UNIVERZITET U BIHAU

TEHNIKI FAKULTET
BIHA
Elektrotehniki odsjek
Smjer informatika

Seminarski rad iz predmeta:

Multimedijalni sistemi
Tema: Razvoj MPEG-a

Profesor: doc.dr. Ivana Ognjanovi

Vii asistent: dr. Mehmed Arnautovi
kolska godina:
2014/15

Sudent: Ekrem Ajdinovi

Br. indeksa: 610-et

SADRAJ

1. UVOD ............................................................................

2. ZNAAJ STANDARDIZACIJE..............................................

3. POJMOVI U MULTIM EDIJI...................................................

4. VIDEO STANDARDI............................................................

5. .MPEG...............................................................................

5.1.

MPEG-1...................................................................

10

5.2.

MPEG-2...................................................................

13

5.3.

MPEG-4...................................................................

15

5.4.

MPEG-7...................................................................

20

5.5.

MPEG-21.................................................................

23

6. ZAKLJ UAK......................................................................

28

7. LITERATURA.....................................................................

30

1. UVOD

Za razmatranje standarda u oblasti multimedijalnih komunikacija

postoje dva pristupa. Prvi pristup se fokusira na bit -niz sintaksu u
namjeri da se razumije to predstavlja svaki sloj sintakse i na to
ukazuje svaki bit u jednom odreenom nizu bitova. Ovakav pristup je
vaan za proizvoae opreme u skladu sa standardima. Drugi pristup
je usredotoen na algoritme za kodiranje koji se koriste za
generiranje nizova bita, u skladu s odgovarajuim multimedijalnim
kodnim standardom. Isto tako, ovaj pristup zasniva se na
istraivanju, razvoju, modernizaciji i implementaciji razliitih tipova
algoritama za kodiranje multimedijalnog sadraja kako bi se podrao
veliki broj razliitih i sve zahtjevnijih multimedijalnih aplikacija i
servisa.
Predstavljanje neobraenih video signala zahtijeva veliki kapacitet,
pa se moraju definirati manje kompleksni video kodni algoritmi radi
efikasnije kompresije video sekvenci kako bi se iste memorirale i
prenosile. Pravilni izbor algoritama za video kodiranje multimedijalnih
aplikacija je znaajan faktor koji zavisi od raspoloivog kapaciteta i
multimedijalnih zahtjeva za kvalitetom. Bitski prijenos i brzina
fremova (pojedinane sliice iji niz tvori pokretnu sliku) su faktori s
kojima se selektirani video koder moe adaptivno birati, a sve to u
skladu sa raspoloivim propusnim opsegom medija za komunikaciju.
Sa druge strane, stalni napredak u tehnologiji daje kao rezultat
poveanje procesora digitalnih signala i znaajno smanjuje cijene
opreme. U oblasti audio-vizualnih komunikacija takvi video kodni
algoritmi se koriste za kompresiju video signala sa visokom
efikasnou kodiranja i maksimalnom kvalitetom percipiranog.
Korisniki zahtjevi za digitalne video servise definiraju se preko
kvaliteta i irine opsega video signala, kompleksnosti, sinkronizacije i
kanjenja. S jedne strane, kompleksnost video-kodnih algoritama
odnosi se na logaritamska izraunavanja koja se izvre tokom
kodiranja i dekodiranja. Sa druge strane, sinkronizacija izmeu
razliitih nizova bita mora se odravati da bi se osigurale
zadovoljavajue performanse.

2. ZNAAJ STANDARDIZACIJE
S neprekidnim poveavanjem brzine prijenosa, oigledno je da je
kapacitet memorije hard diskova, flash memorije i optikih medija
vei nego ranije. Suvremene tehnike kompresije multimedijalnih
podataka pruaju mogunost memoriranja ili prijenosa velike koliine
informacija neophodnih za prezentaciju digitalnog sadraja na
efikasan nain. Sa neprekidnim poveanjem kapaciteta prijenosa i
memoriranja, kompresija postaje jedna od osnovnih komponenata za
multimedijalne servise. to se tie video-zapisa, kompresija ima
vane prednosti. Prije svega, ona omoguava da se digitalni video
koristi u okruenju za prijenos ili memoriranje koji ne podrava
nekomprimirani video. Zatim, video kompresor omoguava da se
efikasnije koriste resursi za prijenos i memoriranje. Npr. ako je
raspoloiv kanal sa velikim bitskim protokom, tad je prihvatljivije da
se poalje komprimirani video signal velike rezolucije ili vei broj
komprimiranih video signala, nego da se poalje jedan
nekomprimirani tok ili niz nie rezolucije.
Cilj algoritma za kompresiju je da se postigne to efikasnija
kompresija uz minimiziranje izoblienja koje nastaje u tom procesu.
Npr., algoritmi za video kompresiju rade tako to odstranjuju
redundansu (suvino ponavljanje) u prostornom, vremenskom,
statistikom i psihovizuelnom domenu. Odstranjivanjem redundanse
u razliitim oblicima, mogue je znaajnije komprimirati podatke.
Npr., ljudski vizualni sistem (oko i mozak) vie je osjetljiv na nie
nego na vie frekvencije, pa ako se odstrani iz slike sadraj sa niim
frekvencijama, slika e i dalje biti prepoznatljiva usprkos injenici da
je dio informacija odstranjen.
Kompresija slike i video-sadraja je alternativno polje za istraivanje
i razvoj oblasti multimedijalnih komunikacija. Predloeni su mnogi
razliiti algoritmi za kompresiju i dekompresiju. Ovo je dovelo do
razvoja drugih kljunih multimedijalnih standarda. to se tie tehnike
kompresije, one se razvijaju intenzivno od prije dvadesetak godina
uz razvoj pratee tehnologije. Poetni algoritmi su bili bazirani na
pikselima, a neto kasnije i algoritmi su koristili grupe piksela ili
osobine vida, kao i redundantna svojstva slike u prostornom,
vremenskom i frekvencijskom domenu.

U postupku standardizacije kompresije slike i video signala pojavljuju

se dvije organizacije, i to:

Meunarodna unija za telekomunikacije telekomunikacijski

sektor
(eng.
International
Telecomunication
Union
Telecominication sector ITU-T) za standardizaciju sa svojom
Ekspertskom grupom za video kodiranje (eng. Video Coding
Expert Group - VCEG)

Meunarodna organizacija za standardizaciju / Meunarodni

elektrotehniki
komitet
(eng.
International
Standard
Organization International Electrotechnical Committee ISO/TEC) sa grupom MPEG.

