Podrijetlo Hrvatskih Rodova Vrličkog Područja - Ante Ivanković

nakladnik
Matica hrvatska Vrlika

za nakladnika
Ante Turudi
recenzenti
prof. fra Josip Ante Soldo

prof. Stjepan Puljiz
unos teksta
Zoran Gapar
lektorice:
Ruica Mijatovi
Irena Ivani
korektor
mr. sc. Zdeslav Ivankovi

fotografije
Miljenko Romi
tisak
MAJUMI - Split
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Sveuilina knjinica u Splitu
UDK
IVANKOVI, Ante
Podrijetlo hrvatskih rodova vrlikog podruja / Ante Ivankovi; [fotografije Miljenko
Romi], - Vrlika: Matica hrvatska, 2003. - 272 stranica, (12 stranica ilustracija).
Bibliografija - str. 261 - 263, biljeka o piscu str. 265.
ISBN 953-98779-1-1
ISBN 953-98779-1-1
Ante Ivankovi
PODRIJETLO HRVATSKIH RODOVA

VRLIKOG PODRUJA
Vrlika 2003. godine
Sa zahvalnou i divljenjem
Harisu erkiu,
Ivanu Lelasu,
Ivanu Radnicu,
Antoniju Reiu,
Nenadu Reiu
Tomislavu Skorupu,
Mladenu kalicu,
Slobodanu Totiu,
Vladimiru Turudiu,
Petru Varnici i
Stipi Vraniu
palim hrvatskim vitezovima s vrlikog podruja,
kojima je Hrvatska iznad svega,
ovu knjigu posveuje
autor
Ako se nikad ne osvrnu na svoje pretke,

ljudi se nee radovati svojim potomcima.
Edmund Budre
RIJE NAKLADNIKA
U 18. stoljeu na Vrlianin fra Filip Grabovac-Grabi u svom djelu
Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga ismijavao je nae
sinove koji su se u tuini kitili tuim haljama i tuim obiajima. Znao je na
Filip da onaj, koji izgubi svoja obiljeja i svoje ime, postaje isprazan, svoga
se odrekne a samim tim ni drugome nema to dati.
I danas u zoru treeg tisuljea pred nama su veliki zahtjevi i izazovi
koji trae odgovore. Kako bi dali prave odgovore, potrebito je znati sve o
sebi i svom rodu, ivjeti uspravno kako se ne bi izgubili u vrevi kao
bezimeni.
Hrvatski rodovi ove nae pitome doline do sada su uvijek davali prave
odgovore svim izazovima, ratujui s maem istine u ruci, ljubei kri.
Svako vrijeme nosi nove izazove, svaka generacija ima svoju veliku
zadau. Uvijek je vrijeme velikih odgovora.
Gradivo se mora nauiti, ono je u srcu, a srce je korektiv svega. Kad
je najtee, kad je vrijeme velikih odgovora? To vrijeme je danas, zavirimo u
svoja srca, sjetimo se korijena, kleknimo kriu, nai emo odgovor i neemo
ii stranputicom.
Ukoliko smo ovom knjigom pripomogli ojaati nae zajednitvo,
spremnost na rtvu, budunost naega roda je sigurna, kroit e jedinom
pravom globalizacijom, globalizacijom srca, sa svojim punim imenom i
prezimenom.
Sve drugo su maglovite iluzije i slobode okovane lancima ovisnosti,
nemira, beznaa i samoe.
Na kraju slono recimo Ne svim zabludama upalimo vatre na
djedovskim ognjitima, vatre ivota i s njima rastjerajmo tamu i kroimo
putem svjetla s isukanim maem istine. Budunost je naa.
Ante - Toni TURUDI
PREDGOVOR
Jo nikad nitko nije ovoliko na jednom mjestu napisao o Vrlianima i
Vrlici kao to je to svojom najnovijom knjigom uinio Ante Ivankovi, kojeg
ponajvie pamtimo kao ratnog reportera Hrvatske televizije s bojinica
Domovinskog rata. Nakon dviju knjiga, Duvanjskih prezimena (2001) i
Prezimena opine Dugopolje (2002), Ante Ivankovi objelodanjuje svoje
tree djelo Podrijetlo hrvatskih rodova vrlikog podruja, svrstavajui se
tako meu istaknuta imena hrvatske onomastike, znanosti to se bavi
prezimenima.
Kako god je uvjerljivo i strasno izvjetavao o briljantnim pobjedama
Hrvatske vojske, ini se da je Ante Ivankovi i u hrvatsku onomastiku uao s
istom istraivakom strastvenou, stalno imajui na umu da mu
prezentacija onomastike grae budu vjerodostojna i uraena s nabojem
ljubavi prema narodu kojemu pripada. Autorova znanstvena istraivanja
korijena hrvatskih rodova redovito prati nakana da dananjem itatelju
priblii ona doba kada su se nai preci u nesklonim im vremenima borili za
ouvanje hrvatskog nacionalnog identiteta i narodne opstojnosti u vremenu
i prostoru. Obraujui hrvatske rodove na ogranienim prostorima (Duvno,
Dugopolje, Vrlika), Ivankovi nastoji i uspijeva gotovo svakome nai
odgovarajue mjesto u biu hrvatskog naroda, te oznaiti njegove
posebnosti kao sastavni dio hrvatskog etniteta i u povijesti i na pojedinim
podrujima. Praenje kompliciranih migracija pojedinih rodova diljem
hrvatskih etnikih prostora u Ivankovia je uvijek isti rezultat: Hrvati su
Hrvati ma gdje bili i bez obzira to su ih esto zla vremena i jo gori
gospodari dijelili i zidovima dravnih granica.
To je pokazao i prikazao i na "krvnoj slici" dananjih hrvatskih
rodova u Vrlici, gdje ih je od ukupno 102 najvie, posve precizno 18, ima
hercegovako podrijetlo, 16 ih je doselilo s povijesnog Duvanjskog polja,
15 s druge strane Dinare, dakle s livanjskog, etiri s travnikog podruja, u
srednjoj Bosni, a tek onda dolazi Primorje od Boke do Zadra (11 rodova),
pa uvijek sklona raseljavanju Imotska krajina, koja je Vrlici dala 8 rodova.
to se pak tie ove knjige, koja Vam je u rukama, nezaobilazna je i
autorova ljubav prema Vrlici i Vrlianima, jer doslovno svaka reenica
svjedoi o znanstveno-istraivakim naporima u vezi s pronalaenjem,
odabirom i analiziranjem novih spoznaja i podataka, meu kojima je mnogo
onih koje Ante Ivankovi prvi put iznosi na vidjelo javnosti. Posebnu
vrijednost, dakako, predstavljaju najstariji sauvani popisi obitelji vrlikog
9
podruja iz 17. i 18. stoljea, bez obzira jesu li naeni u arhivima dravnih
ili pak crkvenih ustanova, te popis rtava II. svjetskog rata, koji je krvave
stranice svog etverogodinjeg trajanja obojio i krvlju 596 vrlikih Hrvata,
rtava te kataklizme.
Istiem jo jednu karakteristiku ovog Ivankovievog znanstvenog
uratka: povezivanje injenica iz povijesnih izvora i isprava s davno
oblikovanom graom obiteljskih predanja, koja su dragocjeni izvor, ali uz
kritiko koritenje. Autor se na svoj nain suprotstavlja novokomponiranim
zakljucima u "popravljanju"prolosti pojedinih rodova ali i meetarenjima
onih koji pokuavaju vrlike Hrvate ili dio njih upregnuti u kola nekih
projekata, koji Hrvatima nikada nisu donijeli nikakva dobra.
Upravo zbog svega ovoga Vrlika je dobila svoju knjigu, ali i knjigu
koju je itekako zasluila. Autor pak zasluuje nau zahvalu za sve to je
uradio, a posebno za primjerenu suradnju sa svima koji su pripomogli da se
ova knjiga objelodani. Dakako, bilo bi neopravdano ne istai elnitvo
Matice hrvatske iz Vrlike i Gradsko poglavarstvo, koji su nakon zbornika
radova o fra Filipu Grabovcu i Milanu Begoviu, te sabranih djela Milana
Begovia, Monografije Vrlike autora fra Josipa Ante Solde, zatim romana
"Gastikina dolina" Emila eravice, pridonijeli da se Ante Ivankoviprihvati
ovog posla i uspjeno ga okona.
Bit e najbolje ako se u nekom buduem vremenu javi potreba za
drugim izdanjem "Podrijetla hrvatskih rodova vrlikog podruja". To e
ponajvie ovisiti o nama, Vrlianima, zar ne?
U Vrlici, uoi Uskrsnih blagdana 2003. godine

Niko REBI
vrliki gradonaelnik
10
POGLAVLJE I.
VRLIKA KROZ POVIJEST

Dananje podruje grada Vrlike smjeteno je na sredokrai puta
izmeu hrvatskog kraljevskog grada Knina i na drugoj strani Sinja, jednog
od najveih marijanskih svetita u Hrvata. Vode, polja i planine osigurale su
temeljne uvjete za ivot naratajima, koji su stazama vremena proli ovim
krajem, ali i onima koji e tek stii. Vrlika, Garjak, Jeevi, Koljani,
Kosore, Kukar, Maovice, Matkovina, Podosoje, Vinali, Zdua sainjavaju
ono to se danas naziva gradom Vrlikom.
Iako je to podruje bilo nastanjeno i u pretpovijesnom razdoblju,
najstariji poznati narod u tom kraju bili su Iliri. etiri stoljea prije
utemeljenja Rima, dakle na prijelazu izmeu 12. i 11. stoljea prije Krista,
Iliri su iz zakarpatskih prostora doselili na Balkanski poluotok. Njihov jezik
pripada satemskoj skupini indoeuropskih jezika. Kako su dananji Albanci
potomci starih Ilira, iro Truhelka i Petar Skok su znaenje rijei Ilir
objasnili pomou albanskog jezika: lirr znai slobodan, a lirrue-osloboditi.
Dakle, Ilirik ili Ilirija je Zemlja slobodnih ljudi, a Ilir je slobodni ovjek.
Ilirima dugujemo i ime Dalmacije, to je u vezi s Dalmatima, najjaim
i najbrojnijim ilirskim plemenom, koje je nastanjivalo prostore izmeu
Neretve i Cetine i na sjever do izvorita rijeke Vrbasa. U objanjavanju
znaenja ilirskog naziva Dalmacije, znanstvenici nisu posve sloni. Jedni
smatraju da dolazi od albanske rijei delma, to znai ovca, pa bi
pohrvaivanjem Dalmacije nastala Zemlja, ovara. Dakako, to nije teko
dovesti u vezi s temeljnim zanimanjem pripadnika plemena Dalmata,
stoarstvom odnosno ovarstvom, Drugi pak dre da se naziv Dalmacija
izvodi od pluralnog oblika djelm ili djelmat imenice djal, to na albanskom
znai junak. Dakle, Dalmati bi bili junaci, a Dalmacija Zemlja junaka
O jakosti i veliini Dalmata svjedoe i ovi podaci: ivjeli su
organizirano u 342 upe ili dekurije, dok su primjerice Ardijejci imali 20 a
Daorsi 17 dekurija. Povjesniari smatraju daje u ilirskim dekurijama ivjelo
po 200-tinjak stanovnika. Dalmati su dugo ivjeli u miru i blagostanju, a
posebno su bili ponosni na svoj glavni i dobro utvreni grad Delminij,
smjetene na rubu Duvanjskog polja, iznad sela Borana i Kongore.
Moramo spomenuti i injenicu da su na vrlikom i susjednim
podrujima ivjeli i Traani, koje su, izgleda, jo u pretpovijesnom
razdoblju Iliri potisnuli na istok, u Trakiju. I na vrliko su podruje stigli
13
Grci, vjerojatnije kao trgovci, jer za razliku od jadranskog priobalja i otoka,

tu nisu podizali svoje naseobine.
Sredinom 4. stoljea prije Krista na vrliko podruje prodiru i Kelti,
koje su s vremenom Iliri asimilirali u svoj etniki korpus.
VRLIKA U VRIJEME RIMSKE VLADAVINE

Mirni ivot Dalmata, ali i ostalih ilirskih plemena, naruen je 229.
godine prije Krista, kad su zapoeli dugotrajni i surovi ratovi s Rimom,
tadanjom vojnom velesilom, koja je upravo stasavala na suprotnoj strani
Jadranskog mora, na Apeninskom poluotoku. Bio je to ustvari rimski
odgovor pripadnicima ilirskog plemena Ardijejaca, koji su nastanjivali
podruje od Neretve do Albanije, odakle su kao gusari napali rimske
brodove, ali i nekadanje grke naseobine u Dalmaciji i na njenim otocima.
Snani Rim pobijedi vojsku ilirske kraljice Teute, koja je nakon toga bila
primorana priznati vrhovnu vlast Rimske Carevine, ali i odrei se dijela
dotadanjih svojih teritorija.
Nove su prilike ujedinile ilirska plemena na elu s Dalmatima,
izuzevi Daorsa u dolini Neretve koji su se zadovoljili s rimskom zatitom.
Sve ei napadaji na brodove i rimske saveznike, izazvali su 156. godine
prije Krista novi rat s Rimljanima. Na njegovom poetku rimski vojskovoa
Marcije Figul nije ostvario potpuni uspjeh, iako je spalio glavni delmatski
grad Delminij. Godine kasnije, dakle 155. godine prije Krista, njegov
nasljednik Kornelije Scipion Nazika osvaja utvreni Delminij, pretvara ga u
neuglednu vojnu postaju, a Rimska Carevina dobiva nove provincije na
drugoj obali Jadranskog mora. Konano 9. godine nakon Krista Rimljani
slamaju otpor zavaenih ilirskih plemena i njihovih voa, ali su za to morali
angairati ak 15 svojih dobro naoruanih i jo bolje uvjebanih legija.
Rimljani postupno romaniziraju starosjedilako ilirsko stanovnitvo, a
u novoj provinciji podiu gradove i kvalitetni sustav cestovnih komunikacija
izmeu njih. Tako primjerice novom cestom je povezana Salona sa
Aequumom (itluk-sinjski), a odatle preko Potravlja ili Dabra s Vrlikom. S
vrlikog podruja rimska se cesta granala prema Kninu preko Kijeva i
prema Bosni preko Dinare. "U poetku rimske vladavine stanovnitvo je
ivjelo u plemenskim zajednicama, od kojih su poznate dvije: Barizaniata i
Lizavist. Po miljenju Branimira Gabrievia obitavali su u Kijevu i u
14
Podosoju-Garjaku, a po sudu Ante Miloevia u Koljanima i Baleku. Tek za

cara Septimija Severa (193-211) neka su naselja u dolini Cetine dobila
rimsko graansko pravo.1
VRLIKA U HRVATSKOJ DRAVI

Velika seoba naroda dovodi u 7. stoljeu Hrvate u novu domovinu.
Dominik Mandi tvrdi da se to zbilo 626. godine. Naime, tada su udrueni
Avari i Perzijanci napali Carigrad, a bizanstki car Heraklije poziva u pomo
Hrvate. Oni pustoe Dalmaciju, Panoniju i Ilirik, koje su prethodno bili
osvojili Avari. "...Hrvati su osvojili te zemlje za svoj raun, kao svoje
vlastite. A tako je stvar shvaao i tadanji rimski svijet irom cijelog
Carstva, kako vidimo iz biljeke Izidora Seviljskog, u kojoj on zauzee
Dalmacije i Epira od strane Hrvata zove gubitkom pokrajina za Rimsko
Carstvo."2
Tada je, tvrdi Mandi, doselili oko 300 tisua Hrvata, koji e ubrzo
stvoriti svoju dravu, u kojoj e i vrliko podruje nai odgovarajue
mjesto.
O doseljenju Hrvata svjedoenje je ostavio i bizantski car Konstatin
Porfirogenet u svom djelu "De administrando imperio", koje je nastalo
polovicom 10. stoljee. "Hrvati su pak stanovali u ono vrijeme (nakon pada
Salone 614-615) s onu stranu Bavarske, gdje su danas Bjelohrvati. Jedan od
njihovih rodova, naime petero brae: Klukus, Lobeles, Kosences, Muhlo i
Hrobatos i dvije sestre Tuga i Buga, odijelili su se od njih i doli su zajedno
sa svojim narodom u Dalmaciju te su tu nali Avare u posjedu te zemlje.
Poto su se nekoliko godina meusobno borili, pobijedili su Hrvati. I neke
su od Avara pobili, a ostale su prisilili da im se pokore. Od tada su u toj
pokrajini zavladali Hrvati." 3
Monografija Vrlike, Vrlika 2001., str. 11.

D. Mandi, Crvena Hrvatska, Chicago-Roma 1973., str. 254.
D. Mandi, Rasprave i prilozi, Rim 1963., str. 54.
15
SV. SPAS - HRVATSKA POVIJESNA

ISKAZNICA
Najvaniji je spomenik iz tog razdoblja, a koji svjedoi o hrvatskoj
nazonosti na vrlikom podruju, crkva Sv. Spasa, podignuta u blizini
izvora rijeke Cetine u istoimenom mjestu. Stjepan je Gunjaa utvrdio da je
graena etapno u 9. i 10. stoljeu, njezin je monumentalni zvonik jedini
sauvan na hrvatskim prostorima iz tog vremena, a i ire, koji je odolio zub
vremena. Pronaeni natpis na latinskom jeziku upuuje da je crkva u
vrijeme vladavine hrvatskog kneza Branimira (druga polovica 9. stoljea)
sagradio upan Gastiha (Gostika), njegova majka Nemira i Gastihini sinovi,
ija imena ne znamo. Inae, ovaj sakralni objekt spada meu najvanije
predromanike hrvatske graevine, a smatra se i veoma vrijednim
spomenikom cjelokupne europske predromantike.
"Oko crkve nalazi se dosad najvea istraena i prouena nekropola u
nas, s oko 1026 grobova. Nastalo kada i crkva, to se groblje proirilo do
sredine 15. stoljea. Iako u grobovima nije naeno previe priloga, mnogi su
veoma vrijedni, ponajprije: naunice raznih oblika, prstenja, dugmad,
strelice, ostruge, fine tkanine (srma) protkane srebrenim i zlatnim nitima.
Posebno su vrijedni srebreni pojasevi, ostruge sa zvjezdicom nekog viteza,
vjerojatno jednog od vrhrikih velmoa. Na nekim radovima vidljiv je
utjecaj franakih majstora."4
Jo jedan kulturni biser iz starohrvatskih vremena ima vrliko
podrijetlo-ostaci trobrodne crkve, to je bila sagraena na mjestu
starokranske bazilike na predjelu Crkvina u Koljanima. "Najvrijedniji
ostaci te crkve su kamene ukrasne ploe (pluteji) oltarne ograde. One su
jedne od najljepih klesarskih ostvarenja starohrvatske umjetnosti. Analizom
klesarskih radova s raznih nalazita Nikola Jaki je zakljuio da su nastali u
radionici tzv. majstora koljanskog pluteja, prvog naeg velikog graditelja i
klesarskog majstora."5
4
5

Isto, str. 20.
16
PRVI SPOMEN VRLIKE U POVIJESTI

Uvrivanjem sredinje vlasti Kraljevine Hrvatske za vladavine Petra
Kreimira IV. (1056-1073) i Dmitra Zvonimira (1076-1089) i vjerskom
obnovom u vrijeme pontifikata pape Grgura VII. i vrliko podruje ulazi u
sredite onodobnih drutveno-politikih zbivanja, jer u njegovoj
neposrednoj blizini grad Knin postaje sjeditem kraljevske vlasti, a
Biskupija, danas istoimeno naselje izmeu Knina i Vrlike, hrvatsko vjersko
sredite. Upravo zahvaljujui toj okolnosti dolazi do prvog pisanog spomena
Vrlike, odnosno Vrh Rike, na latinskom jeziku, i to 1185. godine u jednom
spisu splitske sinode (sabora). U tom je dokumentu upisano da hrvatskom
biskupu u Kninu pripada i upa Vrh Rika. Ime upe Vrh Rika razliito je
transkribirano: Verchrecha, Vercherica, Verhlichky, Verlechensis,
Werkrika, Verchioc.
Ime Vrlika nastalo je spajanjem dviju imenica: vrh i rika, dakle mjesto
na vrhu, na poetku, na izvoru rike, rike Cetine. Mjesto Vrh Rika u poetku
se nalazilo na mjestu dananjeg naselja Cetina.
Prvi spomen Vrlike na hrvatskom jeziku uslijedit e gotovo tri stoljea
kasnije, 1451. godine i glasit e Vrh Rika.
"Kraj oko Vrh Rike je bio relativno miran, a titili su ga planinski
masivi i tvrave. Na sjeveroistoku se dizao Glava (Dinari), utvrda, koja je
branila i osiguravala prolaz za Bosnu kroz prodolinu Unita, na drugoj
strani, u Potravlju, stajao je Travnik, koji se spominje 1372. godine u ispravi
kralja Ljudevita I. Anuvinskog izdanoj cetinskom knezu Ivanu Nelipcu. Te
dvije utvrde osiguravale su mirni protok trgovine poznatim putovima jo od
antikog doba."
VRLIKA I HRVOJE VUKI HRVATINI

Hrvoje Vuki Hrvatini (1350-1416), kojeg neki povjesniari
smatraju jednom od najznamenitijih osoba svekolike hrvatske povijesti,
knez Donjih krajeva Kraljevine Bosne imenovan je 1388. godine od
bosanskog kralja Tvrtka Kotromania vojvodom bosanskim, a u vrijeme
sukoba s maarskim kraljem igmundom Luksemburkim i bosanskim
zastupnikom za Hrvatsku sa sjeditem u Kninu. Godine 1391. kralj Ladislav
17
Napuljski, protivnik igmundov, postavlja Hrvoja i brata mu Vuka za

banove Hrvatske i Dalmacije, a kasnije i svojim glavnim namjesnikom u
Hrvatskoj (1391). Kad je postao pobjednikom u sukobima sa igmundom,
bosanski kralj (1398-1404) Hrvoju daruje veliku upu Livno a Dubrovani
ga proglasie svojim graaninom (1400). Ovaj uspjeni vlastelin i
vojskovoa je 5. srpnja 1403. godine jedan od najuglednijih uzvanika na
krunidbi kralja Ladislava u Zadru, koji ga tada imenuje "glavnim vikarom u
Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni", te "hercegom splitskim", darujui
mu i otoke Bra, Hvar i Korulu. Hrvoje smjenjuje kralja Ostoju i na
prijestolje bosansko dovodi tipana Tvrtka H (1404-1409).
Godine 1406. Hrvoje Vuki Hrvatini dobiva i slubeno na dar
tvravu Prozor, koju je i sam gradio. S tvravom dobiva i njezine
stanovnike iz plemena ubrania, sa kojima je bio u rodbinskim vezama, te
plemena Miljenovia. Tvravom Prozor, ispod koje e s vremenom nastati
dananje naselje Vrlika, Hrvoje tite interese Ladislava Napuljskog, ali i
brani posjede kneza Ivania Nelipca, mua njegove sestre Jelene. Kasnije e
utvrda Prozor pripasti Hrvojevu zetu Ivaniu Nelipcu, a 1411. prigodom
udaje njegove keri Katarine Nelipike darovat e je u miraz zetu Ivanu
(Hanu) Frankopanu. Godine 1421., kada je vrlikim i susjednim
podrujima zagospodario igmund Luksemburki, on e Vrh Riku darovati
trogirskom plemiu Mihai Vitturiju sinu Nikolinu.
PRVI VRLIANI S IMENOM I PREZIMENOM

U drugoj polovici 14. i prvoj polovici 15. stoljea poznata su prva
imena i prezimena tadanjih stanovnika Vrlike. Ponajprije se to odnosi na
pleme ubrania, kojima su pripadali i Berislavii, doseljenici s livanjskog
podruja. O njima su ostali pisani tragovi koje je sistematizirao J. A. Soldo:
godine 1341. spominje se Tvrdo Berislavi u darovnici, kojom se
selo Suha pokraj Sinja daje splitskom nadbiskupu;
godine 1381. bosanska kraljica Jelena, majka prvog bosanskog kraja
Tvrtka Kotromania, doputa Vuku ubraniu da na svoj posjed
Vitak u Vrh Rici naseli Vlahe stoare, koji su osloboeni poreza, ali
imaju obvezu sluenja vojske, kad god to zatreba;
6
18
1435. godine u Kninu, gdje stoluje hrvatski banovac, meu zakletim

sucima iz redova hrvatskih plemia je i Vuk Berislavi iz plemena
ubrania (Wok Berislavich de genere Ciprianorum);
godine 1451. zabiljeen je Pavel Berislavi iz Vrhrike kao jedan od
sudaca ratnoga suda u Kninu;
godine 1446. banovac Toma Tvrtkovi zapovijeda kninskom kaptolu
da Vrlianina Ivana Dapia upie kao posjednika kue na Klisu;
godine 1485. banovac Ivan Peciban iz Knina angaira vrlikog
kanonika Tomu Radivojia da s Tomom Buiem rijei nastali spor
oko gradova Ostroca i Sokola.
Polovicom 15. stoljea na vrlikom podruju se spominje samostan
(1457), a papa Pavao m. u jednoj ispravi opominje trgovce da vrate
franjevcima iz samostana Varchrioc blago, to su ga fratri kod njih
pohranili bojei se turskih prodora na vrliko podruje.
VRLIKA ZA OSMANLUSKE VLADAVINE

(1522-1688)
Ve 1425. godine osmanlijski osvajai prodiru preko Unita,
zaobilazei utvrde kao to su Glava i Prozor, pljakaju Vrh Riku, Kijevo, a
zatim i kninsko i drniko podruje. Godine 1492., kako je utvrdio S.
Gunjaa, Turci su opljakali i razorili Vrh Riku i crkvu Svetog Spasa. Ipak
Knin i vrliko podruje s tvravom Prozor potpali su pod tursku vlast 1522.
godine, a Vrlika e postati sredite nahije u Kliskom sandakatu.
Tada nastaju i velike seobe stanovnitva, koje e trajati dugo, naroito
u vrijeme mletako-turskih ratova u 17. stoljeu, zatim nakon osloboenja
Vrlike od osmanlijskih osvajaa pa sve do osloboenja Bosne i Hercegovine
od turskog jarma 1878. godine. Ispred turskih zulumara narod se sklanja na
sve strane. Tako je primjerice Ivan ubreti (ubrani) Pavlov, koji se na
Boi 1463. godine istakao u okrajima s Turcima za osloboenje Jajca, to
ga je ugarski kralj Matija Korvin preoteo od Osmanlija, dobio za nagradu
stoare iz plemena Tulia u Vrh Rici.
Inae, "hrvatskim plemiima ubraniima pripadale su obitelji:
Berislavii, Lukaii, Klarii, Vladavii, Jurii, Mihovii. Pred turskim
prodorima Berislavii su preli u Turopolje. Tu se nastanio Stjepan
Beryzlawych de Verhreca, katelan Lukavca, od kojeg vuku podrijetlo
19
malomlaki plemii. Od njih je najpoznatiji Stjepan, koji je igrao znaajnu

ulogu na dvoru hercega Ivania Korvina i bio banovac (1596). Bratimio se s
Nikolom Mladeniem, pa su zajedniki poveali posjede u Turopolju. Iz
Vrh Rike su i Krianii. Nastanili su se u gradu Hrasno na Glini i u okolici
Karlovca. ubranii, kasnije Mihaevii, naselili su se oko rijeke Dobre, a
neki su odabrali Krk za boravite.
Prema tradiciji neke je obitelji 1476. godine odveo upnik Juraj
Cetinjanin (oko stotinjak) na otok Olib, gdje je 1519. godine preminuo. Na
groblju je natpis: "Pop Juraj Cetinjanin parokijan Olibski."7
U turskom razdoblju mletaki providur Jakov Foscari 1572. godine
spominje Vrliku kao tvravicu s posadom od 30 vojnika, bez topnitva, dok
polovicom 17. stoljea bosanski izvori potvruju da u dobro utvrenoj
tvravi ima pet a u varou ispod nje osam kua. U njima je upisan i podatak
da vrliko podruje ima tridesetak sela (vjerojatno je rije o zaseocima), iz
kojih se moe angairati tisuu ratnika pod orujem.
Ipak najvie podataka o Vrlici iz tog razdoblja sadri turski defter
(knjiga poreznih obveznika) iz 1604. godine, u kojem su upisani i
muslimani i krani prema uobiajenoj turskoj formuli: osobno plus oevo
ime, dakle bez prezimena. Zbog toga, ali i uporabe zajednikih narodnih
imena, veoma je teko razlikovati katoliki i pravoslavni ivalj, koji takoer
doseljava.
Kako je izgledala Vrlika poetkom 17. stoljea? U sreditu svih
zbivanja je tvrava Prozor, u kojoj je boravila posada s obiteljima. Ispod
tvrave nalazila se kasaba (turski naziv za varo) s damijom i visokim
minaretom, otprilike na mjestu dananje katolike crkve Gospe Ruarice.
Damiji je pripadao vakuf, dakle vjersko imanje, u ijem su sklopu su i
etiri duana. U kasabi su ivjeli iskljuivo muslimani, najee obrtnici,
koji su bili osloboeni i poreza i vojne obveze. Oni su takoer bili
stanovnici onih naselja koja su imala plodniju zemlju, kao to su primjerice
Civljani i Kosore, dok su krani nastanjivali Maovice i Jeevi, gdje su
prevladavali stoari nomadi, kao i u predjelu Pakog Polja iji su stoari
imali ispae u Moar dolu na Unitima. Oni su plaali filuriju, porez
karakteristian za vlaki dio tadanje populacije.
Porez se plaao na gotovo sve poljoprivredne proizvode: itarice,
sijeno, lan, povrtnice, pele, vinograde, kojih je takoer bilo na vrlikom
podruju. Na Cetini i drugim vodotocima nalazile su se mlinice tipa
vodenice, kojima su iskljuivo gospodarili muslimani.
Monografija Vrlike, Vrlika 2001., str. 23
20
U sklopu velikih migracija u 15. stoljeu, kada katoliko ivlje bjei

ispred Turaka i sklanja se u mletaki dio Dalmacije, i na vrliko podruje
doseljavaju Vlasi stoari pravoslavne vjeroispovijesti. Primjerice u defteru
iz 1604. godine spominje se crkva Svete Gospoje s batinom Dragia, sina
Radiinog, i mlinovima na vodotoku Dragoviu. Ostalo je zabiljeeno da
dio monaha iz manastira Dragovi preseljava u Grabovac (Lika) i tamo
utemeljuju novi manastir, a 1612. godine posve ga naputaju, to e ubrzati i
uveliati proces islamizacije stanovnitva.
U istom se dokumentu spominje i starohrvatska katolika crkva u
Koljanima, pokraj koje se tijekom godine odravaju veliki pazari, od kojih
se ubirao porez od pedeset aki. Dakako, spominje se i crkva Svetog Spasa,
oko koje veinu stanovnitva ine krani-katolici i samo desetak
muslimanskih domainstava. Dodue u defteru iz 1604. spominju se dvije
mezre-Rasad i Rataj, a mezre su nekadanja imanja sa kojih je stanovnitvo
pobjeglo, ali u svakom trenutku spremne da prime nove doseljenike. Cijelo
podruje pastorizirali su franjevci samostana Visovac, pa je logino da je
Vrlika u onovremenskim prilikama bila upa visovakog samostana.
OSLOBOENJE VRLIKE OD TURAKA (1688)

Na poetku Morejskog rata Vrliani preko svog predstavnika trae da
njihovo podruje pripadne Mletakoj Republici, i obeavaju da e zauzvrat
sudjelovati u svim ratnim aktivnostima buduih gospodara. Kako je
Venecija kninsko-vrliko podruje smatrala veoma vanim, u ljeto 1688.
godine s jakim vojnim snagama napada Knin, a s nekoliko manjih postrojba
i Vrliku. Tada su i Knin i Vrlika osloboeni od Osmanlija i ukljueni u
sastav Mletake Republike. Vrlika je potpala pod jurisdikciju providura u
Kninu, a malo kasnije postaje sastavnim dijelom novoutemeljene Kninske
krajine.8 Tada je u tvravi smjetena manja vojnika postrojba, sastavljena
od domaeg stanovnitva, a u neposrednoj blizini nalazilo se i omanje
Iogorite za venecijansko konjanitvo.
Dakako, Turci se ne mire s gubitkom Vrlike, pa ju 1691. godine
hercegovaki paa s jakim snagama pokuava preoteti od Mleana, ali
branitelji uspjeno odolijevaju. Sljedee godine Vrliani skupa s uskocima s
8
F. D. Spaho, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. godine, Zagreb 1985., str. 118119.
21
kninskog i drnikog podruja poduzimaju vojne akcije u dubokoj neprijateljskoj pozadini, palei i pljakajui naselja na Glamokom polju. U
vrijeme posljednjeg mletakoga-turskog rata, poznatog i pod imenom ili
Mali ili Sinjski rat od 1714-1718. godine, vrliko podruje ne ostaje izvan
ratnih dogaanja. Poetkom 1715. godine zauzimanjem Strmice vojne
posade tvrava Vrlike i Glavaa ukljuuju se u rat, u kojem su Turci
posljednji put napali Sinj i Cetinsku krajinu. Bez obzira na relativno solidne
pripreme za rat i na junatva branitelja, vrlika tvrava i njezina posada nisu
uspjeli izdrati snane napade topnitva Mehmed-pae pa su Osmanlije
ponovo zauzele vrliko podruje. "Ipak, to je zauzee Vrlike bilo
privremeno, jer su se neprijatelji morali ubrzo povui, odvodei sobom
roblje kad su odustali od beznadne opsade Sinja. Izgleda da su Turci i
sljedee godine pokuali osvojiti Vrliku, gdje su bile stacionirane dvije
kompanije mletakih vojnika; zahvaljujui iskljuivo velikom junatvu
Vrliana nisu je uspjeli i osvojiti. Zadnje godine tog rata su to pokuali jo
jedanput, ali ni tada nisu uspjeli u svojoj nakani."9
Od tada pa sve do pada Mletake Republike 1797. godine vrliko
podruje ostaje pod venecijanskom vlau.
VRLIKA POD VLAU MLETAKE

REPUBLIKE (1688-1797)
Nakon promjene vlasti vrliko podruje ostaje gotovo pusto, jer ga
naputa islamizirano stanovnitvo, a s njim i bogata obitelj Salema
Bukariia. Mletake vlasti plodne poljoprivredne i umske povrine
proglauju dravnim vlasnitvom i dodjeljuju ga novodoseljenim
stanovnicima, a posebno onima koji su se istakli u borbama s Turcima.
U Dravnom arhivu u Zadru sauvan je popis obitelji, nastanjenih na
vrlikom podruju 1. srpnja 1692. godine, organiziranih u etiri banderije,
prozvanim po imenima njihovih haramabaa (kapetana = baa) Nikole
Biokovia, Pavla Juria, Ivana Crnice i Nikole arca.
Prvi put u hrvatskoj onomastikoj literaturi objavljujemo potpuni
popis stanovnika vrlikog podruja iz 1692. godine.
Zbornik "Kai" Split, 1983., godina 15., str. 39.
22
STANOVNITVO VRLIKE 1692. GODINE

1. Popis obitelji nastanjenih ispod tvrave Vrlika, koje su pod
zastavom kapetana bae (u banderiji) Nikole Biokovia. Popis je
uinjen 1. srpnja 1692. godine u Vrlici. 10
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
Ime i prezime
kapetan Nikola Biokovi
Jakov Kneevi
imun Marasovi
Jakov Kneevi
imun Marasovi
Lovre Vidovi
Jurica Vidovi
Lovre Vuemilovi
Petar (V)uzun
Grgur Brsti (Brstilo)
Cvitan Milovac
Radia Kovaevi
Vuen Petkovi
tipan Radojevi
Mikaelo Dragi
Jakov Roljevi
tipan Ersech (Erceg, Erek, Rek)
Ivan Dili
Rade Meter (Maeter)
Marko Miloj evi
Ivania Blaevia
Matij Boinovi
tipan Jajar
Nikola Jakeli
Nikola Karanzulovi
au Cvitko Milkovi
Jakov Vueni
Milinka Krikovica
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije
osoba
7
9
9
6
4
4
9
6
14
7
13
3
15
11
7
4
4
5
6
5
2
6
6
9
3
5
4
2
kanapa
18
7
6
5,5
5,5
3,5
9
3
18
9
9
7,5
10
3,5
4
11
4,5
7,5
6,5
6
0
5,5
4
8,5
4
4,5
5
6
j1
23
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
24
Luka Kneevi
Radovan onli
Vukadin Buderoi (Bodroi)
ime Juri
Mikaelo Pavi
Marko Prstojevi
Dragola Popovi
Lucija Ljuti
Ilija Jakuli (Jakeli)
Zelko Jakuli (Jakeli)
Jakov Kova
Matij Grabovac
Antona Vuleti
Dujmo trkalj
Nikola osi
Ivan Batovanja
Marko Etek (Estech)
crkva Svetog Mihovila
tipan Maarevi
alfir Radivoj Novoselac
Savica Vukaevi
Lazo Vukovi
Bogdan arac
Dragosav Ivkovi
Radivoj Miljevi
Vukelja Konjevi
Stanko Iveti
Mikaelo Novoselac
Vuko Ivanovi
Milat Bogojevi
Ranisav Rajakovac
Ivica Rajakovac
Radojka Rajakovac
Rajka Vukaevia
Jovica Vidova
Jakov Ostoji
Milivoj Radoni
gubernator Franko Pavii
3
5
2
3
2
3
8
3
8
3
5
7
10
10
4
6
4
0
2
11
5
6
20
6
8
10
14
13
8
6
7
3
4
6
4
8
9
0
_j
4,5
3
0
5
1
0
8
2
11
3,5
3
24
18
16
4,5
5
4
2,5
3
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
30
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
Marko Dili
kapetan Butkovi
Marko Stipanovi
Vukovoj Vujievi
Milivoj Bani
Miljat Matov
Vuko Dragosaljevi
Mate Vukaevi
alfir (precrtano) Matij imi
Josip Vrbanovi
Ivan Grubanovi
Ivan Radoevi
Nikola Vujeiti
Frane Sunjevi
Matij Radi
Jure erkez
Pavica Kneevi
Marko Petkovi
Jakov Petkovi
Marijan Stojanov
Milanko iz Vrpolja
Ivan Bari
0
0
6
8
11
8
5
7
10
16
7
4
17
12
11
15
11
4
3
16
10
2
30
73
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
Dakle, banderiju Nikole Biokovia sainjava 88 obitelji s 588 osobe.

