PsihoFESTologija

Ovo nije samo jo jedna knjiga iz popularne psihologije

Knjigu moete pronai na:

http://psihologija.ffzg.unizg.hr/psihofestologija

FF press

Izdava
Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
Urednice
Maa Tonkovi Grabovac
Una Mikac
Tena Vukasovi Hlupi
Lektorica
Ivana Radi
Grafiko oblikovanje i raunalni slog
Helena Baki
Crte na naslovnici
Katarina Novak
Grafiko oblikovanje naslovnice
Katarina Novak
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez
prerada 4.0 meunarodna. Ako elite vidjeti primjer te licence, posjetite
http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/

ISBN 978-953-175-558-0

PsihoFESTologija

Ovo nije samo jo jedna knjiga iz popularne psihologije

Autori:
Domagoj Blaevi, Elena Boljkovac, Denis Bratko, Ana Butkovi, Mirna agalj, Lucija oga,
Antonia osi, Francesca Dumani, Inja Erceg Jugovi, Ivana Glava, Sonja Gran, Ivana
Hromatko, Aleksandra Hui, Dragutin Ivanec, Karla Jakui Babeli, Luka Juras, Tanja Jurin,
eljka Kamenov, Tina Krznari, Gordana Kuterovac Jagodi, Anita Lauri Korajlija, Katarina
Lonari, Veseljka Lovri, Ajana Lw Stani, Tea Maeri, Ana Majdani, Una Mikac,
Ivana Mrgan, Ana Muak, Katarina Novak, Ines Otri, eljka Paalat, Nina Pavlin-Bernardi,
Katarina Pera, Martina Pocrni, Vanja Putarek, Bla Rebernjak, Svjetlana Salkievi, Ivan
Tomi, Andrea Tomi, Mirjana Tonkovi, Maa Tonkovi Grabovac, Andrea Vrani, Ivona
Vrtari, Tena Vukasovi Hlupi

Zagreb, 2015

Sadraj
Predgovor ................................................................................................................................ 1
Psihofestologija kognitivnih procesa ..................................................................................... 3
Mislim, dakle ne znam: Heuristike u miljenju ................................................................... 4
Francesca Dumani, Mirna agalj, Martina Pocrni, Ivona Vrtari i eljka Kamenov
Razum i osjeaji: moe li kognicija upravljati emocijama? ................................................. 9
Sonja Gran
Zato ljudi ustraju u kockanju? Socio-kognitivna perspektiva ..........................................14
Aleksandra Hui
Zato veliki na slici postaju mali? Iluzije pri percepciji veliine.........................................20
Mirjana Tonkovi i Ivan Tomi
Kognitivni trening... ili moe li se pamet uvjebati? .........................................................25
Andrea Vrani
Psihofestologija razlika meu ljudima ................................................................................. 30
Geni + okolina = ljudi. Genetski i okolinski doprinosi individualnim razlikama ................31
Tena Vukasovi Hlupi, Ana Butkovi i Denis Bratko
Testovi i testiranje u psihologiji ........................................................................................36
Bla Rebernjak
Jeste li ispred svog vremena? Vanost vremenskih perspektiva za svakodnevni ivot ....40
Tina Krznari i Aleksandra Hui
Mit o Genijalcu: Predrasude i stereotipi o nadarenim osobama ......................................45
Elena Boljkovac, Luka Juras i Nina Pavlin-Bernardi
Jesmo li sretni? Pozitivna psihologija u svijetu i Hrvatskoj ...............................................50
Tea Maeri i Karla Jakui Babeli
Evolucijska psihofestologija ................................................................................................. 55
Kameno doba jo uvijek je IN! Odabrane spoznaje iz evolucijske psihologije ..................56
Katarina Novak
Oni dani u mjesecu: Kako su promjene u razinama hormona kod ena povezane s
raspoloenjem? .................................................................................................................61
Una Mikac i Ivana Hromatko

Pomalo mlijeno i odvratno zeleno:

Vanost osjetilne integracije kod percepcije okusa ..........................................................65
Katarina Pera i Domagoj Blaevi
Moe li znanost biti politiki (ne)korektna?
O zabludama koje more evolucijske psihologe .................................................................70
Luka Juras i Ivana Hromatko
Psihofestologija meuljudskih odnosa ................................................................................ 75
Je li mama kriva za sve? Znaaj privrenosti u bliskim odnosima .....................................76
eljka Kamenov
Kud' svi, tud' i ja: Konformiranje .......................................................................................81
Ajana Lw Stani
Vjetina sluanja................................................................................................................85
eljka Kamenov i Aleksandra Hui
Tko e se izboriti za mene, ako ne ja? to je asertivnost i kako je moemo postii? .......90
Vanja Putarek, Ines Otri i eljka Kamenov
Psihofestologija rada i profesionalnog razvoja.................................................................... 95
Gospodin Horvat ide na testiranje:
Psihologijsko testiranje u svrhu selekcije za posao ...........................................................96
Maa Tonkovi Grabovac
Kad si spretan lupi dlanom ti o dlan:
Vanost psihomotorike u poslu i njeno mjerenje ...........................................................100
Andrea Tomi
Mogu, znam, hou: Samoprocjena i samoregulacija radnih potencijala ........................106
Ivana Mrgan
Izmeu psihoterapije i konzaltinga: Coaching u organizacijama ....................................111
Maa Tonkovi Grabovac
etiri sobe promjene ......................................................................................................116
Veseljka Lovri
Psihofestologija psihikog zdravlja .................................................................................... 121
Nezadovoljni u vlastitoj koi: nezadovoljstvo tijelom i to na njega utjee....................122
Inja Erceg Jugovi
emu se smijemo i zato? Psihologija humora ..............................................................128
Nina Pavlin-Bernardi

Ispriat u ti priu: Terapijske prie u radu s djecom .....................................................133

Mirna agalj, Lucija oga, Antonia osi, Ivana Glava, Katarina Lonari, Ana Muak i
Gordana Kuterovac Jagodi
Zato nam rak zaplete jezik?
Kako mogu biti podrka osobi oboljeloj od maligne bolesti ...........................................138
Ana Majdani
Deset koraka do psihikog zdravlja .................................................................................141
Tanja Jurin i Anita Lauri Korajlija
Progresivna miina relaksacija: koristan alat u borbi protiv stresa ...............................145
Svjetlana Salkievi
Patite li od odgaavitisa? Kako uinkovitije organizirati vrijeme i zadatke .................150
Nina Pavlin-Bernardi i Maa Tonkovi Grabovac
Psihofestologija primijenjena u drugim strukama ............................................................ 156
to nam graevine govore? Psihologija arhitekture i dizajna .........................................157
eljka Paalat
Ako pije ne vozi: Djeluju li male koliine alkohola na psihomotorno ponaanje i kako to
ispitati? ............................................................................................................................162
Dragutin Ivanec i Ivan Tomi
Utjecaj glazbe na doivljaj prostora i potroako ponaanje..........................................167
Ana Butkovi

Predgovor

Ovo nije samo jo jedna knjiga iz popularne psihologije. Ovo je tivo koje bismo radije nazvali
kako znanstvene spoznaje iz psihologije primijeniti na ivot.
Ideja za PsihoFESTologiju rodila se prilikom organizacije treeg po redu PsihoFesta,
festivala psihologije na kojem studenti, asistenti, profesori i suradnici Odsjeka za psihologiju
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu iroj javnosti pribliavaju fascinantno znanstveno
podruje psihologije. Filozofski fakultet tada okupiraju studenti, uenici, umirovljenici,
roditelji male djece, poslovni ljudi i drugi posjetitelji PsihoFesta, koji kroz brojna predavanja,
radionice, demonstracije, eksperimente, testiranja, izlobe i druge aktivnosti otkrivaju to tjera
ljude da razmiljaju, da se osjeaju i da se ponaaju na odreeni nain. No kako znanstvene
spoznaje iz psihologije pribliiti onima koji nisu u mogunosti doi do Filozofskog fakulteta u
Zagrebu te jedne nedjelje u travnju svake druge godine? Jednostavno ostaviti rijei o
PsihoFestu na papiru.
Uz podrku programsko-organizacijskog odbora, pozvale smo izvoae toaka 3.
PsihoFesta da svoj volonterski entuzijazam preoblikuju u nekoliko kartica strunog teksta iz
svog podruja psihologije. Pozivu se odazvalo trinaestero studenata, osmero doktoranada
meu kojima petero znanstvena novaka i asistenata, estero viih asistenata, est docentica,
etvero profesora te osmero alumna i vanjskih suradnika Odsjeka, koji su ukupno sastavili 33
strunih i preglednih strunih radova iz razliitih podruja psihologije.
Meu pristiglim poglavljima prepoznale smo sedam veih podruja psihofestologije.
Knjigu zapoinjemo temama iz kognitivne psihofestologije koje se odnose na unutranje
procese doivljavanja, razmiljanja, zakljuivanja i donoenja odluka. Poglavlja iz podruja
individualnih razlika sabrana su pod nazivom Psihofestologija razlika meu ljudima, a ukljuuju
teme poput genetike, testiranja i zadovoljstva ivotom. U okviru Evolucijske psihofestologije
moete proitati o tome da brojna dananja ponaanja ljudi zapravo imaju korijene u
rjeavanju problema preivljavanja naih predaka. Odabrane teme iz Psihofestologije
meuljudskih odnosa ukljuuju teme poput privrenosti i konformiranja te smjernice za razvoj
komunikacijskih vjetina. Jedno od vanih primijenjenih podruja psihologije zastupljeno je u
cjelini Psihofestologija rada i profesionalnog razvoja, gdje vas detaljnije upoznajemo s nekim
1

aspektima psihologijskog testiranja te rada na sebi u svrhu poveanja vlastite zapoljivosti.

Najvie vjebi za osobni rast i razvoj nai ete u dijelu Psihofestologija psihikog zdravlja. U
zavrnom dijelu, Psihofestologija primijenjena u drugim strukama, moi ete proitati kako
psihologija moe doprinijeti podrujima kao to su arhitektura, promet i potroako
ponaanje.
Voljele bismo da ova knjiga bude pristupana svim profilima itatelja. Stoga su se svi
autori tekstove trudili pisati stilom i jezikom razumljivim i onima najmanje upoznatima s
podrujem psihologije. Usprkos tome, sigurno ete naii na neke vama nove pojmove, za koja
ete dodatna objanjenja moi potraiti u preporuenoj literaturi koju su svi autori naveli na
kraju svojih poglavlja za one koji ele znati vie. Nadamo se da e elektroniki format ove
knjige omoguiti da ona lako nae put do svih zainteresiranih itatelja.
Na kraju Predgovora bismo jo voljele zahvaliti svima onima koji su svojim
volonterskim angamanom doprinijeli tome da ova knjiga danas bude pred vama. To su
prvenstveno autori poglavlja ove knjige, koji su napisali zanimljive i znanstveno utemeljene
tekstove. Veliko hvala recenzentima knjige, profesorici Darji Masli-Seri, profesoru Predragu
Zarevskom i docentici Martini Lotar Rihtari, koji su nam dali konstruktivne prijedloge za njeno
poboljanje. Voljeli bismo zahvaliti i timu koji je brinuo o pripremi knjige za objavljivanje:
Heleni Baki na grafikom ureenju i prijelomu, Katarini Novak na dizajnu naslovnice, Ivani
Radi na lekturi, te Marijani Glavici za pomo oko digitalne pohrane knjige u repozitorij
Filozofskog fakulteta. Ovim putem bismo se jo jednom zahvalili sponzorima 3. PsihoFesta na
financijskoj i organizacijskoj potpori projektu PsihoFesta. To su: 22. Dani Ramira i Zorana
Bujasa, Prava Formula d.o.o., Hold'em Brewery, IEP d.o.o., Nestle, Mate d.o.o., Jamnica,
bio&bio, Drger Safety Zagreb, te profesor emeritus Branimir verko. Na kraju bismo jo
spomenule i Programsko-organizacijski odbor 3. festivala psihologije PsihoFesta, koji je u
projekt izdavanja ove publikacije vjerovao od njegovog poetka.

Maa Tonkovi Grabovac, Una Mikac i Tena Vukasovi Hlupi,

Urednice

U Zagrebu, 17. travnja 2015.

PSIHOFESTOLOGIJA KOGNITIVNIH
PROCESA

Mislim, dakle ne znam: Heuristike u miljenju

Francesca Dumani, Mirna agalj, Martina Pocrni, Ivona Vrtari, studentice, Filozofski
fakultet u Zagrebu
eljka Kamenov, redovita profesorica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Jeste li se ikada zapitali na koji tono nain dolazite do zakljuaka? Donosite li uvijek odluke i
prosudbe na temelju dugotrajnih promiljanja ili ste ponekad skloniji utedjeti si vrijeme i
pronai brzi odgovor? U svakodnevnom se ivotu sluimo brojnim preacima kako bismo
ostvarili cilj, a pri tome utedjeli vrijeme za obavljanje posla. Primjerice, ako postoji krai put
dolaska do oblinje trgovine, vrlo je vjerojatno da emo ga i koristiti.
Kako u fizikom svijetu, tako i u miljenju postoje dui i krai putovi. Dui put ukljuuje
kontrolirane mentalne procese paljive analize svih dostupnih informacija, koji se izvode
svjesno i s namjerom, ali podrazumijevaju znaajan kognitivni napor i ulaganje vremena. S
druge strane, krai se put odnosi na automatske procese koji zahtijevaju malo kognitivnog
kapaciteta i mogu se odvijati istovremeno s drugim procesima. Ljudi su esto pri donoenju
odluka i prosuivanju skloni koristiti te krae putove, mentalne preace, kako bi se uinkovitije
nosili s velikom koliinom informacija s kojima se susreu te si utedjeli vrijeme za donoenje
odluka.
Ove preace, zasnovane na iskustvu, koje ljudi koriste kako bi bre i efikasnije donijeli
prosudbe, nazivamo heuristikama u zakljuivanju. Njih su sedamdesetih godina prolog
stoljea definirali psiholozi Daniel Kahneman i Amos Tversky istraujui naine na koje ljudi
donose odluke i zakljuuju u uvjetima neizvjesnosti. Iako se pokazalo da su heuristike
uinkovita metoda prosuivanja, s obzirom na to da su one krai naini dolaska do rjeenja
kojima zanemarujemo odreene informacije koje su nam na raspolaganju, katkada su
podlone ozbiljnim sistematskim pogrekama.
Primjerice, kad bi vas netko pitao mislite li da se u hrvatskom jeziku slovo r
pojavljuje ee kao prvo slovo u rijei (npr. riba) ili kao tree slovo u rijei (npr. marka)
koji bi bio va odgovor? Vjerojatno biste rekli da postoji vie rijei koje zapoinju slovom r.
Meutim, pogrijeili biste! Naime, ljudi ovom problemu pristupaju tako da se prisjeaju rijei
koje zapoinju slovom r i rijei koje imaju r na treem mjestu. Budui da je lake
4

pretraivati rijei po prvom slovu nego li po treem, takvih se rijei u kratkom roku prisjetimo
vie pa netono zakljuujemo da su i uestalije. Ovo je primjer heuristike dostupnosti koju
koristimo za donoenje prosudbe na temelju lakoe kojom se neega moemo dosjetiti.
Takoer, ljudi su skloni koristiti i heuristiku reprezentativnosti, odnosno mentalni
preac kojim neto klasificiramo s obzirom na to koliko je slino tipinom sluaju. Zamislite da
vas netko pita je li vjerojatnije da e u bacanju novia ishod biti "pismo- pismo - pismo - glava
- glava - glava" ili "pismo - glava - pismo - pismo - glava - glava". Pretpostavljamo da biste se
odluili za drugu opciju jer djeluje sluajnije, a time i reprezentativnije za ishod bacanja
novia za koji znamo da je sluajan. Meutim, oba su ishoda jednako vjerojatna jer je kod
svakog bacanja vjerojatnost za pismo ili glavu 50%, neovisno o tome to se dobilo kod
prethodnog bacanja.
Posljednja heuristika koju su prepoznali Kahneman i Tversky naziva se heuristika
pomaka s uporita, a definira se kao mentalni preac kojim ljudi koriste neki broj ili vrijednost
kao polaznu toku i zatim svoj odgovor prilagoavaju u odnosu na nju bez da se dovoljno
pomaknu. Je li vam teko povjerovati da bi na veliinu kazne koju sudac odreuje moglo
utjecati to to je taj dan pisao estitku za sestrin 40. roendan? A to da bi dodijeljena kazna
vjerojatnije bila manja da roendan ima njegova sedmogodinja neakinja? Upravo o tome
govori ova heuristika, i koliko god nevjerojatno zvualo da na ljudske prosudbe mogu utjecati
irelevantni brojevi, istraivanja su pokazala kako je efekt ove heuristike najstabilniji te otporan
na pokuaje da se poniti njegov utjecaj.
Poznat je eksperiment u kojem su ispitanici okrenuli kolo sree koje se po sluaju
zaustavilo na jednom broju u rasponu od 1 do 100. Nakon toga su ih eksperimentatori upitali
je li postotak afrikih zemalja u UN-u vei ili manji od broja na kojem se zaustavilo kolo.
Procjene ispitanika o tonom postotku afrikih zemalja u UN-u pokazale su efekt pomaka s
uporita ispitanici kojima se kolo sree zaustavilo na veem broju procjenjivali su da afrikih
zemalja u UN-u ima znatno vie nego ispitanici kojima se kolo sree zaustavilo na niem broju.
Jedno od objanjenja ovog efekta jest da ispitanici brojanu vrijednost koja im se ponudi
smatraju nagovjetajem prave vrijednosti. Ta se polazna vrijednost naziva uporite ili sidro. Do
efekta dolazi jer od osobe s kojom komuniciramo oekujemo da je informirana i da nas ne bi
izloila brojanoj informaciji koja je irelevantna za procjenu. Zbog toga ljudi zapoinju procjenu

koristei vrijednost uporita ili sidra kao polaznu toku, a potom utvruju prihvatljivost
odgovora koji po potrebi prilagoavaju u odreenom smjeru, ali nedovoljno. Iako se ispitanike
upozorava na to da su brojevi kojima ih se izlae irelevantni i izabrani po sluaju, tovie,
odabiru se pred njihovim oima, primjerice okretanjem kola sree, efekt ostaje stabilan.
Posebno je zanimljiva injenica da ispitanici izjavljuju kako im je u donoenju prosudbe
ta brojana informacija bila nevana. Oni prihvaaju mogunost da je takva informacija
utjecala na druge ljude, ali ne i na njih same. Nadalje, efekt se pokazuje i kad se ispitanicima
ponudi nagrada za tonost, kao i onda kad su upozoreni na djelovanje heuristike. tovie,
istraivai do danas nisu uspjeli pokazati postojanje situacije u kojoj efekt sidrenja ne djeluje!
Postoje primjeri istraivanja u kojima su se ispitanicima ponudile toliko ekstremne vrijednosti
da one nikako nisu mogle upuivati na odgovor niti sluiti kao realistino uporite, npr. Je li
prosjeni kit dulji ili krai od 900 metara? Pogaate, efekt je i dalje bio stabilan!
Pokazalo se da je efekt otporan i na vrijeme, to znai da smo podloni procjene
usklaivati s vrijednostima kojima smo bili izloeni i tjedan dana ranije, a neovisan je i o
kontekstu pa se tako pokazalo da djeluje u ispitivanju opeg znanja, procjenama cijena
nekretnina, procjenama vlastitog znanja, sudskim procjenama te u kontekstu cjenkanja.
Uzevi u obzir sve navedeno, ne treba nas uditi fascinacija istraivaa ovom
heuristikom. Nakon mnogih provedenih istraivanja, uspjeli su pronai nain za smanjenje
pristranosti odluka pod utjecajem efekta pomaka s uporita. Naime, pokazalo se da ako se
ljudima ponude argumenti koji ukazuju na manju relevantnost nekog sidra, efekt pomaka s
uporita je manji. Ipak, ljudi su skloni pristranom provjeravanju hipoteza, to jest traenju
argumenata koji potvruju poetnu pretpostavku, zbog ega se teko oduprijeti djelovanju ove
heuristike. Tako e ranije spomenuti sudac koji je pisao estitku za sestrin etrdeseti roendan
vjerojatnije dozvati informaciju da se radilo o tekom zloinu osuenika, dok e se, u sluaju
da je pisao estitku za sedmogodinjakinju, vjerojatnije prisjetiti kako je to osumnjieniku prvi
zloin te e tim informacijama opravdati pretjerano visoku ili nisku kaznu.
Ljudi ne koriste namjerno proizvoljne vrijednosti kako bi donijeli prosudbe. Upravo
suprotno, heuristika pomaka s uporita je primjer automatskog miljenja koje je nesvjesno i
koje je teko kontrolirati. Logino je stoga zapitati se moe li se onda ikako oduprijeti utjecaju
ove heuristike? Odgovor nije jednostavan, ali ipak postoji nekoliko strategija koje nam mogu

biti od pomoi. Primjerice, moemo pokuati osvijestiti brojke u naem ivotu. Prije donoenja
prosudbe moemo se prisjetiti kojim brojem tramvaja smo se to jutro vozili ili u kojoj dvorani
piemo ispit. Nadalje, moemo vie truda uloiti u prepoznavanje neobino niskih ili visokih
vrijednosti kao i razmisliti o suprotnim, ekstremnim vrijednostima. Ukoliko elimo odrediti
cijenu automobila bilo bi dobro razmisliti o najvioj, ali i o najnioj prihvatljivoj cijeni. Konano,
prije nego donesemo zakljuak dobro je razmisliti o tome koliko je neka situacija tipina.
Moda ste se itajui ovo zapitali zbog ega ljudi uope koriste heuristike ako nas
dovode do pogreaka u zakljuivanju. Odgovor je vrlo jednostavan zato to su one u veini
sluajeva izrazito efikasne i korisne! Naime, ne trebamo uvijek koristiti sloene algoritme koji
bi nam jednostavno odluivanje nepotrebno zakomplicirali. Primjerice, utedjet emo mnogo
vremena i benzina ako kupimo mlijeko u najblioj trgovini, umjesto da posjetimo svaku
trgovinu u svojem gradu i usporedimo cijene tog istog mlijeka te se vratimo u onu gdje je
najjeftinije, vjerojatno za samo nekoliko lipa. Isto tako, ako imamo razloga vjerovati da je
poetna vrijednost valjana i informativna, ona moe biti logina pozicija od koje treba poeti.
Stoga heuristika pomaka s uporita moe biti dobra strategija u mnogim okolnostima.
Meutim, problem moe nastati ako smo zakljuak donijeli pod utjecajem proizvoljnih i
nasuminih polazinih toaka. Zbog toga nekad u neizvjesnim situacijama trebamo stati na
loptu i oprezno pristupiti svojim prosudbama. Nije suvino ponoviti primjer u kojem sudac
donosi odluku o veliini kazne za poinjen zloin. U takvoj, za osuenika gotovo ivotno vanoj
situaciji, od neizmjerne je vanosti donijeti tonu i utemeljenu odluku, zanemarujui sve
mogue pristranosti u miljenju.
Vanih je situacija u svakodnevnom ivotu mnogo i raznovrsne su, a svijest o
djelovanju pristranosti u naim zakljucima i poznavanje trikova za njihovo uklanjanje ili barem
smanjivanje pravi je put k tonim prosudbama. Zato ponekad slobodno zapovjedite Vaem
mozgu da malo uspori!

Preporuena literatura:
Ariely, D. (2009). Predvidljivo iracionalni: Nevidljive sile koje upravljaju naim odlukama.
Zagreb: V.B.Z.
Aronson, E., Wilson, T. D. i Akert, R. M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: Mate.
Bokuli, M. i Polek, D. (2010). Heuristika sidrenja. Prolegomena, 9 (1), 7195.
Kahneman, D. (2013). Misliti, brzo i sporo. Zagreb: Mozaik knjiga.
Plous, S. (1993). The Psychology of Judgement and Decision Making. McGraw-Hill, Inc.
Thaler, R. i Sunstein, C. (2009). Poticaj: Mogue je donositi bolje odluke o zdravlju, bogatstvu i
srei. Zagreb: Planetopija.
Tversky, A. i Kahneman, D. (1974). Judgment under Uncertainty: Heuristics and Biases.
Science, 185, 4157, 1124-1131.

Razum i osjeaji: moe li kognicija upravljati emocijama?

Sonja Gran, psiholog, Lamaro digital d.o.o.

Osjeaji su esto nedohvatljivi rijeima, a ponekad ak i neshvatljivi pojedincima koji ih
doivljavaju. Tako i znanstvenike potiu na osmiljavanje brojnih teorija kojima ih pokuavaju
opisati, objasniti i predvidjeti. Nastanak i razvoj osjeaja, odnosno emocija, moemo pratiti
kroz vie razina svakodnevnog funkcioniranja: u tjelesnim reakcijama kao to su znojenje
dlanova i pojaano lupanje srca, subjektivnom doivljaju osjeaja, promjenama u mislima koje
nam se javljaju kad doivljavamo osjeaje, promjenama u motivaciji ili porivima da neto
uinimo, a takoer i na razinama koje nam nisu direktno opaljive, kao to su elektrina i
neurokemijska modana aktivnost.
Neki znanstvenici istiu da spoznajni (kognitivni) procesi igraju veoma vanu ulogu u
doivljavanju emocija, sve do te mjere da je razum i osjeaje nemogue odvojiti, jer spoznajna
procjena odreuje hoe li ovjek doivjeti neku emociju i koja e to emocija biti. Primjerice,
ukoliko idemo mranom ulicom i ujemo neoekivani zvuk, primjerice lomljenje stakla,
moemo pomisliti da je to znak nekog fizikog okraja i uplaiti se. S druge strane, ako
pomislimo da je taj zvuk posljedica toga da neka osoba baca stare boce u kontejner za staklo,
vjerojatno neemo doivjeti neku istaknutu emociju. U oba je ova sluaja rije o istoj situaciji,
ali naa razliita interpretacija dovodi i do razliite emocionalne reakcije.
Meuigra spoznaje i emocija moe se objasniti kroz etiri koraka koji se neprestano
ponavljaju. Emocije se javljaju kao rezultat prolaska kroz sve korake, a na svaki od tih koraka
mogu djelovati spoznajni procesi kao to su panja, opaanje (percepcija), pamenje ili
interpretacija. Prvi od tih koraka je odabir ili izbjegavanje situacije koja nam je iz nekog razloga
psiholoki znaajna. Sljedei korak je usmjeravanje panje na tu situaciju i njezine
karakteristike, to se moe odnositi na karakteristike okruenja u kojem se nalazimo, kao i na
karakteristike naeg osobnog doivljaja, osjeta iz tijela i slino. Trei korak procjena je znaenja
situacije, odnosno interpretacija podataka koje smo o situaciji prikupili u prethodnom koraku.
Posljednji je korak emocionalni odgovor na prethodno stvorenu interpretaciju situacije.

Vano je istaknuti da je prema suvremenim istraivakim saznanjima nemogue

ustvrditi da emocije nastaju kao posljedica spoznaje, ili pak da spoznaja nastaje kao posljedica
emocija, ve se proces njihova meudjelovanja odvija konstantno. Drugim rijeima, u situaciji
etnje mranom ulicom moda nam procjena izvora zvuka izazove strah, no taj strah ve u
sljedeem trenutku moe utjecati na spoznaju tako da nam panju usmjeri na druge
potencijalno opasne podraaje u okolini, to nam dodatno povea strah, i tako dalje. Odnosno,
navedena etiri koraka opetovano se izvravaju stvarajui bogatu interakciju izmeu kognicije i
emocija.
U skladu s teorijama o vanosti spoznajnih procesa u doivljaju emocija je i
pretpostavka da se putem spoznajnih procesa moe upravljati emocijama. U svakodnevnom
ivotu tako primjeujemo da npr. majke ije se dijete ozlijedi esto ostanu smirene kako bi mu
to uinkovitije pomogle, dok u situacijama u kojima je djetetova ozljeda izbjegnuta izraavaju
strah i zabrinutost. Potvrdu ove pretpostavke pronalazimo i u razliitim psihoterapijskim
metodama, kao to je kognitivno restrukturiranje u bihevioralno-kognitivnoj terapiji ili
izlaganje u terapiji izlaganjem, koje upravo poduavaju klijente da drugaije procijene situaciju
kako bi promijenili svoje emocije u toj situaciji. Tako se tijekom izlaganja klijenta moe uiti
preusmjeravanju panje sa svog straha na druge podraaje i realnijem procjenjivanju
posljedice svog sudjelovanja u toj situaciji. Takoer, najvjerojatnije e zapamtiti to iskustvo
izlaganja kao manje negativno nego to je oekivao, pa e i oekivanje neugodnih emocija u
sljedeem slinom iskustvu biti manje izraeno.
Strategije upravljanja emocijama
Kao i u drugim aspektima ivota, i kod upravljanja emocijama (emocionalne regulacije) ljudi su
skloni slijediti odreene obrasce ponaanja, koje u ovom kontekstu nazivamo strategije
emocionalne regulacije. Te strategije esto se odvijaju automatski, bez da smo ih svjesni,
veoma brzo i bez truda, ali mogu se i sa svjesnom namjerom upotrijebiti da bi se promijenilo
emocionalno stanje. Tako na primjer osoba moe odabrati sluati glazbu uz koju se osjea
dobro, ili moda iskoristiti neugodne emocije koje izazovu prisjeanje na lo rezultat prolog
ispita da bi se motivirala na uenje za sljedei ispit. Upravljanje emocijama u oba sluaja
mijenja doivljene emocije prema ciljevima i oekivanjima osobe koja ih doivljava.

10

Istraivanja pokazuju da su nekognitivne strategije upravljanja emocijama manje

uinkovite od onih strategija koje utjeu na spoznajne procese. Jedna takva nekognitivna
strategija koja se esto koristi je spreavanje izraavanja emocija kada se osoba nalazi u
emocionalnom stanju. Ta strategija je u istraivanjima najee povezana sa smanjenom
dobrobiti i loijim drutvenim funkcioniranjem, iako rezultati nisu uvijek konzistentni pa je kod
nekih pojedinaca mogunost zaustavljanja emocionalnog ponaanja povezana s veim
zadovoljstvom ivotom. Valja spomenuti da na doivljavanje emocija moemo u odreenoj
mjeri utjecati i djelujui na tjelesno stanje, primjerice lijekovima, drogama ili tjelovjebom.
Najjednostavnije i vjerojatno najuinkovitije kognitivne strategije upravljanja
emocijama su izbjegavanje situacija koje izazivaju emociju i preusmjeravanje panje na neto
drugo ako se osoba ve nae u neeljenoj situaciji. Primjerice, osoba koja se boji visine moe
izbjei posjetiti Eiffelov toranj u Parizu ili, ako se popne, usmjeriti se na razgovor s prijateljima
da panju ne bi zadravala na visini koja joj izaziva strah. Meutim, pretjerano koritenje
strategije izbjegavanja karakteristino je za neke anksiozne poremeaje i pomae ih odrati.
Mehanizam odravanja u tom sluaju je oekivanje nerealno intenzivnih neugodnih emocija ili
posljedica u nekoj situaciji zbog kojih osoba tu situaciju izbjegava, iako bi stvarne neugodne
emocije ili posljedice, da se osoba doista nae u toj situaciji, bile manje i zapravo umanjile
budui strah od te situacije. Istraivanja takoer pokazuju da je u anksioznim poremeajima
proces opaanja karakteristika situacije usmjeren vie na prijetee nego neutralne podraaje,
to se odvija na nesvjesnoj razini i smanjuje raspon dostupnih strategija upravljanja emocijama
pogodujui nesvjesnim strategijama. S druge strane, depresivni pojedinci panju podjednako
pridaju prijeteim i neutralnim karakteristikama situacije, no jednom kad prijetei podraaj
zaokupi njihovu panju koriste strategiju zadravanja na takvom podraaju i njegovom
misaonom razjanjavanju do u tanine (ruminacija), to oteava usmjeravanje panje na neto
drugo i odrava neugodne emocije i raspoloenja.
Sljedea mona strategija upravljanja emocijama je ponovna procjena situacije koja
izaziva neku emociju. Ranije je ve navedeno da se procjena situacije opetovano odvija u
svakom trenutku, a moe se i usmjeravati, bilo svjesno bilo nesvjesno. Tako osoba u situaciji
kad je prolaznik gurne laktom moe inicijalno procijeniti da je to bilo namjerno i osjetiti ljutnju.
No, u ponovnoj procjeni moe uzeti u obzir i druge karakteristike situacije, primjerice guvu u

11

kojoj se nalazi ili sveanj papira koji je prolaznik nosio i zbog kojeg se kree nezgrapno, pa
uvidjeti da moda ipak nije postojala namjera guranja, ime e smanjiti doivljenu ljutnju.
Takvo novo tumaenje situacije veoma je praktina strategija jer ne zahtijeva promjenu
situacije ili zanemarivanje nekih njeziih karakteristika, zbog ega je najire primjenjiva.
Ponovno se mogu procijeniti kako aspekti situacije, tako i vlastita sposobnost da se nosimo sa
situacijom. Koritenje ponovne procjene moe biti oteano za pojedince s nekim psihikim
poremeajima. Primjerice, kod paninog poremeaja pacijenti su skloni automatski vlastite
tjelesne simptome kao to je ubrzano lupanje srca interpretirati na katastrofian nain i tee
postii svjesnu ponovnu procjenu situacije. Meutim, istraivanja u kojima su pojedinci
uvjebavani u tome da nejasne podraaje tumae na neutralan, a ne prijetei nain, te kasnije
reagiraju s manje neugodnih emocija kada im se prikau uznemirujui video isjeci, pokazuju
da se takav nain razmiljanja doista moe usvojiti i kasnije utjecati na emocije koje pojedinac
doivljava. Stoga je uvjebavanje ove strategije veoma dobar izbor u poboljanju vjetine
upravljanja emocijama.
Jo neki primjeri strategija upravljanja emocijama su potiskivanje neugodnih podraaja
i pripadnih emocija iz svjesnosti, ili prihvaanje emocija kao sastavnog dijela ivotnog iskustva
koje nije nuno mijenjati, nego ga je nekad poeljno proivjeti. Uspjenost tih i velikog broja
drugih strategija u upravljanju emocijama i utjecaju na psiholoku dobrobit tek treba biti
detaljnije istraena.
Zakljuno, nasuprot estom miljenju da su osjeaji i razum dvije strane novia koje
svaka vuku na svoju stranu, oni su zapravo veoma isprepleteni i meusobno surauju u
stvaranju cjelovitog iskustva. Da bi se omoguilo adaptivnije upravljanje emocijama, korisno je
takve strategije osvijestiti te uvjebati one uz iju pomo moemo postii eljene ciljeve.

12

Preporuena literatura:
Danki, K. (2004). Emocionalna kontrola i zdravlje. Psihologijske teme, 13, 19-32.
Gross, J. J. i Thompson, R. A. (2007). Emotion regulation: Conceptual foundations. U J. J. Gross
(Ur.), Handbook of emotion regulation. New York, NY: Guilford Press, 3-24.
Joorman, J., Yoon, K. L. i Siemer, M. (2010). Cognition and emotion regulation. U A. M. Kring i
D. M. Sloan (Ur.), Emotion regulation and psychopathology: A transdiagnostic
approach to etiology and treatment. New York, NY, US: Guilford Press, 174-203.
MacLeod, C. i Bucks, R. S. (2011). Emotion Regulation and the Cognitive-Experimental
Approach to Emotional Dysfunction. Emotion Review, 3(1), 67-73.
Oatley, K. i Jenkins, J. (2003.) Razumijevanje emocija. Jastrebarsko: Naklada Slap. (poglavlje:
Funkcije i uinci emocija u spoznaji i persuaziji)
Prosen, S. i Smrtnik Vituli, H. (2014). Different Perspectives on Emotion Regulation and its
Efficiency. Psihologijske teme, 23(3), 389-405.
Reeve, J. (2010). Razumijevanje motivacije i emocija. Jastrebarsko: Naklada Slap. (poglavlje:
Aspekti emocija: kognitivni aspekti emocija)
Tamir, M. (2009). What do people want to feel and why? Pleasure and utility in emotion
regulation. Current Directions in Psychological Science, 18, 101105.

13

Zato ljudi ustraju u kockanju?

Socio-kognitivna perspektiva
Aleksandra Hui, via asistentica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Zbog ega ljudi ustraju u kockarskim aktivnostima usprkos tome to stalno trpe gubitke? Na
prvi pogled ovakvo ponaanje moe se initi neracionalno. Meutim, nisu svi ljudi koji kockaju
ili se klade neracionalni, ve su samo ljudi. Socio-kognitivna perspektiva objanjava kako ljudi
razmiljaju i donose odluke o svijetu oko sebe. Prema njoj, imamo relativno trajne i vrste
poglede na svijet koji u veini sluajeva jako dobro funkcioniraju adaptivni su, krate nam
vrijeme, omoguuju brzo donoenje odluka i sl. Na primjer, moemo imati shemu o
ekstrovertnim osobama da su glasne, duhovite, vole druge ljude, prijateljski su nastrojene, i
ako smo se nali sami na nekom skupu ili zabavi, vjerojatnije je da emo prii osobi koju smo
vidjeli da se upravo tako ponaa. Meutim, sheme mogu dovesti i do pogreaka u zakljuivanju
i ponaanju, slino kao kada nas ljeti mozak prevari dok se vozimo po neravnoj cesti, pa nam
se uini da u daljini vidimo vodu na cesti. Ovdje se radi o pogrenoj percepciji dubine koja nas
navodi na krivi zakljuak. Tako i o ljudima i dogaajima oko sebe donosimo pogrene zakljuke.
Opasnost koja ovdje vreba jest u injenici da se radi o relativno vrstim, stabilnim i trajnim
pogledima koji se odravaju ak i unato tome to su se pokazali netonima.
U sluaju kockanja na inae visoko koristan i funkcionalan nain zakljuivanja
primjenjujemo na situaciju u kojoj on ne samo da vie nije funkcionalan, ve postaje opasan.
Mnogi kockari imaju ili razviju vjerovanje da e biti uspjeni u kockanju, i vrsto vjeruju u to
bez obzira na to koliko malo dokaza imaju za tu svoju uspjenost, odnosno bez obzira na to
koliko imaju dokaza suprotnih tome. Do ovog dolazi zbog tri skupine kognitivnih uvjerenja:

pristranosti u zakljuivanju

iluzije kontrole

netonog poimanja vjerojatnosti.

14

Pristranosti u zakljuivanju
Kodiranje dobitka i gubitka
Nain na koji kockar razmilja o novcu koji je dobio i izgubio kockanjem je takav da naglaava
dobitke. Zamislimo slijedeu situaciju imamo 100 kuna i njima kockamo neko vrijeme. Malo
gubimo, malo dobivamo. Nakon nekog vremena odluimo stati s kockanjem, i to u trenutku
kada nam je ostalo 100 kuna. Koliki je na dobitak taj dan? Kockari e rei 100 kuna jer
razmiljaju kako odlaze sa 100 kuna depu. Meutim, takav nain razmiljanja je iskrivljen jer
realno je dobitak 0 kuna. Ili potpuno zaboravimo da smo u nekom trenutku taj dan imali i do
1500 kuna dobitka, ali to potisnemo iz svijesti jer razmiljamo kako igramo s tuim novcem
pa to nije na gubitak. Na ovaj nain kockar umanjuje posljedice i problematinost svog
kockanja.
Selektivno pamenje
Ovo je uobiajen fenomen ljudskog pamenja. Bolje se sjeamo pozitivnih i ugodnih dogaaja,
a negativne dogaaje potiskujemo. U kockanju to znai da emo se lake dosjetiti situacija
dobitaka, a tee situacija gubitaka. Iako su vie puta izgubili nego dobili, kockari e tono znati
kada, gdje, u kojoj igri i koliko novca su dobili, dok se ovih informacija nee moi dosjetiti za
gubitke. Na ovaj nain u pamenju naglaavamo situacije prema kojima je kockanje ugodna,
zabavna igra, a zaboravljamo na onu opasnu, lou stranu kockanja.
Nerealistini optimizam
Veina ljudi vjeruje kako je vjerojatnost da se njima dogode pozitivni dogaaji u ivotu vea od
vjerojatnosti da se isto dogodi drugima, dok obrnuto vrijedi za negativne dogaaje. Na primjer,
kada ljude pitamo o vjerojatnosti da e ba oni oboljeti od raka plua, svi kau da je ta
vjerojatnost izrazito mala. Ili ako ih pitamo o vjerojatnosti da e dobiti nagradu za svoj rad, svi
kau da je ta vjerojatnost velika. Ovakvo razmiljanje je adaptivno i dobro za nas (zdraviji smo
ako tako mislimo), ali u sluaju kockanja radi se o neracionalnom vjerovanju koje odrava loe
ponaanje. To znai da ljudi misle kako upravo oni imaju vie sree od drugih ljudi, ili kako je
vjerojatnije da e upravo oni dobiti na lotu, to dovodi do toga da kockaju vie.

15

Pristranost u vlastitu korist

Ova pristranost opisuje tendenciju ljudi da pozitivne dogaaje u ivotu pripisuju svojim
sposobnostima i linosti, dok negativne dogaaje pripisujemo nesrei ili nekim drugim
vanjskim utjecajima koji su izvan nae kontrole. Tako je jedna od estih krivih interpretacija
ishoda kockanja da kada dobivamo razmiljamo na nain da je to zato to nam ide, dobri smo
u toj igri, imamo neto to drugi nemaju (ako smo svjesni da se radi iskljuivo o srei opet
emo razmiljati po principu imamo vie sree od drugih, imamo bolju intuiciju koja nam
pomae i slino). Gubicima ne dajemo toliko na vanosti ne razmiljamo o tome da je gubitak
znak nae manje sposobnosti, ve si govorimo stvari poput nije bio moj dan, bit e vie sree
drugi put, svaki semafor na putu ovdje je bio crveni to je bio lo znak i slino.
Iluzija kontrole
Prethodno opisan nain razmiljanja povezan je i s osjeajem da moemo kontrolirati ishode
kockanja koji je potpuno iluzoran. Svima je nama bitno da nad svojim ivotom i stvarima koje
radimo imamo neku kontrolu. Od trenutka kada ujutro ustanemo iz kreveta do najsloenijih
zadataka kojima se bavimo na poslu, do ljudi u naim ivotima, osjeaj da stvari nisu pod
naom kontrolom izaziva nelagodu. U situacijama kada izgubimo taj osjeaj kontrole inimo
sve da ga povratimo.
Situacije u ivotu esto i jesu pod naom kontrolom npr. koliko truda emo uloiti u
uenje/studiranje ili svoj posao, to e dovesti do nae vee ili manje uspjenosti. Meutim isti
nain razmiljanja koristimo i u sitaucijama koje nisu pod naom kontrolom kao to su
kockarske aktivnosti. Unato tome to se radi o aktivnostima koje su u visokoj mjeri odreene
sluajem, smatramo da moemo raditi neto to e poveati nau kontrolu nad ishodom igre i
omoguiti nam da utjeemo na taj ishod.
Pa tako smatramo da e vie znanja i vjetina dovesti do toga da budemo uspjeniji, da
zbog toga to ih imamo moemo unaprijed predvidjeti ishod igre, da imamo dobru intuiciju na
koju se moemo osloniti tijekom igranja, da nas odreena elektronska maina voli i slino.
Najbolji primjer je injenica da veina ljudi eli sama odabrati sreku ili brojeve za loto. Ne ele
da to radi netko drugi ili automat koji odabire po sluaju, iako se vjerojatnost dobitka nije
realno poveala zato to smo sami izabrali.

16

Razliita praznovjerna vjerovanja poput noenja sretnih odjevnih predmeta, odabir

sretnih brojeva, puhanje u ili ljubljenje kockica prije nego ih bacimo takoer su primjer
iluzije kontrole u kockanju odnosno elje da situaciju koja realno nije pod naom kontrolom
ipak na neki nain stavimo pod kontrolu.
Netono poimanje vjerojatnosti
Zamislite da ste bacili ispravan novi est puta. Koji slijed biste vjerojatnije dobili? (G = glava,
P = pismo):
(1) GPPGPG
(2) GGGPPP
(3) oba ishoda su jednako vjerojatna
Ljudi od sluajnih dogaaja oekuju da izgledaju sluajno, odnosno da budu
reprezentativni za njihovu koncepciju sluajnosti. U stvari, vjerojatnost da e se bilo koji od
ova dva slijeda javiti je 1/64. Drugim rijeima, oba ishoda su jednako vjerojatna.
Jo jedan primjer. Kada biste kupovali sreku s etiri broja, biste li radije kupili sreku s
brojem 6957 ili 1111? Mnogi ljudi preferiraju prvi broj jer izgleda vie sluajan pa smatraju
da je vjerojatnije da e biti izvuen. U stvari, oba broja imaju 1/10000 anse da budu izvueni.
S ovime je povezano i razmiljanje da nakon serije gubitaka mora doi dobitak, toliko
karakteristino za situacije kockanja da se naziva kockarska pogreka. U sluaju da deset puta
bacimo novi u zrak i on svaki puta padne na glavu, veina ljudi e rei da je vjerojatnost da
e sljedei puta novi pasti na stranu pisma ipak vea od 50%. Meutim, sjetimo se ranijeg
primjera, svaki puta kada bacimo novi u zrak vjerojatnost za glavu i pismo je ista 50%, niti
manje niti vie, jer su pojedini ishodi neovisni jedan o drugome. Najoitiji primjer kockarske
pogreke je ostati igrati na elektronskom aparatu jer cijeli dan nije bilo velikog dobitka na
njemu vjerujui kako smo na redu za dobitak. U realnosti, vjerojatnost dobitka je ista sa
svakom igrom. Slino je i igranje na uvijek iste brojeve na loto listiima jer sigurno nekad
moraju doi na red. Ovakvo razmiljanje je u teoriji tono, ali je izraunato da u sluaju lota
6/45 to znai za 550 godina. Znai ako zaponete danas, igrate svaki tjedan i ne prekidate niz
punih 550 godina ili vi ili vai potomci vjerojatno ete nekad u tom periodu dobiti.
Dogaa se i tzv. obrnuta kockarska pogreka tijekom koje svoj gubitak objanjavamo
time da je dobio netko prije nas. Trenutni sluajan dogaaj objanjava proli sluajan dogaaj.
17

Traimo objanjenje zato nismo dobili, a radi se o sluajnim dogaajima koje realno ne
moemo pripisati ikakvom konkretnom razlogu, samo sluaju.
Jo jedna opasnost povezana s poimanjem vjerojatnosti i sluaja jest da zaboravimo na
sluajnost koja karakterizira kockarske aktivnosti te da nakon serije dobitaka zakljuimo kako
nam izvrsno ide te kako moramo iskoristiti taj trenutak i ulagati vie novca i ostati igrati due.
Pri tome zaboravljamo da je serija dobitaka posljedica sluajnosti i ponovno se lovimo za
konkretne razloge kojih nema jer se radi o sluajnim dogaajima.
Svi opisani naini razmiljanja iluzija kontrole, pronalazak razloga za sluajne
dogaaje, prisjeanje dobitaka i zaboravljanje gubitaka, vjerovanje da imamo vie sree ili
sposobnosti od drugih, te da moemo predvidjeti ishod igre, nameu jedan logian zakljuak
treba se vratiti sutra i kockati opet. Na taj nain opisane kognitivne distorzije povezane s
kockanjem podravaju kockanje i klaenje usprkos iskustvima estih gubitaka, te predstavljaju
opasan nain razmiljanja koji moe dovesti do ovisnosti o kockanju/klaenju, a koji bi trebali
biti samo vrsta zabave.
Iako su upravo opisani naini razmiljanja karakteristini za sve osobe ovog svijeta,
ipak postoje razlike meu ljudima s obzirom na sklonost ovakvom razmiljanju. Istraivanja
pokazuju kako su osobe sklonije kockanju, odnosno osobe koje imaju probleme s
kockanjem/klaenjem, sklonije ovakvom nainu razmiljanja. Naime, gornji zakljuak da se
treba vratiti i kockati ponovno je karakteristika tzv. lova na dobitak, ponaanja koje prethodi
razvoju patolokog kockanja. Osim toga, adolescenti i mlae osobe takoer su sklonije
kognitivnim distorzijama. Ljudi koji kockaju za svoju zabavu i koji ne razviju probleme s
kockanjem uspiju prije prekinuti distorzirani nain razmiljanja, jer su svjesniji toga da je takvo
razmiljanje nerealno. Stoga treba biti svjestan svojih misli i razloga za kockanje, te se sjetiti
kako su kockanje i klaenje samo jedna vrsta zabave i igre, a ne nain zaraivanja novca.