3. POJMOVI U MULTIMEDIJI
Da bi se uope mogao razmatrati razvoj MPEG-a potrebno je
upoznavanje s nekim osnovnim pojmovima u multimediji te njihovim
kratkim pojanjavanjem.
Video kompresija je tehnologija kojom se omoguuje da se video
zapie na takav nain da zauzme to manje memorijskog prostora a
da se taj video zapis pri putanju (itanju, reproduciranju) to manje
razlikuje od originala. Pri svakom radu sa video fajlovima na
raunaru zapravo radimo sa digitalnim videom. Digitalni video zapis
skoro uvijek koristi neku tehnologiju kompresije, pa zato sve to
radimo u vezi kreiranja ili konvertiranja video fajlova spada u oblast
video kompresije. Na primjer, u oblast video kompresije spada: izbor
codeca, raunanje parametara, podeavanje enkodera, enkodiranje,
primjena filtera i slino.
Pojam video kompresija je vie opi naziv za svu tu problematiku oko
digitalnog zapisivanja i itanja video-zapisa, dok pojam enkodiranje
znai konkretan proces stvaranja video zapisa u odreenom formatu.
Poto gotovo svi dananji formati sadre neke tehnike video
kompresije, moemo rei da je enkodiranje konkretan proces
kompresiranja videa.
Konvertiranje (formata video zapisa) ili transkodiranje - najee
konvertiranje video zapisa je proces kada video zapis koji je u
jednom formatu pretvorimo u neki drugi format. Pri tom pretvaranju
novi video zapis se stvara enkodiranjem. Transkodiranje ima isto
znaenje kao konvertiranje. Znai pretvaranje video zapisa u neki
drugi format.
Reenkodiranje ili rekompresija je ponovljeni postupak enkodiranja
odnosno kompresije. Poto je video koji konvertiramo ve jednom bio
enkodiran (u nekom formatu), ovo sadanje enkodiranje sada
moemo nazvati reenkodiranje to znai ponovno enkodiranje.
Rekompresija ima isto znaenje kao i reenkodiranje, znai ponovna
kompresija.
Codec je skraenica od CODER-DECODER ili drugim rijeima:
enkoder-dekoder. Da bismo razumjeli to je codec trebamo znati to
4

je enkoder a to dekoder. U praksi se rije "codec" koristi za puno

razliitih ureaja ili aplikacija, ali pojednostavljeno sve "codece"
moemo podijeliti na one koje koristimo pri putanju video zapisa i
one pomou kojih enkodiramo.
Enkoder je znai ono to obavlja enkodiranje tj. stvaranje video
zapisa u odreenom formatu. To je softverska komponenta koja je
obino ugraena u neki program za enkodiranje ili se pose bno
instalira i povezuje sa programima.
Dekoder obavlja "itanje" video-zapisa. On dakle slui za putanje
(Play) videa.
Lossy ili lossless kompresija - svakoj video kompresiji je cilj da se
postignu to manji fajlovi, ali nemogue je postii dovoljno male
fajlove a da se ne izgubi bar malo kvaliteta. Na osnovu dileme to je
vanije, postii manje fajlove ili sauvati kvalitet, stvorile su se dvije
vrste video kompresije, Lossless i Lossy.
Lossless video kompresija - to je vrsta video kompresije kod koje
nema
nikakvog
gubitka
kvaliteta.
Reprodukcijom lossless
kompresiranog video zapisa se postie prikaz videa identian
originalu. Lossless video kompresiju moete obaviti koliko hoete
puta ali slika e uvijek biti identina originalu. To je velika prednost
ali takvo ouvanje kvaliteta ima i svoje nedostatke. Glavni
nedostatak lossless video kompresije je u tome to se dobivaju
ogromni fajlovi. Tako veliki fajlovi su nepraktini i nemogue ih je
koristiti za masovnu upotrebu. Lossless kompresiju koriste
profesionalci za arhiviranje video materijala i svi oni koji ele da pri
video capturingu sauvaju maksimalnu kvalitetu. Video zapis sa
lossless kompresijom se kasnije obino obradi, izmontira i konvertira
u neki od popularnih Lossy formata da bi bio pogodan za iru
upotrebu.
Lossy video kompresija je svaka kompresija kod koje je nemogue
zadrati 100% kvalitetu slike od originala. Kod ovakve kompresije
uvijek postoji barem mala razlika u odnosu na original tj. bar mali
gubitak kvaliteta. Dananje tehnologije omoguavaju da taj gubitak
kvaliteta bude neprimjetan. Dobro komprimiran Lossy video, iako
nije identian originalu, obino je toliko dobrog kvaliteta da gledatelj
ne moe primijetiti razliku. Ogromna prednost Lossy kompresije je
5

to se dobivaju mnogo manji fajlovi koji su pogodniji za kopiranje,

snimanje na CD medije, upload na internet i ostale svakodnevne
namjene. To je najpraktinija i najvie upotrebljavana vrsta video
kompresije. Koriste je najpopularniji formati video zapisa MPEG-2,
MPEG-4, ASP (DivX), H.264 i slini.
Tehnike video kompresije - tehnike kojima se postie smanjenje
veliine video zapisa se uglavnom svode na kompresiju sadraja
pojedinanih fremova i tehnike zapisivanja promjena i razlika meu
fremovima.
Progressive ili Interlaced - postoje dvije vrste prikazivanja video
zapisa. Svaki video je ili Progressive ili Interlaced.
Progressive - znai da se video sastoji od potpunih slika i da se svaka
slika prikazuje u cijelosti. Ova metoda prikazivanje slike koristi se na
raunarima i novim televizorima.
Interlaced - znai da se video sastoji od poluslika. Svaka poluslika
kod interlaced videa se naziva field. Svaki field se sastoji od samo
parnih ili samo neparnih vodoravnih linija. Pri prikazivanju interlaced
videa, naizmjenino se prikazuju parne i neparne linije pa sve izgleda
glatko, ali dvije poluslike najee ne ine dijelove jedne slike jer
nisu snimljeni u istom trenutku. Kada bi zaustavili interlaced video
vidjeli bi blago nepodudaranje izmeu parnih i neparnih linija na slici.
Interlaced se koristi za klasian analogni TV signal, a takoer se
koristi kod nekih digitalnih video formata. esto se sree na DVD
video diskovima i video snimcima snimljenim digitalnim kamerama.
Interlaced je loija metoda ali je manje zahtjevana za video ureaje
pa se zbog toga toliko mnogo i koristia.
Bitrate - jo na samom poetku podeavanja codeca, mi zadajemo ili
bitrate ili nain na koji e enkoder sam izabrati bitrate. Bitrate govori
codecu koliko kilobita u prosjeku treba potroiti na svaku sekundu
video zapisa. Bitrate je najvaniji faktor koji utie na kvalitetu videa
ali osim na kvalitetu utie na jo dosta toga pa je jako vano shvatiti
njegov utjecaj. Vei bitrate daje veu kvalitetu ali i vee fajlove. Vei
bitrate znai vie kilobita po sekundi video zapisa i codecu je lake da
sauva kvalitetu slike. Prednost veeg bitratea je najvie u tome to
olakava posao codecu pa se moe koristiti i neki od jednostavnijih i
brih metoda enkodiranja. Manji bitrate daje manji kvalitetu ali i
6

manje fajlove. Manji fajlovi su praktiniji jer ih je lake smjestiti i

moe ih se snimiti vei broj na CD ili DVD disk. Manji fajlovi su
naroito znaajni kod video zapisa namijenjenih za internet jer ih
tako lake mogu skinuti i gledati korisnici sa sporijom internet
vezom, a smanjuju i trokove servera. Nedostatak malog bitratea je
u tome to je codecu tee da sauva kvalitetu pa se moe desiti da
kvaliteta bude nezadovoljavajua. Uz mali bitrate je neophodno
koristiti napredne i snane tehnike enkodiranja koje su obino spore
pa enkodiranje traje jako dugo.
CBR (Constant Bitrate) - to znai da se na svaki frem potroi jednaka
koliina bitova. Drugim rijeima, svaka pojedina sekunda video
snimka zauzima jednako kilobita tj. tono onoliko koliko ste zadali
bitrate. Da bi se osiguralo da e i najkompliciranije scene zadrati
dobru kvalitetu mora se upotrijebiti dosta visok bitrate za CBR
metodu. CBR zbog toga postie slabu kompresiju.
VBR (Variable Bitrate) - VBR je naprednija metoda kojom se postie
snanija video kompresija. To znai da enkoder, tokom enkodiranja
moe koristiti razliiti bitrate za razliite dijelove video zapisa, negdje
vei negdje manji, zavisno od potrebe.