One imaju 73 prezimena, od kojih se do danas na vrlikom podruju
sauvalo 10: Batovanja, Blaevi, Boinovi, Grabovac (Grabi), Jakeli,
Marasovi (Maras), Milkovi, Vuemilovi, Vuleti i Uzun (odnosi se samo
na hrvatska prezimena).
Upisano je ukupno 48 imena, od kojih su 43 muka i 5 enska. Od
mukih imena najea su: Jakov, Nikola i Marko (6 puta); Mate (Matij) i
Ivan (5), tipan (4); Mijo-Mikaelo (3); imun, Lovre, Cvitan (Cvitko),Ilija,
Frane, Radivoj, Milat i Vuko (2); po jednom se pojavljuje 31 ime: Jurica,
Petar, Grgur, Radia, Vuen, Rade, Ivania, Milinka, Luka, Radovan,
Vukadin, Dragola, Lucija, Zelko, Antona, Dujmo, Savica (Sava), Lazo,
Bogdan, Dragosav, Vukelja, Stanko, Ranisav, Jovica, Milivoj, Vukovoj,
Josip, Jure, Pavica, Marijan, Milanko, Ivica i Rajka.
Pet je enskih imena: Ivania, Pavica, Lucija, Milenka i Rajka. to se
pak tie podjele na narodna i biblijsko-svetaka imena, preteu ova druga
(26), a narodnih je 21.
25
EVO NAJPRIJE NARODNIH IMENA: Cvitan (Cvitko),Radia,

Vuen, Rade, Milinka, Radovan, Vukadin, Dragota, Zelko, Radivoj,
Bogdan, Dragosav, Vukelja, Stanko, Vuko, Milat, Ranisav, Milivoj,
Vukovoj, Milanko i Rajka.
BIBLUSKO-SVETAKA IMENA (22) :Nikola, Jakov, imun,
Lovre, Jurica, Petar, Grgur, Ilija, tipan, Mijo (Mikaelo), Ivan, Marko,
Ivania, Matij, Luka, Lucija, Antona, Dujmo, Sava (Savica), Lazo, Jovica,
Franko, Josip, Jure, Pavica, Marijan i Ivica.
2. Banderija harambae(kapetana - bae) Pavla Juria 11
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
osoba
27
13
17
18
9
14
7
6
14
0
2
6
0
Ime i prezime
kapetan basa Pavao Juri
au Petar Tomi
alfir Jure Lui
Marko Lui
Filip Boi
Filip Pavlovi
Pave Marijan
Ostoja Markovi
Filip Vuleti
za crkvu Gospe od Karmena
Jakov Ili
Ilija Vueti
sig. Gou. Pavii
kanapa
0
0
0
0
0
0
0
4,5
21
30,5
1
7
2
Najmanja banderija harambae (kapetana-bae) Pavla Juria imala je 12

obitelji sa 133 lana. Prezimena je ukupno 11, a najvei dio ih je starinom s
duvanjsko-livanjskog podruja.
Od prezimena do danas je sauvano na vrlikom podruju samo jedno
: Vuleti, a od Juria nastali su Oklopii.
Imena je osam. Po jednom se javljaju: Petar, Jure, Jakov, Ilija, Ostoja i
Marko, dva domaina nose ime Pavao ili Pave, a trojica imaju ime Filip.
Ime Ostoja je narodno, a ostalih sedam pripadaju biblijsko-svetakim
imenima.
26
j1
3. Banderija harambae (kapetana - base) Marka Orlandia12
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14,
15.
16.
17,
18.
19,
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
2
Ime i prezime
alfir Ivan Crnica
sargenete Marko Jureti (ureti)
kapetan Marko Orlandi
Stojan Niki (?)
Niko Rado
guverner tvrave
Marko Stipe
Ivan Crnica
Marko Niki
Ivania udovica pokojnog Marka Crnice
Nikola Glamoanin
Paulina Vidovi
Nikat (prezime nije upisano)
tipan Petkovi
Nikota Marelo
Niko Juranov
Luka Mamuzi
Nikola Predojevi
Boe elanovi
Jure ulac
Jakov Lupi (Vuk-ovi)
batt: Tomaseo
Vukadin Ljubojevi
Vukota Manolovi
Berisav Gruii
Radojica Vlahini
Savica Rajkovi
Ivana Mikovac
Jakov Kovaevi
Dravni arhiv Zadr, Katastri Dalmacije
osoba
5
6
4
3
3
1
3
2
2
2
4
3
2
1
1
1
5
2
2
3
2
2
4
12
13
11
9
6
4
kanapa
0
0
0
0
0
17
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
j1
27
8
8
10
30. Nikola Bukmanovi

31. Andrija Krai (Krasi)
32, Savo Krai (Krasi)
0
0
0
U banderiji harambae (kapetana-bae) Nikole Orlandia upisane su 1.

srpnja 1692. godine 32 obitelji sa 145 lanova. Prezimena je ukupno 25, a
nijedno od njih danas ne pripada Hrvatima katolicima vrlikog podruja.
to se pak tie imena, ukupno ih je 17, a od toga su dva enska.
Najzastupljenije ime je Nikola s inaicama Niko Nikat, Nikota (7 puta),
Marko (3), Jakov, Ivana-Ivanica, Savo-Savica i Ivan (2),a po jedanput se
javlja 11 imena: Jure, Andrija, Stojan, Luka, Boe, Vukadin, Vukota,
Radojica, Berisav i Paulina.
Od 17 imena est je narodnih: Stojan, Boe, Vukadin, Vukota, Berisav
i Radojica, a ostala su biblijsko-svetaka: Nikola, Marko, Jakov, Ivan,
Ivana-Ivanica, Jure, Andrija, Savo-Savica, Luka i Paulina.
4. Popis obitelji u banderiji harambae (kapetana-bae) Nikole arca 13
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
Ime i prezime
Nikola arac
Mitar Stipanovi
Petko Dragolovi
Ivan Vukaevi
Savo Gozdenevi
Doko Vuevi
au Nikola Domiti
Dragosav Maljkovi
Matij urija
Mate enevi (Kenevi)
Radovan Kosudovi (Kusudovi)
Vidak Mui (Musi)
Nikola Dili
Vid Milii (Milii)
Lazo Bueli
28
osoba
kanapa
0
23
4
0
0
3
11
0
neitljivo
0
20
0
8
7
10
3,5
5
4
5
4
8
7
4,5
5
7,5
4
1
14
10
j1
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
Ivan Djedovi
Rade Radovanov
Sava Radovanovi
Nikola Kovaevi
Tomo Poprainovi
Petar Boljoi
Radojica Bala
Nikola Bodrii
Ivan Kreak
Nikola Kreak
Ivan Kovaevi
Todor Kovaevi
Jakov Crmari
tipan Budemirovi
Petar Bonjak
tipan Patrovi
Mikat Pani (Pandi)
Luka Kovaevi
Radivoj Paspalovi
5
3
7
16
5
5
7
9
5
8
6
4
8
6
5
9
5
5
7
3,5
6
5,5
10,5
4,5
7
3
4,5
10
10,5
3,5
2
6,5
5,5
5,5
8
3,5
3,5
1
Banderiju harambae Nikole arca sainjavale su 34 obitelji s 237

osoba. Upisani su pod 31 prezimenom, od kojih, danas izuzev Panda,
nijedno ne pripada Hrvatima katolicima na vrlikom podruju.
to se pak imena tie, njih je ukupno 21. Najzastupljenije je ime
Nikola (5 puta), Ivan, tipan, Petar, Matij, Vid i Sava po 2 puta, a 14 imena
se pojavljuje po jednom: Mitar, Petko, Doko, Dragosav, Radovan, Lazo,
Rade, Tomo, Radojica, Todor, Luka, Mikat (Mijat), Jakov.
Popis od 1. srpnja 1692. godine svjedoi da su na vrlikom podruju
krajem 17. stoljea ivjele 233 obitelji sa 1098 osoba, kojima su
venecijanske vlasti dodijelile 2361 kanap zemlje, preteito oranica i livada
uz Cetinu, te neto neobraenog i neplodnog zemljita. U posjedu drave
ostalo je onoliko zemljita da se moglo naseliti jo 40-tak obitelji iz Bosne
Otomanske, stoje ubrzo i ostvareno.
Mletake vlasti doputaju obnovu u ratu oteenih ili pak gradnju
novih mlinica na vrlikom podruju."Ve 1691. godine daju sinjskim
franjevcima pored zemlje i pravo da u Karakaici mogu sagrade mlinicu za
29
svoje potrebe, a visovakim doputaju gradnju dvaju mlinova nedaleko od

Vrlike u kui nekog muslimana Bukariia. Nadalje, te iste godine vlasti
dodjeljuju vodenicu za mljevenje ita i stuparu obitelji Crnica; kasnije su im
oduzete i dodijeljene nekom Alesandriju pod uvjetom stanovitog podavanja.
Taj mlin-vodenica imao je tri toka, pa je stoga bio vrlo vrijedan."
U sastavu spomenutog popisa od 1. srpnja 1692. godine nalazi se i
dokument naslovljen s "Notta delle Posto da Molino" na Cetini, u kome je
otac poznatog franjevca i knjievnika Filipa Grabovca Matij upisan kao prvi
suvlasnik mlina s jo etiri domaina: harambaom Nikolom Biokoviem te
Nikom Kovaem, Filipom Vuletiem i Radovanom Kuduzom. Oni su
obvezni godinje dati u dravnu blagajnu 25 lira. Je li ovo onaj mlin to su
ga dobili visovaki franjevci ili je novosagraeni? "Navodno je u istoj
zgradi bilo mogue smjestiti jo pet takvih tokova, pa je mogue da su
kasnije i ti tamo napravljeni i smjeteni. Nekako u to su doba i etiri mlina
na potoku Kodua bila investirana trima obiteljima za 20 lira godinjeg
kanona. I ti podaci pokazuju da je tada vrliki kraj imao dovoljno mlinica,
koje su mogle podmiriti potrebe tamonjeg stanovnitva za mljevenje
itarica i pranje sukna."15
Kasnije su mletake vlasti (1723) sagradile javnu esmu u Vrlici, pa je
to jedino to je Venecija uloila u ope dobro na tom podruju.
to se pak tie sakralnih objekata, krajem 17. stoljea u Vrlici postoji
samo jedna crkva, koja je do tada bila damija, pa je pregraena daskama
tako da su jedan dio koristili katolici a drugi pravoslavci za bogosluje. Oko
crkve se nalazilo groblje. Katoliku upu u Vrlici pasterizirali su franjevci iz
samostana na Visovcu, a posebno su pazili na dobrosusjedske odnose s
pravoslavnim ivljem i njihovim sveenicima.
VRLIANI U MLETAKOM ZEMLJINIKU IZ

1710. GODINE
U Dravnom arhivu u Zadru sauvan je i mletaki zemljinik iz 1710.
godine s posebnim odjeljcima za naselje Vrlika i pripadajue joj zaseoke,
zatim ponaosob za tri sela: Maovice, Kosore i Civljane. Rije o dokumentu
na 94 stranice velikog formata.
14
15
30
Zbornik Kai Split 1983., godina XV., str. 42.

Sve obitelji iz Vrlike i s Maovica pripadale su banderiji harambae

tipana Biukovia. ini se da je rije o sinu ili pripadniku obitelji ve nam
poznatog harambae Nikole Biokovia, ije je prezime neznatno
promijenjeno (Biokovi: Biukovi): dunost harambae najee je ostajala
u obitelji, zatim ugledni Biokovii nisu mogli tako naprasno, za samo
dvanaest godina, nestati.
POPIS DUA NASELJA VRLIKE I PRIPADAJUIH JOJ
ZASELAKA (1710) 16
IME I PREZIME, OEVO IME
1. Ante Grabovac Matijev
2. Ante trkalj Stojanov
3. Anica ud. p. Marka uria
4. Anelija ud. Stanka Bugarina
5. Andrij a Novakovi Martinov
6. Filip Vuleti Markov
7. Frane Batovanja imunov
8. Grgur Bai Markov
9. Grgur Bonjak Petrov
10. Jakov Vrebi Petrov
11. Jakov Crmari Nikolin
12. Jakov Kovaevi Vujinov
13. Jakov Krnjac Ivanov
14. Grgur Varnica Grgurov
15. Grgur Radivoj evi Vidov
16. Ilij a Naskradinovi Milanov
17. Ilija Jakeli Ivanov
18. Ilija Marasi Grgurov
19. Jako Jakeli Ilijin
20. Ilija Petrovi Petrov reeni Raili
21. Ivica trkalj Ivanov
22. Ilija Krai Vukadinov
23. Ilija Karlua Blakov
24. Ilija Radanovi Milavev
25. Ivania ud. pok. Nikole Zdilara
M MD
2
3
1
3
0
1
0
3
2
2
5
3
1
2
1
1
1
0
1
0
2
0
3
0
1
2
1
0
2
0
2
0
3
2
3
0
2
1
1
2
2
0
2
1
1
2
4
1
0
3
D UK
1
2
8
1
1
6
2
1
4
1
2
6
2
2
8
3
5
1
1
1
6
1
0
5
2
3
3
2
1
6
1
1
4
1
2
4
1
2
6
1
2
6
1
0
4
2
2
3
3
0
6
1
1
8
1
3
5
2
3
7
1
4
8
2
1
7
1
2
6
6
7
18
1
1
5
16
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, Vrlika 1710., str. 10.
* M = mukarci, MD = muka djeca, = ene, D = enska djeca, UK = ukupno
31
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
32
Jelica ud. pok. Bukojevia

Lovre Vidovi Beriin
Luka Milovevi p. Miaila Debeljaka
Lazo Kneevi Radovanov
Luka elebi Vukov
Lovre Vuemilovi
Lucija ud. pok. Ilije Soia
Matij Milkovi Andrijin
Mihail Karanelovi Nikolin
Matij Uzunovi Petrov
Mijat Pandi Ivanov
Matij Jakeli Ivanov
Mijo Juri re. Klopija
Matij Baturina Mijin
Marko Vuemilovi Stipanov
Mihael Crljenovi Lukin
Mihailo Kovaevi Petrov
Mihail Vukoevi re. Spuo
Marko Roljevi Ivanov
Matij Boinovi Tadijin
Manda ud. pok. Petra Varnice
Marko Kovaevi Ivanov
Milja ud. Todora Vujinovia
Mihael Zdravko Jurin
Mihael Petrovi Petrov
Nikola Modri Petrov
Mikola trkalj Ivanov
Nikola Kovaevi Vukeljin
Nikola Lazi Lazin
Nikola Maesterovi Andrijin
Nikola osi Mijovijov
Nadal Kovaevi Vukeljin
Nikola Varnica Petrov
Petar Dragojevi re. Erceg
Petar Ivei Jakovljev
Pavao Berisaljevi Beriin
Petar Marasevi Lukin
Pavao Berber
Radovan Kuduz Nikolin
Nikola Mandali Lovrin
0
5
2
1
3
2
0
1
1
1
2
2
1
2
8
2
1
2
2
3
0
4
0
2
2
5
1
4
4
3
1
1
3
1
3
3
2
1
3
1
0
2
1
1
0
3
0
0
2
3
4
2
4
4
8
0
0
2
2
0
1
1
0
1
1
3
3
2
4
1
0
2
0
1
2
3
1
0
5
2
1
4
1
1
2
1
1
1
2
1
2
3
1
1
7
1
1
1
3
2
1
2
1
2
1
3
1
2
3
1
1
1
3
1
2
4
2
1
3
1
0
5
3
0
1
4
0
2
2
2
4
1
1
3
9
0
0
3
3
4
2
4
0
6
2
7
1
1
0
0
0
2
2
5
1
3
2
1
4
3
1
16
7
3
6
10
1
4
7
7
12
8
7
10
32
3
2
8
10
9
4
11
1
12
6
18
6
9
11
5
2
6
8
8
8
13
7
3
15
7
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
9 8.
99.
100.
101.
102.
103.
104.
105.
Radia Kovaevi Ivanov

Radovan Kovaevi Vukeljin
Radivoj Paka Dragoenov
Radivoj Paspalj Ivanov
Rade onli Radovanov
Stojan Naskradinovi
imun Baturina Petrov
tipan Jajar Nikolin
Stanko Miloevi Mirkov
Cvijo Paspalj Ivanov
Stanka ud. pok. Petra Rakia
tipan Erceg Grgurov
tipan Babi reeni Zdilar
tipan Plazoni Markov
tipan Varnica reeni Budimir
tipan Mandari Lovrin
tipan Listeevi Lovrin
Savo Kneevi Radovanov
imun Juri re. Pelalija
Tomas Pavlovi Nikolin
Todor Vudragovi
Vicko Drnianin Ivanov
Vid Jakeli Tadijin
Vojin Vojnovi re. Kovaevi
Vukosav Didojevi Ivanov
Vuen Leki Milanov
Ivan Kovaevi Milanov
Ivan Osmanovi Josipov
Ivan Batovanja imunov
Jure Batovanja imunov
Zelko Jakeli Petrov
Jure Uzunovi Petrov
Vukelij a Gonj i
Jure Konji Ilijin
Ivan Didojevi Vuiev
Ivan Balai Boin
Ivan Jovanovi Vidov
Ivan Kovaevi Milanov
Jure Galiotovi Markov
Jure Bugarin
1
1
2
3
3
2
1
2
2
2
0
1
7
4
1
1
1
1
1
1
1
1
1
4
4
1
4
1
1
1
1
1
3
1
2
3
1
2
1
1
3
0
1
2
2
0
1
2
1
3
3
0
6
6
0
2
0
5
0
2
0
3
2
0
0
3
2
2
4
0
0
0
0
3
2
3
2
2
0
4
1
1
1
1
1
2
1
0
1
2
1
1
7
5
2
1
1
1
1
0
0
1
1
1
2
2
2
1
1
1
1
1
1
1
3
2
1
4
2
1
2
1
2
2
3
3
3
2
2
3
2
0
4
3
3
0
1
2
0
2
0
1
4
0
0
0
2
0
1
2
0
0
0
0
2
2
2
6
0
0
7
3
6
8
9
7
6
6
6
10
6
2
24
18
6
4
3
9
2
5
1
6
8
5
6
6
10
4
7
4
2
2
4
5
9
10
6
16
3
6
33
106.
107.
108.
109.
110.
111.
Ivan Reljanovi Petrov

Ivan Petrovi re. Zidarovi
Ivan Bilobrkovi Franin
Ivan arkovi Petrov
Jakov Kova
harambaa tipan Biukovi
1
5
2
1
3
2
0
0
2
2
0
1
2
2
1
1
1
2
0
0
2
3
2
2
3
7
7
7
6
7
Dakle, 1710. godine prema podacima u mletakom zemljiniku u

Vrlici i oblinjim zaseocima ivi 111 obitelji s ukupno 659 osoba, od kojih
je 187 mukaraca sposobnih za vojnu slubu. Zanimljivo je spomenuti daje
odnos muke i enske djece bio 216:179 u korist ovih posljednjih.
U zemljiniku su i podaci o vrlikom stonom fondu: 42 konja
sedlenika, 149 tovarnih konja, 740 goveda i 4.037 grla sitne stoke (ovce i
koze). Zabiljeeni su i domaini koji uzgajaju po 250 grla sitne stoke. Kako
vrliki panjaci nisu mogli zadovoljiti ovoliki stoni fond, stoari sa stadima
esto prelaze na panjake u susjednoj Turskoj, to je ponekad stvaralo i
meudravne sporove.
Godine 1710. je i vrijeme kad se postupno upotpunjuju doseljeniki
rodovi na ovom podruju. Tada uz ve poznate iz 1692. godine (Batovanje,
Blaevie, Boinovie, Grabovce odnosno Grabie, Jakelie, Marasovie
odnosno Marase, Milkovie, Vuemilovie, Vuletie, Kuduze) doseljavaju:
Varnice (5 obitelji), od kojih je jedna zabiljeena i s obiteljskim nadimkom
Budimir, zatim Krnjci, Petrovii, od kojih e nastati Zidarovii (dananji
Zidari), Uzunovii (dananji Uzuni), Pandii (dananje Pande), Jurii od
kojih e nastati Klopije (dananji Oklopii), Baturine, Ercezi (uz prezime
Erceg zabiljeeno je da su postali od roda Dragojevia), Plazonii,
Mandarii, Modrici, Galiotovii (dananji Galioti), Biukovii (dananji
Biuci), za koje smo upozorili da mogu biti i Biokovii iz 1692. godine.
Kad je rije o prezimenima, onda je najvie Kovaevia (9 plus jedna
obitelj s prezimenom Vujnovi i obiteljskim nadimkom Kovaevi), slijede
Jakelii i Vranie (s po 5 obitelji), Batovanje, trkalji i Petrovii (3),
Bugarini, Naskradinovii, Marasi (Marasi i Marasevi), Kneevii,
Vuemilovii, Uzunovii, Jurii i Didojevii (2). Formula jedna obitelj jedno prezime zastupljena je u 71 sluaju.
Imenoslovlje vrlikih obiteljskih glavara sastoji se od ukupno 35
imena (27 mukih i 8 enskih). Najzastupljenije je ime Ivan s inaicom Ivica
(11 puta), slijedi Mijo s inaicama Mihael, Miailo, Mijat (8), Ilija (7), Jakov
(6), Matij i Jure (5), Grgur (4),Marko (3), Nikola, tipan i Ante (2), te po
jedno ime-jedna osoba javlja se 24 puta: Anica, Anelija, Andrija, Filip,
Frane, Ivania, Jelica, Lovre, Luka, Lazo, Lucija, Manda, Milja, Savo,
34
imun, Tomas, Todor, Vicko, Vid, Vojin, Vukosava, Vuen, Vukelija,

Zelko.
Popis Vrliana u zemljiniku iz 1710. godine svjedoi i da su
biblijsko-svetaka imena posve potisnula narodna, jer je odnos 28:7 na tetu
narodnih imena. Evo ih: Jelka, Milja, Vojin, Vukosava, Vuen, Vukelija,
Zelko (ovjek zelenih oiju, Zele).
POPIS OBITELJI SELA MAOVICA 1710.

U zemljiniku iz 1710. godine obitelji nastanjene na Maovicama
takoer su zasebno popisane, iako spadaju u istu banderiju harambae
tipana Biukovia.17
1. Dragi Boi Grujiin
2. Elena Gabrilovi ud. pok. Filipa
3. Filip Toti Ilijin
4. Grgur Brsti pok. Marka aua
5. Grgur Grizelj Matijev
6. Grgur Dragojevi re. Erceg p. tipana
7. Grgur Vudragovi Ivanov
8. Ilija Blaevi pok. Ivana Suca
9. Josip kori Pavlov
10. Luka Bilakovi re. Kudumiz p. Pavla
11. Mihael kori Vidov
12. Mihael Bilonosi Martinov
13. Matij Ljubii Lukin
14. Miailo Petkovi Radivojev
15. Marko Milkovi Ivanov
16. Marko Milkovi Tadijin
17. Matij Drai Matijev
18. Marko Milinin re. trbac Ilijin
19. Martin trkalj reeni Milai
20. Mihiel Milkovi reeni Crni Mijo
21. Nikola Blaevi Marasov
22. Nikola Milakovi re. Skurupin
23. Oj dana ud. p. tipana Medakovia
17
M
3
0
2
3
4
3
2
2
4
1
2
1
1
3
2
2
3
2
1
1
2
1
0
MD
4
0
1
3
3
0
2
4
5
1
3
0
1
1
2
0
0
1
1
0
0
1
1
3
1
1
3
4
3
2
1
2
1
3
1
1
2
2
3
3
2
1
1
2
3
2
D UK
0
10
0
1
0
4
0
9
2
13
1
7
5
11
2
9
2
13
0
3
2
10
2
4
2
5
2
8
1
7
1
6
1
7
2
7
0
3
2
4
3
7
1
6
1
4
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, Vrlika broj 170., str. 35.
35
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
Radivoj Malkovi pok. Dragoenov

imun Samardi p. Vida mlinara
Stojan Cvitkovac Miliev
Stojan Premiti Milin
Tomica ud. p. Ivana Brtana
Vuen Petkovi Vujiin
Vid Beni Ivanov
Ivan Boi Radatov
Ivan Kujundija Grgurov
2
3
4
3
0
4
4
1
4
3
0
6
1
3
6
4
3
2
2
2
3
3
1
4
2
1
2
4
0
2
1
3
5
1
1
2
11
5
15
8
7
19
11
6
10
Prema podacima iz zemljinika 1710. godine na Maovicama su ivjele

32 obitelji s ukupno 250 osoba, od kojih je 70 mukaraca sposobnih za
vojnu slubu. Za razliku od Vrlike na Maovicama je vie muke djece (62)
nego enske (51).
to se pak tie stonog fonda, brojke izgledaju ovako: 10 konja
sedlenika, konja za vuu 51, goveda (volovi, krave, junad) 394, dok je sitne
stoke bilo 1557 grla. Ima domainstava koja uzgajaju 200 ovaca ili pak 30
goveda.
Godine 1710. na Maovicama je zabiljeeno ukupno 25 prezimena.
Najbrojniji su Milkovii s tri obitelji, po dvije imaju Blaevii, korii,
Petkovii i Boici, dok ostalih 14 rodova imaju po jednu obitelj:
Gabrilovii, Totii, Brstii (Brstile), Grizelji, Dragojevii reeni Ercezi,
Vudragovii, Bilakovii reeni Gudumizi, Bilonosii, Ljubiii, Draii,
Milinini reeni trpci, trkalji, Milakovii reeni Skurupine (dananji
Skorupi), Maljkovii Samardii, Cvitkovci, Premitii, Brtani, Benii i
Kujundije.
Kad je rije o imenima, njih je ukupno 20 (17 mukih i 3 enska).
Najzastupljenija su Grgur i Mihael s inaicom Miailo (po 4 puta), Marko
(3), te Ivan, Nikola i Stojan (2). I na Maovicama su narodna imena
potisnuta, a prevladavaju biblijsko-svetaka (15:5). Narodna su imena:
Dragi, Radivoj, Stojan, Vuen i Ojdana. Dakle, zemljinik iz 1710. godine
potvruje daje na Maovice stiglo 11 dananjih rodova: Grizelji, Dragojevii
reeni Ercezi, Blaevii, korii, Milkovii, Draii, Milakovii reeni
Skurupine (dananji Skorupi), Samardii, Brtani, Kujundije (dananji
Kojundii) i Totii.
36
POPIS OBITELJI SELA KOSORA (1710)

1. kapetan Vujo Crnica
2. Ante Palaveri Jurin
3. Ilija Lisiar
4. Ilija Mrenovi Radinov
5. Frano Peri Markov
6. Luka Mamuzi Mihielov
7. Marko Orlandi Vukov
8. Marko Crnica Nikolin
9. Nikola Juranovi
10. Petar Lonar Matijin
11. Pavao Paina Vidov
12. Cvijo Vuljanovi Vuljanov r. Ratkovi
13. Stojan Stipanovi Stipanov
14. Ivan Vukovi Lovrin
15. Ivan Ovljanin Nikolin
16. Tadija Davidovi
M
3
1
2
2
1
2
1
2
1
1
1
1
2
1
2
1
MD
6
2
3
2
1
1
3
2
3
2
0
2
2
2
1
0
3
1
2
2
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
0
D
4
2
3
3
1
2
2
1
2
1
2
1
3
2
3
1
UK
15
5
10
9
4
6
7
6
7
5
4
5
8
6
7
2
Dakle, 1710. godine u Kosorima, a u sastavu banderije harambae

(kapetana-bae) Vuje Crnice, prebivaju 32 obitelji s ukupno 110 osoba. Od
23 odrasla mukaraca samo ih je 8 sposobno za obavljanje vojne slube.
enske je djece 36-ero a muke 31.
U Kosorima je i drukija struktura stonog fonda: konja je 29 (nisu
odvojeni sedlenici od konja za vuu); krava je 65, volova 51 i 57 junadi. U
Kosorima tada uzgajaju 90 ovaca.
Godine 1710. stanovnici Kosora imaju 15 prezimena. Rod Crnica ima
dvije obitelji, a svi ostali po jednu.
Kosorani iz tog vremena (odnosi se na domaine obitelji) imaju 12
imena: Ivan, Ilija i Marko javljaju se po dva puta, a ostali deset po
jednom:Vujo, Ante, Frano, Luka, Petar, Pavao, Cvijo, Stojan i Tadija. Tri su
imena narodnog podrijetla (Vujo, Cvijo i Stojan), a ostala su biblijskosvetaka.
Od dananjih kosorskih rodova 1710. godine samo su stigli preci
jednog roda-Lisiara.
37
VRLIANI U POPISU VJERNIKA SPLITSKE

BISKUPIJE 1725. godine
Godine 1725. u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije u vrijeme
biskupovanja Ivana Laghija (1720-1730) obavljen je i popis vjernika
katolika upe Vrlika.18

1. Bakovi Sergije
2. Bakovi imun
3. Bala Mihailo
4. Baturina Matko
5. Baturina imun
6. Berber Pavao
7. Berbanua Tomica
8. Bilobrk Ivan
9. Bilog Vuka Martin
10. Biuk tipan
11. Blaevi Boe
12. Blaevi Ivan
13. Botovanja....
14. Boinov Matij
15. Boinovi Tadija
16. Ciganin Nikola
17. Ciganin Jure
18. Crnica Vuko
19. ori Jakov
20. urinica Jelena
21. Denji Martin
22. Denji Vid
23. Dido Ivan
24. Dragojevi Jerko
25. Dragojevi Orula
26. Drai Ilija
18
OSOBA
12
6
3
7
5
3
3
5
4
7
4
4
4
8
3
5
5
4
11
5
3
6
7
12
3
6
Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967., B. Zeli-Buan, Popis
stanovnitva Splitske biskupije 1725., str. 285.
38
27. Drai Mate

28. Dumnjak Grgur
29. Dumnjak Petar
30. Erceg Magdalena
31. Ercegovac Ante
32. Giljan Jakov
33. Giljan Lovre
34. Grabi Antun
35. Grielj Nikola
36. Jajar tipan
37. Jakelji Katarina
38. Jakelji Petar
39. Kalini Luka
40. Kaporovi Jakov
41. Kaporovi Toma
42. Karanzulovi Ivan
43. Krnja Jakov
44. Kaseljevi Andrija
45. Klepi Jakov
46. Konjuni Mihailo
47. Lisiar Andrija
48. MandariLuka
49. Marasovi Miailo
50. Marasovi Petar
51. Milanovi Ivan
52. Milkovi Marko
53. MiretaBoo
54. Modri Nikola
55. Oklopija Ljubica
56. Osmanovi Ivan
57. Pandi Luka
58. Plazonji Ante
59. Plazonji Marko
60. Plazonji Nikola
61. Plazonji tipan
62. Pivalica Nikola
63. Pivalica Stojka
64. Rejo Grgur
65. Rebi Jakov
66. Samardi Grgur
5
6
6
1
7
9
3
7
3
3
6
4
6
4
4
2
3
13
11
8
4
2
6
4
9
8
3
13
3
4
6
10
4
4
6
6
5
8
1
4
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
Samardi Mate
Skaramuca Nikola
Skorup Nikola
Skrivan Jakov
trkalj Duje
trkalj Marko
koriMiailo
kori imun
Tarle Ivan
Tekli Grgur
Toti Ilija
Tintor Andrija
UzunoviMate
Uzunovi Jure
Varnicalvan
Vidakovi Miailo
Vuemilovi Marko
Vuemilovi Jure
Vujani Marko
Vujani Jure
Vujani Duje
VujoviAnte
Vuleti Grgur
Vuleti Pavao
Vuleti Petar
eravica Petar
ii Matij
6
5
2
4
6
4
6
6
5
9
2
13
2
2
5
5
11
11
14
11
4
4
8
5
5
19
4
U popisu vjernika upe Vrlika iz 1725. godine upisane su 93 obitelji

Hrvata katolika s ukupno 549 osoba. Ove se obitelji slue s ukupno 67
prezimena; Plazonjii imaju 4 obitelji, Vujanii i Vuletii po 3, dok po 2
obitelji ima 19 rodova: Bakovii, Baturine, Berberi, Blaevii, Boinovii,
Cigani, Denjii, Dragojevii, Draii, Dumnjaci, Giljani, Jakelii,
Kaporovii, Marasovii, Pivalice, Samardii, korii, Uzunovii i
Vuemilovii.
Po jednu obitelj 1725. u vrlikoj upi imaju sljedei rodovi: Biuci,
Batovanje, orici, urci, Ercezi, Grabii, Grizelji, Krnjci, Kaseljevii,
Klepii, Kojundii, Lisiari, Mandarii, Milan(ovi)i, Milkovii, Modrii,
Oklopije, Pandii, Rebii, Reje, Skorupi, Tarle, Totii, Vujovii i
eravice.
40
Godine 1725. glavari 93 vrlike katolike obitelji slue se s ukupno 35

imena (26 mukih i 7 enskih). Najpopularnije ime Ivan javlja 8 puta, slijede
Nikola i Jakov (7), te Mate s inaicama Matij i Matko, Marko, Petar, Grgur,
Mihael (5), zatim Jure i Ante (4), te Luka, imun, tipan i Andrija (3), po
dva puta se javljaju imena: Pavao, Martin, Ilija, Boe i Duje. Po jednom su
zastupljena su imena: Sergije, Tomica, Tadija, Vuko, Vid, Jerko, Orula,
Magdalena, Jelena, Lovre, Katarina, Toma, Ljubica i Stojka.
Ovaj popis dokazuje da su u upi Vrlika prevladala biblijsko-svetaka
imena u odnosu na narodna (21:5). Navodimo samo narodna imena iz ovog
popisa: Boe, Vuko, Jelena, Ljubica i Stojka.
Popis iz 1725. godine svjedoi o ustaljenju stanovnitva vrlikog
podruja. U odnosu na godinu 1710.U Vrliku se doselilo 12 novih rodova:
Bakovii, orii, urci, Duvnjaci, Giljani, Kaselji, Klepii, Milan(ovii),
Rebii, Tarle, Vujevii i eravice.
Uz dvadeset iz 1692. i 1710. novodoseljeni rodovi sainjavaju 42
prezimena koja su se sauvala do danas. Dakle, 25 rodova iz 1725. godine je
nestalo iz Vrlike: odselili, izumrli ili su promijenili prezime.
FRA FILIP GRABOVAC (1697-1749)

NAJPOZNATIJI
VRLIANIN 18. si.
Vrliko podruje, Podosoje, dalo je hrvatskom narodu znamenitog fra
Filipa Grabovca: uzornog sveenika, kapelana hrvatskih konjanika u
mletakoj vojsci, knjievnika, buditelja i iritelja hrvatske narodne svijesti i
nacionalnog muenika.
Nakon studija teologije i filozofije u Italiji stekao je naslov "lector et
praedictor", to je ravno dananjoj tituli profesora i donekle doktora
znanosti. Od 1729. do 1747. godine kapelan je hrvatskih konjanika u
mletakoj vojsci s Veronom kao mjestom slube. Ostalo je zapisano da se
posebno istaknuo portvovanou i golemim odricanjem u vrijeme etiri
velike epidemije kuge od 1735. do 1744. godine, kada mu je veoma ozbiljno
narueno i zdravlje.
Godine 1729. u Veneciji objelodanjuje u formi letka "Esortazione
amorosa", kasnije poznato pod imenom "Od kolunela kneza Antuna
Kumbata", u kojem se zalae za hrvatsko nacionalno osvjeenje, te za
uvanje i njegovanje narodne kulture i prosvjete. Godine 1747. u Veneciji
41
tiska "Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga", djelo

religiozne, moralne i poune naravi. U njemu pisac upozorava "da su stari
nazivi "Iliri" i "Slovinci" sinonimi za rije Hrvati, a jezik iliriki i slovinski
isto je to i hrvatski. Vrlo je znaajno daje gotovo sto godina prije Ljudevita
Gaja za Grabovca materinski jezik ilirski, tj. hrvatski. Istie kako su se
Hrvati dragovoljno pokrstili i stvorili svoju dravu, kojoj su na elu bili
kraljevi narodne krvi. Istiui na taj nain staru slavu indirektno je
upozoravao na suvremene gospodarske, kulturne i drutvene probleme i
nepravde."19
Ve 10. listopada iste, dakle 1747. godine, estorica Sinjana predaju
tubu u kojoj navode da se Grabovac izruguje s predstavnicima mletakih
vlasti, da podstie narod na pobunu, da vrijea pojedine krajeve (Sinj) i
pojedine ljude (kolunelo Grgur Naki). Za etrdesetak dana strpan je u
zloglasni zatvor "Sotto i piombi", a svih 700 primjeraka njegove knjige,
izuzev est komada, javno je spaljeno na lomaama u Zadru, Splitu i Sinju
Da ne umre u tamnici, prebaen je kao teki bolesnik i muenik u
samostan na osamljenom otoiu San Spirito pokraj Venecije, gdje je 13.
veljae 1749. ispustio svoju mueniku duu.
Fra Filip Grabovac je "svojim ivotom i radom, ivom i pisanom
rijeju branio vjeru, kulturu i nacionalni identitet svog naroda. Zato je on
na istinski velikan."20
VRLIKA POD AUSTRIJSKOM VLAU (18151918)