18

Preporuena literatura:
Aronson, E., Wilson, T. D. i Akert, R. M., (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: MATE
Kahneman, D. (2013). Misliti brzo i sporo. Zagreb: Mozaik knjiga
Dodig, D. i Ricija, N. (2014). Youth Sports Betting-The Croatian Perspective.
Horvath, T. (2004): Seks, droga, kockanje i okolada - terapijska knjiga za lijeenje ovisnosti.
Zagreb: Biblioteka Slovo Zdravlja.
Torre, R. i Zorii, Z. (2013): Kockanje i klaenje - od zabave do ovisnosti. HSKLA Zagreb.
http://www.problemgambling.ca
www.kockanje.info

19

Zato veliki na slici postaju mali? Iluzije pri percepciji veliine

Mirjana Tonkovi, via asistentica, Filozofski fakultet u Zagrebu

Ivan Tomi, asistent, Filozofski fakultet u Zagrebu

Vjerujete li da su na gornjoj slici obje osobe podjednake visine, da je fotografiju zabiljeio

najobiniji fotoaparat te da slika nije obraena u jednom od mnogobrojnih programa za
obradu fotografija? to se onda ovdje tono dogodilo? Ova slika jedan je od mnogobrojnih
primjera perceptivnih varki, ili jednostavnije reeno, primjer kako se organizacijom podraaja
iz okoline moemo poigrati onime to na mozak vidi.
Ljudski vid osjetljiv je na brojne znakove iz nae okoline, a perceptivne varke nam to
zorno prikazuju. Glavni razlog zbog kojeg nas ova fotografija zbunjuje je taj to fotoaparat
oponaa gledanje jednim okom. Ljudi vide istu ovakvu sliku ako zamire na jedno oko i gledaju
osobe i predmete na slici s tono odreene udaljenosti i visine. U nastavku emo vam objasniti
zato veliine osoba na ovoj slici doivljavamo ovako pogreno.

20

Nae vienje veliine objekata u okolini je u isto vrijeme i jednostavan, ali i sloen
proces. Hoemo li neto vidjeti kao vee ili manje (doivljaj veliine objekta) ovisi o dvije stvari:
stvarnoj veliini objekta i doivljenoj udaljenosti objekta od promatraa.
Stvarna veliina objekta se odraava na dijelu oka koji prima svjetlo koje se reflektira
od objekata, a naziva se retina. to je vea slika objekta na retini, opaai taj objekt
doivljavaju veim. Primjerice: ako istovremeno gledamo dva predmeta razliite visine, ali na
istoj udaljenosti (npr. dva tapa) onda e vei predmet imati i veu sliku na retini. Ako predmet
neke veliine udaljavamo od promatraa, njegova slika na retini postaje manja i to
proporcionalno poveanju te udaljenosti (jednostavan fizikalni zakon). Drugim rijeima, objekt
visine 1 metar, udaljen od opaaa 2 metra ima dvostruko veu sliku na retini nego predmet
visine 1 metar koji je udaljen od opaaa 4 metra. Ili opet, samo malo drugaije reeno, ako
objekt visine 1 metar (a na donjoj slici 1 i ima svoju projekciju a na retini) s udaljenosti od 2
metra pomaknemo na udaljenost od 4 metra onda e slika na retini biti upola manja nego ako
je na udaljenosti od 2 metra (b na retini, stranja strana oka).
b
a

Slika 1. Shematski prikaz veliine slike na retini ovisno o udaljenosti predmeta od opaaa
No, veliina slike na retini nije jedina bitna. Vana je i doivljena (percipirana)
udaljenost objekta od opaaa. Mi sve objekte u naoj okolini doivljavamo na nekoj
udaljenosti od nas. Taj nam je doivljaj normalan, prirodan, s njim se ne zamaramo, odmah

21

nam je sve jasno je li neto daleko od nas, blie, koliko daleko ili blizu. I te su procjene
prilino tone. Na primjer, ako su dva meusobno razmaknuta tapa postavljena od nas na
udaljenosti 2 metra i ako jedan pomaknemo prema nama za 2-3 cm, mi to ve moemo uoiti,
tj. vidjeti da nisu na istoj odaljenosti od nas. Jedan od faktora tako tone procjene udaljenosti
je spomenuta veliina slike na retini. Pomakom jednog tapa prema nama, retinalna slika tog
blieg tapa bit e neto malo vea nego onog koji je ostao na 2 metra (naelo opisano na slici
1). U ovom sluaju to je stvarno mala promjena u veliini slike na retini, i sama za sebe nije
dovoljna da bi bila znak da je tap blie, jer mozak ne moe uoiti tako malu razliku u veliini
slike na retini. Taj bi pomak trebao biti barem 10-15 cm. Meutim, procjena da nam je jedan
tap blii za 2 cm ipak je mogua, ali samo ako gledamo s dva oka. Zato? Ako gledamo s dva
oka, osim veliine slike na retini imamo i jo jednu dodatnu informaciju. Svako oko prima
poneto drugaiju sliku predmeta jer su oi razmaknute otprilike sedam centimetara. Neki
predmet lijevo oko malo vie vidi s lijeve strane, a desno oko malo vie s desne strane. Ta je
informacija vrlo vana za tonu procjenu udaljenosti. Dakle, gledajui s jednim okom, loije
procjenjujemo udaljenost objekata.
S tim drugim faktorom, percipiranom udaljenou predmeta od opaaa se
dominantno manipulira kod ove varke i ona je uglavnom odgovorna za krivu percepciju. Ako
gledamo s jednim okom (fotoaparat zapravo ilustrira gledanje s jednim okom) procjena
udaljenosti je znaajno loija upravo jer nema te informacije objekta s dvije strane koja
postoji kada gledamo s dva oka. Gledajui s dva oka ova iluzija ne postoji.
Stolica na slici je napravljena od dva dijela koji su razdvojeni u prostoru (na samoj
fotografiji se to ba i ne vidi na prvi pogled). Noge stolice su normalne veliine, no sjedalica i
naslon su relativno veliki, otprilike dvostruko vei nego to bi to bilo kod obine stolice, ili
onoga to bi odgovaralo nogama ove stolice. Naslon sa sjedalicom u odnosu na opaaa, u
prostoru je dvostruko dalje od nogu stolice. S pozicije promatraa noge i naslon stolice daju
odraz u oku (sliku na retini) kao da se radi o stolici koja je postavljena na udaljenosti gdje su
noge. Dakle, naslon stolice, iako je udaljeniji, daje na retini takvu veliinu slike kao da je na
mjestu nogu zato jer je dvostruko vei pa je slika na retini irine nogu i naslona sa sjedalicom
isti. Ono to je poanta, fotoaparat, tj. mozak s jednim okom ne vidi da je naslon stolice
dvostruko udaljeniji. Tome doprinosi i injenica da su dijelovi stolice tako postavljeni - jedan

22

iza drugoga u logikom slijedu, pa slika na retini odgovara uobiajenoj stolici na nekom
mjestu. Mozak se ovdje primarno oslanja na informaciju o veliini slike na retini. Stoga ne
prepoznaje stvarnu veliinu sjedalice s naslonom, ve se ona doivljava kao da je manja na
manjoj udaljenosti, tj. udaljenosti gdje su i noge stolice. Mozak dodatno i na temelju iskustva
sa stolicama nema razloga shvatiti da je naslon, koji je jednako velik kao noge stolice, i
odgovara po boji i veliini nogama, udaljeniji od nogu. Mozak vidi normalnu stolicu.
Sukladno tome, i osoba koja sjedi na sjedalici ini se manjom (otprilike dvostruko manjom), jer
je dvostruko udaljenija nego osoba koja stoji kraj nogu. A tu udaljenost mozak ponovo ne
uoava tono, jer vidi da se mala osoba nalazi na stolici koja je na istoj udaljenosti kao i
velika osoba. A to se ljudima ini neobinim, jer i jednu i drugu osobu vide kao odraslu osobu
na istoj udaljenosti.
Sve to smo vam do sada opisali spada pod iri fenomen konstantnosti veliine u
percepciji. Radi se o tendenciji mozga da objekte doivljava jednako velikima bez obzira na
njihovu udaljenost od nas. Iako se slika automobila koji se od nas udaljava smanjuje, na
mozak ne tumai to kao smanjivanje auta nego kao udaljavanje. U tom trenutku mi znamo da
se on udaljava i bez da o tome razmiljamo. Na vidni sustav zakljuuje o veliini objekta
oslanjajui se na znakove koji govore o udaljenosti objekta. Jedan od tih znakova je ve
opisana razliitost slika koju primaju lijevo i desno oko, ali postoje i drugi kao to su
perspektiva, preklapanje objekata, svjetlo i sjena. Doivljena veliina odreena je poznatom
udaljenou. U uobiajenim okolnostima znamo koliko su objekti od nas udaljeni. Na taj nain
kompenziramo promjene u veliini slike na retini, to rezultira kontinuiranim doivljajima iste
veliine objekata bez obzira na udaljenost, kao to je sluaj automobila koji se udaljava.
Drugim rijeima, ako ne znamo koliko je neki objekt udaljen, onda ne moemo niti
tono odrediti njegovu veliinu. Upravo ovim trikom esto se koristi filmska industrija. Tako
na primjer, druina hobita iz trilogije Gospodar prstenova, Froddo, Sam, Merry i Pippin u
stvarnosti nisu toliko nii od Gandalfa, Legolasa i Aragorna. Oni su uvijek snimani na nain koji
stvara perceptivnu varku i prividno ih smanjuje. Isto tako, Titanic ili letjelice iz Zvjezdanih staza
nisu nita drugo nego malene makete snimane u paljivo osmiljenom okruenju bez poznatih
obiljeja kako bi prividno izgledale mnogo vee nego to jesu.

23

Preporuena literatura:
Goldstein, E. B. (2011). Osjeti i percepcija (poglavlje Percepcija dubine i veliine, str. 167-194).
Jastrebarsko: Naklada Slap

24

Kognitivni trening... ili moe li se pamet uvjebati?

Andrea Vrani, Filozofski fakultet u Zagrebu i Hrvatski studiji

Rasporedi etiri devetke i jednu jedinicu pomou samo jednog matematikog simbola tako da
rezultat bude 100.
Prije nego li je otkriven Mt. Everest, koja je bila najvia planina na svijetu?
Pomou 4 ibice moe se sloiti kvadrat. A moe li se pomou 6 ibica sloiti 5 kvadrata?
Sanja i Tanja su blizanke. Jedna uvijek lae, a jedna uvijek govori istinu. Njihova profesorica nije
bila sigurna koja je koja pa je jednoj postavila pitanje: "Lae li Sanja?", a ona joj je odgovorila
"da". Profesorica je odmah shvatila s kojom razgovara. S kojom je razgovarala?
Ovakvim i nebrojenim drugim mozgalicama zabavljaju se djeca i odrasli, propitujui njima
svoju domiljatost ili onu drugih ljudi; zapravo na neformalan nain testirajui razliite
kognitivne sposobnosti. Ve je na prvi pogled jasno da su za rjeavanje ovih pitalica potrebne
razliite sposobnosti raunanje, logika, predoavanje... Ali to su to uope kognitivne
sposobnosti? Skupno je to ime za nae sposobnosti kojima uimo o svijetu oko sebe dakle,
panju, pamenje, uenje, rezoniranje, rjeavanje problema, donoenje odluka, planiranje,
inteligenciju jednom rijeju sve ono o emu govorimo kada govorimo o pameti.
Ove se sposobnosti razvijaju kroz itav ivot, posebno u djetinjstvu i adolescenciji kada
je njihov razvoj najizrazitiji. Uvrijeeno je miljenje kako kognitivne sposobnosti bujaju do
poetka dvadesetih, na toj razini ostaju do nekih eterdesetih, a potom pomalo slabe, pri
emu to slabljenje obino bude primjetno nakon 60. godine ivota. Takvo je kruto gledanje na
razvoj naih kognitivnih (a moemo ih oputenije zvati i intelektualnih) sposobnosti jo uvijek
aktualno, no posljednjih mu se godina odupiru istraivanja iz podruja kognitivnog treninga
drugim rijeima, vjebanja naih kognitivnih sposobnosti koja pokazuju da je sve ove
sposobnosti mogue poboljati, i to ne samo u djejoj dobi, ve tijekom cijeloga ivota, ak i u
starijoj, umirovljenikoj dobi. Osim toga, treninzi namijenjeni bildanju pojedinih sposobnosti
nali su svoju primjenu i u sportskoj praksi gdje su vrlo esti treninzi koncentracije ili

25

sposobnosti dijeljenja panje kako bi sportai mogli na terenu to bolje uoavati svoje prilike,
donositi bolje odluke za svoju momad ili preciznije upravljati igrom.
Na spomen kognitivnog treninga ljudi znaju biti pomalo podozrivi - ba je to
mogue!, ne mogu ja tu nita promijeniti, moje pamenje je sve gore i tu se ne moe nita
uiniti esti su komentari na prijedlog kognitivnog vjebanja i zadataka za vjebanje
razliitih kognitivnih sposobnosti. A zanimljivo je da smo fiziku vjebu i razliite fitnes
programe objeruke prigrlili i nitko ne postavlja pitanje je li vjebom mogue poboljati svoju
tjelesnu kondiciju i ne propituje dobrobiti koju fiziko vjebanje moe imati za zdravlje i
kvalitetu ivota. Zato se onda ne bismo pokuali prepustiti i mentalnom treningu i vidjeli ima
li tu moda kakve prilike za napredak? U nastavku slijedi to o tome kau istraivanja.
to je kognitivni trening?
Kognitivni trening predstavlja program izvoenja ili rjeavanja odreenih zadataka koji su
prilagoeni sposobnostima polaznika treninga i osmiljeni s ciljem osnaivanja nekih njegovih
ili njezinih sposobnosti. Osnovna ideja u razvoju kognitivnih intervencija je osnaiti i poboljati
kognitivno funkcioniranje, zaustaviti ili usporiti kognitivni pad koji se povezuje sa starenjem,
poveati samoefikasnost i osjeaj subjektivne dobrobiti kod polaznika te potaknuti transfer
novosteenih ili pak osnaenih vjetina na vjetine koje nisu uvjebavane u programu ili u
situacijama u kojima one nisu uvjebavane.
Kognitivne intervencije se mogu smatrati terapijskim, kao i preventivnim postupkom.
Naime, ideja o osnaivanju kognitivnih sposobnosti je proizila iz potrebe za osnaivanjem i to
duljom samostalnou osoba starije ivotne dobi, kod kojih sposobnosti slabe zbog uobiajenih
procesa starenja, no danas se kognitivne intervencije preporuuju razliitim populacijama. U
terapijskom smislu programi mogu biti namijenjeni osobama koje se oporavljaju od
traumatske ozljede mozga (kao posljedica koje mogu imati oslabljeno kognitivno
funkcioniranje), osobama u ranijim stadijima demencije, onima s blagim kognitivnim
oteenjem (eng. mild cognitive impairment - MCI). No, sve je vie radova koji pokazuju
uinkovitost vjebanja panje kod djece s potekoama hiperaktivnosti, kod sportaa prilikom
mentalnih priprema, kao i kod odrasle zdrave populacije koja eli uiniti neto preventivno za
ouvanje svojih sposobnosti.

26

Jesu li treninzi uinkoviti?

Brojni su dokazi u prilog uinkovitosti kognitivnih intervencija. Ono to se gorljivo istrauje su
mehanizmi na kojima poiva uinkovitost treninga, odnosno trai se odgovor na pitanje kako
to da treninzi pomau. Neki istraivai smatraju da se treningom poveava brzina obrade
informacije, drugi pokazuju da se osnauje kontroliranje i usmjeravanje panje, neki pak
ukazuju na vanost metakognicije, tj. naih vjerovanja o tome kako dobro radi na kognitivni
sustav jer se ini da ona u jednoj mjeri odreuju i koliko je on uspjean. Treninzi sa starijim
osobama pokazuju njihovu bolju sposobnost inhibiranja nevanih sadraja, odnosno sudionici
se nakon treninga bolje odupiru ometanjima te e prilikom, primjerice, gledanja dnevnika
bolje upamtiti vijesti bez obzira na smetnje koje proizvode unuci igrajui se u istoj prostoriji.
Iako su predloeni mehanizmi koji potpomau djelotvornosti treninga razliiti, postoji
slaganje meu nalazima koji pokazuju da kao posljedica treninga dolazi do reorganizacije i
kompenzacije slabijih ili oslabljenih sposobnosti. Drugim rijeima, sposobnosti se mogu
utrenirati tako da jedna potpomae drugu. Prouavanje uinkovitosti treninga vano je kako
bismo bolje razumjeli razvoj (time i slabljenje) sposobnosti tijekom ivota te naine na koje
sposobnosti meusobno surauju i moe li se, primjerice, treniranjem panje osnaiti i
pamenje. Ujedno nam ova istraivanja daju daljnje smjernice za razvoj jo uinkovitijih
programa.
Kako uope trening izgleda?
Kognitivni trening podrazumijeva trening, odnosno viekratno vjebanje, ponekad i due
ponavljanje jednog te istog zadatka, analogno tome kako i u svijetu fizikog treninga i stjecanja
kondicije ponavljamo (esto) iste vjebe i pomalo ih unaprjeujemo. Zadaci se najee zadaju
putem raunala i esto su adaptivnog tipa to znai da se teina samog zadatka moe mijenjati
i prilagoava se uspjehu, odnosno sposobnosti polaznika. Sam sadraj moe biti vrlo raznolik,
od zadataka koji zahtijevaju brzo reagiranje (pritisak tipke) pri pojavi nekog vidnog ili slunog
podraaja, preko odgovaranja na slijed kojim su neki podraaji prikazivani (dakle, ponavljanje
tog slijeda), do prepoznavanja slika ili niza podraaja koje smo nekad ranije tijekom zadatka
vidjeli. Sadrajno se ti zadaci mogu prilagoavati ciljanoj publici pa tako zadaci za djecu obino
budu zaodjenuti u neku priu (npr. treba upamtiti put kojim je abica na ekranu skakala od

27

lopoa do lopoa). Radi li se pak o starijoj populaciji, tu su esti treninzi temeljeni na grupnim
susretima i puno vie papir-olovka materijala kroz koje se sudionicima nastoji osigurati
pozitivno iskustvo u koritenju pomalo umirovljenih kognitivnih sposobnosti i to kroz
rjeavanje primjerenih zadataka, neposrednu povratnu informaciju, pruanje podrke u
usvajanju novih strategija i dijeljenje iskustava sa slabljenjem kognitivnih funkcija.
I to to sad znai je li mogue izvjebati pamet?
Kognitivni trening e sigurno poboljati onu sposobnost koja je uvjebavana kroz zadatke, a
esto i sposobnosti koje su s njom blisko povezane (npr. trening radnog pamenja posebne
vrste pamenja koja slui za istovremeno obraivanje vie informacija osnait e sposobnost
rezoniranja i rjeavanja problema). Naime, to koje e sve sposobnosti trening osnaiti ovisi o
tome kako i s kojim ciljem je on osmiljen, koje zadatke koristi, koliko traje, kome je
namijenjen i jo itavom nizu drugih faktora. O tim istim faktorima ovisi i koliko e uinak
treninga trajati poboljanje je uvijek vidljivo nakon treninga, no upitno je koliko e ono
potrajati. Idealno je da jednom uvjebane sposobnosti povremeno dodatno osnaujemo,
moda pokojom mozgalicom s poetka teksta, a dobro e doi i rjeavanje krialjki.
Istraivanja vjebanja pameti otpoela su krilaticom use-it-or-lose-it (tj. iskoristi ili
izgubi). Prof. Elkhonon Goldberg, renomirani neurolog Sveuilita u New Yorku, kae kako bi
ona danas trebala biti zamijenjena s use-it-and-get-more-of-it (iskoristi i dobij vie). Stvar je, i
na koncu, najslinija tjelovjebi - kognitivnim treningom nitko nee postati Albert Einstein, kao
to ni povremeno bavljenje sportom ne stvara Janicu Kosteli. No, sigurno je da e biti sigurniji
i zadovoljniji, na koncu i pametniji, sa sposobnostima koje ima.

28

Preporuena literatura:
Chambon, C., Herrera, C., Romaiguere, P., Paban, V. i Alescio-Lautier, B. (2014).Benefits of
computer-based memory and attention training in healthy older adults. Psychology
and Aging, 29(3), 731-743.
Dux, P., Tombu, M., Harrison, S., Rogers, B., Tong, F. i Marois, R. (2009). Training improves
multitasking performance by increasing the speed of information processing in human
prefrontal cortex. Neuron, 63, 127-138.
Martinac, M., Vrani, A., Zarevski, P. i Zarevski, Z. (2015). Psihologija za lijenike. Jastrebarsko:
Naklada Slap.
Park, D. (2013). The aging mind: neuroplasticity in response to cognitive training. Dialogues in
Clinical Neuroscience, 15(1), 109119.
Vrani, A., pani, A.M., Carretti, B., i Borella, E. (2013). The efcacy of a multifactorial
memory training in older adults living in residential care settings. International
Psychogeriatrics, 25(11), 18851897.

Rjeenja zadataka s poetka su redom:

1. 199-99
2. Mt. Everest, samo nije bio otkriven.
3. Aha. Pomou 5. i 6. ibice napravite plus u kvadratu sainjenom od 4 ibice i ta-dam! imate
4 mala kvadrata, i ovaj vei (okvir) u kojem se 4 mala nalaze.
4. S Tanjom jer lae li Sanja, a Tanja govori istinu, onda bi Sanja odgovorila ne, a Tanja
da. Lae li pak Tanja, a Sanja govori istinu, onda bi Sanja odgovorila ne, a Tanja da.
Ukratko, u bilo kojem sluaju, uiteljici je odgovorila Tanja.

29

PSIHOFESTOLOGIJA RAZLIKA MEDU

LJUDIMA

Geni + okolina = ljudi

Genetski i okolinski doprinosi individualnim razlikama
Tena Vukasovi Hlupi, via asistentica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Ana Butkovi, docentica, Filozofski fakultet u Zagrebu i Hrvatski studiji
Denis Bratko, redoviti profesor, Filozofski fakultet u Zagrebu
Kako objasniti razlike izmeu ljudi njihovom prirodom ili odgojem? Genima ili okolinom? Ovo
pitanje esto je predmet znanstvene i strune, ali i popularne literature. Rasprava poznata kao
nature vs. nurture zapravo traje stoljeima. U vrijeme suvremene znanosti razvoj novog
znanstvenog podruja prua odgovore na ovo pitanje. Genetika ponaanja (eng. behavior
genetics) je znanstvena disciplina koja pokuava utvrditi u kojoj mjeri se individualne razlike
mogu pripisati genetskim, a u kojoj mjeri okolinskim doprinosima. Poeci genetike ponaanja
veu se uz rad austrougarskog sveenika i znanstvenika Gregora Mendela. Mendel je u paljivo
kontroliranim eksperimentima krianja graka prepoznao osnovne zakone nasljeivanja.
Gotovo stotinu godina njegov rad bio je zanemaren da bi njegovim ponovnim otkrivanjem
zapoeo novi interes za podruje. Vaan doprinos dao je i britanski znanstvenik Francis Galton
koji je prepoznao da se neke osobine, poput intelektualnih postignua, prenose unutar obitelji,
te je proveo prvu sustavnu obiteljsku studiju. Danas je genetika ponaanja multidisciplinarno
podruje koje objedinjuje spoznaje iz genetike, biologije, medicine, psihologije i statistike.
Predmet istraivanja u genetici ponaanja mogu biti razliite ljudske karakteristike, tzv.
fenotipovi. Meutim prije nego prikaemo dosadanje spoznaje o nasljednosti razliitih
ljudskih karakteristika, kratko emo pruiti pregled metoda istraivanja u podruju genetike
ponaanja.
Individualne razlike u odreenoj osobini predstavljaju osnovu istraivanja genetike
ponaanja. Prikupljajui podatke na ispitanicima koji su u odreenom stupnju genetskog
srodstva (jednojajani blizanci, dvojajani blizanci, roditelji i potomci, braa i sestre, itd.),
moemo donositi zakljuke o imbenicima koji su u podlozi tih individualnih razlika, tj.
moemo procjenjivati u kojoj mjeri su individualne razlike u ispitanoj osobini pod utjecajem
genetskih, a u kojoj mjeri pod utjecajem okolinskih imbenika. Osnovu istraivanja genetike
ponaanja ini teorija kvantitativne genetike koja istrauje to se nalazi u podlozi individualnih
razlika u ponaanju. U podruju genetike ponaanja postoje tri osnovna nacrta istraivanja:
31

istraivanja blizanaca, porodina istraivanja te istraivanja usvajanja. Istraivanja blizanaca

zasnivaju se na injenici da jednojajani blizanci imaju identian set gena dok dvojajani
blizanci u prosjeku dijele 50% genetskog materijala. Na temelju slinosti jednojajanih i
dvojajanih blizanaca mogue je postaviti pretpostavke o relativnom utjecaju genetskih i
okolinskih doprinosa. Porodinim istraivanjima ispituje se slinost razliitih srodnika unutar
jedne obitelji koji se mogu razlikovati prema udjelu gena koje dijele. U ovoj vrsti istraivanja
kree se od jedne osobe te se usmjerava na jednu osobinu te osobe, a potom se ista osobina
ispituje kod razliitih srodnika. Najee se ukljuuju srodnici prvog reda (roditelji, braa i
djeca), ali ponekad se ukljuuju i srodnici drugog reda (tete, strievi, unuci, bake, djedovi,
neaci), pa ak i daljnja rodbina. Porodina istraivanja u uem smislu nazivaju se obiteljskim
istraivanjima jer se u tom sluaju promatra samo slinost djeteta i njegovih roditelja (majkadijete i otac-dijete) u nekoj mjerenoj osobini. Istraivanjima usvajanja prouavaju se osobe u
biolokom srodstvu koje su odrasle odvojeno te osobe koje nisu u srodstvu, a odrastaju
zajedno. Ovisno o vrsti srodnika ukljuenih u istraivanje usvajanja, razlikujemo tri razliita
(ne)srodnika odnosa kao izvore informacija: jednojajane blizance koji su posvojeni u razliite
obitelji, posvojenu djecu s njihovim biolokim roditeljima i posvojiteljima, te brau i sestre koji
nisu genetski srodnici, ali odrastaju zajedno. Prilikom usporedbe jednojajanih blizanaca
odraslih u razliitim posvojiteljskim obiteljima, pretpostavlja se da razliite okoline djeluju
inei jednojajane blizance meusobno razliitima. Stoga se njihova slinost u nekoj osobini
pripisuje iskljuivo genetskom doprinosu. Prilikom usporedbe posvojene djece s njihovim
biolokim roditeljima i posvojiteljima, slinost posvojene djece s biolokim roditeljima ukazuje
na vanost genetskih faktora, a njihova slinost s posvojiteljima na vanost okolinskih faktora.
Slinost posvojene djece i bioloke djece posvojitelja takoer ukazuje na utjecaj okoline, i to
tzv. dijeljene okoline koja lanove obitelji koji ive zajedno ini meusobno slinijima. U
istraivanjima genetike ponaanja osnovni statistiki pokazatelj je indeks heritabilnosti koji
pokazuje u kojoj mjeri su razlike na fenotipskoj razni rezultat razlika na genotipskoj razini te se
kree od 0 do 100 %.
U podruju genetike ponaanja ispitivane su razliite ljudske karakteristike pa emo
pruiti kratak pregled glavnih nalaza u podruju kognitivnih sposobnosti, linosti te tjelesne
visine i teine. Opa kognitivna sposobnost predstavlja zajedniki faktor u pozadini razliitih

32

specifinih kognitivnih sposobnosti poput verbalnih i spacijalnih sposobnosti te pamenja i

brzine procesiranja informacija. Ispitivanja koja su koristila metode genetike ponaanja
ukazuju na globalni zakljuak da je oko 50% individualnih razlika u opoj kognitivnoj
sposobnosti rezultat genetskih, a 50% okolinskih doprinosa. Meutim, zanimljiv nalaz dobiven
je kada je u obzir uzeta dob ispitanika. U fazi djetinjstva oko 40% individualnih razlika u opim
kognitivnim sposobnostima rezultat je genetskih doprinosa, dok je u odrasloj dobi ta
vrijednost oko 60%. Ovaj nalaz ukazuje na veu vanost okolinskih doprinosa na individualne
razlike u kognitivnim sposobnostima u djetinjstvu u odnosu na odraslu dob. Linost je pojam
koji se odnosi na skup psiholokih karakteristika osobe koje su stabilne kroz vrijeme i kroz
situacije, a koje se u proteklih dvadesetak godina dominantno opisuju kroz pet-faktorski model
linosti. Pet-faktorski model strukturu linosti prikazuje hijerarhijski s pet temeljnih dimenzija,
crta ili osobina linosti: neuroticizam, ekstraverzija, ugodnost, savjesnost i otvorenost ka
iskustvu. Osobe koje postiu visok rezultat na dimenziji neuroticizma moemo opisati kao
napete, tjeskobne, nervozne, neraspoloene i osjetljive. Ekstravertirani pojedinci su
drueljubivi, priljivi, asertivni, energini i dominantni, oni ugodni su dobroduni, suradljivi,
blagi i puni razumijevanja, a savjesni su odgovorni, temeljiti, skloni planiranju, ustrajni i
pouzdani. Osobe koje bismo opisali kao otvorene ka iskustvu su kreativne, matovite te imaju
iroke interese. Bihevioralno genetiki podaci pokazuju da se ljudi meusobno razlikuju na
dimenzijama linosti te da je oko 40% individualnih razlika rezultat genetskih, a 60% okolinskih
doprinosa. Do sada istraivanja nisu pokazala razlike u ovim procjenama u funkciji dobi, spola
ili razliitih osobina linosti. Osim na psiholokim karakteristikama, ljudi se meusobno
razlikuju i prema fizikim karakteristikama poput tjelesne teine ili visine. esto smo (bolno)
svjesni injenice da u tjelesnoj teini i visini postoji veliki varijabilitet u populaciji. Pojam
okoline u genetici ponaanja predstavlja iri konstrukt od laiki shvaene okoline, te uz
socijalizacijske faktore ukljuuje i utjecaje kao to su prenatalna okolina, prehrana, bolesti i sl.
Istraivanja su pokazala da je oko 70% individualnih razlika u tjelesnoj teini rezultat genetskih,
a 30% okolinskih doprinosa. Kod tjelesne visine genetski doprinosi individualnim razlikama
iznose ak 90%, a okolinski 10%.
Meutim, kljuno je ispravno interpretirati rezultate bihevioralno-genetikih
istraivanja. Naalost, (pre)esto se podaci o heritabilnosti netono, pristrano ili zlonamjerno

33

interpretiraju. Podaci o relativnom genetskom i okolinskom doprinosu individualnim razlikama

u bilo kojoj karakteristici odnose se na populaciju, tj. nazivamo ih populacijskim parametrima.
To znai da je netono rei kako je 90% tjelesne visine neke osobe nastalo zbog gena, a
preostalih 10% zbog okoline. Ispravno je rei da na razini populacije 90% razlika u tjelesnoj
visini nastaje kao posljedica genetskih razlika, dok preostalih 10% nastaje kao rezultat razliitih
okolinskih uvjeta. Osnovno pravilo koje proizlazi je da to je vea procjena heritabilnosti, to je
manji relativni doprinos okolinskih imbenika na individualne razlike. Meutim, ako
heritabilnost nije 100%, takoer je injenica da postoji utjecaj okolinskih doprinosa na
individualne razlike u populaciji. ak ni jednojajani blizanci, koji su u genetskom smislu
klonovi, ne odrastaju u identine osobe, ve u razliite individue koje su, iako po mnogim
karakteristikama slini, ipak zasebni pojedinci. Druga netona interpretacija odnosi se na
podruje molekularne genetike ponaanja koje pokuava locirati gene-kandidate koji posredno
ili direktno imaju utjecaj na odreene ljudske karakteristike. Svaka sloena ljudska
karakteristika, poput savjesnosti ili otvorenosti ka iskustvu, poligenetske je prirode, to znai
da se u njezinoj podlozi nalazi sloeni utjecaj veeg broja gena. Iz navedenog razloga, uvijek je
potrebno vrlo kritiki pristupiti vijestima o otkriu gena za agresivnost ili gena za
kreativnost.
Zakljuno moemo rei da genetski materijal koji ljudi nasljeuju od svoje majke i
svoga oca predstavlja njihov genotip koji u odreenoj mjeri odreuje razvoj i izraenost
razliitih karakteristika. Meutim, okolinski imbenici takoer imaju vrlo vanu ulogu u
definiranju individualnih razlika velike veine psiholokih i fizikih karakteristika.

34

Preporuena literatura:
Baker, C. (2004). Behavioral Genetics: An Introduction to How Genes and Environments
Interact Through Development to Shape Differences in Mood, Personality and
Intelligence. American Association for the Advancement of Science (AAAS).
Haworth, C. M. A. i sur. (2010). The heritability of general cognitive ability increases linearly
from childhood to young adulthood. Molecular Psychiatry, 15, 1112-1120.
Larsen, R. J. i Buss, D. M. (2008). Psihologija linosti: podruja znanja o ljudskoj prirodi.
Jastrebarsko: Naklada Slap.
Loehlin, J. C. (1992). Genes and Environment in Personality Development. Sage, Newbury Park,
CA.
Plomin, R., DeFries, J. C., McClearn, G. E. i McGuffin, P. (2008). Behavioral genetics (5th ed.).
New York: Worth.
Silentoinen, K. i sur. (2003). Heritability of Adult Body Height: A Comparative Study of Twin
Cohorts in Eight Countries. Twin Research, 6(5), 399-408.
Turkheimer, E., Pettersson, E., & Horn, E. E. (2014). A Phenotypic Null Hypothesis for the
Genetics of Personality. Annual Review of Psychology, 65, 515-540.

35

Testovi i testiranje u psihologiji

Bla Rebernjak, vii asistent, Filozofski fakultet u Zagrebu

Zato koristimo testove?
Ljudi se razlikuju po visini, teini, boji oiju ili boji kose, ali se isto tako razlikuju po osobinama i
karakteristikama koje nisu vidljive na prvi pogled. Neki su ljudi priljiviji od drugih dok su drugi
zatvoreni, neki vie vole gledati filmove dok drugi vie vole itati knjige, neki znaju puno
injenica iz povijesti dok druge zanima samo sport ili kultura. Testovi su alati koje psiholozi
koriste kako bi prepoznali i izmjerili razlike meu ljudima u ovakvim karakteristikama, ba kao
to se koristi metar za mjerenje visine, vaga za mjerenje teine ili termometar za mjerenje
temperature. Razlika je u tome to psihologijski testovi mjere stvari koje su nevidljive i ba
zbog toga je njihova primjena specifina i rezultati mjerenja manje predvidljivi. Ipak, koristei
kvalitetne testove na pravi nain, mogue je doi do vrijednih spoznaja o ljudskim
karakteristikama.
Zato nas uope zanimaju ove razlike meu ljudima? Zato nam je vano poznavati
neiju linost, inteligenciju, vrijednosti ili stavove? Vrlo su esto ove karakteristike povezane s
uspjenou obavljanja razliitih zadataka ili sa zadovoljstvom koje e ljudi osjeati u razliitim
situacijama. Pa e tako u koli bolje uspijevati uenici koji su radini, pametni i predani uenju,
dok e poslom knjiniara zadovoljniji biti ljudi koji su metodini, introvertirani i organizirani.
Ako bi se na poslu knjiniara zaposlila osoba koja je neorganizirana, povrna, lampava i
priljiva niti bi dobro obavljala taj posao, niti bi se dobro osjeala na tom poslu. Zadaa
psihologa je da na temelju rezultata testova izvuku zakljuke o osobinama ljudi i na temelju tih
zakljuaka ponude ljudima informacije o tome kakva bi karijera njima najvie pristajala, koji
oblik terapije bi bio najefikasniji za neki psihiki poremeaj ili koliko bi netko bio zadovoljan
obavljajui neki posao.
to je psihologijsko testiranje?
Psihologijsko testiranje je standardizirani postupak promatranja i opisivanja ponaanja
pomou kvantitativnih ljestvica ili kategorija. Standardiziranost postupka znai da svi ljudi koji

36

sudjeluju u nekom testiranju rjeavaju isti test u istim uvjetima i da za njegovo rjeavanje
imaju jednako vremena. Razliiti osobinski, ali i vanjski imbenici mogu nepovoljno utjecati na
testovne rezultate. Tako e neki test uspjenije rijeiti ljudi koji su trenutano dobro
raspoloeni u usporedbi s onima koji su utueni ili nervozni. Na uspjenost mogu utjecati i
vremenski uvjeti, poput visoke temperature ili niskog tlaka. Kako bi se rezultati razliitih ljudi
mogli usporeivati, vano je osigurati to je mogue slinije uvjete prilikom testiranja. Nadalje,
kako bi ova usporedba bila to objektivnija, rezultati se prikazuju na razliitim kvantitativnim
ljestvicama ili kategorijama. Ove brojane vrijednosti se mogu usporediti s brojanim
vrijednostima koje su druge osobe postigle na istom testu u slinim uvjetima.
Apsolutna brojana vrijednost sama po sebi ne znai puno. Na primjer, ako znamo da
je Maja postigla rezultat 47 na nekom testu znanja iz povijesti, na temelju te informacije ne
moemo znati nita o tome koliko je zapravo njezino znanje iz povijesti. Kako bismo mogli na
temelju rezultata testa zakljuivati o onome to taj test mjeri, nuno je Majin rezultat
usporediti s rezultatom drugih rjeavaa testa. Ako je u istom testu Ivica postigao rezultat od
35 bodova, moemo zakljuiti da je Majino znanje iz povijesti vee od Iviinog. Da bismo mogli
donijeti zakljuak o tome koliko Majino znanje zaista vrijedi, potrebno je njezin rezultat
usporediti ne samo s jednim rezultatom, ve sa rezultatom velikog broja ljudi. Na primjer, ako
znamo da ljudi Majine dobi u prosjeku postiu rezultat od 40 bodova na istom testu znanja,
moemo zakljuiti da je Majino znanje iz povijesti iznadprosjeno.
Kakvi bi trebali biti psihologijski testovi?
Kvalitetan psihologijski test, bez obzira mjeri li linost, vrijednosti, inteligenciju ili znanje,
trebao bi imati neke karakteristike. Najvanija karakteristika za svaki psihologijski test je
valjanost. Kaemo da je test valjan ako mjeri ono to su autori testa zamislili da mjeri. Ali, ba
zato to psihologijski testovi mjere karakteristike koje su nevidljive, kako moemo biti sigurni
da test inteligencije zaista mjeri inteligenciju, a test linosti linost? Svaki dobar psihologijski
test prolazi dugotrajan postupak validacije u okviru kojega se iz razliitih izvora prikupljaju
informacije o njegovoj valjanosti i ostalim metrijskim karakteristikama. Rezultati na testu se
usporeuju s rezultatima na drugim slinim testovima, strunjaci pregledavaju pitanja od kojih
se test sastoji i slino. Test se moe sigurno koristiti u praksi tek nakon to se utvrdi da se
informacije iz svih izvora slau kako je test valjan. Druga vana karakteristika psihologijskih
37

testova je pouzdanost. Kaemo da je test pouzdan ako ista osoba koja rjeava test u dva
navrata, u obje situacije postie isti ili slian rezultat. Drugim rijeima, pouzdani testovi mjere
psihologijske karakteristike s veom preciznou od manje pouzdanih testova. Ako bi test
znanja iz povijesti opisan ranije bio vrlo slabo pouzdan, onda ne bismo mogli tvrditi da Maja
ima vee znanje iz povijesti od Ivice, jer je na nepouzdanom testu mogue po sluaju postii
vii ili nii rezultat od stvarnog. Drugim rijeima, Ivica bi mogao posjedovati vee znanje iz
povijesti od Maje, ali je zbog toga to je test nepouzdan postigao nii rezultat.
Osim valjanosti i pouzdanosti, za psihologijske testove je takoer vano da budu
objektivni. Objektivnost u ovom kontekstu znai da e neki ispitanik postii isti rezultat bez
obzira na to tko korigira (ispravlja) test. Objektivnost postaje problem ako se test sastoji od
pitanja na koja ne postoji jedan jasan toan ili indikativan odgovor. S druge strane, ako se test
sastoji od pitanja tono-netono ili viestrukog izbora (odabiranje jednog od ponuenih
odgovora), onda je vrlo vjerojatno da e test biti objektivan. Kako bi se rezultati razliitih
ispitanika mogli usporeivati, vano je da je test osjetljiv. Osjetljivost znai da test moe
detektirati male razlike izmeu ispitanika. Osjetljivost je kod testova znanja povezana s
njihovom teinom. Na primjer, na iznimno laganom testu e veina ispitanika postii
maksimalan ili jako visoki rezultat pa te ispitanike meusobno nee biti mogue razlikovati.
Najosjetljiviji je test srednje teine.
Zakljuno
Testiranje je vaan alat u praksi psihologa, a koristi se u selekcijskim situacijama, klinikoj
dijagnostici, ali i u istraivake svrhe. Pravilno rukovanje testovima i sustavno prikupljanje
informacija iz razliitih testova na velikom broju razliitih ljudi doprinose napretku psihologije
kao znanosti, ali i olakavaju primjenu novih testova u praksi. Meutim, vano je biti svjestan
ogranienja koja se veu uz psihologijske testove. Osnovno ogranienje je da e i test koji
posjeduje zadovoljavajue razine svih ranije spomenutih karakteristika mjeriti neki predmet
mjerenja u jednoj konkretnoj situaciji i u jednom konkretnom trenutku u vremenu. Sve
psiholoke karakteristike koje se mjere testovima su u veoj ili manjoj mjeri podlone
promjenama i mogu ovisiti o okolinskim imbenicima. Zbog toga je vano znati da se jednom
rezultatu u testu ne smije pridavati previe velika vanost. Kako bi bila donesena kvalitetna

38

odluka, potrebno je prikupiti rezultate iz razliitih izvora (npr. intervju ili rezultati u srodnim
testovima), kao i u razliitim tokama u vremenu.
Preporuena literatura:
Jackson, C. (2003). Psihologijsko testiranje. Jastrebarsko: Naklada Slap.

39

Jeste li ispred svog vremena?

Vanost vremenskih perspektiva za svakodnevni ivot
Tina Krznari, doktorandica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Aleksandra Hui, via asistentica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Kada biste imali sljedei izbor dobiti fini okoladni bombon odmah ili priekati neko vrijeme i
dobiti dva okoladna bombona kasnije - to biste odabrali? Poetkom 1970-ih godina ameriki
psiholog Walter Mischel proveo je niz slinih istraivanja na 4-godinjacima koji su dobili
mogunost da naprave slian izbor: mogli su dobiti jedan bombon odmah ili dva kasnije,
ukoliko se strpe dok istraiva ne napusti prostoriju i vrati se. Da zadatak bude tei, djeca su
ostavljena 15-ak minuta sama u prostoriji s jednim bombonom na stolu pred njima. Sva djeca
su eljela dva bombona, no samo neka su uspjela odoljeti iskuenju dok su mnogi pokleknuli i
pojeli prvi bombon. Djeca koja su pojela bombon i ona koja nisu razlikuju se po vremenskoj
perspektivi. Oni koji nisu odoljeli iskuenju, te su bombon odmah pojeli su orijentirani na
sadanjost, dok su djeca koja su priekala da dobiju dva bombona orijentirana na budunost.
No, istraivai su doli do jo zanimljivijeg otkria. Kada su djeca iz istraivanja bila u dobi od 18
godina, djecu koja kao 4-godinjaci nisu pojeli bombon roditelji su procjenjivali kao sposobnije
nego to je to bio sluaj s djecom koja su pojela bombon. Orijentirani na budunost imali su
bolje rezultate u koli, imali su vie uteenog novca, bili su adekvatnije tjelesne mase, manje
skloni alkoholu i drogama te su imali razvijenije socijalne vjetine.
Vremenska perspektiva je usmjerenost na prolost, sadanjost ili budunost koja
utjee na mnoge sfere ivota. To je trajni nain odnosa prema ljudima i dogaajima, a nauen
je u ranoj dobi putem kulture, obrazovanja i obiteljskih utjecaja. Vremenske kategorije
prolosti, sadanjosti ili budunosti koriste se pri upamivanju i dosjeanju dogaaja, te pri
formiranju oekivanja i ciljeva. Postoji pet vrsta vremenske perspektive:
(1) prolost - negativna,
(2) prolost - pozitivna,
(3) sadanjost - hedonistika,
(4) sadanjost fatalistika,
(5) budunost.