4. VIDEO STANDARDI
90 minuta filma, sa 25 fps (frema po sekundi), pri visokoj rezoluciji i
punoj paleti boja, daje veliinu filma i do 110 GB. Tu koliinu
podataka je jako teko obraditi, pa ih treba komprimirati da bi nam
bili praktini. Za komprimiranje ili obradu videa, pod Windowsima, su
dostupni mnogi algoritmi codeci. Codec moe biti na hardverskoj ili
softverskoj bazi. Hardverska rjeenja imaju prednost u brzini, jer su
ipovi na njima napravljeni samo sa jednim ciljem, komprimiranja ili
dekomprimiranja podataka. Tajna dobre slike lei u izboru algoritma,
koji utie na vizualnu kvalitetu i brzinu videa.

5. .MPEG (Moving Pictures Experts Group)

MPEG je radna grupa unutar ISO/IEC (International Standardization
Organisation / International Electrotechnical Committee), zaduena
za razvoj meunarodnih standarda za kompresiju, dekompresiju,
obradu i prezentaciju pokretnih slika i prateih audio sadraja. Do
sada su donesene slijedee norme:

MPEG-1 kodiranje pokretnih slika i prateih audiosignala za

digitalno pohranjivanje pri brzinama do 1,5 Mbit/s (1992.
godine)

MPEG-2 generiko kodiranje pokretnih slika i prateih audio

signala (1995.)

MPEG-4 kodiranje audio-vizualnih objekata (verzija 1: 1998.,

verzija 2: 1999.)
MPEG-7 suelje za opis multimedijskih sadraja (2001.)
MPEG-21 multimedijski okvir

MPEG norme same po sebi se ne mogu jednostavno definirati. U

svojoj biti, MPEG je skup standardnih alata, precizno definiranih
algoritama i naina na koji se oni mogu kombinirati kako bi se
napravio stvarni sustav za kompresiju signala. Suprotno oekivanju,
MPEG norme ne propisuju egzaktni nain na koji se kompresija mora
provesti. Umjesto toga, MPEG precizno propisuje nain na koji
dekoder mora obraditi skup razliitih komprimiranih tokova podataka.
MPEG ne propisuje kako treba prenositi sam signal, jer e to biti
odreeno karakteristikom sustava u primjeni. Razlog za takav pristup
je omoguavanje velike fleksibilnosti, uz istovremeno zadravanje
kompatibilnosti meu sustavima. Razni proizvoai opreme mogu
razvijati razliite algoritme kompresije, ali izlazni komprimirani video
signal mora biti sukladan MPEG standardu. To omoguava da se s ami
algoritmi kompresije neprekidno usavravaju, a da istovremeno
komprimirani signal ostane kompatibilan sa svim postojeim
dekoderima. Primjena kompresije video signala na zadrava se samo
na televizijskim sustavima; kompresija se koristi za niz primjena,
poevi od prikaza video signala na monitorima raunala, pa sve do
raznih prezentacijskih primjena. Zahtjevi za kvalitetom variraju od
vrlo malih (npr. video-telefoni, video-nadzor, ...) do vrlo velikih
(transparentnost potrebna u TV produkciji).

5.1. MPEG-1
MPEG-1 standard predstavlja prvu generaciju iz grupe MPEG
standarda koja je uvedena u periodu od 1988. do 1991. godine.
MPEG-1 je u stvari originalni MPEG standard za lossy kompresiju
audio-video signala s protokom do 1.5 Mbit/s bez gubitka kvalitete,
razvijen za pravljenje video CD-ova, za digitalnu kablovsku/satelitsku
TV i digitalni audio broatcasting (audio distribuciju).
Danas, MPEG-1 je postao najkoriteniji kompatibilni lossy audio/video
format koriten u mnogim proizvodima i tehnologijama. Najpoznatiji
dio MPEG-1 standarda je MP3 audio format. MPEG-1 je codec koji se
sastoji iz pet dijelova:
1. Sistemski - odreuje sloj sustava za kodiranje. On je razvijen
prvenstveno za podrku video i audio kodiranja, metoda
definirane u ISO / IEC 11172-2 i ISO / IEC 11172-3. Sistemski
sloj podrava sljedee osnovne funkcije: sinkronizacija vie
komprimiranih
stream-ova
za
reprodukciju,
prepletanje
viestrukih komprimiranih stream-ova
u jedan stream,
kontinuirani buffer management i identifikacija vremena.
2. Video - odreuje kodirani prikaz videa za digitalne medije za
pohranu podataka i proces dekodiranja. Prvenstveno odnosi se na
digitalni medij za pohranu i podrava kontinuiranu brzinu
prijenosa do oko 1,5 Mbit/s (CD, digitalne audio trake, HDD te za
ne-interlaced video formate). MPEG-1 Video iskoritava
perceptivne metode kompresije da bi znatno smanjio koliinu
podataka potrebne za video stream. On smanjuje ili potpuno
odbacuje informacije u odreenim frekvencijama i u podruju
slike koje ljudsko oko nije u mogunosti da u potpunosti percipira.
MPEG-1 Video iskoritava vremenske i prostorne redundantnosti
uobiajene u video snimkama da postigne bolje kompresije
podataka nego to bi bilo mogue na neki drugi nain.
Takoer, budui da je ljudsko oko puno osjetljivije na male
promjene u osvjetljenju nego u boji Chroma subsampling je
uinkovit nain da se smanji koliina podataka u kompresiji.
Prilikom ove kompresije kod videa s visokom prostornom
kompleksnou moe se pojaviti manje neslaganje u boji, gdje e
se ona pojaviti malo ispred ili malo iza ostatka objekata u videu.
MPEG-1 Video je definirao maksimalnu veliinu kadra koja moe
biti do 40954095 piksela.
10

3. Audio - odreuje visoko kvalitetni audio codec za pohranu audio

medija. MPEG - 1 Audio koristi psihoakustiku da znaajno smanji
brzinu prijenosa podataka koje se zahtijevaju audio streamu . On
smanjuje ili potpuno odbacuje odreene dijelove zvuka koje
ljudsko uho ne moe uti, bilo zbog toga to su u frekvencijama
ograniene osjetljivosti , ili su maskirani od drugih obino
glasnijih zvukova. Mogua su slijedea kanalna kodiranja:
Mono

Joint stereo kodiran po intenzitetu

Joint stereo M/S kodiran samo za Layer3

Stereo

Dual dva mono kanala koja nisu u uzajamnoj vezi

Ostvaruje pohranu kontinuirane brzine prijenosa za audio i video
bitstreams, za npr. CD, DAT i HDD te za sampling rates od 32
kHz, 44,1 kHz i 48 kHz. Ima tri layera:

MPEG-1 Layer I nije nita drugo do pojednostavljena verzija

Layer II. Layer I koristi manji uzorak veliine frejma za vrlo
niska kanjenja i finije rezolucije. To je prednost kod
aplikacija kao to su telekonferencije, studijsko ureivanje,
itd. Zbog olakavanja kodiranja u realnom vremenu on je
nie sloenosti nego Layer II. Layer I je imao ogranienu
primjenu te je ubrzo postao nepotreban i zastario.

MPEG-1 Layer II (MP2 esto pogreno nazivan MUSICAM) je

lossy audio format dizajniran je kako bi osigurao visoku
kvalitetu na oko 192 kbit/s za stereo zvuk. Dekodiranje MP2
audia je raunski jednostavniji, u odnosu na MP3, AAC, itd .