Za austrougarske vladavine Vrlika je sjedite istoimene opine u
splitskom okruju, a od 1849. godine pripast e Kninu.
Austrija je ostavila zemljinik iz 1830. godine i u njemu mnogo
kapitalnih podataka o stanovnicima vrlikog podruja u prvoj polovici 19.
stoljea. Prvi put objelodanjujemo potupne popise domainstava vrlikog
podruja. Poinjemo s naseljem Vrlika:21
19
20

Zbornik Kai Split 1983., knjiga XV., str. 11.
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika
42
VRLIKA
1. Matkovi Ante
2. Pivalica Ante
3. Pivalica Jakov
4. DRAIANTE
5. Liskur Ivan pok. Nikole
6. ZORIANTE
7. Stojisaljevi Petar
8. Vujinovi Teodor
9. Demanio, I. Reg.
10. Mandui Jakov
11. Mandui Andrija
12. MILKOVI IVAN
13. MILKOVI ANDRIJA BAJA
14. MILKOVI ANDRIJA GADO
15. Midenjak tipan
16. Laco Ivan
17. Bari Andrija
18. MUTOVI (MUTI) PETAR POK. PETRA
19. MUTOVI (MUTI) PETAR POK. IVAN
20. Juki Ante Gilu
21. Kalini Matij
22. Poleti Ante
23. PLAZONI PAVAO
24. KRNJA (KRNJAC) JURE
25. MARKIOLI IVAN
26. Petrovi Ante Muica
27. Petrovi Josip
28. Laco Mijo
29. Broeta Spiridon
30. Iveti Boe
31. Crkva grke parohije
32. Novakovi Nikodem
33. Vuga Ivan
34. MIUR PETAR
35. VRANI JURE
36. ergi Petar
37. Bala Mijo
38. Bala Petar
43
39. Bala Lazar

40. Kuli Demetrio
41. DIAKOVI MATU
42. Suli Pavao
43. OKLOPI NIKOLA
44. OKLOPI IVAN
45. OKLOPI PETAR
46. TURUDI MARKO
47. TURUDI BARTOL
48. DIAKOVI IVAN
49. BARII IVAN
50. BARII LUKA
51. MARKIOLI PETAR
52. BARII ANTE
53. BARII CVITKO
54. Bra(n)da tipan
55. Bra(n)da Jure
56. Smoli Mijo
57. tipanovi Nikola
58. Mireta Boo
59. Mireta imun
60. Tomazeo Ante
61. uli Ante Kalaba
62. LISIAR JURE
63. LISIIR FRANE
64. uli Ante Koga
65. ERAVICA MARKO
66. LISIAR PETAR
67. Mireta Grgur
68. Midenjak Stipe
69. Tonkovi Matij
70. URKO IVAN
71. TOTI PAVAO
72. BIUK JOSIP
73. BIUK JURE
74. BIUK NIKOLA
75. crkva Svetog Petra
76. Olovani (?) Ilija
77. Paspalj Ivan
78. Paspalj Aleksa
44
79. Bakovi Tomica

80. Bakovi Spiridon
81. Bakovi Stanko
82. MATUSINA IVAN
83. MATUSINA PETAR
84. MATUSINA JURE
85. Babi Mijo
86. Babi Marko
87. Savi Ilija
88. Savi Ivan
89. Bolji (?) Nikola
90. BATOVANJA IVAN
Velikim slovima upisana su prezimena, koja su se na vrlikom
podruju ouvala do danas.
GARJAK
Prema austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Garjaku su obitavala
sljedea domainstva:22
1. GALI MARKO ANTIN
2. GALI ANTE ANTIN
3. GALI PETAR ANTIN
4. DUMNJAK (DUVNJAK) BOO ANTIN
5. DUMNJAK MATU JURIN
6. DUMNJAK JOSIP MARTINOV
7. DUMNJAK PETAR ANTIN
8. DUMNJAK MARKO ANTIN
9. DUMNJAK NIKOLA MUIN
10. DUMNJAK IVAN IMUNOV
11. MARKO DUMNJAK JOSIPOV
12. BUDIA IVAN IMUNOV
13. BUDIA TIPAN JURIN
14. BUDIA NIKOLA JOSIPOV
15. BUDIA MATIJ IVANOV
16. PLAZONI PETAR CVITANOV
22
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 414-Garjak
45
17. PLAZONI IVAN NIKOLIN

18. PLAZONI PETAR LUKIN
19. PLAZONI LUKA FRANIN
20. PLAZONI MARTIN FRANIN
21. PLAZONI JOSIP FRANIN
22. Gadei (?) imun Lukin
23. MILAN IVAN PAVLOV
24. BURILO ANTE LUKIN
25. BURILO PETAR LUKIN
26. BURILO PAVAO MARTINOV
27. Karin Pavao Nikolin
28. Cviti Jakov Jakovljev
29. Cviti Jure Mijin
30. Cviti Ante Mijin
31. Cviti Boo Mijin
32. Cviti Matij imunov
33. Cviti Grgur Mijin
34. Vrlja Ante Ivanov
35. Vrlja Grgur Mijin
36. Mikuli Ivan imunov
37. Mikuli Boe Lukin
38. Mikuli Nikola Lukin
39. Mikuli Matij Antin
40. Mikuli Petar Boin
41. MATKOVI IVAN GRGUROV
42. MATKOVI BOO GRGUROV
43. MATKOVI LUKA TOMIN
44. MATKOVI PAVAO TOMIN
45. krbi Ivan Tomin
46. krbi Nikola imunov
47. ERAVICA PAVAO NIKOLIN
48. ERAVICA JAKOV NIKOLIN
49. ERAVICA ANTE NIKOLIN
50. Rolj Stanko Tomin
51. Rolj Mijo Nikolin
52. Rolj Jure Nikolin
53. UZUN LUKA STIPANOV
54. ROMI IVAN IMUNOV
55. ROMI MATU PETROV
56. ROMI JOSIP GRGUROV
46
57. Krai Stanko Stankov

58. Krai Matij Stankov
59. Didojevi Nikola Bazilijev
60. Pivalica Ante Franin
61. Burain Petar Lazarov
VINALI
Godine 1830. Vinaliie imao 37 domainstava, a njihovi domaini su
upisani ovako u zemljinik: 3
1. KUSTURIANTE
2. ROGA IVAN
3. ROGA MIJO
4. ROGA PETAR
5. BIUK VID
6. GUTIANTE
7. Muki (Mui) Ante
8. Dujmi Boo
9. ZIDAR ANDRIJA
10. ZIDAR MATIJ
11. ZIDAR MARKO
12. ZIDAR JOSIP
13. BODULJAK PETAR
14. BODULJAK BOO
15. BODULJAK IVAN
16. GVERI ANTE
17. VULETI PETAR
18. VULETI MATU
19. VULETI JAKOV
20. VULETI IVAN
21. VULETI PAVAO
22. VULETI NIKOLA
23. VULETI TIPAN
24. Tintor Ante
25. BAKOVI JURE
26. BAKOVI MATIJ
27. BAKOVI GRGUR
2
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj
- a
47
28. Kurmaji Boe

29. Kurmaji Jakov
30. Kurmaji Mijo
31. Njegu (?) Saverio (,)
32. Njegu Boo
33. GILJAN IMUN
34. JUNDI (KOJUNDI) IVAN
35. JUNDI Andrija
36. BODULJAK NIKOLA
KOSORE
U Kosorima 1830. godine ivjele su ove obitelji:24
1. Arnaut Nikola
2. Arnaut Nikola
3. Arnaut Boo
4. Arnaut Lazar
5. Arnaut Anelija
6. Ivani Nikola
7. LAKI MATIJ
8. KOSORIANTE
9. MUALO IVAN
10. JOVI JAKOV
11. RADNI ANTE
12. RADNI PETAR
13. Utren Petar
14. Novljanovi imun
15. KLEPO TOMA
16. KLEPO NIKOLA
17. ERCEG LUKA
18. LISIAR MIJO
19. LELAS IVAN
20. LELAS KRISTOFOR
21. LELAS JURE
22. LELAS TIPAN
23. LELAS IMUN
24. ERCEG LUKA
2
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj
48
25. Arnaut Ivan

26. Utren Ilija
27. RADNI MIJO
28. Arnaut tipan
29. Arnaut Grgur
MAOVICE
Na Maovicama 1830. godine imaju obitavalite sljedee obitelji:25
1. KORI PETAR NIKOLIN
2. KORI ANDRIJA MATIN
3. KORI NIKOLA SKALIC
4. KORI JURE ANDRIJIN
5. KORI ANA UDOVA LUKE
6. KORI JURE MATIN
7. Cvitkovi Ilij a Andrij in
8. Cvitkovi Jure Markov
9. Cvitkovi Mijo Nikolin
10. BRTAN GRGUR JURIN
11. BRTAN PAVAO MARKOV
12. BRTAN ILIJA IVANOV
13. JERKOVI JAKOV ANTIN
14. JERKOVI NIKOLA
15. ERCEG PETAR KOVA
16. ERCEG IVANA UDOVA IVANOVA
17. TOTI IVAN IVANOV
18. TOTI JOSIP MARTINOV
19. GRIZELJ MIJO MARKOV
20. GRIZELJ JURE GRGUROV
21. SAMARDI BOE ANELOV
22. SAMARDI ILIJA FRANIN
23. SAMARDI CVITKO LUKIN
24. Karanzul Matij Stipanov
25. MII MARTIN FILIPOV
26. Primetica Boica udova Toodorova
27. Primetica Ante Lukin
28. Primetica Nikola Mijin
2
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 1 - a
49
29. Primetica Vuko Ignacov

30. Maljkovi Ilija Filipov
31. Maljkovi Ilija Filipov
32. Maljkovi imun imunov
33. Maljkovi Petar Kuzmanov
34. Maljkovi Paulina Petrova
35. BRI JOSIP MATIN
36. REJO JOSIP MATIN
37. BIUK PETAR ANTIN
38. Novakovi imun Tadijin
39. Dragi Filip Ilijin
40. Cvitkovac Filip Mitrov
41. Cvitkovac Jure Ristin
42. Cvitkovac Petar Boin
43. Petkovi Boe Jurin
44. Petkovi Jure Boin
45. Petkovi Boe Nikolin
46. Petkovi Petar Pavlov
47. BLAEVI TOMA PETROV
48. BLAEVI MATIJ JURIN
49. BLAEVI PETAR MIJIN
50. ZEEVI LUKA MATIJEV
51. ZEEVI MATU JURIN
52. REI MATIJ
53. BATALI JURE JOSIPOV
54. MILKOVI LUKA ILIJIN
55. MILKOVI ANTE ILIJIN
56. MILKOVI JURE MARKOV
57. MILKOVI MIJO BOIN
58. MILKOVI MATIJ JURIN
59. MILKOVI MATIJ MIJIN
60. MILKOVI ANTE MATIJEV
61. Kalaji tipan Mijin
62. KOJUNDI MIJO PETROV
63. KOJUNDI JOSIP MATIJEV
64. KOJUNDI ANTE MATIJEV
65. KOJUNDI IMUN ANTIN
66. KOJUNDI JAKOV
67. KOJUNDI JOSIP
68. KOJUNDI ANTE
50
69. BATAU BOO MATIJEV

70. BATALI JOSIP PETROV
71. BATALI DUJE ANTIN
72. HRGA BOO MARTINOV
73. SKORUP RADE STIPANOV
74. SKORUP MUO PETROV
75. DENI NIKOLA VIDOV
76. DENI MARTI1N VIDOV
77. DENI ANTE VIDOV
78. GUJAN JOSIP MIJIN
79. GEJAN ANDRIJA MATIN
80. uri Cvitko Antin
81. uri Todor Boin
82. uri Petar Ivanov
83. OKLOPI MARKO ILIJIN
84. BIUK JURE ANTIN
85. BIUK PETAR MIJIN
86. BATURINA CVITKO IMUNOV
87. BATURINA LUKA MATIN
88. BATURINA RADE LUKIN
89. BLAEVI TIPAN NIKOLIN
90. GALIOT MARTIN ANTIN
91. KUDUZ PETAR MARKOV
Dakle, u pet naselja vrlikog podruja 1830. godine ivjele su 342
obitelji. Evo i kako je to izgledalo po naseljima:
VRLIKA: -
ukupno 97 obitelji;
52 prezimena, od kojih i danas postoji 20 (odnosi se na
hrvatska prezimena);
domain 97 vrlikih obitelji imali su ukupno 28 imena, od
kojih je samo tri narodnog podrijetla (Boe, Cvitko, Cvita).
Sva su ostala biblijska ili svetaka. Najomiljenije ime tog
vremena u Vrlici je bilo Ivan (13 puta), slijede Ante (11),
Petar (10), Jure (6), Nikola (5), Mijo (4), Andrija, Matij,
Pavao i tipan (3), Marko, Ilija, Josip i Jakov (2), a jedanput
su zastupljena ova imena: Teodor, Lazar, Demetrio (Mitar),
Bartol, Luka, Cvitko, Boo, imun, Frane, Grgur, Aleksa,
Stanko, Tomo.
51
GARJAK: - ukupno 61 obitelj;

- 22 prezimena, od koji se do danas ouvalo 10 (rije o
hrvatskim prezimenima);
- domaini gaijakih obitelji sluili su se s ukupno 18 imena,
od kojih je samo jedno narodnog podrijetla (Boo). Ostala su
biblijska i svetaka imena. Najee je ime u Garjacima Ivan
(8 puta), slijede Petar (7), Ante i Matej (6), Nikola (5), Boo i
Pavao (4), Josip, Luka i Marko (5), Jakov, Jure, Grgur i
Stanko (2), dok se po jednom javljaju etiri imena: tipan,
Martin, imun i Mijo.
VINALI: - ukupno 36 obitelji;
- 16 prezimena, od kojih se do danas ouvalo 11 (odnosi se
samo na hrvatska prezimena);
- elnici vinalikih obitelji imali su tada ukupno 19 imena, od
kojih je samo jedno narodnih korijena (opet Boe).
Najpopularnije muko ime je bilo Ante (5 puta), Ivan i Boe
(4), Matij (3), Mijo, Andrija, Petar, Jakov i Nikola (2), a 10
imena javlja se po jednom: Petar, Vid, Marko, Josip, Pavao,
tipan, Jure, Grgur, imun i Svario (?).
KOSORE: - ukupno 27 obitelji;
- 13 prezimena, od koji se 9 sauvalo do danas (rije je samo o
hrvatskim prezimenima);
- u Kosorima su najea imena Ivan i Nikola (3), slijede Ante,
imun, Luka, Mijo, tipan (2), a 11 se imena javlja po
jednom: Boo, Lazar, Anelija, Matij, Jakov, imun, Toma,
Kristofor, Jure, Ilija i Grgur.
MAOVICE: -ukupno 91 obitelj;
- 22 prezimena, od koji se do danas sauvalo 23 (rije je samo
o hrvatskim prezimenima);
- domaini maovikih obitelji imali su ukupno 29 imena, od
kojih su etiri imala narodne korijene (Boo, Boica, Cvitko i
Rade). Najpopularnije ime je Petar (11 puta), slijede Jure (8),
Josip (7), Ante i Matij (6), Boo i Mijo (5, Nikola i Ilija (4),
Cvitko, Martin, imun i Luka (3), Andrija, Jakov, Filip,
tipan i Rade (2), a jednom se javlja 11 imena: Ana, Grgur,
Pavao, Ivana, Ivan, Boica, Paulina, Toma, Duje, Todor i
Marko.
52
POLITIKE PRILIKE U AUSTROUGARSKOM

RAZDOBLJU
Vrlika u vrijeme austrijske vladavine poprima urbana obiljeja, kako u
izgledu naselja tako i u ivotu stanovnika. Utemeljeno je opinsko
poglavarstvo, zemljini ured, pota s telefonom i telegrafom, orunika
postaja, porezni ured s odgovarajuom financijskom slubom. Uz postojee
katoliku i pravoslavnu 1845. godine sagraena je i crkva Presvete Trojice,
u kojoj bogoslue tek utemeljeni grkokatolici (unijati).
Osnovnu kolu Vrlika dobiva 1867. godine, kada poinje i gradnja
nove katolike upne crkve na zemljitu franjevakog samostana Visovac.
Opinska vlast iz svojih prihoda plaa lijenika i primalju, a pobrinula se da
u Vrliku stignu javni biljenik i odvjetnik. Godine 1889. sagraen je i
opinski dom, u kojem je smjeteni sud i zadruga.
Godine 1875. Vrliku posjeuje car Franjo Josip I.,koji je piteoreksni
dio Vrlike nazvao Schonbrunom, kako se zove prekrasni i raskoni dvorac
dinastije Habsburg u enbrunskoj umi u Beu.
Devetnaesto stoljee je i poetak razvitka drukijeg gospodarstva:
poinju se saditi vinogradi, podizati vonjaci, u kojima prevladava jabuka i
kruka, podiu se i nasadi dudova zbog uzgoja svilene bube, sije se lan i
konoplja, a uzgaja se i duhan koji otkupljuje reija duhana u Vrlici.
Bilo je to i vrijeme u kojem se odvija proces nacionalnog osvjetenja. "Prvo
javno oitovanje elje za sjedinjenjem hrvatskih zemalja u Vrlici bilo je u
revolucionarnoj 1848. godini, kada je ilirac Josip Jelai postao hrvatski
ban. Izmeu ostalih vrliki naelnik Ante Kalini i upnik fra Ante Mazalin
uputili su Jelaiu molbu" za sjedinjenje nae ove domovine s' sestrama
Arvazkom i Slavoniom".26
Ve 1854. godine na zgradi vrlike opine zaleprala je trobojna
hrvatska zastava s likom vrlike nebeske zatitnice Gospe od Ruaija.
Nakon to je 1860. godine slomljen Bachov apsolutizam i vraen ustav
Vrliani politiku aktivnost ispoljavaju kroz Narodnu stranku, koja se zalae
za ujedinjenje hrvatskog Sjevera i Juga, zahtijeva uvoenje hrvatskog jezika
u kole i ostale javne ustanove i bori se da mjesna samouprava bude
narodna-hrvatska. Unato procesu nacionalnog osvjetavanja vrliki
opinski naelnici od 1864. do 1918. godine bili su Srbi: Krsto Kulii, od
1864. do 1873. godine, Atanasije Ristovi od 1873-1876. i Joso, sin Krste
26
Monografija Vrlike, Vrlika 2002., str. 36
53
Kuliia od 1876. do 1918. godine. Ovaj posljednji crnogorskopravoslavnog podrijetla umjeno koristi neslogu Hrvata vrlikog podruja,
sklapajui s katolicima kumstva i osobna prijateljstva i inei im sitne
usluge i ustupke, stvarao je od njih veoma mu pouzdane glasae.
Jai val osvjetavanja Hrvata dogaa se od godine 1669., kada narodni
tribun iz Dalmacije don Mihovil Pavlinovi raskida s panslavenstvom i u
svoj politiki program utkiva hrvatstvo. Dakako, istodobno i mjesni Srbi sve
intenzivnije rade na ostvarenju srpskog politikog programa: javno se i
uglavnom deklarativno izjanjavaju za slogu s Hrvatima, veliaju hrvatski
jezik, ali uporedo trae osnivanje srpskih kola i uvoenje irilice, to je
svojedobno na kninskom podruju propagirao Dositej Obradovi.
Zanimljivo je daje dalmatinskim Srbima trn u oku bio don Juraj Bijankini i
njegov rad u urednitvu Narodnog lista.
Kada je 1878. godine Tursku u Bosni zamijenila Austrija, Srbi na novi
nain prilaze projektima srpske hegemonije: osnivaju Srpsku stranku,
poinju izdavati Srpski list (1879), a iste se godine pravoslavno sveenstvo
na skupu u manastiru Dragoviu izjanjava za ujedinjenje svih srpskih
zemalja, proglaavajui i vrliko podruje srpskim teritorijem. Na drugoj
pak strani opinski naelnik Kulii na ve isprobani nain uva jedinstvo
Narodne stranke, utemeljujui itaonicu pod imenom "Sloga", u koju gotovo
iskljuivo stie srpski tisak, to ita ispod velikih potreta znamenitih Srba.
Odnos tadanjeg "zapada" i "istoka" prema politiarima Kuliieve
provincijencije najbolje oslikavaju ove injenice: vrliki je naelnik
istodobno odlikovan naslovom viteza od cara Franje Josipa I. i najveim
crnogorskim odlikovanjem knjaza a kasnije i kralja Nikole I. Petrovia.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljee na politiku scenu vrlikog podruja
stupaju pravai, i to ponajvie kroz djelovanje dvojice upnika fra Joze
Kitarevia i fra Ivana Barbia, kojima se pridruuju i mjesni uglednici kao
to su: Ivan Planzoni, Dragomir Novakovi i Ivan Begovi, otac
knjievnika Milana Begovia. Vrlika dobiva Tamburako-pjevako drutvo,
Seosku zadrunu blagajnu, a 1894. godine utemeljena je i Hrvatska narodna
itaonica, ijem sveanom otvaranju nazoe pravaki zastupnici Ante
Trumbi i Juraj Bijankini.
Kako se Prvi svjetski rat pribliavao kraju, tako se i na vrlikom
podruju uveavao odjek utemeljenja Narodnog vijea u Zagrebu, koje e
na ruevinama Austrougarske Carevine pripremiti nastanak nove drave
junih Slavena pod krunom srpske dinastije Karaorevia, ali o tome
kasnije u ovom radu.
54
MILAN BEGOVI (1876-1948) - NAJPOZNATIJI

VRLIANIN SVIH VREMENA
U Vrlici je 19. sijenja 1876. godine roen Milan Begovi,
najpoznatiji i najpriznatiji Vrlianin svih vremena vrstan, svestran i plodan
knjievnik, profesor romanistike i slavistike, dramaturg Deutsches
Schauspielhausa u Hamburgu, redatelj i dramaturg na bekoj Winer Buhne,
ravnatelj drame Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu, urednik
knjievnog asopisa "Savremenik", vrstan prevoditelj s vie jezika itd.
Unato svemu nakon II. svjetskog rata Sud asti Drutva knjievnika
Hrvatske proglaava ovog svestranog Europejca faistom, te je 13. svibnja
1948. godine u Zagrebu pokopan bez ikakvih poasti, pa ak i bez
nakrologa.
U knjievnosti se Begovi javio 1891. godine s prigodnom pjesmom
"Nad spomenikom vikih junaka". 1893. godine u Splitu objelodanjuje
zbirku pjesama "Gretchen"; etiri godina kasnije izlazi mu zbirka pod
naslovom "Pjesme"; Begovieva "Knjiga Boccadoro", objelodanjena 1900,
godine, postala je svojevrsnim zatitnim znakom hrvatske moderne.
Godine 1921. Milan Begovi tiska svoj roman "Dunja u kovegu" s
temom iz zaviajne Vrlike; "Giga Barieva" smatra se najboljim romanom
tadanje hrvatske knjievnosti; trei roman "Sablasti u dvorcu" obrauje
povijesnu tematiku, a objavljen je posthumno 1952. godine.
Ipak Milan je Begovi ponajprije dramski pisac: dramolet "Pod
ciganskom ergom" (1894), troinka "Myrrha" (1894), drama sa socijalnom
tematikom "Za tugom sreom" (1895), jednoinka "Venu vitrix" (1905),
povijesna drama "Gospoa Walewska" (1906), drama iz vrlikog ivota
"Stana Buiia", mistinoreligiozna drama "Boji ovjek" (1924),
tragikomedija "Pustolov preda vratima (1926), "Amerikanska jahta u
splitskoj luci" (1930), psiholoka drama "Bez treeg" (1941). Dobitnik je i
ugledne Demetrove nagrade.
Vrliani su se oduili svom uvaenom sugraaninu organiziranjem
velikog meunarodnog znanstvenog skupa "Knjievno i kazalino djelo
Milana Begovia", odranog 4. i 5. listopada 1996. godine, a radovi s tog
skupa objelodanjeni su godinu dana kasnije u knjizi "Zbornik radova sa
skupa Milan Begovi i njegovo djelo".
55
VRLIKA U KARAOREVIA JUGOSLAVIJI

(1918-1941)
Nakon etiri godine ratne apokalipse u studenom 1918. mona je
Austrougarska Carevina poloila oruje i na njezinim ruevinama stvorena
je nova drava Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca ili skraeno SHS, to je
u Vrlici prokomentirano "Srbi hoe sve". Nova e drava, koje e se kasnije
preimenovati u Kraljevinu Jugoslaviju s dinastijom Karaorevia, postati i
neprestano svjedoenje o naivnosti politike elnika hrvatskog naroda na
jednoj i nezasitnog apetita velikosrpskog ekspanionizma na drugoj strani. U
Vrlici su Srbi bolje organizirani i jedinstveniji od Hrvata pa preko Srpske
radikalne stranke dobivaju izbore, a Hrvati sve vie postaju svjesni potrebe
zajednikog okupljanja oko programa Hrvatske seljake stranke brae
Radia. To navlastito dolazi do izraaja 1928. godine nakon masakra
hrvatskih zastupnika u beogradskoj Skuptini. Utemeljenje Banovine
Hrvatske kao jo jednog pokuaja rjeavanja hrvatskog pitanja donosi
konano Hrvatima pobjedu na izborima i prvi put nakon gotovo sto godina i
vrlikog Hrvata na dunosti opinskog naelnika, Niku Plazonia. Vrliki
Srbi ne prihvaaju Banovinu Hrvatsku i pripremaju se za nastupajui Drugi
svjetski rat.
DRUGI SVJETSKI RAT - 596 HRVATSKIH

RTAVA IZ VRLIKE
Drugi svjetski rat donio je i Vrlici goleme nevolje i velike ljudske
rtve, te nezapameno materijalno osiromaenje. Oduevljenje, kojim su
Hrvati vrlikog podruja doekali 10. travnja 1941. godine i utemeljenje
Nezavisne Drave Hrvatske kao ostvarenje vjekovnog sna hrvatskog naroda,
pomueno je pobunom srpskog ivlja i na tom podruju ve u ljeto 1941.
godine. etnici, uz obilatu pomo Talijana, a kasnije i partizani, uini li su
do tada neviene ratne zloine i goleme materijalne tete. Za etiri godine
rata Vrlika je ak 24 puta zauzimana i oduzimana, a najkrvaviji su se
dogaaji zbili 26. sijenja 1941. godine s etnicima u glavnoj ulozi, o emu
je upravu Franjevake provincije Presvetog Otkupitelja pismeno izvijestio
oevidac dogaaja, tadanji vrliki upnik fra Jozo Jankovi.27
27
56
Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice Vrlika, godina III., br. 2. (7), 1995., str. 36-37.
"Javljam Naslovu o nemilim dogaajima koji su se odigrali u mojoj

upi Vrlici. Napustivi partizanske bande 25.1. 1943. teritorij Vrlike
krajine, sutradan na 26.1. 1943. godine u 8 (osam) sati pojavili su se etnici
sa zloglasnim krvnikom popom Gjujiem (i sa nekoliko talijanskih
bersaljera) na selo Maovice i tu su iskalili sav bijes nad mirnim
stanovnitvom palei kue i koljui mirni svijet. U ovom samom selu
zaklane su 22 (dvadeset i dvije) osobe i neke muene na najrazniji nain."
Evo imena tih osoba:
1. Blaevi Nikola p. Ivana
71 g. star - pekli ga i poslije ubijen
2. kalic Mile Petrov
35 godina star - izvadili mu oi
noem i ubijen
3. kalic Stana . Mile
30 g. stara - izvadili joj oi i ubili
4. kalic Ivan p. Ante
40 godina star - zaklan
5. kalic Pera . Pavla
60 godina stara - ubijena
6. Varnica Mile kovrljev
50 godina star - ubijen
68 god. star - izvadili mu oi i ubili
7. Brtan Ivan
8. Brtan Pee brat Ivana
52 godine star - zaklan
9. Brtan Kaj a ker Ivana
10. Brtan Boe p. Nikole
70 godina star - zaklan
11. Toti Mate p. Ivana
12. Mii Kata . Mile
13. Mii Laa ker Ivanice
20 godina stara-od straha izdahnula
14. Blaevi Ana ker Antina
50 god. - zaklali ga i na vatri spalili
15. Deni Ante p. Marka
26 god. star - ubili i u vatru ubacili
16. Kojundi Mate p. Joke
17. Milkovi Ante p. Ilije
18. Milkovi Mile p. Ilije
19. Milkovi Boja . Filipa
65 god. - naast od seljana ispeen
20. Milkovi Marko p. Ilije
45 godina star - ipekli mu ruke i
21. Milkovi Ivan p. Ilije
kolina i jo je na ivotu
35 godina star - izgorili mu glavu,
22. Milkovi Ante p. Ivana
ruke i noge i jo se u mukama
nalazi u ivotu
Ove navedene rtve vrlo dobro su mi poznate kao dobri vjernici i
rodoljubi. I suvie gotovo sve kue katolike su spaljene iako iz itavog sela
nije bilo nego samo jedan ovjek meu partizanima, dok naprotiv od Srba
koji se nalaze na Maovicama bilo ih je meu partizanima oko 60, ali uza sve
to nijedna kua njihova nije spaljena.
57
Istu sudbinu Maovica doivio je i sam varo Vrlika u kojem je zaklano

11 (jedanaest) osoba i to:
1. Turudi Dujo p. tipana
2. Turudi Ilija p. Petra
3. Barii Joko p. Ante
4. njegova ena Mara
5. Turudi Anica . Ivana
6. Markioli Pavica . Ivana
7. Erdelez Mie p. Josipa
8. Hrnjak Jovo
9. Milkovi Jure p. Ivana

10. njegova majka Cvita
11. Vrani Petar p. tipana
star 56. g. uboden noem ravno u

srce
star 70. g. njemu su kroz usta no
utjerali i na lea mu je iziao i
odmah izdahnuo
star 71 godinu zaklan
stara 54 godine zaklana
stara 50 godina ubijena
stra 41 godinu ubijena
zaklan
pravoslavac kojeg su ubili zato to
je se meni prijavio da prie na
katoliku vjeru
star 55 godina ubijen
stara 74 godine
ubijen
Svi su ovi navedeni bili vrlo dobri vjernici i rodoljubi osim zadnjeg
koji je pod brojem 11, koji je dosta naginjao komunizmu.
I jo je vrlo dobri ovjek Lelas Ante Grgin, star 37 godina iz sela
Kosora, takoer zaklan.
Osim ovih navedenih za neke se ljude, ene i djecu ne zna da li su
zaklani, da li su baeni u vatru ili da li su se zaklonili u peine? Prema tome
toni broj rtava jo se ne zna.
Istog dana ovi su razbojnici bili i na Kijevu. Sedam je ljudi zaklano,
trojica odvedeni (vjerojatno i ovi zaklani), mnoge kue popaljene i mnogi od
ljudi i ena su se razbjegli tako da se i na Kijevu ne zna toni broj rtava.
I tako katolika sela Vrlike krajine stradae i ostadoe bez
materijalnih sredstava za uuvanje golog ivota. Dok se preko hiljadu
staraca, ena i nejake djeice nalazi sada u Sinju bez robe, nemajui se u to
priobui i bez hrane, vrludajui tamo i amo, traei togod hrane, da ne
poginu od gladi, tvrdo vjerujui u Boju Providnost da e pogledati na ove
nevine rtve i skratiti patnje ovih bijednika.
fra J. Jankovi
upni vikar iz Vrlike s. r.
58
N.B.
Na 1.11.1943. ovdje u Sinju bio sprovod Brtan Filipu iz sela Maovica,
koji je bio priklan i ostao jo iv, te je prevezen u sinjsku bolnicu i tu je
podlegao rani.
Inae, II. svjetski rat i surovo komunistiko porae ostavilo je u
Vrlikoj krajini 596 poginulih, poevi od vojnika preko djece, ena do
staraca, koji su stradali na kunom pragu, diljem nekadanje Jugoslavije ili
pak na Bleiburgu i Krinom putu. Njima u ast grad je Vrlika izgradio Trg
domovinske zahvalnosti, danas Trg Franje Tumana.
POPIS RTAVA II. SVJETSKOG RATA I

PORAA U UPI VRLIKA
grad VRLIKA:28
PREZIME I IME
1. Batovanja Ilije p. Petra
2. Batovanja Boo p. Cvitka
3. Batovanja Mile p. Mete
4. Batovanja Toma p. Mate
5. Batovanja Marko p. Mile
6. Matusina Frane p. Ante
7. Matusina Ivan p. Ivana
8. Matusina Boo p. Ivana
9. Matusina Miljenko p. Mile
10. Turudi Ivan p. Mile
11. Turudi Ivan (Okman)
12. Turudi Jure p. Nikole
13. Turudi Mile p. Petra
14. Barii Ivan p. Ante
15. Duvnjak Cvitko
16. Vuemilovi imunovi Filip pok. Ilije
17. Vrani Mio
18. Vrani Jure p. Petra
19. Vrani Niko p. Mile
28
mjesto pogibije
Bosna
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Vrlika
1944. baen u jamu
1944. baen u jamu
Cetina
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dinara
Krii
Dravograd
Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice Vrlika, god. III., br. 2. (7), 1995., str. 25-36.
59
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
60
Plazoni Radoslav
Pezo Miro p. Mate
Mledeni Miljenko p. Frane
Milkovi Vlatko p. Nike
Oklopi Mijo p. Jure
Turudi Josip
Turudi Ivan
Turudi Ante p. Jakova
Turudi Boo Nikin
Begovi Miljenko p. Josipa
Miur Dobran Petrov
Milkovi Damir p. Nike
Biuk Boidar p. Stipe
Vrani Ivan p. Filipa
Markioli zvani Ramo
Miur Berislav Nikin
Petrovi (Tule) Ivanov
Turudi Mile p. Mate
Petrovi Kreo Nikin
Duvnjak Pavao p. imuna
Duvnjak Boo
Turudi Ante p. Mate (Cari)
Turudi Niko Jakovljev
Turudi Ivan p. Ante
Oklopi Niko p. Ivana
Oklopi Josip Petrov (satnik)
Oklopi Ivan p. Nike
Oklopi Ante p. Boe
Turudi Dujo (civil)
Turudi Milka pok. Boe (civil)
Turudi Kaja p. Miloa (civil)
Turudi Ilija (civil)
Turudi Marica . Miloa (civil)
Vrani Petar (civil)
Markioli Pavica . Ivana (civil)
Barii Anica . Boe (civil)
Barii Joko (civil)
Barii Mara . Joke (civil)
1944. baen u jamu

Svilaja-baen u jamu
1944. strijeljan
nepoznato
Vrlika
Jeevi
umro u zatvoru
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
Bosna
nepoznato
nepoznato
nepoznato
Vrlika
nepoznato
Topolje-Knin
baen u jamu
baen u jamu
Zagreb
Karlovac
Virovitica
nepoznato
Karlovac
nepoznato
nepoznato
zaklan
baena u jamu
baena u jamu
zaklan
zaklana
zaklan
zaklana
zaklana
zaklan
zaklana
selo VINALI
PREZIME I IME
1. Biuk Ivan p. Nike
2. Biuk Stipe p. Nike
3. Biuk Ivan p. Mate
4. Biuk Filip Boin
5. Biuk Dujo Boin
6. Biuk Frane p. Mate
7. Biuk Ivan p. Mate
8. Biuk Niko p. Mate
9. Biuk Boo p. Mate
10. Biuk Niko p. Nike
11. Biuk Tomo p. Stipe
12. BiukJandre
13. Biuk Jure p. Petra
14. Biuk Ante p. Petra
15. Boduljak Ivan p. Boe
16. Boduljak Stipe p. Ante
17. Boduljak Petar p. Ivana
18. Boduljak Stipe p. Ivana
19. Boduljak Ivan p. Stipe
20. Boduljak Ivan p. Joke
21. Boduljak Stipe p. Joke
22. Boduljak Jozo p. Ivana
23. Boduljak Stipe p. Ivana
24. Boduljak Ivan pok. Stipe
25. Boduljak Mate
26. Bakovi Mile p. Ivana
27. Gveri Ilija p. Marka
28. Gveri Stipe p. Mate
29. Gveri Niko p. Stipe
30. Gveri Ivan p. Stipe
31. Gveri Mile p. Boe
32. Gveri Ante p. Boe
33. Gveri Ivan p. Joke
34. Gveri Stipe p. Joke
35. Gveri Niko p. Ivana
36. Dujmi Ante p. Jakova (asnik)
37. Dujmi Jakov p. Petra
38. Kusturi Niko p. Petra
mjesto pogibije
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Drvar
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
Virovitica
Virovitica
nepoznato
nepoznato
Dravograd
Maovice
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Kosore
nepoznato
Dravograd
Zagreb
nepoznato
nepoznato
Slavonija
Knin
Virovitica
nepoznato
Maovice
nepoznato
Dravograd
Dravograd
Dravograd
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
Kusturi Boo pok. Petra