40

Prolost - negativna ocrtava pesimistian, negativan i odbojan stav prema prolosti.

esta razmiljanja o negativnim iskustvima iz prolosti, o tome kako smo neto trebali
napraviti drugaije i o proputenim dogaajima i prilikama, te usporedbe sadanjih iskustava s
onima iz prolosti karakteriziraju ovu vremensku perspektivu. Ovi negativni stavovi mogu biti
posljedica stvarnih negativnih iskustava ili traumatinih dogaaja, ali i negativne interpretacije
bezazlenih dogaaja. Negativno razmiljanje o prolosti je povezano s depresijom,
anksioznou, nezadovoljstvom i niskim samopouzdanjem. Osobe koje imaju izraenu ovu
perspektivu esto nisu zadovoljne odnosima koje imaju s drugima, te imaju neto manje
prijatelja.
Prolost - pozitivna odraava topao i sentimentalan osjeaj prema prolosti. Rije je o
osobama koje se rado prisjeaju prolosti, njihova razmiljanja obojena su lijepim
uspomenama te uivaju u obiteljskim ritualima i priama o dobrim starim vremenima. Za
razliku od faktora negativne prolosti, ovaj faktor opisuje zdrav odnos prema ivotu. ene su
ovakvom tipu razmiljanja sklone neto vie nego mukarci. Osobe s izraenom ovom
vremenskom perspektivom imaju nisku depresivnost, anksioznost i agresivnost te visoke
rezultate na skalama samopouzdanja i zadovoljstva. To su pomalo introvertirane i povuene
osobe, s bliskim prijateljstvima, te veom vjerojatnou da su trenutno u stabilnoj romantinoj
vezi.
Sadanjost - hedonistika predstavlja hedonistiki, bezbrian stav prema ivotu, te
sklonost riziku. Rije je o osobama usmjerenima na trenutne uitke i nova iskustva, bez veih
briga oko posljedica u budunosti, kojima se esto dogodi da se potpuno izgube u trenutku.
Osobe s izraenim faktorom hedonistike sadanjosti su impulzivne, obuzete sadanjou i
eljne stalnog uzbuenja. Nisu spremne nita rtvovati u sadanjosti za budue nagrade.
Takoer, kod njih je utvrena sklonost agresivnosti, depresiji, traenju uzbuenja, te
smanjenoj kontroli ponaanja. ee konzumiraju alkohol i druga opojna sredstva, nisu
religiozni, imaju nejasne ciljeve. Prepuni su energije, ukljueni u mnogobrojne aktivnosti i
sudjeluju u velikom broju raznovrsnih sportova. Moemo rei da su to pojedinci koji slijede
srce, a ne glavu.
Sadanjost - fatalistika se u mnogoemu razlikuje od prethodnog faktora. Rije je o
faktoru koji predstavlja fatalistiki, bespomoan stav prema ivotu. Osobe s izraenim

41

fatalistikim odnosom prema sadanjosti vjeruju da imaju vrlo malo kontrole nad dogaajima
u svom ivotu, da srea igra veliku ulogu u svakidanjim dogaajima, te se preputaju
sudbini. Oekivano, osobe koje imaju izraenu ovu perspektivu sklone su depresiji i
anksioznosti, a s obzirom na osjeaj nemoi u upravljanju svojim ivotom, postiu i vrlo visoke
rezultate na agresivnosti. Neprijateljski su nastrojene, imaju snieno samopouzdanje, te su
sklone traenju uzbuenja. Ovakvo vienje ivota za posljedicu ima nerazmiljanje o buduim
posljedicama vlastitih djela. Rije je o pojedincima koji su nezadovoljni svojim ivotom i ne
vjeruju da je ikakvo poboljanje mogue. Indikativno je da mnoge osobe ove orijentacije
izraavaju elju za kraim ivotom od osoba ostalih vremenskih orijentacija.
Budunost je zastupljena kod pojedinaca sklonih planiranju, kod kojih dominira
usmjerenost na ciljeve i budue nagrade. Ovim osobama vano je potivati rokove i svoje
obaveze ispunjavati na vrijeme, paljivo analiziraju dobre i loe strane prije donoenja odluka,
te ustraju ak i u tekim i dosadnim zadacima ukoliko e im to pomoi u napredovanju. ene su
neto sklonije ovakvom nainu razmiljanja od mukaraca. Osobe izraenog faktora budunosti
nee se uputati u ponaanja koja mogu ugroziti budue ciljeve, kao to su agresivnost,
impulzivnost i preuzimanje rizika, ve su vrlo savjesne, organizirane, ambiciozne i spremne
rtvovati trenutne uitke za postizanje svojih ciljeva u budunosti. Depresivnost i anksioznost
rijetke su kod ovih osoba. Iako se ovakva orijentacija na prvi pogled ini poeljnom, sa sobom
povlai i viu prisutnost stresa u ivotu, te osjeaj pritiska da vrijeme mora biti dobro
iskoriteno. Osobe usmjerene na budunost ee hranu biraju prema nutritivnim
vrijednostima nego prema okusu, planiraju ivjeti due, te imaju vrlo jasnu viziju svojeg
budueg ivota.
Ljudi imaju tendenciju prenaglaavati jednu od vremenskih kategorija te tada
govorimo o dominantnoj vremenskoj perspektivi prolosti, sadanjosti ili budunosti. Kada se
uestalo javlja, temeljem dominantne perspektive moemo predviati ponaanje pojedinca u
brojnim svakodnevnim situacijama. Istraivanja pokazuju kako je za pojedinca koji ivi u
zapadnjakom drutvu idealna vremenska perspektiva ona koju karakteriziraju umjerene
razine orijentacije na budunost i hedonistiku sadanjost, u kombinaciji s visokom razinom
pozitivne prolosti, a niskom negativnom prolou i fatalistikom sadanjou. Ovakva
kombinacija orijentacija ima tri vane prednosti.

42

Prvo, pozitivna prolost daje nam osjeaj ukorijenjenosti. Budui da prua osjeaj
povezanosti sa samim sobom kroz vrijeme i razliite situacije, temelj je osjeaja
samosvjesnosti. Pozitivna prolost omoguuje osjeaj kontinuiteta u ivotu i omoguuje
povezanost s obitelji, tradicijom i kulturnim nasljeem.
Drugo, vremenska perspektiva budunosti omoguava zamiljanje budunosti
ispunjene nadom, optimizmom i moi. Usmjerenost na budunost nas vue naprijed prema
novim uspjesima, te nam prua osjeaj samopouzdanja, daje vjeru u vlastite sposobnosti te
osjeaj samoefikasnosti da se nosimo s neoekivanim izazovima na koje moemo naii na tom
putu. Omoguuje nam da izbjegnemo status quo i uloimo napore u vlastiti napredak.
Tree, hedonistika sadanjost prua nam energiju, ali i radost ivota. Tjera nas da
istraujemo nove ljude, mjesta i prilike, ali i sami sebe. Hedonistika sadanjost je u umjerenim
koliinama pozitivna jer omoguuje uivanje u ivotu. Istovremeno, dobro je da fatalistika
sadanjost i negativna prolost budu to nie, jer nisu povezane s pozitivnim, ve samo s
negativnim ishodima u ivotu.
Kako promijeniti vremensku perspektivu
Ukoliko imate previe izraenu usmjerenost na budunost, pokuajte s vremena na vrijeme
rei Ne! Cilj je da smanjite svoje obveze i postanete svjesni da je neke zadatke nuno izvriti,
ali i da je neke mogue odgoditi. Na taj nain dobit ete vie slobodnog vremena i osloboditi se
trajnog osjeaja pritiska.
Poveajte svoju usmjerenost na pozitivnu prolost razmiljajui o uspjesima koje ste
ostvarili u prolosti ili o situacijama kada ste dobili kompliment zbog neega to ste uinili.
Prisjetite se primjera s posla, iz kole, iz sportskih aktivnosti, hobija, pa ak i situacija kada ste
pomogli strancu.
Kako biste ublaili vrlo izraenu orijentaciju na hedonistiku sadanjost pokuajte
razmisliti to su okidai koji uzrokuju da se ponaate impulzivno te koja je njihova alternativa.
Iako neka aktivnost trenutno prua ugodu, razmislite koje e biti budue posljedice takvog
ponaanja. Pokuajte se dosjetiti nekoliko stvari koje bi vas potakle da s veim uzbuenjem
iekujete budunost.
Uklonite svoju usmjerenost na fatalistiku sadanjost osvjeivanjem da nita nije
nepromjenjivo te da imate mogunost i snagu svaki dan odluiti to ete raditi, a time i utjecati
43

na svoju budunost. Iako ste moda neke stvari uvijek inili na isti nain, to ne znai da tako
morate postupati i u budunosti. Ojaajte osjeaj da mudri postupci u sadanjosti mogu poeti
mijenjati aspekte vaeg ivota u poeljnom smjeru.
Kako biste pojaali svoju usmjerenost na budunost, zapitajte se to moete uiniti
kako biste si osigurali bolju budunost, poevi od malih stvari. Razradite popis ostvarivih
ciljeva koje elite dostii, te osmislite realistine nagrade koje ete sami sebi dati svaki puta
kada ostvarite jedan od zacrtanih ciljeva. To e vam pruiti stalnu motivaciju da napredujete.
Ispravljanjem stare, pristrane vremenske perspektive moete poboljati kvalitetu svog
ivota. Promjena nikada nije lagana, no kada postignete ravnoteu moi ete uzeti najbolje iz
prolosti i iskoristiti sadanjost kako biste ostvarili svoj puni potencijal u budunosti.
Zanima vas koliko su kod vas osobno izraene pojedine vremenske perspektive?
Ispunite Zimbardov upitnik vremenskih perspektiva (ZTPI, Zimbardo i Boyd, 1999) na
sljedeem linku i odmah saznajte svoje rezultate! http://www.thetimeparadox.com/zimbardotime-perspective-inventory/
Preporuena literatura
Zimbardo, P. i Boyd, J. (2008). The Time Paradox: The New Psychology of Time. New York: Free
Press.

44

Mit o Genijalcu:
Predrasude i stereotipi o nadarenim osobama
Elena Boljkovac, studentica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Luka Juras, student, Filozofski fakultet u Zagrebu
Nina Pavlin-Bernardi, docentica, Filozofski fakultet u Zagrebu i Hrvatski studiji
Tko je genij? Kako izgleda? Koje su njegove osobine linosti? Ovo su samo neka od pitanja na
koja ljudi nastoje dati odgovore promatrajui izuzetne pojedince u svojoj okolini. Odgovore na
neka od ovih pitanja prvi je ponudio ameriki psiholog Lewis Terman. U svom istraivanju koje
je zapoeo 1920. godine on je dugi niz godina pratio nadarene pojedince te nam je po prvi put
pruio znanstveni pogled na darovitost i ivote nadarenih, ali i potaknuo interes za ovo
podruje.
Nadarenost je sloeni fenomen za koji postoji mnogo definicija. Gotovo sve definicije
govore o nadarenima kao izuzetnim osobama. Jedna skupina definicija usmjerena je na
genetsku predispoziciju njihove darovitosti, druga skupina na karakteristike kognitivnog
funkcioniranja, trea govori o visokim postignuima, dok etvrta u sredite postavlja okolinu u
kojoj se daroviti pojedinac razvija. Osobe koje zovemo genijima karakteriziraju iznimno
visoka inteligencija i iznimno visoko postignue u nekom podruju.
Darovitost je danas postala mainstream. Neke televizijske serije postale su popularne
upravo zbog svojih darovitih glavnih junaka koji su neprilagoeni okolini u kojoj ive. Sjetimo
se Sheldona iz serije Teorija velikog praska koji potpisuje ugovore o prijateljstvu, trkljavog
geeka Stevena Urkela (Pod istim krovom) kojemu je kola glavni interes ili Malcoma (Malcom u
sredini) koji nikako ne moe u svojoj okolini ostvariti potencijale. Jesu li nadarena djeca
stvarno socijalno neprilagoeni pojedinci? trkljavci koje svi gaaju loptom na satovima
tjelesnog? Ili moda zbunjena djeca koja trebaju vodstvo svoje okoline? Nadamo se da emo u
tekstu koji slijedi uspjeti itatelja uvjeriti u (ne)istinost predrasuda i mitova s kojima se sve
ee sreemo u popularnoj kulturi i svakodnevnom ivotu.

45

Mit ili stvarnost?

Mit: Darovitost je uroena
Vjeno pitanje prirode nasuprot odgoju nije uspjelo zaobii ni podruje darovitosti. esto
ujemo kako roditelji govore da se njihovo dijete rodilo takvo kada se brane od optubi da
forsiraju dijete upisujui ga na jo jednu izvannastavnu aktivnost. S druge strane, imamo
miljenje da su sva djeca darovita, imaju jednake potencijale te uz naporan rad i podravanje iz
okoline mogu postii izvanredne uspjehe. Koje je od ovih stajalita ispravno?
Kao i u veini stvari u ivotu, istina se nalazi negdje na pola puta. Uroena
predispozicija za postizanje izvanrednih uspjeha u nekom podruju je nuan, ali ne i dovoljan
uvjet. Za natprosjenost su potrebni i neki drugi imbenici. Teko je da e dijete postati poznati
matematiar ako nije motivirano za rjeavanje zadataka, razmilja o sebi kao nesposobnom ili
nastavnik pred njega ne postavlja odreena oekivanja i poticaje. Drugim rijeima, uroeni
talent za neko podruje samo je potencijal koji e se ostvariti ako djetetova linost, motivacija i
okolina imaju karakteristike potrebne za ostvarivanje tog potencijala.
Mit: Nadarenu djecu lako je odgajati
Roditelji darovite djece sloili bi se s izrekom da trava uvijek izgleda zelenije u susjednom
dvoritu jer je odgoj darovitog djeteta zapravo veliki izazov. Naime, nadareno dijete esto je
zbog svojih interesa usmjereno na neko podruje koje predano istrauje te je nakon nekog
vremena prosjenoj osobi teko pruiti adekvatne informacije, odgovore i podraaje koje ono
zahtijeva.
Iz istih razloga, nadareni uenici predstavljaju izazov i svojim nastavnicima koji esto
ne uspijevaju zadovoljiti znatielju darovitog djeteta, a da pri tome ostatak razreda odre
zainteresiranim. Imati nadareno dijete u razredu znai vie pripreme i strpljenja u radu.
Nastavnici esto ine pogreku kada misle da su nadareni oni uenici koji imaju odline ocjene
i pristojno se ponaaju. Nadarena djeca mogu imati interese koji nisu vezani uz kolu i nastavni
program. Uenik kojeg zanimaju razliite kulture moda nee biti motiviran za vjebanje
matematikih jednadbi. Uz to, kada su u razredu s vrnjacima koji nisu na istoj razini
intelektualnog razvoja, mogu osjeati dosadu i nemotiviranost ili ak namjerno skrivati svoje
interese kako bi se bolje uklopili.

46

Roditelji i nastavnici esto oekuju od nadarene djece da se ponaaju ozbiljnije i

odgovornije od svojih vrnjaka, zaboravljajui pritom da se njihov razvoj ne mora odvijati
podjednakom brzinom u svim podrujima. Mogue je da je dijete puno zrelije na kognitivnom
planu od svojih vrnjaka, dok je njegova emocionalna ili socijalna zrelost prosjena ili ak
ispodprosjena za dob u kojoj se nalazi. Sasvim je normalno da estogodinjak koji vrhunski
igra ah pokazuje strah i plae kada krene u malu kolu. Za kraj, kako bismo ilustrirali kroz to
prolaze roditelji nadarenog djeteta, navest emo poalicu jedne mame o svojoj keri: Nije s
njom lako, ja bih nju prodala za dvije koze.
Mit: Nadarenost i psihiki poremeaji esto idu zajedno
Svi smo se barem jednom u ivotu susreli s izrekom Tanka je granica izmeu genijalnosti i
ludila. esto ljudi imaju pogreno uvjerenje da su genijalnost i ludost dvije krajnosti jednog
kontinuuma ili da su psihike bolesti i nadarenost meusobno povezane i uzrokuju jedna
drugu. Zato smo tako skloni ovim krivim razmiljanjima?
Dat emo dva mogua odgovora na ovo pitanje. Prvi je uvjerenje da se za
posjedovanje iznimnog talenta negdje mora platiti cijena (u narodu je poznata izreka Nekome
Bog neto uzme, ali nadoknadi na drugi nain, a ona se esto tumai i u smislu da e onima
koji su neto dobili neto drugo biti uzeto, kako bi se uspostavila ravnotea). Osim toga, neki
su poznati geniji bili pomalo ekscentrini pojedinci pa se to krivo izjednaavalo s psihikom
boleu ili su uistinu bolovali od psihikih poremeaja pa su te informacije o njima bile
istaknutije u medijima i njihovim biografijama te smo ih zbog toga zapamtili i krivo
generalizirali na sve nadarene osobe. Veina istraivanja pokazala je da se uestalost psihikih
poremeaja meu nadarenima ne razlikuje od uestalosti psihikih poremeaja u opoj
populaciji, a neka istraivanja ak pokazuju da su zdraviji i emocionalno prilagoeniji od
prosjeka.
esto se uz nadarenu djecu vee slika usamljenih udaka bez prijatelja. Normalno je da
dijete ima interes za samotnjake aktivnosti, pogotovo ako njegovi vrnjaci ne pokazuju
interes za tu aktivnost. Ipak, ako su okrueni djecom istih sposobnosti i interesa, ee e
odabirati drutvo od samostalnog rada. Isto tako, broj prijatelja koje dijete ima odgovara
njegovim osobinama linosti (npr. introverzija i ekstraverzija) i nije povezan s darovitou.
Neka djeca vie uivaju u okruenju velikog broja ljudi, dok druga preferiraju manje skupine
47

prijatelja. Zabrinutost bismo trebali pokazati samo u sluaju ako dijete eli imati vie prijatelja i
osjea se usamljeno.
A to misle nastavnici i studenti?
Kako bismo saznali koliko je uestalo vjerovanje u neke od mitova, proveli smo anketu meu
107 studenata Zagrebakog sveuilita (od kojih je 67 bilo studenata psihologije) i 116
nastavnika u osnovnim kolama. Veina ispitanika sloila se s tvrdnjom da je nadarenost
uroena, dok samo 4% ispitanika smatra da psihiki poremeaji i nadarenost idu zajedno.
Takoer, veina ispitanika smatra kako uitelji vole imati nadarenu djecu u razredu. Na sreu,
mit o nadarenoj djeci kao ozbiljnim, nezanimljivim pojedincima pokazao se gotovo
nepostojeim meu naim ispitanicima (Slika 1). ini se da ameriki filmovi nisu imali previe
utjecaja na razmiljanja studenata i nastavnika.

Slika 1. Zastupljenost pojedinih mitova o nadarenim uenicima (u postocima) kod studenta

psihologije, studenata ostalih smjerova i nastavnika u osnovnim kolama
S nekim tvrdnjama o darovitima sloilo se daleko vie nastavnika od studenata.
Stereotip o darovitim uenicima kao onima koji nemaju potekoe s uenjem, pokazao se
puno izraenijim meu nastavnicima nego studentima. No treba rei da se, iako esto koriste
naprednije strategije uenja od svojih vrnjaka, kod darovitih takoer mogu javiti razliiti
problemi u uenju, pogotovo u podrujima za koja nisu nadareni. Takoer, vei postotak
nastavnika smatra da su nadarena djeca uglavnom nadarena u svim podrujima (iako je
nadarenost u svim podrujima zapravo puno rjea, a ea je nadarenost u jednom podruju),

48

a skoro polovina ispitanih nastavnika se sloila s tvrdnjom da e pokazati svoju darovitost kroz
kolski uspjeh (to smatra tonim 23,9% studenata psihologije). Ovakvi podaci mogu ukazivati i
na to da neki nastavnici kao darovite percipiraju one s odlinim ocjenama iako, kao to je ve
reeno, djeca svoju darovitost mogu iskazati i kroz aktivnosti nevezane za kolski program.
Istraivanja pokazuju da nastavnici pri procjenama toga tko je darovit uenik esto precjenjuju
odline uenike i djecu obrazovanijih roditelja.
Ipak, zakljuke ne bi trebalo olako donositi. Ispitivanje bilo kakve vrste stavova
kompleksan je zadatak pa tako i ispitivanje predrasuda i stereotipa o nadarenim uenicima.
Nae je ispitivanje provedeno na prigodnom uzorku nastavnika i studenata, pa se ne moe
generalizirati na sve nastavnike i studente, a pogotovo ne na opu populaciju neka
istraivanja pokazuju da su ovi mitovi daleko izraeniji u opoj populaciji. No, daroviti pojedinci
uvijek e biti predmet zanimanja, kako znanstvenika tako i obinih ljudi, te se nadamo da smo
kroz ovaj kratki tekst, ako ne razuvjerili, barem naveli itatelja na razmiljanje o vlastitim
stavovima koje ima prema nadarenima.
Preporuena literatura:
Pavlin-Bernardi, N. (2009). to se krije u genijalnom umu? Razvoj darovitih osoba. U: D.
orkalo Biruki (ur.), Primijenjena psihologija: pitanja i odgovori (str.182-198), Zagreb:
kolska knjiga.
Sili, B., Vlahovi-teti, V. i Slaviek, M. (1999). Identifikacija intelektualno nadarenih uenika
na temelju testa i procjena uitelja. Napredak: asopis za pedagogijsku teoriju i
praksu, 140(3), 319-329.
Vlahovi-teti, V. (2008) (ur.). Daroviti uenici: teorijski pristup i primjena u koli. Zagreb:
Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu.
Winner, E. (2005). Darovita djeca: Mitovi i stvarnost. Lekenik: Ostvarenje d.o.o.

49

Jesmo li sretni?
Pozitivna psihologija u svijetu i Hrvatskoj
Tea Maeri i Karla Jakui Babeli, studentice, Filozofski fakultet u Zagrebu
to je srea i kako postii sreu? Kako biti zadovoljan? samo su neka od vjenih pitanja koja
si ljudi postavljaju od vremena Aristotela pa sve do danas. Upravo ovim pitanjima bavi se i
pozitivna psihologija. Mogli bismo rei da je pozitivna psihologija znanstveno istraivanje
optimalnoga ljudskog funkcioniranja. Cilj joj je posvetiti panju ljudskim snagama, vrlinama,
zdravlju i srei te pozitivnim subjektivnim doivljajima kao to su dobrobit, zadovoljstvo,
optimizam. Nastoji razumjeti izvore, uvjete i procese koji omoguuju pojedincima, obiteljima
te itavim zajednicama da se razvijaju i funkcioniraju najbolje to mogu.
Korijeni pozitivne psihologije
Kao granu psihologije najue vezanu uz pozitivnu, spomenut emo humanistiku psihologiju,
pristup koji jaa ezdesetih godina 20. stoljea. Njegovi su predstavnici bili Abraham Maslow i
Carl Rogers. Maslow je pretpostavio da se na samom vrhu ljudskih potreba nalazi
samoaktualizacija potpuno ostvarenje neijih talenata, kapaciteta i potencijala. Za Rogersa,
kljuni pojam je tenja prema aktualizaciji, koja predstavlja osnovno ljudsko nastojanje:
ostvariti svoje potencijale i obogatiti doivljaj sebe. Humanistika i pozitivna psihologija imaju
slian predmet prouavanja, no, pozitivna psihologija naglaava i vanost empirijske provjere
teorijskih spoznaja.
Do druge polovine 20. stoljea, u psihologiji se mnogo znalo o tome to sve moe
oteati razvoj osobe, a malo o vrlinama, snagama karaktera i o uvjetima koji dovode do sree.
Iako su teme poput sree, zadovoljstva ili samoaktualizacije i ranije postojale kao dio
humanistikih teorija, osnivaima pozitivne psihologije kao istraivakog podruja prvenstveno
se smatraju Martin Seligman i Mihaly Csikszentmihaly. Kao godina osnutka uzima se 1998.
godina kad je Martin Seligman postao predsjednikom Amerikog psiholokog drutva te
naglasio vanost usmjerenja struke i na to kako uiniti ljudski ivot boljim. Od tada do danas
izdano je mnogo knjiga, prirunika i lanaka o pozitivnoj psihologiji, osnovana su drutva

50

pozitivnih psihologa, odrane su meunarodne konferencije i kongresi. Pozitivna psihologija

procvjetala je u svijetu i u Hrvatskoj.
ime se bavi pozitivna psihologija - osnovni pojmovi
Ono to najvie okupira psihologe ovoga podruja su pitanja vezana uz pojmove subjektivne
dobrobiti, optimizma i pozitivnih emocija. Kada se govori o subjektivnoj dobrobiti (eng.
subjective well-being), misli se na pojam koji se esto koristi kao sinonim za sreu, a obuhvaa
dvije sastavnice: emocionalnu i kognitivnu. Emocionalna sastavnica oznaava koliinu ili omjer
ugodnih i neugodnih emocija to ih osoba doivljava u svome ivotu, dok se kognitivni dio
odnosi na pojam zvan zadovoljstvo ivotom, tj. na procjenu osobe koliko je njezin ivot
zadovoljavajui. Subjektivnu dobrobit, dakle, ini omjer doivljenih ugodnih i neugodnih
emocija, globalno zadovoljstvo ivotom i zadovoljstvo pojedinim ivotnim podrujima.
Istraivanja pokazuju kako je veina ljudi umjereno sretna i zadovoljna razliitim podrujima
ivota.
Optimizam moemo promatrati na dva naina: kao osobinu neije linosti ili kao stil
kojim osoba objanjava uzroke dogaaja. Prvi nazivamo dispozicijskim optimizmom i odnosi se
na ope oekivanje da e nam se u ivotu dogoditi vie dobrih nego loih stvari (optimisti u
ivotu oekuju dobre stvari, a pesimisti loe). Openito, optimisti se bolje suoavaju s
potekoama i preprekama te rjee odustaju od svojih ciljeva. Drugi nain odnosi se na stil
kojim ljudi objanjavaju uzroke dogaaja u svom ivotu: pesimistini ili optimistini. Osobe
koje koriste pesimistini stil objanjavaju negativne dogaaje u vlastitom ivotu (npr. gubitak
posla) uzrocima koji su unutarnji (npr. lo/a sam u tom poslu), globalni (nisam sposoban/na
za svijet rada) i trajni (nikad neu uspjeti zadrati posao). Suprotno njima, ljudi koji imaju
optimistini stil koriste vanjske uzroke (trenutano je recesija), specifine (na ovom
konkretnom poslu nisam bio/la osobito uspjean/na, ali na svim ostalim poslovima koje sam
dosada radio/la nije bilo nikakvih potekoa) i privremene (u posljednje vrijeme bio/la sam
potpuno izgubila motivaciju za obavljanje tog posla).
Jedan od sredinjih projekata pozitivne psihologije jest klasifikacija pozitivnih ljudskih
osobina. Istraivanjem religijskih i filozofskih spisa i tradicija identificirano je est grupa
temeljnih vrlina koje se cijene i koje su bile cijenjene u svim razdobljima i u svim kulturama:
mudrost, hrabrost, humanost, pravednost, umjerenost i transcendentnost. Kako bi se
51

definirale, opisane su jo 24 ljudske snage koje se mogu svrstati u jednu od tih kategorija. Za
njihovo mjerenje konstruiran je VIA (eng. Values In Action) upitnik te su istraivanja diljem
svijeta pokazala znaajnu slinost kultura u snagama karaktera ljudi. Najnovije istraivanje
provedeno u 75 zemalja pokazalo je da su najrazvijenije snage iskrenost, ljubaznost,
pravednost, radoznalost i otvorenost uma, dok su samo-regulacija, skromnost, spiritualnost i
razboritost najmanje razvijene snage. Neke su izraenije meu mladima (npr. timski duh i
vitalnost), a neke meu odraslima (npr. voenje i otvorenost uma).
Metode istraivanja
Veina istraivanja u pozitivnoj psihologiji ispituje povezanost meu razliitim osobinama,
pojavama i ponaanjima, no ne daje nam odgovore na pitanja o uzronosti. Primjerice,
injenica da su optimizam i zadovoljstvo ivotom povezani ne omoguava nam zakljuivanje
to je uzrok, a to posljedica. Jesu li ljudi openito zadovoljni ivotima pa zato pozitivno gledaju
na dogaaje? Ili su nepopravljivi optimisti pa se iz toga razvija njihov pozitivan pogled na ivot i
zadovoljstvo njime? A moda je rije o nekoj treoj osobini koja uzrokuje i optimizam i
zadovoljstvo ivotom, primjerice uspjenost u suoavanju s preprekama. Istraivai najee
koriste upitnike kako bi izmjerili osobine poput zadovoljstva, pozitivnog aspekta ili optimizma,
te pri tome sudionici procjenjuju same sebe (samoprocjena) ili druge osobe (procjena). Zbog
moguih nedostataka metode samoprocjene istraivai koriste i druge metode poput metode
uzorkovanja iskustava, pri kojoj sudionici kroz odreeno razdoblje nose ureaje koji im
nekoliko puta tijekom dana daju signal kada trebaju ispuniti kratke upitnike te prikupljaju
fizioloke mjere (npr. brzina otkucaja srca). Treba napomenuti kako je veina istraivanja u
pozitivnoj psihologiji provedena na sudionicima bijele rase iz zapadnih zemalja, pa se vrlo malo
zna o prouavanim fenomenima u drugim etnikim i rasnim zajednicama. Stoga je vano
istraivanja ponoviti na to raznovrsnijim sudionicima diljem svijeta, ali pritom i razmiljati o
razlikama meu kulturama (npr. ponos kao pozitivna emocija moe se smatrati negativnom u
istonjakim kulturama).
Istraivanja u Hrvatskoj
Istraivanja pokazuju da su pojmovi samopotovanja, optimizma i zadovoljstva ivotom visoko
povezani, to znai da su, generalno gledano, ljudi s viim samopotovanjem i optimisti

52

zadovoljniji svojim ivotom. Jedno od temeljnih pitanja koje je zanimalo istraivae jest u kojoj
smo dobi najsretniji, odnosno najmanje sretni. Nalazi u Hrvatskoj pokazuju da su ljudi razliite
dobi, od dvadesetogodinjaka pa do sedamdesetogodinjaka, podjednako zadovoljni svojim
ivotima. Meutim, ono po emu se razlikuju su procjene prologa zadovoljstva i oekivanje
budueg zadovoljstva. Oekivano zadovoljstvo buduim ivotom najvee je kod adolescenata i
mladih odraslih (20-40 godina), dok je prolo zadovoljstvo najmanje kod osoba srednje ivotne
dobi (40-60 godina). Jedno od moguih objanjenja jest to da su ljudi srednje dobi u svojoj
prolosti morali brinuti za obitelj i suoavati se s problemima u vremenu velike promjene za
Republiku Hrvatsku (rat i samostalnost). S druge strane, mladi su svjesni da je veliki dio ivota
tek pred njima i oekuju da e im taj dio donijeti velike mogunosti i sreu. Moe se primijetiti
i da su neki ljudi jednostavno sretniji od drugih. Znai li to da imaju povoljnije ivotne okolnosti
(npr. zdravlje, novac, ljepotu) ili im je u genima zapisano da e biti sretni? Istraivanja pokazuju
da se ljudi meusobno razlikuju u subjektivnoj dobrobiti te se oko 40% individualnih razlika
moe objasniti genetskim doprinosima. To znai da je osim gena vana i ljudska sposobnost da
aktivno mijenja svijet oko sebe, a time i svoj doivljaj sree. Tema koja se blisko nadovezuje na
ovu jest veza linosti i zadovoljstva ivotom. Ljudi koji posjeduju neke karakteristike linosti u
prosjeku su sretniji i zadovoljniji svojim ivotom. Primjerice, osobe koje su ekstravertiranije
(odravaju intenzivnije odnose s mnotvom ljudi te su okrenute prema okolini) doivljavaju
mnogo ugodnih emocija te su u prosjeku zadovoljnije ivotom nego introvertiranije
(povuenije) osobe. Osim toga, emocionalno stabilnije osobe zadovoljnije su ivotom od osoba
koje su esto anksiozne (tjeskobne) i nemirne te doivljavaju mnogo neugodnih emocija.
Meutim, vano je istaknuti da to ne znai da povuenije ili anksioznije osobe ne mogu biti
sretne, niti da su sve drutvenije i emocionalno stabilnije osobe same po sebi uvijek sretne.
Vano je uiti kako biti sretan ili kako unaprijediti trenutnu razinu zadovoljstva i dobrobiti.
Za kraj
Pozitivna psihologija zasigurno ima svjetlu budunost. Rezultati istraivanja iz toga podruja
nalaze sve iru primjenu u razliitim domenama ljudskih ivota, od uenja i pouavanja, rada i
zaposlenja, do psihoterapije te osobnoga rasta i razvoja.

53

Preporuena literatura
McGarth, R.E. (2014). Character strengths in 75 nations: An update. Journal of positive
psychology, 10(1), 41-52.
Rijavec, M., Miljkovi, D. i Brdar, I. (2008). Pozitivna psihologija: znanstveno istraivanje
ljudskih snaga i sree. Zagreb, IEP-D2.
Rijavec, M. i Miljkovi, D. (2006). Pozitivna psihologija: psihologija ije je vrijeme (ponovno)
dolo. Drutvena istraivanja, 15(4-5(84-85)), 621-641.

54

EVOLUCIJSKA PSIHOFESTOLOGIJA

Kameno doba jo uvijek je IN!

Odabrane spoznaje iz evolucijske psihologije
Katarina Novak, doktorandica psihologije, Filozofski fakultet u Zagrebu
Zato nam se sviaju savane? Zato se bojimo zmija? Zato traamo? Navedena pitanja tek su
dio onoga na to nam iroko podruje evolucijske psihologije moe dati odgovor. Iz tog razloga
evolucijska psihologija esto se i ne smatra specifinim podrujem psihologije, ve pristupom
koji se moe primijeniti na gotovo svaku temu unutar psihologije, bilo da se radi o prouavanju
ljudskog miljenja ili socijalnog ponaanja. Njezina je osnovna pretpostavka da je evolucija
oblikovala ljudski um i ponaanje te da su oni produkt niza psiholokih adaptacija na
opetovane probleme s kojima su se susretali nai evolucijski preci u svojoj fizikoj i socijalnoj
okolini. Kad govorimo o okolini u vremenskim okvirima, evolucijski psiholozi esto zasnivaju
svoje pretpostavke na ivotnim uvjetima naih predaka lovaca-sakupljaa tijekom geoloke
epohe pleistocena, to donekle odgovara povijesnim granicama perioda starog kamenog doba
(2 500 000 g.pr.n.e. - 10 000 g.pr.n.e.). To je ujedno i period u kojem su evoluirali Homo
erectus te arhaini i moderni Homo sapiens. No, navedeno ne znai nuno da je kraj evolucije
ljudskog uma stigao sa zavretkom starog kamenog doba niti da se evolucija odvijala samo
tijekom njega, ve se time eljelo naglasiti da se evolucija ne odvija brzo te da su potrebne
brojne izmjene generacija kako bi dolo do znaajne promjene. Vrijeme potrebno da se neka
mutacija koja poveava vjerojatnost preivljavanja i reprodukcije pojavi i proiri populacijom
obino je procijenjena na tisuu do deset tisua generacija, te je uvrijeeno miljenje da je od
kraja pleistocena do danas prolo premalo vremena da bi se dogodile znaajnije izmjene u
ljudskom umu. Navedeno stajalite u svojoj osnovnoj ideji sadrano je u pojednostavljenoj i
rairenoj izjavi koja navodi kako ljudi u modernim lubanjama jo uvijek imaju um iz kamenog
doba. Je li to doista tako i to nam istraivanja iz podruja evolucijske psihologije mogu rei o
tome bit e prikazano kroz dvije skupine adaptivnih problema s kojima su se susreli nai
evolucijski preci: problemi preivljavanja i problemi ivota u grupi.

56

Problemi preivljavanja
Prvi problem s kojim su se susreli nai evolucijski preci bilo je preivljavanje. Ovaj veliki
problem sastoji se od niza manjih problema koji se tiu pribavljanja hrane, razlikovanja jestive
od otrovne hrane, pronalaenja sklonita i mjesta za ivot, suoavanja s grabeljivcima, itd. Do
pojave agrikulture prije oko 10 000 godina, prikupljanje plodova i lov bili su osnovni naini
pribavljanja hrane. Pritom su mukarci bili prvenstveno zadueni za lov, a ene za prikupljanje
plodova. Rezultati mnogih istraivanja unutar evolucijske psihologije ukazuju da su ene bolje
u pamenju poloaja u prostoru to im je koristilo za prikupljanje bobica, gljiva i drugih
plodova, dok su mukarci uspjeniji u sposobnostima navigacije i mentalne rotacije predmeta
(npr. kako bi neka ivotinja izgledala iz drugaijeg kuta gledanja) to im je koristilo za gaanje
mete i snalaenje u novim teritorijima lova. Prilikom prikupljanja plodova javljao se dodatni
problem razlikovanja jestive i otrovne hrane. Kod ljudi su u tu svrhu evoluirali mehanizmi
gaenja, na nain da reagiramo pljuvanjem i povraanjem na jako gorke namirnice ili odbijamo
pojesti tvari odbojnog mirisa, to nas sprjeava da pojedemo namirnice tetne za zdravlje. S
druge strane, ljudi su usvojili i snanu elju za eerom koji je bio vrlo hranjiv, ali i relativno
rijedak resurs u stanitima naih predaka. Evolucija ove elje za slatkim temelji se na zapaanju
da ne postoji biljka ili voe koje je ujedno otrovno i sadri fruktozu. Iz tog su razloga pojedinci
koji su davali prednost hrani s fruktozom s veom vjerojatnou preivljavali i razmnoavali se
uspjenije u usporedbi s onima koji nisu imali izraenu ovu preferenciju. Naalost, u dananje
vrijeme kada su nam izvori eera uvelike dostupni, ova adaptacija je i dalje prisutna premda
nam sada donosi vie tete nego koristi (npr. pretilost).
Pronalaenje odgovarajueg mjesta za ivot predstavljalo je kljuni faktor za
preivljavanje naih predaka, te je uz sigurnost trebalo omoguiti i blizinu izvora hrane. Na
temelju istraivanja preferencije krajolika utvreno je kako kod ljudi postoji izraena sklonost
savanama, krajolicima u kojima su ivjeli nai evolucijski preci. Savane su omoguavale izobilje
resursa jer su ih nastanjivale brojne ivotinje, imale su iroke otvorene vidike pogodne za
nomadski nain ivota te brojna stabla koja tite od sunca i mogu posluiti kao sklonite za
bijeg od opasnosti. Preferencija krajolika savane ostala je i dalje prisutna kod ovjeka te unato
tome to danas ivimo u gradovima ureenima od strane ljudi, velika koliina podataka
podupire zakljuak da se prirodni okoli preferira nad onim koji su izradili ljudi, u vidu estetske

57

procjene, ali i na nain da samo gledanje prirodnih krajolika umanjuje na fizioloki odgovor na
stres.
Strah je neugodan osjeaj koji se javlja kao normalna reakcija na stvarnu opasnost, a
predstavlja evolucijsko naslijee koje nas priprema za brzo djelovanje i dobro funkcioniranje u
opasnim situacijama. Pretpostavlja se da su razliiti strahovi evoluirali na temelju specifinih
adaptivnih prijetnji u naoj evolucijskoj prolosti. Tako je npr. strah od zmija evoluirao zbog
otrovnog ugriza zmija koji je u veini sluajeva uzrokovao smrt pojedinca, a oni koji su bili
uspjeniji u detektiranju zmija i adekvatnom reagiranju na njih, preivjeli su te prenosili dalje
svoje gene na naredne generacije. Iako u dananje vrijeme postoje i druge opasnosti kao to
su pitolji i noevi, utvreno je kako su najei ljudski strahovi upravo oni koji se tiu
opasnosti iz okoline naih evolucijskih predaka (npr. strah od zmija, pauka i visine).

Problemi ivota u grupi

Lovci-sakupljai ivjeli su nomadskim nainom ivota u skupinama (hordama) do osamdeset
osoba, povezanih krvnim ili branim srodstvom. Pretpostavlja se da su horde nastale kao
spontane zajednice sa svrhom obrane od grabeljivaca te razmnoavanja. ivjeli su u stalnom
pokretu u potrazi za hranom, a na njihovo su kretanje utjecale izmjene godinjih doba i
godinje migracije ivotinja koje su lovili. Odnosi meu grupama najee su bili prijateljski te
58

su lanovi meusobno izmjenjivali dobra ili stvarali saveznitva, no ponekad su bili i u

neprijateljskim odnosima s teritorijalno bliskim hordama zbog podjele resursa. ivot u grupi
lovaca-sakupljaa predstavlja vaan faktor ljudske prilagodbe, a istraivanja unutar evolucijske
psihologije ukazuju da ljudski um sadri evoluirane mehanizme posveene suoavanju s
odreenim problemima ivota u grupi. Neki od navedenih problema bili su stvaranje
saveznitva/suradnje i nasilje meu pojedincima i grupama.
Saveznitvo, odnosno udruivanje vie od dvoje pojedinaca u drutvima lovacasakupljaa obino se sklapalo zbog ciljeva kao to su dijeljenje hrane, lov na veliku divlja,
obrana i napad na druge grupe. Meutim, kako bi bili u stanju stvoriti uspjeno saveznitvo, u
naih je predaka postupno trebala evoluirati sposobnost tzv. recipronog altruizma, odnosno
suradnja izmeu pojedinaca na obostranu korist. Navedeno ponaanje moe se opisati na
primjeru dijeljenja hrane meu lanovima, onda kada jedan lan ima hranu koju dijeli s drugim
lanom koji nema, ali zauzvrat u situaciji kad prvi lan ne bude imao hrane, oekuje se od
drugog lana da mu uzvrati uslugu i podijeli ovog puta s njim hranu. Problem nastaje kad se
lan neke grupe odlui za strategiju varanja te ne uzvrati na dobivenu uslugu. U takvim
okolnostima pojavio se selekcijski pritisak za razvoj sposobnosti prepoznavanja varalica, ali i
sposobnosti prepoznavanja iskrenih osoba pomagaa s kojima se moe ostvariti saveznitvo.
Evolucijski psiholozi su na zanimljiv nain putem istraivanja logikog zakljuivanja ljudi utvrdili
kako ljudi posjeduju iznimno dobre sposobnosti za prepoznavanje izrabljivaa, ali i altruistinih
osoba spremnih na bezuvjetnu pomo. Jo jedan nain na koji su nai preci mogli saznati je li
netko pouzdan za suradnju ili partnerstvo bio je, jo i danas zastupljeno, traanje. Putem
razgovora moglo se saznati moe li se nekome vjerovati ovisno o iskustvima i miljenjima
drugih lanova te se tako moglo izbjei ponekad skupocjeno uenje na vlastitom iskustvu.
Postoji nekoliko hipoteza o evoluciji agresije, ponajvie zato to se nasilno ponaanje
javlja u razliitim kontekstima i ustvrditi u kojim se okolnostima izvorno pojavila zapravo je
nemogue. Stoga evolucijsko gledite navodi nekoliko razliitih vrsta koristi koje su nai preci
mogli imati od koritenja agresivnog ponaanja: prisvajanje tuih resursa (hrane, vode,
sklonita), obrana sebe i rodbine od napada, uspostavljanje statusa i hijerarhije u grupi,
odvraanje partnerice od nevjere, itd. Istraivanja u podruju istospolne agresije ukazuju da su
mukarci meusobno agresivni kada su ugroeni njihovi status i reputacija ili kad im suparnik

59

eli preuzeti partnericu, dok su ene agresivne prema drugim enama u kontekstu
unutarspolnog natjecanja, putem taktika omalovaavanja i obezvrjeivanja tjelesnog izgleda.
to se tie meuspolnog nasilja, oba spola otprilike su jednaka u koliini iskazanog nasilja
(vrijeanje, pljuvanje), s time da su mukarci agresivni prema enama prvenstveno zbog
seksualne ljubomore, s ciljem sprjeavanja njezinog naputanje veze i seksualne nevjere, dok
ene veinom pribjegavaju nasilju prema mukarcima u samoobrani. Navedeni naini i razlozi
iskazivanja agresije pojavili su se kod naih predaka kao rjeenja za specifine adaptivne
probleme poput osiguravanja resursa, unutarspolnog natjecanja, zadravanja partnerice i
uspostavljanja hijerarhije. Premda je u dananje vrijeme iskazivanje nekih oblika agresivnog
ponaanja drutveno nepoeljno, ono se i dalje pojavljuje u okolnostima slinim onima u
kojima su se nai preci suoavali s odreenim adaptivnim problemom.
Preporuena literatura:
Barkow, J., Cosmides, L. i Tooby, J. (1992). Adapted Mind. New York: Oxford University Press.
Buss, D. M. (2012). Evolucijska psihologija: Nova znanost o umu. Zagreb: Naklada Slap.
Zarate, E. i Evans, D. (2005). Evolucijska psihologija za poetnike. Zagreb: Jesenski i Turk.
Kardum, I. (2003). Evolucija i ljudsko ponaanje. Zagreb: Jesenski i Turk.