MPEG-1 Layer III (MP3) je lossy audio format prvobitno

dizajniran da osigura zadovoljavajuu kvalitetu na oko 64
kbit/s za mono zvuk preko jednog kanala ISDN veze, i 128
kbit/s za stereo zvuk. MP3 lossy algoritam je osmiljen kako
bi se uvelike smanjila koliina podataka potrebnih za audio
snimanje ali da jo uvijek zvui kao vjerna reprodukcija
izvornog nekomprimiranog zvuk. Kompresija djeluje tako
to smanjuje tonost pojedinih dijelova zvuka za koji se
smatra da su izvan slune razluivosti veine ljudi . Ova
metoda se obino naziva perceptivno kodiranje. Ona koristi
psihoakustine modele za odbacivanje ili smanjivanje
preciznosti komponenti manje ujnih ljudskom uhu, a zatim
biljei preostale informacije na uinkovit nain.
11

4. Ispitivanje usklaenosti - ispitivanje ispravnosti implementiranja

standarda. Sumira zahtjeve, unakrsne reference i odreuje kako
usklaenost s njima moe biti ispitana. Daje smjernice kako
izraditi testove i odrediti njihov ishod.
5. Softverska simulacija - tehniki izvjetaj koji pokazuje kako se
kodiranje i dekodiranje vri prema standardu.

12

5.2. MPEG-2

MPEG-2 standard je ISO/IEC 13818 standard koji specificira audiovideo kompresiju. Po pravilu MPEG-2 komprimirani signal vieg je
kvaliteta nego u sluaju MPEG-1 kompresije. Ovaj standard
specificira parametre prijenosa ini centralni dio digitalne video
difuzije (eng. digital video broadcasting DVB). Glavni cilj MPEG-2
video standarda je definiranje formata koji e se koristiti za opis
kodiranog video signala. MPEG-2 standard definira rezultirajui strim
bita. Kada je MPEG-2 razvijen, jedini zahtjev je bio da se formira tako
da bude dovoljno fleksibilan za upotrebu kod ireg spektra video
aplikacija, koje zahtijevaju binarne protoke do Mbit/s, kao to su
HDTV, DVD, interaktivna memorija (eng. interactive storage media
ISM), irokodifuzni (eng. broadcast) servisi, kablovska TV distribucija
i interaktivni TV servisi pogodni za fleksibilne mogunosti mree,
ogranienja u irini mrenog opsega i kvalitetu slike. U odnosu na
MPEG-1 standard, MPEG-2 je uveo slijedee razlike:

Pretraivanje u poljima, a ne samo u kadrovima,

Generiranje makroblokova tipa 4:2:2 i 4:4:4,
Veliina kadra moe biti do 16383 x 16383 piksela,
Moe se koristiti nelinearna kvantizacija trakta makrobloka.

Kodni algoritmi u MPEG-2 skoro su isti kao kod MPEG-1. Meutim,

MPEG-2 sadri vie mogunosti, npr. analiza sa proredom. MPEG-2
sistemi, audio i video specifikacije su bazirani na odgovarajuim
MPEG-1 specifikacijama. Danas MPEG-2 standard sainjavaju
slijedei dijelovi:
1.

Sistemski u odnosu na MPEG-1 dolo je do proirenja na:

Okruenje kao to je difuzija
Hardversko orijentirano procesiranje
Prijenos vie programa simultano bez zajednike baze
Prijenos u asinkronom transfer-modu

2.

Video osnovna kodna arhitektura je ista kao i za MPEG-1

Video uz podrku za isprepletene video formate i za
hijerarhijske kodne formate. Odreuje opi domet kodiranja
sve do HDTV rezolucije.

13

3.

Audio odreuje kodni format za viekanalni audio. Osigurava

kompatibilnost s MPEG-1 audio stream-ovima: MPEG-2 Audio je
u tehnikom pogledu slian s MPEG-1 Audio u sva tri layera.

4.

Ispitivanje usklaenosti obuhvata specifine testove koji

omoguavaju provjeru da li sadraj i dekoderi odgovaraju
specifikacijama MPEG-2.

5.

Softverska simulacija softver koristi alate definirane u

sistemskim, video i audio dijelovima i daje tehniki izvjetaj.

6.

Digital storage media command and control (DSM-CC)

obuhvata ope komande i kontrole nezavisno o tipu digitalne
memorije, kako bi se predstavile specifine funkcije za MPRG
stream-ove. Ove komande se primjenjuju na MPEG-1
streamove i na MPEG-2 programske i transportne streamove.

7.

Napredno audio kodiranje (AAC) - standardizirana lossy

kompresija i shema kodiranja za digitalni audio. Dizajniran da
bude nasljednik MP3 formatu, AAC openito postie bolju
kvalitetu zvuka nego MP3 na slinim bitrate-ovima.

8.

10-bit video povuen. Rad je prekinut zbog slabog interesa

industrije. Odnosio se na 10-bitno kodiranje.

9.

Interface u realnom vremenu odreuje dodatne alate za

koritenje MPEG-2 sistema za razmjenu podataka u realnom
vremenu, koji se koriste u telekomunikacijama.

10. DSM-CC prilagoeno proirenje specificira testove za provjeru

da li sadraji i dekoderi odgovaraju specifikacijama datim za
DSM-CC.
11. Upravljanje intelektualnom svojinom i zatita u MPEG-2
sistemima (IPMP) dodatak uveden radi daljnje specifikacije
alata u sistemu koji osigurava da IPMP mogunosti budu
razvijene u sklopu standarda MPEG-4 koji bi koristio streamove MPEG-2 sistema.
Za MPEG-2 se moe rei da se on bavi tehnologijama kompresije i
sintakse u bit stream-ovima, u cilju osiguranja prijenosa audio i video
signala u irokopojasnim mreama.
14

5.3. MPEG-4

MPEG-4 je standard koji specificira postupke simultanog kodiranja

sintetikih i prirodnih objekata i zvukova. Radi se o standardu za
audio-video kodiranje radi zadovoljavanja razliitih potreba
komunikacijskih, interaktivnih i difuznih modela servisa, kao i
potreba mjeovitih modela servisa. MPEG-4 standard osigurava skup
tehnologija da bi zadovoljio potrebe autora, provajdera servisa i
krajnjih korisnika. Autorima MPEG-4 osigurava produkciju sadraja
koji ima veu mogunost da se ponovo koristi i veu fleksibilnost
nego to je to mogue primjenom pojedinanih tehnologija kao to su
digitalna televizija, animirana grafika, web stranice itd. Provajderima
servisa MPEG-4 nudi transparentne informacije koje mogu biti
interpretirane i prevedene u odgovarajue signalne poruke za svaku
mreu, kao i pomoi od strane relevantnih tijela za standardizaciju.
Krajnjim korisnicima MPEG-4 osigurava visoki nivo interaktivnosti sa
sadrajem unutar ogranienih skupova od strane autora. Generalno,
MPEG-4 omoguava:
Prikazivanje audio, vizualnog i audio-vizualnog sadraja koji se
nazivaju medija objekti. Ovi objekti mogu biti prirodnog ili
sintetikog porijekla, to znai da mogu biti snimljeni kamerom
ili mikrofonom ili biti generirani pomou raunara
Opisivanje kompozicije objekata da bi se kreirao sloeni medija
objekt koji formira audio-vizualne scene
Multipleksiranje i sinkronizaciju podataka koji su povezani sa
medija objektima, tako da se mogu prenositi kanalom u mrei
osiguravajui pri tome QoS koji odgovara prirodi specifinih
objekata
Interakcije sa audio-vizualnim
prijemnom sloju.

scenama

generiranim

na

MPEG-4 audio-vizualne scene sastoje se od nekoliko medija objekata

koji su organizirani na hijerarhijski nain. U odsustvu hijerarhije
mogu se pronai osnovni medija objekti (slike, video objekti, audio
objekti itd.). MPEG-4 standardizira brojne osnovne medija objekte i u
mogunosti je da prikae i prirodne i sintetike tipove sadraja koji
mogu biti 2D ili 3D. Takoer, MPEG-4 definira i prikazivanje podataka
o objektu. Medija objekti u svojoj kodiranoj formi sastoje se od
deskriptivnih elemenata koji omoguavaju rukovanja objektima u
15

audio-vizualnim scenama. Svaki medija objekt se moe prikazati u

sopstvenoj kodiranoj formi, nezavisno od sopstvenog okruenja i
pozadine. MPEG-4 je tako koncipiran da osigura uspjenu podrku na
polju digitalne televizije, na polju interaktivnih grafikih aplikacija,
kao i na polju interaktivne multimedije.
MPEG-4 standard se sastoji od slijedeih dijelova:
1.

