivo je na svim fakultetima koji
trae kemiju na maturi).
Isto tako i pOH i pK (p openito znai dekadski logaritam pomnoen s 1):
K

RH - SROH% S

pK

10% /!log

pH ( pOH

14

Kw je ionski produkt vode = konstanta ravnotee za reakciju H+ + OH H2O

pomnoena s [H2O] (zapravo, [H2O] se ne uzima u izraz jer je voda otapalo kojeg najee
112

ima jako puno pa se moe smatrati otprilike istom tvari, a istim tekuim ili vrstim tvarima
u konstantu ravnotee ne uzima se koncentracija nego mnoinski udio koji je 1).
Koliki je pH otopine KOH koncentracije 0,025 mol/dm3?
A. 1,60
B. 3,69
C. 10,31
D. 12,40
Rjeenje: D

XV.

koncentracijska konstanta ravnotee

aA + bB + ...

xX + yY + ...
PQ

R S T RUSV
RXSY RZS[

A, B, ... su reaktanti, X, Y, ... produkti u jednadbi, a, b, ..., x, y, ... njihovi stehiometrijski

koeficijenti formula je logina jer je Kc vea to u ravnotei ima vie produkata, a manja to
ima vie reaktanata.
Svakako pisati mjerne jedinice uz koncentracije jer koncentracijska konstanta ima svoju
jedinicu!
U izraz za koncentracijsku konstantu ulaze samo otopljene tvari (ne otapalo) u otopini (aq) i
plinovi (g).
Tlana konstanta ravnotee (za reakcije u plinovitom stanju) potpuno analogno
koncentracijskoj, samo umjesto koncentracija tlakovi plinova, dakle bilo bi:
aA(g) + bB(g) + ...

xX(g) + yY(g) + ...

P

T q r V qU r
Y qX r [ qZ r

U izraz za tlanu konstantu ravnotee ulaze samo plinovi (g).

XVI.

razlika potencijala (galvanskog lanka)

-

-DB7dt|6c` ! -tx67`|6c`

E je standardni redukcijski potencijal, dakle napisan je za redukciju, pa ostaje istog predznaka

za reaktant koji se u reakciji reducira (prima elektrone), a mijenja predznak za reaktant koji

113

se oksidira (otputa elektrone) jer je ta oksidacija ista reakcija u obrnutom smjeru (kad
gledamo reakciju u drugom smjeru, mnoimo s 1, isto kao i entalpiju,

vidi Hessov

zakon).
Ako se trai mogua reakcija, E mora biti pozitivno tj. to vee za to bolju reakciju! (u
galvanskom lanku ili "obinom" redoksu; u elektrolizi moe biti negativno jer se
elektroliza postie dovoenjem dodatne razlike potencijala)

Vidi Elektrokemija.

Razlika potencijala lanka na slici pri standardnim uvjetima je:

A. 0,28 V
B. 0,76 V
C. 1,32 V
D. 2,36 V
Rjeenje: A

Prema podacima u tablici izraunaj E0 za reakciju

Ga(s) + 3Tl+(aq)

3Tl(s) + Ga3+(aq)

A. 0,479 V
B. 0,193 V
C. 0,193 V
D. 0,479 V
Rjeenje: B

114

Za elektrokemijski lanak s reakcijom Cu2+(aq) + M(s)

Cu(s) + M2+(aq) je E = 0,75 V.

Standardni redukcijski potencijal za Cu2+(aq) je 0,34 V. Koliki je standardni redukcijski

potencijal za M2+(aq)?
A. 1,09 V
B. 0,410 V
C. 0,410 V
D. 1,09 V
Rjeenje: C

Komad metalnog nikla uronjen je u otopinu koja sadri Pb2+(aq) (c=1,0 mol/dm3) i
Cd2+(aq) (c=1,0 mol/dm3). Prema standardnim redukcijskim potencijalima u tablici,
odvijat e se koja/e reakcija/e?
1) Ni(s) + Pb2+(aq)

Pb(s) + Ni2+(aq)

2) Ni(s) + Cd2+(aq)

Cd(s) + Ni2+(aq)

A. samo 1
B. samo 2
C. i 1 i 2
D. ni 1 ni 2
Rjeenje: A

1) Prema standardnim redukcijskim potencijalima u tablici, standardni potencijal

lanka (E) za reakciju Zn(s) + 2Tl+(aq)

Zn2+(aq) + 2Tl(s) je:

E. 0,427 V
F. 0,091 V
115

G. 0,091 V
H. 0,427 V
2) Prema standardnim redukcijskim potencijalima u tablici, koja reakcija/e je(su)
spontana/e?
I. Cr2+(aq) + Fe3+(aq)

Cr3+(aq) + Fe2+(aq)

II. Cu2+(aq) + Fe2+(aq)

Cu+(aq) + Fe3+(aq)

A. samo I.
B. samo II.
C. i I. i II.
D. ni I. ni II.
Rjeenje: 1) A; 2) A

Upotreba formula
Kako bi se to vie smanjio broj formula za pamenje, formule je potrebno znati
"preokretati" (npr. = m/V

m = V) i meusobno kombinirati, po mogunosti bez potrebe

da se uvijek to prije uvrste brojevi i izraunaju meurezultati (manje meurezultata znai

manju mogunost pogreke pri prepisivanju brojki i zaokruivanju, naravno raun bez
meurezultata nije uvijek mogu, to osim o vjetini uenika ovisi i o mogunostima
kalkulatora i samom zadatku).
Primjer: izraunavanje molalnosti (b) vodene otopine odreene tvari iz poznate mnoinske
koncentracije (c) i gustoe () te otopine
pogleda se postoji li jo neki "skriveni" zadani podatak: poznato je o kojoj se tvari radi,
dakle mogu se iz periodnog sustava oitati relativne atomske mase i izraunati molarna masa
tvari, M (a moe se, dakako, izraunati i molarna masa vode, ali to nam u ovom sluaju nije
potrebno)
zapiu se formule za sve to je poznato:
(tvar = otopljena tvar, da bi bilo krae, za c se podrazumijeva da je koncentracija otopljene
tvari u otopini; bitno je pisati to se to odnosi na to u zagradama ili subskriptu jer treba
paziti to se odnosi na otapalo a to na otopinu, to na sastojak a to na smjesu i sl.)
qotopinar

qotopinar
,
qotopinar

qtvarr
,
qotopinar

qtvarr

qtvarr

qtvarr

(uokvireno je to je u tim formulama poznato)

116

 zapie se formula za ono to je nepoznato:

qtvarr
qotapalor

gleda se to se u formuli za nepoznato moe zamijeniti izrazom iz formule za poznato, ili uz

malo zdravorazumske logike preobliiti tako da se moe zamijeniti (npr. m(otopina) =
m(otapalo) + m(tvar), ako otopina sadri samo tu jednu otopljenu tvar), i ponavlja taj
postupak, uz matematiko sreivanje izraza (kraenje, rjeavanje dvojnih razlomaka), dok se
ne doe do konanog izraza u kojem je sve to treba uvrstiti poznato:

qtvarr
qotapalor

Oqotopinar
qotapalor

Oqotopinar
qotopinar ! qtvarr

Oqotopinar
qotopinarqotopinar ! qtvarr

Oqotopinar
qotopinarqotopinar ! qtvarrqtvarr

Oqotopinar
qotopinarqotopinar ! Oqotopinarqtvarr
Oqotopinar
qotopinarRqotopinar ! OqtvarrS

O
! O

(obino ima vie mogunosti za redoslijed zamjena i sve su ispravne dokle god daju smislen
konani izraz)
u konani izraz uvrste se brojevi s mjernim jedinicama (uz po potrebi odgovarajue
pretvaranje) ako je neto krivo, vjerojatno e se vidjeti po tome to se jedinice nee dobro
pokratiti i izrauna
bez panike: moda izgleda teko, ali uz malo vjebe nije preteko, a jednom kad se uvjeba
ovakav tip izvoenja i dobro poznaju sve osnovne formule (s razumijevanjem to koje slovo u
njima znai!), moe se pomou njih izraunati jako puno tipova zadataka, a nije vjerojatno da
e ita biti osjetno tee od ovog primjera

Koliki mora biti najmanji maseni udio kalijeva hidroksida u vodenoj otopini mase 1
kg koja se moe upotrijebiti za potpunu neutralizaciju 3,57 mola duine kiseline?
A. 5%
B. 10%
C. 15%
117

D. 20%
E. 25%
Rjeenje: D

Odreivanje empirijske formule primjer

Maseni udio ugljika u spoju je 14,29%, kisika 57,14%, vodika 1,190%, a ostalo je natrij.
Odredi empirijsku formulu spoja.
izraunamo maseni udio "ostalog": w(Na) = 100% 14.29% 57.14% 1.19% = 27.38%
empirijska formula pokazuje najmanji odnos brojnosti razliitih atoma a ne njihovih masa
pa treba masene udjele "prevesti" na mnoine, to je najlake uiniti tako da se zamisli uzorak
od 100 g u njemu ima onoliko grama svakog elementa koliki je postotak njegov maseni
udio (m(sastojak)=w(sastojak)m(ukupno))
dijeljenjem s molarnom masom (n=m/M) elementa izrauna se mnoina svakog elementa i
one se postave u meusobni omjer:
C O H Na

14,29 57,14 1,190 27,38

12,01
16
1,008 22,99

1,190 3,571 1,181 1,191

podijeli se svaki lan omjera s najmanjim lanom (u ovom sluaju s 1,181)

1,190 3,571 1,181 1,191

1,181 1,181 1,181 1,181

1,008 3,023 1 1,008

ako se dobiju lijepi cijeli brojevi ili ovako neto vrlo slino cijelim brojevima (ne moraju biti
tono cijeli brojevi! jer je mogue da su sastavljai zadatka koristili molarne mase na drukiji
broj znamenaka, pogreke zbog zaokruivanja i sl.), gotovo je; ako ne, mnoe se svi lanovi
istim cijelim brojem tako da se dobiju najmanji mogui cijeli brojevi (koeficijenti u empirijskoj
formuli su uvijek najmanji mogui cijeli brojevi)
i napokon:
C : O : H : Na = 1 : 3 : 1 : 1
empirijska formula: CO3HNa = (presloimo u smisleni redoslijed) = NaHCO3

Analizom je ustanovljeno da je maseni udio magnezija u spoju 21,8%, fosfora 27,7%, a

ostalo je kisik. Koja je empirijska formula tog spoja?
A. MgPO2
B. MgPO3
C. Mg2P2O7
118

D. Mg3P2O8
Rjeenje: C

Oksid mangana sadri 2,29 g mangana po gramu kisika. Koja je empirijska formula tog
oksida?
A. MnO
B. MnO2
C. Mn2O3
D. MnO3
Rjeenje: C

Razrjeivanje otopina kiseline (ili luine ili nekog iona) vodom

Budui da se dodaje samo ista voda, u kojoj nema kiseline, konana otopina sadri jednaku
mnoinu kiseline kao i poetna otopina pa moemo pisati (kroz cijeli primjer indeks 1 se
odnosi na poetnu, a 2 na konanu otopinu):