60

Oni dani u mjesecu: Kako su promjene u razinama hormona kod ena

povezane s raspoloenjem?
Una Mikac, znanstvena novakinja, Filozofski fakultet u Zagrebu
Ivana Hromatko, docentica, Filozofski fakultet u Zagrebu i Hrvatski studiji
Ako ste ensko, moda sa strahom ekate ili upravo proivljavate one dane u mjesecu kada
nita ne ide od ruke i sve vas ljuti, a ako ste muko, moda upravo ekate da proe onih
nekoliko dana kada je s vaom partnericom, sestrom ili prijateljicom bolje ne razgovarati. A s
druge strane, moda ste, bez obzira na spol, uli za taj slavni PMS, ali se pitate kako to zaista
izgleda i postoji li zaista to osjetljivo razdoblje jednom mjeseno. I psiholozi su se takoer
zapitali to isto i pokazali da odgovor nije tako jednostavan.
Za poetak, postavlja se pitanje zato bi se uope raspoloenje mijenjalo tijekom
trajanja menstrualnog ciklusa. Pretpostavlja se da su u podlozi takvih eventualnih promjena,
bilo u raspoloenju bilo u nekim ponaanjima, promjene u razinama hormona tijekom
menstrualnog ciklusa (Slika 1). Te promjene najvie se odnose na razine estrogena i
progesterona, hormona koji se nekad nazivaju i enski spolni hormoni, iako se u manjim
koliinama nalaze i kod mukaraca i utjeu na razvoj organa i na razliita ponaanja i kod njih.
Prvim danom ciklusa smatra se prvi dan menstrualnog krvarenja. Tijekom trajanja
menstruacije razine spolnih hormona estrogena i progesterona relativno su niske, a zatim
razina estrogena relativno naglo raste, a progesteron se zadrava na prijanjoj razini. Nakon
to estrogen dostigne svoju najviu razinu, on naglo padne. To se dogaa oko dva dana prije
ovulacije, tj. otputanja jajaca iz jajnika nakon ega moe doi do zaea. U zadnjoj fazi ciklusa
razine estrogena i progesterona postupno rastu i zatim postupno padaju do poetka sljedeeg
menstrualnog krvarenja, nakon ega ponovno zapoinje novi menstrualni ciklus. Razdoblje od
ovulacije do sljedeeg menstrualnog krvarenja kod veine ena traje 14 dana. Trajanje
razdoblja od poetka ciklusa do ovulacije razlikuje se od ene do ene i od ciklusa do ciklusa, u
prosjeku traje oko 14 dana i glavni je razlog razliito dugih ciklusa.

61

Slika 1. Promjene u razinama spolnih hormona tijekom menstrualnog ciklusa. Slika prilagoena prema
Wikimedia Commons slici korisnika OpenStax College i u slobodnom je pristupu (cc-by-sa 3.0) na adresi
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Figure_28_02_07.jpg
Psiholozi su na svoje nedoumice o povezanosti hormona i raspoloenja pokuali
odgovoriti nizom istraivanja. U poetku su se istraivanja u ovom podruju najvie bavila
predmenstrualnim sindromom odnosno PMS-om. Ovaj sindrom obuhvaa tjelesne (npr. bol u
trbuhu) i psiholoke promjene (npr. depresija, tjeskoba, iritabilnost) koje se javljaju nekoliko
dana prije poetka menstrualnog krvarenja, no ne i nakon njega, te dovode do osjeaja
smanjene kvalitete ivota. Meutim jo uvijek ne postoji slaganje o tome koje bi tono
promjene ovaj sindrom trebao obuhvaati i koliko bi kvaliteta ivota trebala biti smanjena da
bi se zakljuilo da osoba ima ovaj sindrom. U svom ekstremnom obliku, koji se naziva
predmenstrualni disforini poremeaj, opisane se tekoe javljaju redovno i toliko su
intenzivne da onemoguuju osobu u uobiajenim aktivnostima i odnosima. ene koje boluju
od ovog poremeaja zbog toga esto trae strunu pomo. On se javlja kod relativno malog
broja ena, oko 2-6%.
Kasnija istraivanja pokuala su utvrditi postoje li i kod ostalih ena negativna
raspoloenja koja se javljaju krajem menstrualnog ciklusa, ali u neto blaem obliku nego kod
ena s opisanim poremeajem. U nekim istraivanjima pokazalo se da ona postoje, a u nekima
ne. Ako su istraivai pitali ene koje smatraju da imaju PMS da se prisjete kako su se osjeale
nekoliko dana prije prethodnog menstrualnog krvarenja, uglavnom su navodile da su bile loije
raspoloene nego ostalih dana. Meutim, ako im je krajem ciklusa bilo postavljeno pitanje
kako se osjeaju na taj dan, pogotovo ako nisu bile svjesne da se istrauje menstrualni ciklus ili
koji im je tono dan ciklusa, procjene raspoloenja nisu bile toliko sniene. Pretpostavlja se da

62

je to kombinacija utjecaja medija, koji stvaraju dojam da veina ena ima PMS, i nesavrenosti
ljudskog sjeanja, zbog ega smo skloniji pamtiti stvari koje su u skladu s naim vjerovanjima
(npr. svau par dana prije menstrualnog ciklusa tumaimo kao dokaz PMS-a) i zaboravljati
stvari koje se ne uklapaju u nae vienje svijeta. Osim toga, pokazalo se da e raspoloenje
puno vie ovisiti o tome to se dogaa tijekom dana, npr. razini stresa, nego o trenutnim
razinama spolnih hormona.
U novije vrijeme poelo se postavljati i pitanje koja bi bila svrha neugodnih emocija
krajem ciklusa, ako se one zaista javljaju. Naime, pri objanjavanju bilo kojeg ponaanja
moemo si postaviti dvije vrste pitanja: kako do tog ponaanja dolazi (npr. kako promjene u
razinama estrogena i progesterona utjeu na raspoloenje?) i zato do tog ponaanja dolazi
(npr. koja je funkcija promjena raspoloenja tijekom menstrualnog ciklusa?). Kako bi pronali
mogui odgovor na ovo drugo pitanje, istraivai su posegnuli neto dalje u ljudsku prolost i
pristupili problemu iz evolucijske perspektive. Dosadanja istraivanja u podruju evolucijske
psihologije pokazala su da su tijekom ovulacije ene aktivnije, usmjerenije na drutvena
zbivanja i druenja, sklonije ureivati se i osjeaju se privlanije. Ne samo da se tako osjeaju,
ve ih i mukarci smatraju privlanijima, ak i ako samo procjenjuju fotografije nepoznatih
ena bez da su svjesni u kojim su fazama menstrualnog ciklusa. Gledano evolucijski, za ene je
najkorisnije nalaziti i privlaiti partnere onda kada postoji mogunost stvaranja potomstva, to
ukljuuje svega nekoliko dana mjeseno, odnosno nekoliko dana prije i za vrijeme ovulacije.
Nakon toga ene se osjeaju manje aktivno i drutveno, kao i manje privlano, a takoer se
ponaanje njihovih partnera mijenja i ukljuuje pridavanje manje panje partnericama i manje
ljubomore i zatitnikog ponaanja. ini se da ba tu naglu promjenu u vlastitim interesima i
razini aktivnosti ene percipiraju kao nagli pad raspoloenja, emu pridonosi i eventualna
promjena u ponaanju partnera. Novija istraivanja tako pokazuju da su tijekom uskog perioda
od nekoliko dana prije ovulacije ee prisutna pozitivna raspoloenja, a rjee negativna, dok
je tijekom ostatka menstrualnog ciklusa, dakle prije i poslije ovulacije, razina razliitih
raspoloenja slina. Dakle, sljedei put kad vam se uini da vam nita ne ide od ruke onih
dana u mjesecu, zapitajte se jeste li moda samo imali nekoliko sjajnih dana prije toga, pa sve
blijedi u usporedbi s tim

63

Preporuena literatura:
Campagne, D. M. i Campagne, G. (2007). The premenstrual syndrome revisited. European
Journal of obstetrics & Gynecology and reproductive biology, 130(1), 4-17.
Gillings, M. R. (2014). Were there evolutionary advantages to premenstrual syndrome?
Evolutionary Applications, 7, 897-904.
Reiber, C. (2008). An evolutionary model of premenstrual syndrome. Medical hypotheses,
70(5), 1058-1065.

64

Pomalo mlijeno i odvratno zeleno: Vanost osjetilne integracije kod

percepcije okusa
Katarina Pera i Domagoj Blaevi, studenti, Filozofski fakultet u Zagrebu
Kada se u svakodnevnom ivotu govori o osjetima i percepciji, najee se razlikuje pet
osnovnih osjeta okus, njuh, dodir, vid i sluh. Ipak, situacija postaje mnogo kompleksnija
ukoliko tu jo pribrojimo i primjerice receptore za bolne podraaje, nociceptore ili
proprioreceptore koji nam pomau da odrimo ravnoteu i uspravan stav.
Dodatnoj kompleksnosti ljudskog osjetnog sustava pridonosi i to to naa percepcija
okoline najee nije doslovna, niti onakva kakvu bi, primjerice, imalo neko raunalo. Tako se
pri percepciji teine ljudi, na primjer, lako mogu zavesti na nain da e gotovo svatko manji
uteg percipirati teim od njemu masom istovjetnog, ali veeg utega. Iako se to u prvi trenutak
moe initi manjkavim, istina je daleko od toga. Ljudski perceptivni sustav zapravo je puno
napredniji od obinog skenera koji doslovno upija i reproducira informacije iz okoline. Mnogo
ispravnije bilo bi usporediti ga s najsuvremenijim visokotehnolokim aparatom za
preivljavanje.
Ovome posljednjem mnogo doprinosi i osjetilna integracija. Tako sklop odreenog
osjeta temperature i teksture daje jedinstven doivljaj mokrog. Ipak, kad govorimo o osjetilnoj
integraciji, nezaobilazno je pozabaviti se okusom, prvakom takve fuzije informacija koje dolaze
iz razliitih osjetilnih organa.
U vanost osjeta mirisa za doivljaj okusa uvjerio se svatko tko se bar jednom, dok je
bio prehlaen, bacio na svoje omiljeno jelo da bi, niti sekundu nakon prvog zalogaja, shvatio
da je ta inae boanstvena zamamno ukusna hrskavoa pred njim sad odjednom postala viemanje bljutavom masom organskog materijala. Ipak, donekle iznenaujue, ali zapravo veoma
logino, i senzacije iz ostalih osjetila veoma su vane za percepciju okusa. Ne vjerujete li u to,
moete se veeras pokuati poastiti vreicom ipsa prethodno namoenog u vodi. To bi
svakako empirijski dokazalo vanost utjecaja teksture (opipa) na osjet okusa. S tim u vezi i
takoer zanimljiva jest i injenica da ak i zvuk utjee na doivljaj arome. Naime, kod hrskave
hrane, osim samog osjeaja vakanja u usnoj upljini, jako je bitan i zvuk hrskanja koji osoba
pritom moe uti. Ta injenica znanstveno je potvrena eksperimentom u sklopu kojeg su

65

ispitanicima davane zdjelice ipsa kojeg su oni trebali pojesti, a pritom bi bio induciran razliit
zvuk hrskanja. Iako se radilo o istom ipsu, ispitanici su, ovisno o zvuku, pojedini ips
procjenjivali hrskavijim te time i ukusnijim.
Integracija okusa i vida posebno je zanimljiva iz evolucijske perspektive. Tako, ako
postavimo stvari na evolucijsku pozornicu, vid moemo promatrati kao preventivni alarmni
sustav koji nam govori Hej, ovo zeleno mlijeko moda i nije ba najbolje za tebe, hajdemo
vidjeti to se jo nudi, dok na okusni sustav moemo gledati vie kao na krizni alarmni sustav
koji funkcionira po principu pljuni ili povrati (da parafraziramo uvenu krilaticu fight or
flight). Okida za ovu posljednju reakciju najee su okusi gorkog i kiselog, a to kako znamo da
je ono to je gorko ili kiselo potencijalno tetno za organizam, dijelom je zasnovano na
naslijeenom, a dijelom steenom mehanizmu. U tom pogledu zanimljiv je nalaz da e
mladunad takorice koja mirie po odreenoj hrani te preferira tu hranu i sama biti sklonija
upravo tim namirnicama. Zato i ne bi, kad je to oito ve isprobana kombinacija koja je majku
dovela do toga da preivi do reprodukcije, ime je ona, prema teoretiarima evolucije, manjevie ispunila svoju svrhu.

Slika 1. Koja od ovih izmiljenih voki vam izgleda ukusnije lijeva ili desna?
Boja, u terminima evolucijske psihologije, nema iskljuivo upozoravajuu ulogu kod
kuanja hrane. Ona ukazuje i na mnogo suptilnije aspekte vezane uz kakvou pojedine
namirnice. Veina plodova tako je prilikom svoga dozrijevanja zelene boje, dok sa zrelou

66

dobiva tople tonove (ute, crvene, naranaste) te je, u pravilu, to je voe zrelije ono i
intenzivnije obojeno. Zrelije voe preferiramo jer je bogatije nutrijentima i slae, to pak
objanjava zato su ljudi u eksperimentalnim situacijama bili spremniji proglasiti crvene i
naranaste tekuine slatkima iako one to nisu bile.
O suptilnim razlikama koje boja hrane moe proizvesti kod doivljaja njezinog okusa
govori i eksperiment proveden na ispitanicima kojima je servirano bijelo vino, s tim da su neki
dobili to pie u svojoj prirodnoj boji, a drugima je u au dodano nekoliko kapi tamne boje za
hranu. Ovi drugi nisu ni posumnjali da je ono to piju moda bijelo vino, ve su ga opisivali u
terminima crnoga. Veoma praktian trik ukoliko vam na zabavi ponestane crnoga vina, a imate
izbirljive prijatelje bez pretjeranog sommelierskog znanja.
Drugi slian primjer odnosi se na to da boja utjee, osim na kakvou okusa, i na njegov
intenzitet ispitanici one jae obojene namirnice percipiraju kao jae aromatizirane. Smea e
okolada tako biti doivljena okoladnijom od one manje smee. To se prikladno mjeri
skalom intenziteta okoladnosti, to nam nije previe bitno za cijelu priu o integraciji vida i
okusa, ali zasluuje biti ovdje spomenuto iz razloga jer bi nam bilo ao to ne spomenuti.
Koliko je irok spektar informacija koje dobivamo vidom, a koje utjeu na doivljaj
okusa? Nalazi pokazuju da je iri nego to se to moda isprva ini. Istraivanja su, naime,
pokazala da ak i percepcija da neki proizvod pripada odreenoj robnoj marki moe utjecati na
na osjet okusa. Tako su bomboni za koje je ispitanicima reeno da pripadaju poznatoj robnoj
marki M&M procijenjeni okoladnijima, po gore navedenoj skali intenziteta okoladnosti, od
bombona nepoznatog proizvoaa, iako se zapravo radilo o istim bombonima (s razlikom da
na drugima nije bilo karakteristinog m). Bomboni M&M takoer su zanimljivi jer se veina
ljudi koja ih je probala kune da su bomboni razliite boje ujedno i razliitoga okusa, dok se
proizvoa zaklinje u suprotno. Na primjer: smei bomboni sustavno se ocjenjuju
okoladnijima od zelenih. Sigurni smo da, ukoliko ste ikada probali ove bombone, i vi imate
neke preferencije vezane uz boju, to moete smatrati svojim vlastitim malim empirijskim
dokazom o vanosti vida pri percepciji okusa.
Uzevi u obzir sve gore navedene zakonitosti, zanimljivo je da su prehrambeni
inenjeri giganta u proizvodnji gumenih bombona Haribo odluili svojeg medvjedia s okusom
jagode obojiti zelenom bojom. Zbog toga veina ljudi vjerojatno dotinog smatra jabunim, a

67

dokaz da taj problem nije trivijalan jest to da su se navedenim pozabavila i brojna istraivanja
provedena u laboratorijskim uvjetima. Tako je naeno da e percepcija okusa elea nainjenog
od istog soka mijenjati ovisno o njegovoj boji, na nain da e za plavi ispitanici biti uvjereni da
imao okus po borovnicama, a za crveni po jabukama.
Iako je utjecaj boje na doivljaj arome vjerojatno najistraeniji fenomen ovog
podruja, niti utjecaj oblika nije zanemariv. Istraivanja tako pokazuju da e kolai oblika
jagode ee biti proglaen slatkim, a onaj oblika limuna kiselim, dok kod kolaia kockastog
oblika nee biti vidljiva takva zakonitost.
Primjeri za to kako izgled hrane utjee na modulaciju osjeta okusa, kao to je vidljivo iz
navedenog, brojni su, to ovaj nalaz ini veoma stabilnim. Ono to je takoer konzistentno jest
to da se praktiki sve raznorodne mehanizme modulacije okusa putem osjetila vida moe
podvesti pod nazivnik oekivanja. Potaknuti ponajprije uenjem i iskustvom, mi stvaramo niz
mentalnih predodbi o tome kako bi hrana odreenog okusa trebala izgledati i, obrnuto,
kakvog bi okusa hrana odreenog izgleda trebala biti. Voeni tim predodbama, ponekad smo
skloniji povjerovati svojim oima, nego jeziku.
U tom kontekstu, prepoznavanje okusa hrane na temelju vizualne informacije tipian
je primjer klasinog uvjetovanja - tijekom svojega ivota uparili smo hranu nekoga izgleda s
odreenim okusnim iskustvom dovoljno puta da nam je i sam izgled znak za javljanje tog
okusa. Analogno tome to e Pavlovljev pas zasliniti svaki put kad uje zvonce, tako e i nama
potei sline svakog puta kada ugledamo slasni crveni komad voa.
Kljuna prednost posjedovanja kognitivnih predodbi o povezanosti izgleda hrane s
njezinim okusom je kognitivna uteda. Puno je uinkovitije imati predodbu kako bi odreena
namirnica trebala izgledati i kakvoga bi okusa trebala biti, nego uvijek iznova otkrivati njezin
okus. Jednostavnije je i uinkovitije imati predodbu da je sok od narane naranaste boje pa
dobacivati zlobne komentare na raun konobarovog kratkotrajnog pamenja kada vam donese
pie zelene boje, nego se uvijek iznova pitati kakvog li je okusa tekuina pred vama i je li ona
doista sok od narane ili moda neto po vas tetno.

68

Preporuena literatura:
Auvray M. i Spence C. (2008). The multisensory perception of flavor. Consciousness and
Cognition, 17, 1016-1031.
Shankar, M. U., Levitan, C. A., Prescott, J. i Spence, C. (2009). The Influence of Color and Label
Information on Flavor Perception. Chemosensory Perception, 2(2), 53-58.
Spence, C., Levitan, C. A., Shankar, M. U. i Zampini M. (2010). Does Food Color Influence Taste
and Flavor Perception in Humans? Chemosensory Perception, 3, 68-84.
Zampini, M., Sanabria, D., Phillips, N. i Spence, C. (2007). The multisensory perception of
flavor: Assessing the influence of color cues on flavor discrimination responses. Food
Quality and Preference, 18(7), 975-984.
Zampini, M., Wantling E., Phillips, N. i Spence, C. (2008). Multisensory flavor perception:
Assesing the influence of fruit acids and color cues on the perception of fruit-flavored
beverages. Food Quality and Preference, 19(3), 335-343

69

Moe li znanost biti politiki (ne)korektna?

O zabludama koje more evolucijske psihologe
Luka Juras, student, Filozofski fakultet u Zagrebu
Ivana Hromatko, docentica, Filozofski fakultet u Zagrebu i Hrvatski studiji
Nita u biologiji nema smisla, osim u svjetlu evolucije.
T. Dobzhansky, 1973.
Teorija evolucije je temeljna teorija koja objanjava sveukupnu raznolikost ivog svijeta na
Zemlji. Danas, vie od stoljea i pol nakon objavljivanja Darwinove kultne knjige o podrijetlu
vrsta putem prirodnog odabira, nitko ozbiljan ne dovodi u pitanje osnovne postavke teorije
evolucije. Meutim, iako veina ljudi moe lako zamisliti kako su anatomske strukture i
fizioloke reakcije nastale evolucijom kao adaptacije na zahtjeve okoline, prouavanje
adaptivnih vrijednosti specifinih psiholokih mehanizama u podlozi ponaanja jo uvijek
izaziva kontroverze. Drugim rijeima, ljudi su spremni vjerovati da je dizajn njihova probavnog
trakta proizvod evolucijskih procesa, ali odbijaju povjerovati da su i njihove sposobnosti
promiljanja klasinog njemakog idealizma rezultat istih tih procesa. Evolucijska psihologija je
pristup koji nastoji objasniti psiholoke fenomene primjenom osnovnih evolucijskih naela. U
iroj javnosti, ali i strunoj zajednici, esto prevladava miljenje o evolucijskoj psihologiji kao
looj znanosti, a o evolucijskim psiholozima kao rasistima i seksistima bez osnovne kulture koji
ire eugeniarske ideje. Ovakva razmiljanja posljedica su nerazumijevanja osnovnih naela
evolucijske psihologije i znanstvenog pristupa prouavanju ponaanja openito. Zbog toga
emo pokuati pojasniti neke od najeih zabluda koje postoje o evolucijskoj psihologiji.
Zablude o odnosu gena i ponaanja
Najee i najstarije zablude tiu se naina na koji su geni i ponaanje povezani. Prvenstveno,
tu je strah od tzv. genetskog determinizma. Evolucijski psiholozi (kao uostalom ni biolozi) ne
zastupaju genetski determinizam! Istina, smatra se da za ponaanje koje elimo proglasiti
adaptacijom moramo imati i odreene gene kako bi se ono moglo prenijeti s jedne generacije
na drugu. Dakle, nije dovoljno da neko ponaanje steknemo tijekom ivota. Roditelji koji imaju
gene samo za crnu kosu, imat e dijete s crnom kosom, bez obzira na to to je majka prije
trudnoe obojila kosu u plavo. Ali ne morate znati puno o genetici da bi vam bilo jasno da geni
70

koji kodiraju boju kose imaju neto jednostavniji zadatak od onih koji kodiraju npr. sposobnost
stvaranja veza meu novim pojmovima ili pak spremnost na suradnju s ostalim lanovima
grupe. Kljuna rije koju ovdje valja zapamtiti je interakcionizam. Geni se ne izraavaju u
vakuumu, a rezultati njihova djelovanja nisu neovisni o okolini u kojoj se nalazi odreeni
organizam koji te gene posjeduje. to sloeniju osobinu prouavamo, to je ta zavisnost
izraenija.
Uzmimo primjer agresivnog ponaanja. ak i kada se ljudska ruka uplete u procese
prirodnog odabira, pa selektivno uzgaja pasmine odreenih karakteristika, primjerice
agresivne i dominantne pse, imamo prilike vidjeti interakcionizam na djelu: Internet je
preplavljen stranicama s fotografijama (ljudskih) beba u njenim zagrljajima sa svojim pit
bullovima. Hoe li pit bull imati krai fitilj od labradora i ee zavriti na naslovnicama crne
kronike? Nesumnjivo, ipak je tako uzgojen. No nee nuno postati krvoloni kolja kojem ne
smijete prii bez srednjevjekovnog vitekog oklopa.
Uz strah od genetskog determinizma, vee se i drugo pogreno uvjerenje: da se neko
ponaanje ne moe promijeniti ako je nastalo kao rezultat evolucije. I ova zabluda proizlazi iz
nerazumijevanja interakcijskog pristupa. Za nae je ponaanje vana i okolina koja je postojala
u trenutku kada je ono evoluiralo, ali i dananja okolina koja ga aktivira i u kojoj se ono
izraava. Ljudi pripadaju razredu sisavaca. To znai da imamo preko 200 milijuna godina dugu
evolucijsku povijest hranjenja mladunadi izluevinama iz svojih mlijenih lijezda. Pa valjda
onda iz toga slijedi da je sisanje oblik ponaanja koji se nuno mora pojaviti kod svakog
ljudskog mladuneta? No, u raznim povijesnim razdobljima i kulturama, dojenje je ulazilo u
modu ili iz nje izlazilo, ovisno o nekim prevladavajuim stavovima tog drutva. Danas, kada
postoje nebrojene studije koje nedvojbeno pokazuju mnogobrojne prednosti dojenja koje se
kreu od onih fiziolokih (u vidu nutricionistike vrijednosti majinog mlijeka, povoljnog
utjecaja na imunosni sustav djeteta itd.) do onih psiholokih (promicanje osjeaja privrenosti
izmeu majke i djeteta), prema nekim procjenama svega treina novopeenih majki zapadnog
svijeta doji barem prvih 6 mjeseci djetetova ivota. Dakle, ovu evolucijski pradavnu steevinu
bez nekog veeg truda moemo zamijeniti boicom i prakom.
Istovremeno, navika gledanja televizije, konstantnog provjeravanja zbivanja na
drutvenim mreama ili odailjanja stotina tekstualnih poruka dnevno sasvim sigurno ne spada

71

u tekovine nae evolucije. A opet, ove su navike i slubeno poprimile etiketu epidemije i
ovisnosti i vrlo ih se teko rijeiti. Za mnoga od ovih ponaanja evolucijska psihologija nudi
objanjenja, ali i to prelazi dosege ovoga rada. Ovdje ih navodimo samo kao primjer ponaanja
koje nije uroeno, a ipak ga je teko promijeniti, za razliku od mnogih ponaanja koja jesu
uroena, ali ih je pak lako promijeniti.
Zablude o prirodi adaptacija
Pogreno je i vjerovanje da ako je neko ponaanje adaptacija, onda ono nuno generira
savrene ishode. Prvo, svaka adaptacija donosi korist, ali i troak organizmu. Drugo, da bi se
neka adaptacija proirila kroz populaciju potrebna je stabilna i nepromijenjena okolina koja e
poput sita za gene propustiti odreene gene, a druge zadrati. Promjene u nainu ivota
suvremenih ljudi pojavile su se prije desetak tisua godina kada su nai preci preli s
nomadskog na sjedilaki nain ivota. Poljoprivredna, industrijska i informatika revolucija koje
su uslijedile onemoguile su stabilnu okolinu potrebnu za razvoj novih adaptivnih psiholokih
mehanizama koji su prilagoeni naoj suvremenoj okolini.
Stres je jedna od adaptacija koja je naim precima, pomou obrambenih reakcija kao
to su borba, bijeg ili ukoenost omoguila da se suoe s prijetnjama u njihovoj okolini. Nakon
to su se nai preci nali u nekoj opasnoj situaciji, primjerice oi u oi sa sabljozubim tigrom,
aktivirao bi se niz neuralnih i hormonalnih promjena koje su im omoguile da predatora
napadnu ili od njega pobjegnu. Te promjene su bile kratkotrajnog karaktera i nakon prestanka
prijetnje njihov bi se organizam vratio u stanje ravnotee. Iako je nesumnjivo koristan, stres
ima i trokove za na organizam. Stres usmjerava nau panju samo u jednom smjeru i time
nam oteava da radimo druge stvari, a dugotrajno poviene razine hormona stresa koje su
prisutne prilikom obrambenih reakcija oteuje naa tkiva. Isti taj mehanizam koji smo koristili
da se suoimo s predatorom, danas koristimo tijekom svakodnevnih stresnih situacija.
Prometni zastoj na putu do posla, bezobrazno visoka cijena one prekrasne bluze ili lave
susjedovog psa usred noi na mozak interpretira jednako ugroavajue kao i predatora iz
nae davne prolosti, pokreui iste obrambene reakcije koje su koristili nai preci. Te
obrambene reakcije u dananjoj okolini mogu biti neuinkovite (jer nije prikladno istui
trgovkinju zbog visoke cijene bluze) i opasne za nae zdravlje jer one nisu evoluirale za

72

uestale prijetnje koje odravaju stalno visoke razine hormona stresa koji oteuju nae
organe.
U zablude o prirodi psiholokih adaptacija spada i ona da bi one, za razliku od
anatomskih ili fiziolokih, trebale biti dostupne svijesti, tj. na neki nain povezane s
racionalnim donoenjem odluka. Konkretno, to bi znailo da muka preferencija za mlade
djevojke, niskog omjera struka i bokova proizlazi iz proraunatog razmiljanja o plodnosti
takve partnerice i kvaliteti njezinih potomaka. Logika prirodnog odabira je vrlo jednostavna:
oni mukarci koji su preferirali takve partnerice u prosjeku su imali vei broj potomaka od onih
koji su preferirali starije ili manje zdrave partnerice, iz ega slijedi da su se takve preferencije
genetski prenosile na sljedee generacije. Sile prirodnog i spolnog odabira ne zahtijevaju
svijest o njima.
(Ne)razlikovanje ideologije od znanosti
Kada bi bila tona, kritika da je evolucijska psihologija isto to i eugenika, bila bi vrlo opasna.
Meutim, ona to nije. Evolucijska psihologija je usmjerena na individualni odabir iji je glavni
pokreta prirodni odabir te evolucijski psiholozi nastoje razviti teoriju o ljudskom ponaanju.
Eugeniari pak zagovaraju grupni odabir s ciljem stvaranja grupe s nadmonim svojstvima
odabranih od prosvijetljenih pojedinaca. Kao to je Geher primijetio, evolucijski e psiholozi
zakljuiti kako Schwarzenegger ima svojstva koja se visoko vrednuju kod partnera, ali nee
zagovarati da on stvara potomke sa to vie ena. Naprotiv, eugeniari e zagovarati da se on
razmnoava sa to vie partnerica kako bi stvorili naprednu vrstu.
Ako i razmotre gore navedene primjere, mnogi e i dalje zakljuiti kako je evolucijska
psihologija politiki nekorektna, seksistika i loa znanost ije osnovne hipoteze ne moemo
testirati. Prije svega znanost ne moe biti politiki nekorektna i seksistika, ona moe otkriti
uzroke nekih ponaanja i opisati ih, ali ne govori nam na koji se nain moramo ponaati prema
ljudima. Bilo bi apsurdno tvrditi da istraivai koji su opisali otrovna svojstva nekog kemijskog
spoja zagovaraju koritenje tog otrova kako bismo trovali ljude. Na isti nain, kada evolucijski
psiholozi opisuju uzroke muke seksualne ljubomore ne opravdavaju strategije nadziranja
partnerice ili smanjivanje kazni za zlostavljae. Oni nam daju objanjenja zato su se pojavila i
odrala neka ponaanja i psiholoki mehanizmi.

73

Ta znanja moemo iskoristiti kako bi smanjili neke neeljene pojave. Da su menaderi

amerikog trgovinskog lanca Safeway konzultirali evolucijskog psihologa prije nego li su uveli
pravilo gledaj kupca u oi i smjekaj mu se, utedjeli bi si dosta negativnog publiciteta
izazvanog tubama zaposlenica koje su uslijedile, kada su ih, zbog postupanja po nametnutom
pravilu, horde mukih kupaca poele slijediti i uznemiravati, jer su njihovu ljubaznost pogreno
protumaili seksualnom zainteresiranou. Informiranje mukaraca o razlozima zbog kojih su
skloni pogreno protumaiti odreena enska ponaanja kao znakove nevjere ili pak seksualne
zainteresiranosti moglo bi sprijeiti mnoge po njih i po njihove (potencijalne) partnerice
neugodne situacije.
Svrha ovog poglavlja bila je upoznati itatelja s najeim zabludama o evolucijskoj
psihologiji i pribliiti mu njezina osnovna naela. Najvea vrijednost evolucijske psihologije je
ta to je omoguila integraciju spoznaja iz prirodnih i drutvenih znanosti u interpretaciji
ljudskog ponaanja. Spoznaje iz evolucijske psihologije nisu seksistike besmislice nekih
istraivaa. One su rezultat sustavnih opaanja i istraivanja koja su omoguila novi pogled na
ljudsko ponaanje i psiholoke mehanizme. Evolucijski psiholozi tek su zagrebali povrinu.
Hoemo li biti dovoljno mudri da dosadanje i budue spoznaje iz evolucijske psihologije
iskoristimo kako bismo se meusobno potivali i pomagali si? Vrijeme e pokazati, no imamo
razloga biti optimistini.
Preporuena literatura:
Buss, D. M. (2012). Evolucijska psihologija: Nova znanost o umu. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Cosmides, L. i Tooby, J. (1997). Evolutionary Psychology: A Primer. Center for Evolutionary
Psychology, University of California. http://homes.ieu.edu.tr/hcetinkaya/EvPsychPrimer.pdf
Dawkins, R. (2007). Sebini gen. Zagreb: Izvori.
Geher, G. (2006). Evolutionary psychology is Not Evil! (and Here's Why). Psychological
Topics, 15, 181-202.
Hromatko, I. (2009). Kakva karika nedostaje? Evolucijski pristup tumaenju spolnih razlika. U
D. orkalo-Biruki (ur.), Primijenjena psihologija: Pitanja i odgovori (str. 120-139),
Zagreb: kolska knjiga
74

PSIHOFESTOLOGIJA MEDULJUDSKIH
ODNOSA

Je li mama kriva za sve?

Znaaj privrenosti u bliskim odnosima
eljka Kamenov, redovita profesorica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Svi smo mi u ivotu uli bezbroj pria, savjeta, pa i viceva, vezanih uz probleme u ljubavnim
odnosima koji proizlaze iz razlika izmeu mukaraca i ena. Ljudi se, meutim, meusobno
razlikuju po mnogo drugih obiljeja osim spola, a te razlike imaju mnogo vee posljedice za
njihove bliske odnose nego spolne razlike. Jedna od takvih bitnih individualnih razlika je tip
privrenosti osobe.
Pod pojmom privrenosti obino se podrazumijeva odnos majke i djeteta. To je doista i
osnovni primjer privrenosti, ako je majka ta koja brine o djetetu. No, osim prema majci, dijete
moe biti privreno i prema ocu, baki, djedu, a kasnije i prema svojim prijateljima, partneru i
drugim osobama s kojima postoji dugotrajna emocionalna veza vee ili manje kvalitete. Stoga
Bowlby definira privrenost kao afektivnu vezu koju karakterizira tendencija da se trai i odri
bliskost s odreenom osobom, pogotovo kad je pojedinac pod stresom.
Privrenost se formira u dojenakoj dobi izmeu djeteta i osobe koja o njemu brine, a
to je najee majka. Ovisno o ponaanju majke prema djetetu, kvaliteti njihova odnosa,
majinom primjeivanju djetetovih signala i njihovu tonom interpretiranju, prikladnom
odgovaranju, brizi i njenosti, dijete e formirati sliku o sebi kao vie ili manje vrijednom
ljubavi, kao i sliku o drugim ljudima kao osobama u koje moe imati povjerenje i na koje se
moe (ili ne moe) osloniti u problematinim situacijama.
Iako je teorija privrenosti nastala kako bi se objasnila emocionalna veza izmeu
djeteta i majke, ve je i sam njezin autor Bowlby smatrao da jednom uspostavljen tip
privrenosti u djetinjstvu djeluje i strukturira kvalitetu bliskih odnosa u adolescenciji i zreloj
dobi. Stoga teorija privrenosti nudi obeavajui teorijski okvir za razumijevanje obiteljskih,
prijateljskih i ljubavnih odnosa. Polazei od ovih pretpostavki, krajem 80-ih godina prolog
stoljea nekoliko autora nastavlja istraivanja privrenosti odraslih. Tako Kim Bartholomew
navodi da e osoba, ovisno o tome ima li pozitivan ili negativan model o sebi i o drugim
ljudima, razviti jedan od etiri tipa privrenosti: sigurni, zaokupljeni, odbijajui ili plaljivi
(Tablica 1).

76

Tablica 1.
Prikaz etiri tipa privrenosti
Model o drugima
+

Sigurni tip

Odbijajui tip

Zaokupljeni tip

Plaljivi tip

Model o sebi

Sigurni tip (pozitivan model sebe i pozitivan model drugih)

Odlikuje ih visoko samopotovanje i pozitivan pristup drugima. Kad imaju problema, ove osobe
raspolau s vie strategija pomou kojih rjeavaju situaciju. Podrku mogu nai kod prijatelja, a
ponekad i sami rijee problem. Njima je ugodno u prostoriji s nepoznatima, brzo se snalaze.
Oni razgraniavaju svoje prijatelje od prijatelja koje dijele s partnerom. Drutveni su.
Prijateljstva su im vrlo vana i okarakterizirana velikom bliskou. Ne skrivaju svoje osjeaje.
Oni slobodno mogu izraziti svoje neugodne emocije svojim prijateljima. Njihove romantine
veze su obojene intimnou i meusobnim potovanjem. Nemaju uvijek savrene veze, ali ih
mogu realno procijeniti. Sukobe rjeavaju konstruktivno.
Odbijajui tip (pozitivan model sebe i negativan model drugih)
Za njih je karakteristino visoko samopotovanje i omalovaavanje znaaja ljubavnih veza te
izbjegavanje intimnosti. Oni se predstavljaju kao racionalni i neemotivni, a izbjegavaju traiti
podrku od drugih. Rijetko plau. Drugi ih vide kao arogantne, pametne ili pametnjakovie,
ozbiljne, kritiki nastrojene. Najee govore kako ih ne zanima to drugi misle o njima. Oni
tee emocionalnoj nezavisnosti, tj. izbjegavaju pokazati ljubomoru ili anksioznost pri
razdvajanju od bliskih osoba. Za njih je u ljubavnim vezama najvanija sloboda. Njihove
ljubavne veze najee su zasnovane na zajednikom interesu ili aktivnostima, a ne na
emotivnoj bliskosti. Oni izbjegavaju predanost u vezi i zbog toga im ona najee brzo dosadi.
Razlozi koje navode za to to nisu u vezi su: nezainteresiranost, zauzetost poslom (kolom,
fakultetom), usmjerenost na karijeru.

77

Zaokupljeni tip (negativan model sebe i pozitivan model drugih)

Njih izdvaja preokupiranost vezama, velika ovisnost o drugima te samopouzdanje jaaju kroz
privrenost drugih. Izrazito su emotivni. U stresnim situacijama burno reagiraju i impulzivno se
obraaju drugima kad imaju problema. Karakterizira ih nedostatak samopouzdanja, kao i
ljubomora i anksioznost pri odvajanju od voljene osobe. Stalno su u potrazi za drutvom i
panjom drugih, a u romantinim vezama znaju biti vrlo zahtjevni. Imaju nesavladivu potrebu
za odobravanjem, toliku da najee odbiju druge od sebe. esto plau pred drugima kako bi
uveali svoj problem i dobili veu podrku. Stalno su pod dojmom da im drugi ne daju dovoljno
sebe, i esto su zabrinuti da ih drugi ne vole dovoljno. Bliske veze su im vrlo vane. Puno
oekuju od prijatelja, a najee oekuju da im budu jedini najbolji prijatelj. esto se osjeaju
iskoriteno. Najee su obuzeti eljom da nekom budu potrebni, da se o nekom brinu.
Plaljivi tip (negativan model sebe i negativan model drugih)
Odlikuje ih nedostatak samopouzdanja i izbjegavanje intimnosti zbog straha od odbijanja.
Imaju vrlo razvijenu svijest o sebi. Ranjivi su i nesigurni. U stresnim situacijama ne obraaju se
drugima radi podrke, ne plau pred drugima. Njihovo negativno miljenje o sebi se odraava
kroz ljubomoru, emotivnu zavisnost i anksioznost u situacijama kada su odvojeni od voljene
osobe. O sebi misle da su glupi, neprivlani ili dosadni. Imaju tekoe u razvijanju povjerenja.
ele se uklopiti, ali im strah od neuspjeha to onemoguava. esto brinu da nikad nee nai
partnera. Ne prilaze drugima ukoliko nisu sigurni u pozitivan ishod. Imaju jednog ili manji broj
bliskih prijatelja, za koje su im bile potrebne godine da ih ostvare. Vrlo su nesigurni i uvijek
sebe krive za probleme. Imaju tekoe u otvaranju i pokazivanju emocija partnerima.
Izbjegavaju sukobe i rijetko raskidaju odnos zbog straha da nikad vie nee biti u romantinoj
vezi.
Privrenost se pokazala vanom pojavom za objanjenje mnogih doivljaja i ponaanja
koji ukazuju na vie ili manje funkcionalnu prilagodbu pojedinca razliitim ivotnim
dogaajima. Sigurna privrenost povezana je s razvojem zdrave linosti, uspjenim psiholokim
funkcioniranjem i dobrom socijalnom prilagodbom. Sigurno privreni pokazuju manje
emocionalne nestabilnosti i negativnog afekta (neugodnih emocija), manje simptoma tjelesnih
bolesti i manji strah od smrti. Pokazalo se da su spremniji traiti podrku kad im je potrebna te

78

da imaju odnose koje karakterizira vie pozitivnog afekta (ugodnih emocija) i vie povjerenja,
predanosti, zadovoljstva i meuzavisnosti, te da su njihovi odnosi dugotrajniji i stabilniji.
Pozitivne posljedice sigurne privrenosti u odrasloj dobi su toliko mnogostruke da mnogi
autori sigurnu privrenost smatraju opim zatitnim faktorom tijekom cijeloga ivota.
Interes za istraivanje privrenosti nije zaobiao ni ove nae prostore te su i kod nas
provedena mnoga istraivanja iz razvojne i socijalne psihologije koja su pridonijela spoznaji o
ulozi i znaaju ove pojave. Tako se pokazalo da je siguran tip privrenosti najstabilniji tijekom
ivota, dok se ostali tipovi privrenosti mogu promijeniti zahvaljujui raznim pozitivnim
ivotnim iskustvima (npr. s drugim znaajnim odraslim osobama osim roditelja, s prijateljima, s
razliitim ljubavnim partnerima). Potvrdilo se, meutim, da odnosi izmeu roditelja oblikuju
tip privrenosti njihove djece u njihovim ljubavnim odnosima kasnije tijekom ivota te da je u
tom smislu vanija kvaliteta odnosa meu roditeljima nego jesu li roditelji razvedeni. Pokazalo
se i da su partneri u ljubavnoj vezi najee usklaeni u tipu privrenosti te da se najee radi
o parovima gdje su oba partera sigurno privrena, dok u otprilike treini ljubavnih veza
nalazimo spoj sigurno privrene osobe s osobom koja ima jedan od preostala tri tipa
privrenosti. U manje od 10% sluajeva moemo nai ljubavni par u kojem su oba partnera
nesigurno privrena, to ukazuje na teku odrivost takvih odnosa.
to moemo uiniti na temelju ovih spoznaja?
Kao strunjaci, osim to moemo terapijski raditi na promjeni nesigurnih obrazaca i jaanju
sigurnog odnosa s barem jednom bliskom osobom, moemo i pouavati o vanosti sigurnog
oblika privrenosti (to je i namjena ovog poglavlja). Kao roditelji, moemo pruiti djetetu
sigurnu bazu i podrku, kako bi razvilo siguran tip privrenosti i time imalo veu ansu za
uspjene bliske odnose tijekom ivota. Konano, kao partneri/prijatelji/lanovi obitelji
moemo biti topli i podravajui, a ne pretjerano zaokupljeni ili nezainteresirani, te time pruiti
pozitivna iskustva koja postupno mogu i promijeniti neiji nesiguran tip privrenosti.

79

Preporuena literatura:
Cassidy, J. i Shaver P.R. (1999). Handbook of Attachment: Theory, Research, and Clinical
Applications. New York: The Guilford Press.
Kamenov, . i Jeli, M. (2003). Validacija instrumenta za mjerenje privrenosti u razliitim
vrstama bliskih odnosa: Modifikacija Brennanova Inventara iskustava u bliskim
vezama. Suvremena psihologija, 6(1), 73-91.
Kamenov, ., Jeli, M. i Lotar Rihtari, M. (2014). Uloga privrenosti u bliskim odnosima
tijekom adolescencije i odrasle dobi. U: Braja-ganec, A., Lopii, J i Penezi, Z. (ur.),
Psiholoki aspekti suvremene obitelji, braka i partnerstva (str. 203-238). Jastrebarsko:
Naklada Slap i Hrvatsko psiholoko drutvo.
Neki, M. i Gali, M. (2006). Privrenost u odrasloj dobi. U: K. Lackovi Grgin i V. ubela Adori
(ur.) Odabrane teme iz psihologije odraslih (str. 219-250). Jastrebarsko: Naklada Slap.
Shaver, P. R. i Mikulincer, M. (2006). Attachment Theory, Individual Psychodynamics, and
Relationship Functioning. U: A. L. Vangelisti i D. Perlman (Ur.), The Cambridge
Handbook of Personal relationships, (str. 251-273). New York: Cambridge University
Press.
Tadinac, M., Kamenov, ., Jeli, M. i Hromatko, I. (Ur.) (2007). to ljubavnu vezu ini
uspjenom? Izvjetaj s XV. ljetne psihologijske kole. Odsjek za psihologiju i Klub
studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb: FF Press.