Kusturi Ivan
Kurmaji Ante p. Stipe
Modri Ante p. Jakova
Modri Jozo p. Filipa
Zidar Ivan p. Stipe
Zidar Ante p. Marka
Plazoni Ivan p. Pavla
Plazoni Ante p. Mate
Plazoni Joko p. Boe
Vuleti Ivan p. Ante
Vuleti Frane p. Jure
Vuleti Ante
Vuleti Boo
Vuleti Mile p. Marka
Vuleti Nikola p. Joke
Vuleti Ivan p. Pavla (civil)
Vuleti Stipe pok. Ivana
Vuleti Frane p. Jure
Muti Ante p. Mate
Zori Joko p. Ante
Roga Josip p. Nikole
Zori Frano p. Joke
Zidar Petar p. Marka
Biuk Josip p. Cvitka
Selo MAOVICE
PREZIME I IME
l.Toti Ilija p. Josipa
2.Toti Stipe p. Blaa
3.Toti Ante p. Duje
4.Grizelj Niko Matin
5.Samardi Stipe Markov
6.Mii Boo p. Petra
7.Mii Marko Milin
8.Mii Boo Milin
9.Mii Ante p. Mate
10. Erceg Ivan Markov
11. Erceg Mile Markov
62
Dravograd
Dravograd
Knin
Jeevi
nepoznato
Koljani
nepoznato
Vinali
Vinali
Biha
Sinj
Dravograd
Vrlika
Dravograd
nepoznato
Dravograd
Vinali
Dravograd
Banja luka
Split
Vinali
Vinali
Vinali
nepoznato
nepoznato
mjesto pogibije
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Bukova Gradina
Krii 1941.
1941. godine baen u jamu
akovo
akovo
akovo
Virovitica
Bosna
12. kalic Cvitko p. Ante

13. kalic Ivan Markov
14. kalic Ante pok. Pavla
15. kalic Stipe p. Jakova
16. kori Ante Nikolin
17. kori Marko p. Ivana
18. kori Mile p. Ilije
19. Kuduz Mile p. Ilije
20. Blaevi Niko p. Tome
21. Blaevi Ilija p. Nike
22. Blaevi Marko p. Ivana
23. Blaevi Ante p. Petra
24. Biuk Grgo p. imuna
25. Biuk Mate p. imuna
26. Biuk Ivan p. Nike
27. Biuk Ante p. Nike
28. Biuk Petar p.Nike
29. Varnica Pako p. Marka
30. Oklopi Ilija Milin
31. Deni Pako p. Jure
32. Deni Mile p. Tadije
33. Deni Ivan p. Luke
34. Deni Ivan p. Ante
35. Deni Stipe p. Tadije
36. Deni Tomo p. Boe
37. Blaevi Frane Antin
38. Blaevi Mate p. Mile
39. Skorup Boo Matin
40. Skorup Mile p. Jandre
41. Skorup Ante p. Jandre
42. Skorup Aleksa (tzv.) p. Jandre
43. Giljan Stipe p. Jure
44. Giljan Ante p. Jure
45.Zeevi Boo p. Petra
46. Zeevi Marko p. Petra
47.Zeevi Ilija p. Grge
48. Zeevi Grgo p. Grge
49. Zeevi Ante p. Martina
50. Bri Josip Markov
51. Vuleti Ante p. Josipa
1944-. godine baen u jamu

Maovice
Dravograd
Dravograd
Maovice
Dravograd
Dravograd
Vrlika
Maovice
nepoznato
nepoznato
Kijevo
Dravograd
Dravograd
Bukova Gradina 1943.
Han -Lisjak
Maribor
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
nepoznato
nepoznato
nepoznato
Dravograd
Jeevi (baen u Cetinu)
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
nepoznato
Bosna
63
52. Rei Marko Stipin

53. Rei Stipe p. Stipe
54. Rei Ivan p. Stipe
55. Hei Nikola p. Duje
56. Rei Ante p. Marka
57. Rei Ante p. Duje
58.Batali Stipe p. Ilije
59. Kojundi Jure p. Nikole
60. Kojundi Stipe Tomin
61. Kojundi Boo Tomin
62. Kojundi Andrija p. Petra
63. Kojundi Mile Ilijin
64. Kojundi Boo Ilijin
65. Kojundi Mate p. Josipa
66. Milkovi Boo p. Ante
67. Milkovi Ilija p. Damjana
68. Milkovi Ilija Stipin
69. Milkovi Nikola Filipov
70. Milkovi Ante p. Boe
71. Milkovi Ante p. Mile
72. Milkovi Ilija p. Ante
73. Milkovi Mate p. Martina
74. Samardi Boo p. Jakova
75. kori Nikola p. Filipa
76. Mii Mate Filipov
77. Grizelj Ivan p. Stipe
78. Biuk Mara p. Grge
79. Turudi Mile p. Cvitka
80. Kojundi Mile p. Ivana
81. Rei Niko p. Luke
82. Rei Stipe p. Ante
83. Rei Petar p. Duje
84. Rei Nikola Markov
85. Rei Joko Ivanov
86. Zeevi Ante Ivanov
87. Zeevi Nikoj pok Grge
88. Zeevi Mile Markov
89. Zeevi Marko p. Ante
90. Milkovi Filip p. Jure
91. Milkovi Marko p. Nikole
64
Kosovo-Knin
nepoznato
Maovice
Maovice
Maovice
Vrdovo
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Maovice
Sinj
Bosna
Maovice
1941 godine -Kreci
Vrlika
Kosovo-Knin
Kosovo-Knin
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Maovice
nepoznato
Gradac-Drni
odselio u akovo
Sinj
Dravograd
Dravograd
Maovice
Slavonija
Kosore
Dravograd
Maovice
Maovice
Slavonija
Mostar
Bosna
Ovara-akovo
Ovara-akovo
92. Brtan Petar Antin

93. Brtan Boo Antin
94. uri Ante (Srbin, u domobranima)
95. Erceg Frane p. Ivana
96. Hrga Mile p. Ante
97. Hrga Mate p. Martina
98. Hrga Marko p. Martina
99. Vujevi Boo Markov
100. Vujevi Ivan Markov
101. Hrga Stipe Antin
102. Hrga Mladen Antin
103. Kojundi Mile p. Jakova
104. Grizelj Ante pok. Simuna
105. Grizelj Dujo p. Filipa
106. Grizelj Petar p. Marka
107. Grizelj Jure p. Cvitka
108. Grizelj Ivan Petrov
109. Grizelj Ante Markov
110. Vuleti Boo Josipov
111. Baturina Ante p. Filipa
112. Kojundi Boo Milin
113. Blaevi Luka p. Nikole
114. kalic Ante
115. kalic Stipe
116. kori Marko p. Ilije
117. Rei Jela Stipina
118. Milkovi Marko p. Hije (civil)
119. Milkovi Ante p. Boe (civil)
120. Milkovi Mile p. Boe (civil)
121. Milkovi Boja . Filipa
122. Milkovi Boja Ivanova (civil)
123. Milkovi Mara . Filipa (civil)
124. Milkovi Ika . Filipa (civil)
125. Milkovi Pera . Petra (civil)
126. Milkovi Ika ki Filipova (civil)
127. Milkovi Nedjeljka Filipova (civil)
128. Toti Mate p. Ivana (civil)
129. Mii Petar p. Blaa (civil)
130. Mii Kaja . Mile (civil)
131. Brtan Filip p. Ivana (civil)
nepoznato
Bosna
Bosna
Ovara- akovo
Ovara - akovo
Ovara - akovo
Ovara - akovo
Ovara - akovo
Ovara - akovo
Ovara - akovo
Ovara - akovo
Dravograd
Dravograd
nepoznato
Zagreb
Slavonski Brod
Slavonski Brod
Slavonski Brod
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
Virovitica
nepoznato
zaklan
zaklan
zaklana
zaklana
zaklana
zaklana
zaklana
zaklana
zaklana
zapaljen u kui
zaklan
zaklana
zaklan
65
132. Brtan Boo p. Nikole (civil)

133. Brtan Ivan p. Mate (civil)
134. Brtan Petar p. Mate (civil )
135. Brtan Frane p. Mate (civil)
136. Brtan Kaja ki Ivanova (civil)
137. kalic Pera udova Jakova (civil)
138. kalic Mile p. Petra (civil)
139. kalic Ika . Milina (civil)
140. kalic Ivan p. Ante (civil)
141. Blaevi Niko p. Ivana (civil)
142. Varnica Jerko (civil)
143. Blaevi Ivan p. imuna (civil)
144. Biuk Boo p. Ivana (civil)
145. Kojundi Mate p. Boe (civil)
146. Rei Luka (civil)
147. Rei Petar p. Boe (civil)
148. Mii Mate p. Filipa
zaklan
zaklan
zaklan
zaklan
zaklana
zaklana
zaklan
zaklana
zaklan
ziv peen
zaklan
zaklan
zaklan
zaklan
zaklan
zaklan
nepoznato
selo CETINA
PREZIME I IME
1. Toti Petar p. Ante
2. Toti Ivan p. Joke
3. Toti Jozo p. Tome
mjesto pogibije
Cetina
Zagreb
selo KOLJANE
PREZIME I IME
1. Perkovi Mirko
2. Perkovi Boo
mjesto pogibije
Dravograd
Dravograd
66
selo KOSORE
PREZIME I IME
1. Klepo Ante pok. Petra
2. Klepo Ivan p. Ivane
3. Klepo Stipe p. Ilije
4. Klepo Ivan p. Petra
5. Klepo Marko p. Petra
6. Erceg Boko p. Luke
7. Erceg Ivan p. Filipa
8. Lelas Ante p. Grge
9. Lelas Mio
10. Lelas Ivan p. Ivana
11. Lelas tipan p. Ilije
12. Lelas Ante p. Cvitka
13. Lelas Pavao p. Grge
14. Lelas Ante p. ove
15. Lelas Ivan p. ove
16. Leles Niko p. Joze
17. Lelas Cvitko p. Ilije
18. Lelas Ivan p. Petra
19. Leles Stipe p. Petra
20. Lelas Niko p. Joze
21. Laki Andrija p. Andrije
22. Radni Josip p. Lake
23. Mualo Josip p. Ante
24. Lisiar Ante p. Martina
25. Radni Jure p. Ivana
26. Lelas Jure
mjesto pogibije
Bosna
Kijevo
Zemun
Slavonija
Slavonija
nepoznato
Vrlika
Lelasi
Lelasi
Kijevo
Jeevi
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Jeevi
Dravograd
Bjelovar
Kijevo
Bosna
Vinali
Kosore
nepoznato
nepoznato
nepoznato
selo PODOSO TE
PREZIME I IME
1. Grabi Ante p. Boe
2. Grabi Filip p. Pake
3. Grabi Ante p. Ante
4. Grabi Niko p. Mate
5. Grabi Petar p. Mate
6. Grabi Mate p. Josipa
7. Grabi Boo p. Filipa
mjesto pogibije
Sombor
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
Podosoje
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
Grabi Mile p. Petra

Mandari Boo p. Ive
Mandari Frane p. Marka
Mandari Stipe p. Mate
Mandari Niko Markov
Mandari Ivan Stipin
Mandari Josip p. Mie
Kuduz Ante p. Filipa
Kuduz Mate p. Ivana
Kuduz Marko p. Ivana
Ljulj Ivan p. Joze
Oklopi Petar p. Mate
Jakeli Marko p. Ivana
Jakeli Filip p. Ivana
Jakeli Petar Miin
Jakeli Stipe Miin
Jakeli Frane Stipin
Jakeli Ivan p. Mile
Kuduz Marko p. Josipa
Maras Ante p. Nike
Maras Stipe pok. Nike
Krnjac Filip pok. Nike
Panda Ante p. Stipe
Panda Josip Filipov
Maras Niko Lukin
selo JEEVI
PREZIME I IME
1. Boinovi Filip p. Ivana
2. Boinovi Petar p. Marka
3. Boinovi Stipe p. Cvitka
4. Boinovi Mile p. Jure
5. Boinovi Marko Cvitkov
6. Boinovi Ivan Cvitkov
7. Boinovi Frano p. Mije
8. Boinovi Ilija p. Ilije
9. Boinovi Mate p. Jakova
10. Boinovi Filip p. Petra
11. Boinovi Petar Majtin
68
Maribor
Koljane
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
Cetina
Knin
nepoznato
nepoznato
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
nepoznato
Dravograd
Dravograd
Dravograd
nepoznato
nepoznato
Slavonija
mjesto pogibije
Jeevi
Jeevi
Srijem
Srijem
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
Boinovi Niko Matin

Tarle Mirko p. Boe
Tarle Stipe p. Mate
Burilo Grgo p. Luke
Kaselj Tomo p. Joze
Kaselj Marko p. Joze
Kaselj Ivan p. Luke
Kaselj Marko p. Filipa
ori Branko Antin
ori Petar p. Cvitka
ori Marko p. Boe
ori Jozo p. Mate
ori Ante p. Petra
ori Jandre pok. Joze
ori Filip p. Cvitka
Duvnjak Ante p. Filipa
Duvnjak Boo p. Filipa
Milan Petar p. Filipa
Milan Boo p. Filipa
Drai Ante p. imuna
Drai Petar p. Ante
Drai Boo p. Tome
Drai Stipe p. Tome
Ivani Ante p. Jakova
Modri Grgo p. tipana
Modri Marko p. Boe
Modri Boo p. Luke
Modri Petar p. Luke
Modri Ivan p. Luke
Modri Ivan p. Bartula
Modri Marko p. Bartula
Modri Martin p. Tome
Modri Grgo p. Filipa (asnik)
Modri Ante pok. Andrije
Modri Mate p. Jure
Modri Ivan p. Jure
Modri tipan pok. Ante
Modri Ilija p. Ante
Modri Filip p. Ante
Modri Marko pok. Boe
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Polaa
Knin
Koljane
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Vrlika
Knin
Jeevi
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Knin
Dravograd
Dravograd
Dravograd
nepoznato
nepoznato
nepoznato
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
69
52. Modri Jure p. Ante

53. Modri Ante p. Petra
54. Modri Luka p. imune
55. Modri Ante p. Marka
56. Modri Petar Antin
57. eravica Jure p. Mate
58. eravica Boo p. Ivana
59. eravica Filip p. Petra
60. eravica Niko p. Petra
61. eravica Marko p. Filipa
62. eravica Jure p. Marka (civil)
63. eravica Stipe p. Ante (civil)
64. eravica Dujo p. Mate (civil)
65. Vuemilovi Alegi Duje p. Grge
66. Vuemilovi Alegi Petar p. Ilije
67. Vuemilovi Grgi Petar p. tipana
68. Vuemilovi Grgi Ante p. Ivana
69. Vuemilovi Grgi Ivan p. Boe
70. Vuemilovi Grgi Mile p. Marka
71. Vuemilovi Grgi Ivan p. Ante
72. Vuemilovi Grgi Ante p. Jandre
73. Vuemilovi Vranji Ivan p. Ante
74. Vuemilovi Vranji Petar p. Ante
75. Vuemilovi Juri Petar p. Ivana
76. Vuemilovi Juri Marko p. Cvitka
77. Vuemilovi Gaji Ante Boin
78. Vuemilovi imunovi Boo p. Josipa
79. Vuemilovi Vranji Filip p. Ivana
80. Vuemilovi imunovi Dujo p. Tome
81. Vuemilovi imunovi Jakov p. Boe
82. Vuemilovi imunovi Frane p. Ivana
83. Vuemilovi imunovi Stipe p. Mate
84. Vuemilovi imunovi Marko p. Mate
85. Vuemilovi Grgi Branko pok. Pavla
86. Tarle Marko Nikin
87. Vuemilovi Vranji Ante p. Pavla
88. Vuemilovi Vranji Ivan p. Boe
89. Vuemilovi Vranji Boo p. Pake
90. Vuemilovi Gaji Jure p. Cvitka
91. Vuemilovi Juri Boo p. Cvitka
70
Split
baen u jamu
baen u jamu
baen u jamu
baen u jamu
Jeevi
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
zaklan
zaklan
zaklan-Maovice
Lika
Bosna
nepoznato
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Modra
Modra
Trogir
nepoznato
Split
Gradika
Dravograd
Dravograd
Kosore
Dravograd
Dravograd
Slavonija
Slavonija
Slavonija
Polaa
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Podosoje-Kreoci
Knin
Dravograd
MATKOVINA
PREZIME I IME
1. Gali Ivan Markov
2. Gali Boo Markov
3. Duvnjak Marko Martinov
4. Duvnjak Petar Martinov
5. Duvnjak Ilija Stipanov
6. Duvnjak Mate Stipanov
7. Duvnjak Mile Petrov
8. Duvnjak Ante Petrov
9. Duvnjak Ivan Boin
10. Duvnjak Dujo Boin
11. Duvnjak Petar Boin
12. Duvnjak tipan Ilin
13. Duvnjak Pilip Boin
14. Duvnjak Pilip Ilin
15. Duvnjak Luka Ilin
16. Duvnjak Vrane Antin
17. Duvnjak Jerkan Jozin
18. Duvnjak Nikola Antin
19. Duvnjak Petar Boin
20. Duvnjak Ante Boin
21. Duvnjak Marko Boin
22. Duvnjak Petar Ilin
23. Duvnjak Jerkan Stipanov
24. Duvnjak Josip Ilin
25. Duvnjak Pilip Ilin
26. Duvnjak Andrija Josipov
27. Duvnjak Boo imunov
28. Duvnjak Ivan Boin
29. Duvnjak Jure imunov
30. Duvnjak Boo Pakin
31. Duvnjak tipan Grgin
32. Duvnjak Petar Stipanov
33. Duvnjak Ante Pilipov
34. Duvnjak Marko Pilipov
35. Duvnjak Pilip imunov
36. Duvnjak Pavo imunov
37. Duvnjak Roko Pilipov
38. Duvnjak Boo Antin
71
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
Duvnjak Ivan Antin

Duvnjak Bla Antin
Duvnjak Cvitko Markov
Duvnjak Boo Pavlov
Duvnjak Ivan Milin
Duvnjak Mile Stipanov
Duvnjak Frane Antin
Duvnjak Marko Pavlov
Duvnjak Mate Petrov
Duvnjak Ivan Petrov
Duvnjak Josip Petrov
Duvnjak Mate Petrov
Duvnjak Pilip Stipanov
Duvnjak Anica Ilina
Duvnjak Jure Markov
Duvnjak Boo Pakin
Duvnjak Ivan Boin
Duvnjak Ante Jakovljev
Duvnjak Ivan Antin
Duvnjak Luka Stipanov
Duvnjak Ferdo Ilin
Budia Pilip Josipov
Budia Vaso Nikolin
Budia Ana Ilina
Forli Vrane Ilin
Gali Stipe
GARJAK
PREZIME I IME
1. Mikuli Ante
2. Mikuli Dujo Antin
3. Mikuli Niko Nikin
4. Mikuli Ivan Antin
5. Matkovi Ante Milin
6. Matkovi Luka Milin
7. Matkovi Jure
8. Matkovi Marko
9. Mikuli Ivan
10. eravica Ivan
11. eravica Grgo
72
mjesto pogibije
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Dravograd
Vrdovo
nepoznato
nepoznato
u
12.
13. eravica
Rolj Ivan Jure
14. Romi Nikola
15. Karin Ivan Markov
16. Plazoni Filip Petrov
17. Plazoni Marko Ivanov
18. Budia Filip Jozin
19. Gali Ivan Markov
20. Plazoni Petar Jozin
21. Plazoni Petar Boin
22. Krili Ivan Petrov
23. Krili Boo Markov
24. Krili Stipe Markov
25. Romi Pilip p. Jakova
26. Romi Nikola
27. Romi Dujo Jozin
28. Romi Stipe Dujin
29. Uzun Toma
30. Uzun Filip
31. Uzun Petar
32. Burilo Ante (civil)
33. Burilo Boo (civil)
34. Burilo Grgo (civil)
35. Krili Boo (civil)
36. Romi Jakov (civil)
37. Romi Dujo p. Joze (civil)
38. Romi Boo Jozin (civil)
39. Matkovi Marko (civil)
40. Uzun Pilip p. Petra
nepoznato
Vjeti gora
Dravograd
Dravograd
Kri
nepoznato
nepoznato
Kri
Dravograd
Dravograd
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
nepoznato
Dravograd
Dravograd
zaklan u Jeeviu
zaklan u Jeeviu
zaklan u Jeeviu
zaklan u Jeeviu
zaklan u Jeeviu
zaklan u Jeeviu
zaklan u Jeeviu
zaklan u Zadvarju
nepoznato
73
VRLIKA U DRUGOJ POLOVICI XX.

STOLJEA
Nakon n. svjetskog rata Hrvatska je ostala u drugoj Jugoslaviji, u
kojoj je vlast utemeljena na komunistikoj ideologiji i na staljinistikoboljevikoj diktaturi, bez obzira to je predsjednik te dravne tvorevine
Josip Broz 1948. raskinuo sa Staljinom. I vrliko je podruje u punoj mjeri
osjetilo surovost kolektivizacije i otvorene otimaine prinosa i prihoda
hrvatskih seljaka.
Najvanija su zbivanja u Vrlici u tom razdoblju: 1950. godine poela
radom nova osmogodinja kola, otvoren dom za retardiranu djecu,
asfaltirane su prometnice prema Kninu preko Polae i cesta prema Sinju;
putena je u proizvodnju hidroelektrane Perua, za ije potreba podignuta
velika brana na Cetini i stvoreno akumulacijsko jezero. Nova vodena
povrina ne samo da je promijenila izgled krajolika ve je prouzroila i
demografsko osiromaenje podruja kroz masovno iseljavanje stanovnitva.
Hrvatski se narod nije nikada pomirio s jugokomunistikom
strahovladom srpske provinijencije, pa ni onda kada je sedamdesetih godina
20. stoljea u vrijeme Hrvatskog proljea upotrijebila surove mjere
kanjavanja, utamnienja i progonstva hrvatske inteligencije, posebno
sveuilitaraca. Vrliani su tada svoju odanost Hrvatskoj iskazali kroz
ulanjenje u Maticu hrvatsku 1971. godine, koja je ne samo uvala steevine
hrvatske kulture ve i nacionalnu samobitnost. I tada su sukobi sa
ekstremnim Srbima nastali oko crkve Svetog Spasa, koja je katolicima
jednostavno oteta, a njezin je okoli pretvoren u pravoslavno groblje sela
Cetine. Ve ranije je (1963) uklonjen hrvatski pleter iz zida prezbiterija te
starohrvatske bogomolje.
Reim bratstva i jedinstva pod velikosrpskom kapom nakon Brozove
smrti poeo je pucati po svim avovima, a porazom europskog komunizma
ruenjem Berlinskog zida put prema stvaranju nezavisne hrvatske drave
nisu mogli sprijeiti ni memorandumi Srpske akademije ni razulareni srpski
ovinizam Slobodana Miloevia. Na prvim viestranakim izbornima 22.
travnja i 6. svibnja 1990. godine pobijedila je Hrvatska demokratska
zajednica na elu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tumanom.
I u Vrlici je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica, a to podruje u
novoj dravi najprije je imalo status opine a zatim i grada.
Da bi sauvali mladu dravu, Hrvati moraju u nametnuti im rat protiv
srboetnikog agresora. Domovinski rat na vrlikom podruju zapoeo je 1.
74
travnja 1991. godine postavljanjem barikade u susjednim Civljanima, a

razbuktao se napadom etnika i .JNA na Kijevo 25. kolovoza iste godine.
etnici, pomagani na svaki nain od ve srbizirane JNA, okupirali su
zapadni dio Cetinske krajine do Hrvaa i Bajagia. Hrvatsko stanovnitvo
moralo je u progonstvo, a oni koji su bili sposobni za oruje pristupaju
Hrvatskoj vojsci i svojim ivotima brane nezavisnost i slobodu Hrvatske.
Pobjednika Hrvatska vojska u sklopu briljantne operacije "Oluja" vraa 5.
kolovoza 1995. godine i Vrlici slobodu. Sa slobodom i Vrliani se vraaju u
poruene domove i prianjaju obnovi onoga to je neprijatelj razruio.
Vrliani se s posebnim pijetetom sjeaju onih koji su poloili ivot na
oltar Domovine: Ivana Lelasa, Vladimira Turudia, Nenada Reia,
Antonija Reia, Ivana Radnia, Stipe Vrania, Petra Varnice, Slobodana
Totia, Mladena kalica, Tomislava Skorupa i Harisa erkia, ali i
etvorice vitezova koji su poginuli na teritoriju Vrlike: Ivana Baraa, Ilije
Perajice, Ivana Tomasa i Ive Lelasa.
Bez obzira je to je put kroz predjele povijesti vrlikih Hrvata bio
najee posut trnjem, brojne nevolje, kazne i progoni, nikad nisu dovele u
pitanje njihovu pripadnost hrvatskom narodu i katolikoj crkvi. Oko toga
meu Vrlianima nikad nije bilo pogodbe.
75
POGLAVLJE II.
IME I PREZIME
Dio znanosti o jeziku, lingvistike, koji se bavi prouavanjem znaenja
i nastanka osobnih (vlastitih) imena naziva se onomastika (grki
onomastikon-imenski). U uporabi je i naziv onomatologija, to znai
imenoslovlje, pod ime se podrazumijeva ukupnost osobnih, obiteljskih i
imena mjesta, koja se javljaju na odreenom etnikom, zemljopisnom ili
jezinom podruju.
Dio onomastike koja se bavi prouavanjem zemljopisnih imena, u
koja spadaju imena mjesta (toponimi), planina (oronimi), voda (hidronimi)
naziva se toponomastika ili toponimija (grki topos-mjesto). Grana
onomastike znanosti, to se bavi prouavanjem ljudskih imena (osobnih,
obiteljskih, rodovskih, plemenskih, nacionalnih), koja su karakteristina za
odreeno zemljopisno, etniko ili jezino podruje, nazivi se antropomastika
ili antroponimija (grki antropos - ovjek).
OSOBNA IMENA
Ime je integralni dio svakog ovjeka kao Bojeg stvora i ljudskog
bia, koje ga prati na cijelom ivotnom putu, od kolijevke do groba, kao
oznaka pojedinane posebnosti, kojom se razlikuje od drugih. U poetku je
ime imalo magijsko-mistino znaenje, a esto se vjerovalo da je ono jedna
od vanijih odrednica ovjekove sudbine u vremenu i prostoru.
Primjerice neka afrika i plemena amerikih Indijanaca svojim
pripadnicima nadijevaju dvostruka imena: jedno za javnu, svakodnevnu
uporabu i drugo tajno oznauje i uva mistini dio ljudskog bia.
O vanosti imena svjedoe i brojni narodni obiaji i razne vjerske
sveanosti, koje se prireuju nekoliko dana nakon dolaska prinove u obitelji:
u kranskom dijelu svijeta imenovanje novoroeneta ili krtenje
podignuto je na stupanj sakramenta; u idova i u islamskom dijelu
ovjeanstva odgovara mu obred obrezivanja; u staroj Indiji organizirane su
posebne sveanosti (namadheye); a u drevnom Rimu im odgovara dies
lustricus itd.
Mijenjanje imena u posebnoj prigodi i s odreenom nakanom takoer
svjedoi o njegovoj vanosti. U nekim dijelovima mnogoljudne Kine
79
ovjeku ak tri puta tijekom ivota mijenjaju ime: mlijeno nakon roenja,
kolsko pri upisu u kolu i enidbeno prigodom stupanju u brak ili u
punoljetnost. Svojedobno su imena mijenjana robovima, usvojenoj djeci, te
pri prijelazu u drugu vjeru, kao i redovnicima i redovnicama pri polaganju
zavjeta, jer su se tada simbolino odricali cijelog sebe dotadanjeg i
zavjetovali da e kao novopreporoeni ljudi sluiti Bogu i Bojem narodu. I
nasljednici apostola Petra na rimskoj biskupskoj stolici, poevi od pape
Ivana n. (552-535) nakon to ih kardinalski zbor imenuje za papu mijenjaju
krteno ime, oznaujui tim inom da se posve mijenjaju s nakanom da to
dolinije slue Bogu na dunosti Kristova nasljednika na zemlji.
Ime najee odreuju roditelji, a u nekim dijelovima svijeta i nekim
civilizacijama to ine plemenske poglavice, vraevi, sveenici, rodbina,
prijatelji itd. esto potomci dobivaju imena predaka, u pravilu s nakanom da
bi i novoimenovani bili asni i poteni ljudi kao i njihovi preci, o kojima su
najee uvaju idealizirane uspomene.
S jezinog motrita za osobna imena esto su se uzimali nazivi ivih
stvorenja i prirodnih pojava: ivotinja, biljaka, nebeskih tijela, vremenskih
pojava, a sve s nakanom da se imenositelje posredstvom magije i mistike
zatiti od nesklonih im sila, te da imaju sposobnost raspolaganja njihovom
mistinom snagom.
1. imena nastala od naziva ivotinja: Vuk s mnotvom izvedenica:
Vukomir, Vukmil, Vukosav, Vukodrag, Vukoje, Vukac, Vukan, Vukoman,
Vueta, Vuan, Vuko, Vuka, Vukadin, Vukain, Vukelja, Vuen, Vuko,
Vukota, Vuksan, Vuka, Vujo, Vuji, Vujilo, Vujin itd.; Kurt(turski),
Wolfgang (njemaki), Lykos (grki) Lupus (latinsk); Lav, Arslan (turski),
Leo ili Leon (latinski); Melita (grki pela); Medenko, Bjorn (vedski
medvjed); Jelenko, Jelenka, Srna.
2. Imena "biljnog podrijetla": Lovorko, Lovorka, Dafna, Dafinka
(grki dafne = lovor); Smiljan, Smiljko, Smiljana, Smiljka; Ljiljana, Suzana
(hebrejski ljiljan); Ruica, Roza; Jela, Jelena, Helena; Vinja; Dunja,
Malina; Jasen; Raeljka.
3. imena nebeskih tijela u slubi osobnih imena: Zvjezdana, Ester
(grki), Stela i Astra (latinski); Danica; Sunana, Sunica; Venere; Selena.
4. Imena nastala od naziva prirodnih pojava: Ognjen, Vatroslav, Zora,
Aurora (latinski); Abel (hebrejski, vjetar); Anatol (grki izlazak sunca).
5. imena sastala od naziva raznih materijala i stvari: Kamenko,
Kremenko; Zlatko, Aurel(latinski); Srebrenko, Srebrenka; Biserka,
Margareta (grki margarites=biser, zrno bisera); Alem (turski dragi kamen);
Petar(grki petros=kamen, stijena).
80
6. teoforina su imena, koja sadre ili podrazumijevaju Boga ili

boanstva, a nadijevaju se da bi imenositelje bio slian svojim nebeskim
uzorima: ono to u hrvatskom znai ime Boidar, u grkom je Theodoros, u
latinskom Natalis, u hebrejskom Jonatan, u fenikom Hanibal; hrvatsko ime
Mihovil, Mijo dolazi od hebrejskog Mihael to znai "tko je kao Bog";
Danijel ili Dane potjee od hebrejskog Daniel, to znai "moje je sudac
Bog"; Jakov od hebrejskog Jahoqobh = "koga Bog titi"; Matej ili Matija od
hebrejskog Mattijeh = "Boji dar"; Gabrijel ili Gabro od hebrejskog
Gabhriel=Boji ovjek, Boji glasnik"; Rafael ili Rafo od hebrejskog
Raphael="Bog iscjeljuje", Ivan od hebrejskog Yehohanan (Yohanan) to
znai "Bog je milostiv" itd.
Inae, da bi novoroeno dijete imalo eljene osobine i vrline, to se
pokuava postii i imenom: Mila, Milan, Divna, Krasonodar, Krasna,
Lijepa, Blago, Blagica, Slava, Slavko, Nada, Nadan, Vjera, Vjeran, Vedran,
Vedrana, Radoslav, Veselko, Veselka.
7. Aprotropejska imena daju se djeci da bi ih se zatitilo od raznih
uroka, zlih duhova, demona, pa se tvore tako da imenositelj bude prikazan
kao neugledan, ruan, s raznim tjelesnim nedostacima: Grdan, Gruban,
Grubi a, Gruba, Glaudius (latinski epav), Brut (latinski ruan i priglup),
Nogaj (mongolski pas), Strabon (grki razrok).
HRVATSKA IMENA
Do prelaska na kranstvo, ali i mnogo kasnije - do Tridentskog
sabora (16. stoljee), Hrvati nose hrvatska narodna imena, koja su esto bila
ista ili pak slina s imenima susjednih im junoslavenskih naroda. Evo
nekih od tih narodnih imena: Bogdan, Boidar, Budimir, Branimir, Brajko,
Cvitan, Drago, Dubravko, Gojko, Grubia, Hrvoje, Lovorko, Ljuben, Mirko,
Miroslav, Ognjen, Rado, Rajko, Stanko, Stojan, Smiljan, Tvrden, Tvrtko,
Vatroslav, Vladimir, Vuk, Vukas, Vukac, arko, ivko, Blagica, Danica,
Dragica, Dubravka, Cvita, Jagoda, Janja, Jelena, Koviljka, Lovorka,
Ljubica, Ljiljana, Mila, Radojka, Ruica, Stana, Stojka, Smiljana, Nevenka,
Ognjenka, Vinja.
I hrvatski knezovi i kraljevi imali su narodna - hrvatska imena.
Navodimo ih kronolokim redom njihova vladanja: Klukas, Porga, Budimir,
Vieslav, Borna, Vladislav, Mislav, knez Trpimir, Domagoj, Iljko, Zdeslav,
81
Branimir, Mutimir, Tomislav, kralj Trpimir, Kreimir I, Miroslav, Kreimir

II, Drislav, Svetislav, Kreimir III., Stjepan I., Kreimir IV., astimir,
Slavac, Zvonimir i Petar Svai (Snai).
I bosanski banovi i kraljevi bili su hrvatske krvi, pa je i logino da
imaju i hrvatska narodna imena: ban Bori, ban Kulin, ban tipan, Matej,
Ninoslav, Prijezda, tipan Kotroman, Mladen ubi I., Mladen ubi II.,
tipan II. Kotromani, ban i kasnije kralj Tvrtko I., tipan Dabia, Jelena
Gruba (kraljica ), tipan Ostoja, Tvrtko II. Kotromani, tipan Ostoji,
tipan Toma Kotromani i tipan Tomaevi.
Dakako, hrvatski su vladari uz spomenuta narodna imena dobivali pod
utjecajem kranstva i biblijska ili pak svetaka imena: Petar Kreimir,
Mihajlo Kreimir, Stjepan Drislav, Dmitar Zvonimir. esto se, jer jo
prezimena nema, iz praktinih razloga uz ime isticao i redni broj njegova
nositelja: Petar Kreimir IV., Trpimir II., Stjepan I. itd.
Pod utjecajem crkve i sveenstva, koje je sustavno i dosljedno
provodilo odluke Tridentskog sabora, odranog od 1545. do 1563. godine,
katoliki dio ovjeanstva, kojem su pripadali i Hrvati, sve vie zapostavlja
narodna imena i novoroeni Hrvati sve vie dobivaju biblijska i svetaka
imena. Uostalom, bila je to jedna od kapitalnih odluka tog vanog crkvenog
skupa. Ovaj emo proces objasniti na popisu vjernika upe Vrlika iz 1725.
godine. Domaini tadanje 93 vrlike obitelji imaju ukupno 33 imena (26
mukih i 7 enskih). Najea muka imena su: Ivan (8 puta), Nikola (7),
Jakov (7), Matij (6), Mijo (Mihajlo), Petar, Mirko i Grgur (5), Ante i Jure
(4), Andrija Luka, tipan i imun (3), Pavao, Martin, Ilija, Boe i Duje (2),
Toma, Lovre, Jerko, Vid, Vuko, Tadija, Sergije (1). enskih je imena sedam
i svako se pojavljuje jednom: Tomica, Jelena, Orula, Magdalena, Katarina,
Ljubica i Stojka.
Od ukupno 26 mukih imena samo su dva narodna (Vuko i Boo), a
ostala 24 su biblijska ili svetaka. Od 7 enskih imena tri su narodna
(Jelena, Ljubica i Stojka), dok su etiri biblijskog podrijetla.
U novije vrijeme, kada naa planeta postoje sve vie tzv. globalno selo
i kad su susreti s ostatkom svijeta svakodnevni i prisni, sve je vie Hrvata i
Hrvatica s tzv. svjetskim imenima: Denis, Robert, Marelo, Silvije, Maks,
Pjero, Dino, Mariofil, Dino, Dean, ulijano, Julije, Dina, ena, ana,
Klaudija, Heni, Fani, Mani, aklina, Iris, Ines, Nives, Dolores, Doris, Meri,
Mari, Irina, Koni, Monika, Amelija, Brigita itd.
82
PREZIME
S jezinog motrita sloenica prezime nastala je od staroslavenskog
prijedloga PREZ, to znai PREKO i imenice IME. Dakle, prezime je ono
to je preko imena, imenom, a do polovice 16. stoljea ovaj pojam se esto
pisao i odvojeno (prez ime).
Prezime je ustvari dopunjavanje osobnog imena drugim odrednicama,
koje oznauju rod, rodbinu, svojtu ili pak mjesto stanovanja. Ipak prezime
se najee javlja kao dopuna osobnog oevim imenom u pridjevskom ili
atributivnom obliku. Prezimenom je postalo tek kada su osim sinova i keri
svom imenu poeli dodavati i sljedei narataji potomaka.
Jedan od najstarijih primjera za proces "oprezimenjavanja" su braa
Agamnenon i Menelaj, ijim imenima Homer u "Ilijadi" dodaje i pridjevak
Atreides, to znai sinovi Atrejevi.
Kod starih Rimljana osobnom imenu (praenomen) dodavalo se ime
roda (gens, tribus), kojem je pripadala ta osoba (nomen + nomen
gentilicium), ali zbog razlikovanja imenjaka iz jednog plemena esto se
dodavao i nadimak (cognomen): Marcus Tulio Cicero to znai Marko iz
roda Tulijevaca s nadimkom Ciceron, kojeg je navodno dobio jer je imao
bradavicu u obliku ploda slanutka (latinski cicer = slanutak). Marcus Iunius
Brutus, to znai Marko iz roda Julijevaca s nadimkom Brut, to je dolo od
latinskog brutus = glup, teak.
U islamskom dijelu ovjeanstva osobnom se imenu dodaje oevo
ime, a izmeu njih se umee ben ili ibn to na arapskom jeziku znai sin:
Osama bin Leden, dakle Osama sin Ladenov ili pak Mehmet ibn Suad, to
znai Mehmet sin Suadov.
Klica prezimena ipak je zametnuta u srednjem vijeku, a za to su
postojala dva vana razloga. Prvi razlog: vladajui feudalac eli oznaiti
potomcima ostavljenu, naslijeenu djedovinu ili oevinu, pa se uz ime
sadanjeg gospodara stavlja oevo ili djedovo ime (posvojni pridjev ili
imenica u posvojnom genitivu) i, dakako, veoma esto i naslov drutvenog
statusa: kralj, car, imperator, ban, plemi, patricij, upan, barun, grof, konte
itd. Kao najei primjer ilustracije u onomastici se esto navodi rodovnica
hercegovakih srednjovjekovnih plemikih obitelji Hrania i Kosaa: na
poetku rodoslovlja je Vuk (umro 1359. godine), koji je imao dva sina
Vlatka Vukovia (Vlatko sin Vukov) i Hranu Vukovia (Hrana sin Vukov).
Hrana Vukovi je imao tri sina: Sandalja Hrania (Sandalj sin
Hranin),Vukca Hrania (Vukac sin Hranin) i Vuka Hrania (Vuk sin
83
Hranin). Vukac Hrani je imao sina tipana Vukia (tipan sin