Upotrijebimo formulu za vezu mnoine i mnoinske koncentracije

O

pa je:

Konani volumen je zbroj poetnog volumena i volumena dodane vode pa je:

O

O q ( =:? r

iz ega se moe dobiti bilo poetna koncentracija, bilo konana koncentracija, bilo poetni
volumen, bilo volumen vode koji je potrebno dodati (odnosno iz toga konani volumen),
ovisno to se trai a to je zadano (za kombiniranje s masenom koncentracijom i drugim
veliinama

vidi Upotreba formula)

Koliko je mililitara HCl koncentracije 8,00 mol/dm3 potrebno za pripremu 150 mL HCl
koncentracije 1,60 mol/dm3?
A. 30,0 mL
B. 24,0 mL
C. 18,8 mL
D. 12,0 mL
Rjeenje: A
119

Koliki volumen (u mL) koncentrirane sumporne kiseline (c=18,0 mol/dm3) je potreban za

pripremu 2,50 L otopine koncentracije 1,00 mol/dm3?
A. 7,20
B. 14,4
C. 69,4
D. 139
Rjeenje: D

Mijeanje kiseline i luine

Pomijea se 50 mL sumporne kiseline koncentracije 0,10 mol/dm3 i 170 mL natrijeve luine
koncentracije 0,03 mol/dm3. Koliki je pH dobivene otopine?
napisati jednadbu kemijske reakcije
H2SO4 + 2NaOH

Na2SO4 + 2H2O

iz jednadbe oditati odnose mnoina kiseline i luine koje meusobno reagiraju (omjer
stehiometrijskih koeficijenata)
qH SO r
qNaOHr

qNaOHr

1
2

2qH SO r

izraunati mnoine iz zadanih veliina

qNaOHr

qH SO r

0,03 mol dm% 170 10% dm

0,10 mol dm% 50 10% dm

0,0051 mol

0,0050 mol

pogledati to se u reakciji posve potroi, a ega preostaje (odredi se mjerodavni reaktant

i suviak,

vidi dalje)

sa 0,0050 mol H2SO4 reagiralo bi 2 0,0050 mol = 0,010 mol NaOH

vie nego to ima,

znai sav NaOH reagira

s 0,0051 mol NaOH reagiralo bi 1/2 0,0051 mol = 0,0026 mol H2SO4

preostaje 0,0050

mol 0,0026 mol = 0,0024 mol H2SO4

izraunati ukupni volumen!
V = V(NaOH) + V(H2SO4) = 50 mL + 170 mL = 220 mL = 0,220 dm3

120

 izraunati koncentraciju preostalih H+ ili OH iona (mnoina preostale kiseline ili luine
broj H+ ili OH iz jedne molekule kiseline ili luine / ukupni volumen)
O qH - r

0,0024 mol 2
0,220 dm

0,022 mol dm%

iz toga izraunati pH ili pOH, a onda iz pH + pOH = 14 po potrebi i ono drugo

pH = log(0,022) = 1,6
*napomena: postupak vrijedi samo ako je zavrna c(H+) ili c(OH) koja se dobije vea
od otprilike 105 mol/dm3 i ako su koncentracije kiseline i luine dovoljno male da se
moe zanemariti volumen vode nastale neutralizacijom, ali takvi bi na ovoj razini
trebali biti svi zadaci
100 mL otopine kalcijeva nitrata koncentracije 0,250 mol/dm3 pomijeano je s 400
mL duine kiseline koncentracije 0,100 mol/dm3. Kolika je koncentracija nitratnih
iona u dobivenoj smjesi?
A. 0,180 mol/dm3
B. 0,130 mol/dm3
C. 0,0800 mol/dm3
D. 0,0500 mol/dm3
Rjeenje: A

Mjerodavni reaktant, suviak

esto u reakcijskoj smjesi nemamo tono onoliko svakog reaktanta koliko je potrebno
da u potpunosti prijeu u produkte, nego se samo jedan reaktant sav potroi, a ostalih
neto preostane nakon zavrene reakcije. Taj reaktant koji sav reagira te kad se on
potroi reakcija prestaje zovemo mjerodavni reaktant, a za ostale reaktante, kojih
preostane, kaemo da su u suviku. Pogreno tj. preneodreeno je rei da je
mjerodavni reaktant "onaj kojeg ima najmanje" jer se ne troi pri svakoj reakciji
jednako svakog reaktanta, nego onoliko estica reaktanta koliki je njegov
stehiometrijski koeficijent. Najlake tj. najsistematinije moemo odrediti mjerodavni
reaktant tako da za svaki reaktant kojem moemo izraunati mnoinu podijelimo tu
mnoinu s njegovim stehiometrijskim koeficijentom kako bismo izraunali "mnoinu

121

reakcija"11 (mnoina je pojam koji se ne mora odnositi samo na konkretne stvari: 1 mol
"neega" znai 6,0221023 "neega", a to "neto" mogu jednako biti atomi ugljika,
molekule vode, mali zeleni ili kemijske reakcije npr. nastajanja formulske jedinke
natrijeva klorida iz elemenata) koje se mogu odviti dok se on sav ne potroi. Onaj
reaktant za koji je ta mnoina najmanja prvi e se potroiti taj je mjerodavni reaktant.
Onda iz tako dobivene mnoine reakcija koje se doista i odviju moemo izraunati,
mnoenjem s njihovim stehiometrijskim koeficijentima, mnoine svih ostalih
reaktanata koje reagiraju (potroe se). Oduzmemo li tu potroenu mnoinu nekog
reaktanta od njegove poetne mnoine, dobit emo mnoinu koja preostaje (ne
reagira) tj. suviak. Takoer, iz mnoine reakcija moemo izraunati, mnoenjem
njegovim stehiometrijskim koeficijentom, mnoinu svakog produkta koja nastane.
Naprimjer, za reakciju:
2KMnO4(aq) + 5C2H2O4(aq) + 3H2SO4(aq)

2MnSO4(aq) + 10CO2(g) + 8H2O(l) +

K2SO4(aq)
(za pitanje kako je izjednaena ta jednadba,

vidi Redoksi)

Ako je u poetku prisutno 8 mol KMnO4 i 10 mol C2H2O4 te veliki suviak H2SO4,
mnoina reakcija koja bi se odvila dok se potroi sav KMnO4 je 8 mol / 2 = 4 mol, a dok
se potroi sav C2H2O4 je 10 mol / 5 = 2 mol, dakle zakljuujemo da je C2H2O4
mjerodavni reaktant te se doista odvije 2 mola reakcija. Pri tome se potroi 2 mol 2 =
4 mol KMnO4 te preostane suviak od 8 mol 4 mol = 4 mol KMnO4. Pri tome takoer
nastane 2 mol 10 = 20 mol CO2, 16 mol H2O, 4 mol MnSO4, 2 mol K2SO4.

Prema jednadbi: N2O3(g) + 6H2(g)

2NH3(g) + 3H2O(g)

koliko molova NH3(g) moe nastati reakcijom 0,22 mol N2O3(g) i 0,87 mol H2(g)?
A. 0,29 mol
B. 0,44 mol
C. 0,73 mol
D. 1,1 mol
Rjeenje: A

11

Neki od vas na fakultetima e se s tim pojmom susresti pod nazivom doseg kemijske reakcije.

122

Silicijev karbid, SiC, dobiva se zagrijavanjem SiO2 i C na visoke temperature, prema

jednadbi:
SiO2(s) + 3C(s)

SiC(s) + 2CO(g)

Koliko bi se najvie grama SiC moglo dobiti iz 2,00 g SiO2 i 2,00 g C?

A. 1,33
B. 2,26
C. 3,59
D. 4,00
Rjeenje: A

U dobro zatvorenoj posudi nalazi se 3 mol vodika i 2 mol kisika. Elektrinom

iskrom, bez otvaranja posude, izazvana je reakcija: 2H2(g) + O2(g)

2H2O(l). Nakon

hlaenja na sobnu temperaturu u posudi su prisutni plinovi:

A. 1 mol H2(g), 1 mol O2(g), 2 mol H2O(g) ;
C. 1 mol H2(g), 1 mol O2(g);

B. 0,5 mol O2(g), 3 mol H2O(g);

D. 0,5 mol O2(g)

Rjeenje: D

Amonijak se dobiva prema sljedeoj jednadbi: N2(g) + 3H2(g)

2NH3(g) Ako se

kad 0,5 mol N2 reagira s 0,5 mol H2 dobije 0,25 mol NH3, koliko je iskoritenje reakcije?
A. 75%
B. 50%
C. 33%
D. 25%
Rjeenje: A

2N2O4 + N2H4

6NO + 2H2O

Kolika je maksimalna masa NO (u gramima) koja se moe dobiti iz 15,5 g N2H4 i 4,68 g
N2H4?
A. 4,38
B. 5,04
C. 15,2
D. 26
123

Rjeenje: C

Stupanj disocijacije
(oprez, jedno od najnaprednijih gradiva sadranih u Ispitnom katalogu, nije nuno sadrano u
udbenicima)
Stupanj disocijacije, , je broj koji pokazuje koliki je dio od ukupne koliine elektrolita
(elektrolit je tvar koja provodi elektrinu struju pomou iona, dakle kiselina, baza ili
sol) u otopini disociran (disociran u kontekstu otopina znai prisutan u obliku iona a
ne neutralnih molekula).
= mnoina disociranih estica / ukupna mnoina otopljenog elektrolita = ravnotena
koncentracija disociranih estica / koncentracija otopine elektrolita
Dakle formulom:

qA% r
qHAr

RX% S
O qHAr

(ovo je opa formula za stupanj disocijacije jednoprotonske kiseline, analogno vrijedi i

za ostale elektrolite = [ion]/c0(spoj) )
Npr. za metansku (mravlju) kiselinu:
qHCOOHr

R% S
O qHCOOHr

Za jake kiseline i baze, 1 (koncentracija disocirane estice priblino je jednaka

ukupnoj koncentraciji tog elektrolita), zato kaemo da su potpuno disocirane.
Za slabe kiseline i baze te soli najee se pri raunjanju koristi veza stupnja disocijacije i
konstante ravnotee za reakciju disocijacije.
Primjer: Treba odrediti stupanj disocijacije octene kiseline, CH3COOH, u vodenoj otopini
koja bi se dobila mijeanjem 6,00 g "ledene" (100%tne) octene kiseline s vodom tako da je
konani volumen otopine 1,00 L, ako je pri toj temperaturi konstanta disocijacije octene
kiseline Kc = 1,75 105 mol dm3.
Rjeenje primjera: Koncentracija octene kiseline (c0(CH3COOH), moe se pisati samo c0 radi
kratkoe) je:
O

6,00 g
60,0 g mol% 1,00 L

0,100

mol
L

0,100

mol
dm

(u ovom primjeru strogo pazim na broj znamenaka, otud tolike nule)