Sistemski - opisuje sinkronizaciju i multipleksiranje videa i

audia.

2.

Video odreuje kodne alate pridruene vizualnim objektima

prirodnog i sintetikog porijekla.

3.

Audio skup formata za kompresiju za perciptivno kodiranje

audio signala, ukljuujui i neke varijacije AAC kao i drugih
audio kodova i alata.

4.

Prilagoeno ispitivanje - opisuje postupke za ispitivanje

usklaenosti s ostalim dijelovima norme.

5.

Referentni softver prua referentni softver za dokazivanje i

objanjavanje ostalih dijelova standarda.

6.

Okvir za isporuku multimedijalnih integracija (DMIF) - je

jedinstveno suelje izmeu aplikacije i transporta, koji
omoguuje MPEG-4 razvojnoj aplikaciji da se prestane brinuti o
tom prometu. DMIF podrava sljedee funkcionalnosti:

Transparentna MPEG-4 DMIF-aplikacija

Kontrola uspostave FlexMux kanala

Koritenje homogenih mrea meu interaktivnim mreama:

IP, ATM, mobilne, PSTN, uskopojasni ISDN.

Podrka za mobilne mree, razvijena u suradnji sa ITU-T

UserCommands s potvrdom poruke.
Upravljanje MPEG-4 informacija Sync Layer

7.

Optimizirani softverski alati za MPEG-4 specificira kodne alate

koji poboljavaju izvedbu i kvalitetu za kodiranje vizualnih
objekata kao to je definirano u ISO / IEC 14496-2. Postoje tri
vizualna alata:

Fast Motion Estimation

Fast Global Motion Estimation

16

Fast and Robust Spirite Generation

8. Prijenos MPEG-4 sadraja po IP mreama specificira
preslikavanje MPEG-4 sadraja u nekoliko IP protokola
9. Referentno opisivanje hardvera ukljuuje hardverski opisan
jezik za vrlo brzo integrirano kolo (VHDL).
10. Napredno video kodiranje (AVC) specificira napredne alate za
video kodiranje koji osiguravaju 50% veu kodnu efikasnost za
iroki opseg bitskih brzina i video rezolucija. Kompleksnost
dekodera je oko etiri puta vea nego kod MPEG-2.
11. Opis scena i aplikacijski ureaj takoer poznat kao BIFS,

XMT, MPEG-J. On definira:

kodirani prikaz prostorno-vremenskog pozicioniranja audiovizualnih objekata, kao i njihovo ponaanje u odgovoru na
interakciju (opis scena)

kodirana zastupljenost sintetikog dvodimenzionalnog ili

trodimenzionalnog objekta koji se moe manifestirati
zvuno i/ili vizualno

Extensible MPEG-4 Textual (XMT) format - tekstualni prikaz

multimedijskih sadraja opisanog u MPEG-4 pomou
Extensible Markup Language (XML)
sistemski opis razina aplikacijskog ureaja

12. ISO media file format ovaj format je opi format koji ini
osnovu za druge specifine file formate. Sadri strukturu,
vrijeme i informacije o medijima za vremenske serije podataka
o mediju.

13. IPMP procesiranje odreuje alate za zatitu intelektualne

svojine u audio-video sadraju i algoritmima tako da samo
autorizirani korisnici imaju pristup njima.
14. File format definira MP4 file format kao poseban sluaj medija
file formata. Ovaj dio je bio ukljuen u prvi Sistemski dio ali
sada je kao takav izdvojen.
15. AVC file format definira oblik memorije za video strimove
komprimirane primjenom AVC-a.

17

16. Proirenje okvira animacije (AFX) odreuje alate za

interaktivni
3D sadraj
koji
radi
na geometrijskim
modelirajuim i biometrijskim nivoima i obuhvata alate
prethodno definirane u MPEG-4.
17. Streaming text format odreuje streamove teksta, vezu
izmeu pristupnih jedinica teksta, format streamova teksta,
pristupne jedinice za tekst, signalizaciju i dekodiranje
streamova teksta.
18. Kompresija fonta i streaming odreuje alate koji osiguravaju
komunikaciju podataka o fontu kao dio MPEG-4 kodirane audiovideo prezentacije.
19. Stream sintetizirane teksture specificira sintetizirane teksture
koje
proizlaze
iz animacije foto-realistikih tekstura
opisivanjem informacije u boji. Pri tome se koriste vektori koji
proizvode pokrete vrlo malih bitskih brzina i koji se nazivaju
sintetike teksture.
20. Svjetlosne primjene kod scenskog predstavljanja (LASER) i
Simple Aggregation Format (SAF) osigurava scensko
predstavljanje s ciljem da se uspostavi veza izmeu brzine,
efikasnosti kompresije i dekodiranja.
21. Proirenje okvira grafike (GFX) osigurava potpuni programski
okvir ukljuujui tu i operacije prirodnog i sintetikog kodiranja.
GFX koristi interface za programske aplikacije, omoguavajui
iroki opseg aplikacija na prijemniku od mobilnih ureaja do
stacionarnih raunara.
22. Open Font Format OFFS se temelji na OpenType verziji 1.4
specifikaciji formatu fonta.
23. Symbolic Music Representation (SMR) simboliki prikaz
glazbe je logika struktura koja se temelji na:

Simbolikim elementima koji predstavljaju audiovizualne

dogaaje
Odnosima izmeu tih dogaaja
Na aspektima koji se odnose na nain kako se ti dogaaji
mogu renderirati (proces generiranja objekta, slike, tona, iz
nekog modela) te sinkronizirati s drugim vrstama medija.
18

24. Sistemska i audio interakcija - opisuje eljeno zajedniko

ponaanje MPEG-4 sustava i MPEG-4 audio codeca. Poeljno je
da MPEG-4 Audio koderi i dekoderi dopuste da se odreena
duljina signala kodira u datoteku i po dekodiranju da se dobije
identian signal u ovisnosti o distorziji codeca.
25. 3D Graphics Compression Model opisuje model za
povezivanje 3D grafikih kompresorskih alata definiranih u
ISO/IEC 14496 standardu.
26. Audio usklaenost - odreuje kako testovi mogu biti osmiljeni
da bi provjerili da li komprimirani podaci i dekoderi ispunjavaju
uvjete propisane od strane ISO / IEC 14496-3.
27. 3D grafika usklaenost - sumira zahtjeve, unakrsnim
referencama daje obiljeja i odreuje kako sukladnost s njima
moe biti ispitana. Smjernice su dane za testove za provjeru
sukladnosti dekodera.
28. Composite font representation u razvoju
29. Web video kodiranje u razvoju
30. Vremenski odreen tekst i druga vizualna prekrivanja u ISO
standardima baziranim za medijske formate u razvoju