Vukev),koji dobiva naslov hercega i nadimak Kosaa. On je, uz ostalu
djecu, imao i sina tipana, kojeg Turci pri prodoru u Hercegovinu
zarobljavaju i odvode u Carigrad, gdje mu daju ime Ahmet Hercegovi
(Ahmet sin Hercegov).
Drugi je vani razlog za nastanak prezimena u dananjem znaenju to
je feudalac nastojao zbog praktinih razloga oznaiti svoje brojne kmetove,
dajui im nadimke, koji su esto pogrdni i uvredljivi, ali e i od njih postati
neka prezimena: Vukorep, Vrtirep, Deri daska, Deronja, Guzina, Tripalo,
ipalo, Nogalo, Kozina, Zaprdica, Zlomisli, Prdi, Stovragovi, Mlikota,
Klepo, Krnjac, trkalj, eravica, Plazonji, Plazibat, Pecikoza, Pojatina,
Traivuk, Skoibui, Karabuva itd.
Dakako, u uobliavanju i ustaljivanju prezimena gotovo presudan je
utjecaj i doprinos katolike crkve. "Crkva je u feudalnom poretku bila
najmoniji i najbolje organizirani feudalac. Ona je s vjerskog i stalekog
gledita bila zaduena za nadzor i evidenciju puka radi spreavanja
krivoenstva, incesta, ranih i neprilinih brakova, svakovrsnih utaja itd.
Tako su se od Tridentskog koncila (1545-1563) poele voditi matice
roenih, vjenanih i umrlih, u kojima su se ispisivala prezimena za sve
stalee. Ta su prezimena jednom zapisana postajala STALNA,
NEPROMJENJIVA I NASLJEDNA."29
Uvoenjem upnih matica katolika je crkva kao najvei moralni
autoritet ovjeanstva nakon Tridentskog sabora jednom zauvijek uredila
prema Bojim zakonima i ljudskim potrebama instituciju krvnog srodstva.
Dakako, bez oznaka obitelji, roda i plemena, ustvari prezimena, teko bi bilo
urediti meusobne odnose, a da oni ne poprime neeljene devijantne oblike,
rodoskrvnue, krivoenstvo, nevaljale i neprimjerene brakove, na drugoj
pak strani svjetovnim e vlastima stalna i nepromjenjiva oznaenost
puanstva koristi za brojne praktine potrebe: odreivanje poreza,
odsluenje vojne obveze, ispunjavanje i zadovoljavanje potreba u oblasti
kolstva, obrazovanja, zdravstva, sudstva itd.
I enski dio ovjeanstva nakon Tridentskog sabora dobiva prezime
po ocu ili rodu, dakle djevojako prezime, a nakon stupanja u brak najee
i novo muevljevo prezime.
Zavrna etapa nastanka prezimena dogodila se 1780. godine, kada je
austrijski car Josip H tzv. Jozefinskim patentom proglasio zakonskom
obvezom formulu: ime + prezime.
29
84
P. imunovi, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995., str. 8-9.
DANANJA VRLIKA PREZIMENA

Danas vrliko podruje ima 102 prezimena. Ve im su dijelom
patronimi, dakle izvedeni su od oeva ili imena nekog pretka.
U Hrvata je, pogotovo u Dalmaciji, bilo uobiajeno oznaavanje
pojedinaca osobnim i oevim imenom u obliku posvojnog pridjeva, to se
sauvalo do danas u prezimenima koja se zavravaju na -ov ili -ev i -in:
Antulov, Pavlov, Rokov, Markov, Juriev, Luev, Bariin, Luin, Grgurin,
Periin.
Inae, patronimska se prezimena u Hrvata najee zavravaju na i, ovi, ali i na -ov, -ev, -ac, -ek, pa ak i na -ski: Barii, Blaevi,
Vuemilovi, Milkovi, Boinovi, Stipevi, Grabarski, Zrinski.
Prezimena su najee nastajala tako da se imenu pretka, ili pak
posvojnom pridjevu, izvedenu od njegova imena, dodavao nastavak -i:
Bla, Bla + i = Blai, Blaev + i = Blaevi; Boina, Boin + i =
Boini, Boinov + i = Boinovi. Dakle, prezimena Blai i Boini
ujedno su umanjenice od imena Bla i Boina, a znae isto to i Blaev i
Boinov sin ili pak mali Bla i mali Boina.
Povijesno promatrano patronim se pretvorio u prezime u dananjem
znaenju te rijei onda kod se posve ustalio, dakle kad su ga svom osobnom
imenu, nakon neposrednih potomaka, sinova i keri, dodavali i pripadnici
nadolazeih potomakih narataja.
Vrlika su prezimena, kako je ve reeno, dobrim dijelom
patronimskog postanja: Barii, Blaevi, Boinovi, Budia, Drai,
Eduard, Gapar, Jakeli, Jerkovi, Jovi, Lelas, Maras, Matkovi, Matusina,
Milan, Milkovi, Mii, Pai, Perkovi, Radni, Rejo, Stipevi, Toji,
Vici, Vidi, Vrani, Vuemilovi, Vujevi, Vuleti, Vuli.
Matronimi su prezimena izvedena od majina imena, najvjerojatnije
onda kada ena-udovica stjecajem okolnosti postaje glavom obitelji. I
matronimi su najprije imali oblik posvojnog pridjeva: Marin, Zorin,
Mandarin, Kosorkin, Vidin da bi se kasnije pretvorili u prezimena Mari,
Zori, Mandari, Kosori, Vidi. Ovo posljednje vrliko prezime moe biti
i patronim i matronim, jer je moglo nastati od mukog imena Vid i enskog
imena Vida. U istu kategoriju mogli bismo uvrstiti i prezime Vici (Vice i
Vica).
Dio vrlikih prezimena su nadimakog postanja, dakle nastala su od
nadimaka ili pak od posvojnog pridjeva izvedenog od nadimka:
85
- po fizikim osobinama: Biuk, Bri, ori, Deli, Gali, Guti,

Klepo, Krnjac, Kuduz, Kusturi, Modri, Romi, kori, Uglarik,
Uzun;
- po zanimanjima, slubama i obrtima: urak, Djakovi, Galiot,
Gveri, Kaselj, Kojundi, Oklopi, Samardi, Terzi, Vinak,
Zidar;
- po etnikom i zemljopisnom podrijetlu: Boduljak, Duvnjak, Erceg,
Toti, Turudi, Rupanovi;
- po nadimcima od imena ivotinja: Bakovi, Forli, Gudelj, Lisiar,
Miur, Panda, Rebi, Roga, Vuemilovi, Vuleti, Vuli,
Zeevi, Vujevi;
- po imenu biljaka: Ljulj;
- po nadimcima, koji ne spadaju ni u jednu od spomenutih grupa:
Batali, Burilo, Debi, Grizelj, Hrga, Muti, Plazoni, Brtan,
Varnica, eravica, Mualo, Skorup, Plazoni.
Posve je prirodno da je veina vrlikih prezimena izvedena iz
leksikog blaga hrvatskog jezika: Bakovi, Barii, Batovanja, Blaevi,
Boinovi, Bri, Brtan, Budia, Drai, Duvnjak, Forli, Gali, Giljan,
Grabi, Grizelj, Gudelj, Jakeli, Jerkovi, Jovi, Klepo, Kosori, Krnjac,
Laki, Lelas, Lisiar, Ljulj, Mandari, Maras, Mari, Matkovi, Matusina,
Milan, Milkovi, Mii, Miur, Modri, Mualo, Oklopi, Pai, Perkovi,
Plazoni, Radni, Rejo, Rei, Roga, Romi, Rupanovi, Skorup,
Stipevi, kori, Toji, Varnica, Vici, Vidi, Vinak, Vrani, Vujevi,
Vuleti, Vuemilovi, Zeevi, Zidar, Zori, eravica.
Dakako, i turski je jezik ostavio traga na vrlikim prezimenima:
Batali, Biuk, ori, urak, Deli, Hrga, Kojundi, Kuduza, Panda,
Rebi, Samardi, Terzi, Uzun, Turudi.
Romanski i neki drugi jezici bili su osnova za nastanak nekih vrlikih
prezimena: Baturina, Blume, Boduljak, Djakovi, Eduard, Erceg, Erdelez,
Galiot, Gapar, Guti, Gveri, Jarloni, Kaselj, Kusturi, Markioli, Memaj,
Ristovski, kalic, Toti.
86
ODAKLE SU DOSELILI PRECI DANANJIH

VRLIANA?
Ako bismo prosuivali prema vrlikim prezimenima, teko je odrediti
tko je starosjedilac a tko doseljenik, ali uz pomo sauvanih isprava moe se
barem posredno zakljuiti koji vrliki rodovi pripadaju nekoj od ove dvije
skupine.
Najvie izgleda da pripadaju starosjedilakom stanovnitvu, a to u
ovom sluaju znai da su se zatekli ili doselili prije 1692. godine, ima pet
rodova:
- Brtani, Batovanje, Biuci, Jakelii i Uzuni.
Najvie ih je, osamnaest, doselilo s podruja zapadne Hercegovine,
ponajvie iz Brotnja (danas prostor opine itluk):
- Bariii, Burile, orii, Delii, Ercezi, Galioti, Grizelji, Jerkovii,
Krnjaci, Mandarii, Pande, Rebii, Turudii, Vujevii, Zidari,
Zorii, Plazonii.
S povijesnog Duvanjskog polja potjee esnaest rodova:
- Bakovii, Boinovii, Duvnjaci, urci, Galii, Gapari, Grabii,
Marasi, Matkovii, Perkovii, Romii, Vidii, Vicii,
Vuemilovii, Vuletii, Zeevii.
Sa susjednog livanjskog podruja podrijetlom je petnaest rodova:
- Brii, Budie, Draii, Hrge, Kaselji, Klepci, Kuduzi, Milani,
Modrii, Oklopii, Reje, Samardii, kalici, korii, Totii.
Jedanaest dananjih vrlikih rodova su doseljenici s podruja
Primorja:
- Boduljaci, Eduardi, Erdelezi, Forlii, Giljani, Jarloni, Muale,
Paii, Rupanovii, Stipevii, Vranii, eravice.
Iz Imotske krajine potjee osam dananjih vrlikih rodova:
- Baturine, Batalii, Gudelj i, Jovii, Kosorii, Kusturii, Lelasi i
Reii.
S travnikog podruja stigli: Djakovii, Gutii, Kujundii, Matusine.
Isto toliko (etiri) s drnikog podruja: Gverii, Radnii, Tarle, Vulii. Po
dva roda duguju svoje podrijetlo: Sinju (Marii, Miuri), Ravnim kotarima
(Ljulji, Milkovii), Virovitici (Uglarici, Vinaci). Iz Poljica su Terzii, iz
Kijeva Tojii, iz Makedonije Ristovski, s Kosova Memaji, iz Italije
Markioli, iz SAD-a Blume.
87
POGLAVLJE III.
BAKOVII
Danas u Hrvatskoj ivi 1350 osoba s prezimenom Bakovi, i to
preteno u srednjoj Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori.
S jezinog motrita u osnovi je prezimena imenica bak, to je u
Dalmatinskoj zagori i zapadnoj Hercegovini naziv za bika, a u razgovornom
jeziku bak je snaan ovjek, jak kao bak; bakonja. Isto postanje imaju i
prezimena: Bak (ibenik, Baranja, Vinkovci), Bako (Dubrovnik, Zagreb,
Pore), Bakoevi (Zadar), Bakonja, Bako (Vinkovci, Meimurje, Kutina),
Bakoevi, Bakoka (Orahovica, Turopolje), Bakota (480 osoba, srednja
Dalmacija), Bakoti (280, Dalmacija, Primorje), Bakotin (Katela,
Dalmacija), Bakov (Virovitica, Podravina).
Bakovii danas ive: u Cetinskoj krajini (Vinali, Bajagi); na mukoleevakom prostoru (Braevi, Ramljane); u Drnikoj krajini (Pari,
Planjani); na benkovakom podruju (Banjevci, Pristeg); na otoku Brau
(Nereie); na duvanjskom podruju (Mokronoge, Tomislavgrad, Sarajlije,
Eminovo Selo, Blauj); u livanjskom kraju (Donji abljak, Rapovine, Veliki
Guber).
U potrazi za starinom Bakovia, javlja se dvojba: Bajagi u Cetinskoj
krajini ili Podgaj na duvanjskom podruju.
Najprije o Bakoviima u Cetinskoj krajini. Kada su Turci 1686.
godine istjerani iz Cetinske krajine, u Bajagiu se spominje tipan Bakovi,
za kojeg je J. A. Soldo, kao i za ostale Bakovie, utvrdio da su starosjedioci
u Bajagiu i Obrovcu.30 U Bajagiu, u zaseoku Kursani, 1699. godine Ivan
je Bakovi "uivao oeve posjede", ali su ga u tome ometala trojica susjeda
(Ivan Filipovi, Ivica Asanovi, Nikola Mari), pa im ie opi providur A.
Mocenigo zabranio i zapovjedio da plate i neke tete.3 Prema dokumentu
od 29. svibnja 1693. godine 11-lana obitelj ve spominjanog tipana
Bakovia dobila je zajedno s doseljenim Poljianima, koje je doveo
harambaa Mate Petrovi iz Ostrovice, zemlje u istonom dijelu Cetinske
krajine, u predjelu tvrave avine.32 I jo jedan Bakovi-Ilija esto se
spominje u dokumentima s kraja 17. stoljea: 24. srpnja 1697. godine
zabiljeeno je da gaje "harambaa Vid ipalo iz Luana ometao u uivanju
posjeda"; 10. rujna 1697. godine Iliji je Bakoviu A. Mocenigo oduzeo 30
kanapa zemlje i dao ih trojici doseljenika (Antun Kravi, Kaimir Hrgi i
30
31
32
J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 35.
Isto, str. 88.
Isto, str. 69.
91
Jerko Deliji); 5. studenog 1699. godine spominjani A. Mocenigo uzima od

veleposjednika Nikole Caralipea Despotovia 46 kanapa zemlje i dodjeljuje
ih obitelji Zgrabi, zatim kapelanu crkve u sinjskoj tvravi Marasoviu, te
Iliji Bako vi u i Lovriu. 33
Iz 18. stoljea sauvano je vie pisanih spomena o Bakoviima iz
Cetinske krajine. Tako je primjerice zabiljeeno da su venecijanske vlasti
(zemljinik iz 1725-29. godine) dodijelile 16-lanoj obitelji alfira Grgura
Bakovia kuu u Sinju i 41 kanap zemlje (2 po lanu obitelji i 9 kanapa za
obavljanje alfirske dunosti). On je pripadao banderiji harambae Ivana
Filipovia, kao i njegov prezimenjak Bakovi reeni Peni, koji e kasnije
taj obiteljski nadimak uzeti za prezime.34 O ugledu ovog roda svjedoi i
nekoliko Bakovia alfira: Petar je bio rtva velike epidemije kuge 1783/84.
godine, a o alfiru Anti Bakoviu ostao je pisani trag iz 1784. godine, kada je
angairao za svog zastupnika za ubiranje plae uglednog Sinjanina Petra
Lovria Filipova.35
U vrijeme Kandijskog rata (1645-1699) Bakovii su zabiljeeni na
otoku Brau kao novi stanovnici (nuovi abitanti), dakle doseljenici.36 Jesu li
doselili iz Cetinske krajine ili pak s duvanjskog podruja?
to se pak tie duvanjskog podruja, starina je Bakovia selo Podgaj,
gdje ih danas uope nema. U popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika
1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi je zabiljeio u Podgaju dvije
obitelji: 24-lanu obiteljsku zadrugu Joze Bakovia (u izvorniku Joseph
Bacovich) i upola manje domainstvo Mije Bakovia. Godine 1768. biskup
fra Marijan Bogdanovi je u Podgaju zatekao 10-lanu obitelj Antone
Bakovia. Tada u Sarajlijama obitava 26-lana obitelj Ante Bakovia. U
livanjskom selu Odaku dom ima 5-lana obitelj Pave Bakovia.
Danas na livanjskom podruju Bakovii ive u Donjem abljaku,
Rapovinama i Velikom Guberu, a sauvali su obiteljsku predaju da su im
preci u dananja livanjska obitavalita stigli preko sela Prologa iz Bajagia
pokraj Sinja. Jesu li i duvanjski Bakovii istog podrijetla? Nemamo dokaza
ni za jednu od ovih tvrdnja. 37
to se pak tie Bakovia na muko-leevakim prostorima, oni tu
doseljavaju u 19. stoljeu: godine 1835. u Braeviu su zabiljeene obitelji
Luke i Petra Bakovia; u Ramljanima tri obitelji: Ante, Filip i Ilija; u
33
34
35
36
37
92
Isto, str. 83, 82. i 69.

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 81.
Isto, str. 41. i 42.
D. Vrsalovi, Povijest otoka Braa, Supetar 1968., str. 216.
M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 60. i 61.
Pribudama tada obitava est Bakovia obitelji: po dvojice Ivana i Mata,

zatim Antina i imunova.38 Danas u Pribudama nema Bakovia.
Na drnikom podruju, u selu Pariu, Bakovii su zabiljeeni ranije,
u 18. stoljeu.39
U Kutima, selu na kuprekoj visoravni, Bakovii su islamske
vjeroispovijesti i tu su, prema tvrdnji srpskog etnografa B. . Milojevia,
starosjedioci.40
Dakle, to se tie Bakovia na vrlikom podruju, oni su istog krvnog
podrijetla kao i njihovi prezimenjaci iz Bajagia, gdje su starosjedilaki rod.
Odatle su stigli najkasnije 1725. godine, kada je u popisu vjernika Splitske
biskupije biskup Ivan Laghi zabiljeio u upi Vrlici dvije Bakovia obitelji:
Sergijevu (12 lanova) i imunovu (6) 4 1 Takoer' su zabiljeeni i u
austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kada u Vinaliu boravite imaju tri
Bakovia kuanstva: Jurino, Matijevo i Grgurovo 4 2
BARIII
Prezime je nastalo od osobnog imena Baria, a ono je jedno od
hipokristika imena Bartul, a koje je izvedeno od Bartholomeus, imena
aramejskog podrijetla, koje znai Mbar(=sin) Thomaya. Grki je oblik
Bartholomaios. Ime se irilo osobito u X. i XI. stoljeu preko Bizanta. Vrlo
je frekventno u Italiji, osobito u Veneciji, u nas u Istri i po Hrvatskom
primorju.43 irenju imena Bartol, Bartul, Baria, Bare pogodovala je i
okolnost to je to bilo ime jednog od dvanaest apostola, autora apokrifnog
evanelja (Bartolomejeva pitanja). Ovaj je apostol takoer umro
muenikom smru.
Danas u Hrvatskoj 4620 osoba nosi prezime Barii, a od iste osnove
nastala jo i ova prezimena: Baria (Zagreb, Istra, Primorje), Bariec (Ivani
38
M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 148, 209. i 158.

Visovaki zbornik, Visovac 1997., str. 430.
40
B. . Milojevi, Kupreko, Vukovsko, Ravno i Glamoko polje (irilica), Srpski
etnografski zbornik, knjiga 25. (Naselja, knj. 13), Beograd 1923., str. 85.
41
Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967.; B. Zeli-Buan, Popis
stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.
42
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 23-Vinali
43
P. imunovi, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995., str. 94.
39
93
Grad, azma), Barii (akovo, srednja Dalmacija), Bariin (Katela,

Baranja, Osijek, Split, Zagreb, Korula), Barikovi (Split, Makarska),
Barei (Biograd, Ravni kotari).
Zanimljivo je napomenuti da su vrliki Bariii Hrvati katolici, a
Bariii u susjednoj Cetini su pravoslavne vjeroispovijesti. Bariii
pravoslavci zabiljeeni su i u Vukovskom pokraj Kupresa. Da sve ovo bude
jo i zanimljivije, evo i jedne prie, zabiljeene 22. prosinca 1689. godine,
kada je dano "a tittolo di semplice locatione" Mati Bariiu 100 kanapa
zemlje i jedna kuica u Jasenskom, to mu je bila oevina dok je bio
islamske vjeroispovijesti i koje je obraivao prije osloboenja Sinja od
Turaka. Zemlje su se prostirale od vode Ljibue na istoku do Garovin-groba
na zapadu, te itluka na sjeveru. Dakako, vratio se u katoliku vjeru, a
nakon smrti ostala je iza njega brojna obitelj. Frano, jedini njegov sin, sa
sestrom Mandom dobio je 1690. godine 60 kanapa zemlje, a to je mnogo
manje nego je imao njegov otac, jer su venecijanske vlasti morali zemljom
opskrbljivati sve vie doseljenikih obitelji. Nakon nekoliko godina Frane
postaje franjevac i ivi u sinjskom samostanu, a kao redovnik morao se
odrei obiteljskih imanja, koje e na molbu fratara providura A. Mocenigo
dati samostanu. Tako su sinjski franjevci dobili 64 kanapa zemlje i kuicu
uz davanje desetine od prihoda splitskoj fiskalnoj komori.44
Bariia je s vremenom bilo toliko u Cetinskoj krajini da se dio
njihova roda iz Zasioka vratio na livanjsko podruje, u Gornje Rujane i
Suhau.45
Inae, Bariii su i brojan i star rod, pa emo neto i o njihovim
najstarijim spomenima, svjesni injenice da ih s vrlikim Bariiima vee
samo zajedniko prezime.
U Kotiini pokraj Makarske 1613. godine dunost knezova obavljaju
Simun i Andrija Barii. U to je vrijeme gvardijan franjevakog samostana u
Makarskoj fra Ivan Barii, a istu e dunost od 1622. do 1623. obnaati fra
Pavo Barii. U Kotiini, Bariia starini, 1645. godine spominje se "Jure
Barii koji s nekim Markom Petroviem ostavlja franjevcima u Zaostrogu
vinograd zvani Dolac, pod Buria kuom u Drveniku."46
U vrijeme Kandijskog rata (1645-1669) u istaknute borce protiv
Turaka fra Andrija Kai Mioi ubraja i "Petra Bariia, od starine roda
Jeliia, barjaktara Rade Miletia."47 Njegovi su potomci dananji Bariii u
44
J. A . Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 100.
K. Jurii, Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske
vladavine, Zagreb 1972., str. 157.
47
A. Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Zagreb 1889., str. 151.
94
Vrgorskoj krajini, te u donjem toku Neretve oko Metkovia, gdje je prvi

spomen o njima datiran 1747. godine.
U Imotskoj se krajini prvi Barii spominje "2. listopada 1665. godine,
kada hajduki harambaa Mate Barii ubi Zulfikar agu ispod Imotskoga."48
Prvi pisani spomen o Bariiima u Hercegovini potjee od 3. srpnja
1735. godine, kada je u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj
biskupiji makarski biskup tipan Blakovi "sa sveenicima uputi prema
Vinjanima (selo pokraj Posuja, nasuprot imotskim Vinjanima - A. I.), koji
se nalaze u Turskoj i stigavi do kue Grge Bariia, sjaha s konja i poe sa
svojim pomonicima ispovijedati kroz gotovo etiri sata." 49
U znamenitim biskupskim popisima bosanskohercegovakih Hrvata
katolika u 18. stoljeu Bariii su na hercegovakim prostorima zabiljeeni:
u Vinjanima i Rakitnu (Posuje), Eminovu Selu, ujici, Vuiima (Duvno),
na kuprekoj visoravni, Zagorianima-Potoanima (Livno), Zviriima i
Studencima (Ljubuki).
to se pak tie vrlikog podruja, tu su Bariii najranije mogli stii
iza 1725. godine, jer tada nisu zabiljeeni upi Vrlika u popisu stanovnitva
Splitske biskupije. U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u
Vrlici su zabiljeene dvije obitelji s prezimenom Barii: Ivanova i
Lukina.50
BATALII
S jezinog motrita prezime je nastalo od arapsko-turskog battal, to
znai prost, neotesan, neuredan, glomazan, zaputen, neskladan rastom ili
stasom, preko mjere velik; u splitskom govoru znai ovjeka, koji se ponaa
neuglaeno i previe slobodno (neotesanac).
Starina roda Batalia je u Studencima u Imotskoj krajini, gdje je
nastalo od starosjedilakog roda Trogrlia, od kojeg su jo nastali
Metorvii (nemaju veze s Metroviima iz Otavica pokraj Drnia), zatim
Buble i Cikojevii (Cikoje).
Najprije ukratko o Trogrliima-prvi je pisani spomen o njima iz 1686.
godine, kad se u zbjegu stanovnika sela Studenaca na Makarskom primorju
48
49
50
A. Ujevi, Imotska krajina, Imotski 1991., str. 121.

Zbornik radova u povodu tisuu godina Trebinjske biskupije, Sarajevo 1988., str. 149.
95
nalazi i 8-lana obitelj Nikole Trogrlia;51 u srpnju 1706. godine pri

povratku s duvanjskog podruja makarski biskup Nikola Bijankovi "u dva
sata u noi je stigao u Studence, smjestivi se u Petra Trogrlia, u pojati za
ivotinje koja je bila napola otkrivena."52 Godine 1725. etiri Trogrlia
obitelji dobivaju zemlje od venecijanskih vlasti: Matina obitelj (30 lanova
- 9 kanapa), Ivanova (7 - 6), Martinova (13 - 13) i Grgina (7 - 6). Stanje
dua upe Studenci iz 1744. godine biljei 5 Trogrlia obitelji: Martinova
10, Ivanova, Petrova i Augustinova sa po 7 i Ilijina obitelj s 12 lanova.53
U maticama upe Studenci u 19. stoljeu, uz ostalo, upisane su i
obitelji koje su se iselile u Bosnu ("in Turkia tutta famiglia"). Jedan od njih
je bila i obitelj Jure Trogrlia reenog Batalia pokojnog Bartula, roenog
1801. godine. Gdje su iselili? U Vrliku su stigli iza 1725. godine, jer u
popisu vjernika Splitske biskupije te godine nisu zabiljeeni. Javljaju se na
vrlikom podruju, u Maovicama, u austrijskom zemljiniku iz 1830.
godine, i to etiri obitelji s prezimenom Batali: Boe Matijeva, Josipa
Petrova, Duje Antina i Jure Josipova.
BATOVANJE
Rije je o starom vrlikom rodu, kojeg se moe pratiti od 1. srpnju
1692. godine, kada je u popisu stanovnika ispod tvrave u Vrlici,
organiziranih u banderiji kapetana (harambae) Nikole Biokovia, upisana
5-lana obitelj Ivana Batovanje (u izvorniku Zuane Batouagna).54 Nismo
ustanovili odakle su Batovanje doselili ili su pak starosjedioci u Vrlici.
U zemljiniku naselja Vrlika i Maovice iz 1710. godine upisan je malo
prije spomenuti Ivan Batovanja, za kojeg saznajemo da je sin pokojnog
imuna i da ima sedmolanu obitelj (domain, supruga, etiri sina i ki) .U
istom su dokumentu upisane jo dvije obitelji sinova pokojnog imuna
Batovanje: etverolana obitelj Jure Batovanje (domain, supruga, dva sina i
ki) i petolana obitelj Frane Batovanje (domain, supruga, dva sina i ki). 55
51
V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 17.

M. Vidovi, Nikola Bijankovi, splitski kanonik i makarski biskup, Split 1981., str. 100.
53
Isto, str. 102.
54
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 19.
55
Isto, sveanj 19.
96
Pripadnici ovog roda s neznatno promijenjenim prezimenom

Botovanja javljaju se i popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine,
kada je biskup Ivan Laghi upisao 4-lanu obitelj Botovanja, a ime njezina
domaina, naalost, je posve neitko!?56
Zato se broj pripadnika roda Batovanja za petnaest godina smanjio sa
16 na etiri osobe, nismo uspjeli utvrditi: stradali u epidemiji, odselili,
promijenili prezime?
I 1830. godine, u austrijskom zemljiniku, ponovo samo jedna obitelj
s ovim prezimenom: obitelj Ivana Batovanje.57
S jezinog motrita postanje ovog prezimena prilino je nejasno:
moda je nastalo od regionalnog romanizima bota, to znai gruda tvrdog
jela (primjerice pure) onako kako se oblikuje kad se zahvati kutlaom;
moda mu je u osnovi imenica bat, koja je naziv drvenog orua, malja; ne
treba posve iskljuiti ni vrhove planine Dinare: Veliki i Mali bat, pogotovo
to su i Batovanje bili stoari.
BATURINE
U jednom turskom popisu poreskih obveznika Sinja i Vrlike iz 1604.
godine, kojeg je 1985. godine objelodanio F. D. u Obrovcu pokraj Sinja
upisan je i Badurina sin Grgurev.58 Dakle, neko je Badurina bilo osobno
ime, koje je s vremenom u Cetinskoj krajini postalo i prezimenom.
Meutim, ne usuujemo se tvrditi daje prezime Baturina iz Maovica postalo
od osobnog imena Badurina.
Prezime je s jezinog motrita moglo nastati od baturina, modificirane
uveanice imenice bat(id)ur, to u nekim dalmatinskim govorima znai
zvekir, alku na vratima, ijim se udarom o podlogu izaziva zvuk kojim se
upozorava na nakanu ulaska. Inae, sve je to u tijesnoj glasovnoj i
znaenjskoj vezi s latinskim glagolom battere (talijanski battitore), to znai
udarati. Dakle, baturina je onaj koji udara, lupa. Od iste osnove je izveden
bat i batina.
Inae, ovo rijetko prezime (slino mu je Badurina u Dalmatinskoj
zagori i na zadarskim otocima) zastupljeno samo u dva mjesta Dalmatinske
56
57
58
Isto, sveanj 19.