Jednadba disocijacije je:
124

CH3COOH(aq) CH3COO(aq) + H+(aq)

pa je prema tome izraz za konstantu disocijacije:
R % SR- S
R S

PQ

Ravnotena koncentracija disocirane octene kiseline je ravnotena koncentracija njenih

aniona koji nastaju tom disocijacijom, [CH3COO]. Ravnotene koncentracije [CH3COO] i
[H+] su jednake (disocijacijom svake molekule CH3COOH koja disocira nastaje po jedan
CH3COO i po jedan H+, ni jedni ni drugi nemaju u ovom zadatku otkud drugdje doi niti
ikamo drugamo otii) pa umjesto [CH3COO][H+] moemo pisati [CH3COO]2. Zbroj
koncentracija disocirane i nedisocirane octene kiseline je njena ukupna ("poetna", "nazivna")
koncentracija tj. c0 = [CH3COO] + [CH3COOH] (jer je sva kiselina ili disocirana ili
nedisocirana), dakle [CH3COOH] = c0 [CH3COO]. Kad se to uvrsti u izraz za Kc dobije se:
R % S
O ! R % S

PQ
A izraz za stupanj disocijacije je:

R % S
O

to zajedno ini dvije jedandbe s dvije nepoznanice jer je c0 i Kc poznato a nepoznato je

(koji elimo dobiti) i [CH3COO] (koji nam zapravo ne treba osim moda kao meurezultat).
Stoga je najlake da iz druge jednadbe izrazimo [CH3COO] = c0 i uvrstimo u prvu koja
time postaje:
qO r
O ! O

PQ

O
1!

to se "sredi" u kvadratnu jednadbu s jednom nepoznanicom :

O ( PQ ! PQ

ija su rjeenja (prema

%[[: % YQ
Y

, ako netko jo ima matematikih problema s

kvadratnim jednadbama):

!PQ PQ ( 4PQ O
2O

No stupanj disocijacije mora biti pozitivan (izmeu 0 i 1) pa dolazi u obzir samo pozitivno
rjeenje, dakle:

!PQ ( PQ ( 4PQ O
2O

125

(to je naravno i openita konana formula za ovaj tip zadataka, ali preporua se razumjeti i
znati ponoviti postupak odnosno na bilo koji toan nain povezati Kc i , a ne pamtiti ovu
formulu)
Uoite da stupanj disocijacije, za razliku od konstante disocijacije, ovisi i o poetnoj
koncentraciji c0 (npr. da se isti volumen otopine pripremi od 12 g a ne 6 g octene kiseline,
ne bi bio isti). Znai, kad se uvrste brojevi (sve je u mol dm3 i pokrati se pa jedinice neu
pisati, premda preporuam da ih radije uvijek piete):

!1,75 10% ( q1,75 10% r ( 4 1,75 10% 0,100

2 0,100

0,0131

1,31 %

(budui da je stupanj disocijacije izmeu 0 i 1, esto se izraava kao postotak, naravno moe
se i ostaviti kao broj)
Budui da se u ovakve zadatke esto uplie i pH, izraunajmo jo i pH te otopine. Za to
moemo iskoristiti spomenutu injenicu da je [H+] = [CH3COO], a [CH3COO] dobijemo iz
[CH3COO] = c0 = 0,0131 0,100 mol dm3 = 0,00131 mol dm3 te je pH = log([H+]/(mol
dm3)) = log 0,00131 = 2,88 (pH jake kiseline iste koncentracije bio bi log 0,1 = 1, iz ega
opet vidimo da je jaka kiselina znatno kiselija sadri znatno vie H+ nego slaba kiselina
iste koncentracije). Za vjebu probajte iz pH i poetne koncentracije c0 doi do konstante
disocijacije Kc.
1. zadatak: Treba izraunati stupanj disocijacije magnezijevog sulfata u otopini
koncentracije 0,01 mol dm3 pri temperaturi pri kojoj je konstanta ravnotee te disocijacije 6,3
103 mol dm3.
Rjeenje 1. zadatka: = 0,54
2. zadatak: Stupanj disocijacije za reakciju LaSO4+ La3+ + SO42 pri 25C u otopini s
ukupnom koncentracijom c0(LaSO4+) = 0,01 mol dm3 iznosi 27 %. Treba izraunati
konstantu ravnotee za tu reakciju disocijacije u toj otopini pri toj temperaturi.
Rjeenje 2. zadatka: Kc = 103 mol dm3
*Napomena (krajnje je malo vjerojatno da e se traiti na maturi, ali pojavljuje se na
fakultetima, a u srednjokolskoj nastavi kemije ponekad se mijeaju stupanj i faktor
disocijacije): Veza izmeu stupnja disocijacije () i faktora disocijacije (i) pri raunanju
koligativnih svojstava: i = 1 + (v 1), pri emu je v broj iona koji nastaju potpunom
disocijacijom jedne estice,

npr. za Na2SO4 v = 3 (nastaju 2 Na+ i 1 SO42), gotovo uvijek

se rauna za tvari za koje je v = 2 pa se formula moe pojednostaviti u i = 1 + .

126

Stupanj disocijacije poseban je sluaj pojma stupanj reakcije, koji se definira kao broj
(odnosno mnoina, koncentracija, parcijalni tlak... jer je sve to proporcionalno) estica koje su
reagirale podijeljen s poetnim brojem (ili sl.) odgovarajuih estica,

npr. za reakciju

N2O4(g) 2NO2(g) stupanj reakcije je N(raspadnuti N2O4) / N(poetni N2O4) = 1/2N(NO2) /

[N(N2O4) + 1/2N(NO2)] (umjesto N moe i n, c, p, V... samo bitno da je ista veliina za sve
lanove izraza) jer raspadom svake estice N2O4 nastaju dvije estice NO2 pa je broj
raspadnutih N2O4 jednak polovici nastalih NO2.
Red reakcije
(takoer je rije o izrazito naprednijem gradivu koje se ne nalazi esto u srednjokolskim
udbenicima i strogo uzevi red reakcije nije u ispitnom katalogu, ali ambicioznijima bi
moglo biti lake rijeiti neke zadatke ako razumiju to je red reakcije)
Brzina reakcije za veinu kemijskih reakcija u poetnom trenutku reakcije proporcionalna je
poetnim koncentracijama nekih sudionika rekacije potenciranima na neke potencije, tj.:
L

1 OqAr
qAr F

ArO qBr

v = brzina reakcije
(A) = stehiometrijski koeficijent nekog reaktanta (ili produkta) A
c(A) = promjena koncentracije tog istog reaktanta (ili produkta) u vremenu t
k = konstanta ("koeficijent brzine reakcije", razliita za svaku reakciju)
c0(A), c0(B)... = poetne koncentracije reaktanata (ili ak nekih drugih tvari, kao to su
katalizatori, ali u pravilu ne produkata), esto e se u izrazu umjesto toga vidjeti [A] itd. to
inae oznaava ravnotene koncentracije, tako se pie radi kratkoe, ali ovaj izraz vrijedi za
koncentracije u bilo kojem trenutku reakcije, dakle i poetne i ravnotene i sve izmeu
m, n... NISU nuno jednaki stehiometrijskim koeficijentima a, b... osim ako je rije o tzv.
elementarnim reakcijama koje se doista odvijaju samo tako da se te estice sudare ili jedna
estica bez sudara s drugim esticama raspadne na vie njih veina kemijskih reakcija
odvija se po sloenijim mehanizmima
Red reakcije po nekoj tvari A (u odnosu na tvar A, s obzirom na tvar A) je potencija m na
koju je c0(A) u tom izrazu potencirano. Ukupni red reakcije je zbroj svih takvih potencija m +
n + ... Brzina reakcije nultog reda ne ovisi o koncentraciji nijedne od tvari koje sudjeluju u
reakciji, nego je konstantna (uvijek ista): v = k (tj. v = kc00(A), a bilo koji broj potenciran na
nultu potenciju je 0). Takve kemijske reakcije su rijetke, no radioaktivni raspad je uvijek
127

nultog reda (zato je i "vrijeme poluraspada" tj. vrijeme polureakcije ili poluvrijeme reakcije =
vrijeme potrebno da se koliina radioaktivnog elementa smanji na polovicu, isto bez obzira na
veliinu poetnog uzorka radioaktivne tvari). Brzina reakcije prvog reda proporcionalna je
koncentraciji: v = kc0(A). Brzina reakcije ukupno drugog reda proporcinalna je kvadratu
koncentracije jedne tvari v = kc02(A) (tada je drugog reda i po toj tvari) ili umnoku poetnih
koncentracija dviju tvari v = kc0(A)c0(B) (tada je prvog reda po svakoj od tih tvari) itd. U
nekim sloenijim sluajevima red reakcije ne mora biti cijeli broj. Svaki trenutak reakcije
moe se proglasiti "poetnim" pa je brzina reakcije na isti nain proporcionalna
koncentracijama tih tvari u bilo kojem trenutku.
Zadaci:
1. Reakcija je drugog reda u odnosu na reaktant A. Kako e se promijeniti poetna brzina
reakcije ako se uzme dvostruko vea poetna koncentracija reaktanta A i dvostruko
manja poetna koncentracija reaktanta B?
A. poveat e se 2 puta
B. poveat e se 4 puta
C. ostat e ista
D. smanjit e se 4 puta
2. Brzina reakcije za neku reakciju ovisi o koncentracijama tvari C i D prema formuli: v
= kc0(C)c0(D). Kako e se promijeniti poetna brzina reakcije ako se uzme dvostruko
vea poetna koncentracija tvari C i trostruko vea poetna koncentracija tvari D?
A. poveat e se 2 puta
B. poveat e se 3 puta
C. poveat e se 5 puta
D. poveat e se 6 puta
Rjeenja:
1. B
2. D

Red reakcije (i koeficijent brzine reakcije) esto se eksperimentalno odreuje tako da se mjeri
poetna brzina reakcije pri razliitim poetnim koncentracijama reaktanata.
Primjer: Eksperimentalno je ustanovljeno da brzina neke reakcije ovisi samo o
koncentracijama reaktanata E i F te da su brzine reakcija u eksperimentima 1, 2 i 3 (koji su se
odvijali na istoj temperaturi i ostalim uvjetima) s danim poetnim koncentracijama E i F:
1
2
3

c0(E) / (mol dm3)

2,7 102
2,7 102
5,4 102

c0( F) / (mol dm3)

2,7 102
5,4 102
2,7 102

v / (mol dm3 s1)

4,8 106
9,6 106
9,6 106
128

Treba odrediti "zakon brzine reakcije" tj. izraz za ovisnost v o c0(E) i c0(F), dakle redove
reakcije u odnosu na E i F i koeficijent brzine reakcije.
Ako brzina reakcije ovisi samo o koncentracijama E i F, moemo pisati v = kc0m(E)c0n(F).
Gledamo po emu se pojedini eksperimenti razlikuju. U eksperimentu 2 u odnosu na
eksperiment 1 udvostruena je c0(F) (a c0(E) je ista) te se i brzina reakcije udvostruila, stoga
moemo zakljuiti da je brzina reakcije izravno proporcionalna c0(F), tj. n = 1, dakle v =
kc0m(E)c0(F). Isto tako, u eksperimentu 3 u odnosu na eksperiment 1 udvostruena je c0(E) i
brzina reakcije se takoer udvostruila, dakle i m = 1 pa je v = kc0(E)c0(F), reakcija je 1. reda
u odnosu na E i u odnosu na F, a ukupno 2. reda. Preostaje samo odrediti konstantu
(koeficijent brzine) k, to moemo iz podataka iz bilo kojeg od ova tri eksperimenta (mora se
iz svakog dobiti jednako), k = v / (c0(E)c0(F)), npr. iz eksperimenta 1, k = 4,8 106 mol dm3
s1 / (2,7 102 mol dm3 2,7 102 mol dm3) = 6,6 109 dm3 mol1 s1, dakle v = 6,6
109 dm3 mol1 s1 c0(E)c0(F). Iz toga, naravno, moemo izraunati poetnu brzinu rekacije pri
bilo kojim poetnim koncentracijama E i F, npr. za c0(E) = 1,3 102 mol dm3 i c0(F) = 9,2
103 mol dm3, brzina reakcije je v = 6,6 109 dm3 mol1 s1 1,3 102 mol dm3 9,2
103 mol dm3 = 7,9 105 mol dm3 s1.