80

Kud' svi, tud' i ja: Konformiranje

Ajana Lw Stani, via asistentica, Filozofski fakultet u Zagrebu

Situacija A:
Vozite se u drugom vagonu tramvaja. Odjednom tramvaj zastaje (iako nije na stajalitu) i sva
vrata se otvaraju. Proe nekoliko minuta, a tramvaj i dalje stoji. ujete nekoliko povika iz
smjera kabine vozaa, nakon ega neki putnici poinju izlaziti iz tramvaja. Imate jo desetak
stanica do odredita i ne znate to napraviti. Tramvaj se polako prazni i odluite izii,
ugledajui se na ostale putnike.
Situacija B:
Na tulumu ste u drutvu nekoliko prijatelja i poznanika. Ve ste dosta popili, jako ste umorni i
elite ii kui. U tom trenu dolazi jedan od poznanika i u ruci nosi dvije neotvorene boce pia.
Svi okupljeni ga pozdravljaju gromoglasnim pljeskanjem i bodrenjem i pruaju mu prazne ae
te im on kree toiti pie. Zatim se okree prema vama i iznenaeno upita: Gdje je aa?. U
tom trenu panja svih u sobi je usmjerena prema vama i vi odluujete uzeti au koju ste netom
prije odloili na stol i ipak nastavljate piti s ostatkom drutva.
Sasvim sigurno ste se nebrojeno puta u ivotu nali u gore opisanim ili njima slinim
situacijama, u kojima ste zbog drugih ljudi prilagodili ili promijenili vlastito ponaanje. Takva
pojava naziva se konformiranje, a definira se kao promjena ponaanja zbog stvarnog ili
doivljenog utjecaja drugih ljudi. Istraivanja su pokazala da se konformiranje javlja zbog dva
motiva: (1) motiva za tonim ili ispravnim ponaanjem (onda kada nismo sigurni kako
bismo se trebali ponaati) i (2) motiva za drutvenim prihvaanjem i svianjem (koje dolazi kao
posljedica ili nagrada za odreeno ponaanje). Ponaanje u situaciji A s poetka teksta moglo
bi se objasniti ponajprije prvim, a ponaanje u situaciji B ponajprije drugim motivom.
Konformiranje kako bismo se ponaali ispravno
Da se ljudi nastoje konformirati ponaanju drugih ljudi u situacijama kada ne znaju kako bi se
trebali ponaati pokazao je u svom istraivanju Muzafer Sherif. U tom su eksperimentu

81

ispitanici trebali gledati u nepominu svijetlu toku u mranoj sobi i procjenjivati koliko se
toka pomie. Zapravo je bila rije o perceptivnoj iluziji pod nazivom autokinetiki efekt, kod
koje se u tamnoj okolini dobiva dojam da se izvor svjetlosti pomie, dok je on zapravo potpuno
nepomian. Ispitanici su prvo trebali davati procjene pomaka svjetlosti samostalno, a zatim u
grupi. Kada su odgovarali grupno, ispitanici su davali procjenu sliniju procjenama ostalih
ispitanika, nego kada su odgovarali samostalno. Kada su ih naknadno pitali je li na njihove
odgovore djelovala prisutnost drugih, takav su utjecaj negirali. Ovakav oblik konformiranja
zove se informacijski socijalni utjecaj jer u nejasnim situacijama promatramo druge ljude i
njihovo ponaanje kako bismo dobili tonu informaciju. Primjerice, kada pripravnik dolazi prvi
puta na poslovni sastanak u neku organizaciju, opaat e kako se ostali poslovni suradnici
ponaaju na sastanku (tko kada i koliko dugo govori, kako se suradnici oslovljavaju
meusobno, kako se obraaju nadreenima, gdje tko sjedi za stolom) i prilagodit e svoje
ponaanje njihovom. U novim i nejasnim okolnostima ne znamo kako bismo se ponaali,
vjerujemo da drugi ljudi tonije tumae situaciju nego mi (izmeu ostalog, i zato to imaju vie
informacija) te vie vjerujemo njihovim procjenama nego vlastitima. Istraivanja su pokazala
da informacijskom socijalnom utjecaju, osim u nejasnim situacijama, najvie podlijeemo kada
je situacija krizna ili kada procjenjujemo da su drugi ljudi (za donoenje odreenih procjena)
struniji od nas. Primjerice, ako putujemo avionom i odjednom avion pone jako podrhtavati,
vjerojatno emo odmah pogledati prema posadi aviona, koju smatramo strunijom, da vidimo
kako e reagirati.
Konformiranje kako bismo se svidjeli drugima
Da je konformiranje esto motivirano eljom da se svidimo drugima i da budemo prihvaeni,
ak i onda kada smo svjesni da nae ponaanje moda nije ispravno, u svom je istraivanju
pokazao Solomon Asch (1955). Svaki ispitanik je dobio uputu da je rije o eksperimentu iz
podruja percepcije te da e, uz jo 6 ispitanika, trebati procjenjivati duljine prikazanih linija.
Meutim, ispitanik nije znao da su zapravo ostali ispitanici bili suradnici istraivaa,
uvjebani da odgovore krivo na nekim zadacima. Zadatak je bio samostalno procijeniti koja od
tri linije na drugom papiru je po duljini najblia liniji na prvom papiru, pri emu je toan
odgovor bio sasvim oit. Pravi ispitanik je odgovarao predzadnji po redu. Dobiveni su
iznenaujui rezultati: ak 76% ispitanika se konformiralo na barem jednom zadatku, a u
82

prosjeku su se konformirali na treini zadataka u kojima su suradnici istraivaa dali (oito)

krive odgovore. Kada su samostalno procjenjivali, ispitanici su tono odgovorili na gotovo svim
zadacima. Ovakav oblik konformiranja, kod kojeg se priklanjamo miljenju ili ponaanju drugih,
ak i ako znamo da ono nije ispravno, nazivamo normativni socijalni utjecaj. Kod
normativnog socijalnog utjecaja, konformiramo se drutvenim normama, nepisanim pravilima
ponaanja, kako bismo ispunili oekivanja drugih i kako bi nas drugi prihvatili. Svjesni smo da
nas, ako se ponaamo drugaije od veine ljudi, oekuju reakcije neodobravanja i
neprihvaanja: ljude koji se ne ponaaju u skladu s normama, doivljava se kao razliite i
problematine. Stoga se konformiramo normama, kako ne bismo bili crne ovce ili udaci.
Prihvaanje drugih nam je vano jer smo po prirodi drutvena bia, pokazalo se da dulji
period drutvene izolacije ima negativne posljedice po psiholoko zdravlje ljudi. Brojni su
primjeri normativnog utjecaja u svakodnevnom ivotu. Primjerice, ljudi prilagoavaju stil
odijevanja ili tjelesni izgled (npr. frizuru ili tjelesnu teinu) trenutnim drutvenim trendovima.
Nadalje, snane su i norme za verbalnu (npr. koritenje popularnih rijei slenga) i neverbalnu
komunikaciju (prikladna udaljenost od sugovornika u razgovoru), a u novije vrijeme on-line
komunikacije, norma je biti lan razliitih drutvenih mrea (npr. Facebook ili Instagram).
Uobiajeno je i priklanjanje vrnjakim normama kod adolescenata u pogledu konzumiranja
alkohola, puenja ili drugih rizinih ponaanja.
Istraivanja su pokazala da smo u nekim situacijama skloniji normativnom socijalnom
utjecaju. Vie emo se priklanjati normama ako se nalazimo u veoj grupi (no, nakon veliine
od 5 lanova, stupanj konformiranja ne raste!). Nadalje, vie emo se konformirati kada je
ostatak grupe jednoglasan, kada smo u grupi jako meusobno povezani i/ili kada je tema jako
vana za grupu. Status u grupi takoer ima utjecaja, pa su pojedinci s niim statusom u grupi
skloniji konformirati se miljenju veine. Takoer, utvreno je da podlonost normativnom
utjecaju ovisi i o nekim karakteristikama pojedinca. Konformiranju e biti neto sklonije osobe
nieg samopotovanja, ali i osobe s manjom potrebom za autonomijom i osobnom kontrolom.
ene e se u prosjeku neto ee konformirati od mukaraca, to je vjerojatno rezultat toga
to su djevojice odgajane da budu podravajue, a djeaci da budu nezavisni. U
kolektivistikim (istonjakim) kulturama e ljudi biti skloniji konformiranju, nego u

83

individualistikim (zapadnjakim) kulturama, jer se vei naglasak stavlja na grupu nego na

pojedinca.
Primjena u poticanju pozitivnih ponaanja
Kao to vidimo, drugi ljudi mogu imati snaan utjecaj na promjenu naeg ponaanja. No, moe
li se snaga tog utjecaja primijeniti u poticanju pozitivnih i drutveno korisnih ponaanja?
Cialdini i suradnici (1990) u svom su istraivanju ekoloki osvijetenog ponaanja pokazali da je
to mogue. Ostavili su letke na automobilima na parkiralitu jednog amerikog grada i opaali
koliki e postotak vozaa baciti letak na pod. Kada bi se voza pribliio automobilu, suradnik
istraivaa je proao pored njega, i to tako da je pritom bacio vreicu na pod, pokupio baenu
vreicu s poda, ili je proao ne radei nita. Osim toga, varirali su i uvjete na parkiralitu - u
polovici situacija je bilo puno otpadaka, a u polovici isto. Utvreno je da je gledanje suradnika
kako podie vreicu s poda izazvalo ekoloki osvijeteno ponaanje kod ispitanika, neovisno o
tome je li parkiralite bilo isto ili oneieno. ini se da je podsjeanje ljudi na normu koja
propisuje odreeno pozitivno ponaanje, ak i kada opaamo da normu ne potuju svi,
uinkovito u poticanju tog ponaanja. Iako stalno prisutne, norme nisu uvijek istaknute pa je
kljuno usmjeriti panju ljudi na norme ponaanja koje elimo potaknuti.
Preporuena literatura:
Aronson, E., Wilson, T. D. i Akert, R. M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: Mate.
Asch, S. E. (1955). Opinions and social pressure. Readings about the social animal, 193, 17-26.
Cialdini, R. B., Reno, R. R., & Kallgren, C. A. (1990). A focus theory of normative conduct:
recycling the concept of norms to reduce littering in public places. Journal of
personality and social psychology, 58(6), 1015-1026.
Cialdini, R. B. (2007). Utjecaj: Znanost i praksa. Zagreb: Mate.
Sherif, M. (1937). An experimental approach to the study of attitudes. Sociometry, 1(1/2), 9098.

84

Vjetina sluanja

eljka Kamenov, redovita profesorica, Filozofski fakultet u Zagrebu

Aleksandra Hui, via asistentica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Vjetina sluanja predstavlja temelj dobrih uzajamnih ljudskih odnosa. Naalost, jako malo
ljudi zna dobro sluati. Tijekom komunikacije 75% sadraja se ignorira, krivo razumije ili odmah
zaboravi. Jo je manja naa sposobnost da ujemo ono to nam ljudi stvarno ele rei. Preesto
neije rijei "uu na jedno, a iziu na drugo uho". Nesluanje moe dovesti do znaajnih
smetnji u komunikaciji, ponekad i do potpune blokade komunikacijskog procesa. Za razliku od
toga, pravo sluanje ima za cilj da zaista razumijemo to govornik eli rei. Ovakvo sluanje se
zove aktivno sluanje i temelj je uspjenog komunikacijskog procesa. Aktivno sluati znai
uloiti napor da u potpunosti razumijemo to nam druga osoba govori. To znai usmjeravanje
panje na ono to osoba govori i osjea i uzvraanje vlastitim rijeima kako smo razumjeli
govornikovu poruku (i rijei i osjeaje).

Razlozi za aktivno sluanje:

pokazuje na interes i brigu za govornika
vodi do bolje informiranosti o govorniku ili situaciji
potie daljnju komunikaciju
vodi do vee suradnje i boljeg rjeavanja problema meu ljudima
koji osjeaju da se ne razumiju
smiruje ljude i "hladi" napete situacije
u pravilu poboljava odnose meu ljudima
potie druge da i oni nas paljivije sluaju

Razvijena vjetina sluanja omoguuje drugoj osobi da se osjea ugodno, da ima

povjerenje u sluaa i da mnogo lake izrazi upravo ono to je zaista eljela rei. Sluajui
aktivno, pokazujemo svoju empatiju i drugoj osobi pokazujemo da je razumijemo, da smo

85

zainteresirani i da nam je stalo do nje, te da potujemo njezina razmiljanja i prihvaamo je

onakvom kakva jest. Drugim rijeima, aktivnim sluanjem druge osobe promiemo toleranciju.

Osnovna pravila aktivnog sluanja:

Ne prekidaj drugoga!
Ne nudi savjete!
Ne prosuuj, ne raspravljaj o ispravnosti i ne iznosi svoje vlastito miljenje!

Smjernice za aktivno sluanje

Odluite da ete sluati
Na poetku razgovora recite sebi Ovaj put u paljivo sluati. Ve sama ta namjera poboljat
e vau sposobnost sluanja. Otklonite prepreke koje mogu omesti vau koncentraciju (npr.
ugasite radio ili TV, zatvorite vrata ili se udaljite od drugih ljudi). Pregrizite jezik kad osjetite
impuls za nekim negativnim logikim ili emocionalnim komentarom. To ne znai da neete rei
svoje miljenje, ali dat ete si vie vremena za razmiljanje i pruiti sugovorniku priliku da do
kraja kae ono to je elio.
Govor tijela
Jasno pokaite da sluate, koristei odgovarajue neverbalne znakove. Najee to znai da
ete malo naglasiti ono to biste i inae spontano uinili. Drite se na udaljenosti na kojoj se
oboje osjeate ugodno, nagnite se malo tijelom prema sugovorniku, nagnite glavu lagano na
stranu i povremeno klimnite glavom ili pokaite kojim drugim neverbalnim znakom (npr.
odgovarajuim izrazom lica) da paljivo sluate. Gledajte osobu u oi ako to ne uinite ona e
najvjerojatnije pomisliti da ste nezainteresirani, distancirani ili da neto skrivate. Iako vi sluate
uima, ljudi procjenjuju da li ih sluate po vaim oima. Izbjegavajte ometajue pokrete dok
sluate ne gledajte na sat, ne listajte papire ili ne gledajte u monitor svog raunala, ili jo gore,
ne prkajte po mobitelu. Sve to govori drugoj osobi da vam uope nije stalo do toga to ona
govori, da vam je dosadno i da vjerojatno neete uti ni razumjeti ono to vam eli rei.

86

Ne prekidajte sugovornika
Pustite sugovornika da zavri ono to je htio rei bez prekidanja. Ne pogaajte to je osoba
htjela rei, pustite je da vam to sama kae. Priekajte pauzu u njezinom govoru prije nego to
ponete odgovarati. Ako je iz bilo kojeg razloga potrebno da je prekinete, uinite to obazrivo,
ak i ako osjeate da osoba s kojom razgovarate ne pokazuje razumijevanje za vae potrebe.
Ako zaista morate prekinuti osobu, npr. zbog kratkoe vremena, ispriajte se to je prekidate i
ljubazno objasnite razlog zbog kojeg ste je prekinuli. Rezimirajte, pa makar vrlo kratko, to to
je do sada reeno prije nego to promijenite temu ili odjurite dalje.
Sluajte skrivenu poruku
Poruka u podlozi moe biti drugaija od onog to je reeno rijeima. to je to to osoba
zaista misli? to je to to zapravo hoe da ujete ili saznate? Govori li jedno, a komunicira
neto potpuno razliito? Osoba moe npr. rei Dobro sam!, a izgledati vrlo ljuto ili
uznemireno. Uoite te razlike. Ako vam se ini da je situacija prikladna, moete ukazati na
poruku koju primate: Zvui mi vrlo uznemireno. ili ini mi se da si jako ljuta..
Pojasnite detalje
Razmiljajte o onom to ujete i postavljajte otvorena pitanja. Ona e vam pomoi da
pojasnite neke detalje, budete sigurni da ste razumjeli i pokaete osobi da je stvarno sluate.
Ako vam neto nije jasno, kaite da to niste ba razumjeli. Zamolite osobu da vam to jo
jednom objasni ili kae drugim rijeima. Vaa zbunjenost moe proizlaziti i iz toga to ni osoba
sama nije sigurna u svoje miljenje o temi o kojoj razgovarate. Vaa pitanja mogu joj pomoi
da i sebi razjasni to u stvari misli ili eli.
Provjerite jeste li dobro razumjeli
Povremeno rezimirajte i parafrazirajte reeno ukratko ponovite svojim rijeima kako ste
razumjeli to to vam osoba govori. Ljudi ne moraju biti vjeti u komuniciranju poruke koju bi
vam eljeli prenijeti. S druge strane, i vi moete pogreno uti ili krivo protumaiti situaciju.
Jedini nain da budete sigurni u to jeste li dobro razumjeli poruku je da je verbalizirate i vidite
kako e osoba reagirati. Jednostavno sumirajte ono to mislite da ste uli. To je najbolje uiniti

87

koristei kratku reenicu ili pitanje u trenutku kad sugovornik napravi kratku pauzu da bi
udahnuo. Uinite to na nain koji ukazuje da ga pokuavate razumjeti:
A to nije bilo ono to si ti elio?
Dakle, Vi ne biste vie eljeli nastaviti raditi u ovom timu?
Znai li to da ?
Ako sam te dobro razumjela, ti misli da
Nemojte se zavaravati da vam je sve jasno i preskoiti ovu provjeru. Uvijek imajte na
umu: podrazumijevanje jednako nerazumijevanje.
Nauite utjeti
Neki ljudi ne mogu podnijeti tiinu i ponukani su da nastave govoriti i govoriti, samo da bi
izbjegli neugodnu utnju. Veina ljudi teko podnosi razdoblja utnje i uri da ih to prije
prekine. Vano im je da se govori, bez obzira to.
Meutim, utnja omoguava ostvarivanje nekoliko vanih funkcija:

Funkcije utnje:
daje jasan znak da ste zavrili s govorenjem
prua mogunost drugim ljudima da se ukljue u razgovor
daje vam vremena da sredite misli
prua mogunost ljudima da razviju svoje ideje
daje ljudima vremena da se saberu i stiaju svoje emocije
moe pruiti mogunost za neverbalnu komunikaciju, koja je esto
mnogo snanija od govorenja

Vjetina sluanja je mnogo vie od sposobnosti da ujemo rijei. Ona obuhvaa

razumijevanje poruke, situacije i druge osobe. Aktivnim sluanjem izbjegavamo prepreke u
komunikaciji, i potujemo tua miljenja, stavove i osjeaje, ili, drugim rijeima, potujemo
integritet osobe koju sluamo. Na taj nain produbljujemo svoje odnose s drugim ljudima te ih
inimo kvalitetnijima.

88

Preporuena literatura:
Adubato, S. i Foydi Geronimo, T. (2004). Govorite iz srca. Zagreb: Alinea.
Pregrad, J. (1996). Stres, trauma, oporavak. Zagreb: Drutvo za psiholoku pomo.
iak, A., Vizek-Vidovi, V. i Ajdukovi, M. (2012). Interpersonalna komunikacija u
profesionalnom kontekstu. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

89

Tko e se izboriti za mene, ako ne ja?

to je asertivnost i kako je moemo postii?
Vanja Putarek, asistentica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Ines Otri, asistentica u regrutaciji i selekciji, Selectio kadrovi d.o.o.
eljka Kamenov, redovita profesorica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Svaka osoba ima svoj jedinstveni osobni prostor, odnosno zamiljenu fiziku, ali i psiholoku
granicu koja joj omoguuje da se osjea ugodno u odnosima s drugima i zadri osjeaj
ouvanja vlastite intime. Ljudima koji su nam dobro poznati dopustit emo da nam priu fiziki
blie, te emo s njima u komunikaciji biti oputeniji, a nepoznate osobe emo drati na veoj i
fizikoj i psiholokoj udaljenosti. Nadalje, osim osobnog prostora vaan je i socijalni prostor.
Naime, kada se nae u interakciji s drugom osobom, pojedinac s njom poinje dijeliti i socijalni
prostor koji pripada iskljuivo njima. Socijalni prostor tih dviju osoba ponekad mogu ugroziti
oni koji u njega nisu ukljueni. Na primjer, ako mlada majka neprestano dobiva savjete o
odgoju djeteta od starijih osoba, socijalni prostor izmeu nje i njezinog djeteta bit e ugroen
uplitanjem drugih ljudi koji nisu izravno ukljueni u taj socijalni prostor. Neizbjeno je da e
tijekom naeg ivota razliite osobe pokuati naruiti i na osobni prostor, te je na nama da se
zauzmemo za sebe i svoja prava i ouvamo svoj osobni prostor. Pritom se ponaanja kojima
moemo ouvati vlastiti osobni prostor znaajno razlikuju prema svojim obiljejima i
djelovanju koje imaju na pojedinca i okolinu. Tonije, u obrani osobnog prostora
prepoznajemo submisivna, agresivna i asertivna ponaanja.
Kod submisivnog ponaanja i komunikacije doputamo drugoj osobi da ue u na
osobni prostor, ak i ako nam to nanosi tetu. Submisivna osoba ne pokazuje visoko potivanje
vlastitih prava, potreba i osjeaja. Ona ne izraava svoje miljenje i doputa drugima da
povrijede njezin osobni prostor. Takoer, submisivna osoba izbjegava raspravu, brzo priznaje
pogreku i esto se ispriava, uglavnom ne uspostavlja kontakt oima te esto govori tiho.
Prema miljenju takve osobe, submisivno ponaanje joj olakava ivot, ali, zapravo, najee se
radi o situacijama u kojima korist ima samo druga osoba u tom odnosu. esto je miljenje da
takvim ponaanjem izbjegavamo konflikte, ali s vremenom moemo poeti osjeati ljutnju ili
napetost, a ponovljeno submisivno ponaanje dovodi do gubitka samopouzdanja i osjeaja
bespomonosti. Postoje i situacije u kojima se i druga osoba osjea loe zbog naeg
90

submisivnog ponaanja, najee kada verbalni sadraj nije u skladu s neverbalnim signalima.
Ako je, na primjer, submisivnoj osobi kolega dodijelio vie posla nego to ona moe obaviti,
osoba e se s tim sloiti i preuzeti najvei dio odgovornosti, ali e moda ljutit izraz lica,
krgutanje zubima i uzdisanje zabrinuti drugu osobu i izazvati da se osjea loe. Submisivno
ponaanje najee dovodi do toga da nas drugi manje potuju, a kao rezultat toga poinjemo i
sami sebe manje cijeniti.
S druge strane, agresivno ponaanje obiljeava izraavanje vlastitih osjeaja, potreba i
ideja na tetu druge osobe. Osoba koja koristi agresivnu komunikaciju tei nadvladati druge
osobe, nametnuti svoje miljenje ak i na uvredljiv ili grub nain, ne uvaava stavove, osjeaje i
potrebe druge osobe. Takoer, takva osoba ne priznaje vlastite pogreke, koristi zapovjedniki
ton te se usmjerava na drugu osobu, a ne na njezino ponaanje. Agresivna komunikacija esto
je popraena i zurenjem u drugu osobu te agresivnom gestikulacijom. Osobe kojima se
obraamo na agresivan nain lako se mogu osjetiti ugroenima te reagirati obrambeno. Iako
emo kratkorono ostvariti eljeni cilj i dominirati nad drugom osobom, dugorono e
agresivno ponaanje dovesti do gubitka potovanja i odanosti od strane druge osobe.
Agresivno ponaanje esto se javlja iz osjeaja neadekvatnosti i bespomonosti, kada osoba
eli pokazati da vrijedi vie nego to drugi misle.
Agresivno, ali i submisivno ponaanje oblici su neasertivnog ponaanja te prilikom
takvih oblika ponaanja jedna strana ostaje na neki nain povrijeena. Ponaanje kojim
pojedinac brani osobni prostor, ali istovremeno pokazuje potovanje prema drugoj osobi
naziva se asertivnost. Tonije, asertivnost predstavlja zauzimanje za vlastita prava te
izraavanje misli, osjeaja i uvjerenja na prikladan nain, bez iskazivanja dominacije ili
iskoritavanja drugih ljudi, odnosno nanoenja psiholoke ili fizike tete drugim ljudima. Kroz
asertivno ponaanje nastojimo izbjei nepotrebne sukobe s drugim ljudima, komunicirati na
samopouzdan nain, odbiti nerazumne zahtjeve na prihvatljiv nain za sebe i druge ljude u
okolini, te promijeniti ponaanje drugih ljudi.
U asertivnoj komunikaciji koristimo komunikacijske vjetine koje nam omoguuju da
ouvamo samopotovanje, zadovoljimo svoje potrebe i ostvarimo svoja prava, ali istovremeno
potujemo druge, preuzimamo odgovornost za svoje rijei i djela, te komuniciramo na jasan i
direktan nain. Tonije, asertivna komunikacija podrazumijeva aktivno sluanje drugih, to

91

znai da nastojimo razumjeti to sugovornik eli rei i uivjeti se u sadraj razgovora. Kako
bismo aktivno sluali sugovornike, vano je da ih gledamo u oi, ne prekidamo ih u govoru,
toleriramo stavove ili razmiljanja koja se razlikuju od naih te potiemo druge da s nama
podijele svoje potrebe ili osjeaje. Osim aktivnog sluanja, asertivna komunikaciju ukljuuje i
spremnost da se ispriamo kada pogrijeimo te spremnost da iskreno pohvalimo drugu osobu,
kao i iskazivanje prigovora na pozitivan i konstruktivan nain, te kontroliranje vlastitih
neugodnih emocija.
Asertivna komunikacija je vjetina koja se ui i usavrava. Osobito je korisno nauiti
razgovarati u obliku trodijelnih asertivnih JA poruka. Koristei ove poruke vea je vjerojatnost
da e nas drugi bolje razumjeti i udovoljiti naim zahtjevima. Dobra asertivna poruka sastoji se,
dakle, od tri dijela: opis konkretnog ponaanja koje nam smeta bez osuivanja tog ponaanja,
zatim izraavanje vlastitih osjeaja, te pojanjavanje konkretnih i stvarnih posljedica opisanog
ponaanja. Primjerice, ako se naete u situaciji da ekate prijatelja koji kasni, rekli biste mu da
kad kasni vie od 10 minuta na va dogovor (opis ponaanja), jako se ivcirate (izraavanje
vlastitih osjeaja) jer je to za vas nepotrebni gubitak vremena (opis stvarnih posljedica tog
ponaanja). Jo jedan primjer trodijelne asertivne JA poruke moete vidjeti na sljedeem
grafikom prikazu:
PONAANJE

Kad ne stavi svoje prljavo rublje u ko za rublje,

+
OSJEAJI

osjeam se frustrirano

+
POSLJEDICE

jer mi skupljanje rublja po kui predstavlja dodatan posao uz pranje.

Vrlo vano je da opiete konkretno ponaanje koje vam smeta bez da drugu osobu
optuujete, ime biste izazvali napetost i potaknuli njezinu obranu, to u konanici moe
dovesti do sukoba. Prilikom opisa ponaanja izbjegavajte openite izraze ili nejasne fraze, tj.
opiite konkretno ponaanje, ne izvodite zakljuke o motivima, stavovima i osobinama druge
osobe, izbjegavajte uvrede i nepristojne izraze, ne napadajte i ne osuujte osobu, ne
pretjerujete i ne poopavajte opis (npr. izbjegavajte izraze poput uvijek ili nikad).

92

U pogledu izraavanja osjeaja, moemo zamijeniti jedan osjeaj drugim, pa je teko

rei kako se tono osjeamo (npr. majina ljutnja na dijete koje je zakasnilo kui zapravo
proizlazi iz njezinog osjeaja brige za dijete). Takoer, teko je tono odrediti stupanj
odreenog osjeaja, ali pritom treba biti to iskreniji (npr. ako netko kasni na dogovor samo
par minuta nemojte govoriti da ste se uzrujali kao nikad u ivotu).
Konano, najuvjerljivije su konkretne, stvarne, "opipljive" posljedice. Naime, ako elite
da netko promijeni odreeno ponaanje, sigurno e pomoi ako toj osobi ponudite uvjerljive
razloge za tu promjenu. Ljudi su u naelu spremni promijeniti svoje ponaanje ako im se
pokae da ugroavaju neije legitimne potrebe.
Treba naglasiti da usprkos brojnim prednostima koje asertivno ponaanje donosi, ono
nosi sa sobom i odreenu cijenu. Ono zahtijeva odreeni utroak vlastite energije jer se
moramo usmjeriti na vlastito ponaanje i ponaanje drugih. Moramo dobro poznavati sebe i
svoja prava, te razumijeti i prihvatiti da i drugi imaju isto legitimno pravo na svoje potrebe,
miljenje i stavove. Nadalje, izbor da se bude autentino svoj moe biti bolno iskustvo jer to
neizbjeno vodi do brojnih sukoba na koje treba biti spreman. Takoer, asertivnost
podrazumijeva izraavanje vlastitog miljenja ak i kada je nepopularno, odnosno nije u skladu
s miljenjem veine, ali uz prikladne trodijelne JA poruke smanjuje se vjerojatnost mogueg
socijalnog osuivanja. Najtee je nositi se s neizbjenim neuspjesima do kojih dolazi u poetku
uenja asertivne komunikacije, ali njih je sve manje kako postajemo vjetiji u oblikovanju
jasnih asertivnih poruka i kako okolinu navikavamo na novi nain ponaanja koji od nas mogu
oekivati.
Usprkos ovim tekoama na koje nailazimo u asertivnoj komunikaciji, vano je nauiti
asertivno komunicirati jer je to korisna socijalna vjetina u formalnim i neformalnim
situacijama. Naime, esto se osjeamo povrijeeno i uzrujano kada su naa prava, potrebe i
osjeaji ugroeni i narueni od strane drugih ljudi, a u takvom emocionalnom stanju teko
kontroliramo vlastita ponaanja, to poveava vjerojatnost nepotrebnih sukoba i ugroavanja
socijalnog odnosa. Time dodatno naruavamo vlastito samopotovanje, te poveavamo
nezadovoljstvo sobom i drugima. Kada pokuamo obraniti sebe i ouvati svoja prava pozivajui
se na vlastite osjeaje i stvarne posljedice koje tue ponaanje ima za nas, znat emo da smo
pokuali zatiti sebe te da smo pokazali drugima da postojimo i osjeamo. Konano,

93

asertivno zauzimanje za sebe poveava vjerojatnost da e druga osoba udovoljiti naim

zahtjevima jer ju nismo napali, ali smo jasno naveli koji aspekt njezinog ponaanja kod nas
izaziva neugodne osjeaje.
Preporuena literatura:
Arambai, L. (1996.). Savjetovanje. U J. Pregrad (Ur.), Stres, trauma, oporavak (str. 63-86).
Zagreb: Drutvo za psiholoku pomo.
Hargie, O. (2011). Skilled interpersonal communication: Research, theory, and practice (5th
ed.). London: Routledge.
Kotzman, A. & Kotzman, M. (2007). Listen to Me, Listen to You: A Practical Guide to SelfAwareness, Communication Skills and Conflict. Camberwell: Penguin Global.
Lee-Davies, L. (2007). Developing Work and Study Skills. London: Thomson.
McKay, M., Davis, M. i Fanning, P (2009). Messages: the communication skills book (3rd ed.).
Oakland, CA: New Harbinger Publications, Inc.
Miljkovi, D. i Rijavec, M. (2009). Razgovori sa zrcalom: psihologija samopouzdanja. Zagreb:
IEP.
Zarevski, P. i Mamula, M. (1998). Pobijedite srameljivost: a djecu cijepite protiv nje.
Jastrebarsko: Naklada Slap.
iak, A., Vizek Vidovi, V. i Ajdukovi, M. (2012). Interpersonalna komunikacija u
profesionalnom kontekstu. Zagreb : Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Sveuilita.

94

PSIHOFESTOLOGIJA RADA I
PROFESIONALNOG RAZVOJA

Gospodin Horvat ide na testiranje:

Psihologijsko testiranje u svrhu selekcije za posao
Maa Tonkovi Grabovac, via asistentica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Gotovo svaka osoba u industrijaliziranom drutvu u nekom trenutku svoga ivota mora proi
kroz psihologijsko testiranje. Neke od takvih prigoda su testiranje spremnosti za kolu,
provjera psihofizikih sposobnosti za polaganje vozakog ispita, donedavno u Hrvatskoj za
mukarce obavezna regrutacija za vojsku te selekcija kandidata za posao.
Profesionalna selekcija, ili odabir osoblja, proces je kojim se izmeu veeg broja
kandidata za posao opredjeljujemo za one koji imaju najvie vjerojatnosti da e u tom poslu
uspjeti. Tu bismo vjerojatnost najtonije mogli procijeniti na temelju kandidatovog prolog
radnog ponaanja. Kako nam ta informacija najee nije dostupna, a nismo ni u prilici zaposliti
sve kandidate na probni rok pa sami provjeriti njihovo ponaanje, vjerojatnost uspjeha na
poslu moramo procijeniti na temelju karakteristika kandidata koje moemo izmjeriti u procesu
selekcije (npr. inteligencije ili osobina linosti). Selekcijske metode koje se najee koriste su
testovi sposobnosti, upitnici linosti, testovi strunih znanja i selekcijski intervju.
Testovi sposobnosti sadre pitanja u kojima postoje toni i netoni odgovori.
Najpoznatiji primjer testova sposobnosti su testovi opih kognitivnih sposobnosti, tj. testovi
inteligencije (Slika 1), za koje istraivanja pokazuju da uspjeno predviaju radnu uspjenost na
svim poslovima. To su testovi ija se pitanja najee odnose na utvrivanje slinosti i razlika u
zadanim elementima (slikama, rijeima) te izbacivanje uljeza, nastavljanje nizova i slino. U
zadatcima na Slici 1 potrebno je uoiti zajedniko obiljeje izmeu elemenata s lijeve strane te
odabrati odgovor s desne strane koji takoer sadri to obiljeje. Testovi kognitivnih
sposobnosti mogu biti specijalizirani po tome procjenjuju li ispitanikove verbalne sposobnosti
(koliko uspjeno barataju rijeima), numerike sposobnosti (koliko su spretni s brojkama),
spacijalne sposobnosti (koliko se uspjeno snalaze u prostoru) ili njegovu perceptivnu brzinu i
tonost (koliko brzo i tono uoavaju detalje). Uz testove kognitivnih sposobnosti, za selekciju
za pojedine poslove gdje je to bitno potrebno je primijeniti testove psihomotorikih
sposobnosti (npr. test spretnosti prstiju), testove senzornih sposobnosti (npr. za provjeru

96

razlikovanja boja) te testove nadarenosti za neka podruja djelatnosti (npr. umjetnost ili
mehaniku).

Slika 1. Uvodni zadatci iz Trodijelnog testa rezoniranja (autor B. verko; preuzeto uz

doputenje autora)
Upitnici linosti (meu kandidatima popularno zvani psiho-testovi) sadre skup
pitanja/tvrdnji o stavovima, osjeajima i tipinim nainima reagiranja na koja ispitanik
odgovara s da i ne, ili nekim odgovorom na viestupanjskoj ljestvici izmeu polova uope
se ne slaem/uope se ne odnosi na mene i u potpunosti se slaem/u potpunosti se odnosi
na mene. Za razliku od testova sposobnosti, na upitnicima linosti ne postoje univerzalno
toni i netoni odgovori. Prema tome, pogreno je uvjerenje da na upitniku linosti moete
pasti. Moete samo u veoj ili manjoj mjeri odgovarati profilu linosti koji je potreban za
uspjeno obavljanje odreenog posla. Na primjer, za posao prodajnog predstavnika poeljno je
da je osoba ekstravertirana odnosno da lako uspostavlja kontakt s drugim ljudima, dok je za
poslove koji se obavljaju samostalno i u izolaciji od drugih ljudi (npr. arhivist) poeljnija
introvertiranija osoba koja nema toliku potrebu druiti se s drugim ljudima. U Tablici 1 moete
vidjeti koje se jo osobine/dimenzije linosti najee mjere u selekciji.

97

Tablica 1.
Primjeri tvrdnji na upitniku linosti preuzeti iz IPIP baze estica
Dimenzija linosti
Neuroticizam
Ekstraverzija
Otvorenost iskustvima
Ugodnost
Savjesnost

Primjer tvrdnje
Lako se uznemirim.
Brzo se zbliim s drugima.
Volim posjeivati nova mjesta.
Za svakoga imam lijepu rije.
Izvravam svoje planove.

Testovi strunih znanja nalikuju testovima znanja s kakvima se susreemo u koli.

Ovisno o tome to je bitno za uspjeh u odreenom poslu, njima se mogu provjeravati strani
jezik, tehnika (npr. rad u MS Officeu) i druga znanja. U konstrukciji strunih testova psiholozi
nuno moraju suraivati sa strunjacima za to podruje. I za ovu vrstu testova bitno je da budu
objektivni, osjetljivi, valjani i pouzdani kako bismo njima mogli prepoznati kandidate koji e biti
uspjeni na nekom poslu.
Selekcijski intervju najea je selekcijska metoda istraivanja u Hrvatskoj pokazuju
da se ona koristi u 92% selekcijskih postupaka. Njezin primarni cilj je ispitati motivaciju
kandidata za rad na radnom mjestu. Istraivanja pokazuju da je intervju uspjeniji u
predvianju budue radne uspjenosti kandidata ako je strukturiran, tj. ako se temelji na
unaprijed utvrenoj kombinaciji pitanja, koja se za sve kandidate primjenjuju istim
redoslijedom i na isti se nain boduju njihovi odgovori. Prema tome, i intervju moemo
smatrati jednim tipom psihologijskog testa. Nadalje, najvaljaniji tip intervjua je tzv. situacijski
intervju u kojem se procjenjuje hipotetsko ponaanje kandidata u situacijama koje se mogu
pojaviti na konkretnom poslu. Svrha intervjua kao selekcijske metode jest prikupiti informacije
o kandidatu, usporediti karakteristike kandidata s kriterijima za uspjeno obavljanje posla, ali i
dati kandidatu informacije o poslu i organizaciji.
Kandidati su esto u dilemi kako se predstaviti poslodavcima na testiranju za posao
uljepavati svoje odgovore ili ne? Prirodna je potreba ljudi predstaviti se u dobrom svjetlu u
situacijama kad elimo ostaviti dobar dojam na druge. Tako ete, vjerojatno, za intervju za
posao obui cipele usprkos tome to moda veinu svog slobodnog vremena provodite u
tenisicama. No, treba li lairati svoje odgovore na upitnicima linosti i na primjer, tvrditi da
volite dogaaje s puno ljudi, a zapravo sve inite da ih izbjegnete? Osim to je to moralno

98

upitno, praksa je pokazala da nije ni preporuljivo. Lairati odgovore na upitnicima linosti

esto je teko, ponekad i nemogue, a potencijalno i riskantno ako test koji ispunjavate sadri
pitanja koja to mogu provjeriti i posljedino vam smanjiti anse da budete zaposleni. Takoer,
neistinite informacije mogu se otkriti tijekom intervjua ili pri provjeri podataka kod vaih bivih
poslodavaca i iz drugih izvora. Istina je da je to nezgodno tvrditi s obzirom na trenutno vrlo
veliki broj nezaposlenih u Hrvatskoj, no nemojte zaboraviti da ete svoj puni radni potencijal i
zadovoljstvo na poslu moi ostvariti samo ako posao koji obavljate uistinu odgovara vaim
interesima, osobinama linosti, sposobnostima i znanjima. Stoga moemo zakljuiti da od
dobro provedene profesionalne selekcije imaju koristi ne samo poslodavci ve i sami kandidati.
Preporuena literatura
Jernei, ., Gali, Z., Parma Kovai, M., Tonkovi, M., Prevendar, T., Bogdani, A., Brozievi,
M., Buar, M., atipovi, A., akovi, I., Gospodneti, F., Hrebac, M., Jakovina, A.,
Jelovica, V., Knezovi, A., Lovri, A., Lw, A., Pai-Antunovi, J., Pavkovi, I., Petreti,
M., Raji-Stojanovi, I., Salkievi, S., Sekuli, S., Taslak, M., Terzin-Laub, N., Tomia, T.,
Ugarkovi, M., Vraevi, T., Zlatar, A. (2010). Linost i radno ponaanje: priroda i
mjerenje socijalno poeljnog odgovaranja. Zagreb: FF Press.
Landy, F. J. i Conte, J. M. (2007). Work in the 21st century: An introduction to industrial and
organizational psychology. Malden, MA: Blackwell Publishing.
Meunarodna baza estica linosti IPIP. http://ipip.ori.org/
Muchinsky, P. M. (2012). Psychology Applied to Work: An Introduction to Industrial and
Organizational Psychology. Hypergraphic Press.
Robbins, S. P. i Judge, T. A. (2010). Organizacijsko ponaanje. Zagreb: Mate d.o.o.
verko, B. (2012). Ljudski potencijali: Usmjeravanje, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska
sveuilina naklada.
Standardi psihologijskog testiranja. http://www.psiholoska-komora.hr/72

99

Kad si spretan lupi dlanom ti o dlan:

Vanost psihomotorike u poslu i njeno mjerenje
Andrea Tomi, struna savjetnica, Hrvatski zavod za zapoljavanje
Marko i Petar su upravo zavrili stomatologiju i kreu u potragu za poslom. Marko je tijekom
studija imao prosjene ocjene iz teoretskih kolegija, a u onima koji su zahtijevali praktini rad
bio je meu najboljima. Tvrdi kako mu je ponekad bilo teko odrati koncentraciju nad knjigom
i zapamtiti mnotvo informacija zbog ega su njegove ocjene znale patiti. S druge strane,
popravljanje zuba za njega predstavlja uitak te s lakoom i zapanjujuom spretnou barata
instrumentima. Petar je uvijek imao najvee ocjene na pismenim i usmenim ispitima, dok je u
praktinom dijelu bio prosjean. Prouavanje anatomije, stomatologije i znanstvenih spoznaja
iz podruja ga jako veseli, no ne uspijeva uvijek svoje znanje pretoiti u konkretnu aktivnost.
Da ste vi poslodavac, koga biste od njih dvojice zaposlili?
Neki od vas bi se odluili za Petra oigledno je pametan mladi kojem samo treba
malo prakse da postane odlian stomatolog. Drugi bi odabrali Marka jer im je vanije da je
stomatolog spretan nego da posjeduje mnotvo informacija o tome kako bi se posao trebao
raditi. Posao stomatologa jedan je od brojnih za koje je motorika sposobnost, odnosno
spretnost, jedan od kljunih imbenika uspjeha. Osoba moe imati izuzetno znanje o nainu
izvoenja radnih zadataka, no kad se radi o poslovima koji zahtijevaju runu spretnost i
preciznost, ako ima potekoa s prenoenjem tog znanja u djelo, vjerojatnost je da nee biti
uspjena kao ona osoba koja je u tome vjeta. Osim stomatologa, poslovi koji zahtijevaju
razvijene motorike vjetine su frizer, kirurg, pilot, pediker, upravlja dizalicom, konobar, razni
majstori i brojni drugi.
Psihomotorike sposobnosti ukljuuju ranije spomenutu preciznost, ali i brzinu,
miinu snagu, koordinaciju i lakou manipulacije predmetima. Openito postoje dvije vrste
psihomotorike: globalna i fina. Globalna psihomotorika ukljuuje koordinaciju lokomotornog
sustava, odnosno kostiju i miia, itavog tijela. Vani aspekti globalne psihomotorike su
koordinacija, fleksibilnost, brzina, miina snaga te kardiovaskularna izdrljivost. Visoko
razvijena globalna psihomotorika vana je za zanimanja sportaa, kineziologa, osoba koje
obavljaju tee fizike poslove i slino. Fina psihomotorika je usmjerena prvenstveno na runu

100

spretnost i preciznost. Ovdje govorimo o relativno malim pokretima, o vanosti brzine i

usklaenosti pokreta s vidnim podraajima (tzv. okulomotorna koordinacija). Fina
psihomotorika je od izuzetne vanosti u poslovima koji ne zahtijevaju veliku miinu snagu i
kod kojih je, kad govorimo u terminima globalne psihomotorike, vano tek odravanje velikih
miia tijela statinima kako bi se ruke i/ili prsti adekvatno orijentirali prema radnoj povrini.
To su ranije spomenuta zanimanja poput stomatologa, frizera, kirurga i pilota.
Fleishman je 1964. napravio klasifikaciju faktora psihomotorike pa je tako ustanovio
devet faktora globalne i 11 faktora fine psihomotorike.
Faktori globalne psihomotorike

Faktori fine psihomotorike

(1) statika snaga

(1) koordinacija udova

(2) dinamika snaga

(2) preciznost upravljanja

(3) eksplozivna snaga

(3) orijentacija pri reagiranju

(4) snaga trupa

(4) vrijeme reakcije

(5) fleksibilnost istezanja

(5) brzina runih pokreta

(6) dinamika fleksibilnost

(6) slijeenje

(7) tjelesna koordinacija

(7) spretnost ruke

(8) tjelesna ravnotea

(8) spretnost prstiju

(9) kardiovaskularna izdrljivost

(9) mirnoa ruke

(10) brzina ake i prstiju
(11) ciljanje

Meu ovim faktorima nema velike povezanosti to znai da primjerice netko tko ima
jako dobru tjelesnu koordinaciju ne mora nuno biti vrlo spretan s rukama. Ne samo da meu
faktorima globalne i fine psihomotorike nema velike povezanosti, ve je nema niti meu
faktorima iste kategorije. Dakle, osoba moe imati jako mirne ruke, no ne mora imati
spretnost prstiju.
Za razliite poslove su relevantni razliiti faktori psihomotorike. Psiholozi imaju vanu
ulogu u definiranju vjetina i sposobnosti potrebnih za uspjeno obavljanje pojedinog posla.
Kako odrediti koje su psihomotorike sposobnosti potrebne za koji posao? Ako se vratimo na
primjer Marka i Petra, uspjeh na praktinim kolegijima tijekom studija nam moe biti dobar
pokazatelj njihove spretnosti. Ipak, ako se za isto radno mjesto natjee i Ivan koji je zavrio

101

fakultet u drugom gradu i nije imao iste kolegije kao Marko i Petar, usporedba po ocjenama
nee biti mogua. Kako bi postupak procjene bio olakan, objektivan i ujednaen za sve
kandidate, razvijeni su testovi psihomotorike. Postoji vei broj testova i svaki od njih je
usmjeren na pojedini aspekt psihomotorike, ili je pak konstruiran tako da istodobno mjeri
nekoliko njih.
Generalno, testove moemo podijeliti u tri skupine: testove slijeenja, reakciometre i
deksterimetre. Testovi slijeenja su oni testovi kojima se mjeri preciznost, usklaenost
motorike i vida, tzv. okulomotorna koordinacija. Zadatak je ispitanika to bre i preciznije
provui pisaljku po nekoj zadanoj putanji. Reakciometri su testovi namijenjeni mjerenju
vremena reakcije ispitanika. Ispitivana reakcija moe biti jednostavna (npr. koliko brzo netko
moe pritisnuti tipku) ili sloena, odnosno izborna (npr. koliko brzo netko moe pritisnuti jednu
od nekoliko ponuenih tipki). Deksterimetri su testovi kojima se mjere brzina i tonost
jednostavnih i rutinskih pokreta, njima se ispituju spretnost ruke i prstiju. Ovi testovi su korisni
pri procjeni za radna mjesta kod kojih je vana runa spretnost. Ovdje e biti predstavljena dva
deksterimetra namijenjena ispitivanju razvijenosti fine psihomotorike.