19

5.4. MPEG-7

Sa dostupnou standarda MPEG-1, MPEG-2, MPEG-4 i drugih

digitalnih kodnih standarda bilo je lako pribaviti i raspodijeliti audio video sadraj. Meutim, mnotvo digitalnog sadraja predstavljalo je
ogroman izazov za upravljanje tim sadrajem. to je vie sadraja,
postaje tee da se njime upravlja, da se on pretrauje i filtrira kako
bi se pronalo ono to nam stvarno treba. Sa druge strane, sadraj
ima vrijednost ukoliko moe biti otkriven brzo i efikasno. Poto su
nainjeni vani koraci na putu daljeg razvoja digitalnog audio-video
sadraja, MPEG je prepoznao da je potrebno usmjeriti problem ka
upravljanju audio-video sadrajem. 1996 godine MPEG je pokrenuo
MPEG-7 projekt pod nazivom Opis interfejsa za multimedijalni
sadraj sa ciljem da se specificira standard za opis razliitih tipova
audio-video informacija kao to su osnovni dijelovi, skladitenje
informacija, bez obzira na njihov format, nain predstavljanja ili
medija. Poput drugih MPEG standarda, MPEG-7 se susree sa nizom
zahtjeva od prethodnih MPEG standarda, audio-video predstava
ovdje nema za cilj da komprimira i reproducira podatke, ve se bavi
tzv. metapodacima (podaci o podacima). MPEG-7 deskriptori
osiguravaju rjeenje za metapodatke kod velikog broja primjena. Oni
su nezavisni od medija i formata na bazi objekata i sa mogunou
proirenja. MPEG-7 specificira format za deskripciju i njegovo
dekodiranje. MPEG-7 specificira dva osnovna tipa alata: deskriptori
(eng. descriptor - D) i sheme za deskripciju (eng. descriptor scheme
- DS). Deskriptor je predstavljanje karakteristika koje definiraju
sintaksu i semantiku. Deskripcije MPEG-7 mogu se predstaviti na dva
naina: tekstualni tipovi koji koriste opis definicije jezika (eng.
desciption definition language DDL) i binarne tokove koji koriste
binarni format za metapodatke (eng. binaiy form at for metadata
BiM) MPEG-7. To je u osnovi DDL alat za kompresiju.
MPEG-7 standard se sastoji od slijedeih dijelova:
1. Sistemski odreuje alate za transport i memoriranje MPEG-7
deskripcije koristei BiM format za binarno predstavljanje.
2. Opis definicije jezika - odreuje jezik kod kreiranja novih
shema za deskripciju kao i za proirenje i modifikaciju
20

postojeih. DDl je baziran na oznaenom jeziku za proirenje

(XML) koji je dio W3C.
3. Video odreuje alate za opis osnovne strukture i deskriptore
ili deskripcione sheme za opis vizualnih karakteristika te za
lokalizaciju opisnih objekata na slici ili video sekvenci. MPEG-7
video deskriptor pokriva pet osnovnih vizualnih karakteristika
koji ukljuuju boju, teksturu, oblik, pokret i lokalizaciju
(deskriptor prepoznavanja lica je takoer definiran).
4. Audio odreuje alate za audio deskripciju koji su organizirani
kao melodija, tiina, govorni sadraj i zvuni efekti.
5. Sheme za multimedijalnu deskripciju (MDS) odreuje
deskripcione alate koji se bave opim i multimedijalnim
entitetima. Opi entiteti su oni koji se mogu primijeniti kod
audio, video i tekstualnih deskripcija pa se mogu tretirati kao
opi u svim medijima. Alati za multimedijalnu deskripciju mogu
se grupirati u est razliitih klasa prema svojoj funkcionalnosti.

Prva klasa sadri opis sadraja: strukturne i semantike

aspekte.

Druga klasa se bavi upravljanjem sadrajem: medijima,

koritenjem, kreiranjem i produkcijom.
Treu klasu ini organizacija sadraja: kolekcije i modeli.

etvrta klasa bavi se navigacijom i pristupom: rezime,

gledita i varijacije.

Peta klasa se odnosi na korisnike: davanje prvenstva

korisnicima i porijeklo primjene.

esta klasa se bavi osnovnim elementima: tipovima

podataka i struktura, shemama razliitih alata, linkovima i
lokalizacijom medija kao i osnovnim deskripcionim
shemama.

6. Referentni softver sadri softver za implementaciju alata

odreenih u prethodnim dijelovima. Kao i kod MPEG-4
standarda, ovaj softver koristi se za primjene koje su
prilagoene MPEG-7 standardom
7. Prilagoeno testiranje odreuje procedure koje osiguravaju
da se provjeri da li deskripcioni tokovi odgovaraju zadanim
specifikacijama u prethodnim dijelovima.
21

8. Ekstrakcija i primjena MPEG-7 deskripcije osigurava korisne

informacije o ekstrakciji i upotrebi deskripcije.
9. Profili i nivoi odreuje opis profila i nivoa. Deskripcioni nivo u
opem sluaju opisuje podniz svih deskripcija i alata opisanih u
MPEG-7. Deskripcija alata u deskripcionom profilu podrava niz
funkcionalnosti za odreenu klasu primjena: nivo rasprenja
profila definira ogranienja u pogledu usklaenosti opisa sa
ogranienjem koje predstavlja maksimalna dozvoljena
kompleksnost.
10. Definicija sheme odreuje definiciju sheme kroz MPEG-7.
Prikuplja opise alata odreenih u MPEG-7 i odreuje opis
sintakse i sheme primjenom opisa jezika po definiciji DDL-a.
11. Profil shema obuhvata sheme za razliite profile.
12. Query format - opisuje format query alata koji se mogu koristiti
samostalno ili u kombinaciji s drugim dijelovima ISO / IEC
15938. Svaki format query alata opisan je u dvije normativne
sekcije:

Sintaksa (normativna
formatom)

specifikacija

upita

i upravljanja

Semantika
(normativno
definiranje
semantike
svih
komponenata koje odgovaraju specifikaciji query formata).

22

5.5. MPEG-21
Poetak rada na MPEG-21 standardu 1999. godine je uspostavio za
cilj definiranje otvorenog okvira za multimedijske aplikacije. MPEG-21
se temelji na dva osnovna koncepta:

Definiciji Digitalnog predmeta (osnovna jedinica za distribuciju i

transakciju)
Korisnikoj interakciji s Digitalnim predmetima.

Digitalni predmeti mogu se smatrati kernelom Multimedijsklog okvira

(Multimedia Framework), a korisnici su ti koji su u interakciji s njima
unutar Multimedijalnog okvira. Na svojoj najosnovnijoj razini, MPEG21 prua okvir u kojem jedan korisnik komunicira s drugim, a objekt
te interakcije je Digitalni predmet. S obzirom na to, moemo rei da
je glavni cilj MPEG-21 da definira tehnologiju potrebnu za podrku
korisnicima za razmjenu, pristup, konzumiranje, trgovinu i
manipulaciju digitalnim artiklima na uinkovit i transparentan nain.
Ciljevi u ranom stadiju razvoja MPEG-21 standarda bili su:
Da se shvati kako razliite dostupne komponente mogu biti
uzajamno fitovane,
Da se diskutuje o tome koji su to potrebni standardi ukoliko
za to postoji prostor u odgovarajuoj infrastrukturi,
Kada se zadovolje prethodne dvije toke da se sprovede
integracija razliitih standarda.
Da bi se ostvarila ideja o jednom interoperabilnom okruenju, MPEG
surauje sa drugim tijelima koji takoer donose standarde. Kao
rezultat te suradnje pojavila se lista od dvadeset i jedan dio
elemenata finalnog dokumenta nazvanog Tehniki izvjetaj. Ovi
dijelovi formiraju osnovni koncept MPEG-21 standarda:
1.