Treba jo jednom napomenuti da se red reakcije openito izravno tie samo brzine reakcije,
NE i ravnotee. Jedino, za spomenute elementarne reakcije vrijedi: ako je v1 brzina napredne
(reaktanti produkti) a v1 brzina povratne (produkti reaktanti) reakcije odnosno k1
koeficijent brzine napredne a k1 koeficijent brzine povratne reakcije, ako je jednadba
reakcije aA + bB + ...

xX + yY +... , brzine su v1 = k1[A]a[B]b..., v1 = k1[X]x[Y]y..., a u

ravnotenom stanju je uvijek v1 = v1 (definicija ravnotee je da se povratna i napredna

reakcija odvijaju istom brzinom!) dakle za elementarne reakcije u ravnotei k1[A]a[B]b... = k
1[X]

[Y]y... , iz ega slijedi da je za takve reakcije (tj. one u kojima se sve potencije u izrazima

za brzine napredne i povratne reakcije podudaraju sa stehiometrijskim koeficijentima

pripadajuih reaktanata u jednadbi) konstanta ravnotee Kc = [X]x[Y]y.../([A]a[B]b...) = k1 / k
1.

129

4. Kemijski sustavi (tvari)

4.1. Podjela tvari po sloenosti
TVARI

ISTE TVARI

SMJESE
fizikalni postupci

KEMIJSKI
HETEROGENE
juha

HOMOGENE

SPOJEVI

kemijske
reakcije

ELEMENTARNE
TVARI

vodovodna
voda

destilirana

grafit

voda
Sastojci u smjesi zadravaju veinu svojih svojstava, a elementi u spoju ne zadravaju
svojstva elementarnih tvari.
Isti spoj sadri uvijek iste udjele elemenata, a udjeli sastojaka u smjesi mogu varirati. Za
kemijski spoj moe se napisati kemijska formula, a za smjesu ne.
Heterogene smjese imaju pomalo razliit sastav i svojstva u svojim razliitim dijelovima,
njihovi se sastojci mogu razlikovati golim okom, povealom ili (svjetlosnim) mikroskopom.
Homogene smjese imaju u svojim razliitim dijelovima jednolian sastav i svojstva, sastojci
im se ne mogu vizualno razlikovati.
Elementarna tvar sastoji se od atoma samo jednog elementa.

4.2. Temeljni fizikalni postupci odvajanja tvari iz smjesa

Iz heterogene smjese:
Taloenje
prieka se da se vrste estice slegnu na dno tekuine (uvjet: da imaju znatno veu
gustou od tekuine i da su dovoljno velike) dakle ine talog, i zatim dekantacija
(odlijevanje tekuine iznad taloga) i/ili filtracija (proputanje kroz filtar papir, gazu... kroz
ije pore tekuina prolazi, a talog ne moe proi)

npr. smjesa pijeska i vode

Iz homogene smjese:
130

Prekristalizacija smjesa se otopi u otapalu u kojem se topljivost tvari koju elimo izdvojiti
znatno mijenja promjenom temperature (najee raste porastom temperature), zatim se
otopina dovede na temperaturu na kojoj je topljivost to manja, pri tome se izluuju kristali
otopljene tvari, koji se onda odvajaju filtracijom

npr. prekristalizacijom se moe dobiti

KNO3 iz vodene otopine koja sadri K+, Na+, Cl i NO3 ione jer je pri niskoj temperaturi
topljivost KNO3 puno manja od topljivosti bilo koje druge soli koja moe nastati
kombinacijom tih iona
Destilacija ako se vrelita sastojaka smjese dovoljno razlikuju, zagrijavanjem se ispari tvar
koja ima najnie vrelite (odnosno vie tvari redom po vrelitu frakcijska destilacija) te se
kondenzira u hladnijem dijelu aparature (jer se ne eli izgubiti ni tu tvar), a ostale preostaju u
poetnoj smjesi

npr. iz morske vode ili vodene otopine modre galice tj. vodene otopine

gotovo bilo kakvih soli moe se izdvojiti destilirana voda, a otopljene soli preostaju u
vrstom stanju
Sublimacija ako zagrijavanjem neki sastojak sublimira (

npr. jod, naftalen, sumpor... u

pravilu molekulski kristali jer su meu esticama u njima najslabije privlane sile), u
plinovitom stanju izlazi iz smjese (te se hlaenjem moe resublimirati, kondenzirati u drugom
dijelu aparature) (*na isti nain mogu se odvojiti i tvari koje se zagrijavanjem reverzibilno
raspadaju na plinove,

npr. amonijev klorid, no to dakako nije sublimacija)

Ekstrakcija (izmukivanje) ako je otopljena tvar znatno topljivija u nekom drugom otapalu
(

npr. jod u nepolarnom organskom otapalu kao to je heksan ili eter nego u vodi) koje se s

prvotnim otapalom ne mijea, dodatkom tog drugog otapala otopini te mukanjem (u lijevku
za odjeljivanje) vei dio te tvari prelazi u to drugo otapalo
Kromatografija na temelju razliite brzine kretanja razliitih estica noenih otapalom po
nekoj vrstoj fazi (ovisi o razlici u jakosti vezanja estica na otapalo i na vrstu fazu)
npr. kromatografija na papiru, na kredi, na tankom sloju silikagela, u stupcu silikagela,
plinska (inertni plin je otapalo za druge plinove) (kromatografija je ee analitika tehnika
tj. razdvajaju se vrlo male koliine tvari kako bi im se mogao ustanoviti identitet, no moe se
provoditi i na veliko) dobila je ime jer su tako prvo razdvajane obojene tvari (biljni
pigmenti), no mogu se razdvajati i neobojene tvari koje se onda uine vidljivima kemijskom
reakcijom (npr. s I2 ili H2SO4), zagrijavanjem, pod UV svjetlom i sl.

npr. napravite toku

nevodootpornim flomasterom, najbolje neke od neosnovnih boja na papirnatoj maramici

131

oko 1 cm od ruba i uronite taj rub u vodu (bez da toka bude uronjena) te ostavite nekoliko
minuta

4.3. Temeljna fizikalna svojstva

Agregacijsko (agregatno) stanje
stanje

vrsto (s)12

tekue (l)

plinovito (g)

estini opis

estice su si meusobno

estice su si

estice su si

vrlo blizu (malo je

meusobno udaljenije,

meusobno vrlo

praznog prostora meu

nepravilnije

udaljene, posve

njima), uglavnom

rasporeene (manje

nepravilno

pravilno poredane (kae

ureena struktura),

rasporeene, slobodno

se da je struktura

gibaju se slobodnije,

se gibaju, privlane sile

ureena), ne gibaju se

privlane sile su slabije

su vrlo slabe

stalan volumen, ali ne i

nestalan oblik i

oblik (poprima oblik

volumen (ispunjava sav

posude)

raspoloivi prostor)

slobodno (samo malo

titraju oko ravnotenih
poloaja), privlane sile
meu njima su jake
opaziva svojstva

stalan oblik i volumen

Promjene agregacijskih stanja

12

engl. s = solid, l = liquid, g = gas

132

KONDENZACIJA

SUBLIMACIJA

entalpija sustava

plin (g)

KONDENZACIJA
ISPARAVANJE

tekuina (l)
TALJENJE

vrsta tvar
(s)

OVRIVANJE

etvrtim agregatnim stanjem, plazmom tj. ioniziranim plinom (smjesa kationa i elektrona u
plinovitom stanju) za iji je nastanak potrebna jo puno vea energija (postoji samo na vrlo
visokim temperaturama), kemija se rijetko bavi.
vrsto stanje esto se naziva kruto, ali kemiari i fiziari dogovorili su se da je to pogreno jer
se naziv kruto u fizici koristi za vrsto tijelo koje nije elastino.
Plinovi i tekuine zajedniki se nazivaju fluidi, a tekuine i vrste tvari zajedniki se nazivaju
kondenzirane faze (zato je kondenzacija promjena plina bilo u tekue bilo u vrsto).
"Faza" je pojam koji je slian agregatnom stanju, ali razlikuje i jo neka stanja, od kojih je
najvanije "otopina" tj. "otopljena tvar u otopini" ((aq) ako je otapalo voda, (sln) inae).
Kristalizacija je naziv za promjenu u vrsto stanje koji se naputa jer nemaju sve vrste tvari
jasnu kristalnu strukturu te se ee koristi kao naziv za oslobaanje kristalnih vrstih tvari iz
otopine (obrnuti proces od otapanja).
Promjena iz plinovitog u vrsto (obrnuto od sublimacije) naziva se i resublimacija, ali to nije
tono jer resublimacija znai ponovna sublimacija te se taj naziv koristi i za proiavanje
tvari (razdvajanje smjesa) uzastopnim sublimacijama. Bolje je promjenu iz plinovitog u vrsto
nazvati desublimacija.

Vrelite je temperatura na kojoj tvar prelazi iz tekueg u plinovito stanje (ili obrnuto), pri
kojoj je tlak para tekuine jednak vanjskom (atmosferskom) tlaku.
Talite je temperatura na kojoj tvar prelazi iz vrstog u tekue stanje (ili obrnuto).
133

Tvrdoa
Kovalentni kristali su najtvri (dijamant; SiO2 = kvarc), zatim ionski, molekulski
kristali su najmanje tvrdoe; tvrdoa metala moe biti vrlo raznolika.
Magnetinost
Prirodno su magnetini (feromagnetini) neki metali, od kojih su esti Fe, Co, Ni, te neki
njihovi spojevi (

npr. Fe2O3).

Gustoa
gustoa = masa/volumen
Optika aktivnost
je zakretanje ravnine polarizirane svjetlosti, svojstvo samo svih kiralnih tvari
(molekula)

vidi enantiomeri pod Vrste kemijskih formula i izomeri, to je jedino

fizikalno svojstvo po kojem se enantiomeri razlikuju.