. Bili, Bilii-graa za povijest, etnologiju i genealogiju I., Zagreb 2000., str. 242.
97
zagore: na Maovicama pokraj Vrlike i u Niskom na muko-leevakom

prostoru.
Na vrlikom podruju Baturine su zabiljeene u zemljiniku iz 1710.
godine, u kojem su upisane dvije obitelji s ovim prezimenom 10-lana (dva
odrasla mukarca, odrasla ena, etvero muke i troje enske djece) Matija
Baturine pokojnog Mije, te 6-lanu (domain, supruga, jedno muko i troje
enske djece) imuna Baturine pokojnog Petra. 59
U popisu pak vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je
Ivan Laghi ubiljeio i obitelji ve spomenutih domaina: imun ima
petolanu, a Matij 7-lanu obitelj, a ime mu je pogreno proitano kao
Matko. 60
U austrijskom zemljiniku iz 1830. na Maovicama su zabiljeene dvije
obitelji s prezimenom Baturina: Luke Matina i Rade Lukina.
U zemljiniku iz 1711. godine u Niskom, na muko-leevakom
prostoru, upisana je obitelj Ante Baturine; godine 1835. u tome mjestu su
domove imale obitelji Grge i Mije Baturine; u popisu stanovnitva 1948. u
Niskom je bilo nazono ak 14 obitelji s ovim rijetkim prezimenom.61
U zbjegu stanovnika imotskog sela Studenaca na Makarskom primorju
u vrijeme Bekog rata 1686. godine nalaze se i dvije obitelji s prezimenom
Batur: Matina s 18 i Mijina s 12 lanova.62 Ne znamo to se s njima
dogodilo, ali ne treba iskljuiti mogunost da je upravo od njih nastao rod
Baturina.
Danas na Maovicama ivi osam, u Vrlici dvije i u Jeeviu jedna
obitelj s prezimenom Baturina.
BIUCI
U zemljiniku za naselja Vrliku i Maovice iz 1710. godine upisana je
sedmolana obitelj (po dva odrasla mukarca i ene, jedno muko i dvoje
enske djece) tipana Biukovia, harambae, koji su u ovoj i jo nekim
59

Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967., B. Zeli-Buan, Popis
61
M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 193.
62
V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 18. i 22.
60
98
mletakim ispravama naziva i kapetanom.63 To je pak znailo da je tipan

Biukovi prva osoba u naselju, starjeina naselja, zapovjednik pandura,
elnik tadanjih tzv. leteih postrojbi.
Obitelj harambae tipana Biukovia ostat e s istim brojem ukuana i
u popisu vjernika Splitske biskupije, kada je biskup Ivan Laghi u upi
Vrlika zabiljeio njegovo sedmolana kuanstvo.64
Godine 1830.,u novom austrijskom zemljiniku pripadnici tog roda
upisani su s kraom inaicom prezimena-Biuk (u izvorniku Biuck); u Vrlici
tada ive tri Biukove obitelji: Josipova, Jurina i Nikolina, a u Vinaliu
obitelj Vida Biuka. 6 5 Na Maovicama su tada Biuci zastupljeni s tri obitelji:
Petar Mijin, Jure i Petar, sinovi Antini.
Vratimo se u godinu 1692., iz koje je sauvan popis obitelji to su
ivjele ispod vrlike tvrave. Prvoupisana u tom popisu je 7-lana obitelj
(po dva odrasla mukarca i ene, te jedno muko i dvoje enske djece)
kapetana Nicole Biocouicha, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 15
kanapa zemlje, to je donedavno pripadala upravo istjeranim Turcima
(Vrlika je osloboena od Osmanlija 1686. godine).66 Je li Biocouich i
Biucouich isto? ini se da jeste, jer razlika samo u jednom glasu moe biti
posljedica tada veoma neureene ortografije hrvatskog jezika ili pak rezultat
popisivaeva rada, a oni su tada bili u pravilu stranci, zbog jednostavnog
razloga to su bili pismeni. Uostalom, u to vrijeme, dakle 1692., 1710. ili
1725. godine imamo sline sluajeve kao to su Biocouich i Biucouich i kod
nekih drugih vrlikih prezimena: Boinovi-Boenovi, BatovanjaBotovanja, Marasi-Marasovi, Deni-Denji, Krnjac-Krnja itd. Osim toga
Venecija je u tom vremenu dodijeljene naslove i povjerene dunosti
ostavljala u obitelji, a bile su u pravilu i nasljedne (Nikola Biokovi bio je
kapetan i tipan je Biukovi takoer kapetan).I jo neto: Biokovii se
pojavljuju samo 1692. godine i kasnije ih vie u Vrlici nema, ali zato ima
Biukovia, koji su vjerojatno njihovi nasljednici s jednim novim slovom.
Ako jo malo pustimo mati na volju: onda e u obitelji upisanoj kao
Biocouich dva odrasla mukarca i dvije odrasle ene biti Nikola i supruga,
te Nikolin otac i majka, a ono jedino muko dijete mogao bi biti kasniji
kapetan tipan Biucouich, koji bi primjerice 1710. godine mogao imati
tridesetak godina.
63

Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967. B. Zeli-Buan, Popis
stanovnitva splitske biskupije 1725. godine, str. 285.
65
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika i broj 23-Vinali
66
64
99
Varijante Biocouich i Biucouich prouzroile su i razlike glede

postanja ovog (ovih) prezimena s jezinog motrita: Biocouich u osnovi ima
oronim Biokovo, a Biucouich tursku rije bijik, to znai veliki brk, brina.
Odakle su Bmci doselili na vrliko podruje (danas ive na
Vlaovicama, u Vinaliu i Vrlici) nismo uspjeli utvrditi, niti Biuci o tome,
ak ni a vidu predaje, ne znaju nita. Jedino je sigurno da su se proirili na
muko-leevaki prostor. Dodue, tamo nisu zabiljeeni u zemljiniku iz
1710. godine, ali su a ispravi istog imena iz 1835. godine u Ogorju Donjem
upisane tri obitelji s prezimenom Biuk: Ilijina, Filipova i Martinova; u
popisu stanovnitva 1948. godine u Ogorju je obitavalite imalo ak 14
obitelji ovog starog roda. 67
BLAEVII
Danas u Hrvatskoj ivi 6400 osoba s prezimenom Blaevi,
rasprostranjeni su svuda. Prezime je esto i u bosanskohercegovakih
Hrvata.
Izvedeno je od osobnog imena Bla (latinski Blasius, grki Vlasij;
otuda u Dubrovniku Sveti Vlaho), a proireno je u Hrvata tovanjem Svetog
Blaa, biskupa Sebesta u Armeniji iz IV. stoljea. Ime Bla u Hrvata se
javlja u 13. stoljeu u obliku Blasij, dok je inaica Blaij u uporabi od 15. do
17. stoljea. Hipokoristici Blao, Blae i Blaenko zabiljeeni su u 15.
stoljeu.
U popisu obitelji vrlikog podruja od 1. srpnja 1692. godine nalaze
se i dvije obitelji s prezimenom Blaevi (u izvorniku Blasevich): 13-lana
obitelj Ilije Blaevia, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 9 kanapa
zemlje, te dvolana obitelj vjerojatno udovice Ivanice Blaevi, koja nije (ili
nije jo?) dobila zemlju. 68
U zemljiniku sela Maovica iz 1710. godine zabiljeene su takoer
dvije Blaevia obitelji: 9-lana obitelj Ilije Blaevia pokojnog Ivana suca
(dva odrasla mukarca, jedna ena, etvero muke ijedno ensko dijete) i 7lano kuanstvo Nikole Blaevia pokojnog Marasa (dva odrasla mukarca,
isto toliko ena i troje enske djece). I ove, kao i ostala 31 obitelj s Maovica,
pripadale su bandenji harambae tipana Biukovia (Biuka).69
" M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. [97.
" s Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, svezani 16.
1.9 , .
-,,
Isto. sveanj 16.
100
U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan

Laghi na Maovicama upisao dvije etverolane obitelji: Ivana i Boe
Blaevia.70
U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine na Maovicama su
zabiljeene etiri obitelji s ovim prezimenom: Toma Petrov, Matij Jurin,
Luka Matijev i tipan Nikolin.
U preostalom dijelu Cetinske krajine Blaevie zatiemo 1709. godine
u sastavu banderije harambae Ilije Maretia pokojnog Boe iz Dima: 13lanu obitelj Ivana Blaevia reenog Bandon (danas Bandol) i dvolano
kuanstvo Grge Blaevia pokojnog Jure. 71
Iz 18. stoljea ostao je jo jedan spomen o Blaeviima u Cetinskoj
krajini: 20. svibnja 1716. godine pred splitskim kancelarom, u uredu
sinjskog opeg providura ve spominjani Ivan Blaevi svjedoi da su
franjevci od doseljenja iz Rame i susjednih podruja (1687/88) pastoralno
opsluivali narod u selima od Broanca do Dugopolja. Tada je Ivan
Blaevi imao 56 godine, dakle roenje 1660. godine.
Kako je prema predaji harambaa Ilija Mareti doselio iz
Hercegovine, a s njim su i Blaevii mogli stii iz nekoliko hercegovakih
mjesta. Starina je ovog roda smatra V. Vri, u Blaeviima, selu
hercegovake opini Grude. Tu ih nema u biskupskim popisima
bosanskohercegovakih Hrvata katolika u 18. stoljeu: 1741/42. i 1768.
godine. Razumljivo, jer su odselili u Cetinsku krajinu, a kasnije i na imotsko
podruje (u Lokviie 1744. godine) i Proloac (iza 1744. godine).73
N. Mandi pak starinom roda Blaevia smatra Ilie i Slipie, sela u
okolici Mostara, gdje su Blaevii zabiljeeni u oba biskupska popisa u 18.
stoljeu. Odatle su se raselili najprije u Konjic, gdje su od njih nastali
Markovii, a kasnije neki Blaevii nova boravita nalaze na Buni pokraj
Mostara i u Gabeli pokraj apljine.74
Blaevii su obilatije zastupljeni na livanjskom podruju u popisu
biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine, kada su zabiljeeni u
Zabriu, Guberu i Prologu. Danas ih tamo nema, ali ih ima u susjednom
0
Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak V I , Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis

' J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995, str. 112.
Isto, str. 129.
' V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996, str. 147, 138 i 217.
4
N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo 2 0 0 1 ,
str. 64.
101
Tomislavgradu (tri obitelji s 21 lanom), gdje su doselili iz Votana, sela na

istonom rubu Cetinske krajine.75
to se pak tie splitske grane Blaevia, om pripadaju obiteljima koje
popunjavaju Split nakon velike epidemije kuge 1606. godine, a mogu se u
najveem dalmatinskom gradu pratiti od 1620. godine. "Njihova
provincijenca nije nam poznata, ali budui daje rije o teacima, u pitanju
je okolica koja ukljuuje i otoke. Godine 1832. u Velom Varou nalazimo
12 lanova tada iskljuivo teake obitelji s nadimkom Demer."76
Danas Blaevii na vrlikom podruju ive na Maovicama.
BLUME
Doseljenik iz Sjedinjenih Amerikih Drava katolike vjeroispovijesti
Kennet Blume u Vrlici se oenio iz roda Vrania. Kupio je kuu, nastanio
se u Vrlici, oekuje ili je ve dobio hrvatsko dravljanstvo.
BODULJACI
S jezinog motrita prezime je nastalo od imenice Bodul, Boduo ili jo
vjerojatnije od Bodulac. Naime, Bodul je etnik kojim stanovnici kopnenih
podruja oznauju otoane (Kvarner, Bra, Hvar, zadarsko otoje); Bodulac
je i porugljivi naziv za otoane i stanovnike srednjodalmatinskog primorja
koji rabi ivalj Sinjske krajine i Dalmatinske zagore. Zabiljeen je i oblik
Bodulj kojim stanovnici s kopna nazivaju ovjeka ograniene pameti, bez
lukavstva.
Naziv Bodul izveden je od bodolo, to u mletakom dijalektu znai
ovjeka niska rasta i debelog, ali i mletakog vojnika, pjeaka.
Dakle, posve je mogue da je na vrliko podruje doselio otoanin ili
primorac odnosno Bodulac ili Bodulj, pa je najprije dobio obiteljski
nadimak Boduljak, koji je kasnije postao i prezimenom. Ne treba takoer
5
A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2000., str. 144. i 145.

N. Kuzmani, feljton "Split u zemijiniku iz 1832. godine". Slobodna Dalmacija, srijeda
27. veljae 2002. godine, str. 54.
6
102
smetnuti s uma da je u ibeniku u 15. stoljeu zabiljeen obiteljski nadimak

Bodulica (Ostoji reeni Boduiica),te da prezime Bodulov (Antomus
Bodulof) zapisano u ibeniku 1586. godine.77
Boduljaci su na vrlikom podruju zabiljeeni u austrijskom
zemljiniku iz 1830. godine, kada su u Vinaliu stanite imale etiri obitelji
s ovim prezimenom: Petrova, Boina, Ivanova i Nikolina.78
Odakle su Boduljaci doselili u Vinali, nismo uspjeli utvrditi.
BOINOVII
Danas u Hrvatskoj ivi 660 osoba s prezimenom Boinovi, a najvie
ih je u Cetinskoj Krajini i u srednjoj Dalmaciji.
Prezime je nastalo od imena Boina, to je ustvari uveanica od
osobnog imena Boe ili Boo odnosno Boidar.
Navodimo i nekoliko prezimena slinog postanja: Boac (500 osoba,
Istra), Boak (160, Ivanec, Varadin), Boakovi, Boan (srednja
Dalmacija), Boani (490, Vis), Boanovi (180, Slavonija), Boek (190,
Meimurje), Boena ( Zagreb, Donja Stubica, Opatija, Boiek (200,
Zagreb, Zagorje), Boievi (130, Lika, Slavonija ), Boidar (Solin,
upanja, Split), Boikovi (350, Hvar, Split ), Boilovi (Zadar, Slavonija)
Boin 220, Katela, sjeverna Dalmacija).
Boinovii spadaju meu najbrojnije rodove na vrlikom podruju.
Ovaj rod ima na dalmatinsko-hercegovakim prostorima dvije grane,
koje vjerojatno nisu istog krvnog podrijetla: duvanjsko-cetinsku i
zapadnohercegovako-imotsku.
Starina je prve grane Duvno, jer je godine 1687. "stigao Jerko
Boinovi iz Duvna. Njemu je 8 prosinca 1687. godine doputeno da se sa
10 obitelji smjesti u Hrvacama, u mjestu Strbi re. itluk. Dobio je 300
kanapa i kuu osmanlijskog age. Boinovi je doveo sa sobom cijelo svoje
pleme."79
"Harambaa Dmitar Boinovi doao je 1698. godine iz Duvna s 25
obitelji, u kojima je bilo 200 dua i naselio se zapadno od Muteria (Mijo
Muteri, harambaa, takoer iz Duvna-A. I.) prema Plievici .
7
78
70
Zbornik Kai Split 1889/90., broj XXI-XXII, str. 286.

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 23-Vinali
J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu,..knjiga I , Sinj 1995., str. 56.
103
Godinu kasniju (1690) tonije su raspodijeljene zemlje, pa je

Boinovi dobio od Mutena 400 kanapa i kulu biveg vlasnika muslimana
Kanabrlijia."80
U zemljiniku iz 1709. godine Hrvacama je upisano est obitelji s
prezimenom Boinovi: Andrija (11 lanova) i Filip (11), sinovi pok.
Nikole, Pavao (7) i Marko (-) sinovi pok. Tome, Mitar pokojnog Mate (6) i
tipan Boinovi, bez oeva imena i bez naznake broja lanova obitelji, pa
je vjerojatno rije o samcu.81 Dakle, u banderiji harambae Grgura
Cvitkovia iz Hrvaa 1709. godine ivi 37 osoba s prezimenom Boinovi.
U Tuijacima, u banderiji harambae Jure Doturovia 1709. godine dvije su
obitelj s prezimenom Boinovi: Nikole pokojnog tipana (5) i Grgurova s
4 lana. 82
I vrliko je podruje krajem 17. stoljea privuklo pripadnike roda
Boinovia. U banderiji Nikole Biokovia iz Vrlike 1. srpnja 1692. godine
ubiljeen je Matij Boinovi (u izvorniku Mattio Bosinouich), ijoj je 6lanoj obitelj venecijanska vlast dodijelila 3 i pol kanapa zemlje. 83
Godine 1710. u zemljiniku mjesta Vrlika upisana je obitelj
spomenutog Matija Boinovia pokojnog Tadije (tri odrasla mukarca, dvije
odrasle ene i etvero enske djece), koja je, dakle, u odnosu na 1692.
godinu uveana za tri lana. 84
Laghi zabiljeio obitelj ve spominjanog Matija Boinovia s osam lanova
i 3-lanu obitelj Tadije Boinovia, vjerojatno sina Matijinog, koji je dobio
djedovo ime. 85
U istom popisu u Dugopolju su zabiljeene dvije trolane obitelji s
prezimenom Boinovi: Ilijina i Mijina. 86
Dakle, Boinovii su u Cetinsku krajinu doselili s duvanjskog
podruja, a kako su se na taj korak odluili svi, onda ih i ne moe biti u
popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskupa fra Pave
Dragievia iz 1741/42. godine. Tada je jedino u selu spojenog imena
Draetmdol-Riice, u staroj upi Uskoplje, zabiljeena 8-lana obitelj
Jakova Boinovia. Dakle, na Boinovia starini u Duvnu nema ih, jer su
[Sto. str. 58.
1' Lsto, str. 109.
S2
Isto. str. IL4.
Dravni arhiv u Zadru. Katastri Dalmacije, sveanj
Grada Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis
S5
Isto, str. 285.
M
Zbornik radova opine Dugopolje, Dugopolje 2001., str. 172.
104
prije pedesetak godina svi odselili, a u te su se seobe s turskog na mletaki

teritorij u pravilu ukljuivali svi harambaim roaci i prezimenjaci, jer je
neprijateljstvo osmanlijskih vlasti bilo navlastito upereno protiv njih.
O Duvnu kao starini roda Boinovia svjedoi i upis u maticama stare
upe Velika (danas podruje Dervente), u kojem stoji da je 1765. godine u
selo Johovac doselila obitelj Jure Boinovia iz Duvna. Vjerojatno je rije o
obitelji, koja je iz Duvna odselila prije 1741/42. godine i neko vrijeme
negdje privremeno boravila, ali jo osjeajui Duvno starinom svog roda. 87
Starina pak zapadnohercegovako-imotskih Boinovia je u selu
Buiima povie Mostara. Odatle su najprije stigli u Zagvozd, a u vrijeme
Bekog rata 1686. godine u zbjegu u Brelima nalaze se i dvije Boinovia
obitelji: Ivanova s pet lanova i samac Marko Boinovi. Godine 1701. iz
Zagvozda je s jo 60 obitelji, koje je predvodio haramabaa Mate Vei
Jurasov, na muko podruje, u Neori, doselila trolana obitelj Mate
Boinovia pokojnog Marka.88
Na povratku iz Brela Boinovii se nastanjuju u Prolocu, gdje se u
maticama piu: Boinovi-Bui ili Bue (matica umrlih upe Proloac
1741) i Boinovi-Mri. Uz njih istodobno postoje i Boinovii-Karauzi,
koji se javljaju i s posebnim prezimenima Boinovi i Karauz, da bi se ovo
drugo prestalo rabiti od 1744. godine. O tome svjedoe dvije isprave iz
1725. i 1744. godine:
1. godine 1725. sedmolana obitelj Ivana Boinovia dobiva od
venecijanskih vlasti kuu u Podstranju (dio. Proloca - A. I.) i 10 kanapa
zemlje. Istom je prigodom Frane Karauz s etvero ukuana dobio 7, a 6lano kuanstvo imuna Karauza 8 kanapa.89
2. u Stanju je dua upe Proloac zabiljeeno da obitelj imuna
Boinovia ima 8, a njegova prezimenjaka Nikole 18 lanova.90
Zanimljivi su i nekadanji Boinovii u Dobranjama u Imotskoj
krajini, ije se prezime s vremenom preobrazilo u Boina. Prvi je pripadnik
tog roda imun Boinovi pokojnog Mate zvani Bogdan zabiljeen u
zemljiniku iz 1835. godine. Boine iz Dobranja sauvale su predaju da su
njihovi preci doselili iz Dugopolja.
S7
SR
w
V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996, str. 70-71.

Isto, str. 218.
Isto, str. 218.
Isto, str. 218.
105
BRII
Prezime je nastalo od umanjemce imenice brk (bri = mali brk), pa je
Bri znailo brkinog sina ili ovjeka s malim brcima, brkicu. Brk je
samostalno i u kombinaciji s drugim rijeima koriten u oblikovanju
prezimena: Bri (Pag), Belobrk (Podravina), Bilobrk (srednja Dalmacija,
Sinj), Bjelobrk (Knin, Lika, zapadna Slavonija), Brin (Graac, zapadna
Slavonija), Brina (upanja, Prigorje), Brinovi (upanja, Rijeka), Brkan
(Dalmacija), Brkanac (Nova Gradika, Banovina), Brkani (Donji Miholjac,
Slavonija), Brkanovi, Brki (posvuda), Brkinja (Varadin, Meimurje,
Slavonija), Brko (srednja Dalmacija), Brkovi (Dalmacija), ubrk
(Banovina), ulibrk (Zagreb, Slavonija, Baranja), ulubrk (Poega,
Vinkovci), Delobrk (Bjelovar), Djelobrk (Knin), Gulibrk (Zagreb), Jednobrk
(akovo), Milobrk (Slunj), Polibrk (Zadar, Osijek, Pula), Silobri (Split,
Zagreb), Uebrk (akovo).
Danas u Hrvatskoj 1850 osoba nosi prezime Bri, a najvie ih je u
Dalmatinskoj zagori, srednjoj i sjevernoj Dalmaciji i na Kordunu.
Brii se u Cetinskoj krajini spominju 1699. godine, kada se s
doseljenim Hercegovcima, uglavnom iz Rakitna (danas opina Posuje), u
novom naselju Rakianima, nastanjuje i 3-lana obitelj Mate Bria pok.
Petra.91 U suvremenom opisu obrane sinjske tvrave od Turaka 1715.
godine, uz ostalo, je zapisano: "... zatvori se sedam fratara u forticu, tj. fra
Pavao Vukovi, fra Nikola BRI, fra Mate Budimir, fra Ilija Eimovi,
fra tipan (Batarelo) Bonjak, koji u gradu i pogibe, fra Brno Gornicai, svi
misnici, a samo fra Luka Batarelo (?) laik ..."
Brii su u Cetinsku krajinu (Gala, Otok, tijariko podruje)
vjerojatno doselili s Livanjskog polja, jer je 1714/42. godine biskup fra Pavo
Dragievi u sklopu popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika jedino
zabiljeio Brie u aprazlijama pokraj Livna 8-lanu obitelj Joze Bria (u
izvorniku Joseph Barchich). Ovo je vjerojatno bila posljednja obitelj koja se
preko Dinare jo nije spustila u Sinjsku krajinu. Zanimljivo je da su preci
dananjih livanjskih Bria u Gornje Rujane, Odak i Listane doselili iz
Gale i Otoka, a u Donji abljak iz Kamenskog, dakle iz Cetinske krajine. 93
L Gornjim Rujanima danas ive Popovii, koji su nastali od Bria; "izaa
" J. A. Soldo, Sirijska krajina u 17 i 18. stoljeu, knjiga L Sinj 1995.. str. 97.
" 2 Isto, str. 189.
M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 60. 80. i 81.
106
jedan s popom, pa ga prozvali Popovi".94

Na kuprekoj visoravni, u selu Otinovcima, ivjeli su Brii islamske
vjeroispovijesti, ali su nekamo odselili.
Na vrlikom podruju, u Maovicama, Brie nalazimo u austrijskom
zemljiniku iz 1830. godine: obitelj Josipa Bria Matinog.
I jo jedna zanimljivost: u popisu stanovnitva, koji se uva u knjizi
"De diversis Meledae", meu prezimenima obitelji otoka Mljeta, nastanjenih
u Babinu Polju od 1667-1700. godine spominju se i Brii."95 Imaju li oni
veze s livanjskim ili pak cetinskim prezimenjacima?
BRTANI
U zemljiniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije harambae
tipana Biukovia iz Vrlike, na Maovicama je zabiljeena 7-lana obitelj
Tomice udovice pokojnog Ivana Bertana (Brtana), u kojoj je osim udovice i
njezine troje muke i isto toliko enske djece. 96
U matici krtenih upe Vrlika za razdoblje 1726-1728. godina, koju je
vodio vrliki upnik fra Luka Bogi, a uva se u arhivu franjevakog
samostana na Visovcu, zapisano je da je Matija Grabovac, sestra mnogo
poznatijeg fra Filipa Grabovca, kumovala 26. studenog 1726. godine keri
Ilije Burtanovia (Brtanovia).97
U martiriju franjevakog samostana na Visovcu nalazi se i zapis o
smrti jednog franjevca iz ovog maovikog roda: redovniki brat fra Petar
Brtan s Maovica umro je na Visove u 1827. godine u 61. godini ivota, to
pak znai daje roen 1776. godine.98
Dakle, nepobitno je da su Brtani nazoni na Maovicama od poetka
18. stoljea, a odakle su doselili, nismo utvrdili. Meutim, sudei prema tri
navedena oblika ovog prezimena (Bertan, Burtanovi i Brtan) moe se
spekulirati da su "er", "ur" i "r" ustvari vokalno "r", koje se zbog
nedosljedne ortografije u tadanjem hrvatskom jeziku pisalo na razliite
1)4
Isto, str. 80.

Isto, str. 80.
" 7 Arhiv franjevakog samostana na Visovcu, Libro Bapizatorum tempore fra Lucae
Boghich Verlicae paroeho 1726-1728., si. knjiga 99.
" 8 Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX. (2001.), br. 1
(13.),str. 25.
15
107
naine. Ako je to tono, onda je prezime nastalo od brtan, to je jedan od

oblika imenice brat odnosno bratan. U razgovornom jeziku esto je u
uporabi vokativ "brte", umjesto "brate".
Kako je ovo prezime nastalo u stoarskom ozraju dinarskog
podruja, njegovo postanje moda bi se moglo dovesti u vezu s glagolom
burtati, zabiljeenom u junoj Dalmaciji, a koji znai "bosti rogom", ali
iskljuivo se odnosi na koze."
Naalost, knjiga ivota ovog starog maovikog roda danas je spala na
dva slova, samo na jednu dvolanu obitelj s ovim prezimenom.
BUDIE
U Hrvatskoj danas ivi 400 osoba s prezimenom Budia, a najvie ih
je na vrlikom i drnikom podruju.
Prezime je ustvari muko osobno ime, izvedeno od imena Budimir,
Budimil ili Budislav. Slina su prezimena: Budi (Zagorje, Novi Marof,
Samobor) i Budii (Slavonija).
Najstariji pisani spomen ovog roda je onaj iz 1682. godine, kad je u
Rogoznici pokraj ibenika zabiljeeno prezime Budia.1 0 etiri godine
kasnije (28. rujna 1686.) u venecijanskoj vojsci, predvoenoj opim
providurom Girolamom Cornarom, a koja je iz Sinja zauvijek istjerala
Turke, junatvom se istaknuo i Frane Budii 101 , to je vjerojatno dua
inaica prezimena Budia.
Ovo se prezime javlja u 18. stoljeu u Katelima, i to u obliku
Budiin: 1740. godine zabiljeen je Vicko Budiin, iz 1767. godine ostao je
spomen o Pavi Budiinu, a godine 1770. spominje se Grgo Budiin i njegov
roak Pave kao kmetovi plemike obitelji Grisogono.102
U Nevestu, selu u miljevakom dijelu Drnike krajine, Budie su
zabiljeene u 19. stoljeu 103 , a danas ive u Ceri i Koprnom.
Budie na vrliko podruje dolaze iza 1725. godine, jer tada nisu
P. Skok. Etimologijski rjenik, knjiga [., Zagreb 1971., str. 242.
K.. Stoi. Sela ibenskog kotara. ibenik 1940.. str. 267,
^ Cj. Novak. Povijest Splita, knjiga II., Split L9 ., str. 316.
V. Omaic, Povijest Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea. Katela 2001., str.
209. 441. i 190.
103
Zbornik Kai Split 1889/90.. broj XXI-XXIII. Ostoji. Onomastika ibenskog kraja
(III.), sir. 274.
108
zabiljeeni u popisu vjernika Splitske biskupije. U novom austrijskom

zemljiniku iz 1830. godine u Garjaku pokraj Vrlike stalno obitavalite
imaju etiri obitelji s prezimenom Budia: Ivana imunova, tipana Jurina,
Nikole Josipova i Matija Ivanova. 104
Budie su mogle na vrliko podruje doseliti iz okolice Livna, jer je u
popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra
Pavo Dragievi zabiljeio u Donjim Rujanima 13-lanu obitelj Ivana
Budie (u izvorniku Ioannes Budissa).Godine 1768. u popisu biskupa fra
Marijana Bogdanovia to je prezime upisano kao Budii (u izvorniku
Budis$ich).Tada su boravite u Rujanima imale dvije Budiia obitelji:
Ivanova s l i lanova (vjerojatno je to onaj Ivan iz 1741/42. godine) i Jurina
obitelj s 9 lanova.
I danas Budie ive na livanjskom podruju, u selu Suhau, a 1961.
godine rekli su M. Petriu da su "doseljenici iz Dalmacije, iz Bajagia
pokraj Sinja." 105
Na vrlikom podruju danas ivi osam obitelji i 37 lanova s
prezimenom Budia.
BURILE
Prezime Burilo je vjerojatno hercegovakog podrijetla, jer se na
zapadnom dijelu tog hrvatskog etnikog prostora upotrebljava burilo, to je
naziv za drveni sud, koji podsjea na bure, ali je mnogo dui nego iri. U
burilu su ene donosile vodu, tako to je noeno na leima i pri tom svezano
uetom; a ako bi ga, dodue veoma rijetko, nosio mukarac, onda je burilo
noeno na jednom ramenu, bez ueta. U Hercegovini se rabi i rije
burionica, kojom se oznaava mjesto za burila ispred kue. Rije burilo
glasovnim sastavom podsjea na sline rijei u nekim jezicima: baril
(starofrancuski), barril (portugalski), barigla (slovenski), burile (albanski); u
Hercegovini je barilo naziv manje bave za vino. U nekim dijelovima
dinarskog podruja za burilo se upotrebljava naziv vuija (fuija),od ega je
primjerice nastalo i prezime Fuija (Bjelovar, urenovac).
Burilo odnosno Burilovi je rijetko prezime. Burilovii su zabiljeeni
u zemljiniku iz 1711. godine sela Visoke, na istonom dijelu mukoleevakog prostora, i to tri obitelji: Bartulova, Grgina i Lukina; u
104
105

M. Petri. Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961, str. 64.
109
austrijskom zemljiniku iz 1835. godine ubiljeeno je etvero Buriloviaglavara obitelji: Ante, Cvita, Duje i Ivan. 106 Danas na Visokoj ivi desetak
obitelji s prezimenom Burilovi.
U Radoiu, u Katelanskoj zagon, 1711. godine zabiljeena je obitelj
Nikole Bunlovia, koja se tu zadrala krae vnjeme, jer ve 1835. u tom
107
selu nema Bunlovia.

Bunle na vrliko podruje stiu iza 1725. godine, jer tada nisu
zemljiniku iz 1830. godine u Garjaku tri obitelji s prezimenom Bunio
imaju svoje stalno boravite: Ante i Petra, sinova Lukinih, te Pavla, sina
Martinova.108
O gaijakim Burilima ostao je spomen i u zapisima o hajduku Grgi
Burilu pokojnog Cvitka, roenom 1834. godine u Garjaku, a koji je
hajdukovao s posljednjim hrvatskim hajdukom Andrijicom imiem (iz
Alagovca u hercegovakoj opini Grude), ali i s dvojicom hajduka s
vrlikog podruja - Jozom oriem i Matom Draiem. Grgo je Bunio 31.
srpnja 1872. godine od Okrunog suda u Splitu osuen "na teku dosmrtnu
tamnicu, pootreno, umjesto okova jednodnevnim postom svakog mjeseca.
Umro je u kopraskom kazamatu 12. oujka 1877. u 43. godini ivota. 109
ORII
Corii nisu istog krvnog podrijetla, pa se ovo prezime izgovara
razliito: ori i ori.
U osnovi je prezimena turska rije r (turski kor, perzijski kur) to
znai slijep u jedno oko, jednook. Prezime ori nastalo je od nadimka za
muku osobu oro, a ori od nadimka za ensku osobu ora.
Corii su nastali od starog roda Rupia: po nekima su hercegovakog
, a po drugim likog podrijetla 1 U , iako je tvrdnja utemeljena na injenici
da Rupii "i danas ive u okolici Peruia i iroke Kule."1
106
M. Matas. Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 216.

Isto. str. 205.
M. Milas, Hrvatski narodni hajduk Andrija Andrijica imi, Split 1996., str. 122. i 127.
N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju. Mostar-Brotnjo
2001., str. 110.
111
Lovrecki libar, godina II., broj 2., Zagreb 2000., str. 14.
112
Isto, str. 14.
107
110
Prvi do sada poznati pripadnik tog roda bio je pop Stanislav Rubi,
koji je, iako to mnogi nijeu, sastavlja znamenitog Fojnikog grbovnika iz
1340. godine, a u kojem je, dakako, i obitelj Rupi ima grb.1
Godine 1371. meu sucima Humske zemlje (Hercegovine) spominje
se i Nelipe Rupi." 4 U povelji vojvode Juija Vojislavia, sinovca Hrvoja
Vukia Hrvatima, izdanoj 12. kolovoza 1434. godine, meu svjedocima
potpisan je i plemi Vuk Rupi. 115 U turskom popisu stanovnika
Hercegovakog sandaka iz 1585. godine u jednom su selu pokraj
Ljubukog ubiljeeni Jure i Vuk Rupi. 116 Fra Bonificije Rupi je
zabiljeio narodnu predaju prema kojoj su Rupii starinom iz ljubukog
sela Radiia, "gdje je ivjelo vie brae, koji su imali sestru Maru, a u koju
se zagleda neki Turin. Kada je htjede oteti, oni ga ubiju, a zatim svi
pobjegnu u Lovre (Imotska krajina-A. I.). Nakon nekog vremena
provedenog u Lovreu braa se odvoje. Trojica krenu u Hardomilje (selo
pokraj Ljubukog - A. I.), a jedan u Seoca (Otri Seoce nalazi se izmeu
Vrgorca i Metkovia - A. I.). Jedan od brae u Hardomilju zvao se Mijo." 1 1 7
Lovreu, postojbini roda Rupia, vratit emo se kasnije, a sada i
neto o Rupiima kao sudionicima borbi za osloboenje Klisa od Turaka
(1583-1596). U vrijeme opsade Klisa, u tvravi su Turci, a "Dmitar Rupi
preko zapovjednika hrvatske granice moli da se smjesti negdje u Primorju,
jer vie ne moe ostati kod Klisa, gdje je pod vodstvom fra Andrije
Trogiranina radio na dizanju ustanka." 1 1 8 Nakon neuspjeha pod kliskom
tvravom 31. svibnja 1596. godine i gubitaka 1.500 vojnika, uskoci se, ali i
oni koji su im pomagali, a meu njima su bila i braa Ivani i Mikula
Rupi, zatim njihovi sinovi, strievi i neaci, odlaze u Senj, "ponijevi sa
sobom kljueve grada Klisa, koji su tada pohranjeni i do danas sauvani u
kaptolskom arhivu senjske katedrale."119
Godine 1640. u franjevakom samostanu u Makarskoj dunost
120
gvardijana obnaafra Andrija Rupi.

Sljedee spominjanje Rupia je ono iz 1686. godine, kada se meu
izbjeglicama iz Riica ispod Zadvarja nalazi i 4-lana obitelj imuna
1 Banac, Grbovi, biljei identiteta, Zagreb 1991., str. 13.
"* Lovreki libar, godina II., broj 2., Zagreb 2000., str. 15.
1
E. Fermendin, Aeta Bosnae, Zagreb 1892., str. 145.
A. Alii: neobjavljeni rukopis iz 1985. godine, Orijentalni institut u Sarajevu, str. 1102.
17
Lovreki libar. godina II., broj 2., Zagreb 2000.. str. 15.
,l!i
Isto, str. 16.
11 )
' V. Firi, Tvrava Klis, Klis 1996., str. 43.
110
N. Mandi, nav. dj str. 110.
111
Rupia.121 Ova se obitelj vjerojatno Riianima pridruila pri njihovu

prolasku kroz Lovre. 122
"Fra Filip Rupi 1715. godine meu posljednjima naputa samostan
na koljiu (Proloko blato) i seli u Omi. Tu je i umro."1""5
"Godine 1762. kapelan u Pobablju fra Pako Rupi potpisuje se i
kao upnik crkve Gospe od Karmela."1'4
Dakle. Rupii, ako prihvatimo pretpostavku o njihovu
hercegovakom podrijetlu, esto su nalazili utoite u mletakoj Dalmaciji,
a naroito u Imotskoj krajini nakon njezina oslobaanja od Turaka. Godine
1725., kada su venecijanske vlasti doseljenicima dijelile zemlju, u Lovreu
je pet Rupia obitelji: Adnjane udove Nikole Rupia (6 lanova),
naseljene u Mrnjavcima, Frane Rupi (7 lanova), takoer u Mrajavcima,
Mijo Rupi (13), u Mrnjavcima i Ivan Rupi reeni Bobeta (7), naseljen u
Sviliima-Opancima i imun (7 lanova). 125 Dakle od Rupia su nastali
Bobetii, te dio Sekeleza, dok su preostali Sekelezi postali od Milinovia.
Danas pak u Lovreu uporedo ive Rupii i Corii, koji su istog
krvnog podrijetla. Kljuni dokaz navodi V. Vri: "Fra Marko Rupi-ori
iz Dobrog Sela u Brotnju nabavio je dok je bio gvardijan u Imotskom od
1789-1791. godine veliki lijepo izraeni kale, na kojem je ugravirano: "Fra
Marko Rupi-ori iz Dobrog Sela u Brotnju." 126
Dakle, nema dvojbe da su orii postali od Rupia, te da je onim
Rupiima koji su uzeli prezime ori, starina u Dobrom Selu, u dananjoj
hercegovakoj opini itluk. Ovo je ujedno i objanjenje podjela u Lovreu
na Rupie i orie.
Pripadnike roda oria u Imotskoj krajini susreemo 1744. godine u
Stanju dua upe Proloac, gdje je ubiljeena 10-lana obitelj Ivana oria,
a iz nje je i ve spominjani fra Marko Rupi-ori.127
A sada krenimo u Hercegovinu, koja, naalost, nema starijih podataka
od 1741/42. godine. Tada je biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio Rupie
u Veljacima pokraj Ljubukog (10-lana obitelj Mije Rupia), a orie u
Dobrom Selu pokraj itluka (12-lana obitelj Frane oria i 9-lano
kuanstvo tipana oria).
U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1678. godine u
" ' V Vri. Plemena Imotske krajine. Imotski 1996., str. 169.
Isto, str. 169.
! J
" Isto, str. 169.
' : 4 Lsto. sir. 251.
Isto. str. 169.
V. Vri, 250 godina Imotske /upe. Imotski ., sir 82.
~7 V. Vri, Plemena Imotske krajine. Imotski 1996.. sir. 502.
112
Veljacima je upisan Ivan Rupi sa 6-lanom obitelji, a u Dobrom Selu

boravite ima 20-lana obiteljska zadruga ve na poznatog tipana oria.
Corii se ire po Brotnju: Tepii (1820), Paoa (1855) itd.
Rupii u Cetinsku krajinu stiu vjerojatno 1687. ili 1694. godine, a
'709. godine zabiljeeni su na tri mjesta: u Dicmu je u banderiji harambae
[lije Maretia zabiljeena 11-lana obitelj Petra Rubia pok. Smoljana; u
banderiji harambae Jakova Tomaevia u Brnazama je upisana 6-lana
obitelj Simuna Rupia. 128 Meu onima koji su obraivali u najmu zemlju
guvernadura Pavla Despotovia-Caralipea iz Omia u predjelu ispod kule
(Sinj) nalazio se i Toma Rupi. 129
U prvoj polovici 18. stoljea jo je jedan Rupi ostavio pisane
tragove o svojoj nazonosti u Cetinskoj krajini: fra Marko Rupi od 13. do
15. srpnja 1709. godine upnik-domain biskupu splitskom Stjepanu
Cupilliju prigodom njegova pastirskog pohoda upi Ugljane. 130 Ova dvojica
crkvenih dostojnika susreu se i 12. srpnja 1718. godine, kad je fra Marko
ioi
upnik u Tuijacima.
Ovog sveenika iz samostana Svete Marije u
Makarskoj susreemo 27. sijenja 1714. godine u Sinju, a 1715. godine bio
je imenovan za upnika upe Dugopolje, koju su do tada pastorizirali samo
1
dijecezanski svecenici. Imenovanje je uskoro povueno.

orie neko Rupie na vrlikom podruju susreemo 1725. godine,
kada je u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije zabiljeena 11-lana
r
obitelj Jakova Cona.