Slika 1. Demonstracija Purdue Pegboarda na PsihoFestu

102

Purdue Pegboard je test kojim se ispituju fina i gruba motorika spretnost i

koordinacija. Njime je mogue ispitivati grube pokrete ruke i prstiju, a po potrebi i spretnost
vrhova prstiju. Test je razvio Joseph Tiffin 1948. u industrijske svrhe za procjenu sposobnosti
zaposlenika u tvornicama (npr. radnici koji moraju brzo slagati male predmete), a s vremenom
je njegova upotreba proirena. Danas se test koristi za selekciju kandidata za razliita radna
mjesta koja zahtijevaju razvijenu finu i grubu psihomotoriku i koordinaciju. Osim za procjenu
potencijala u svrhu zapoljavanja, test se moe koristiti i u drugim podrujima, poput
primjerice rehabilitacije: terapeuti uz pomo testa prate napredak pacijenata koji su pretrpjeli
neke ozljede, a korisnost testa se ispituje i u radu s pacijentima oboljelima od Parkinsonove
bolesti, multiple skleroze i slino. Na slici 1 moete vidjeti fotografiju demonstracije ovog testa
na PsihoFestu.
Test se sastoji od ploe s dva paralelna niza rupica u koje je potrebno na odreeni
nain postaviti avlie ili jednostavne sklopove sastavljene od avlia, predloaka i spojnica. U
najjednostavnijem zadatku od ispitanika se trai da u ogranienom vremenu dominantnom
rukom postavi to vie avlia u niz rupica. Neto tea varijanta predstavlja isti ovakav zadatak,
s tim da ispitanik radi nedominantnom rukom. Trea varijanta je simultano postavljanje avlia
objema rukama. U posljednjem zadatku, ispitanik treba u ogranienom vremenu napraviti to
vie sklopova sastavljenih od avlia, predloaka i spojnica. Rezultati ispitanika se usporeuju s
prosjekom rezultata referentne usporedne skupine (npr. ako test rjeava student, njegovi
rezultati e se usporeivati s rezultatima drugih studenata).
Minnesota deksterimetar je test koji mjeri koordinaciju oka i ruke te grube motorike
vjetine. Test je posebno primjenjiv za ispitivanje jednostavne ali brze koordinacije oka i ruke.
Minnesota deksterimetar se moe koristiti u selekciji kandidata za radna mjesta koja
zahtijevaju brzu manipulaciju predmetima gdje samo raspoznavanje predmeta nije od kljune
vanosti. To su radna mjesta poput blagajnika, prodavaa, radnika u tvornici, skladitu i slino.

103

Slika 2. Demonstracija Minnesota deksterimetra na PsihoFestu

Test se sastoji od pravokutne ploe s udubinama u obliku kruga i okruglih epova koji
veliinom odgovaraju udubinama na ploi (Slika 2). Na poetku testiranja ploa se postavlja na
stol ispred ispitanika, a epovi su postavljeni sa suprotne strane ploe, dalje od ispitanika, na
nain da njihov raspored odgovara rasporedu udubina na ploi. Prvi zadatak ispitanika je
dominantnom rukom u to kraem vremenu postaviti sve epove u odgovarajue udubine.
Drugi zadatak je postavljene epove unutar udubina okrenuti na njihovu drugu stranu, takoer
u to kraem vremenu. Rezultati ispitanika se usporeuju s prosjekom rezultata usporedne
skupine.
Iako rezultati dobiveni testovima psihomotorike mogu biti vrlo korisni i pruiti vrijedne
informacije o kandidatima u selekcijskom postupku, oni se koriste rjee od nekih drugih
testova (npr. testova kognitivnih sposobnosti). Postoji nekoliko razloga zato je tako. Najvee
ogranienje je dugotrajnost primjene: testovi bi se trebali primjenjivati individualno, to nije
uvijek praktino, posebno kad je broj kandidata jako velik. Drugi razlog je taj to uglavnom
ispituju jedan do dva aspekta psihomotorike, a za vei broj poslova je vana istovremena
razvijenost vie njih. Uz to, pri prvom rjeavanju ovih testova prostorna orijentacija i
perceptivna brzina imaju veliki znaaj, a vanost motorikih faktora raste nakon poetnog
104

uvjebavanja. Ipak, ako kvalitetno procijenimo zahtjeve radnog mjesta i kljune kompetencije
koje su zaposleniku potrebne da bi u poslu bio uspjean, tada moemo ciljano odabrati testove
psihomotorike koji mjere upravo ono to nam je najvanije. U takvom sluaju rezultati ovih
testova mogu posluiti za dobru procjenu kandidata i u konanici olakati odabir onog
idealnog.

Preporuena literatura:
Fleishman, E. A. (1964). The structure and measurement of physical fitness. Englewood Cliffs,
NJ: Prentice-Hall.
verko, B. (2012). Ljudski potencijali: Usmjeravanje, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska
sveuilina naklada.
Manual Dexterity Lafayette instrument, Lafayette Instrument Company, Inc.
http://www.limef.com/downloads/dexterity.pdf

105

Mogu, znam, hou:

Samoprocjena i samoregulacija radnih potencijala
Ivana Mrgan, struna savjetnica za karijerno savjetovanje,
Centar za savjetovanje i podrku studentima Sveuilita u Zagrebu
Moderni svijet rada pred nas svakodnevno postavlja brojne izazove. Dinamika i zahtjevi trita
rada su veliki i ukljuuju brojne i brze promjene. Zaposleniku ili potencijalnom zaposleniku se
postavljaju sve vei izazovi tako da su stabilnost i predvidivost zaposlenja zamijenila oekivanja
za neposrednim i konkretnim rezultatima kao i visokorazvijene radne kompetencije. Same
karijere kao takve su se izmijenile iz niza skokova s poveanjem prihoda, autoriteta, statusa i
sigurnosti, u one u kojima se ljudi brzo prilagoavaju, neprestano ue i tijekom vremena
mijenjaju identitet svoga rada. Danas se profesionalne prilike promatraju u svjetlu zapoljivosti
i nisu ograniene na jednu organizaciju ili djelatnost. Kontinuirano uenje, otvorenost prema
promjenama te razvoj prenosivih vjetina postaju glavna prednost pojedinca koja ga ini
konkurentnim na tritu rada. Tako noviji podatci amerikog dravnog zavoda za statistiku
govore kako radnik na tritu promijeni i do deset poslova izmeu 18. i 38. godine.
Odgovornost za razvoj karijere sve vie preuzimaju sami pojedinci, a vjetine razvoja karijere
postaju presudne u tom procesu kao i u redefiniranju modernog koncepta zapoljivosti.
Zapoljivost - to je i kako je unaprijediti?
Prema Pojmovniku Europske mree politika cjeloivotnog profesionalnog usmjeravanja,
zapoljivost predstavlja kombinacija initelja koji omoguuju pojedincu napredovanje prema
zaposlenju, ostanak u radnom odnosu i napredovanje u karijeri. Dodatno, zapoljivost ovisi o:
(A) osobnim obiljejima, (B) nainu na koji su ta osobna obiljeja predstavljena na tritu rada,
(C) kontekstu okruenja i drutvenom kontekstu i (D) ekonomskom kontekstu. Zapoljivost je
esto u sreditu cjeloivotnog profesionalnog usmjeravanja, osobito savjetovanja i
informiranja.
U novije vrijeme sve je jasnije kako je ranija slika o nunoj podudarnosti osobe i posla s
obzirom na sadanje dinamine promjene na tritu rada prilino uska i statina. Ideja da je set
znanja, vjetina i sposobnosti potrebnih za obavljanje nekog posla definitivan i nepromjenjiv
postaje zastarjela i neupotrebljiva. U tom kontekstu sve je vie razvojnih aktivnosti usmjereno
106

na intervencije koje se bave dispozicijskom zapoljivou. Dispozicijska zapoljivost je

definirana kao set osobnih obiljeja koja pojedincu omoguavaju prilagodljivost i proaktivnost
u kontekstu zahtjeva u radnoj okolini ili upravljanju karijerom u irem smislu. Ovakvo gledanje
na zapoljivost takoer olakava utvrivanje potencijalnih profesionalnih prilika te je odlina
podloga za osobni rast i razvoj. Ameriki autori Fugate i Kinicki su, uz ostale osobne
karakteristike, identificirali pet kljunih komponenti koje omoguuju razvoj adaptivnih
karijernih strategija i poveavaju vjerojatnost pozitivnih ishoda u svijetu rada:
otvorenost prema promjenama u radu - prilagodljivost reakcija u neizvjesnim
situacijama i kontinuirano uenje
radna i karijerna otpornost - pozitivne samoevaluacije te optimizam u poslu i karijeri
proaktivnost u radu - tendencija i sposobnost prikupljanja informacija vezanih uz
profesionalni razvoj i karijerno napredovanje te samoprocjena vrijednosti na tritu
rada
karijerna motivacija - stvaranje specifinih planova, ciljeva i strategija za razvoj
vlastite karijere
radni identitet - stupanj u kojem se osoba definira u pojmovima vlastitog posla,
struke ili organizacije
Istraivanje posveeno dispozicijskoj zapoljivosti provedeno je i u Hrvatskoj 2013.
godine na Filozofskom fakultetu. Analiza rezultata u okviru navedenog istraivanja pokazala je
kako se ovaj model dispozicijske zapoljivosti poneto razlikuje od ranije predloenog modela.
Naime, pokazalo se kako su proaktivnost, samoefikasnost, radna angairanost te socijalni
kapital najvaniji aspekti koji opisuju zapoljivost na individualnoj razini. Samoefikasnost
predstavlja vjerovanje u vlastite sposobnosti uspjenog djelovanja u smjeru eljenih ishoda
dok se radna angairanost odnosi na predanost poslu, ulaganje dodatnog truda i energije u
cilju obavljanja radnih zadataka. Socijalni kapital predstavlja mreu poslovnih kontakata kao
izvor relevantnih informacija s ciljem ostvarivanja karijernih ciljeva.
Oba istraivanja upuuju na zakljuak kako su proaktivnost i samoefikasnost vrlo vani
aspekti karijernog potencijala pojedinca. U kontekstu karijere, samoefikasnost se definira kao
stupanj uvjerenosti pojedinca u vlastitu sposobnost obavljanja zadataka relevantnih za
donoenje i provedbu karijernih odluka. Stoga je vrlo vano postavljati si realistine i specifine

107

kratkorone, srednjorone, ali i dugorone ciljeve, kontinuirano procjenjivati napredak i

revidirati ciljeve ili strategije za njihovo postizanje te se nagraivati za postignua. U tom
svjetlu, rad na unaprjeenju vjetina upravljanja karijerom postaje sve vaniji aspekt novijih
teorijskih pristupa karijernom savjetovanju.
Pristupi razvoju karijere u okviru novih izazova
Uslijed novih kretanja na tritu rada sve se vie njeguje pristup razvoju karijere u kojem se
naglaava proaktivnost pojedinca kao i potreba za cjeloivotnom perspektivom tog procesa. Iz
promjene tradicionalne paradigme razvoja karijere proizala je i potreba za novim metodama i
tehnikama u procesu razvoja karijere kao i multidisciplinarnom pristupu pri razvijanju vjetina
za upravljanje profesionalnim razvojem. Stoga nije neobino da teoretiari i praktiari sve vie
prihvaaju razvojni aspekt profesionalnog identiteta te naglaavaju utjecaj i znaaj promjena
na tritu rada. Moderni pristupi razvoju karijere potiu pojedinca na aktivno sudjelovanje u
razvoju karijere kao i na redefiniranje samog procesa u skladu s osobnim potrebama te
potrebama trita i/ili organizacije. Pri tome unaprjeivanje znanja i vjetina potrebnih za
razvoj karijere omoguava pojedincima samostalnost pri upravljanju profesionalnim razvojem i
potie fleksibilnost pri donoenju profesionalnih odluka.
Kako upravljati vlastitom karijerom i/ili poveati svoju zapoljivost?
Vjetine potrebne za razvoj i upravljanje karijerom omoguavaju pojedincu da na strukturiran
nain prikuplja, analizira, sintetizira i organizira informacije o sebi, obrazovanju i zanimanjima
te na temelju toga donosi odluke o razvoju vlastite karijere. Naglasak se stavlja, u skladu sa
svim ranije navedenim, na aktivnosti usmjerene samorazvoju koje ukljuuju utvrivanje
osobnih kompetencija i rad na njima, postavljanje profesionalnih ciljeva, stvaranje mree
poslovnih kontakata, rad na postizanju karijernih ciljeva te kontinuiranoj evaluaciji procesa
kako bi se olakalo profesionalno napredovanje. Vjetinama upravljanja karijerom najee
smatramo:
A. Samoupravljanje koje ukljuuje izgradnju i odravanje pozitivne slike o sebi,
uinkovito komuniciranje s drugima te kontinuirani rast i razvoj

108

B. Istraivanje u koje ubrajamo svijest o obrazovnim radnim mogunostima, aktivno

sudjelovanje u cjeloivotnom uenju i razvoju te pronalaenje i uinkovito
koritenje informacija s trita rada i sustava obrazovanja
C. Izgradnju karijere koja pretpostavlja osiguravanje uvjeta za odravanje zapoljivosti,
donoenje i provedbu karijernih odluka, odravanje ravnotee izmeu radne i
drugih ivotnih uloga te razumijevanje, aktivno djelovanje i upravljanje razvojem
karijere.
Brojne su aktivnosti koje pomau u unaprjeenju i razvoju vjetina upravljanja
karijerom. Tako je vrlo korisno osvjetavanje strunih, socijalnih, tehnikih, poslovnih i drugih
vjetina kao i utvrivanje podruja koja trebamo unaprijediti s obzirom na nae karijerne
odluke i planove te kontinuirano osobno i struno usavravanje i razvoj. Kako bismo mogli
uspjeno upravljati karijerom potrebno je jaati prenosive vjetine poput upravljanja stresom,
rjeavanja problema, fleksibilnosti, kao i svijest o radnim potencijalima i mogunostima za
ostvarenje karijernih ciljeva. Razvoj svijesti o vlastitim mogunostima pomae u promiljanju,
objektivnoj procjeni i uinkovitoj provedbi karijernih ciljeva i strategija. Vrlo vaan aspekt
predstavlja i praenje stanja i kretanja na tritu rada te identificiranje potencijalnih poslovnih
prilika. Vjetine upravljanja karijerom mogu se unaprijediti kroz dodatne strune edukacije,
pohaanje tematskih radionica i predavanja, poslovno umreavanje, ukljuivanje u karijerno
savjetovanje, odnosno kontinuiranim cjeloivotnim uenjem i razvojem.

109

Preporuena literatura
Briscoe, J. P., Hall, D. T., DeMuth, R. L. (2006). Protean and boundaryless careers: An empirical
exploration. Journal of Vocational Behavior, 69, 30-47.
European Lifelong Guidance Policy Network- ELGPN (2013). Glossary. Jyvskyl: ELGPN.
Fugate, M., Kinicki, A. J., i Ashforth, B. E. (2004). Employability: A psycho-social construct, its
dimensions, and applications. Journal of Vocational behavior, 65(1), 14-38.
Krumboltz, J. D. (1994). Improving Career Development Theory from a Social Learning
Perspective, U Savickas, M. L. i Lent, R. L. (Ur.) Convergence in Career Development
Theories (str. 9-31). Palo Alto, CA: CPP Books.
Krumboltz, J. D. (2009). The Happenstance Learning Theory. Journal of Career Assessment, 17,
135-154.
Masli-Seri, D. i Tomas, J. (Ur.) (2014). Dispozicijska zapoljivost: tko uspijeva na tritu
rada?. Zagreb: FF-press.

110

Izmeu psihoterapije i konzaltinga:

Coaching u organizacijama
Maa Tonkovi Grabovac, via asistentica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Koliko stranih rijei u jednom kratkom naslovu! Da, pred vama je poglavlje vezano uz svijet
biznisa.
to je to coaching i zato mu je teko nai prikladan prijevod na hrvatski jezik? Jedno
od znaenja ove rijei odnosi se na nekadanje osnovno prijevozno sredstvo, prevoenje osoba
koijom s jednog mjesta na drugo. I u kontekstu primjene psihologije u organizacijama, radi se
o pomaganju osobama da se pomaknu prema naprijed i ostvare eljenu promjenu. Prijevod
koji vam vjerojatno meu prvima pada na pamet je onaj iz sportskog argona, treniranje. Kao i
u sportu, coaching u organizacijama podrazumijeva odnos trenera i osobe koja eli poboljati
svoje vjetine, pri emu treneri najee ne postiu sami tako dobre rezultate u sportu/poslu
kao njihovi uenici ali posjeduju druge bitne vjetine pomou kojih u tome pomau drugima.
Zato onda jednostavno coaching ne prevedemo kao treniranje? U Hrvatskoj se pojam
treninga u organizacijama ve uvrijeio za drugu vrstu razvojnih aktivnosti zaposlenika, koje su
unaprijed isplanirane i usmjerene iskljuivo na razvoj novih sposobnosti i vjetina ili na
usavravanje ve postojeih.
Premda u literaturi moemo nai razliite definicije, one se uglavnom slau u tome da
je coaching vrsta individualiziranog i strukturiranog profesionalnog odnosa koji pomae osobi
u postizanju visokih rezultata u poslu, karijeri i organizaciji unaprjeujui pritom i kvalitetu
ivota. Cilj coachinga je unaprjeivanje razliitih znanja, vjetina i stavova koji se odnose na
interakciju pojedinca i sustava u kojem on djeluje, npr. nauiti uinkovitije komunicirati s
drugima, unaprijediti vlastite vjetine rukovoenja, uinkovito se suoavati s organizacijskim
promjenama ili stresom na poslu, nauiti se fokusirati u svrhu poveanja svoje radne
uspjenosti, uskladiti privatni i poslovni ivot, razviti strateko razmiljanje itd.
esto se kae da se coaching u nainu pruanja pomoi klijentima smjestio negdje
izmeu psihoterapije i konzaltinga. Danas se psihoterapija shvaa kao proces u kojem terapeut
podrava klijenta na putu osobnog rasta i razliitim kreativnim tehnikama pomae mu suoiti
se s vlastitim problemima i pronai adekvatne odgovore i naine njihova rjeavanja s ciljem

111

postizanja bolje funkcionalnosti, cjelovitosti i osjeaja zadovoljstva. Slinost coachinga s

psihoterapijom je u prvom dijelu ove definicije psihoterapije, u tome da se radi o procesu
podravanja klijenta na putu osobnog rasta, pri emu se oba pristupa esto vode slinim
naelima u radu i koriste sline kreativne komunikacijske tehnike. Oko razlika se ve u
literaturi i strunoj javnosti vodi vea debata. No, ini se jasnim da, za razliku od veine
pravaca u psihoterapiji, u fokusu coachinga nisu simptomi niti se kree od pretpostavke da
postoji problem koji treba rijeiti ve se usmjerava primarno na oslobaanje potencijala
osobe. Takoer, predmeti coachinga u organizacijama odnose se na poslovni kontekst, a
njegove trokove najee pokriva organizacija, a ne pojedinac. S druge strane, u svrhu razvoja
svojih zaposlenika, poslodavac moe angairati i konzultanta. On e snimiti situaciju u
organizaciji i ponuditi osobi gotovo rjeenje za koje misli da je za nju najbolje, dok e coach
pomoi osobi da sama doe do rjeenja koje je za nju najbolje. Kae se da coaching pomae
osobi da ui umjesto da pouava osobu.
Coaching se odvija kroz unaprijed dogovorene individualne susrete/sesije. U radu s
klijentom coach e koristiti kombinaciju opaanja, dijaloga, aktivnog sluanja, postavljanja
pitanja, davanja povratnih informacija, postavljanja ciljeva, kreiranja konkretnih aktivnosti i
drugih tehnika. Coach moe provesti odreeno vrijeme s klijentom na njegovom radnom
mjestu opaajui ga kako radi, ali se sesije po potrebi mogu odvijati i telefonom ili e-mailom.
Neovisno o kanalu komunikacije, bitno je istaknuti da coach i klijent (coachee) na
ostvarivanju promjena rade zajedno i suradniki. Coach podrazumijeva da klijent poznaje svoju
vlastitu situaciju bolje od njega te vjeruje u sposobnost klijenta da doe do uvida i ideja
potrebnih za pomicanje prema naprijed. S druge strane, klijent vjeruje da mu je coach partner
koji, zahvaljujui svome iskustvu i dugogodinjem obrazovanju, zna kako pospjeiti njegovu
uinkovitost, uenje i razvoj. Takoer, klijent je svjestan da je on sam odgovoran za promjene
u svom ponaanju, vjetinama i znanjima. Kako bi coaching poluio rezultate, jasno je da je
nuan meusobni odnos koji se temelji na istini, otvorenosti i povjerenju.
Istraivanja na Zapadu pokazuju da se u zadnjih 20 godina dogodio znaajni porast u
primjeni coachinga u svrhu poboljanja radne uspjenosti u organizacijama. Iako se coaching
intuitivno oduvijek smatrao korisnim alatom za postizanje osobnih i organizacijskih promjena,
nedostatak sustavnih empirijskih istraivanja ishoda coachinga dugo je vrijeme ostavljao

112

prostora sumnji. No, novija studija koja je objedinila rezultate 18 pojedinanih istraivanja
coachinga nesumnjivo je potvrdila uinkovitost ove intervencije u organizacijama. Specifinije,
coaching ima znaajne pozitivne efekte na ishode kao to su ciljevima usmjerena samoregulacija vlastitog ponaanja, radna uspjenost i vjetine, zadovoljstvo poslom i drugi stavovi
prema radu, subjektivna dobrobit i zdravlje pojedinca te strategije suoavanja sa stresom i
zahtjevima posla.
Kako biste si dodatno pribliili pojam coachinga, pokuajte biti sami sebi coach.
Nekoliko poglavlja ove knjige usmjereno je upravo postizanju zadovoljstva i izvrsnosti u radu i
osobnom ivotu, a jedan od popularnih alata coachinga slijedi i u nastavku.
Osobna SWOT analiza
Jedan od jednostavnih, a uinkovitih alata koji organizacije koriste za pripremanje neke
strategije zove se SWOT analiza. Zasluge za razvoj ove analize prije skoro pola stoljea
pripisuju se istraivakim timovima na sveuilitima Stanford i Harvard. Tehnika, koja se lako
moe primijeniti i na nae privatne probleme i strategije, sastoji se od analize elemenata
situacije u kojoj se trenutno nalazimo koji na engleskom jeziku ine akronim SWOT:
S Snage (eng. Strengths)
W Slabosti (eng. Weaknesses)
O Prilike (eng. Opportunities)
T Prijetnje (eng. Threaths)
Pri procjenjivanju ovih elemenata bitno je uoiti da se snage i slabosti nalaze unutar
nas samih, dok su prilike i prijetnje karakteristike vanjske situacije. S druge strane, snage i
prilike su elementi koji su korisni, a slabosti i prijetnje elementi koji su tetni za postizanje cilja.
U tablici 1 moete vidjeti primjer pitanja za provedbu osobne SWOT analize u svrhu
upravljanja vlastitom karijerom.

113

Tablica 1.
Formular za provedbu SWOT analize
Predznak elementa

Izvor elementa

+
SNAGE
- Koje profesionalne kvalitete imam?
Unutarnji - to radim dobro?
- Koji je stupanj mog obrazovanja?
- Koji je moj najvei uspjeh?
- Koje osobne kvalitete posjedujem?
PRILIKE

Vanjski

- Koje trendove uoavam u svojem

profesionalnom podruju?
- Mogu li podii svoj stupanj
obrazovanja?
- Kako mogu biti primijeen(a)?
- Mogu li raditi neto drugo?
- Tko me moe podrati u
ostvarivanju mojih ciljeva?

SLABOSTI
- U emu sam lo(a)?
- to mogu popraviti?
- Koje zadatke obino izbjegavam
izvravati?
- Koji su uzroci mojih neuspjeha?
PRIJETNJE
- Na koje prepreke nailazim?
- Tko/to mi staje na put?
- Postoje li promjene u radnoj
politici?
- Mijenja li tehnologija moje
profesionalno polje?
- Jesam li trino konkurentan/na?

Svrha ove osobne SWOT analize jest prepoznati aktivnosti koje moete poduzeti kako
biste najbolje ispunili zahtjeve posla ili napredovanja koje prieljkujete. Ako usporedite svoje
snage i slabosti, otkrit ete praznine u vlastitim resursima na kojima onda moete raditi kako
biste poveali anse ostvarivanja cilja koji elite postii.

114

Preporuena literatura:
Sheward, S. i Branch, R. (2012). Motivational Career Counselling & Coaching: Cognitive and
Behavioural Approaches. London: Sage.
Starr, J. (2011). The coaching manual: the definitive guide to the process, principles and skills
of personal coaching (3rd ed.). Harlow: Pearson.
Theeboom, T., Beersma, B. i van Vianen, A. E. M. (2013). Does coaching work? A meta-analysis
on the effects od coaching on individual level outcomes ina n organizational context.
The Journal of Positive Psychology: Dedicated to furthering research and promoting
good practice, 9(1), 1-18.
Whitmore, J. (2009). Coaching for performance: GROWing human potential and purpose: the
principles and practice of coaching and leadership. Boston: Nicholas Brealey.
www.forbes.com/sites/lisaquast/2013/04/15/how-to-conduct-a-personal-s-w-o-t-analysis/
www.hr-coaching.hr
www.methodus.org/MethodusBrochure.pdf
www.savez-spuh.hr/wp-content/uploads/2014/01/brosura-psihoterapija-web.pdf
www.thecoachingtoolscompany.com

115

etiri sobe promjene

Veseljka Lovri, konzultantica za podruje ljudskih potencijala, Prava formula d.o.o.

I to ima nova?, pita vas prijatelj dok sjedate na kavu u va omiljeni kafi. Nita. Ba nita.
odgovarate automatski. Pa to bi i bilo nova, mislite dok otpijate prvi gutljaj, ta juer ste se
vidjeli, a u meuvremenu se ama ba nita nije promijenilo.
No to ba i nije tono. Primjerice u protekla 24 sata, vae je tijelo proizvelo pola
milimetra nove kose. Sino ste disciplinirano preskoili veeru pa ste cijelih 75 grama laki
nego juer u isto vrijeme. Uspjeli ste zapamtiti i mnotvo novih informacija s interneta,
televizije, posla - i sad ih spremno pretresate dok ispijate kavu. Promijenile su se i okolnosti
oko vas: sunce je virnulo iza oblaka, cijena nafte je narasla, a i teaj vicarskog franka ponovo
raste. ak i dok ovo itate, u vama i oko vas stvari se mijenjaju. U kojoj mjeri je promjena dio
naeg ivota moda najbolje opisuje slavni Preradoviev stih: Od svih stvari na tom svijetu,
samo mijena stalna jest.
Promjene su, najjednostavnije reeno, dogaaji koji na neki nain remete trenutno
stanje, zbog ega emo na njih nekako reagirati, bili mi toga svjesni ili ne. Reakcije na
promjenu uvijek sadre i emocionalnu komponentu. Ponekad je ona pozitivna, ponekad
negativna, a bitno je naglasiti i da se mijenja tokom samog trajanja promjene. Zbog toga esto
govorimo o ciklusima ili krivuljama promjene.
Teorija etiri sobe promjene jedan je od modela koji opisuju putovanje kroz ciklus
promjene. Osmislio ju je vedski psiholog Claes Jansen koji promjenu razmatra kroz etiri
psiholoka stanja koja naziva sobama. Sobe je nazvao Zadovoljstvo (ili prilagoenost),

116

Negiranje/Autocenzura (ili kvaziprilagoenost), Zbunjenost (ili neprilagoenost) i Inspiracija (ili

kreativna promjena). Kroz promjenu prolazimo idui iz sobe u sobu, kako je to prikazano na
Slici 1.
Put kroz etiri sobe promjene

Slika 1. Put kroz etiri sobe promjene

Svako putovanje poinje negdje pa e i nae poeti u sobi Zadovoljstva. Kako kae Jansen, u
ovom se stadiju osjeamo dobro, stvari su onakve kakve trebaju biti, zadovoljni smo,
prilagoeni situaciji i oputeni. Zapravo, tako nam je dobro da ne elimo nikakvu promjenu. No
htjeli mi to ili ne, neto se naposljetku ipak promijeni i na neki nain nas gurne iz sobe
Zadovoljstva na put u ciklusu promjene. Izlazak iz Zadovoljstva moe biti nagao i jasan
primjerice kad se dogodi neto okantno i loe, a moe biti vrlo polagan toliko da niti nismo
svjesni da smo sve manje i manje zadovoljni s neim to nam je ranije bilo izvor apsolutne
sigurnosti i mira.

117

Kada izaemo iz sobe Zadovoljstva a sjetimo se da nam je tamo bilo dobro i da

nismo htjeli nikud dalje naa je prirodna emocionalna reakcija da se opiremo takvoj
promjeni. Drugim rijeima, ne elimo prihvatiti da je nestalo neto to nam je bilo vano, ne
elimo izgubiti ono to nas je u zadovoljstvu inilo sretnima. Zbog toga drugi stadij ili sobu
nazivamo Negiranje.
Pogledajmo na trenutak sljedei primjer:
Kuhate ruak kad zaujete zvono na vratima. Potpisujete primitak paketa koji ve dugo
ekate u hodniku zgrade i dok veselo grabite kvaku od ulaznih vrata shvatite da ste kljueve od
stana ostavili s unutarnje strane vrata. to je prvo to radite?
Na ovo pitanje veina e nas odgovoriti neto poput: Zvonit u susjedima da mi
dopuste da telefoniram iz njihova stana ili slino. U stvarnosti, prvo to radimo u takvoj
situaciji je panino drmusanje kvake u nadi da se ipak, eto, nije zatvorila. Taj osjeaj ili elju da
ipak ne bude ovo to se desilo, ve da bude kao prije nazivamo negiranje. Ponekad toliko
elimo da sve bude kao prije da zatvaramo oi pred promjenom i odbijamo je vidjeti, pravei
se da je sve u redu. No to nam ne daje osjeaj zadovoljstva, ve u nama izaziva napetost.
Iz Negiranja moemo otii tek kada prihvatimo injenicu da je promjena nuna. Tek
kada se uvjerimo da se kvaka nee nekim udom sama otvoriti, moemo traiti druge opcije.
Soba ili stadij u kojem traimo druge opcije naziva se Zbunjenost. A to sad? je pitanje koje
slikovito opisuje ovu sobu. Zbunjenost nam je zahtjevna i teka jer od nas trai da odustanemo
od nekog zadovoljstva kojeg smo izgubili. U naem primjeru, to je zadovoljstvo jednostavnog
ulaska u stan. Moramo se pomiriti s injenicom da se to nee desiti, ve emo proi kroz
stresnu situaciju nasilnog otvaranja vrata dok na tednjaku gori ruak. Tek kada smo osvijestili
i prihvatili tu injenicu, moemo krenuti na traenje toga kako emo provesti promjenu.
Jednom kada to kako odluimo provesti u stvarnost, odlazimo u sobu Inspiracije. To je
stanje u kojem vidimo potencijal onog to nam donosi promjena i to obeanje ili naznaka
novog zadovoljstva daje nam energiju, polet, mnotvo novih ideja. Upotrijebimo li svoje
kreativne resurse na nain koji e neku ideju pretvoriti u rezultat kojeg prieljkujemo, ui emo
opet u sobu Zadovoljstva.
Svatko od nas prolazi kroz ove stadije u ciklusu promjene. Ponekad taj ciklus promjene
traje kratko. Primjerice, od trenutka kad su nam se zalupila vrata od stana do trenutka kad

118

smo uspjeli ponovo ui u stan moda je prolo svega pola sata. Za zatvaranje cijelog ciklusa
promjene ponekad je dovoljan jedan sastanak ili ak svega par minuta sa svojim mislima. A
nekad ti ciklusi mogu trajati godinama, pa i desetljeima. Kada se govori o promjenama, u
strunoj i popularnoj literaturi esto emo naii na savjete kako ljude potaknuti na promjene,
kako savladati otpor prema promjenama i slino. Njih ima u tolikoj mjeri da se stjee dojam da
su svim ljudima sve promjene teke i stresne, no to ba i nije tako. Tono je da svi ljudi uvijek u
ciklusu promjene prolaze kroz stadije obiljeene negativnim emocijama, koje ovdje nazivamo
Negiranjem i Zbunjenou. Meutim, nekad kroz te teke faze projurimo brzo i lako. No
ponekad, kada smo izgubili Zadovoljstvo koje nam je bilo jako bitno i jednostavno ga nismo
spremni pustiti, moemo zapeti u nekoj od donjih soba u Negiranju, gdje se pretvaramo
(ponekad i nesvjesno) da ne vidimo da je promjena potrebna; ili u Zbunjenosti, gdje
pokuavamo promijeniti neto bez hrabrosti da napravimo rez ba ondje gdje nas najvie boli.
Poznavanje stadija koje prolazimo u ciklusu promjene i osvjeivanje naih vlastitih reakcija u
tim stadijima pomae nam da bolje upravljamo promjenama u vlastitom ivotu.
Posebnosti etiri sobe promjene
etiri sobe promjene nisu samo teorija promjene. Radi se o modelu koji je prvenstveno
iskustvenog karaktera i njegovu snagu je prilino teko doarati preko pisanog teksta. Na
radionicama na kojima polaznici upoznaju etiri sobe promjene, model se gradi na temelju
iskustava samih polaznika, dajui im priliku da svojim rijeima i doivljajima izgrade sobe ciglu
po ciglu odnosno rije po rije. Koristei svoje iskustvo, polaznici opisuju kako doivljavaju
ljude oko sebe kada se oni nalaze u pojedinoj sobi te opisuju svoja emocionalna iskustva
boravka u pojedinoj sobi. Time stjeu uvid u unutarnji i vanjski doivljaj promjene.
Unutarnje iskustvo promjene govori nam to to mi osobno doivljavamo kad se nalazimo u
Zadovoljstvu, Negiranju, Zbunjenosti i Inspiraciji. Vanjski pogled na sobe govori nam kako nas
drugi vide kad se nalazimo u tim sobama (i kako mi vidimo druge!). Razlika izmeu vanjskog i
unutarnjeg doivljaja promjene est je uzrok sukoba izmeu nas i okoline u trenutku kada smo
suoeni s promjenom, a ovaj nam model omoguava da bolje razumijemo zato na promjenu
reagiramo na odreeni nain, kako e na to reagirati naa okolina te kako moemo pomoi i
sebi i drugima da bre i lake prolazimo kroz ciklus promjene.

119

Upravo zbog svoje jednostavnosti, iskustvenog karaktera i pristupanosti, model etiri

sobe promjene ima vrlo iroku primjenu. Najzastupljeniji je zasigurno u organizacijama gdje
se koristi u razvoju, upravljanju promjenama, razvoju timova ili grupa, krizama i upravljanju

konfliktima, medijaciji, razvoju menadmenta ili u ispitivanju (organizacijske) klime.

Nadalje, model se koristi u individualnom i grupnom savjetodavnom radu te u projektima
upravljanja drutvenim promjenama, a izraena je i posebna verzija etiri sobe promjene
koja se koristi u kolama za rad s djecom.
Ono to je takoer posebnost ovog modela jest i to da osim individualne perspektive
omoguava razmatranje psiholokog stanja neke grupe u odnosu na promjenu. Kao to svatko
od nas u nekim svojim promjenama zapinje u Negiranju i Zbunjenosti, isto to se moe
dogoditi i radnom timu, obitelji ili ak drutvu u cjelini. Dug boravak u Negiranju i Zbunjenosti
ima svoj uinak na radne rezultate u organizaciji, kao i kvalitetu ivota u drutvu. U okruenju u
kojima prevladava kultura cenzure (bilo da se radi o radnom timu ili uvrijeenoj drutvenoj
normi) teko je pokrenuti dijalog, potraiti razloge, pokuati razumjeti drugu stranu - a onda je
posljedino teko, ponekad gotovo i nemogue, pokrenuti promjenu. Model etiri sobe
promjene predstavlja praktian i lako razumljiv alat kojim moemo doprinijeti kreiranju
otvorene atmosfere za ozbiljne rasprave o problemima koji zahtijevaju nau panju.
Preporuena literatura:
Janssen, C. (2010). The Four Rooms of Change, A practical everyday psychology, part 1. A&L,
Sweden.
Janssen, C. (2010). The Four Rooms of Change, A practical everyday psychology, part2. A&L,
Sweden.
http://www.pravaformula.hr/hr/upravljanje-promjenama

120


PSIHOFESTOLOGIJA PSIHICKOG
ZDRAVLJA

Nezadovoljni u vlastitoj koi:

nezadovoljstvo tijelom i to na njega utjee
Inja Erceg Jugovi, znanstvena novakinja, Filozofski fakultet u Zagrebu
Slika tijela, nezadovoljstvo tijelom i spolne razlike
Velik broj osoba, osobito djevojaka i ena, nije zadovoljan svojim tjelesnim izgledom.
Uglavnom smatraju da imaju previe kilograma, da im tijelo nije dovoljno vrsto, da su im
neki dijelovi tijela preveliki ili premali ili da nisu dovoljno privlani. to do toga dovodi i jesu li
pritom nae procjene realne?
Slika tijela predstavlja na subjektivni doivljaj vlastitog tjelesnog izgleda i odraava
nae stavove, misli i osjeaje koje imamo o vlastitom tijelu, kako uz cjelokupan izgled, tako i uz
njegove pojedine dijelove i tjelesne funkcije. Slika tijela se mijenja i jedan je od elemenata
samopoimanja pa je tako nain na koji doivljavamo svoje tijelo povezan s nainom na koji
doivljavamo sebe. Subjektivna komponenta slike tijela odnosi se na doivljaj ugode ili
neugode i na zadovoljstvo ili nezadovoljstvo veliinom ili oblikom vlastitog tijela. Kako
odraava na subjektivni doivljaj tijela, nije uvijek usklaena s realnim izgledom tijela i stoga
za mnoge moe postati snaan izvor nezadovoljstva. S obzirom na to da je drutveno
uvjetovani idealan tjelesni izgled dananjice veini nedostian, nastojanje da ga dostignemo
moe dovesti do nezadovoljstva tijelom.
Nezadovoljstvo tijelom predstavlja subjektivnu negativnu procjenu vlastitog tjelesnog
izgleda, dijelova tijela ili nekih njegovih karakteristika, poput veliine i/ili oblika tijela te
vrstoe i veliine miia. Ono se moe kretati od blagog nezadovoljstva nekim dijelovima tijela
pa sve do ekstremnog omalovaavanja vlastitog izgleda. U sri nezadovoljstva tijelom lei
raskorak izmeu tijela kakvim ga vidimo i onog kakvim bismo eljeli da bude. to je taj
raskorak vei, vee je i nae nezadovoljstvo. Upravo to je osnova jedne od vrsta mjerenja
nezadovoljstva tijelom. Na Slici 1 moemo vidjeti primjer grafikih mjera nezadovoljstva
tijelom za ene i mukarce pri emu je zadatak osobe da odabere crte koji, prema njenom
miljenju, najvie odgovara njenom sadanjem tjelesnom izgledu, a potom crte koji najvie
odgovara njenom eljenom/idealnom tjelesnom izgledu. Razlika procjena sadanjeg i

122

eljenog/idealnog tjelesnog izgleda predstavlja razinu nezadovoljstva tijelom. to je ona vea,

osoba je nezadovoljnija svojim tijelom elei biti mravija ili krupnija.

Slika 1. Figure enskog i mukog tijela u Ljestvici procjene crtea ljudske figure (Contour
Drawing Rating Scale CDRS; Thompson i Gray, 1995)
Iako nezadovoljstvo tijelom privlai veliku pozornost zbog uloge koju ima u razvoju
poremeaja hranjenja, depresije i anksioznosti, ono se javlja kod velikog dijela populacije bez
poremeaja i ima vanu ulogu u opem psiholokom funkcioniranju. Dapae, nezadovoljstvo
tijelom se zbog svoje uestalosti u zapadnim kulturama dananjice smatra gotovo
normativnim, i to posebice meu djevojkama kod kojih je, u odnosu na mladie, uestalije. U
mnogim razvijenim zemljama Zapada 40 do 70% djevojaka nezadovoljno je nekim od dijelova
svoga tijela (npr. bokovima, strukom, stranjicom, bedrima), ak 50 do 80% njih eli biti
mravije, a vie od 50% dri dijetu.
Svijest o tijelu se rano razvija. Premda je veina djece zadovoljna svojim tijelom,
prema rezultatima nekih istraivanja djevojice ve u dobi od pet godina poinju izraavati
nezadovoljstvo vlastitim tijelom. Djevojice u dobi od pet do sedam godina nakon izloenosti
slikama lutaka Barbie pokazuju smanjeno zadovoljstvo tijelom te veu elju da budu mravije.

123

Neka istraivanja, meutim, govore u prilog nezadovoljstva tijelom kod djece oba spola pri
emu i djevojice i djeaci u dobi od est godina izraavaju nezadovoljstvo tijelom i zabrinutost
zbog tjelesne teine. Ti se problemi s dobi poveavaju. Razdoblje adolescencije posebno je
kritino za razvoj nezadovoljstva tijelom jer ga obiljeavaju mnogobrojne i drastine promjene
u tjelesnom izgledu. One su kod djevojaka praene porastom tjelesne teine i nakupljanjem
tjelesne masnoe na struku, bokovima, bedrima i stranjici zbog ega ih udaljavaju od
kulturalnog ideala mravosti kojeg tada postaju sve svjesnije. Za razliku od pubertetskih
promjena kod djevojaka, one kod mladia u veoj mjeri pridonose njihovu pribliavanju
idealnom izgledu miiavog mukog tijela irokih ramena, ravnog trbuha te uskog struka i
bokova jer ukljuuju rast u visinu, smanjenje tjelesne masnoe, irenje ramena i dobivanje na
miinoj masi.
Zato smo nezadovoljni svojim tijelom? to na to utjee?
Na nastanak i razvoj nezadovoljstva tijelom utjeu mnogi imbenici koji dolaze iz razliitih
izvora, od onih biolokih, poput dobi, spola i vremena ulaska u pubertet, do psiholokih i
sociokulturalnih (roditelji, prijatelji, vrnjaci, braa, sestre, partneri, mediji).
Openito se moemo sloiti kako u objanjavanju razvoja i odravanja nezadovoljstva
tijelom postoje etiri glavna pristupa:
(1) pristup socijalne usporedbe
(2) pristup sociokulturalnog pritiska
(3) razvojni pristup
(4) pristup negativnog verbalnog komentara (zadirkivanje, negativni komentari i
negativne povratne informacije o tjelesnom izgledu).
Prema pristupu socijalne usporedbe vei rizik za razvoj nezadovoljstva tijelom imaju
osobe koje svoj izgled esto usporeuju s izgledom drugih osoba, posebice onih koje
smatramo

vrlo

privlanima

(primjerice

modelima,

glumcima/glumicama,

pjevaima/pjevaicama), u odnosu na osobe koje to rjee ine. Modeli, glazbenici i glumci u

asopisima, reklamama, glazbenim spotovima, serijama, filmovima i televizijskim emisijama
najee odraavaju drutveno uvjetovani ideal tjelesnog izgleda, a izraena mravost enskog
tijela postala je sinonimom drutvenog ideala enske ljepote dananjice. Modeli enskoga
spola, prikazani u medijima, iznimno su pothranjeni. Takve pothranjene djevojke i mlade ene
124

postaju modeli za usporedbu djevojkama koje osjeaju snaan pritisak medija k postizanju
idealnog tjelesnog izgleda. U medijima se sve vea panja pridaje i idealu muke ljepote kroz
prisustvo miiavih modela mukoga spola.
Pristup sociokulturalnog pritiska vezan je uz prethodno opisani pristup. Prema njemu
su sociokulturalni utjecaji, posebno oni koji ukljuuju tisak i vizualne medije, izvor snanih
poruka o tome koje su tjelesne karakteristike prihvatljive i poeljne, a koje to nisu. Zbog svoje
popularnosti, rairenosti i lagane dostupnosti, televizija, reklame, filmovi, serije, asopisi,
novine i internet, lako i vrlo uinkovito propagiraju idealan tjelesni izgled te imaju veliku mo u
isticanju (ne)poeljnosti odreenih tjelesnih karakteristika. Mediji nam takoer daju ideje i
prijedloge za promjenu tjelesnog izgleda ukljuujui preporuke za provoenje dijeta,
tjelovjebu i primjenu razliitih dodataka prehrani i preparata za promjenu tjelesnog izgleda.
Osim to mogu dovesti do primjene razliitih tetnih i opasnih strategija za promjenu tjelesnog
izgleda i odstupanja u navikama hranjenja, sociokulturalni utjecaji mogu pridonijeti razvoju i
odravanju depresivnosti, anksioznosti, nesigurnosti, krivnje, srama i stresa.
Razvojni pristup usmjeren je na razmatranje vremena ulaska u pubertet i uz njega
vezanog razvoja odreenih tjelesnih karakteristika u odnosu na vrnjake u vlastitoj skupini kao
sredinjeg imbenika razvoja nezadovoljstva tijelom. Prema rezultatima veine istraivanja
djevojke koje rano sazrijevaju (ranije ulaze u pubertet), nezadovoljnije su svojim tijelom i ee
provode dijetu u odnosu na svoje vrnjakinje koje su u vrijeme ulaska u pubertet bile starije.
Tjelesni izgled rano sazrelih djevojaka postaje sve udaljeniji od idealnog izgleda mravog
enskog tijela te su takve djevojke esto manje popularne meu vrnjacima, imaju snieno
samopotovanje i vie razine depresivnosti. S druge strane, rano sazreli mladii u odnosu na
svoje vrnjake koji kasnije sazrijevaju ranije poinju razvijati drutveno poeljne tjelesne
karakteristike koje ih pribliavaju idealu miiavog mukog tijela.
Prema pristupu negativnog verbalnog komentara rana izloenost zadirkivanju u obliku
negativnih primjedbi vezanih uz tjelesni izgled ili tjelesnu teinu i oblik, povezana je s
nezadovoljstvom tijelom, poremeajima hranjenja i naruenim opim psiholokim
funkcioniranjem. Tako su primjerice odrasle ene koje su tijekom adolescencije bile
zadirkivane zbog svog izgleda nezadovoljnije vlastitim tijelom od ena koje to nisu bile.
Djevojke koje su esto zadirkivane zbog svog tjelesnog izgleda sklone su obezvrjeivanju

125

vlastitog tijela te strahu od neodobravanja svoje okoline zbog svog izgleda. ea meta
zadirkivanja vrnjaka su djevojice i djevojke s prekomjernom tjelesnom teinom, meutim
kod djeaka i mladia se zadirkivanje moe javljati u oba sluaja: i ukoliko su iznadprosjene i
ukoliko su ispodprosjene tjelesne teine.
Svaki od navedenih pristupa objanjava ulogu nekih od mnogobrojnih imbenika koji
imaju ulogu u nastanku i razvoju nezadovoljstva tijelom. Meutim, opisani imbenici uglavnom
ne djeluju neovisno jedni o drugima, ve na nezadovoljstvo tijelom utjeu svojim sloenim
meudjelovanjem. Ovi podaci upuuju na vanost osvjetavanja snage koju razni bioloki i
sociokulturalni imbenici imaju na razvoj i odravanje nezadovoljstva tijelom te na
osmiljavanje raznih programa koji bi sprijeili nastanak i razvoj nezadovoljstva tijelom kod
osoba oba spola.
I mi svojim ponaanjem moemo na to utjecati. Izrazito je vano da smo svjesni kako
nai izravni negativni komentari o tjelesnom izgledu, neovisno o tome na koji su aspekt
tjelesnog izgleda usmjereni, imaju izrazito tetan uinak na razvoj slike tijela osobe kojoj smo
ih uputili te kako mogu ostaviti dugorone posljedice ne samo na njezinu sliku tijela, ve i na
njezin osjeaj vlastite vrijednosti i odnose s drugima. Takoer, kada gledamo savrena tijela
mnogih glumaca, glumica, pjevaa, pjevaica i modela, vano je prisjetiti se kako to nisu
realistine reprezentacije stvarnih ljudi te kako o njihovu izgledu brine cijeli tim strunjaka: od
profesionalnih frizera, vizaista, modnih kreatora do osobnih trenera. Njihova su tijela takoer
esto i kirurki tretirana, a fotografije i snimke raunalno obraene.