Elektrina vodljivost

Elektrinu struju dobro vode sve tvari u kojima se nabijene estice mogu slobodno gibati:
metali i grafit (gibaju se elektroni), vodene otopine i taline svih ionskih tvari (soli) (gibaju
se anioni i kationi); poluvodii (npr. polumetali) bolje vode elektrinu struju pri vioj
temperaturi.
Toplinska vodljivost

4.4. Fizikalna svojstva ionskih tvari i elektrina svojstva njihovih

taljevina ili otopina
Veina ionskih tvari imaju visoko talite (ili temperaturu sublimacije ili raspada), vie nego
veina molekulskih tvari, jer meu ionima djeluju jake elektrostatske privlane sile, a isto
tako i visoko vrelite. Ionski kristali imaju veliku tvrdou i dobru kalavost (pravilno lomljenje
po kristalnim plohama pri udarcu). Veina ionskih tvari dobro je topiva u vodi (jer je
pogodno da polarne molekule vode okruuju hidratiziraju ione, koji su nabijene estice).
U vrstom stanju ne provode elektrinu struju, ali vodene otopine i taline ionskih tvari dobro
provode elektrinu struju gibanjem iona, zato se takve vodene otopine i taline nazivaju
elektroliti.

134

4.5. Kristalne strukture

Kristali su vrste tvari koje imaju pravilnu unutranju grau odredivi raspored atoma koji se
beskonano13 periodino ponavlja u tri dimenzije. Taj raspored zove se kristalna reetka.
Posljedica takve strukture najee je vanjski oblik geometrijskog tijela omeenog ravnim
plohama. vrste tvari koje nemaju takvu pravilnu unutranju grau zovu se amorfne tvari (
npr. staklo, guma).
Jedinina (elementarna) elija je najmanji14 djeli kristala ijim se ponavljanjem (slaganjem
puno jedininih elija jednu uz drugu) u tri dimenzije moe sloiti cijeli kristal (kristalna
reetka).

Openite oznake i formule za raunanje s (kubinim) jedininim elijama (prvenstveno se

trai povezivanje gustoe s osobinama jedinine elije; preporuam ne uiti napamet
formule i brojke, nego s razumijevanjem nauiti kako ih izvesti iz izgleda jedininih elija, koje
ionako treba i znati nacrtati preporuam i da ih dok uite probate napraviti od plastelina):
r = polumjer atoma
a = duljina brida jedinine elije
d = a2 = plona dijagonala kocke (formula se moe izvesti pomou Pitagorinog pouka
za pravokutni trokut koji d ini s bridovima a)
D = a3 = prostorna dijagonala kocke (formula se moe izvesti pomou Pitagorinog
pouka za pravokutni trokut koji D ini s plonom dijagonalom d i bridom a)
V = volumen jedinine elije
Va = volumen jednog atoma
volumen kocke (kubine jedinine elije): V = a3
volumen kugle: Va = (4/3) r3 (volumen atoma rauna se prema volumenu kugle)
Z = broj atoma u jednoj eliji
gustoa:

L F
L

XD

13

Kristali, naravno, nisu beskonani, ali budui da su atomi jako mali i kristali se sastoje od jako puno atoma, iz
perspektive jednog atoma kristal se ini praktiki beskonaan.
14
esto se radi praktinosti za promatranje i raunanje ne bira ba najmanja mogua jedinina elija, nego
najmanja koju je zgodno vizualizirati. Moguih odabira jedinine elije ima beskonano, bira se najpraktiniji,
obino omeen jezgrama atoma.

135

(Ar = relativna atomska masa, u = unificirana atomska jedinica mase, NA = Avogadrova

konstanta, M = molarna masa)
udio prostora koji zauzimaju atomi (Ks = koeficijent slaganja):
P

L L F
L

udio prazinina = 1 udio prostora koji zauzimaju atomi

KB = koordinacijski broj (broj atoma kojima je atom okruen)

Beskonano periodino ponavljanje atoma u jednoj dimenziji:

...

...

jedna od moguih

jedinina elija moe se uzeti i ovako, itd.,

jedininih elija (u

naravno kako god ju uzmemo mora joj

1D duina duljine

pripadati isti broj atoma

2r, pripada joj 2

= 1 atom)
(crne toke su poloaji jezgara atoma (naravno neusporedivo vee nego to bi jezgre u ovom
mjerilu bile), vei krugovi su granice elektronskog oblaka radijusa (udaljenost izmeu
jezgara)/2 radi jasnoe treba imati na umu da elektronski oblak nije omeen vrstim
granicama, samo ga tako lake prikazujemo i radi jednostavnosti baratamo s atomima kao
kuglicama)
U dvije dimenzije atomi se mogu sloiti ovako:

najzgodnija jedinina elija u 2D je povrina omeena prikazanim

spojnicama jezgara, pripada joj 4 = 1 atom

136

Ili ovako (gui raspored ostaje manje praznog prostora, to je najee pogodnije):

jedininoj eliji pripada 2 1/3 + 2 1/6 = 1 atom, kao i u prolom sluaju, ali
zauzima manju povrinu (povrina kvadrata = a2, povrina romba = a2 sin, sin je
uvijek <1, je bilo koji od unutranjih kuteva romba) pa se u isti prostor moe
smjestiti vie atoma i zato je raspored gui
U tri dimenzije temeljni tipovi kristalnih struktura izgraenih od istovrsnih atoma:
Raspored u kojem se slojevi poput prvog prikazanog 2D rasporeda slau tono jedan iznad
drugoga (jezgra nad jezgru) je jednostavna (primitivna) kubina kristalna reetka.
Jedinina elija joj je kocka u ijim su vrhovima jezgre atoma.

(na prvom prikazu atomi su prikazani sa svojim cijelim atomskim radijusom (koji je jednak
polovici udaljenosti izmeu najbliih jezgara), dodiruju se na bridovima kocke, a na drugom
prikazu prikazan je samo mali dio prostora oko jezgara prikazi su istoznani, koristi se onaj
na kojem je za tu svrhu lake vidjeti)
Jedininoj eliji pripada samo ono to se nalazi unutar kocke (atomi su presjeeni plohama
kocke kao to su u 2D presjeeni duinama):

137

Runo se jedinina elija crta ovako:

Tlocrt baze jedinine elije:

iz ega se vidi da je a = 2r (atomi se dotiu na bridovima kocke)

Svaki atom je podijeljen izmeu 8 susjednih jedininih elija odnosno jednoj jedininoj eliji
pripada 1/8 svakog atoma:

pa je Z = 1/8 8 = 1

jedininoj eliji pripada 1 cijeli atom

Svaki atom dotie 6 drugih atoma pa je KB = 6

Koliko atoma sadri jedinina elija na slici? (atomi su na svim uglovima, dva atoma na
nasuprotnim plohama i etiri atoma na bridovima jedinine elije)

138

A. 2;

B. 3;

C. 4;

D. 7

Rjeenje: B

Radioaktivni metal polonij kristalizira po tipu primitivne kubine strukture. Polumjer

atoma Po je 190 pm. Izraunaj:
a. duljinu brida elementarne elije;
b. gustou polonija.
Rjeenje: a. 380 pm, b. 6,32 g/cm3

Raspored u kojem se slojevi poput prvog prikazanog 2D rasporeda slau jezgra nad prazninu
pa jezgre treeg sloja nad jezgre prvog sloja je prostorno (volumno) centrirana kubina
kristalna reetka. Jedinina elija joj je kocka kojoj se jezgre atoma nalaze u svim vrhovima
i u sredini.

Atomi se dotiu na prostornoj dijagonali

139

pa je 4r = D = a3
Svaki atom na vrhovima podijenjen je izmeu 8 susjednih elija (svakoj pripada 1/8 tog
atoma), a atom u sredini cijeli pripada jednoj eliji pa je

Svaki atom "dotie" 8 atoma (promotri atom na sredini jedinine elije dotie po
prostornim dijagonalama onih preostalih 8 na vrhovima) pa je KB = 8

Zadatak: Kristalna struktura molibdena je karakterizirana volumno centriranom kockom.

Polumjer atoma Mo je 136 pm. Izraunaj:
a. duljinu brida elementarne elije;
b. gustou molibdena;
c. udio praznog prostora u kristalu molibdena.
Rjeenje: a. 314 pm, b. 10,3 g/cm3, c. 32%

Raspored u kojem se slojevi poput drugog prikazanog 2D rasporeda slau jezgra nad
prazninu pa jezgre treeg sloja nad jezgre prvog sloja je heksagonska kristalna
reetka. Najmanja jedinina elija joj je uspravna etverostrana prizma ija je baza
romb, ali esto se radi jednostavnosti za jedininu eliju uzima uspravna esterostrana
(heksagonska) prizma koja se sastoji od tri susjedne takve etverostrane prizme.
140

Volumen heksagonske prizme: V = Bc = 6a2 3 /4 c = a2c3/2

Susjedni atomi se "dotiu" na bridu baze prizme pa je a = 2r
Duljina brida c moe se izraunati: jednaka je dvostrukoj visini tetraedra (vidi sliku) u ijim su
vrhovima jezgre tri susjedna atoma na bazi i onog iznad njih, visinu tetraedra moe se
izraunati Pitagorinim poukom ako znamo da njen poetak dijeli visinu jednakostraninog
trokuta koji je baza tetraedra 1 (dio kod brida) : 2 (dio kod vrha), ali to nadilazi okvire
mature.

Svaki atom "dotie" 6 atoma u istoj ravnini, 3 iznad i 3 ispod pa je:

KB = 12
U jedininoj eliji (heksagonskoj prizmi) nalazi se 6 atoma (pola od svakog na sredini
baze + estina od svakog na vrhu + 3 cijela u sredini prizme):
141

Z = 21/2 + 261/6 + 3 = 6
Kao jedinina elija heksagonske kristalne reetke esto se uzima i samo treina
heksagonske prizme (etverostrana prizma kojoj je baza romb stranice a i visina c).
Tada se u jedininoj eliji nalazi 6/3 = 2 atoma.
Zadatak: Kristalna struktura kobalta opisana je gustom heksagonskom slagalinom. Duljina
stranice baze elementarne elije kobalta iznosi a=250,1 pm, a gustoa 8,85 g/cm3. Koliki je
osni omjer c/a?
Rjeenje: 1.63

Raspored u kojem se slojevi poput drugog prikazanog 2D rasporeda slau jezgra nad prazninu
pa jezgre treeg sloja nad praznine i prvog i drugog sloja (vidi sliku)

a = prvi sloj atoma

b = drugi sloj atoma
c = trei sloj atoma

je plono centrirana kubina kristalna reetka. Jedinina elija joj je kocka kojoj se
jezgre atoma nalaze na svim vrhovima i na sreditima svih ploha (sjecitima plonih
dijagonala) (ako slaete 3D model prema gornjoj slici, da bi se vidjela kubina struktura
model treba zarotirati).

142

Susjedni atomi se "dotiu" na plonoj dijagonali pa je: 4r = d = a2

Svaki atom na vrhovima podijeljen je izmeu 8 susjednih elija, a atom u sredini plohe
pripada dvjema elijama pa je:

Svaki atom "dotie" 12 atoma (4 u istoj ravnini, 4 gore i 4 dolje) pa je KB = 12

Plono centrirana kubina i heksagonska kristalna reetka nazivaju se "guste" jer imaju
najvei (jednaki) koeficijent slaganja (najvei i jednaki koordinacijski broj, takoer).