Vizija tehnologije i strategije inicijalni nacrt standarda

MPEG-21

2.

Deklaracija o digitalnim predmetima (DID) - osigurava

uniformno i fleksibilno uopavanje i interoperabilnu shemu za
naznaku Digitalnih predmeta.

3.

Identifikacija i opis digitalnih predmeta - predstavlja

sposobnost da opie bio koji entitet bez obzira na nj egovu
prirodu ili tip. Identifikacijski sustavi su temeljne komponente
23

bilo kojeg komercijalnog sustava. To se odnosi i na fiziki

svijet i na digitalni sadraj u eCommerce okruenju. Danas
postoje razliiti identifikatori sadraja ili su u jo uvijek fazi
razvoja. Ako se MPEG-21 koristit u eCommerce okruenju,
bitno je da se takve identifikatore moe povezati s digitalnim
predmetima.
4.

MPEG-21 za intelektualno upravljanje imovinom i zatitu

(IPMP) odnose se na omoguavanje prava na intelektualnu
svojinu sadraja kojima se upravlja postojano i pouzdano, dok
se zatita provodi kroz iroki opseg u mrei i na ureajima.

5.

Rights Expression Language je strojno itljiv jezik koji

odreuje prava i dozvole. MPEG REL, kao to je definirano u
ISO/IEC 21000-5, prua fleksibilne, meusobno ovisne
mehanizme za podrku transparentnom i irokom koritenju
digitalnih resursa u cijelom lancu na nain koji titi digitalni
resurs i potuje prava, uvjete i naknade koje su navedene za
to koritenje. Na primjer, osigurava mehanizme potpore
nakladnitvu, distribuciju i konzumiranje digitalnih sadraja
kao to su elektronike knjige, digitalni filmovi, digitalna
glazba, interaktivne igre, raunalni softver, i svih ostalih
proizvoda u digitalnom obliku.

6.

Rights Data Dictionary - utvruje je da standard za semantike

bitan za razmjenu izraza izmeu razliitih aplikacija za
upravljanje digitalnim vlasnikim pravima. Meutim, u vrijeme
kad je MPEG odluila definirati standard, bilo je mnogo
sadraja metapodataka koji su bili ve dostupni i onda je
trebalo i njih ugraditi u ta prava. Ovaj zahtjev je zadovoljen
od strane MPEG Rights Data Dictionary, ija primjena eli
olakati tone razmjene i obrade informacija izmeu
zainteresiranih strana ukljuenih u ostvarivanje prava na i
koritenje, digitalnih predmeta.

7.

Digital Item Adaptation - posljednjih desetak godina desio se

ogroman rast digitalnog multimedijskog sadraja to je dovelo
do arolikosti medijskih formata, ali i dolo je do poveanja
audiovizualnih sadraja i usluga koje sada ukljuuju pomno
sastavljene setove scena, audia i govora, videa i grafikih
podataka. U isto vrijeme, broj ureaja za pristup i
24

interakciju s multimedijskim sadrajem znatno je porastao.

Spektar varira od osobnih raunala (PC) i set-top box (STB) za
prijenosne ureaje kao to su osobni digitalni asistenti (PDA) i
mobilni telefoni. Svaki ureaj moe biti ogranien na drugaiji
nain, kao to je u pogledu veliine zaslona, mogunosti boja,
procesorske snage, memorijskih resursa i napajanja. Konano,
nastao je irok spektar mrea za prijenos multimedijskih
sadraja. Beine mree i tehnologije irokopojasnih pristupa
su cvjetale u posljednjih nekoliko godina, ime se korisnicima
omoguuje pristup web-u i multimedijskim sadrajima s
razliitih lokacija u razliitim kontekstima, te s razliitim
karakteristikama povezivanja. MPEG - 21 DIA (Digital Item
Adaptation) prua alate kako bi se omoguilo optimalno
koritenje kvalitetnih multimedijskih usluga uz minimalne
trokove.
8.

Reference Software - opisuje referentni softver implementiran

u normativne klauzule u ostalim dijelovima norme ISO/IEC
21000. Informacija u ovom standardu je primjenjiva za
odreivanje referentnih softverskih modula na raspolaganju za
dijelove ISO/IEC 21000, za razumijevanje funkcionalnosti
dostupnih referentnih programskih modula, te za koritenje
dostupnih referentnih softverskih modula.

9.

File format - unutar ISO/IEC 14496 MPEG-4 postoji nekoliko

dijelova koji definiraju formate datoteka za pohranu vrijemebased medija (kao to su audio, video i sl.). Oni su svi temelji
i proizlazi iz ISO Base Media File Format datoteka, to je
strukturalna medijski neovisna definicija koja je takoer
objavljena kao dio standarda JPEG 2000 obitelji. MPEG-21 File
Format koristi strukturnu definiciju box-strukturirane datoteke
kao to je definirano u ISO Base Media File Format. To
definira pohranu MPEG-21 Digitalnih predmeta kao to su
slike, filmovi ili drugi ne-XML podaci - unutar iste datoteke.

10.

Digital Item Processing (DIP) - u MPEG-21 temeljna jedinica

transakcije je Digitalni predmet. Kao to je definirano u sklopu
1. ISO/IEC 21000 Digitalni predmet je strukturirani Digitalni
objekt sa standardnom prezentacije, identifikacije i
metapodataka unutar MPEG-21 okvira. Dio 2 od ISO/IEC
21000 navodi konceptualni model za Deklaraciju Digitalnog
25

predmeta (DID), a takoer i kao Deklaraciju jezika Digitalnog

predmeta (DIDL). DID model i DIDL predviaju deklaraciju
statike strukture (ukljuujui identifikatore i metapodatke) u
Digitalnom predmetu. DIP omoguuje autoru Digitalnog
predmeta da osigura predloenu interakciju korisnika s
Digitalnim predmetom.
11.

Evaluation Tools for Persistent Association MPEG-21 prua

okvir unutar kojeg su okupljeni mnogi elementi multimedije.
Za rukovanje takvim sadrajem potrebni su alati koji mogu
stvoriti i upravljati s vezom izmeu sadraja i metapodataka
koji se odnose na sadraj unutar MPEG -21. Alati temeljeni na
tehnikama poznatim kao "vodeni ig" i "otisak prstiju" nude
sredstva za formiranje takve skupine , pri emu informacije
mogu izravno biti ugraene unutar sadraja ili pretpostavljene
iz samog sadraja. Takvi alati se nazivaju Persistent
Association
Technologies
(PAT).
Uvaavajui
da
standardizacija Persistent Association Technologies trenutno
dostupna u MPEG-21, ISO/JEC JTC 1/SC 29/WG 11 (MPEG)
ispituje mogunosti koje e joj osigurati da pomogne industriji
da usvoji PAT.

12.

Izvjetaj o dogaaju - zahtjev za Event Reporting poetku

doao iz potrebe nositelja prava da bude u mogunosti pratiti
koritenje sadraja zatienog autorskim pravima u
komercijalnom okruenju. Do sada, su postojala samo
nepotpuna i neuskladiva rjeenja za izvjetavanje koritenja
sadraja i MPEG-21 je ponudila idealnu priliku da se
standardiziraju i Event Reporting proces i format. Event
Reporting unutar MPEG-21 prua standardizirana sredstva za
"objavljene dogaaje". Takav Event Reporting moe se
odnositi na koritenje Digitalnog predmeta na mrei ili na
pojavu dogaanja vezanih uz samu mreu. Na primjer,
dogaaj koji se odnosi na koritenje Digitalnog predmeta bi
mogao biti renderiranje (ili putanje / play) resursa povezanih
s Digitalnim predmetom.