126

Preporuena literatura:
Ambrosi-Randi, N. (2004). Razvoj poremeaja hranjenja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Costin, C. (2010). Poremeaji prehrane: 100 pitanja i odgovora. Zagreb: Mozaik knjiga.
Kuhar, M. (2005). Medijske reprezentacije tjelesnog izgleda i samopredodba mladih.
Medijska istraivanja, 11, 97-112.
Levine, M.P., Smolak, L. (2002). Body Image: Development in Adolescence. U T.F. Cash, T.
Pruzinsky (Ur.), Body Image: A Handbook of Theory, Research, and Clinical Practice,
74-82. New York: The Guilford Press.
Markey, C.N. (2010). Invited commentary: Why body image is important to adolescent
development. Journal of Youth and Adolescence, 39, 1387-1391.
McCabe, M. P., Ricciardelli, L.A. (2003). Body image and strategies to lose weight and increase
muscle among boys and girls. Health Psychology, 22, 39-46.
Pokrajac-Bulian, A., ivi-Beirevi, I., Vukmanovi, S., Forbes, G. (2005). Nezadovoljstvo
tjelesnim izgledom i navike hranjenja kod studentica i njihovih majki, Psihologijske
teme, 14, 57-70.
Projekt Tko je to u ogledalu? (2013). http://www.petplus.hr/projekt-tko-je-to-u-ogledalu/
Rijavec, M., Miljkovi, D. (2010). Razgovori sa zrcalom. Zagreb: IEP.
Tiggemann, M. (2011). Sociocultural perspectives on human appearance and body image: U:
T.F. Cash and L. Smolak (Ur.), Body Image: A Handbook of Science, Practice, and
Prevention, 12-19. New York: The Guilford Press.

127

emu se smijemo i zato? Psihologija humora

Nina Pavlin-Bernardi, docentica, Filozofski fakultet u Zagrebu i Hrvatski studiji

Pisac E. B. White jednom je rekao da je analiziranje humora kao seciranje abe. Rezultat
zanima samo par ljudi, a aba umre. Unato tome, psihologe je odavno zanimalo koji su
mentalni procesi ukljueni u doivljaj neega kao smijenog, koju ulogu humor ima u naim
interakcijama s drugim ljudima, to je to uope smisao za humor, te je li koristan za nae
psihiko i fiziko zdravlje.
Humor i smijeh predstavljaju univerzalno ljudsko iskustvo javljaju se u svim
kulturama, iako meu njima postoje razlike u sadraju humora i situacijama u kojima je smijeh
prikladan. No, ini se da nije jedinstven samo za ljude jer su istraivai opazili da se i bonobo
majmuni, orangutani i gorile smiju. Iako se njihov smijeh zvukom razlikuje od ljudskog, dogaa
se za vrijeme slinih socijalnih situacija i igre kao smijeh kod djece i beba, tako da vjerojatno
ima iste evolucijske korijene.
Teorije humora
Tijekom prve polovice dvadesetog stoljea najutjecajnija teorija humora bila je psihoanalitika
teorija humora Sigmunda Freuda. Prema Freudu, razlog zato uivamo u vicevima je to to
nam omoguuju da osjetimo zadovoljstvo koje proizlazi iz otputanja primitivnih seksualnih i
agresivnih impulsa. Ne osjeamo se krivi zbog toga jer je na superego privremeno
preokupiran pametnim kognitivnim trikom ukljuenim u vic i esto nismo ni sasvim svjesni
stupnja u kojem vicevi sadre agresivne i seksualne sadraje. Primjer moe biti sljedei vic:
Mu: Zamisli kako odvratno. Upravo sam saznao da je kuepazitelj spavao sa svakom
enom u zgradi osim jedne!
ena: Ah, to mora da je ona utogljena Marika s treeg kata!
Prema psihoanalitikom shvaanju, ovakav vic je smijean ne samo zato to se u njemu
spominje seks, ve i zato to su nai agresivni nagoni osloboeni smijanjem naivnom muu i
eni koja se ovom reenicom izdala.

128

Empirijska istraivanja nisu poduprla ovakvo pojednostavljeno vienje funkcije

humora, no Freudova teorija svakako je usmjerila panju teoretiara na neke od aspekata
humora koje treba objasniti. Freud svakako nije prvi ukazao na povezanost humora i
agresivnosti: jo su Aristotel, Platon i kasnije Thomas Hobbes ukazivali na to da je humor oblik
agresivnosti, a i mnogi kasniji autori zastupali su ovaj pristup. Ta skupina teorija poznata je pod
nazivom teorije superiornosti i prema njima humor dovodi do osjeaja nadmoi osobe nad
drugima, koji ispadaju manje sposobni i inteligentni. Primjeri toga bi bile praktine ale, vicevi
o razliitim etnikim skupinama, crni humor, seksistiki vicevi i slino. U ovo bi spadali i danas
vrlo esti vicevi o plavuama, kao to je sljedei:
Sjedi plavua u autobusu kad ue baba u autobus i pita plavuu:
Moemo li se zamijeniti?
A plavua e:
to, pa da ja budem baba?!?
No, iako neke vrste humora svakako imaju elemente agresivnosti, to svakako nije
tono za sav humor. Teorije nekongruentnosti stoga se usmjeravaju na kognitivne aspekte
humora i manje panje posveuju njegovim emocionalnim i socijalnim aspektima. Prema
njima, smijene su nam stvari koje su neoekivane, neobine i razliite od onoga to normalno
oekujemo. Primjer bi bio sljedei vic:
ena dolazi u duan i pita prodavaicu:
Mogu li isprobati ovu haljinu u izlogu?
Prodavaica: Pa... Ne bi li bolje bilo da je isprobate u kabini za presvlaenje?
Prema autorima koji zagovaraju teoriju nekongruentnosti, ovaj vic nam je smijean jer
prema njegovom prvom dijelu oekujemo da se haljina nalazi u izlogu, ali u drugom dijelu
shvaamo da se pitanje moe interpretirati i na drugi nain i time razrjeavamo
nekongruentnost.
Prema teoriji benigne povrede, novijoj teoriji humora koja nadograuje prethodna
shvaanja humora, neto doivljavamo smijenim ako su zadovoljena tri uvjeta: 1) neto
ugroava ili naruava shvaanje osobe o tome kakav bi svijet "trebao biti", 2) to ugroavanje je
benigno, i 3) obje ove percepcije se dogaaju istovremeno. Tako se, primjerice, duhovitima
mogu percipirati situacije koje ukljuuju krenje socijalnih, kulturalnih, lingvistikih, logikih i

129

moralnih normi. Ako krenje norme doivljavamo preslabim ili prejakim, vic nam nee biti
smijean. Primjerice, religioznim osobama ala koja ukljuuje neku religioznu tematiku moe
biti uvredljiva pa stoga povreda nije benigna i duhovit efekt ale e izostati, dok je netko
drugi moe doivjeti kao benignu i smijenu.
Smisao za humor
to je uope smisao za humor? Oekivano, veina ljudi za sebe misli da ga ima u jednom je
istraivanju ak 94% ispitanika za sebe izjavilo da imaju iznadprosjean smisao za humor,
iako je to statistiki, naravno, nemogue. Smisao za humor se najee definira kao
sposobnost osobe da doivi neke podraaje i iskustva smijenima i da uiva u smijenim
stvarima. No, on zapravo ima puno aspekata sposobnost shvaanja ala i viceva, nain na koji
osoba sama izraava humor i ima duhovite opaske, stupanj u kojem sama aktivno trai
duhovite sadraje koje e itati ili gledati, pamenje za viceve ili smijene dogaaje iz vlastitog
ivota te koritenje humora kao mehanizam noenja sa stresom. Smisao za humor naravno
ovisi o mnotvu faktora, kao to su kultura u kojoj osoba ivi, inteligencija, zrelost, obrazovanje
i kontekst.
Openito, istraivanja pokazuju da su nam ljudi koji imaju smisla za humor privlaniji
od onih koji ga nemaju. Smisao za humor druge osobe poveava nau percipiranu dobit od
prijateljstva ili veze s njom (vea je vjerojatnost da emo uz tu osobu doivljavati ugodne
osjeaje vezane uz smijeh i veselje) i smanjuje percipirani gubitak (manja je vjerojatnost da e
se osoba lako uvrijediti zbog neega ili nas optereivati neugodnim emocijama).
Takoer, privlaniji su nam ljudi koji se smiju naim alama. Tako su u jednom
eksperimentu od sudionika traili da ispriaju vic drugoj osobi istog spola, koja je zapravo bila
suradnik eksperimentatora (no to ispitanici nisu znali). Polovici sudionika druga osoba se
smijala na ispriani vic, a polovici nije. Takoer, dio sudionika je dobio informacije o drugoj
osobi prema kojima je ta osoba imala stavove i uvjerenja o drutvenim pitanjima koji su bili
vrlo slini njihovima, a dio informacije prema kojima su im stavovi i uvjerenja razliiti. Nakon
toga su trebali procijeniti drugu osobu i koliko im je privlana za daljnje druenje.
Kao to su autori i predvidjeli, najprivlanijima su procijenjene osobe koje su se smijale
ali sudionika i imale sline stavove njima. Meutim, osobe koje su se smijale vicu ispitanika, a
imale su razliite stavove od njih percipirane su puno privlanijima od osoba koje su imale
130

razliite stavove, a nisu se niti smijale vicu. Autori istraivanja zakljuili su da smijanje osobe
njegovom vicu ispitaniku pokazuje da cijeni njegov smisao za humor i, tovie, da imaju slian
smisao za humor, to doprinosi osjeaju bliskosti.
Humor i mentalno zdravlje
Na smisao za humor danas se ne gleda samo kao na vrlo poeljnu karakteristiku linosti, nego i
kao na vrlo bitnu komponentu mentalnog zdravlja. U istraivanjima se pokazalo da je
negativno povezan s depresijom, pesimizmom i zabrinutou oko razliitih ivotnih pitanja.
Pokazalo se da je i koritenje humora dobra strategija za noenje sa svakodnevnim stresom i
da su osobe koje ga koriste pri suoavanju sa stresom zadovoljnije i manje anksiozne.
Treba rei i da nisu sve vrste humora podjednako korisne: pokazalo se da su razliite
vrste humora razliito povezane s ishodima vezanima uz psiholoku dobrobit. Osobe koje
humor koriste preteno kako bi ismijavale druge i sklone su sarkastinim primjedbama, ali i
osobe koje ga esto koriste kroz samoporaavajue strategije kao to je ismijavanje samih sebe
pred drugima, ee iskazuju i da su loijeg raspoloenja, pod stresom, anksiozne i procjenjuju
odnose s drugima loijima. Osobe koje koriste humor kako bi razveselile sebe i druge i podigle
raspoloenje ee iskazuju i da su zadovoljnije odnosima s drugima, manje su anksiozne i
manje pod stresom. No, treba napomenuti da su ova istraivanja korelacijska, tako da ne
moemo govoriti o uzrono-posljedinim vezama.
Humor je vaan i u ljubavnim vezama: istraivanja su pokazala da su osobe koje
procjenjuju da njihov partner ima dobar smisao za humor zadovoljnije vezom. Takoer, osobe
koje su u sretnom braku esto svoje zadovoljstvo brakom pripisuju, bar dijelom, humoru i
smijehu koji dijele s partnerom.
Do sada se vrlo malo istraivanja bavilo time moe li se smisao za humor poboljati i
moe li se nauiti koristiti ga na zdrave naine, no ona koja jesu pokazuju da uvjebavanje
drugog, duhovitog pogleda na stresne situacije moe biti vrlo korisno i umanjiti stres.
Stoga ovo poglavlje zavravamo vicem koji je zauzeo visoko mjesto po procjenama
duhovitosti u meunarodnom istraivanju objavljenom na stranici www.laughlab.co.uk:
Sherlock Holmes i doktor Watson poli su na kampiranje. Nakon obilne veere i boce
vina legli su u ator spavati. Nekoliko sati kasnije Holmes budi Watsona: "Pogledaj u

131

nebo i reci mi to vidi", kae mu. "Vidim milijune zvijezda, Holmes", odgovara mu
ovaj.
"to iz toga zakljuuje?", pita ga detektiv.
Watson sada eli ispasti pametan pa krene: "Sa stajalita astronomije zakljuujem da
su to milijuni galaksija i planeta. Astroloki primjeujem da je Saturn u Lavu.
Meteoroloki, zakljuujem da e sutra biti lijep dan"
Holmes ga prekide: "Idiote jedan! Netko nam je ukrao ator!"
Preporuena literatura:
Freud, S. (1928). Humour. International Journal of Psychoanalysis, 9, 1-6.
Lefcourt, H. M. (2001). Humor: The psychology of living buoyantly. New York: Kluwer
Academic.
Martin, R. A. (2007). The psychology of humor: An integrative approach. Burlington, MA:
Elsevier Academic Press.
McGraw, A. P. i Warren, C. (2010). Benign violations: Making immoral behavior funny.
Psychological Science, 21(8), 1141-1149.
van Hooff, J. A. i Preuschoft, S. (2003). Laughter and smiling: The intertwining of nature and
culture. U: F. B. M. de Waal i P. L. Tyack (ur.), Animal social complexity: Intelligence,
culture, and individualized societies (str. 260287). Cambridge, MA: Harvard
University Press.

132

Ispriat u ti priu: Terapijske prie u radu s djecom

Mirna agalj, Lucija oga, Antonia osi, Ivana Glava, studentice psihologije, Filozofski
fakultet u Zagrebu
Katarina Lonari, psiholog pripravnik na Odjelu za hematologiju i onkologiju, Klinika za
djeje bolesti Zagreb
Ana Muak, psiholog pripravnik, DV Mali istraiva
Gordana Kuterovac Jagodi, izvanredna profesorica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Koliko esto priate djeci prie? Vjerojatno s godinama sve manje i manje. Puno ljudi vjeruje
kako su prie namijenjene samo mlaoj djeci i slue kako bismo ih lake naveer uspavali. to
su djeca starija, to se manje susreu s priama, a vie s obvezama i jurnjavom od jedne
aktivnosti prema sljedeoj, to se nagradi novim raunalom ili mobitelom. Ipak, moemo se
zapitati je li dobro slikom na ekranima zamijeniti matu i kreativni pogled djeteta na svijet?
Djeca vole provoditi vrijeme s roditeljima, a prianjem pria im to omoguujemo. Dok
televizijski programi nude gotove sadraje koje djeca uglavnom pasivno prihvaaju, prianje
pria omoguava djeci da postanu aktivna i u mati stvaraju svoje unutarnje svjetove. Osim
toga, prie imaju brojne pozitivne uinke na djeji razvoj, tako da je dobro znati neto o tome
kakve prie postoje i kako ih koristiti.
Pored toga to je iznimno vano za razvoj mate, redovito pripovijedanje moe pomoi
u razvijanju govora, emocionalnom, socijalnom i kognitivnom razvoju. Kroz poveavanje
rjenika i bogaenje komunikacijskih vjetina pomaemo im u razvoju govora, dok
uspostavljanjem pravila i zajednikim provoenjem vremena potiemo socijalni razvoj djeteta.
Kroz prianje pria, dijete moe nauiti prepoznavati emocije, razviti empatiju s likovima ili
ojaati privrenost i bliskost s pripovjedaem (bio to roditelj, baka, djed, teta u vrtiu ili netko
drugi) te time potiemo emocionalni razvoj. Uz razvoj mate, prie utjeu i na ostale aspekte
kognitivnog razvoja tako to pomau razvitak i ojaavanje pamenja, koncentracije,
zakljuivanja i sposobnosti rjeavanja problema. U nastavku teksta objasnit emo i opisati
jednu vrstu pria, a to su terapijske prie koje, pored navedenih znaajki, imaju neke svoje
zakonitosti po kojima se izvode te naine na koje djeluju.
Terapijske prie su prie koje pomau djetetu vratiti izgubljenu psihiku ravnoteu.
Vraanje ravnotee moe se odnositi na irok raspon situacija u kojima se dijete nalazi.
133

Primjenjive su na bilo kakav oblik neravnotee u djetetovu ivotu, no esto se koriste u radu s
djecom koja su traumatizirana, imaju emocionalne tekoe ili tekoe u ponaanju.
Emocionalnu neravnoteu u djetetovom ivotu moe izazvati bilo to - bolest, preseljenje,
ljutnja, agresivno ponaanje, nesigurnost, strah... Terapijsko prianje pria je njean i lagan, a
ipak uinkovit nain rjeavanja problema s kojima se djeca susreu, u svakodnevnom ivotu
kao i u vlastitom razvoju. One omoguuju djeci putovanje kroz matu, aktivno sudjelovanje u
vlastitom razvoju umjesto prihvaanja gotovih lekcija ili uputa za ponaanje. Terapijske prie u
simbolikom obliku sadre situacije koje dijete proivljava, a djeluju preko razumijevanja
situacije na svjesnoj i nesvjesnoj razini. U psihologiji se esto terapijske prie zovu
terapeutskim metaforama zato to osnovna misao bajke tj. prie nije dana izravno u moralnoj
pouci, ve je predstavljena u prenesenom znaenju koje olakava njezino prihvaanje.
Terapijske prie se stoga temelje na identificiranju problema, pronalaenju metafore za njega i
uklapanja te metafore u priu, a djetetu se ostavlja prostor za zakljuivanje i primjenu.
Moda se pitate kakve su to terapijske prie i po emu su posebne. Istina je da zapravo
sve prie mogu imati terapijski potencijal u nekoj mjeri. Ako pria izaziva smijeh, pla ili bilo
koju drugu emociju, ona kroz emocionalni doivljaj djeluje terapijski na dijete. Sjetimo se da i
nama samima i smijeh i suze mogu pomoi. Ipak, postoje odreeni modeli za pisanje
terapijskih pria koji se ee koriste. Jedan od tih je koritenje trodijelne strukture: metafora,
putovanje i rasplet. Za poetak moramo imati cilj prie. Primjerice, to moe biti neko djetetovo
ponaanje koje smatramo nepoeljnim. Neka ponaanja moemo vidjeti kao problematina,
primjerice kad dijete tipa druge ili razbacuje stvari, stoga nam cilj moe biti smanjiti
vjerojatnost pojave tih ponaanja. Nadalje, moramo pronai metaforu za to ponaanje.
Metafora se odnosi na pronalaenje imaginativne poveznice, tj. usporedbe. Ona slui kako bi
proirila djetetov pogled te kako bi mu, prikazujui jednu stvar kao neku drugu, osvjeila
percepciju. Dijete e biti spremnije sasluati priu ako ne shvati na poetku da se radi o njemu.
Tako, umjesto prie o djetetu koje tipa druge, iskoristimo metaforu raia koji svojim
klijetima gnjavi prijatelje, a umjesto djeteta koje razbacuje svoje stvari, iskoristimo kao glavni
lik metlicu koja bi trebala mesti i istiti. Moe se initi teko, ali metafore zapravo moemo
pronai bilo gdje. ivotinje su neiscrpan izvor metafora jer se esto neke osobine veu za
odreene ivotinje. Na primjer, srna je plaha pa bi mogla biti dobra metafora za priu o

134

srameljivom djetetu. Vrane su kretave pa s tim moemo povezati brbljavost uenika u

razredu. Metafore obino odgovaraju simptomu i teini situacije, no sustavno predstavljanje
metafora, ak i onih koje ne odgovaraju stvarnim problemima djeteta, rezultiraju razvojem
mehanizama samopomoi, tj. sposobnosti da dijete u svakoj situaciji potrai snagu u sebi,
vjeruje u uspjeh i tei ostvarenju cilja. Metaforiki likovi u terapijskoj prii imaju pozitivne ili
negativne uloge. Negativne uloge simboliziraju prepreke i smetnje koje izbacuju situaciju iz
ravnotee, dok pozitivne uloge simboliziraju pomo koja dovodi situaciju u ravnoteu.
Vrijednost metafora u terapijskim priama lei u izgradnji imaginativne poveznice izmeu
neravnotee i onoga to moe vratiti ravnoteu u djetetov ivot.
Nakon to smo smislili metaforu, slijedi putovanje. Ono se odnosi na strukturiranje
radnje te stoga vodi dijete od neravnotee prema cjelovitom rjeenju. U tome puno pomau
karakteristike likova u prii. Oni ne ekaju da se problem sam rijei i ne oekuju da e im drugi
sami od sebe pomoi. Naprotiv, oni u sebi pronalaze nove sposobnosti i djeluju prema njima te
uspijevaju usvojiti nove strategije suoavanja s problemom. Putovanje se temelji na napetosti
koja raste s razvojem prie, pri emu radnja prati neravnoteu u ponaanju da bi se dolo opet
do cjelovitoga i pozitivnog raspleta. Priu zakljuujemo raspletom koji slui za ponovno
uspostavljanje ravnotee. Svakako, rasplet bi morao biti pozitivan da uspije motivirati dijete na
djelovanje u slinoj situaciji. Ukoliko namee osjeaj krivnje djetetu za ponaanje koje elimo
promijeniti, moe se dogoditi da se dijete ne poistovjeti s priom, ne doivi napredak lika u
prii kao neto pozitivno te time ne uspije usvojiti poruku prie.
Dakle, terapijska pria odraava problem slian onome s kojim se dijete nosi. Ona je
potrebna kako bi ono ulo priu o likovima koji su uspjeli nadii sline probleme i nudi
inspiraciju za rjeenja koja bi djeca mogla iskoristiti u vlastitom ivotu. Zapravo je tek osnova
na kojoj se zatim gradi komunikacija s djecom. Temom ih potaknemo na razmiljanje o
likovima i poistovjeivanje s njima. Na taj nain im pruamo nadu i motiviramo ih - ako junak
prie moe rijeiti svoj problem, mogu i oni uiniti neto slino za sebe. Pokazujemo im da nije
loe bojati se, ali bitno je nauiti da se strahovi mogu nadvladati. Potiemo ih na aktivno
razmiljanje i predlaganje ideja za rjeenje. Pritom se ne trebamo ustruavati od ponavljanja
istih pria. Djeca ponekad vole uti istu priu vie puta jer to pomae razvoj privrenosti
izmeu djeteta i pripovjedaa prie te razvija osjeaj bliskosti, povjerenja i sigurnosti.

135

Prie nisu arobni tapi koji e odmah promijeniti ponaanje. Stoga je bitno uvati se
prevelikih oekivanja. Prie ne moraju biti i nisu savrene, no uz dranje nekih od navedenih
pravila, mogu biti bolje. Sami ete odabrati elite li priu proitati ili ispriati svome djetetu.
Pripovijedanje iziskuje vei napor jer iziskuje uenje prie napamet, no bez sumnje je ivlji i
osobniji nain njezina iznoenja. Svejedno, oba naina imaju svoje mjesto. Primjerice,
preraivanje prie u igrokaz ili lutkarsku predstavu moe ojaati poruku same prie. Uostalom,
rekviziti se mogu koristiti na razliite naine. Njih moemo dati djetetu kao dar i podsjetnik na
priu, a moemo se igrati s djetetom rekvizitima tijekom prianja prie. Takoer, esto najbolje
ideje dobijemo upravo od djece pa je bitno sluati to ih zanima. Inspiracija se moe nai i u
prirodi, u klasinim djejim priama i bajkama. Neizostavno je razgovarati s djecom o prii
nakon itanja, provjeravati kako su je razumjeli te zajedniki rjeavati nedoumice i dileme. Na
te sve naine dijete prima nae osjeaje o problemima i naa iskustva koja mu pomau u
razvoju i koje pojaavaju poruku prie.
Terapijske prie daju poticaj za promjenu ponaanja iznutra, samoinicijativno, i upravo
zbog toga je taj pristup dugorono uspjean te je uinkovitiji od pokuaja promjene izvana. Sva
ponaanja se odvijaju u kontekstu te ne postoji popis pria za svaku situaciju. Upravo ste vi,
roditelji, savjetnici, uitelji i prijatelji, oni koji su u izravnom dodiru s odnosima, kontekstom i
individualnim karakteristikama djece. Ba zato ste u najboljoj poziciji za stvaranje pria za
specifine potrebe djeteta.

136

Koritena i preporuena literatura:

Oaklander, V (1996). Put do djejeg srca: getaltistiki psihoterapijski pristup djeci. Zagreb:
kolska knjiga.
Ortner, G. (1998). Bajke koje pomau djeci. Prie protiv straha i agresivnog ponaanja te sve
to trebate znati kada ih itate djeci. Za djecu od 3 do 7 godina. Zagreb: Mozaik knjiga.
Ortner, G. (1999). Nove bajke koje pomau djeci. Prie o svai, strahu i nesigurnosti te ono to
bi roditelji trebali znati o tome. Za djecu od 6 do 10 godina. Zagreb: Mozaik knjiga.
Perrow, S. (2010). Bajke i prie za laku no: terapeutske prie za djecu. Velika Mlaka:
Ostvarenje.
Perrow, S. (2013). Iscjeljujue prie II. 101 terapeutska pria za djecu. Velika Mlaka:
Ostvarenje.

137

Zato nam rak zaplete jezik?

Kako mogu biti podrka osobi oboljeloj od maligne bolesti
Ana Majdani, psiholog, Psihijatrijska bolnica Sv. Ivan, Zagreb
Danas, naalost, mnogi od nas imaju nekoga u svojoj blizini (lana obitelji, prijatelja, susjeda,
kolegu, poznanika) oboljelog od neke maligne bolesti, u narodu reeno raka. Postupci
dijagnosticiranja bolesti za osobu predstavljaju stresno razdoblje koje svoj vrhunac doivljava
onog dana kada je konana dijagnoza oboljelome priopena (veina oboljelih vrlo se jasno i
nakon dueg perioda moe prisjetiti upravo tog trenutka). Poznato je da veliki broj oboljelih
tijekom prve godine od dijagnosticiranja bolesti prolazi kroz dugotrajne razliite stresove koji
kao posljedicu ostavljaju potekoe na kognitivnom i emocionalnom planu, ali i openito u
samom funkcioniranju. U tom razdoblju dominira niz neugodnih osjeaja kao to su tuga,
ljutnja, krivnja, nevjerica, a koji su praeni stalno prisutnim strahom kako od trenutnih
dogaanja tako i od neizvjesne budunosti. Za dio oboljelih ovi osjeaji poprimaju toliki
intenzitet da je mogu razvoj depresije, anksioznosti, paninih napadaja ili posttraumatskog
stresnog poremeaja. Reakcija na bolest ovisit e naravno kako o biolokim imbenicima i
djelovanju farmakoloke terapije, tako i o osobinama pojedinca, ali i o okolini u kojoj boravi.
Suvremena istraivanja smatraju okolinu, u vidu socijalne podrke, jednim od znaajnih
imbenika u oporavku od maligne bolesti. Socijalna podrka oboljelima najea je putem
kontakata s najbliim lanovima ue i ire obitelji, sa svojim partnerom, prijateljima i strunim
osobljem. No, uzevi u obzir da bolest ostavlja znaajne posljedice i na blinje, u vidu osjeaja
ljutnje, tuge, bespomonosti, straha, nemoi, vrlo esto je komunikacija izmeu oboljelog i
blinjih naruena. Dijagnoza maligne bolesti namee promjene u svim odnosima i nainima
komunikacije u tim odnosima, koji se nuno mijenjaju. Na primjer lan obitelji, partner ili
prijatelj mogu u potpunosti negirati bolest, biti uplaeni, tuni ili pak izrazito ljuti na oboljelog.
Sve te reakcije su oekivane i normalne u poetku bolesti, a i za vrijeme prilagodbe okoline.
U praksi s jedne strane su oboljeli, koji su tokom lijeenja i oporavka izmoreni
reakcijama okoline i postavljanjem pitanja i davanjem savjeta tipa: bit e sve u redu, ne
brini; misli pozitivno; znam kako se osjea; je l' ti rekao doktor koliko ti je ostalo, to
zlo dogaa se svima okolo i slino. U isto vrijeme susreemo se s lanovima obitelji,

138

partnerima i prijateljima koji brinu, ele pomoi, neto rei ili napraviti kako bi pomogli
oboljelom, no ne znaju kako.
Iako e komunikacija s osobom oboljelom od maligne bolesti bitno ovisiti i o naem
odnosu s njom i prije same dijagnoze, pomau nam neke od slijedeih smjernica:
Aktivno sluanje
Oboljela osoba vam je sigurno bitna i stalo vam je do nje, pa je trebate za poetak posluati.
Osobu sluajte na aktivan nain, to znai usmjerite panju na ono to ona govori i osjea te
uzvratite vlastitim rijeima o tome kako ste razumjeli njene rijei. Aktivnim sluanjem
iskazujete potivanje tueg miljenja i osjeaja te na taj nain omoguujete oboljelome da se
osjea ugodno, da vam vjeruje i da lake iskae sve ono to eli. Pri tome ne trebate prekidati
oboljelog, davati savjete ili osuivati ga.
Postavljanje pitanja
Moete postavljati pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. Otvorena pitanja zapoinju sa rijeima
to, tko, gdje, koliko, kada, kako. Potiu i produbljuju komunikaciju. Pitanja zatvorenog tipa,
koja poinju sa da li, jeste li, znate li, na neki nain ne potiu komunikaciju i sugovornika
stavljaju u pasivniju ulogu. U razgovoru s oboljelima uvijek pokuajte s pitanjima otvorenog
tipa, a posebice izbjegavajte pitanja zato, jer djeluju agresivno i optuujue. Na primjer
moete pitati: Kako ti je danas?, umjesto: Zato si danas tako izmoren i iscrpljen?.
Iskazivanje emocija
Nemojte se bojati iskazati svoje osjeaje. Karcinom ne predstavlja normalnu pojavu, te zbog
toga oboljeli ne oekuje da se vi osjeate ugodno. Iskaite svoje osjeaje ukoliko imate potrebu
(npr. Osjeam se zbunjeno, ne znam to bih ti rekao.). Ukoliko dobro poznajete oboljelog
sigurno ete moi prepoznati kako se osjea, je li tuan, ljut, zabrinut. Ono to e nam jo vie
pomoi u prepoznavanju emocija kod drugih je opaanje govora tijela, tona glasa, ali i rjenika
koji oboljeli koristi. Npr. oboljeli moe rei: Umoran sam od svega, nekad mi se ini da neu
jo dugo izdrati.. Umjesto da krenemo sa savjetima i bodrenjem moemo rei (parafrazirati):
Vidim da ti je teko, da se osjea bez energije.

139

Razgovor o bolesti, ali i o drugim aktivnostima

Ukoliko je oboljeli spreman na razgovor o bolesti priajte s njim o tome. Pokuajte se i vi
informirati o bolesti, kako bi vam bilo lake razumjeti kroz to oboljeli prolazi i kako bi mogli
lake o tome razgovarati. Ponekad oboljele blinji iskljue iz svakodnevnih aktivnosti i
dogaanja te ih na taj nain uine izoliranim i osamljenim. S oboljelima moete dijeliti
informacije o svakodnevnim aktivnostima i dogaanjima, pa e oni tada i dalje imati osjeaj
pripadnosti i vanosti u svojoj okolini. Priajte s njima o svemu onome to se trenutno dogaa
vama, to se dogaa u gradu, svijetu, s vaom najdraom nogometnom momadi ili onome to
interesira vas ili oboljelog.
Druenje
Kako emo komunicirati s oboljelim i kakav emo odnos s njim imati nakon dijagnoze, uvelike
e ovisiti i o naem odnosu koji smo imali s njim prije toga. Ukoliko je na prijanji odnos bio
ispunjen humorom nema razloga da i dalje ne bude takav. Vano je da smo u komunikaciji
iskreni i ukoliko se osjeamo nelagodno i teko da to moemo podijeliti i s drugima.
Ukoliko ste previe zbunjeni, zabrinuti, tuni, a vezano za odnos sa blinjim oboljelim
od maligne bolesti, uvijek moete potraiti savjet i podrku i od psihologa koji e vam pomoi
preispitati svoje osjeaje i odnos prema oboljelom.
Preporuena literatura:
Kemec, L. (2004). Kaete rak...pa ta onda. Vinkovci: Matica Hrvatska i Liga protiv raka
Vinkovci.
Miljkovi, D. i Rijavec, M. (2001). Razgovori sa zrcalom. Zagreb: IEP.
Prirunik Emocije i karcinom. Zagreb: Udruga Sve za Nju.

140

Deset koraka do psihikog zdravlja

Tanja Jurin, via asistentica, Filozofski fakultet u Zagrebu

Anita Lauri Korajlija, docentica, Filozofski fakultet u Zagrebu i Hrvatski studiji
U svakodnevnom ivotu esto se uje izreka: Dobro je, najvanije je da smo zdravi. No
najee upravo tjelesno i psihiko zdravlje uzimamo zdravo za gotovo dok nam se ne dogodi
bolest. Suvremena medicina i psihologija nude nam preporuke kako da ouvamo i/ili
postignemo to zdravlje i sprijeimo i/ili odgodimo bolest.
to znai biti psihiki zdrav? Psihiko zdravlje oznaava ravnoteu u svim aspektima
ivota: drutvenom, tjelesnom, emocionalnom, ekonomskom i psihikom. Postizanje
ravnotee svatko od nas ui i to je proces koji ovisi o razliitim imbenicima, a jedan od njih je
nain na koji razmiljamo o sebi, drugima i stvarima koje nas okruuju. U tekstu koji slijedi
navedene su i ukratko opisane smjernice koji bi vam mogle pomoi u postizanju ravnotee i
unaprjeenju toga kako se osjeate.
1. Zbog ega ste sretni? Kako biste unaprijedili svoje raspoloenje i prepoznali svoje
dobre strane, uzmite papir i olovku te napiite pet do deset stvari koje imate, a drugi nemaju i
sretni ste zbog toga (zbog toga to ih vi imate, a ne to ih oni nemaju). Pri tome pratite svoje
raspoloenje prije i nakon zapisivanja. Istraivanja pokazuju da se nakon ove, vrlo jednostavne
vjebe, ljudima pobolja raspoloenje. Uinak vjebe na raspoloenje ogranienog je trajanja,
no papir uvijek moete sauvati i pogledati kad god mislite da je potrebno ili pak popis moete
ponovno napisati i nadopunjavati.
2. Crno-bijeli svijet. Preformulirajte svoje negativne osobine u pozitivne. Bogatstvo
rjenika omoguava nam da iste stvari nazovemo razliitim imenima. Pitanje je samo kako e
nam zvuati. Ako ste, na primjer, o sebi mislili da ste spori i to vidjeli kao neto negativno,
pokuajte razmisliti kako vam zvui pozitivna varijanta istoga, a to je da ste osoba koja dobro
promilja o stvarima prije nego ih uini. Ako u ovom trenutku pomiljate kako se na ovaj nain
zavaravate, promislite o tome to je zapravo istina. Ako neke stvari ne moete mijenjati,
moda nije loe nazvati ih onim imenom s kojim ete se barem osjeati bolje. Isto moete

141

uiniti i za negativne osobine vama bliskih osoba. Na taj nain ete ih moda lake prihvatiti i
imati manje nesuglasica ili svaa.
3. Hou i elim umjesto moram i trebam. Suoite se sa svojim izjavama moram i
trebam. Melje me, stalno neto trebam i moram, stalno neto treba napraviti, stalno neto
treba nabaviti, stalno neto treba oistiti. Ako ste i vi jedna od osoba koja misli i ivi na
ovakav nain, pokuajte to osvijestiti i preformulirati svoja Moram i Trebam u elim i Hou. Na
taj nain vraate kontrolu u svoje ruke i stvari ete initi motiviranije, a samim time bre i
lake. Ova jednostavna vjeba pomoi e vam i u shvaanju to su stvari koje elite i hoete, a
to one koje ne elite i neete uiniti.
4. Ako vam ivot ponudi limun, napravite limunadu. Nema osobe koja nije doivjela
vee ili manje probleme odnosno bila izloena negativnim ivotnim dogaajima. Kada se oni
dogode, potrebno nam je vrijeme za oporavak, no suoavanje svakako moe biti unaprijeeno,
a vi poteeni daljnjih neugodnih emocija i nezdravog savakavanja proivljenog. U
psihologiji je poznato kako postoje pojedinci koji se bre i lake usmjeravaju na neke pozitivne
strane negativnog dogaaja. To zapravo moe svatko. Potrebno je problem sagledati kroz
razliite okvire. Upravo takav nain razmiljanja pokazuje staro narodno vjerovanje da je znak
sree kada nas pogodi izmet ptice u letu. Jer zamislite kako bi bilo da krave lete.
5. Put ka srei. Razrijeite ve jednom s mitovima o srei te se suoite s neugodnim
emocijama. U dananjem svijetu imperativ je biti sretan i onaj tko to nije veinu vremena,
osjea se loe. No to zapravo znamo o srei. Srea je emocija koja je najmanje postojana,
drugim rijeima nije prirodno stalno stanje sree. Ako ovo prihvatite bit e vam lake nositi
se s injenicom da evo ba danas niste nita posebno sretni. S druge strane vano je nauiti
prepoznati i tolerirati vlastita neugodna emocionalna stanja jednom kada se ona jave. Na ovaj
nain vae emocije nee biti prijetnja od koje se trebate spasiti ve suputnik koji daje boju
vaoj sadanjosti.
6. Opustite se. Gotovo svi bi imali koristi od uenja i prakticiranja relaksacije. U
situacijama kada doivljavate neugodne emocije (strah, ljutnju, tugu), jaini osjeaja doprinose
i promjene koje osjeamo u tijelu. Relaksacija upravo ima za cilj promijeniti odnosnoumiriti
tjelesne manifestacije neugodnih emocija. Postoji vie naina kako se moete opustiti, no
najjednostavniji je svakako duboko trbuno disanje. Sjednite i koncentrirajte se na disanje.

142

Udiite polako na nain da osjetite kako vam se trbuh napuhuje. Na taj nain bit ete sigurni da
pomiete oit i da ste duboko udahnuli. Potom izdiite neto due nego li je trajao udisaj.
Ponovite to nekoliko puta i pratite razliku u tjelesnom i emocionalnom stanju. Osim uinka koji
relaksacija ima na tijelo, ona svakako ima i ulogu u preusmjeravanju panje. Opazite kako
tijekom ove vjebe niste uspijevali puno misliti o problemima zbog kojih ste se moda osjeali
loe jer ste morali misliti na trbuh, disanje i izdisanje.
7. Nauite kako se efikasnije rjeavaju problemi. Svi smo svakodnevno izloeni
ivotnim problemima ili izazovima. Koritenje strategija rjeavanja problema omoguit e vam
da sagledate sve mogunosti koje su vam na raspolaganju vezano uz konkretan problem te da
odaberete onaj koji vam se ini najefikasnijim. Uzmite malo vremena i papir i olovku. Napiite
tono koji je va problem, potom si dajte mati na volju i zabiljeite sva rjeenja kojih se
moete domisliti, bez obzira koliko vam se inila nemoguima. Ako zapnete, zamolite druge da
vam daju nove prijedloge. Nemojte uriti, ostavite popis neko vrijeme te e vam dodatne ideje
doi kasnije. Potom napravite listu prednosti i nedostataka za svako od rjeenja. Vrlo brzo ete
vidjeti koje e se rjeenje pokazati najprihvatljivijim. Provjerite je li vam to rjeenje bilo
efikasno, i ako nije, ne oklijevajte pokuati s drugim. Vano je znati da pisanje stvari na papir
potie proces promiljana.
8. Okrenite se prema bliskim drugima. Dobro je poznato da su boljeg psihikog zdravlja
oni pojedinci koji imaju bolju socijalnu podrku. Usmjeravanje na ljude za koje vjerujemo ili
znamo da e nam biti oslonac ili podrka kada nas snae nevolja, moe nam pomoi da lake,
bre i s manje posljedica proemo kroz nepovoljna razdoblja. Nabrojite koliko prijatelja ili
lanova obitelji imate kojima bi se mogli obratiti s problemom ili im se poaliti. Oni su svakako
resurs koji vam pomae na razliite naine i od neizmjerne su vanosti. Stoga ulaite u
socijalne odnose, to se uvijek isplati.
9. U zdravom tijelu zdrav duh. Budite tjelesno aktivni. Istraivanja pokazuju da je kod
pojedinaca koji su vjebali umjereno zahtjevne vjebe tijekom dvotjednog razdoblja, za razliku
od onih koji to nisu inili, dolo do unaprjeenja raspoloenja. Ovi su nalazi vie puta
znanstveno potvreni pa nema razloga da nakon itanja ne poete u 30-minutnu etnju
ubrzanim hodom.

143

10. inite ono to volite. S obzirom da nam je ivot ponekad ispunjen brojnim
obavezama, nastojte im vie vremena iskoristiti radei ono to volite (sluajte omiljenu
glazbu, prionite hobijima, rekreirajte se, pecite kolae, druite se s drugima, razgovarajte o
problemima). Samo malo preslagivanja rasporeda omoguiti e vam da u svakom danu naete
makar nekoliko trenutaka za sebe. Iskoristite ih, zasluili ste.
Preporuena literatura:
Miljkovi, D. (1997). Zapisi iz tri enska kuta - psihologija svakodnevice. Zagreb: IEP.
Miljkovi, D. i Rijavec, M. (2004). Tri puta do otoka sree. Zagreb: IEP.
Rijavec, M. i Miljkovi, D. (2004). Kako postati i ostati nesretan. Zagreb: IEP.

144

Progresivna miina relaksacija:

koristan alat u borbi protiv stresa
Svjetlana Salkievi, znanstvena novakinja, Filozofski fakultet u Zagrebu
Svakodnevni je ivot pun razliitih izazova koji nas mogu dovesti u psihiko i fiziko stanje koje
je neugodno i u kojem ne elimo dugo ostati. Ponekad to stanje traje tako dugo da postane
novo normalno stanje organizma. U borbi protiv takvih fizikih stanja moe pomoi
progresivna miina relaksacija (PMR), metoda koja nam pomae u borbi protiv tjelesne
napetosti, a koja djeluje viestruko: sniava tlak, usporava rad srca, smanjuje napetost miia,
usporava metabolizam i pomae u kontroli miljenja. Redovitim uvjebavanjem mogue je
toliko dobro razviti kontrolu nad tijelom, da se gotovo trenutno moete opustiti u bilo kojoj
situaciji, jer ste vie svjesni svojeg tijela i njime znate bolje upravljati. Sastavni je dio
kognitivno-bihevioralnih terapija u tretmanu svih vrsta anksioznosti te je primjenjiva u irokom
spektru situacija, pri emu se uvjebava s terapeutom kako bi se to lake i uspjenije usvojila.
Disanje
Prilikom vjebanja PMR vano je obratiti panju na disanje. Disanje je automatska tjelesna
reakcija koju moemo kontrolirati (za razliku od otkucaja srca) - prisjetite se napuhavanja
balona ili zranog madraca. Takoer ga je mogue uvjebati, emu su nam svjedoci
profesionalni pjevai, kao i ronioci na dah.
Disanje prati nae emocionalno stanje i u situacijama stresa se mijenja jer tijelo
oekuje fiziku reakciju (borbu ili bijeg) te poinjemo disati dublje i bre kako bismo se mogli
uinkovito obraniti. No, disanje moemo kontrolirati i na taj nain smiriti svoje tijelo i dati mu
znak kako situacija nije toliko, ili uope, opasna za nae preivljavanje. Bitno je imati na umu
kako je disanje, kao i progresivnu miinu relaksaciju, potrebno uvjebavati u situaciji kada ne
osjeamo stres, da bismo ih mogli kasnije primijeniti kada smo pod stresom.
Sada emo opisati kako moete uvjebati pravilno disanje.
Sjednite oputeno i nemojte kriati noge. Opustite ramena i gornji dio prsnog koa te
opustite eljust. Zrak udahnite kroz nos tako da se trbuh ispupi (to moete provjeriti
ako na njega stavite ruke). Diite do dubine koja vam je prirodna. Nakon kratkog

145

zadravanja zraka izdahnite kroz usta, to polake moete a da to inite bez

naprezanja. Kad prvi puta ponete vjebati dobro je brojati u sebi: udiete etiri
sekunde, zadrite zrak dvije sekunde i izdiite ga est sekundi, no moete odrediti neki
drugi raspored ako vam vie odgovara (cilj je pronai ritam koji je sporiji, ali vam je
ugodan). Kako ete vjebati moi ete prestati brojati jer e tijelo samo raditi ritmom
kojem ste ga nauili. Mogue je leei vjebati disanje, posebno ako imate problema s
disanjem trbuhom. Tada legnite na lea, a na trbuh stavite knjigu (ne prelaganu, ali ne
ni svezak enciklopedije) kako biste osjetili da li vam se trbuh die i sputa.
Progresivna miina relaksacija
Nakon to ste uvjebali ili osvijestili disanje, moete prijei na progresivnu miinu relaksaciju.
Pomou ove tehnike dovodimo organizam u stanje koje je suprotno borba-bijeg reakciji. Kao
to je ve spomenuto, radi se o vjetini koja se mora uvjebavati, svaki dan po 20 do 40
minuta, kako bismo nakon nekoliko tjedana mogli postii konstantan osjeaj oputenosti.
Osnovni je princip stezanje i oputanje velikih grupa miia cijelog tijela, pri emu je
stezanje potrebno kako bismo osvijestili miie na koje smo se usmjerili i kako bismo osjetili
razliku izmeu stanja napetosti i oputenosti. Svaku grupu miia prvo jako stegnemo desetak
sekundi te je zatim naglo opustimo. Bitno je da je trajanje oputanja due od trajanja
napetosti, pri emu se preporuuje da je oputenost (barem) dva ili tri puta dua od napetosti.
Takoer, svaku grupu miia napinjemo i oputamo dva puta i uvijek zavravamo s oputanjem
te ne prelazimo na sljedeu grupu dok se miii nisu opustili. Bitno je disati trbuno i raditi
polako te je stoga dobro uvjebavanje raditi u situaciji kad nismo pod vremenskim pritiskom
(prije spavanja, u pauzi od uenja, nakon posla).
Progresivnu miiu relaksaciju ne bi trebale koristiti osobe koje imaju epilepsiju,
psihoze, opsesivno-kompulzivni poremeaj, trudnice i osobe s hipertenzijom te osobe koje su
ovisne o alkoholu. Takoer postoji i mali postotak ljudi koji se ne mogu na ovaj nain opustiti
te ovu tehniku ne trebaju koristiti.
Prikazat emo kako se radi s velikim brojem miinih grupa, kako biste ih bolje
osvijestili i nauili njima ciljano raditi. Mogue je izvesti relaksaciju i u manjem broju koraka, ali
kada ste se ve uvjebali i poznajete koje su vam kritine toke (nekome je to vrat, nekome

146

lea, a nekome eljust). Ako imate neku ozljedu pripazite koje vjebe moete i smijete raditi
(pitajte svog lijenika).
Opisat emo kako se progresivna miina relaksacija radi u sjedeem poloaju, no uz
manje prilagodbe mogue ju je raditi i leei. Svaku je vjebu potrebno napraviti dva puta za
redom. Tijekom perioda oputenosti usredotoite se na skupinu miia koju oputate i
primijetite razliku izmeu napetosti i oputenosti. Za sve miine skupine predvieno je
trajanje napetosti 10 sekundi, a oputanja 30 sekundi, pa smo zbog utede prostora to odluili
ne navoditi posebno kod svakog koraka.
Sjednite na stolac uspravno, moete se nasloniti, ali se nemojte u njega zavaliti.
Stopala moraju dodirivati pod, biti lagano razmaknuta, a ruke moraju biti oputene i
visjeti sa strane. Zatvorite oi.
1. Zategnite stopala tako da none prste zgrite to je jae mogue i drite ih napete.
Nakon toga ih opustite, naslonite se na stolac i diite trbuno. Usredotoite se na
miie i razliku izmeu ovog perioda oputenosti i prethodne napetosti. Ponovno
zgrite prste i zatim ih opustite i fokusirajte se na oputene miie i disanje. Nakon to
ste se opustili moete prijei na sljedeu miinu grupu.
2. Povucite none prste i stopala prema koljenima, tako da osjeate zatezanje u
listovima te zadrite napetost. Nakon toga ih opustite uz trbuno disanje. Fokusirajte
se na osjeaj oputenosti miia. Ponovite.
3. Pritisnite koljena jedno o drugo, osjetite napetost u bedrima, nakon ega ih opustite
i diite. Ponovite.
4. Pritisnite jako stopalima pod, kao da elite ustati, i tako ostanite, osjeajui
napetost u bedrima i stranjici. Nakon toga se opustite i ponovite.
5. Jako ispupite trbuh i zadrite ga, nakon ega se opustite i osjetite razliku izmeu
napetosti i oputenosti, te diite trbuno. Ponovite.
6. Uvucite trbuh jako i zadrite ga, nakon ega se opustite. Ponovite.
7. Jako se ispravite na stolcu i napravite luk u leima te tako zadrite napetost u
leima, nakon ega se opustite. Ponovite.
8. Pritisnite dlanove u razini prsa jedan o drugi i osjetite napetost u prsnim miiima,
zatim opustite ruke (neka ponovno vise) i diite trbuno. Ponovite.