Zadatak: Srebro kristalizira u plono centriranoj kubinoj reetki.

a. Koliko se atoma nalazi u jedininoj eliji plono centrirane kubine reetke?
b. Ako je gustoa srebra 10,5 g/cm3, kolika je duljina stranice jedinine elije?
c. Koliki je polumjer atoma srebra?
143

Rjeenje: a. 4; b. 409 pm; c. 145 pm

Zadatak: Eksperimentalno je ustanovljeno: gustoa nikla je 8,9 g/cm3, polumjer

atoma nikla 0,125 nm, a duljina brida kubine kristalne reetke nikla 0,353 nm. Odredi
tip kubine kristalne reetke nikla (jednostavna, plono centrirana, volumno
centrirana).
Rjeenje: Z = 4

plono centrirana

Temeljni tipovi struktura binarnih spojeva kubina kristalna reetka (V = a3)

Binarni ionski spojevi su spojevi ije se formulske jedinke sastoje od po jednog kationa i
aniona (naboj kationa jednak je naboju aniona).
A = anion, K = kation

anion i anion odnosno kation i kation se u kristalnoj reetki

meusobno ne "dotiu" (istovrsni naboji se odbijaju) nego se uvijek "dotiu" anion i kation
(naboji razliitog predznaka se privlae)
Z = broj formulskih jedinki u jednoj eliji
struktura CsCl

Kad su anion i kation priblino jednake veliine, reetka se sastoji od dviju primitivnih
reetaka "uguranih" jednu u drugu tako da su ioni jedne u sreditima elija druge; anion i
kation se "dotiu" na prostornoj dijagonali.
D = a3 = 2r(A) + 2r(K)
Z = 1 = 1A + 1K
KB = 8

144

Zadatak: Talijev(I) klorid, TlCl, kristalizira po tipu reetke CsCl. Najmanja udaljenost
izmeu sredita Tl+ i Cl iona je 333 pm. Izraunaj:
a. duljinu brida elije TlCl;
b. gustou talijevog(I) klorida izraenu u g cm3.
Rjeenje: a. 384 pm; b. 7,03 g cm3

struktura NaCl

Kad je kation znatno manji od aniona, reetka se sastoji od dviju plono centriranih reetaka
"uguranih" jednu u drugu tako da su ioni jedne izmeu iona druge; anion i kation "dotiu" se
na bridu.
a = 2r(A) + 2r(K)
Z = 4 = 4A + 4K
KB = 6
Zadatak: Srebrov klorid, AgCl, kristalizira po tipu reetke NaCl. Gustoa AgCl je 5,57 g cm3.
Izraunaj:
a. duljinu brida elementarne elije AgCl
b. najmanju udaljenost izmeu sredita iona Ag+ i Cl.
Rjeenje: a. 555 pm, b. 278 pm

145

KRISTALNE STRUKTURE

OD ISTOVRSNIH ATOMA (METALI)

BINARNI IONSKI SPOJEVI

AK

CsCl

D =2r(A) + 2r(K)

A>>K

NaCl

a = 2r(A) + 2r(K)

(guste)

JEDNOSTAVNA

PROSTORNO

PLONO

HEKSAGONSKA

a = 2r

CENTRIRANA

CENTRIRANA

a = 2r

D = 4r

d = 4r

KUBINE

4.6. Disperzni sustavi

= sustavi u kojima je tvar jednakomjerno rasprena u drugoj tvari
disperzna faza tvar koje ima manje (u otopinama otopljena tvar), koja je rasprena
u drugoj tvari
146

 disperzno sredstvo tvar koje ima vie (u otopinama otapalo)

(dogovorno moemo rei i drukije, npr. 96postotna otopina etanola sadri 96% etanola i
4% vode tj. uobiajeno je rei da je voda otapalo bez obzira koliko je ima; ako je samo jedna
od tvari tekuina, uobiajeno je rei da je ona otapalo bez obzira koliko je ima)
vrsta disperznog sustava
otopina
koloidni sustav

priblino promjer
estica disperzne faze
< 1 nm
1 nm 200 nm

> 200 nm

grubo disperzni sustav

(suspenzija)
Koloidni sustavi

vrsta smjese
homogena
na granici
("mikroheterogena"), u
pravilu se smatraju
homogenim
heterogena

Posebna svojstva koloidnih sustava uzrokovana su veliinom estica disperzne faze, po kojoj
su oni izmeu heterogenih i homogenih smjesa. Jedno od tih svojstava je Tyndallov fenomen
pojava rasprenja svjetlosti na esticama koloidnih dimenzija (npr. suneva svjetlost na
praini u zraku).
Tipovi koloidnih sustava:
disperzna faza
tekuina

u disperznom
sredstvu
u plinu

ime sustava
aerosol

vrsta tvar

u plinu

aerosol

plin

u tekuini

pjena

tekuina

u tekuini

emulzija

vrsta tvar
plin
tekuina
vrsta tvar

u tekuini
u vrstoj tvari
u vrstoj tvari
u vrstoj tvari

sol, gel
vrsta pjena
vrsta emulzija
vrsti sol, gel

primjeri
magla (voda u zraku),
lak za kosu,
dezodoran
dim (aa u zraku),
praina u zraku
sapunica (zrak u vodi
u kojoj je otopljen
sapun), lag
majoneza (ulje u
vodi), mlijeko
elatina
plovuac, stiropor
maslac (ulje u masti)
obojeno staklo, elik

4.7. Koligativna svojstva

Koligativna svojstva su svojstva otopina koja ovise samo o broju estica otopljene tvari
(promjena svojstva u odnosu na isto otapalo proporcionalna je broju estica otopljene
tvari), a ne i o vrsti (kemijskom identitetu) tih estica (ali ovise o kemijskom identitetu
147

otapala!): promjena tlaka pare*, snienje ledita (talita), povienje vrelita, osmotski tlak
za raunanje s potonja tri

vidi poglavlje Raunanje u kemiji

*Raoultov zakon: tlak pare otapala iznad otopine jednak je umnoku mnoinskog
udjela otapala i tlaka pare istog otapala pri istim uvjetima (za idealne otopine, tj.
prvenstveno u pravilu sve otopine u kojima je samo otapalo tekuina, a otopljene tvari vrste
tvari koje kemijski ne reagiraju s otapalom te je mnoinski udio otapala velik)
qotopinar

qotapalorqisto otapalor

4.8. Topljivost
Topljivost je koliina neke tvari (najee vrste, ali moe i plina ili druge tekuine) koja se
moe otopiti u odnosu na koliinu otapala (tekuine15 u kojoj se otapa), najee se iskazuje
u gramima tvari koja se moe otopiti u 100 g otapala, ili maksimalnim masenim, mnoinskim
ili volumnim udjelom ili omjerom, masenom ili mnoinskom koncentracijom, ili molalnou
(

vidi Raunanje u kemiji, dobro je znati uz poznatu gustou otopine preraunavati

izmeu tih veliina).

Topljivost se moe iskazivati i produktom topljivosti Ksp = konstanta ravnotee za reakciju
prelaska vrste tvari u ione u otopini,

npr. AgCl(s)

Ag+(aq) + Cl(aq), Ksp = [Ag+][Cl]

4.9. Procesi tijekom otapanja

1) razaranje kristalne strukture endotermno potrebna je energija za razaranje kemijskih
veza koje dre kristalnu strukturu na okupu (entalpija kristalne strukture > 0 )
2) solvatacija (hidratacija ako je otapalo voda) egzotermna molekule otapala okruuju
estice otopljene tvari, uspostavljanjem interakcija izmeu otapala i otopljene tvari oslobaa
se energija (entalpija solvatacije (hidratacije) < 0 )

15

Mogu se razmatrati i vrste i plinovite otopine, ali nije potrebno.

148

kationi (g) + anioni (g)

ENTALPIJA

entalpija sustava

ENTALPIJA

HIDRATACIJE

KRISTALNE
STRUKTURE
kationi (aq) + anioni (aq)
ionska tvar (s)

ENTALPIJA OTAPANJA

entalpijski dijagram za endotermno otapanje ionske tvari u vodi (za egzotermno je entalpija
otapanja negativna, kationi (aq) + anioni (aq) imaju manju entalpiju nego ionska tvar (s) pa
su nie na dijagramu)

4.10. Utjecaji na topljivost

Topljivost soli poveava se porastom temperature ako je otapanje endotermno (pozitivna
entalpija otapanja = entalpija hidratacije brojano manja od entalpije kristalne
strukture), a smanjuje porastom temperature ako je egzotermno (obrnuto: negativna
entalpija otapanja = entalpija hidratacije brojano vea od entalpije kristalne strukture)
(

vidi Kemijska ravnotea)

Topljivost soli manja je u otopinama u kojima je ve prisutan neki ion te soli (

vidi Kemijska

ravnotea), a i openito je topljivost manja u otopini u kojoj je ve neto otopljeno.

Topljivost plinova smanjuje se porastom temperature, poveava se porastom tlaka.

4.11. Otopine
Prema koliini neke otopljene tvari u odnosu na topljivost te tvari otopina moe biti:
Nezasiena u otopini je prisutno manje otopljene tvari nego to joj je maksimalna
topljivost pri tim uvjetima (prvenstveno temperaturi), dakle moe se jo otopiti.
Zasiena u otopini je prisutno tono onoliko otopljene tvari kolika joj je maksimalna
topljivost pri tim uvjetima (prvenstveno temperaturi), otopina je u stanju dinamike
149

ravnotee (jednakom se brzinom odvija otapanje i kristalizacija pa se efektivno ne

moe otopiti jo te tvari).
Prezasiena u otopini je prisutno vie otopljene tvari nego to joj je maksimalna topljivost
pri tim uvjetima (prvenstveno temperaturi), takva otopina nastaje paljivom promjenom
temperature otopine zasiene na temperaturi na kojoj je topljivost vea; dodatkom
male koliine otopljene tvari ili bilo ega drugog, ili mukanjem, potresanjem, bilo
kakvim fizikim uznemiravanjem, iz prezasiene otopine u pravilu dolazi do nagle
kristalizacije (zato kaemo da je prezasiena otopina nestabilna).

4.12. "Pravila" topljivosti

Najopenitije, "slino se otapa u slinom": nepolarne tvari su topljivije u nepolarnim
otapalima (prvenstveno organska otapala kao to je

CCl4, C6H14, CH3CH2OCH2CH3), a

polarne i ionske u polarnim otapalima od kojih je najvanija voda (i etanol).