U sklopu suenja posljednjem hrvatskom hajduku Andriji imiu 31.
srpnja 1872. godine Okruni sud u Splitu osudio je na "teku dosmrtnu
tamnicu, pootreno umjesto okova jednodnevnim postom svakog mjeseca",
Jozu oria Nikolina iz Jeevia, neoenjenog, teaka, starog 23 godine,
dakle roenog 1849. godine. Nakon samo godinu dana tamnovanja umire
27. studenog 1873. godine u austrijskom zatvoru u Koperu. 134 Njegov otac
Nikola pok. Jure, star 70 godina (dakle roen je 1802. godine) na istom je
suenju osloboen optube, ali ga je prizivni sud u Zadru osudio na godinu
135
dana teke tamnice.
A. J. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu. Sinj 1997.. str. 112.
Isto. str. 116.
3,1
Lsto, str. 151.
31
[sto, str. 222.
32
Lsto, str. 128.
53
Radovi. Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI.. Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis
134
VI. Milas. Hrvatski narodni junak Andrija imic. Split 1996.. str. 122.
135
Isto, str. 124.
113
URCI
Prezime je s jezinog stanovita nastalo od imenice urak, to na
turskom jeziku znai muki kaput, postavljen i opiven krznom; bunda;
kouh. Kratka verzija tog odjevnog predmeta naziva se uri.
Osim u Vrlici prezime urak danas postoji i na susjednom livanjskom
podruju: u Grborezima i Odaku, a zajedniko im je da su se ranije
preivali urkovii i da su doselili iz okolice Duvna. 136 Na duvanjskom
podruju danas urkovii ive u sedam mjesta: Prisoje, Donja Grabovica,
Kurtovina, Kazaginac, Pasi, Stipanii i Tomislavgrad.137
to se pak tie urkovia starine, ona je u Vinici, selu na tromei
duvanjske, imotske i posuke opine, gdje je 1741/42. godine biskup fra
Pavo Dragievi zatekao 3 obitelji s 32 lana: 18-lana obitelj tipana
urkovia, 7-lano domainstvo Ante urkovia i 6-lano kuanstvo Ivana
urkovia. Godine 1768. u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika
biskupa fra Marijana Bogdanovia broj urkovia u Vinici je udvostruen
(4 obitelji, 62 lana): Grgina obitelj s 28, Jakovljeva s 24, Lovrina sa 7 i
Lukina s 4 lana.
urkovii u Cetinsku krajinu doseljavaju 1687. godine, a 1709.
nalazimo ih u sastavu banderije harambae Pavla Bilandia, takoer
doseljenika iz Duvna, u selu Kruvaru: 9-lana obitelj Martina urkovia
pok. Ivana, 5-lano domainstvo imuna urkovia Matinog i 7-lano
kuanstvo Jure urkovia pok Tome. U tom dokumentu (zemljinik iz
1709) navedena su imena jo dvojice urkovia, ali su zatim prekriena:
Mate urkovi pok. Antuna i Toma urkovi pok. Frane, jer su u
meuvremenu njihovi sinovi, ve spomenuti imun i Jure osnovali svoje
obitelji i preuzeli uloge domaina. 138
I urkovii su se, poput nekih drugih rodova, vraali iz Cetinske
krajine u Tursku. Jedan od njih je Nikola urkovi, godine 1708. nazoan u
Biteliu, ali se vjerojatno zbog neeljenog premjetanja u Hrvae i Zelovo,
vratio u Tursku, to su Turci esto i posebno podsticali.
Inae, suprotni migracijski pravac Cetinska krajina-livanjsko
podruje, kad je rije o ovome rodu, relativno se esto koristi: iz Bitelia
stiu u Ljubuni, zatim u aprazlije (1789) i Rujane (1815). 139
"" M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 63. i 81.
138
J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 111. i 112.
139
M. Petri, nav. dj str. 67, 78. i 79.
114
to se pak tie kuprekih urkovia, oni su takoer podrijetlom iz

Vinice, a doselili su "prije Austrije", dakle prije 1878. godine, i to u najam
kod Idnzbegovia u Vnlima. Odatle su kasnije preli u Kukavice i grad
Kupres. 140
Vrliki se urci prvi put spominju u zemljiniku iz 1710. godine, kad
upisana 4-lana obitelj Anice udove pokojnog Marka una ( dvije
odrasle enske osobe, po jedno muko i ensko dijete). un je samo jedan
od oblika prezimena urkovi.141
U popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine biskup je Ivan
Laghi u Vrlici zabiljeio 5-lanu obitelj Jelene urinice. 142 Dakle, ponovo
oblik ovog prezimena-uri, koje e se s vremenom pretvoriti u urak.
Istovjetno prezime biljeimo danas u livanjskim selima Grborezi i Odak, u
koje su urci vjerojatno doselili iz Vrlike nakon to su Turci 1878. godine
napustili Bosnu i Hercegovinu.143 U novom austrijskom zemljiniku iz
1830. godine u naselju Vrlika upisana je obitelj Ivana urka (u izvorniku
Giovanni Ghiurco). 144
U banderiji Nikole arca s vrlikog podruja 1. srpnja 1692. godine
zabiljeena je i 5-lana obitelj Matija urije (u izvorniku Matio Churcia),
kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 3 i pol kanapa zemlje. 145 Je li prezime
urija samo jedan od oblika dananjeg prezimena urak. Vjerojatno...
DELII
Godine 1768. biskup je fra Marijan Bogdanovi u sklopu popisa
bosanskohercegovakih Hrvata katolika zabiljeio u itluku, tada stara upa
Brotnjo (danas sjedite istoimene hercegovake opine) 8-lanu obitelj
Martina Bulia, koji je imao nadimak Delija. Njegov se praunuk Tadija, sin
[lije sina Kriana Martinova, roen 1805. godine, upisuje u crkvene matice s
prezimenskom kombinacijom Buli reeni Deliji odnosno saeto Deli ili
pak Deli-Buli. Dakle, dio brotnjanskih Delia nastao je od roda Bulia,
140
41
42
l4:i
144
145
M. Daja - K. Draganovi, S kupreke visoravni, Bako Polje-Zagreb 1995., str. 441.

Isto, sveanj 16.
Isto, sveanj 16.
M. Petri, nav. j str. 63. i 81.
115
koji su potomci starog i znamenitog hercegovakog srednjovjekovnog

plemikog roda Arainovia sa starinom u Paoi pokraj itluka.
Druga pak grana zapadnohercegovakih Delia nastala je od Markia,
starinom Zovka iz Knvodola, u ECruevu pokraj Mostara.
Prije nego pokuamo odrediti podrijetlo dalmatinskih Delia (Sinj,
aponce, Grab, Koute, Imotski, Drvenik pokraj Makarske, Kreevo iznad
Omia, Prgomet, Pnbude, Leevica, Mu Donji, Vrlika), objasnit emo
tursku rije delija, od koje je ovo prezime nastalo. Rije iz turskog jezika deli ima vie znaenja:
1. junak, junaina; silovit ovjek, zanesenjak u junatvu, ali i osoba
to bezbrino ivi, troei vrijeme uludo,
2. u Osmanlijskoj Carevini delije su bile i posebni rod konjice;
pojavljuju se na prijelazu iz 15. u 16. stoljee, a regrutirani su veim dijelom
iz redova junoslavenskih naroda i zbog njihova junatva i silovitosti na
bojinici nazvani su delijama (junacima),
3. delije su bile i pripadnici postrojbi koje su brinule o sigurnosti
visokopozicioniranih dostojnika-vezira, valija, paa.
Prezime je nastalo prema ve ustaljenom obrascu: delija + i = Deliji,
a stezanjem se dobio oblik Deli.
Danas u Hrvatskoj ivi 3460 osoba s prezimenom Deli. Spomenimo i
prezimena, nastala od turske rijei delija: Delale (Solin, srednja i sjeverna
Dalmacija), Delali (Zagreb, Posavina, juna Dalmacija), Delalija
(Dubrovnik), Deli (Slavonija), Delibai (Slavonija), Deli (Kutina,
Delnice), Deli (Dalmacija, Lika, Slavonija, Zagora), Delija (Zlatar Bistrica,
Dalmacija), Deliomerovi (Vukovar, Istra), Delipetar (Imotski),
Deliimunovi (Zagreb, Pokuplje) i Delivuk (Samobor).
A sada o podrijetlu dalmatinskih Delia. Godine 1691. "serdar Roi
(Rai) i harambaa Jozo Deliji (uz njegovo ime ponekad stoji i kraa
inaica prezimena Deli - A. I.) doveli su svoje obitelji od Mostara,
vjerojatno iz Brotnja (danas prostor opine itluk - A. I.), gdje su u selu
Sritnicama bili brojni (odnosi se na Roie - A. I.) 1 4 6 J. A. Soldo dri daje
pak harambaa Jozo Deli iz Goranaca povie Mostara ili je pak doveo u
Cetinsku krajinu doseljenike s goranakog podruja. 147 Godine 1709. u
sastavu bandenje serdara Vukovia u Otonu (Sinj) upisana je obitelj Petra
14<
' J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 64.
Isto, str. 66.
147
116
Delia, koja ima osam lanova 148 , a ve godine 1725. Ivan Deli posjeduju
kuu u Sinju, a istodobno je vlasnik i neke kule u Glavicama.149
U zemljinim knjigama muko-leevakih prostora Delii su upisani:
1711. godine u Leevici je Vid Deli, u Muu Donjem Mijo Deli; godine
1835. u Leevici prebivaju tri Delia obitelji: Ilijina, Jozina i Junna, a Muu
Donjem ak L1 obitelji s prezimenom Deli: etvorici njihovih glavara ime
je Jure, po dvojici Ante i Filip, te, Jakov, Mate i Petar. 150
U istonom dijelu Cetinske krajine, na lijevoj obali Cetine, Delii su
nazoni od 29. svibnja 1693. godine, kad je iz Kreeva pokraj Omia u
L-gljane doselio i Tadija Deli, pripadnik banderije harambae Mate
Petrovia iz Ostrovice.151
Delii, rekli bismo u prolazu, javljaju se 1725. godine u Vinjanima
pokraj Imotskog, kada venecijanske vlasti dodjeljuju 3-lanoj obitelji
hercegovakog doseljenika Tome Delia tri kanapa zemlje. 152 Delii pak iz
grada Imotskog potomci su Mile Delia, roenog u Muu 1847. godine, koji
je bio kuhar u finanaca. 1 5 3
Dakle, nema dvojbi oko hercegovakog podrijetla dalmatinskih
Delia.
DENII
Denii su na vrlikom podruju, u Maovicama, zabiljeeni u
zemljiniku iz 1710. godine, i to dvije obitelji: Martinova i Petrova. U toj
ispravi jedino uz imena ove dvojice Denia upisano je i njihovo zanimanje
vojnik (soldatto).154 Vjerojatno je rije o profesionalnim vojnicima, koji su
icao i ostali tadanji stanovnici vrlikog podruja, to su za razliku od njih
bili vojnici prema potrebi, dobili zemlju i sve ostalo to su venecijanske
vlasti dodjeljivale doseljenicima nakon to se s Turcima povuklo
islamizirano stanovnitvo.
48
Isto, str. 108.

" Isto, str. 174.
" VI. Matas, Muko-leevaki prostor. Zagreb 1993., str. 156, 158, 180. i 184.
'' J. A. Solilo, nav. dj.. str. 63.
! 2
V. Vri, Plemena Imotske krajine. Imotski 1996., str. 299.
Isto, str. 109.
1:14
4
117
U popisu pak vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup Ivan

Laghi zabiljeio je na Maovicama dvije obitelji: 5-lanu obitelj ve
spomenutog Martina Denjia i 3-lanu obitelj Vida Denjia, vjerojatno sina
n .
155
Petrova.
U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine ubtljeene su tn obitelji,
trojice sinova Vida Denia: Nikole, Martina i Ante.
Budui da je ovo maoviko prezime glasilo Denji, upuuje i na vie
mogunosti njegova postanja: 1. od balkanskog turcizma perzijskog
podrijetla denjak, to znai bala trgovake robe, tovar, zaveljaj, sveanj,
smotak; 2. denjati (zabiljeeno na Makarskom primorju) = mlatiti nekog
akom; 3. denjati se, to znai, izraeno prevedenicom, "(u)dostojati se", a i
internacionalni apstraktum doao je od latinskog dignitate = dignitet,
dostojanstvo.156
Dananji Denii s Maovica ne znaju o svom daljnjem podrijetlu, osim
da su "nai stari pripovidali da su Denii za turskog vakta doselili od
Grahova", to nismo mogli potvrditi dokumentima.
Zanimljivo je spomenuti da su Denii u Dicmu pravoslavne
vjeroispovijesti, kao i njihovi prezimenjaci s likog podruja.
DJAKOVII
Dj u prezimenu Djakovi ne ita se kao "" ve kao "d" i "j" i nikako
drukije, upozorio me je Stipe Djakovi (45 godina), roen u Vrlici, a
trenutano nastanjen u Kninu. Isto upozorenje dobio sam i od njegova brata
Srana Djakovia, bankarskog slubenika u Vrlici.
Dananje vrliko prezime Djakovi neko je glasilo Dijakovi
odnosno Diakovi, jer je s jezinog gledita nastalo od imenice dijak
(latinski diacus) ili kazano dananjim rjenikom djakon ili djak. Inae,
djakon je u ranokranskom dobu bio biskupov pomonik; danas su u
katolikoj crkvi djakoni, ustvari, trei sveeniki red, ija je uloga sve
vanija; u evangelistikoj crkvi djakon je slubenik u crkvenoj opini ili pak
karitativni djelatnik. Da su dananji vrliki Djakovii prije stotinjak godina
155
Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis
156
P. Skok, Etimologijski rjenik, knjiga I., Zagreb 1971., str. 391.
118
bili Diakovii (izostavljanje "j" nije nita neobino) svjedoi zahtjev

vrlikih Hrvata katolika s kraja 19. stoljea da se velikosrpski nastrojenom
lijeniku Vladimiru Trojanoviu dade otkaz, jer je za Vrliku govorio da je
srpski kraj, potpisali su se: Ivan Begovi, Nikola Mualo, Boe Maras, svi
pnsjedmci opine Vrlika, te Dragomir Novakovi, Ivan Kalafati, Ive J.
Plazoni, Ivan Toi, Ante uli, Mijo Lato, Jako Gjuki, Pilip Bani, Jure
Grgi, Ivan Sokoli i Ante DIAKOVI. Posljednji potpisnik Ante Diakovi
jedno je vrijeme vodio i Hrvatsku itaonicu, utemeljenu 1894. godine. 157
Vrliki Djakovii sauvali su predaju da im je starina travniko
podruje u srednjoj Bosni. To se moe potvrditi uvidom u znamenite
biskupske popise bosanskohercegovakih Hrvata katolika u 18. stoljeu.
Biskup je fra Pavo Dragievi 1741/42. godine zabiljeio u staroj upi
Lavi, danas Travnik, dvije obitelji s prezimenom Dijak: u Gornjim
Graoviima 19-lano domainstvo Mate Dijaka (u izvorniku Ioannes
Diach) i u selu Ilovai 17-lano domainstvo Mate Dijaka (u izvorniku
Matthaeus Diach). U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768.
godine zabiljeena je u gradu Travniku 12-lana obitelj Franje Dijakovia (u
izvorniku Franciscus Diachovich).
D(i)jakovii u Vrliku stiu iza 1725. godine, jer nisu tada zabiljeeni u
popisu stanovnika Splitske biskupije, koji je obavio biskup Ivan Laghi. U
austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Vrlici su upisane dvije Djakovia
obitelji: Matija Diakovia, poljoprivrednika i Ivana Diakovia,
umirovljenika. Naime, pripadnici ovog roda u vrijeme Austrougarske su se
najee kolovali i obavljali dunostifinanaca ili vojnih asnika.
Smatram da bi dananji vrliki Djakovii trebali vratiti ono "i" u svoje
prezime, jer e ih vrijeme upravo s ovim "dj", koje su uspjeli sauvati, to
nije bilo nimalo lako, pretvoriti u Djakovie, to oni nisu i nee biti.
Uostalom, to su ve uinili dananji splitski Dijakovii, istog krvnog
podrijetla kao i vrliki Djakovii.
LV7
Zbornik radova sa znanstvenog skupa o knjievniku Milanu Begoviu. Vrlika-Sinj

1997., str. 19.
119
DRAII
S jezinog motrita prezime je nastalo od hipokonstika Drao ili
Drae, koji je izveden od osobnog imena Drago (Dragutin).
Danas se u Hrvatskoj 1430 osoba preziva Drai, a najvie ih je u
srednjoj i sjevernoj Dalmaciji, Primorju i Lici. Prezime je zastupljeno i u
prezimenskim kombinacijama: Drai-Celi (srednja Dalmacija), Draiegrt (Katela) i Drai-Balov (srednja Dalmacija, ibenik).
Prvi spomen o Draiima je onaj od 27. veljae 1621. godine, kad je
vikar i kanonik Drai u ime Splitske biskupije potpisao pismeni odgovor
158
odvjetniku Albertiju u vezi s reguliranjem imovmsko-zemljinih odnosa.

Istodobno je u Katelima zabiljeeno i prezime Drain.
Na javnoj drabi 15. veljae Frane Perkovi iz Klikog Varoa prodao
je roba Milivoja Draia, momka od 26 godina, koji je pobjegao od Turaka,
ali ga je u Prologu (selu s livanjske strane Dinare - A. I.) zasunjio
spomenuti Perkovi sa "svojim drugovima".159
Zasunjenje Milivoja Draica upuuje na livanjsko podrijetlo ovog
roda, ali o tome kasnije.
Na vrlikom podruju, na Maovicama, Draici se prvi put spominju 1.
srpnja 1692. godine, kada je u popisu obitelji banderije harambae Nikole
Biokovia upisana obitelj Micaela Draghicha, ijoj su 7-lanoj obitelji
venecijanske vlasti dodijelili 4 kanapa zemlje. 160 Iako se ovo moe itati i
kao Mihael Dragi, ipak ini se da rije o Miji Draiu.
U zemljiniku iz 1710. godine za naselje Maovice u banderiji kapetana
(harambae) tipana Biukovia upisana je 7-lana obitelj Matija Draia
(Mattio Drasich) pokojnog Martina. Obitelj su sainjavali po troje odraslih
mukaraca i ena i jedno ensko dijete. 161
U popisu pak vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup Ivan
Laghi zabiljeio je: 6-lanu obitelj Ilije Draia i 5-lano kuanstvo Mate
Draia, vjerojatno onog spominjanog iz 1710. godine. 162
Pri doseljavanju u Dalmaciju krajem 17. stoljea najvie je Draica
izabralo za novo boravine Visoku, najistonije naselje muko-leevakog
158
V. Omai, Povijest Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea. Katela 2001., str.
250. i 253.
S. Liste, Klis: povijest, toponimi, govor, Klis 1998.. str. 124.
161
Isto, sveanj 16.
162
Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis
120
podruja, gdje su u zemljiniku iz 1711. godine zabiljeene tri Draia

obitelji (Filip, Ilija i Petar), a 1835. godine ak je osam obitelji s ovim
prezimenom: Andrijina, Antina, Grgina, Ilijina, Ivanova, Matina, Jakovlieva
; Simunova. i r>3
Danas pak na Visokoj nema Draia, jer su odselili, vjerojatno dijelom
u Jeevi.
Uz ve navedeni i jo jedan podatak upuuje daje starina roda Draia
:ia livanjskom podruju, gdje je u sklopu popisa bosanskohercegovakih
Hrvata katolika godine 1741/42. biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio u
Provu (neko Prhovo) 7-lanu obitelj Mate Draia (u izvorniku Matthaeus
Draxich) i u Glamou 5-lano kuanstvo Ilije Draia.
Od pripadnika ovog starog roda iz Jeevia najpoznatiji je Mate
Drai Petrov, roen 1849. godine, koji je zbog aktivne pripadnosti drubi
posljednjeg hrvatskog hajduka Andrijice imia osuen od Okrunog suda u
Splitu 31. kolovoza 1872. godine na "teku dosmrtnu tamnicu, pootrenu,
umjesto okova, jednodnevnim postom svakog mjeseca." 164 Umro je na
izdravanju kazne u koparskom kazamatu 29. travnja 1877. godine u 28.
godini ivota. Mate Drai, kao i Grgo Burilo iz Garjaka i Jozo ori iz
Jeevia na doivotni zatvor su osueni i zbog djela uinjenih i u doba
hajdukovanja u drubi harambae Trifuna Petkovia iz Koljana.
DUVNJACI
Danas u Hrvatskoj, a s najveom koncentracijom u srednjoj Dalmaciji
(Vrlika, Drni, Sinj), te u Slavoniji i Podravini, ivi 1570 osoba s
prezimenom Duvnjak. Postanje prezimena lako je objasniti: Duvnjak je
doseljenik s duvanjskog podruja, koje je svoje dotadanje prezime
zamijenio nadimkom, dobivenim prema imenu kraja iz kojeg je doselio.
Danas se na duvanjskom podruju prezime Duvnjak jedino susree u Sujici
' 20 obitelji s 90 lanova), jer ujiaci svoje mjesto nisu smatrali dijelom
duvanjskog kraja, ali je sauvana i predaja da su Duvnjaci u Sujicu stigli s
livanjskog podruja, gdje i danas ive u etiri mjesta: Cukliu, Lipi,
Grguriima i Pnluci (Hrvati katolici), te u Velikom Guberu ("Srbin
pravoslavac doao iz fCupresa na enmstvo u Arnauta").
" 3 M. Matas, Muko-leevaki prostori. Zagreb 1993.. str. 215.
M. Milas, Hrvatski narodni junak Andrijica imi. Split 1996., str. 122.
u 5
' M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 45, 57, 66. i 61.
104
121
U Vrlici Duvnjake susreemo najkasnije 1725. godine, kada je u

popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi tu zabiljeio dvije 6lane obitelji s prezimenom Dumnjak: obitelj Grgura i Petra Dumnjaka (u
izvorniku Greogonus et Petrus Dumngach).166 Godinu dana kasnije (1726)
zabiljeeno je da je Ante Grabovac, brat mnogo poznatijeg fra Filipa
Grabovca, kumovao na krtenju sinu Ivana Dumnjaka iz Vrlike. 167
Otkud oblik Dumnjak (Dumngach)? Stariji naziv mjesta Duvna je
Dumno, pa je etnonim (naziv stanovnika nekog mjesta) glasio Dumnjak. U
znamenitim biskupskim popisima bosanskohercegovakih Hrvata katolika u
18. stoljeu nalazimo potvrdu i jednog i drugog oblika prezimena-i Duvnjak
i Dumnjak.
Godine 1741/42. biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio je na
livanjskom podruju tri obitelji s prezimenom Duvnjak: u Zastinju 8-lanu
obitelj Nikole Duvnjaka (u izvorniku Nicolaus Duvniach), u Kabliima je
dom imao Mijo Duvnjak sa estero ukuana, a u Donjim Rujanima
prebivalo 5-lano domainstvo Ivana Duvnjaka.
U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia 1768. godine susreu se
oba oblika: u Glamou su zabiljeene dvije 4-lane obitelji Ante i Ilije
Duvnjaka; u Bukovoj Gori na bukoblatskom podruju (stara upa Livno,
danas opina Tomislavgrad) tada je obitavala 4-lana obitelj imuna
Dumnjaka (u izvorniku Simon Dumngak), a u Osmanlijama na kuprekoj
visoravni (tada upa Uskoplje) ivi 7-lana obitelj Mate Dumnjaka.
I godine 1792. u Blatu na Cetini, u Omikoj zagori, spominje se Mate
Dumnjak pok. Petra (je li to naj kupreki Mate?) koji s Mijom Galom
(Galiem) pok. Ivana za raun sinjskih trgovaca Vuletia obavlja prijevoz
putnika skelom preko rijeke Cetine za godinju plau od 760 lira. 168
I u Pariu pokraj Drnia u drugoj polovici 18. stoljea zabiljeeno je
prezime Duvnjak (u izvorniku Duvngach). 169
Dakako, moemo spekulirati tko je od spomenutih Duvnjaka i
Dumnjaka postao poetkom 18. stoljea stanovnikom Vrlike. Meutim,
vjerojatno nitko od njih nije doselio u Vrliku s prezimenom Duvnjak, jer je
svaki doseljenik iz Duvna, bez obzira na prezime, mogao prema mjestu
doseljenja dobiti nadimak Duvnjak, a kasnije ga prihvatiti kao novo
prezime. Dakle, koje su prezime imali preci dananjih vrlikih Duvnjaka,
vjerojatno se nikad nee saznati.
6
167
Zbornik Kai Split, godina XV., Split 1983., str. 51.
169
122
Najvei dio Duvnjaka su Hrvati katolici; Duvnjaci s kupreke

visoravni i s glamokog podruja pravoslavne su vjeroispovijesti; dio
Mostaraca s prezimenom Duvnjak ispovijedaju islamsku vjeru.
EDUARDI
Danas u Vrlici ivi jedna obitelj s prezimenom Eduard.
Boja Eduard roena Burilo, ena Antina, u ulozi informatora o ovome
rodu je rekla: "Otac mog mua Ante Jakov Eduard kao dijete doveden je iz
Zadra (moda iz nekog sirotita-A. I.) u Gaijak, gdje gaje usvojila i odgojila
baba, ustvari ena nerotkinja, Manda Vrlja. Ona je Jakovu ostavila prezime,
koje je donio iz Zadra."
Inae, prezime Eduard, koje je jednako i osobnom imenu Eduard
(Edvard) s jezinog gledita nastalo je od staroengleskog "ead", to znai
posjed, blago, srea i "weard", to pak znai uvar.
ERCEZI
Prezime je nastalo od naziva pokrajine Hercegovine, a koji je izveden
od imenice herceg, naslova vojnog (voa vojske, vojskovoa, vojvoda) i
visokog dravnog dostojanstvenika, po rangu odmah iza kralja (princeps,
ux).
U Njemakoj taj naslov je glasio Herzog a u Maarskoj herceg.
Godine 1448. titulu je hercega dobio tipan Vuki Kosaca, velika koji je u
15. stoljeu gotovo samostalno vladao junim dijelom Bosanskog
Kraljevstva, do tada zvanim Humska zemlja ili Hum. Po hercegu tipanu
Humaska e se zemlja prozvati Hercegovina.
Kada su u surovom 17. stoljeu usljed dugotrajnih i krvavih ratova
(Kandijski 1645-1669, Morejski 1683-1699) dogodila masovna pomjeranja
Hrvata katolika iz Hercegovine, dakle s turskih na mletake teritorije u
susjednoj Dalmaciji, neki su doseljenici iz Hercegovine u novom boravitu
prozvani: (H)erceg, (H)ercegovac, (H)ercegovi, to e dijelu njih to postati
i nova prezimena.
123
Ercezi su na vrlikom podruju zabiljeeni 1. srpnja 1692. godine,

kada je u banderiji harambae Nikole Biokovia upisana 4-lana obitelj
170
tipana Ercega, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 4,5 kanapa zemlje.

I u zemljiniku iz L710. aodine, a u sastavu bandenje harambae
1 7 1 ' "
tipana Biukovia, upisana je dvolana obitelj tipana Ercega. Mogue je
daje rije o istoj osobi. Uz pomo upravo tog dokumenta utvrdili smo da su
se Ercezi vrlikog podruja prije doseljenja s hercegovakih prostora zvali
Dragojevii. Naime, dvije obitelji s prezimenom Dragojevi upisane su i s
nadimkom Erceg (detto Erzeg): 8-lana obitelj Petra Dragojevia reenog
Erceg (domain, supruga, jedno muko i petero enske djece) i 7-lana
obitelj Grgura Dragojevia reenog Erceg pokojnog tipana (po troje
I 7'
odrasle muke i enske eljadi i jedno ensko dijete.) " Vjerojatno je Grgur
sin spominjanog tipana Ercega.
Godine 1725. u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije biskup je
Ivan Laghi na vrlikom podruju zabiljeio dvije obitelji s dvjema
inaicama ovog prezimena: udovicu Magdalenu Erceg, koja ivi sama i 7lanu obitelj Ante Ercegovca.173 Zanimljivo je spomenuti da danas na
vrlikom podruje prezime glasi Erceg, a u susjednom Kijevu Ercegovac.
I godine 1830. u novom austrijskom zemljiniku u Kosorima su
zabiljeene takoer dvije obitelji s prezimenom Erceg, a objema su
domaini s imenom Luka. 174 Na Maovicama su tada zabiljeene dvije
obitelji: Petra Ercega, kovaa i Ivane udove pok. Ivana Ercega.
Krajem 17. stoljea na podruju Dicma, u Cetinskoj krajini nastaje
novo naselje, koje je po doseljenicima iz Hercegovine prozvano Ercegovci,
kako se i danas zove.
Dakako, teko e se ikada utvrditi kako se veina Ercega i
Ercegovaca, kojih trenutano u Hrvatskoj ima 2660, preivala prije
doseljenja iz Hercegovine. Kako ih je najvie u Vrgorcu i susjednoj mu
hercegovakoj opini Ljubuki, najprije emo se pozabaviti tom granom
Ercega ili Hercega (posljednja je inaica nastala u najnovije vrijeme). V.
Vri je zabiljeio obiteljsku predaju tog roda iz Raana pokraj Vrgorca
prema kojoj su oni nastali od starog roda Juriia, koji su 1565. godine
"zabiljeeni u Kotezima pokraj Vrgorca, gdje se i danas vide ostaci njihovih
170
kua".
U Kandijskom ratu (1645-1669) u Podgori su zabiljeene izbjeglice
Isto, sveanj 16.

Isto, sveanj 16.
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 328-Kosor
172
124
iz Raana - Petar, Tadija i Nikola Ercegovi. Opisujui u svom "Libertinu"

zbivanja u razdoblju od 1662. do 1682. godine fra Pavao ilobadovi
spominje kao narodne junake Nikolu i Juru Ercegovia. Od njih su
Ercegovii na Makarskom primorju.' 75 Ercezi se ire na vrgorako podruje
(1948. godine u Raanima je 59 obitelji, u Vrgorcu 33, Velikom Prologu
25, Potprologu 8, Banji i Orahu po 3 obitelji). Dio ih se pod novim
prezimenom preseljava na Ijubuko podruje, u Hercegovinu, gdje se
javljaju 1785. godine u vie naselja s prezimenom i Erceg i Herceg.
Ercezi se poetkom 17. stoljea susreu prilikom kraih boravaka u
Imotskoj krajini: 1726. godine u Podbablju je pri podjeli zemlje nazona i
dvolana obitelj Marka Ercega, koja e kasnije odseliti na vrgorsko
podruje. 176 U Runoviima godinu dana ranije (1725) zabiljeeni su: Nikola
Erceg koji s Antom Milasom na predjelu Custevaa od venecijanskih vlasti
dobiva kanap zemlje; Mate Eercegovi s Mijom Brnasom u predjelu
Krevina dobiva dva kanapa zemlje. 177
to se pak tie Cetinske krajine, ostalo je zabiljeeno da je opi
providur A. Mocenigo 1697. godine "odobrio brai Duji i Petru Vuliu s 8
lanova u obitelji, te Miji Ercegu sa 7 lanova iz Novih Sela i Ugljana 30
kanapa zemlje da ju obrauju". 178 Godine 1709. u banderiji harambae
Marka Suia Akrapa u Bisku upisana je i 4-lana obitelj Pave Ercegovca
pok. Petra. 179 Takoer je ostalo zapisano da se jedna obitelj s prezimenom
180
Ercegovi prije 1709. godine vratila natrag u Tursku.
Prezimena Erceg i Ercegovac zabiljeena su u 18. stoljeu i na
drnikom podruju: u Krikama, Sedramiu i itniu. 181 U ovom kraju esti
su obiteljski nadimci Erceg ili Ercegovac kao to su primjerice: Vukdelija
re. Erceg (1744), Vukeli re. Ercegovac (1744), ili re. Ercegovac (-),
Vtiljanovi re. Ercegovac (1762). Rije o doseljenicima iz Hercegovine,
koji su zadrali svoja prezimena, a vjerojatno su im susjedi nametnuli
obiteljski nadimak Erceg ili Ercegovac prema podruju iz kojeg su doselili.
Na mukom prostoru 1711. godine zabiljeena je u Divojeviima
obitelj Mije Ercegovia, ali je ubrzo nestala. 182
Kako je
livanjsko
podruje pripadalo Bosni, tako je i dio doseljenika iz Hercegovine nazivan
1
V. Vri, Plemena Imotske krajine. Imotski 1996., str. 236.

' '' Isto, str. 236.
1 7
Isto, str. 255.
J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga 1., Sinj 1995., str. 96.
1
" Isto, str. 113.
ifi
" Lsto. str. 72.
181
Visovaki zbornik, Visovac 1997.. str. 436.
1S2
125
Ercezima ili Ercegovcima. U popisu bosanskohercegovakih Hrvata

katolika biskup je fra Pavo Dragievi 1741/42. godine zabiljeio u
Ljubuniu dvije petolane obitelji, iji su domaini Duje i Petar Erceg; u
Vreralama tada prebivalite imaju dvije obitelji, s prezimenom Ercegovac:
Petrova s 10 i Matina sa 6 lanova; u Grguriima je dom imala 7-lana
obitelj Mate Ercegovca.
Godine 1768. biskup je fra Marijan Bogdanovi na livanjskom
podruju zatekao: Ercege (u Priluci 3-lanu obitelj Jure Ercega, u AvlijiLivno 5-lano domainstvo Petra Ercega) i Ercegovie ( u Rapovmama 11lanu obitelj imuna Ercegovia).
Danas Ercezi, Hrvati katolici, na livanjskom podruju ive u
Smranima, Donjem abljaku, Rapovinama i Malim Kabliima, dok Ercezi
pravoslavne vjeroispovijesti prebivaju u Priluci, elebiu, Donjim i
Gornjim Rujanima, Radanovcima i Vrbici. Svima je zajedniko da su
doselili iz Hercegovine.
Livanjski Ercezi sele i na kupreku visoravan, pa je biskup fra Marijan
Bogdanovi 1768. godine zabiljeio u Osmanlijama 7-lanu obitelj Grge
Ercega. Srpski etnolog B. Milojevi zapisao je predaju kuprekih Ercega
prema kojoj se oni smatraju potomcima "ercega tipana", te da su od
Trebinja na Kupres doselili preko Podhuma pokraj Livna. 183
Danas u Hrvatskoj ive: Ercezi (2660 osoba, Vrgorac, srednja
Dalmacija) Ercegovci (570, Zagora, Banovina), Ercegovii (1270, ibenik,
srednja Dalmacija), Hercezi (3770, Zagoije), Hercegovci (Osijek), Hercezi
(nominativ Hercez, Novi Marof), Hercigonje (710, Zagreb, Zagorje),
Hercozi (100, Slavonski brod), Eraci (540, ibenik, Metkovi), Erakovii
(430, ibenik, Drni). Dakako, Erak i Erakovi nastali su od Ere, kako se
esto u narodu nazivaju Hercegovci.
ERDELEZI
Starina je Erdeleza, koji su po nekim naznakama nastali od roda
Farsina, Jezera na otoku Murteru pokraj ibenika. Marica Erdelez ro.
Bartulovi (Blato na Cetini), udovica Josipova, 73 godine, o ovome rodu
kae: Josip Erdelez Ambrozov iz Jezera na Murteru doao je za vrijeme
' 8 3 B. Milojevi, Kupreko, Vukovsko, Ravno i Glamoko polje, Srpski etnografski
zbornik, Naselja i poreklo stanovnitva, knjiga 13., Beograd 1923., str. 76.
126
Austrougarske slubovati kao andar u Vrlici. Tu se oenio, imao dvije

keri i etiri sina: Ivana, Petra, Kreimira i Miu. Ivanov sin Josip (djed mu
je Josip, a pradjed Ambroz) mu je gospoe Marice Erdelez, a u braku su
imali dvije keri, koje su se udale (2002.).
S Maricom Erdelez, kako sama kae, nestat e jedan rod, a Vrlika e
postati siromanija zajedno prezime.
FORLII
Danas u Jeeviu ivi dvolana obitelj s prezimenom Forli. Njezin
predak Frane Orli, kova, stigao je u Vrliku oko 1850. godine iz Splita,
gdje je bio angairan na gradnji mostova (izrada metalnih dijelova). U
Jeeviu se oenio i ostao ivjeti. Lozu Orlia nastavlja Franin sin Ilija,
zatim unuk Boo i praunuk Slavko, koji danas ivi u Splitu.
Njemu dugujemo i zanimljivo objanjenje postanka prezimena Forli:
zvali su se Orli, pa su spojili poetno slovo imena svog pretka Frane (F +
ORLI = FORLI).
Inae, Orlii su i danas nazoni u Splitu, a u tom se gradu javljaju
1475. godine, kada je datiran pisani spomen o Mari, eni Martina Orlia, a
sestri Marka Paia.1 4
Danas u Hrvatskoj 1665 osoba nosi prezime Orli, a najbrojniji su u
Lici, Istri i Hrvatskom primoiju. Vrlici najblii su Orlii iz susjednog joj
Kijeva.
GALII
U osnovi je prezimena pridjev gal sa znaenjem crn, dodue potisnut
iz svakodnevnog govora, a bio je iskljuivo zastupljen "u hrvatskom (i
srpskom) jeziku. Mnogi e se itatelji prisjetiti Galice", imena za crnu
kobilu, mazgu", Galove, "imena za crnu kravu", Galee, "vola crne dlake",
184
N. Kuzmani, feljton Slobodne Dalmacije "Split u zemljiniku iz 1835. godine", Split