147

9. Dok su ruke ispruene prema podu pritisnite laktove o prsni ko i osjetite napetost u
nadlakticama, nakon ega se opustite. Ponovite.
10. Ruke su i dalje ispruene prema podu i zategnite otvorene ake prema naprijed,
kao da povlaite prste prema podlaktici i osjeate napetost u podlakticama, posebno
prednjem dijelu. Nakon oputanja ponovite.
11. Stisnite ake i osjetite napetost u akama i podlaktici, nakon ega ih opustite i
trbuno diete te osjeajte oputenost u cijeloj duini ruku. Ponovite.
12. Podignite ramena prema uima, kao da ste kornjaa i elite uvui vrat u kuicu,
nakon ega opustite ramena i diite sve dok se ramena nisu skroz opustila. Ponovite.
Prelazimo na vjebe oputanja vrata, pri emu je vano da su vrat i glava uvijek

uspravni.
13. Stavite desnu ruku na elo te gurajte glavu prema naprijed, osjeajui napetost u
prednjem dijelu vrata, nakon ega opustite ruku i glavu i diite trbuno. Ponovite s
lijevom rukom.
14. Stavite desnu ruku na potiljak i gurajte glavu prema naprijed, osjeajui napetost u
stranjem dijelu vrata i gornjem dijelu lea. Nakon toga opustite vrat i ruku te diite.
Ponovite s lijevom rukom.
15. Snano stisnite eljust, kao da grizete Bronhi ili neki drugi tvrdi bombon, nakon
ega eljust opustite i fokusirajte se na razliku napete i oputene eljusti (zubi se u
oputanom stanju lagano dodiruju ili se uope ne dodiruju). Ponovite.
16. Napuite usne kao da nekome elite poslati poljubac, ali osjetite napetost miia u
usnama i obrazima nakon ega ih opustite. Ponovite.
17. Razvucite usne u najvei osmijeh te osjetite napetost u obrazima, nakon ega ih
opustite i diite; fokusirajte se na oputenost obraza. Ponovite.
18. Ako nemate lee u oima, jako zamirite i spustite obrve, te ih zatim opustite.
Osvijestite kako su vam kapci oputeni i ponovite.
19. Podignite obrve najvie to moete te ih nakon 10 sekundi opustite i osvijestite
kako vam je elo oputeno. Ponovite.
Nastavite disati i osjetite kako vam je tijelo oputeno, spustite se s ela, preko obraza,
vrata, ramena, ruku, aka, prsa, lea, trbuha, stranjice, bedara, potkoljenica do

148

stopala. Opustite dio tijela ako je napet i nastavite disati trbuno dok niste spremni
otvoriti oi.
Preporuena literatura:
Beck, J. S. (2011). Osnove kognitivne terapije. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Saulsman, L., Nathan, P., Lim, L. i Correis, H. (2005). What? Me Worry!?! Northbridge: Centre
for Clinical Interventions.
http://www.cci.health.wa.gov.au/resources/infopax.cfm?Info_ID=46
Koeppen, A.S. (1974). Relaxation training for children. Elementary School Guidance and
Counseling, 9, 14-21. http://www.yourfamilyclinic.com/adhd/relax.htm
http://psychology.tools/relaxation.html

149

Patite li od odgaavitisa?
Kako uinkovitije organizirati vrijeme i zadatke
Nina Pavlin-Bernardi, docentica, Filozofski fakultet u Zagrebu i Hrvatski studiji
Maa Tonkovi Grabovac, via asistentica, Filozofski fakultet u Zagrebu
Akademsko odlaganje odnosi se na odgaanje zapoinjanja ili dovravanja neke aktivnosti koje
kod osobe izaziva neugodu. Ono je vrlo raireno prema nekim istraivanjima ak 80-95%
studenata odgaa izvravanje svojih obaveza.
Akademsko odlaganje spada u iru skupinu tzv. samohendikepirajuih ponaanja koja
se odnose na stvaranje zapreke (izmiljene ili stvarne) vlastitom postignuu u zadacima koje
smatramo vanima, tako da osoba ima unaprijed pripremljenu ispriku za mogui neuspjeh.
Koliko ste puta i sami izgovorili ili uli od prijatelja sljedee reenice: Mogao sam rasturiti ovaj
test samo da nisam poeo uiti u zadnji as ili Zadnjih dana sam puno izlazila s prijateljima pa
nisam mogla uiti?
Takoer, uenici i studenti vrlo esto odgaaju tako da visoko prioritetne obveze
zamjenjuju onima nieg prioriteta, ime se stvara lano opravdanje za odlaganje tko se ne
sjea situacije kada je umjesto uenja za ispit ba morao pospremati sobu ili itati drugu
knjigu koja je zanimljivija, ali nije tako hitna?
Zbog ega uope odgaamo? Akademsko odlaganje vezano je uz dvije ire skupine
uzroka: obiljeja situacije i osobine pojedinca. U obiljeja situacije tako spadaju zadaci koji su
nam odbojni vea je vjerojatnost da emo odgaati obavljanje zadatka koji zahtijeva puno
truda, dosadan nam je ili nezanimljiv te nismo intrinzino motivirani za njega. Takoer, tu
spadaju i aktivnosti za koje nagrada slijedi dosta kasnije. Primjerice, tijekom studiranja se
oekuje da redovito uimo neki kolegij due vrijeme tijekom kojeg nas nitko ne nadgleda,
nakon ega slijedi opsean kolokvij ili ispit. To zahtijeva puno samodiscipline i regulacije
vlastitog ponaanja te je studentima esto privlanije sudjelovati u aktivnostima za koje
nagrada slijedi odmah, kao to su druenje s prijateljima i Internet.
U osobine pojedinca koje su povezane s odgaanjem spadaju perfekcionizam
(perfekcionisti vie odgaaju jer oekuju od sebe da zadatak obave savreno), savjesnost

150

(savjesnije osobe manje odgaaju) i impulzivnost (impulzivnim pojedincima trenutane elje

okupiraju panju i stoga zanemare aktivnosti koji e im dugorono donijeti neku korist).
Treba rei i da ima ljudi kojima odgaanje ne predstavlja problem jer ih za neke
aktivnosti vie motivira da zaponu raditi u zadnji as i naprave ih fokusirano te su zadovoljni
svojim uinkom u njima. Uz to, svi ponekad odgaamo svoje obaveze i to ne mora uvijek
predstavljati problem. Meutim, ukoliko odlaganje vodi do slabijeg uspjeha u odnosu na
vlastite sposobnosti, neugodno je, izaziva anksioznost, grinju savjesti i aljenje za
proputenim prilikama, onda postaje problem. to moemo uiniti na ponaajnom planu kako
bismo smanjili odlaganje? U nastavku emo opisati na koji se nain moe uspjeno postaviti
prioritete i organizirati svoje vrijeme.
Istraivanja u podruju motivacije za rad pokazala su da svoje zadatke uspjenije
izvravaju pojedinci koji si postavljaju ciljeve. Pritom nije dovoljno samo postaviti ciljeve ve ih
je vano i oblikovati na pravi nain. Vie anse za izvravanje svojih ciljeva imate ako ih
postavite MUDRO. Radi se o akronimu karakteristika ciljeva koje ih ine vjerojatnijima za
ispunjavanje. Ciljevi, naime, trebaju biti:
Mjerljivi
U vremenu
Dostini
Relevantni

Odreeni

npr. Proitat u 50 stranica knjige za ispit. umjesto itat u literaturu za

ispit.
npr. Proitat u knjigu za ispit do petka, za to e mi trebati dva sata itanja
svaki dan. umjesto Proitat u knjigu za ispit to prije.
npr. Proitat u knjigu za ispit u iduih tjedan dana. umjesto Proitat u
knjigu za ispit do sutra.
npr. S obzirom da nemam puno vremena za pripremu ispita, prvo u
proitati knjige s popisa obavezne literature. umjesto Ionako nemam puno
vremena za pripremu ispita, pa u krenuti s dvije knjige s popisa dodatne
literature koje mi se ine zanimljive.
npr. elim proitati sve tri knjige s popisa obavezne literature, skriptu,
prezentacije s predavanja i svoje biljeke s predavanja. umjesto elim proi
svu literaturu za ispit.

Zato je bitno da ciljevi budu oblikovani MUDRO? Ako cilj ne moete izmjeriti, ne
moete njime ni upravljati, jer je teko utvrditi koliko ste daleko od ostvarenja svog cilja.
Nadalje, izostavljanje vremenskih rokova daje prostora odgaanju za uskoro, kad budem
imala vie vremena. Ciljevi trebaju biti teki kako bi vam bili izazovni, ali ne i nedostini, jer za
takve unaprijed znate da ih nemate anse ostvariti ciljevi trebaju odgovarati vaoj trenutnoj
kondiciji. Relevantni ciljevi osiguravaju da je va trud posveen zadacima koji su usmjereni
151

prema vaim radnim, ali i ivotnim vrijednostima. Neki cilj moe biti vrijedan, ali ne i
relevantan za vas u danom trenutku. Ako detaljno odredite svoj cilj, znat ete koje aktivnosti i
podciljeve trebate ostvariti kako biste ga postigli.
Akademsko odgaanje najlake ete suzbiti ako ciljeve krenete postavljati na tjednoj
bazi. Tjedan je dovoljno kratak period da moete predvidjeti svoje obveze, a opet dovoljno dug
da moete opaziti konkretne rezultate svoga rada. Planiranje e vam biti lake ako izradite
tablicu poput one na iduoj stranici. Preporuujemo vam da se drite sljedeih nekoliko
koraka:

Postavite tjedni cilj MUDRO.

Odredite tjedni cilj tako da ga razbijete u vie podciljeva, koji takoer trebaju biti
postavljeni MUDRO.

U tjedni plan upiite fiksne obveze kao to su predavanja, ali i vrijeme kad
spavate, putujete do fakulteta ili pijete kavu s prijateljima.

Pretvorite tjedne podciljeve u dnevne zadatke, uzimajui u obzir plan vaih fiksnih
obveza. Vratite se na tjedni raspored i unesite vrijeme za rad na vaim dnevnim
zadatcima.

Odredite kako ete se nagraditi za izvrene dnevne zadatke jer veu vjerojatnost
ponavljanja imaju ona ponaanja iza kojih slijede pozitivne posljedice.

Nakon svakog dana ocijenite svoj napredak i osvrnite se na to kako ste bili
isplanirali dan. Moete li sutra neto poboljati kako biste bili jo uinkovitiji?
Planiranje vremena je vjetina koja se usavrava vjebom!

Na kraju je jo bitno napomenuti da e vam sigurno svaki tjedan u raspored uletjeti

nepredvidive obveze, no ne posustajte uivajte u neoekivanom posjetu prijatelja kojeg dugo
niste vidjeli ili ostajanju kod kue kako biste se oporavili od viroze. Ako redovito odravate
higijenu upravljanja svojim vremenom, odgaavitis vam nee moi nauditi.

152

1. Postavite tjedni
cilj MUDRO
3. U tjedni plan
upiite fiksne

2. Razbijte tjedni

obaveze

cilj u podciljeve

4. Pretvorite
podcljeve u dnevne
6. Nakon svakog dana

zadatke

procijenite svoj
napredak

5. Odredite nagrade za
izvrene dnevne zadatke

153

Preuzeto iz Pavlin-Bernardi, N. i Tonkovi Grabovac, M. (2015). Patite li od odgaavitisa? Kako uinkovitije organizirati vrijeme i zadatke. U Psihofestologija: Ovo nije
samo jo jedna knjiga iz popularne psihologije, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

154

Preporuena literatura:
Brebri, M. (2015). Aktivno i pasivno odgaanje: Postoji li adaptivan oblik akademskog
odgaanja? Neobjavljeni diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet Sveuilita u
Zagrebu.
Ferrari, J. R. (2010). Still procrastinating? The no-regrets guide to getting it done. Hoboken, NJ:
John Wiley & Sons.
Tonkovi, M. (2009). MUDRO postavljanje ciljeva. U N. Joki-Begi, G. Lugomer Armano, V.
Vizek Vidovi (Ur.), Vodi za savjetovatelje u podruju psiholokoga savjetovanja
studenata (str. 50-52). Zagreb: Tiskara Rotim i Market.
Tonkovi, M. (2009). Kako napraviti plan uenja kojeg ete se drati?. U N. Joki-Begi, G.
Lugomer Armano, V. Vizek Vidovi (Ur.), Vodi za savjetovatelje u podruju
psiholokoga savjetovanja studenata (str. 53-54). Zagreb: Tiskara Rotim i Market.
http://savjetovaliste.ffzg.hr/publikacije.htm

155

PSIHOFESTOLOGIJA PRIMIJENJENA U
DRUGIM STRUKAMA

to nam graevine govore?

Psihologija arhitekture i dizajna
eljka Paalat, nastavnica psihologije, Prva gimnazija Varadin
Susjedstvo ima umjetniku vibru, a kuica je skromna.
Ikein stolac govori o jednostavnosti i inovativnosti.
Uzorci na tkaninama se svaaju i bodu oi.
Boja vriti.
Jezik pun personifikacije koji koristimo da opiemo svoj odnos prema fizikoj okolini govori
koliko nam je ta okolina vana i koliko smo osjetljivi na nju. Istraivai u podruju psihologije
ovjekova okolia provjeravaju koliko su ovakve metafore tone govore li zgrade uistinu,
moemo li mi njihove poruke tono proitati te kako te poruke mogu utjecati na nae
ponaanje. Kako velik dio svog ivota provedemo u zgradama ili blizu njih, zanimljivo je
provjeriti kako ih doivljavamo i kako one utjeu na nas.
ime se bavi psihologija arhitekture
Psihologija arhitekture dio je psihologije ovjekova okolia, irokog podruja koje se bavi
uzajamnim utjecajima okolia s jedne strane, i naeg ponaanja i psihikih procesa s druge.
Daje nam spoznaje o utjecaju odreenih elemenata arhitekture i dizajna na ovjekovo
doivljavanje i ponaanje te praktine smjernice za kreiranje prostora koji e poticati
optimalno funkcioniranje ljudi.
Komunikacija kroz arhitekturu i dizajn
Ideja da nam oblik nekog objekta govori neto o njegovom karakteru toliko je ustrajna i
intuitivna da zbog nje esto grijeimo u stvaranju dojmova o drugim ljudima. Iako su teorije
koje su pokuale povezati vanjtinu ljudi i njihov karakter ostale bez empirijske potvrde, i dalje
smo skloni zakljuivati o osobinama ljudi na temelju njihova izgleda. Pritom ee atraktivnijim
ljudima pripisujemo poeljnije osobine linosti, nego onima koji su nam manje privlani. No,
kod arhitekture imamo realniju osnovu za pretpostavku da iz izgleda graevine moemo
iitati neto o njezinom karakteru. Arhitekti mnogo govore o funkciji arhitekture da
komunicira o naim vrijednostima te nas na njih podsjea, kao drugoj vanoj zadai uz

157

oiglednu primarnu zadau arhitekture - da odgovori na nau potrebu za sigurnou i zatitom.

Pritom svaka kola arhitekture ima svoje ideje o emu i kako zgrade trebaju govoriti.
Istraivanja o tonosti naeg prepoznavanja funkcije graevine na temelju njezinog
vanjskog izgleda pokazuju da tono prepoznajemo stambene zgrade, restorane i male urede,
no (u nedostatku natpisa) teko razlikujemo muzeje, knjinice, vijenice i kazalita. Ova
zapaanja navela su autore na zakljuak da te javne zgrade ne zadovoljavaju arhitektonsko
naelo da forma treba slijediti funkciju. Meutim, isto je istraivanje pokazalo da smo neto
uspjeniji kod prepoznavanja statusa institucije koji bi zgrada trebala odraavati kroz svoj
izgled.
Arhitekti nisu jedini ljudi koji prenose odreene poruke kroz oblikovanje prostora.
Istraivanja pokazuju koliko je korisnicima vano prostor uiniti svojim, jedinstvenim uenici i
zaposlenici kojima je doputeno ukrasiti svoje radne plohe ili zidove osobnim slikama,
radovima, ukrasnim biljkama i slino izvjetavaju o veem zadovoljstvu nego oni koji moraju
raditi u potpuno neosobnim, neutralnim prostorima. Intervencije koje omoguavaju
izraavanje osobnosti uenika u uionici ak mogu imati i pozitivan uinak na njihovo
samopouzdanje.
Ako korisnici prostora ostavljaju tragove o sebi, postavlja se zanimljivo pitanje
moemo li poput detektiva na temelju izgleda stana zakljuiti neto o osobinama stanara,
odnosno, govori li ureenje ureda neto o osobinama zaposlenika? Pokazano je da ljudi tono
zakljuuju o nekim osobinama stanara na temelju slike njihova doma: otvorenost za iskustva
povezana je s upeatljivim dekoracijama i velikim brojem knjiga, asopisa i CD-a, a savjesnost s
urednou i organizacijom. Ostali dojmovi koje su sudionici stekli na temelju slike stana bili su
netoni, a velik utjecaj na ukupni dojam imala je urednost. Neuredni stanovi ostavili su
generalno lo dojam: sudionici su ih povezali s niim razinama ekstroverzije, emocionalne
stabilnosti, ugodnosti, savjesnosti, femininosti i inteligencije, te viom otvorenou za iskustva.
Na temelju slike ureda ljudi su tono procijenili savjesnost (povezanu s urednim i
organiziranim prostorom), otvorenost (na koju su ukazivali nekonvencionalni, upeatljivi
detalji), ali i ekstroverziju zaposlenika. Uredi ekstrovertiranih ljudi bili su privlani, s vie
ukrasa, a stol u njima nije bio postavljen kao barijera prema posjetiteljima.

158

Utjecaj proitanih poruka iz okolia na ponaanje

Opaene uinke odreenih arhitektonskih elemenata na ljudsko ponaanje psiholozi esto
objanjavaju upravo simbolikom, znaenjem koje iitamo iz tih elemenata. Na primjer, u
dvoranama s viim stropom studenti bolje rjeavaju zadatke koji zahtijevaju apstraktno
miljenje, a u dvoranama s niim stropom bolje rjeavaju zadatke kod kojih je vana
usmjerenost na detalje. Autori istraivanja objanjavaju ovaj uinak osjeajem slobode koji je
visok strop potaknuo kod sudionika. Slino tome u drugom istraivanju, autori su bolji uinak
na kreativnim zadacima prezentiranim na plavoj podlozi (u odnosu na crvenu podlogu)
objasnili kroz znaenje koje sudionici pridaju plavoj boji, odnosno kroz asocijacije na nebo i
slobodu.
Koliko nas znakovi u okolini mogu podsjeati na plemenite ideale i vrijednosti, isto
toliko nas mogu podsjeati i na to koliko smo nebitni. Razbijeni prozori, zaputeni parkovi,
oteen namjetaj koji nije popravljen dugo vremena, govore nam neto o tome to je
prihvatljiva okolina za nas i kakvo je prihvatljivo ponaanje u tom kontekstu. Uinak takvih
poruka odraava se npr. u pozitivnoj povezanosti izmeu stanja kolske zgrade i kolskog
uspjeha, a ak se biljei i poboljanje uspjeha u istoj generaciji nakon popravaka kolske
zgrade. Slina povezanost naena je izmeu mjera dobrobiti djece (koliko pokazuju prikladnog
i zrelog ponaanja) i kvalitete doma (urednost, prisutnost stvari za djecu, sigurnost i sl.). Kako
su djeca iz manje kvalitetnih domova (pritom se ne misli na siromanije domove, nego na
zaputenije domove manje prilagoene djeci) manje ustrajala na dobivenom zadatku, autori
su taj uinak pokuali objasniti mogunou da fiziki okoli ima svoj dio doprinosa razvoju
nauene bespomonosti.
Ne mogu se, meutim, svi uinci okolia na ponaanje objasniti ulogom simbola, tj.
pridavanjem ili itanjem znaenja kad se radi o prirodnom okoliu, uinke na nae ponaanje
i psihike procese puno uvjerljivije objanjava evolucijska perspektiva. Iako prirodni okoli nije
glavna tema ovog teksta, u realnim situacijama je uinak prirode gotovo uvijek na neki nain
prisutan i povezan s uincima arhitekture i dizajna. Tako, na primjer, znamo da kontakt s
prirodom pomae obnavljanu panje i ublaava osjeaj boli, no slian uinak ima i pogled kroz
prozor na zelenilo, a u nekoj mjeri i prisutnost sobnih biljaka, dakle elementi koje smatramo
dijelovima arhitekture i dizajna. Ako razmiljamo o urbanizmu, tad je jo vanije ove spoznaje

159

ukomponirati u praksu osim namjere i znaenja koje autor eli prenijeti, vano je voditi
rauna i o naim potrebama koje ne ovise o simbolikoj interpretaciji okoline, nego proizlaze iz
nae evolucijske prolosti koju smo proveli u stalnom kontaktu s prirodom.
Implikacije istraivanja
Zgrade govore i imaju karakter - s nekima se slaemo, s nekima se svaamo. Neke nas
podsjeaju na ono to nam je bitno, a neke ine da se osjeamo beznaajno i bespomono. No
valja priznati da u veini svakodnevnih situacija okoli nema presudan utjecaj na nae
ponaanje i dobrobit. Sve ono drugo ime se bavimo u psihologiji - nae misli, navike,
vrijednosti, tjelesno zdravlje i socijalna okolina - vjerojatno ima jae uinke na nas. Malo tko e
rei danas se dobro osjeam zbog zgrade kraj koje sam proao. Ipak ne bi bilo pravedno
znaaj utjecaja okolia svesti na reakcije koje jedna zgrada ima na jednog ovjeka u jednom
danu. Zgrade koje nas ele podsjetiti na slobodu, pravdu, transparentnost ili gospodarsku mo;
trgovi koji ljude zbliavaju ili udaljavaju, naselja koja promiu suradnju u zajednici ili privatnost
imaju efekte na veliki broj ljudi kroz dugi niz godina. Iako nam se pojedinani uinci fizikog
okolia mogu initi zanemarivim, kumulativni uinci okolia u praktinom su smislu znaajni i
vrijedni promiljanja.
to konkretno moe svatko od nas poduzeti u vezi toga? Najlake je poeti s brigom o
vlastitom domu i uredu jer su to prostori nad kojima imamo direktnu kontrolu i moemo
odmah neto poduzeti ako mislimo da ne daju pravu sliku o nama ili da se zbog njih ne
osjeamo dobro i produktivno. Moemo svoj angaman proiriti i na susjedstvo i na iru
lokalnu zajednicu kroz aktivno ukljuivanje u planiranje i opremanje prostora od zajednikog
interesa poput kola, parkova, trgova, djejih igralita, gradskih vrtova i slino. A ako vas je ovo
podruje zainteresiralo, moete se detaljnije upoznati s istraivanjima koja pokazuju kako neka
dizajnerska rjeenja mogu pomoi da se bolje osjeamo, budemo produktivni i da drutvo
bolje funkcionira.

160

Preporuena literatura
Bringslimark, T., Hartig, T., i Patil, G.G. (2009). The psychological benefits of indoor plants: A
critical review of the experimental literature. Journal of Environmental Psychology,
29(4), 422-433.
Duran-Narucki, V. (2008). School building condition, school attendance, and academic
achievement in New York City public schools: A mediation model. Journal of
Environmental Psychology, 28, 278286.
Evans, G. W., Saltzman, H., i Cooperman, J. (2001). Housing quality and childrens
socioemotional health. Environment and Behavior, 33, 389399.
Gosling S.D., Ko, S.J., Mannarelli, T., i Morris, M.E. (2002). A Room With a Cue: Personality
Judgments Based on Offices and Bedrooms. Journal of Personality and Social
Psychology, 82(3), 379-398.
Harris, P.B. i Sachau, D. (2005). Is Cleanliness Next to Godliness? The Role of Housekeeping in
Impression Formation. Environment and Behavior, 37(1), 81-101.
Maxwell, L.E. i Chmielewski, E.J. (2008). Environmental personalization and elementary school
childrens self-esteem. Journal of Environmental Psychology, 28, 143153.
Mehta, R. i Zhu, R. J. (2009). Blue or Red? Exploring the Effect of Color on Cognitive Task
Performances. Science, 323(5918), 1226-1229.
Meyers-Levy, J. i Zhu, R.J. (2007). The Influence of Ceiling Height: The Effect of Priming on the
Type of Processing That People Use. Journal of Consumer Research, 34(2), 174-186.
Nasar, J. L., Stamps, A. E., i Hanyu, K. (2005). Form and function in public buildings. Journal of
Environmental Psychology, 25(2), 159-165.
mindshapedbox.wordpress.com blog autorice teksta o psihologiji ovjekovog okolia s
brojim lancima i poveznicama na druge izvore.

161

Ako pije ne vozi: Djeluju li male koliine alkohola na psihomotorno

ponaanje i kako to ispitati?
Dragutin Ivanec, izvanredni profesor, Filozofski fakultet u Zagrebu
Ivan Tomi, asistent, Filozofski fakultet u Zagrebu
Konzumacija alkohola je vrlo rasprostranjena u modernom drutvu. Njegova laka dostupnost
te neki psiholoki uinci koje ima (oputanje, slabljenje socijalne anksioznosti, promjena stanja
svijesti) ine ga popularnim u cijeloj populaciji. Prilikom konzumacije alkohola uglavnom
vidimo njegovu pozitivnu stranu, dok negativnu vidimo tek nakon akutne konzumacije vee
koliine alkohola ili nakon dugotrajnije konzumacije koja moe zavriti alkoholizmom. Gotovo
svatko, ako ga pitate, imat e neki stav o konzumaciji alkohola, a on e biti to pozitivniji to je
konzumacija alkohola umjerenija i to su iskustva nakon konzumacije pozitivnija.
Pitanje utjecaja alkohola na ponaanje vano je primjerice kod odreivanja zakonske
regulative o doputanju vozaima konzumiranja alkohola. I u naoj dravi je prije par godina to
pitanje bilo vrlo aktualno. Rasprave su se upravo vodile oko toga moe li se dopustiti mala
koliina alkohola ili ne? Vjerojatno se nitko ne bi sloio sa zakonom koji bi dopustio vozaima
da budu pijani. Granica je u konanici odreena i ona vrijedi i danas. Doputena je
koncentracija 0.5 grama alkohola po kilogramu krvi1. Rasprave su, nakon odreivanje te
granice neto splasnule, ali e i dalje biti onih koji e zagovarati manju razinu (nultu), ali i onih
koji e zagovarati viu razinu (recimo 0.8). Tko je u ovakvom sluaju u pravu?
Vjerodostojni odgovor na to pitanje moe se dobiti jedino provjerom. To
podrazumijeva provoenje istraivanja u kojima e se provjeravati, na sustavan i objektivan
nain, kako pojedina razina alkohola mijenja neko specifino ponaanje koje moe biti od
interesa, u ovom sluaju za donoenje odluke djeluje li alkohol na sposobnost vonje.
Svrha je ovog teksta ukratko opisati kako se takva istraivanja provode. O emu sve
treba voditi rauna kako bi se ispravno moglo zakljuiti mijenja li neka razina alkohola
ponaanje, u kolikoj mjeri i u kojem smjeru. Opisani su temeljni elementi takvog istraivanja, a

vrlo se esto te koncentracije izraavaju u promilima. Promili su tisuiti dijelovi neke cjeline.
Oznaka za promile je . Kada se kae 0.5 misli se upravo na 0.5 tisuitih dijelova neke cjeline. U
ovom sluaju koncentracije alkohola u krvi i to 0.5 grama po kilogramu.

162

na kraju e ukratko biti i prikazano to su dosadanja istraivanja pokazala, i to primarno u

kontekstu spomenutog pitanja postoji li granica za koju se moe smatrati da je rizina za
vonju automobila.
Ispitanici istraivanja
Ispitanici istraivanja kako alkohol djeluje najee su socijalni konzumenti alkohola. To su
osobe koje povremeno konzumiraju manje koliine alkohola. Nije poeljno da sudionici budu
osobe koje konzumiraju puno alkohola. Njihov organizam ima poneto drugaije mehanizme
noenja s alkoholom, od onih psiholokih (ponaanja koja kompenziraju negativan utjecaj
alkohola) pa do onih fiziolokih (proces razgradnje alkohola). Isto tako, nije niti poeljno da
ispitanici takvih istraivanja budu osobe koje uope ne konzumiraju alkohol, upravo iz
spomenutih razloga, samo to su psiholoke i fizioloke prilagodbe vjerojatno suprotnog
smjera. Nekome tko je po prvi puta popio i manju koliinu alkohola, njegovo djelovanje e biti
izraenije, te bi generalizacija dobivenih rezultata bila oteana. Ispitanici moraju biti odrasle i
zdrave osobe.
Elementi postupka
Redovito postoje najmanje dvije skupine sudionika: eksperimentalna i kontrolna.
Eksperimentalna skupina (jedna ili vie njih) ine oni sudionici koji konzumiraju alkohol. Ako ih
je vie, onda je ciljana razina alkohola kod razliitih skupina razliita (npr. 0.5 ili 1).
Kontrolna (nealkoholizirana skupina) mora imati nultu razinu alkohola u krvi.
esti problem ovih istraivanja su oekivanja sudionika o djelovanju alkohola, koja na
temelju prijanjih iskustava s alkoholom mogu samostalno i bez prisutnosti alkohola djelovati
na ponaanje. Stoga se svim sudionicima kae da e moda dobiti realni alkohol ili pak
nealkoholno pie. U istraivanju neki sudionici piju samo alkohol, a neki nealkoholno placebo
pie koje lii na alkoholno. Svi oni, barem dok konzumiraju pie, ne bi smjeli prepoznati to
tono piju. Da je takav postupak vaan pokazuju podaci da oko etvrtine ispitanika koji
konzumiraju placebo pie, a ne znaju to tono piju, izjavljuje da su osjetili odreenu razinu
alkoholiziranosti.
Kako se ljudi razlikuju u metabolizmu alkohola, u istraivanjima se za svakog sudionika
ponaosob rauna koliina alkohola koju treba konzumirati da bi se dostigla neka ciljana razina

163

alkohola u krvi (recimo 0.5). To je relativno veliki izazov za istraivae jer se mora voditi
rauna barem o tjelesnoj masi i spolu. Primjerice, muka osoba od 75 kilograma da bi dostigla
razinu alkoholiziranosti od 0.5 trebala bi konzumirati oko 8 dcl piva koncentracije alkohola
od 5%. Za ene bi to bila neto manja koliina, otprilike 7 dcl.
Osim toga, vano je i da sudionici alkohol popiju u to kraem vremenskom roku
(maksimalno 10-ak minuta), pa se u istraivanjima esto preferiraju estoka pia (u odnosu na
pivo) jer je potrebna manja koliina tekuine koju treba konzumirati.
Nakon konzumacije treba priekati neko vrijeme, obino 25 minuta, da se alkohol
apsorbira u krv, te da njegova koncentracija bude blizu maksimalne. Kada se alkohol nae u
organizmu, on ga pone razgraivati te njegova koncentracija poinje opadati. Stoga je
potrebno obaviti mjerenja unutar prvog sata (i ranije) jer tada razina alkohola poinje opadati.
Potrebno je imati i mjeru objektivne koliine alkohola u krvi to se redovito odreuje nekim
ureajem, najee onim kakve koristi policija (popularni Draegeri).
Ponaanja (zadaci) kod kojih se promatra djelovanje alkohola
Da bi se vidjelo ima li alkohol utjecaja na neka ciljana ponaanja, potrebno je paljivo odabrati
zadatke. Zadaci koji se rjeavaju trebaju biti mjera poznatih psihikih procesa, ili pak biti slini
onima koji se mogu javiti u prirodnim uvjetima (npr. tonost i brzina reagiranja). Trajanje
zadataka ne bi trebalo biti predugo jer tada na mjerenje uinka moe djelovati umor ili dosada
pa se efekt alkohola ili ne vidi ili moda bude i pojaan.
Znaenje rezultata
Prikupljeni rezultati se redovito statistiki testiraju i to tako da se stave u odnos rezultati
kontrolne i eksperimentalne situacije/skupine (trijezni prema onima koji su pili). Provedeno je
relativno veliki broj istraivanja prema navedenim opim metodolokim naelima, gdje razina
alkoholiziranosti nije bila vea od 1. to su rezultati pokazali?
Negativan utjecaj alkohola na psihomotorne vjetine, koje su inae relevantne pri
vonji automobila, mogu oekivati gotovo svi pojedinci ako imaju razinu alkohola 0.8 ili viu.
Kod niih razina alkohola, njegovo djelovanje je manje jasno, i jae je pod utjecajem ostalih
faktora, poput mnogih razlika meu ljudima. Razliiti oblici psihomotornog ponaanja nisu
jednako osjetljivi na utjecaj alkohola. Kod nekih zadataka prag djelovanja alkohola je vii, a kod

164

nekih nii. Primjerice, nie razine alkohola od 0.7 nee nuno kod svih ljudi dovesti do
mjerljivih efekata u brzini jednostavne psihomotorne reakcije (npr. to bre reagirati na pojavu
odreenog podraaja, slino reakcijama na neoekivane situacije u prometu).
Koja su psihomotorna ponaanja najvie oteena djelovanjem alkohola? To su prije
svega zadaci s podijeljenom panjom (popularno zvano multitasking), odnosno zadaci
simultanog djelovanja. Primjer takvog ponaanje je recimo upravljanje automobilom i
istovremeno telefoniranje. U situaciji ak i male alkoholiziranosti, kada telefoniranje postane
primarna aktivnost, vonja automobila kao aktivnost je pod veim djelovanjem alkohola i
alkohol je tu znaajan rizian faktor.
Vrlo stabilni i jasni efekti pokazani su i u zadacima gdje postoji potreba kontrole
inhibicije, tj. kontrola refleksnih ponaanja. To su najee zadaci gdje se treba reagirati to
prije, ali u kojima se ponekad treba suzdrati od inae brze reakcije. Primjerice u vonji, kada
ispred vozaa doleti lopta, voza e imati tendenciju zakoiti iako to moda nije nuno jer u
blizini nema djeteta, ali ima drugih automobila i postoji nemala vjerojatnost sudara nakon
naglog koenja. Nepotrebno koenje e biti inhibirano jer postoji dobra kontrola inhibicije, a
ona je to bolja ako nema alkohola.
Alkohol ima veeg utjecaja kod zadataka koji u sebi ukljuuju vie kontroliranih
procesa nego automatskih. Manji e biti uinak alkohola na brzinu reakcije kod koenja, ali
vei kod odluke da li zakoiti na pojavu utog treperavog svjetla na semaforu.
Na kraju moemo postaviti i ovakvo pitanje. Mogu li se rezultati iz eksperimentalnih,
laboratorijskih istraivanja generalizirati na svakodnevne situacije? U laboratoriju je sve
kontrolirano i zapravo nije prirodno, pa bi donoenje zakljuaka na realno ponaanje moglo
biti upitno. Odgovor je - moe! Ako se efekt alkohola pojavi u kontroliranim uvjetima, gdje je
sva panja sudionika usmjerena na zadatak i k tome jo u relativno kratkom vremenu koliko
istraivanje traje, onda je logino oekivati da e se on pojaviti i u sloenijoj prirodnoj situaciji,
pa ak biti i vei, kada osoba nije u potpunosti koncentrirana, s vie okolnih informacija i kada
ponaanje traje due.

165

Preporuena literatura:
Ivanec, D., vagelj, A. i Rebi, V. (2009). Utjecaj razliitih razina alkohola u krvi na uradak u
psihomotornim zadacima. Suvremena psihologija, 12, 81-98.
Pavuna, A. i Ivanec, D. (2012). Utjecaj alkohola na uinak u zadatku sljepoe zbog nepanje u
simuliranoj situaciji vonje automobila. Psihologijske teme, 21(1), 121-138.
tekst na web adresi (Mladi i alkohol)
http://actnow.hr/wp-content/uploads/2009/08/alkohol.pdf

166

Utjecaj glazbe na doivljaj prostora i potroako ponaanje

Ana Butkovi, docentica, Filozofski fakultet u Zagrebu i Hrvatski studiji

Kada opisujemo neki prostor u kojem smo bili vana nam je atmosfera tog prostora. Iz tog
razloga istraivai su se zapitali koje karakteristike doprinose atmosferi prostora, a zatim i kako
se atmosfera moe koristiti u marketinke svrhe. Naime, ako je atmosfera nekog duana
kupcima ugodna i zanimljiva, vea je vjerojatnost da e u tom duanu provesti vie vremena i
moda potroiti vie novca ili ee posjeivati taj duan.
Faktori koji doprinose atmosferi prostora se u literaturi dijele na razliite naine. Jedan
nain je prema osjetnim modalitetima pa tako na atmosferu prostora mogu utjecati vizualni,
sluni, mirisni, taktilni i okusni faktori. Vizualni faktori koji su istraivani su boja, svjetlina,
veliina i oblik prodajnog prostora. Sluni faktori su ukljuivali fizikalne karakteristike podraaja
poput glasnoe, visine tona, ritma i tempa, njihov emocionalni ton i to kupci misle o glazbi i
zvukovima u prostoru. Istraivanja mirisnih faktora su se bavila intenzitetom mirisa u
prodajnom prostoru i jesu li mirisi ugodni ili neugodni. Taktilni faktori za koje se smatra da
utjeu na atmosferu su mekoa, glatkoa i temperatura. Okusni faktori nisu puno istraivani,
ali sve vie se u prodajnim prostorima nude isprobavanja raznih prehrambenih proizvoda kako
bi se poveala njihova prodaja.
Druga podjela faktore koji doprinose atmosferi prostora dijeli na one koji pripadaju
vanjtini prodajnog prostora, opoj unutranjosti, podjeli i dizajnu prostora, ukraenosti
prostora i izgledu blagajni, te ljudskom faktoru. Veina prethodno navedenih faktora prema
ovoj podjeli pripadaju faktoru ope unutranjosti prostora koji ukljuuje boje, osvjetljenje,
glazbu, mirise, duhanski dim, irinu prolaza, izgled zidova, podova i stropa, temperaturu,
istou te izgled robe koja se prodaje. Od faktora ope unutranjosti koji doprinose atmosferi
prodajnog prostora upravo glazba je najvie istraivana.
U pregledu istraivanja o utjecaju pozadinske glazbe na potroako ponaanje
pokazalo se da je najvie ispitivano kako glazba utjee na emotivna stanja kupaca. Pri tome se
pokazalo da tempo glazbe koja se puta u nekom prostoru utjee na pobuenost kupaca te da
sama prisutnost glazbe pozitivno utjee na to kako se kupci osjeaju. Podjednako su ispitivani

167

utjecaj glazbe na prodaju, stavove kupaca i vrijeme boravka u prodajnom prostoru, a najmanje
su ispitivana specifina ponaanja kupaca poput toga koliko su proizvoda pogledali, koliko
esto dolaze u neki prodajni prostor ili jesu li prodajni prostor nekome preporuili. Kod
vremena boravka ispitivane su dvije stvari: koliko su vremena kupci zaista proveli u nekom
prodajnom prostoru te kakva im je percepcija vremena provedenog u prodajnom prostoru
ovisno o glazbi. Pokazalo se da sporiji tempo, tia glazba i glazba koja je kupcima poznata
doprinose neto duem ostajanju u prodajnom prostoru, dok glasna i brza glazba koja se
kupcima ne svia doprinosi percepciji da je prolo vie vremena. To moe biti vano kod
odabira glazbe koja se puta, na primjer, u situacijama ekanja na telefonskoj liniji do javljanja
slubenika kada ne elimo da kupci imaju osjeaj da je prolo puno vremena do trenutka kad
im se netko javio na telefon.
U kontekstu potroakog ponaanja, naravno, najzanimljiviji su nalazi onih istraivanja
koja govore o tome utjee li glazba na prodaju odnosno kupovanje, namjeru kupovanja,
namjeru kupaca da se vrate ili preporue prodajni prostor i na procjenu usluge i proizvoda.
Pokazalo se da na ove ishode utjee sama prisutnost glazbe uz to da je kupcima poznata ili im
se svia. Ovi utjecaji ispitivani su u razliitim prodajnim prostorima, od supermarketa, robne
kue, prodavaonice vina do restorana. Tako je na primjer istraivanje provedeno na 300 ljudi
pokazalo da je koliina novca koju su kupci spremni potroiti bila vea u situacijama kad je
svirala glazba razliitih stilova u odnosu na situaciju kad u restoranu nije svirala glazba.
No, treba naglasiti da iako postoji utjecaj glazbe na potroako ponaanje, hoe li
glazba utjecati na veu prodaju ovisi o tome je li glazba dobro odabrana. Naime, krivo
odabrana glazba moe negativno utjecati na prodaju na nain da je prodaja bolja kad glazbe
uope nema. A pravi odabir glazbe u velikoj mjeri ovisi o tome koje kupce elimo privui u svoj
prodajni prostor. Poznati primjer su duani Abercrombie & Fitch u kojima svira glasna
elektronska glazba to se pokazalo popularno kod mlaih kupaca, ali ne i kod onih starijih.
Takoer, osim kod razliite dobi, pokazalo se da utjecaj glazbe na potroako ponaanje moe
biti drugaiji kod mukaraca i ena. Tako je u jednom istraivanju pozitivan utjecaj na ene
imala spora glazba, a na mukarce brza glazba.

168

Zakljuno, glazba moe utjecati i utjee na doivljaj i atmosferu nekog prodajnog

prostora, ali njezin utjecaj na samo potroako ponaanje je neto sloeniji i ovisi i o drugim
faktorima poput dobi, spola i glazbenih preferencija.
Preporuena literatura:
Andersson, P. K., Kristensson, P., Wstlund, E. i Gustafsson, A. (2012). Let the music play or
not: The influence of background music on consumer behavior. Journal of Retailing
and Consumer Services, 19, 553-560.
Caldwell, C. i Hibbert, S. A. (2002). The Influence of Music Tempo and Musical Preference on
Restaurant Patrons Behavior. Psychology & Marketing, 19, 895-917.
Garlin, F. V. i Owen, K. (2006). Setting the tone with the tune: A meta-analytic review of the
effects of background music in retail settings. Journal of Business Research, 59, 755764.
Kotler, P. (1973-1974). Atmospherics as a Marketing Tool. Journal of Retailing, 49, 48-64.
Turley, L. W. i Milliman, R. E. (2000). Atmospheric Effects on Shopping Behavior: A Review of
the Experimental Evidence. Journal of Business Research, 49, 193-211.

169

Hvala sponzorima!

Prof. emeritus
Branimir verko