13.

Identifikacija fragmenata - navodi normativni sintaksu za URI

Fragment identifikatora koji e se koristiti za adresiranje
dijelova bilo kojeg resursa na internetu i pripadaju jednom od
medijskih formata:
26

audio / mpeg
video / mpeg
video / mp4
audio / mp4
aplikacija / mp4
video / MPEG4-visual
aplikacija / mp21

Alati

navedeni u ovom dijelu ISO/IEC 21000 omoguuju

identifikaciju dijela resursa osiguravajui format za upuivanje
na dio koji koristi Fragment identifikator.

14.

Streaming Digiralnog predmeta - omoguuje inkrementalnu

isporuku Digitalnog predmeta (DID, metapodataka, resursa) u
komadu sa vremenskim ogranienjima na nain koji prima
korisnik koji moe postupno konzumirati taj Digitalni predmet.
DIS definira Bitstream Binding Language (BBL) za tu
namjenu.

15.

Media Value Chain Ontology - navodi strojno itljivu ontologiju

lanca medijskih vrijednosti definirajui minimalan skup vrsta
intelektualnog vlasnitva, i uloge korisnika u interakciji s
njima, te relevantne radnje u svezi intelektualnog vlasnitva
meu ostalim znaajkama. MVCO je dizajniran da
predstavljaju zajednike
aspekta
stvaranja sadraja,
distribucije, uporabe i rukovanja. Izvjetavanje o dogaaju
bavi se metrikarna i interfejsima koji omoguavaju korisnicima
da upravljaju dogaajima u okruenju.

16.

Contract Expression Language

17.

Media Contract Ontology

27

6. ZAKLJUAK

Promatrajui MPEG standarde moemo zaokruiti dva koncepta

razvoj MPEG standarda direktno vezanih uz budunost primjene
MPEG codeca i razvoj MPEG standarda s razvojem alata za
pretraivanje i alata iji je osnovni cilj zatita intelektualne svojine.
Pri razmatranju prvog koncepta zadrat u se na televizijskim
standardima u Europskoj uniji. Europska komisija u svojim
dokumentima preporuila je da su sve lanice trebale zavriti procese
digitalizacije do kraja 2012.godine, a oni koji zapoinju digitalizaciju
poslije 2012. trebaju koristiti MPEG-4, a da svi TV prijemnici
proizvedeni nakon 2012. godine moraju imati MPEG-4.
MPEG-2 je kao standard odobren 1994. godine i napravljen za
visokokvalitetan digitalni video (DVD), digitalnu televiziju visoke
rezolucije (HDTV), interaktivni medij za pohranjivanje (ISM), digitalni
prijenosni video (DBV) i kabelsku TV (CATV). Projekt se usredotoio
na proirivanje tehnike MPEG-1 kompresije kako bi se obuhvatile
vee slike i via kvaliteta po cijenu manjeg omjera kompresije i vee
brzine prijenosa. Kao glavna prednost sustava MPEG-4 kompresije je
kapacitet, odnosno mogunosti da se sa istim parametrima odailje
oko 40% vie TV programa nego u MPEG-2, to implicira veu utedu
frekvencijskog spektra i ve spomenuto oslobaanje dodatnog
frekvencijskog spektra za mobilne operatere.
Sustav MPEG-4 u usporedbi s formatom MPEG-2, MPEG-4 sadri
znatno vie alata za smanjenje brzine prijenosa u bitovima, koja je
potrebna za ostvarivanje odreene kvalitete slike kod odreene
aplikacije ili pozadine slike. Druga prednost MPEG-4 vei je broj i
razinu profila koji obuhvaaju vei raspon aplikacija: od niskog
irokopojasnog streaminga do mobilnih ureaja i do aplikacija s
izvanredno visokokvalitetnim i gotovo neogranienim irokopojasnim
zahtjevima. No, jedan od bitnih nedostataka MPEG-4 kompresije je
vrijeme potrebno za procesiranje signala od priblino 5 sekundi, to
je nekoliko puta vie u odnosu na sustav MPEG-2.

28

Ureaji koji rade u MPEG 2 mogu prenositi i sliku HD, ali se u Europi
to najee koristi za SD programe. Isto tako, MPEG-4 se ne koristi
samo za HD ve se koristi i za SD.
Drugi koncept je usko vezan uz MPEG-7 i MPEG-21. Ovi standardi su
posvetili posebnu panju dogaajima u razliitim kontekstima tokom
cijelog multimedijskog lanca: stvaranje sadraja, proizvodnja
sadraja, utvrivanje sadraja i opis, distribucija sadraja, potronja
sadraja i koritenje, pakiranje sadraja, upravljanje i zatita
intelektualnog vlasnitva, financijsko upravljanja, privatnost
korisnika, terminali i mreni resursi. Takoer se radi na usavravanju
alata za pretraivanje, kategoriziranje i usporeivanje multimedijskih
sadraja na internetu. Ve su razvijeni alati koji pretrauju mirne
slike fotografije na osnovu usporedbe za traenu boju (mogunost
pretraivanja i do deset boja odjednom), pretraivanjem i
usporedbom kljunih objekata unutar ciljane fotografije s dostupnim
fotografijama na webu, te su u konstantnom razvoju alati za
prepoznavanje lica. Zadnja dva alata isprepliu MPEG-7 i MPEG-21
standard jer su razvijeni kao alati za prezentaciju sadraja u svrhu
pretraivanja informacija, ali i kao alati koji e ukazivati na krenje
prava iz intelektualnog vlasnitva i kao alati zadueni za sigurnost u
konceptu Velikog brata. Na tragu ovih alata Sony je razvio algoritam
za usporedbu 10 sekundi nekog tonskog zapisa s bazom podataka
svih svojih glazbenih izdanja i glazbe na koja polau neka od
vlasnikih prava. Taj algoritam se u javnosti pojavio u sklopu mobilne
aplikacije za prepoznavanje pjesama, ali u stvarnosti najvea mu je
uloga u kontroli glazbe dostupne na Internetu da bi se utvrdila
mogua krenja nekih od vlasnikih prava. Slian algoritam koristi i
Youtube usporeujui uploadiranu glazbu s onom u bazi podataka na
koju su stavljena upozorenja o krenju vlasnikih prava. Naredno to
se moe oekivati je razvoj pretraivakih alata za usporedbu videa
bez prateih ili slabo koncipiranih metafileova to e se
najvjerojatnije ostvariti kroz neki oblik digitalnog potpisa unutar
svakog kadra ili unutar neke jedinice vremena. Direktna usporedba
dva video materijala prvo zahtijeva da budu u istom formatu, a zatim
treba se imati u vidu kolika hardverska snaga treba da stoji iza tog
alata jer npr. jedna minuta video materijala u sebi sadri (u
prosjeku) 1500 slika.

29

7. LITERATURA

http://www.vcl.fer.hr/dtv/mpeg/Data/3.htm
http://www.am.unze.ba/pzi/2011/Damir%20Pivic/stranice/Video%20kompresija.html
http://bs.scribd.com/doc/133118105/Video
http://en.wikipedia.org/wiki/MPEG-1
http://en.wikipedia.org/wiki/MPEG-2
http://en.wikipedia.org/wiki/MPEG-4
http://en.wikipedia.org/wiki/MPEG-7
http://en.wikipedia.org/wiki/MPEG-21

http://www.iso.org/iso/home/store/catalogue_tc/catalogue_tc_browse.htm?commid=45020
http://www.digitag.org/

30