Meu organskim spojevima s polarnim skupinama (prvenstveno onima koje mogu tvoriti
vodikove veze), kao to su alkoholi i karboksilne kiseline, u vodi su topljiviji oni s manje C
atoma (zadovoljavajue topljivi su oni s otprilike do 45 C), jer to je dui ugljikovodini
lanac, njegova nepolarnost sve vie "dominira" u svojstvima molekule, a u nepolarnim
otapalima je naravno obrnuto.
Meu organskim spojevima s polarnim skupinama, oni s razgranatim ugljikovodinim
lancima manje su topljivi u vodi jer polarna skupina prostorno tee dolazi u interakciju
(tvori vodikove veze) s vodom.
Neke nepolarne tvari (

najvaniji primjeri I2 zbog velikog radijusa I, velike molekule

lake postaju trenutani i inducirani dipoli pa uspostavljaju s vodom znatne Londonove sile, i
O2 jer ta molekula zapravo ima nesparene elektrone) nezanemarivo su topljive i u vodi,
ali u organskim otapalima su znatno topljivije.
Nisu sve ionske tvari topljive u vodi (niti netopljive u organskim otapalima),

npr.

oksidi su u pravilu netopljivi u vodi ako s njom kemijski ne reagiraju jer su privlane
sile meu ionima u njima prejake (O2 je mali ion velikog naboja).
Kiseline su topljive u vodi (prema BrnstedLowryjevoj definiciji kiselina u odnosu na vodu
nema smisla govoriti o kiselinama koje nisu bar djelomino topljive u vodi).

150

Hidroksidi: topljiv NH4OH 16, hidroksidi alkalijskih metala i zemnoalkalijskih osim Be

(topljivost raste u skupini prema dolje: Mg(OH)2 slabo topljiv, Ca(OH)2 umjereno), ostali
netopljivi
Soli:
Najvanije netopljive soli su: BaSO4, AgCl, PbCl2, CaCO3.
Topljive su:
sve koje sadre katione alkalijskih metala ili NH4+
sve koje sadre anione NO3, CH3OO, ClO3, ClO4
svi kloridi (analnogno i veina bromida i jodida) osim: AgCl (analogno i AgBr, AgI),
Hg2Cl2, PbCl2
svi fluoridi osim zemnoalkalijskih metala i PbF2
svi sulfati osim: BaSO4, PbSO4, HgSO4 (CaSO4, SrSO4, Ag2SO4 umjereno topljivi)
Netopljivi su:
svi sulfidi osim alkalijskih i zemnoalkalijskih metala i NH4+
svi karbonati i fosfati osim alkalijskih metala i NH4+

Koja od navedenih soli je pri sobnoj temperaturi najmanje topljiva u vodi?

A. NH4NO3;

B. CaCO3;

C. ZnSO4;

D. CH3COONa

Rjeenje: B
U nepolarnom otapalu (s kojim nijedan od navedenih spojeva kemijski ne reagira,
postojalo takvo otapalo u stvarnosti ili ne) vjerojatno se najbolje otapa:
A. IF5 ;

B. BrF5 ;

C. ClF5

Rjeenje: C

a. "Otapanje" koje zapravo znai kemijsku reakciju

"Otapanje" alkalijskih metala i zemnoalkalijskih osim Be u vodi (Mg samo u vruoj): nastaje
luina i vodik,

npr. Ca(s) + 2H2O(l)

Ca2+(aq) + 2OH(aq) + H2(g)

Hidridi i oksidi tih metala isto se "otapaju" u vodi na analogan nain iz hidrida
nastaje vie vodika (jer sadre dodatni vodik), a iz oksida nastaje samo luina
(bez vodika, jer sadre dodatni kisik pa nema "vika" vodika):
16

Tonije, o njemu ni nema smisla govoriti osim u otopini ne postoje molekule NH4OH niti kristali NH4OH,
nego otapanjem amonijaka u vodi dolazi do reakcije NH3(aq) + H2O(l) NH4+(aq) + OH-(aq).

151

Ca2+(aq) + 2OH(aq) + 2H2(g)

CaH2(s) + 2H2O(l)
CaO(s) + H2O(l)

Ca2+(aq) + 2OH(aq)

"Otapanje" metala u neoksidirajuim kiselinama "otapaju" se svi koji imaju negativan

standardni redukcijski potencijal tj. nalaze se "iznad" vodika ("standardne vodikove
elektrode") u Voltinom nizu (

vidi Elektrokemija) = alkalijski i zemnoalkalijski metali,

aluminij te neki prijelazni metali (najvaniji Zn, Cd, Cr): nastaje kation metala i vodik,
npr. Zn(s) + 2H+(aq)

Zn2+(aq) + H2(g)

"Otapanje" oksida tih metala u kiselinama: nastaje kation metala i voda,

npr. Li2O(s) + 2H+(aq)

2Li+(aq) + H2O(l)

"Otapanje" metala (gotovo svih koji ne reagiraju s neoksidirajuim kiselinama) u

oksidirajuim kiselinama (HNO3, koncentrirana H2SO4, HClO4): nastaje kation metala i
(najee) plin u kojem je oksidacijski broj sredinjeg elementa iz kiseline nii nego u kiselini
(koncentrirana HNO3

NO2, razrijeena HNO3

najee NO, H2SO4

SO2, HClO4

najee Cl2) i voda

npr. Cu(s) + 2H2SO4(konc.)

CuSO4(aq) + SO2(g) + 2H2O(l)

"Otapanje" amfoternih metala (Al, Cr, Zn), njihovih oksida i hidroksida u luinama:
2Al(s) + 2OH(aq) + 6H2O(l)
Al2O3(s) + 2OH(aq) + 3H2O(l)
Al(OH)3(s) + OH(aq)

2[Al(OH)4](aq) + 3H2(g)
2[Al(OH)4](aq)

[Al(OH)4](aq)

(alkalijski i zemnoalkalijski metali se u luinama otapaju isto kao u vodi, samo slabije,
jer se zbog ve poetne prisutnosti OH ravnotea pomie prema reaktantima)

152

4.13. Kemijska namjena tvari iz svakodnevne uporabe i uobiajenih

laboratorijskih kemikalija
a. Tvari iz svakodnevne upotrebe
soda bikarbona = natrijev hidrogenkarbonat NaHCO3

slabo lunata sol

soda = natrijev karbonat Na2CO3 (kristalna soda = natrijev karbonat dekahidrat Na2CO3
10 H2O)

jako lunata sol

kaustina soda = natrijev hidroksid NaOH

jaka luina

kuhinjska sol = natrijev klorid NaCl

solna kiselina; eludana kiselina = klorovodina kiselina HCl
ivo vapno = kalcijev oksid CaO

jaka kiselina

bazini oksid

gaeno vapno, vapnena voda = kalcijev hidroksid Ca(OH)2

jaka baza/luina (slabo do

umjereno topljiv), uvoenjem CO2 zamuti se od izluenog CaCO3

vapnenac, mramor = kalcijev karbonat CaCO3
modra galica = bakrov(II) sulfat pentahidrat CuSO45H2O

hidratna sol, dobro topljiva,

kisela
zelena galica = eljezov(II) sulfat heptahidrat FeSO4 7 H2O

hidratna sol, dobro

topljiva (ali u otopinama Fe2+ brzo prelazi u Fe3+), kisela

bordoka juha = smjesa modre galice i gaenog vapna
kiselina iz akumulatora = sumporna kiselina H2SO4

jaka kiselina, oksidans, higroskopna

(dehidratacijsko djelovanje oduzima vodu)

"peroksid" = vodikov peroksid H2O2

jaki oksidans (*ali moe biti i reducens)

jodna tinktura = vodena otopina joda I2(aq)

zemni plin = preteno metan CH4

zapaljiv plin

plin u kuanstvu = smjesa propana CH3CH2CH3 i butana CH3CH2CH2CH3

zapaljiv

plin
"alkohol" (i onaj u piima i onaj za ienje/dezinfekciju) = etanol CH3CH2OH
glicerol = propan1,2,3triol CH2OHCHOHCH2OH
glikol (etilenglikol) = etan1,2ol CH2OHCH2OH
formalin = vodena otopina formaldehida, formaldehid = metanal HCHO
aceton = propanon CH3COCH3

keton, slabo polarno organsko otapalo

153

ocat = octena kiselina (razrijeena vodena otopina) = etanska kiselina CH3COOH

slaba

kiselina
benzin = smjesa ugljikovodika (prvenstveno lanastih alkana, ne pobrkati s benzEnom
koji je aromatski ugljikovodik)
masti i ulja = esteri glicerola i tri (iste ili razliite; zasiene
nezasiena

masti, barem jedna

ulja) vie masne kiseline

sapuni = natrijeve ili kalijeve soli viih masnih kiselina (kalcijeve i magnezijeve su
netopljive, zato sapuni ne peru dobro u tvrdoj vodi)
kuhinjski eer = saharoza (C12H22O11)
med = ponajvie smjesa glukoze i fruktoze (C6H12O6)
limunska kiselina

vrsta kristalna tvar, jedna od jaih uobiajenih organskih kiselina

(triprotonska kiselina)
b. Uobiajene laboratorijske kemikalije
(osim ve navedenih u prethodnom popisu)
srebrov nitrat AgNO3
kloroform = triklormetan CHCl3
"eter" = dietileter CH3CH2OCH2CH3, nepolarno (vrlo slabo polarno) otapalo
anilin = aminobenzen, aromatski amin (slaba organska baza)
...
c. Kemijske formule i nazivi

Kiseline i anioni/soli (podcrtane su jake kiseline)

a) kiseline koje ne sadre kisik
kiselina

slubeni
naziv

hrvatski naziv

anion

HF

fluoridna

fluorovodina

HCl

kloridna

klorovodina

Cl

fluoridni

fluorid

kloridni

klorid

bromidni

bromid

jodidni

jodid

sulfidni

sulfid

bromidna

bromovodina

Br

HI

jodidna

jodovodina

sulfidna

(npr. HCl(g)

sumporovodina

naziv
soli

HBr

H2S

naziv
iona

slubeni
naziv

hrvatski naziv

naziv iona

naziv soli

halogenidna

halogenovodina

halogenidni

halogenid

(S nije halogeni element, ali naziv se daje po istom

principu)

u plinovitom tj. istom stanju = klorovodik, HCl(aq)

u vodenoj otopini = klorovodina kiselina)

154

b) kiseline koje sadre kisik (oksokiseline)

od najmanjeg do najveeg oksidacijskog broja sredinjeg elementa
kiselina

hrvatski
naziv
hipoklorasta

anion

HClO

slubeni
naziv
hipokloritna

HClO2

kloritna

klorasta

ClO2

H2SO3*
HNO2

sulfitna
nitritna

ClO

kloritni

klorit

sulfitni

sulfit

duikasta

nitritni

nitrit

kloratni

klorat

nitratni

nitrat

sulfatni

sulfat

CO3

karbonatni

karbonat

fosfatni

fosfat

perkloratni

perklorat

klorna

HNO3

duina

nitratna

NO3

sumporna

karbonatna

hipoklorit

NO2

kloratna

H2CO3*

hipokloritni

SO3

HClO3

sulfatna

naziv soli

sumporasta

ClO3

H2SO4

naziv iona

ugljina

SO4

H3PO4

fosfatna

fosforna

PO4

HClO4

perkloratna

perklorna

ClO4

slubeni
naziv
hipo...itna

hrvatski
naziv
hipo...asta

naziv iona

naziv soli

hipo...itni

hipo...it

itna

asta

itni

it

atna

na

atni

at

per...atna

per...na

per...atni

per...at

* = zapravo ne postoji ugljina ni sumporasta kiselina, postoje samo njihove soli i anioni u vodenim otopinama, ugljinom ili
sumporastom kiselinom smatra se vodena otopina CO2 odnosno SO2 premda ne sadri molekule H2CO3 odnosno H2SO3
zato je uglavnom bolje pisati npr. HCO3 + H+ H2O + CO2 nego HCO3 + H+ H2CO3, ali na ovoj razini ne bi trebalo biti
jako bitno
hidrogen... (HPO42 hidrogenfosfat, HSO4 hidrogensulfat, HCO3 hidrogenkarbonat, HSO3

anion s jednim H
hidrogensulfit)
anion s dva H

dihidrogen... (H2PO4 dihidrogenfosfat)

Baze i kationi (podcrtani su dobro i dovoljno topivi hidroksidi koji daju jake luine)
baza (hidroksid)

kation

naziv kationa,
hidroksida, soli ili iona

LiOH

Li+

litijev

NaOH

Na+

natrijev

KOH

kalijev
2+

Be(OH)2

Be

berilijev

Mg(OH)2

Mg2+

magnezijev

Ca(OH)2
Sr(OH)2

alkalijskih metala = M+

2+

Ca

2+

Sr

2+

zemnoalkalijskih metala = M2+

kalcijev
stroncijev

Ba(OH)2

Ba

barijev

Al(OH)3

Al3+

aluminijev

aluminij je u 3. skupini u periodnom sustavu

Fe

2+

eljezov(II)

prijelaznih metala

Fe

3+

eljezov(III)

zabluda pamtiti da su 2+ svi osim Cr3+ i Ag+

Cr3+

kromov(III)

(jedina (uobiajena) mogunost za te metale)

Mn2+

manganov(II)

te Fe3+ i Cu+ (uz Fe2+ i Cu2+), * = za Zn2+ i Ag+

Co2+

kobaltov(II)

nije nuno pisati cinkov(II) i srebrov(I) jer

Ni2+

niklov(II)

su samo te valencije mogue ali nije ni

uglavnom 2+, nije velika

155

2+

bakrov(II)

Cu+

bakrov(I)

Cu

Zn

2+

cinkov*

srebrov*

Ag

2+

NH4OH*

greka

Hg

ivin(II)

Hg22+

ivin(I)

"sloeni kation"

NH4+

amonijev

takoer sloeni kation, ne potjee od metala

nego od amonijaka, * = slino kao kod H2CO3
i H2SO3, NH4OH zapravo ne postoji nego je
rije o vodenoj otopini amonijaka NH3(aq)

Alkani/ugljikovodine osnove naziva organskih spojeva

broj C atoma

naziv alkana naziv skupine

metan

metil

etan

etil

propan

propil

butan

butil

pentan

pentil

heksan

heksil

heptan

heptil

oktan

oktil

nonan

nonil

10

dekan

decil

d. Jo neke obojene tvari

Boje elementarnih tvari u standardnom stanju (osim plinova):
Cu crvenosmei, Au uto, ostali metali (i polumetali) sivi
Br2(l) smei, I2(s) tamnoljubiast/crn (u vodenoj otopini smei)
S ut
P bijeli, crveni ili crni (alotropske modifikacije, alotropi)
C crn (grafit) ili

(dijamant) (ili tamnocrven do tamnoljubiast (fulereni))

Obojeni plinovi (ostali bitni plinovi su bezbojni):

Cl2 utozelen
156

NO2 crvenosmei
*Br2 smei
*I2 ljubiast
*=nisu plinovi pri standardnim uvjetima, ali postaju plinovi pri relativno malo povienoj
temperaturi
Obojeni anioni u vodenim otopinama:
MnO4 ljubiasto/ruiasto
Cr2O72 naranasto
CrO42 uto
Obojeni kationi prijelaznih metala u vodenim otopinama (obino su i krute soli koje sadre
samo taj kation te boje):
Cr3+ zeleno
Mn2+ blijedoruiasto (*pri manjim koncentracijama esto toliko blijedo da se ne vidi
pa se otopine mogu zamijeniti za neobojene, zato se pri nekim reakcijama kae da se
KMnO4(aq) obezboji)
Fe3+ uto
Fe2+ zeleno
Co2+ ruiasto (*nevodene otopine i bezvodne soli tamnoplavo)
Ni2+ zeleno
Cu2+ plavo (*zeleno ako otopina sadri Cl, tamnoplavo ako sadri NH3)

157

4.14. Opasnosti i mjere sigurnosti pri radu s kemikalijama

Znakovi opasnosti
simbol

znaenje
OTROVNO (ili kumulativni
otrov / kancerogen)

TETNO / NADRAUJUE

neki uobiajeni proizvodi

gdje se moe nai
otrov za takore

sredstva za ienje (npr.

solna kiselina za uklanjanje
kamenca), izbjeljiva za
strojno pranje rublja

KOROZIVNO (NAGRIZAJUE)
= u dodiru s organskim (npr.
ljudska koa) i anogranskim
tvarima, oteuje ih
EKSPLOZIVNO

OKSIDIRAJUE = jak
oksidans koji jako
egzotermno reagira s
mnogim tvarima
ZAPALJIVO

dezodorani, lak za kosu i

drugi proizvodi u spreju
(zapaljivi su potisni plinovi)

OPASNO ZA OKOLI (ive

organizme, ozonski
omota...)

sredstva protiv komaraca,

ohara i sl.

RADIOAKTIVNO (nije
uobiajen znak u kemijskom
laboratoriju a osobito ne u
svakodnevnom ivotu)

158

Nakon to ste paljivo proitali ovaj dio skripte, pokuajte rijeiti kviz "Kemija skripta 4"
na www.drzavna-matura.com ( Kemija Kviz).

159

Dodatni savjeti maturantima

(vrijede prvenstveno ali ne i iskljuivo za kemiju)
"Prazne stranice" su list za koncept, dokle god na njima ne pie "prazne stranice koje
moraju ostati prazne" i dokle god nije dan pravi list za koncept. Klupa nije list za koncept.
(aranje po klupi nekulturno je i nepraktino . )
Ako ne znate rijeiti dio zadatka koji nosi vie bodova, pokuajte ga rijeiti barem
djelomino (npr. napisati i izjednaiti samo jednu jednadbu polurekacije u redoksu),
moda dobijete dio bodova.
Na zadacima ponuenih odgovora, dokle god se za netone odgovore ne dijele negativni
bodovi, ako ne znate, pogaajte, nemojte nijedan zadatak u tom dijelu ostaviti nerijeen
(ili, jo gore, neprepisan na list za odgovore!).
U 2. dijelu ispita, ako ne znate rijeiti neki od podzadataka pa stoga ne moete napisati
rjeenje nekog od drugih podzadataka koji se nastavlja na njegovo rjeenje, rijeite taj
drugi podzadatak opom formulom ili izmiljenim podatkom umjesto onog koji niste znali
dobiti i sl., ako u skladu s tim rijeite tono imate velike anse dobiti bodove za taj drugi
podzadatak.
Ako ne razumijete samo dio teksta zadatka, pokuajte rijeiti zadatak kao da tog dijela
teksta nema.
Imate dovoljno vremena za napisati sve to znate ako doista znate, ali nemate vremena
za gubljenje, a osobito ne za paniarenje da neete imati vremena.
Dok uite, usredotoite se prvo na pravila, a tek nakon to ste ih savladali, ako ostane
vremena i volje, na iznimke.
Znam da vam to ve izlazi na ui, ali upozorit u ipak jo jednom: krenite uiti na vrijeme
(a ne par dana pred ispit), tako da pred ispit moete samo ponoviti. I matura nije ala,
ali nije ni smak svijeta, samo uite!

Ako je to doista fakultet za vas, uz dovoljan uloeni trud moete vi to (a ako nije, onda i bolje
da ne uspijete). Sretno!

160

Zahvale

Snjeani Liber, prof. savjetnik, I. gimnazija Zagreb, na pregledu prvog predizdanja

skripte i sugestijama

dr. sc. Krunoslavu Uareviu, vii asist., Kemijski odsjek Prirodoslovnomatematikog

fakulteta u Zagrebu, na ustupljenim materijalima (slike i zadaci u poglavlju Kristalne
strukture, dijelovi teorije o redoksima, slike u poglavlju VSEPR teorija)

dr. sc. Vinji Vrdoljak, izv. prof., Kemijski odsjek Prirodoslovnomatematikog

fakulteta u Zagrebu, na ustupljenim materijalima (slike u poglavljima Elektronska
konfiguracija, Elektrokemija i Kristalne strukture)

dr. sc. Tomislavu Portadi, Institut Ruer Bokovi, na uputama to se pie koso a to
uspravno i drugim lektorskim savjetima

Uredu za obrazovanje Gradskog poglavarstva Grada Zagreba, to su mi stipendijom za

nadarene uenike omoguili da slobodno vrijeme barem par godina mogu posvetiti
unapreivanju vlastitog i tueg obrazovanja, a ne zaraivanju za ivot

Posveeno profesorici Heleni Pavlovi (I. gimnazija Zagreb) koja me nauila najvei dio
onog to sam znala za svoju maturu i jo puno vie, te "mojim pokusnim kuniima"
maturantima I. gimnazije Zagreb 2011. i svim ostalim "mojim" uenicima, svima koji su
me ikad ikako uili kemiju i svima koji su mi na razne naine pomogli i pomau mi.

161

O autorici
Svoju dravnu maturu poloila sam 2010. g. (u prvoj generaciji) s odlinim uspjehom iz tri
obavezna (na vioj razini) i tri izborna (kemija, fizika, biologija) predmeta, te upisala
Preddiplomski studij Kemije na Prirodoslovnomatematikom fakultetu u Zagrebu. Na
dravnoj maturi iz kemije postigla sam najbolji i maksimalan rezultat. Tijekom srednje kole
uspjeno sam sudjelovala na dravnim natjecanjima iz kemije (dva trea, prvo i drugo
mjesto) i drugih predmeta (hrvatskog i latinskog jezika, matematike i biologije) te
Meunarodnoj kemijskoj olimpijadi 2009. i 2010. (srebrna medalja). Od 2009. g. aktivno
doprinosim Forumu www.drzavna-matura.com, na kojem se mogu nai i drugi moji
materijali za dravnu maturu, kao to je dio skripte iz biologije te mnogi rijeeni zadaci i drugi
zapisi na Forumu. Pod istim nadimkom moe me se nai i na www.forum.hr, uglavnom na
podforumu Kutak za kolarce i studente (gdje sam moderatorica) te osobito temi Kemijapomo. U svojoj nekadanjoj gimnaziji (I. gimnazija Zagreb) odravala sam pripreme za
dravnu maturu iz kemije 2011. g. te od k. god. 2011/12. drim dodatnu nastavu iz kemije.
Uz dvije godine svog studija (u roku i s izvrsnim uspjehom), poloila sam predmete
Pedagogiju i Didaktiku iz programa nastavnikog studija Kemije te tri predmeta iz programa
studija Molekularne biologije.
Kristina Kuanda,
Zagreb, listopad 2012.

162

163