2001. godine, nastavak 54.
127
Gale, "imena crne kokoi" (Ligi se, Gale, dat e jaje!). Sve stoje moglo biti
imenom ivotinji moglo je i ovjeku, makar posredno, preko nadimka.
Imena s osnovom gal zabiljeena su u Hrvata od 13. stoljea."' 85
Hercegovaki pak Galii tvrde da su prezime dobili po pretku crne puti, koji
je imao nadimak Gale, a kupreki, prema obiteljskoj predaji, po nekoj
crnomanjastoj prababi Gali.
Od iste osnove izvedena su slijedea prezimena: Gal, Gale, Galac,
Galea, Galei, Galui, Galii, Galii, Gali. Gali, Galovi, Galovec
itd.
Galia je odista mnogo, pa emo ih samo spomenuti:
1. "Galia je u Hrvata katolika u Hercegovini pet rodova razliita
podrijetla. Jedni su nastali od Radmanovia kao i Zubci u Gradniima (selo
u hercegovakoj opini itluk - A. I.), drugi su nastali u Drenici (izmeu
Mostara i Jablanice - A. I.), trei u Ljubotiima (opina iroki Brig - A. I.),
dok se za pete to su nastanjeni u Posuju ne zna za podrijetlo."186
2. u Imotskoj su krajini dvije grane Galia: u Cisti Velikoj i na Svibu
stigli su iz Katuna, povie Omia, iz zaseoka Galin Dolac, a u Vinjane su
doselili s Biokova preko Zagvozda;
3. dananji livanjski Galii u Zabriu i Gornjim Dranlijama
doseljenici su sa Sviba, u Imotskoj krajini;
4. duvanjski Galii, koji na podruju Bukog blata imaju i svoje selo Galie, kao i oni u Kongori, doseljenici su iz Brotnja, iz Gradnia pokraj
itluka;
5. kupreki Galii posebno su zanimljivi: neko su se zvali Lozii, pa
Lozii-Galii do 1900. godine, a starinom su iz Vrlike, ali nemaju krvnih
veza s dananjim kuprekim Loziima, koji su doselili iz Vinice, opina
Tomislavgrad.187
6. Osim u Imotskoj krajini danas Galii na podruju Dalmacije ive u
Niskom, Radoiu, Zelovu, Hrvacama, Trilju, Turjacima, Bogetiu i
Krikama (Drni), Bribiru, Piramatovcima, ibeniku . Doseljavali su
razliitih strana, ali najvie s hercegovakog i livanjskog podruja, a i
razliite su vjeroispovijesti, preteito katolike ali i pravoslavne.
Ipak meu najstarije spomene Galia spada onaj iz 1579. godine, kada
se u Boraji pokraj ibenika spominje prezime Gali, te 1617. godine, kad je
u Vrpolju takoer pokraj ibenika zapisano prezime Gali. 188
185

' N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Mostar 199., str. 216
M. Daja - K. Draganovi, S Kupreke visoravni, Bako Polje-Zagreb 1994., str. 421.
188
128
Iz mjesta najbliih Vrlici spomenut emo Galie iz Niskog: 1711.

godine zabiljeena je obitelj Petra Galia, a 1835. godine u tom je mjestu
pet Galia obitelji: Antina, Ivanova, Markova, Pavina i Petrova; godine
L948. u Niskom je nastanjeno 13 obitelji s ovim prezimenom.189
Danas na vrlikom podruju ivi samo jedna osoba s ovim
prezimenom, umirovljenik Martin Gali, koji se na svoju starinu u Jeeviu
vratio nakon to je zasluio mirovinu, radei najprije u Zagrebu a zatim u
Sjedinjenim Amerikim Dravama i Kanadi. Sjea se pria starijih Galia
da su im preci doselili s duvanjskog podruja, vjerojatno iz Galia na
bukoblatskom podruju. Ako je predaja tona, onda su Galii u Jeevi
stigli poetkom 19. stoljea, jer su u austrijskom zemljiniku iz 1830.
godine u Jeeviu zabiljeene tri Galia obitelji, ustvari obitelji sinova Ante
Galia: Marka, Ante i Petra. 190
GALIOTI
Prezime je nastalo od naziva zanimanja galiot, kako su svojedobno
nazivani veslai, najee okovani kanjenici ili robovi na galiji,
trgovakom ili ratnom brodu na vesla i s pomonim jedrima. Danas na
dalmatinskom podruju postoje tri inaice ovog prezimena: Galijotovi u
ibeniku, te Galiot i Galijot u srednjoj Dalmaciji, ali i u Unitu, selu na
dalmatinskoj strani planine Dinare, a koje pripada bosanskohercegovakoj
opini Grahovo.
Galioti nisu istog krvnog podrijetla.
Jedna je grana Galiota nastala od roda Juriia iz Raana Gornjih
(nekadanja upa Vrdol u masivima planine Biokovo), iji se jedan
predstavnik-crkvovinar Toma Jurii spominje ak 1599. godine, kada je
dobio turski ferman (odobrenje) za gradnju upske crkve Svetog Mihovila u
Raanima.191 Njegova ena, inae sestrina makarskog biskupa fra Bartula
arkovia Kaia, prodala je pojas zlatom izvezen i igle za pletenje od
srebra (dar biskupova oca Nikole) za 20 groa i s tim izradila "enska vrata"
na spomenutoj crkvi. "Isti je crkvovinar knez Toma Jurii iao sa
upnikom Matom Matiem i dijakom Matom Ranjkoviem na podruje
Mletake Republike i tamo su nabavili tri svete slike za crkve Svetog
189
190
191
K. Stoi, Sela ibenskog kotara, ibenik 1940., str. 79. i 67

129
Mihovila, Svetog Ivana i Svetog Franje, te zvono za crkvu Svetog Ivana u

upi Biokovskoj. Tada se u Imotskoj krajini nalazio Tatar Mehmed-paa.
On je poslao svoje aue, koji su za vrijeme svete mise uhitili kneza Tomu
Juriia i Matu Brnjia zbog toga to su u taj kraj donijeli prvo zvono i
njegovim glasom meu kranima izazvali veliko veselje i radost. Uhienike
su odveli pai u Imotski, a ovaj ih osudi na smrt nabijanjem na kolac. Dva
su koca ve bila pripremljena i lojem namazana, a Toma i Mate povaljeni.
Tek u zadnji as osuenici su bili spaeni otkupom od 500 groa. Novac je
skupilo stanovnitvo Vrdola tako to je svaka kua dala po 15 dukata. Ovo
je kazao i bosanicom zapisao spomenuti knez Toma Jurii." 192 Ovim smo
dogaanjima posvetili vie prostora da bismo barem donekle doarali dio
onog to je pratilo osmanlijske zulume nad katolikim stanovnitvom.
U doba Bekog rata 1686. godine u zbjegu stanovnika imotskog sela
Zagvozda u Brelima nalazila se i 8-lana obitelj Mije Jurievia (Juriia).
Onaj dio roda to je ostao u Brelima do 1802. godine u maticama se piu
kao Galioti da bi se od godine 1805. sluili ponovo s prezimenom Jurii.
Kada su venecijanske vlasti 1725. godine dijelile zemlje doseljenicima,
onda je 15-lana obitelj Ivana Jurievia (Juriia) dobila 30 kanapa, a 13lana obitelj njegova imenjaka Ivana Galiotovia 23 kanapa. U Stanju dua
upe Proloac iz 1744. godine zabiljeena je obitelj ve nam poznatog Ivana
Galiotovia, ali koja sada ima 16 lanova. Godine 1814. zabiljeena je u
Prolocu smrt u obitelji Jurii-Buzuk, a godine 1817. i obitelj s tri
prezimena Jurii-Buzuk-Galiot.193 Danas u Prolocu nema prezimena
Galiot.
I zapadna je Hercegovina imala svoje Galiote, koji su nastali uporedo
s rodom Simovia od starog roda Zvirovia, po kojima je i selo Zvirovii
pokraj Meugorja dobilo ime. Dok je u popisu bosanskohercegovakih
Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zapisao tri
Zvirovia obitelji: Boinu (15 lanova), Vidanovu (8) i Matinu (5), u
Hamziima pokraj itluka zabiljeena je 7-lana obitelj Ivana Galiota. On
bi mogao biti roen oko 1700. godine. Imao je dva sina, koje je 1768.
godine biskup fra Marijan Bogdanovi upisao kao: Mate Galiot (8 lanova) i
Toma imovi (5). Dakle, dva brata i dva prezimena. Kasnije e prevladati
prezime imovi, ali i danas imovii u Hamziima, Radiiima i Proboju
pokraj Ljubukog imaju obiteljski nadimak Galiot. 194
192
N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo

2001., str. 205.
193
V. Vri, nav. dj str. 222.
194
N. Mandi, nav. dj str. 557.
130
to se tie ostalog dijela Dalmacije, u Braeviima na mukom

podruju 1711. godine boravite ima obitelj tipana Galiotovia195, iji su
potomci dananji ibenski Galijotovii.
U popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine u Dugopolju je
upisana obitelj Jure Galijota. 196
Godine 1768. u Gali pokraj Sinja zabiljeen je Petar Galiotovi, koji
obrauje zemlju u najmu, od ega njezini vlasnici zemlje Frane Pavlovi
pok. Mate i roak mu Martin pok. Petra vraaju dugove sinjskom trgovcu
Ivanu Radonjiu. 197
Navodimo i jo jedan zanimljivi dogaaj, u kojem Galioti imaju
zapaen udio. Harambaa Ivan Medvidovi Galiot, koji je prema zapisu u
maticama upe Podgora pokraj Makarske bio rodom iz upe Ledinac (danas
hercegovaka opina Grude) imao je 20. listopada 1664. godine megdan s
Turinom, zapovjednikom bandura. Ivan je svojim maem izbio ma iz
Turinove ruke, pa ga bacio na tlo i htio ga zaklati zubima, ali mu je na
Turinovo zapomaganje i molbu za oprost Ivan zubima odgrizao jagodicu,
rekavi: "Hajde, Turine, neka se znade da si na megdanu bio." 198
I u Drniu su u 18. stoljeu zabiljeeni Galiotovii, ali 1792. godine
kao nadimak obitelji Skorup.1 9
Galioti, dodue s prezimenom Galiotovi na vrlikom podruju
zabiljeeni su u zemljiniku iz 1710. godine, kada je upisana 3-lana obitelj
Jure Galiotovia pokojnog Marka. 200
U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Maovicama je upisana
obitelj Martina Galiota Antina.
GAPARI
Prezime je s jezinog motrita nastalo od biblijskog imena aramejskoperzijskog podrijetla (aramejski Gasparus, perzijski Ghizbar) Gapar, kako
se zvao jedan od trojice istonjakih kraljeva - mudraca, koji su stigli u
195
M. Maras, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 148.

Vie autora, Zbornik radova opine Dugopolje, Zagreb-Dugopolje 2001., str. 172.
197
198
N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Mostar 1999., str.
238. i 239.
199
Vie autora, Visovaki zbornik, Visovac 1997., str. 436.
200
196
131
Betlehem pokloniti se novoroenom Isusu Kristu. Ovo je ime u Hrvata

zabiljeeno u 14. stoljeu.
Danas je u Hrvatskoj 1390 osoba s prezimenom Gapar, a nastanjeni
su u okolici Sinja, Vrgorca, Zagorju i Slavoniji. Vrlika obitelj s
prezimenom Gapar doselila je iz Kijeva.
Starina roda Gapara je prema miljenju N. Mandia selo Triani,
stara upa Rama, gdje je u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika
1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio 11-lanu obitelj Jure
Gaparovia (u izvorniku Georgius Gasparovich). Bila je to tada jedina
obitelj s prezimenom Gaparovi u Bosni i Hercegovini.201
Spomen na Gaparovie u Rami ostao je u imenu zaseoka Gaparovii
u selu Jakliima, gdje se dio Gaparovia iz Triana preselio i promijenio
prezime u Peri i Mii. 202
Meutim, smatramo da je starina ovoga roda Roko Polje na
duvanjskom podruju. Naime, najstariji spomen o rodu Gapara je onaj iz
godine 1686., dakle iz vremena Bekog rata, kada je u zbjegu stanovnika
imotskog sela Zagvozda na Makarskom primoiju zabiljeena 7-lana obitelj
Ivana Gaparovia.203 Kako se u zbjegu uz Gaparovie nalaze i obitelji s
prezimenima Ljubas, Kova, Knezovi, Jurevi, Pivevi velika je
vjerojatnost da je rije o svjeim doseljenicima upravo iz Rokog Polja.
Naime, spominjani biskup Dragievi je 1741/42. godine upisao i obitelj
"Gaspar N.". Ako su popisivai, kasnije i redaktori od tri elementa (ime,
prezime i broj lanova obitelji) zaboravili jedan, onda je to posljednje moglo
biti prezime. Da se u ovom sluaju pod Gapar podrazumijeva prezime,
potvruju dva dokaza:
1. od 332 tada zabiljeena imena u staroj upi Duvno, kojoj je
pripadalo i Roko Polje, nema nijedne osobe s imenom Gapar i
2. u sljedeem popisu iz 1768 godine biskup fra Marijan Bogdanovi
u Rokom je Polju zabiljeio dvije obitelji s prezimenom Gapar(ovi):
Lukinu (13 lanova) i Marijanovu (6).
Godine 1768. na duvanjskom podruju zabiljeena je jo jedna obitelj
s ovim prezimenom - Mate Gaparovia u Stipaniima (5 lanova), te u
Domaljevcima pokraj Bosanskog amca obitelj Ivana Gaparovia s 9
lanova.
201
N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u irokom Brijegu i okolici,

Mostar-iroki Brijeg 2002., str. 224.
202
M. S. Filipovi, Rama u Bosni, Srpski etnografski zbornik, knjiga LXIX., Naselja,
knjiga 35., Beograd 1955., str. 97. i 98.
203
132
Vratimo se zagvodskom zbjegu na Makarskom primorju, odakle se

obitelj Ivana Gaparovia nije vratila u Zagvozd, jer vjerojatno kao svjei
doseljenici tu nisu imali to traiti, pa su ostali na Makarskom primorju ili
su pak novo boravite nali na susjednom vrgorskom podruju, primjerice u
selu Umanima.
Bez obzira jesu li Gapari starinom iz Rame ili Rokog Polja, oni
doseljavaju u Cetinsku krajinu, u Potravlje. Naime, 19. lipnja 1705. godine
serdar Antu Proloi, koji je doveo Hercegovce u Potravlje, obavlja popis
stanovnika (doseljenika) tog sela, a mjerniku su podatke priopavali starci:
\ntun Juri, Antun Pei i Marko Gaparovi.204 Sedmolana obitelj Marka
Gaparovia u zemljiniku iz 1709. godine upisana je u banderiju serdara
Proloia iz Potravlja. 205
U arhivu franjevakog samostana u Sinju sauvan je dokument iz
1708. godine (Nota della podilla di Christiani per incedio), u kojem je u selu
Rudi, u istonom dijelu Cetinske krajine, zabiljeena obitelj Grgura
^
206
Gaspara.
Pripadnici ovog roda iz Rokog Polja oko 1800. godine sele na
livanjskom podruje (Podhum i Vrerala), gdje umjesto prezimena Gapar
207
uzimaju novo Propadalo.

Oko godine 1830. iz Rokog Polja u Koerin pokraj irokog Briga
doseljava "Ivan, sin Jurin, nastanivi se najprije na Rujnu, zatim je preao u
Mamie, zaselak Pripolje. Sada Gapari broje 9 domainstava s 49
lanova. 208
Na duvanjskom pak podruju Gapari danas ive u Rokom Polju (8
obitelji, 28 lanova) i u Tomislavgradu (3, 12). Pripadnici ovog starog roda
ive i u Zvirnjai, selu na tromei kupreke, ramske i duvanjske opine.
204
205
206
207
208
209
Isto, str. 110.
Isto, str. 93.
N. Mandi, nav. dj., str. 224.
133
GILJANI
Prezime je moglo nastati od glagola giljati, to znai kretati se
naprijed po blatu ili klizavici, a u nekim govorima ima i znaenje bjeati,
"kidati" s nekog mjesta.
P. imunovi tvrdi da je ovo prezime nastalo od hipokoristika Gilja,
Giljo, koji je izveden od osobnog imena Grgur (latinski Gregorius, grki
Gregonos), to je svakako u vezi s grkim glagolom gregorien, a znai biti
210
budan, oprezan.
Inae, ime Grgur nosilo je 17 papa, a meu njima i Grgur XH[. (15021585), kojem dugujemo dananji gregorijanski kalendar. U Hrvata je
najpoznatiji Grgur Ninski, biskup iz 10. stoljea, koji je bio zagovornik
slube Boje na hrvatskom jeziku.
Poput prezimena Giljan nastalo je jo nekoliko dalmatinskih
prezimena: Gilja, Giljaa (srednja Dalmacija), Giljanovi (u srednjoj
Dalmaciji 300 osoba), Giljevi (140 osoba na podruju Ploa), Giljui
(vrgorsko podruje).
Starina je ovog roda, koji je neko imao i due prezime Giljanovi,
Seget pokraj Trogira, a prvi spomen o njima nalazi se u matici krtenih upe
Trogir 1613. godine, kad je zabiljeeno roenje Katarine keri Marka i
Margarete Giljanovi. Te je godine upisana jo jedna Katarina, ki Ivana
Giljanovia i majke Mande, koja je u izvorniku upisana kao Manda de Gue
da Seghetto. Zbog brojnosti navodimo samo Giljanovie roene u prvoj
polovici 17. stoljea: godine 1616. roena je Lucija ki Miloa i Margarete;
godine 1633. Katarina ki Ivana i Magdalene; godine 1636. Ilija sin Petra i
Anice; 1637. godine Jelena ki Ivana i Smoljke, te Marta ki Nikole i
Vidosave; 1639. Jelena ki Jurja i Ivanice, te Bartul sin Florida (Cvjetka) i
Magdalene; 1642. godine Ivan i imun, blizanci Ivana i Jelene; 1650.
godine Katarina ki Ilije i Luce Giljanovi.211
U 18. stoljeu obje inaice prezimena (Giljan i Giljanovi)
ravnopravno su zastupljene u maticama upe Drni, primjerice u
Sedramiu.212
Sredinom 18. stoljea Giljanovii ive i u Labinu Dalmatinskom:
1750. godine zabiljeeno je vjenanje Ivke Giljanovi iz Labina i Andrije
Masnia iz Sinja. 213
210
211
212

Vartal, asopis za kulturu Trogir, godina X., broj: 1-2/2001., str. 11-13.
134
U Broancu pokraj Klisa 1777. umro je Petar Giljui, to je jedna od

varijacija prezimena Giljan. 214
Na vrlikom podruju Giljani se prvi put javljaju 1725. godine, kada
je u popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi zabiljeio dvije
obitelji: Jakova Giljana (9 lanova) i Lovre Giljana (3). 215 U Vinaliu 1830.
godine u novom austrijskom zemljiniku zabiljeena je obitelj imuna
Giljana, a na Maovicama su tada dvije obitelji: Josipa Mijina i Andrije
Matina.
Danas na Maovicama ive dvije obitelji s prezimenom Giljan.
GRABII neko GRABOVCI

Najprije neto o najpoznatijem pripadniku Grabia roda s njihovim
starim prezimenom Grabovac, o fra Filipu Grabovcu (1697-1749). "Fra Filip
Grabovac-franjevac, sveenik, "lector et praedicator", tj. profesor i
propovjednik, dugogodinji vojni kapelan hrvatskih vojnika u mletakoj
vojsci, pjesnik i prozni pisac, dobroinitelj mnogih samostana Provincije
Presvetog Otkupitelja i stoga je uvrten "inter patres Provinciae", prvi meu
franjevakim piscima koji piu pounu prozu nereligioznog sadraja. Mu
visoke nacionalne svijesti, njezin apostol, buditelj i iritelj te konano
hrvatski nacionalni muenik." 217
Izvrsni poznavatelj Graboveva ivota i djela fra Karlo Eterovi u
svom djelu "Fra Filip Grabovac. Buditelj i muenik narodne misli u prvoj
polovici XVm. vijeka (Njegov ivot i stradanje)", objelodanjenom 1925.
godine, i akademik Tomo Mati u predgovoru kritikog izdanja najvanijeg
Grabovevog djela "Cvit razgovora naroda i jezika ilirikog aliti rvackog"
(In Venezia MDCCXLVII) utvrdili su da je Mate Grabovac (Mattio
Grabovaz), fra Filipov otac (roen oko 1660. godine), doselio u Podosoje
pokraj Vrlike iz Meara u Ravnim kotarima. Bilo je to izmeu 1683. i 1687.
godine, dakle uoi osloboenja vrlikog podruja od Turaka. Mate je
213
Zbornik Cetinske krajine, Sinj 1979., str. 131.

Isto, str. 128.
215
216
217
Zbornik Kai Split, godina XV. (1983), str. 79.
214
135
Grabovac za zasluge u borbama s Turcima 1691. godine dobio doskoranje

zemlje vrlikih begova Bukariia-Muharema i Salih-hode (u narodnoj
predaji "stopljeni" u Turina po imenu Suli-Muli). etiri godine ranije
(1687) taj je doseljenik iz Ravnih kotara upisan u popis providura A. Zena
kao "Mattio Grabovaz da Verlica"; 1. srpnja 1692. godine zabiljeeno je
(isprava se uva u Historijskom arhivu u Zadru) da Mate Grabovac ima 7lanu obitelj koja je od venecijanskih vlasti dobila 24 kanapa zemlje, te daje
suvlasnik mlina na Cetini s Nikolom Biokoviem, Filipom Vuletiem,
Nikolom Kovaem i Radovanom Kuduzom. 218 Najstariji sin Mate Grabovca
i supruge mu Vidosave, dakle fra Filipov brat po imenu Ante, u dva navrata
1720. i 1732. godine zabiljeen je kao "Antonius Grabich", a 1741. godine
kao "Antonius Grabich overo Grabovaz";219 u jednom slubenom spisu na
220
je franjevac zabiljeen kao "fra Filippo Grabich alias Grabovaz";

pri
oblaenju fratarskog habita 1718. godine u samostanu Zaostrog od ukupno
est klerika na prvom mjestu je bosanicom upisan "fra Filip
Grabovevi".221
Iako je utvreno da je Mate Grabovac doselio iz Meara pokraj
Bribirskih Mostina, starinu roda Grabovac prema fra Andriji Kaiu
Mioiu (1704-1760) treba traiti "...podaleko od polja Rokoga" 222 , dakle
na duvanjskom podruju. Pisac "Razgovora ugodnog naroda slovinskog"
navodi i imena selitelja-brae Grabovaca: Marko, Martin, Marion, Antun,
Ivan i Mate, pri emu ostaje dvojba je li fra Filipov otac Mate jedan od
brae ili je sin jednog od njih?
Takoer ostaje dvojba jesu li ista osoba Kaiev Marko Grabovac i
alfir Marko Grabovac koji je s 8-lanom obitelji zabiljeen u vrijeme
Bekog rata 1686. godine kao prebjeg iz sela Grabovac pokraj Imotskog na
venecijanskom podruju "pod vlast sela Slimena ispod Zadvarja, uz
Kraljevac, Kuie blizu mora." 223 Koliko je poznato ovo je prvi put da je u
"igru oko starine roda Grabovac" uveden i Marko Grabovac iz Grabovca.
Nije se vratio u to imotsko selo, jer u njemu kao svjei doseljenik nije nita
imao, pa je mogue daje odselio u Ravne kotare, kao stoje mogue daje on
otac Mate Grabovca i djed fra Filipov.
218
Isto, str. 50.

Isto, str. 49.
220
Isto, str. 49.
221
Isto, str. 80.
222
A. Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskog, Zagreb 1889., pjesma 66., str.
267.
223
219
136
Kada Grabovci doseljavaju u ostale dijelove Imotske krajine? U

Prolocu je 1725. godine pri diobi zemlje nazona i 20-lana obitelj imuna
Grabovca, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile kuu u tom imotskom selu
i 38 kanapa zemlje. 224 Dvadesetak godina kasnije (1744) godine u Stanju
dua upe Proloac ubiljeeno je ak pet obitelji i 40 osoba s prezimenom
Grabovac: Krsto i Cvitan (po 7 lanova), Mate (8), Nikola i Grgo (po 9
lanova).225 Ovako veliko poveanje Grabovaca za samo devetnaest godina
jedino se moe objasniti njihovim doseljavanjem s duvanjskog podruja.
Naime, oba biskupska popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika u 18.
stoljeu biljee pripadnike ovog starog roda na bukoblatskom podruju
(danas opina Tomislavgrad), i to u Grabovici. U popisu biskupa fra Pave
Dragievia 1741/42. godine u Grabovici su upisane obitelji Jure i Bernarda
Grabovca (u izvorniku Grabovaz) s po 8 i Antina sa 7 lanova, a u Briniku,
selu na suprotnoj strani Grabovike planine, zabiljeena je 4-lana obitelj
Mije Grabovca, vjerojatno tek doseljena iz Grabovice.
I u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia 1768. godine na
duvanjskom su podruju zabiljeene dvije obitelji i 20 osoba s prezimenom
Grabovac, ali malo dalje od Grabovice: u Koritima (Grabovici susjedno
selo) 10-lana je obitelj Andrije Grabovca i u Mrkodolu (Briniku susjedno
selo) prebiva 10-lana obitelj ve nam poznatog Mije Grabovca.
Ako ovome dodamo i podatak da je u knjigama upe Vrlika za
razdoblje
1688-1691.
godine
(De
Statu
Animarum
et
Familiarum...Parochiae Verlicensis...", koja se uva u Arhivu franjevakog
samostana Visovac; str. 3. list 2, prva rubrika desnog stupca) zabiljeeno
krtenje (6. listopada 1690. godine) sina Mate i Vidosave, a brata fra Filipa,
Franje Grabovice (u izvorniku Francescus Grabouiza), onda je to jo jedan
dokaz da su Grabovci u seobu krenuli upravo iz Grabovice. Na tom se
mjestu zatvara i jezino postanje roda Grabovac: po nazivu na tom podruju
estog bjelogorinog drveta graba (Carpinus betulus) nastao je naziv sela
Grabovice i Grabovike planine, koja podruja Bukog blata dijeli od
Duvanjskog polja, a prema Grabovici su oni koji su iz nje krenuli u svijet
prozvani ili su sebe prozvali Grabovcima.
to je bilo s Grabovcima, zabiljeenim krajem 18. stoljea na
duvanjskom podruju? Dio ih je preao na islam (danas su svi Grabovci u
Tomislavgradu muslimanske vjeroispovijesti), a preostali su preselili u
Vrerala, selo u livanjskoj opini, koji su prema sauvanoj predaji "doli od
Imotskog (Dalmacija), najprije u Grabovicu, odatle u Mie (selo na
224
225
Isto, str. 221.

Isto, str. 221.
137
livanjskom podruju-A. I.) pa u Vrerala. Neki fra Frano Grabovac

(kapelan) roenje u Vreralama 1834. godine." 226
Dakako, Grabovci osim u Imotskoj krajini i na livanjskom podruju
prebivaju i u Cetinskoj krajini, u kojoj uvaju i predaju da su doselili krajem
17. stoljea iz Rame. Svakako najpoznatija osoba iz loze ramskih Grabovaca
(selo Varvara) je lijepa djevojka Diva Graboveva, koja je radije izabrala
mueniku smrt nego da njezino djeviansko tijelo obeasti nevjernik,
Turin Tahir beg Kopi, izdanak islamizirane katolike obitelji Kopi. Na
njezin grob na Kedari, u Vran planini, hodoaste katolici iz Rame,
kupreke visoravni, duvanjskog i livanjskog podruja, zapadne
Hercegovine, te Imotske i Cetinske krajine, pogotovo svake prve srpanjske
nedjelje, kad se tradicionalno slui misno slavlje na Divinu grobu. U
spomen na Divu Grabovevu podignut je i spomenik, rad akademskog
kipara Kuzme Kovaia. Ova je zbivanja opisao Ivan Aralica u jednom od
svojih najboljih romana "Graditelju svratita".
Vratimo se doseljenim u Cetinsku krajinu Grabovcima. Godine 1697.
opi je providur A. Mocenigo dodijelio 22 kanapa oranica i panjaka u
Jasenskom Anti Katiu Grabovcu, to je i potvreno 2. oujka 1715. godine.
Ovaj se Grabovac proslavio ratnim junatvima, pri emu je izgubio lijevo
oko; bio je zarobljavan od Turaka; osobito se iskazao pri istjerivanju
Osmanlija iz Imotskog 1717. godine, kad se borio u topnikim postrojbama
mletake vojske. Za vrijeme "Sinjskog rata" (1715-1718) imenovan je
zapovjednikom avine, vane utvrde na istonom dijelu Cetinske krajine, a
kasnije je obnaao i dunost sredara prekocetinskih sela. Mocenigo mu je 2.
listopada 1729. godine darovao 24 kanapa zemlje ispod avine i na
podruju Tijarice. 227 "Grabovac je 21. listopada 1723. godine dobio od
providura Francesca Diede neto zemlje u Bajagiu te na brdu Prolog koja
se zove Bilui ... 8. srpnja 1729. opi providur P. Vedramin odobrio je
Grabovcima zemlje ispod tvrave, iznad vode Odrne, gdje im je i danas
kua. Krajem 18. stoljea narednik Jakov Grabovac imenovanje kapetanom
Krajine." 228
Iz roda Grabovaca je i jo jedan franjevac - fra Pavao, koji 6. lipnja
1718. godine imenovan kapelanom u crkvi tvrave avine. On se tada
nalazi i u popisu fratara sinjskog samostana kao "fra Paulus Grabovaz di
Cettina." 229
226
227
228
229
M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 46.

Isto, str. 89.
138
Zato su Grabovci iz Podosoja posve odbacili svoje nekadanje

prezime i opredijelili se za prezime Grabi, moe se samo spekulirati.
Meutim, pouzdano se zna da su 1740. godine narasli na pet obiteljskih
zadruga; 1820. godine u Podosoju su etiri Grabia doma; 1833. godine
zabiljeeno je dvostruko poveanje; 1846. godine 11 je obitelji s
prezimenom Grabi; 1925. godine u Podosoju je 25 Grabia kua; 1950.
godine Grabii su se smanjili na 20 obitelji, a 1982. godine u Podosoju je
ostalo 7 obitelji s ovim prezimenom. Raselili su se, navlastito kad su vode
akumulacijskog jezera Perua potopile njihove oranice i livade, a najvie ih
je novo boravite nalo u Osijeku, epinu, akovu, Virovitici, te u Zagrebu
i Njemakoj.
GRIZELJI
I autori najnovijeg Hrvatskog enciklopedijskog rjenika dvoje o
jezinom postanju prezimena Grizelj, koje je moglo nastati od glagola gristi
ili pak od osobnog imena Grgur.
Na vrlikom podruju, na Maovicama, prvi se put spominju u
zemljiniku iz 1710. godine, kada je u sklopu banderije harambae tipana
Biukovia upisana 13-lana obitelj Grgura Grizelja pokojnog Matija (u
izvorniku Gregorio Grisal). Obitelj je imala po etiri odrasle muke i enske
osobe (vjerojatno dvojica brae sa suprugama), te troje muke i dvoje enke
djece. 230
U popisu vjernika Splitske biskupije biskup je Ivan Laghi zabiljeio
trolanu obitelj Nikole Grielja. 231 Ovaj oblik prezimena uvruje
pretpostavku daje nastalo od glagola gristi.
U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine na Maovicama su upisane
dvije obitelji Grizelj: Mije Markova i Jure Grgurova.
Starina roda Grizelja je u Soviima, selu dananje hercegovake
opine Grude. U vrijeme popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika
1741/42. godine Sovii su zvali Dunii, a u njima je tada biskup fra Pavo
Dragievi zabiljeio dvije obitelju s prezimenom Grizelj: 14-lanu obitelj
Jerka Grizelja i 4-lano kuanstvo Mate Grizelja.
230

231
139
U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia 1768. godine u Soviima

su upisane dvije obitelji ali s duom inaicom ovog prezimena: obitelj
Nikole Grizeljevia ima 18, a Matino kuanstvo 12 lanova.
S Maovica su Grizelji selili i u Unita, selo na dalmatinskoj strani
Dinare, koje danas pripada bosanskoj opini Grahovo. Zanimljivo je
podsjetiti kao se broj obitelji s prezimenom Gudelj u Unitima smanjivao:
1940. godine 23, 1990. godine 14, a 2000. godine svega pet obitelji.
Danas su na vrlikom podruju Grizelji nastanjeni u Vrlici i na
Maovicama.
GUDELJI
U rjeavanju postanka prezimena Gudelj s jezinog gledita pomae i
autor najtiskanije knjige u Hrvata fra Andrija Kai Mioi. U "Pismi od
vitezova drave imotske" elnik senjskih uskoka Ivo Senjanin tui se na
harambau Mitra Radia od Imotskog:
"Nitko meni vee ne dodija,
to zeleni Gudelj harambaa.
Na njem bihu zelene haljine,
ter ga zato Gudeljem prozvae,
i od tada, dragi pobratime,
Radii se Gudelji prozvae."
Zelene haljine na harambai Mitru Radiu i nadimak Gudelj mogu se
dovesti u vezu s gundevaljom (negdje i gudelj), jednim od narodnih naziva
za balegara, koji je izrazito jake zelene boje.
Da su Gudelji starinom iz stare biokovske upe Vrdol, Vrdovo (danas
Raani Gornji), svjedoi rukopis u Muzeju hrvatskih arheolokih
spomenika u Splitu, ispisan bosanicom, "Libar od familije Radia
Gudelja", to gaje 1. rujna 1794. godine napisao fra imun Gudelj (17141804). On je utvrdio da su Gudelji iz Vrdola jedna od grana starog roda
Radia, koji uz Gudelje-Radie, sainjavaju jo Radii-Budalii, RadiiGae i Radii-Bioii.232
I kako je ve spomenuto i Andrija Kai Mioi pjeva o harambai
Mitru Radiu, "zelenom Gudelju harambai", ali istie jo dvojicu Gudelja:
"Karla alfira od Krajine" i Tomu "mlaana alfira Luia kolunela", koji su
232
V. Palavestra, Porijeklo stanovnitva Rakitna, Sarajevo 1984., str. 7.
140
se iskazali junatvima u estokim borbama s Turcima u doba Kandijskog

rata (1645-1669).233
I jo jedan spomen o Gudeljima: 5. srpnja 1797. godine molbu
austrijskom caru Franji I., kojom se trai pripojenje Imotske krajine
primorju, potpisala su dvojica Gudelja - ve spominjani fra imun i
hajduki harambaa tipan Gudelj. 234
U spominjanom rukopisu fra imun Gudelj pie da su se RadiiGudelji, nakon to se iz Vrdola spustili u Krstarice, raselili: na Vis odlazi 6
obitelji, jedna obitelj u Slivnicu podno Velebita, 6 se obitelji nastanjuju u
Cerovim Docima, danas hercegovaka opina Grude, u Poljica (imotska) 4
obitelji, u Grab i Podgrab 6 obitelji, te 12 obitelji u Duvno i jo neka mjesta
u Turskoj. 235 to se pak tie Duvna, u Mesihovini je 1741/42. godine biskup
fra Pavo Dragievi zabiljeio dvije obitelji i 30 osoba s prezimenom
Gudelj: Ivana i Ilije s 24 odnosno 5 ukuana. U "ostala mjesta u Turskoj"
spadaju Crna pokraj irokog Briga, gdje je zabiljeena 9-lana obitelj Petra
Gudelja i Pirdi pokraj Uskoplja, gdje ivi takoer 9-lana obitelj Petra
Gudelja.
Istodobno se Gudelji ire i po Imotskoj krajini. Osim spomenutih
Krstarica i Poljica, Gudelji se iz Podgraba i Graba sputaju u Podbablje,
zatim se ire prema Podosoju i Zmijavcima, a kasnije se naseljavaju i u upi
Biokovskoj. S vremenom postaju jedan od najrairenijih i najbrojnijih
rodova u Imotskoj krajini, to je sluaj i danas. 236
Gudelji su veoma brojan rod i na duvanjskom podruju, a danas
prebivaju u Crvenicama, Vedaiu, Tomislavgradu, Mesihovini i Vinici (34
obitelji i 162 osobe). 237
Dakako, i dananja je vrlika obitelj Gudelj imotskih korijena.
233
234
235
236
237
A. Ujevi, Imotska krajina, Imotski 1954., str. 106.

Isto, str. 106.
Isto, str. 139, 186, 263, 202, 335. i 346.
A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001., str. 188.
141
GUTII
Danas u Hrvatskoj ivi 190 osoba s prezimenom Guti.
U osnovi ovog nadimakog prezimena je imenica guta (talijanski
gotta), to znai izraslina tkiva, oteklina, manja grba, ali uvijek na
ovjekovim leima. Od iste osnove izvedena su jo neka prezimena: Guta,
Gutea (150 osoba, Lika), Gutlea.
Gutii se na vrlikom podruju prvi put spominju u austrijskom
zemljiniku iz 1830. godine, kada je u Vinaliu zabiljeena obitelj Ante
Gutia. 238
Gutia je starina u srednjoj Bosni, u okolici Travnika, dakle na
podruju (s kojeg su doselili i Djakovii.
U popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 1741/42. godine
biskup je fra Pavo Dragievi u Ilovai, tada stara upa Lava, danas
Travnik, zabiljeio dvije obitelji s prezimenom Guti: Stipanovu s 15 i
Antinu sa 6 lanova.
Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanovi u svom popisu svjedoi
o nazonosti ak est obitelj s prezimenom Guti u gradu Travniku: Ante (9
lanova), Ante drugi (4), Bernard (4), Kata (4), Ivan (3) i Jakov (3).
Veoma je uoljivo da se u Gutia esto ponavlja ime Ante.
GVERII
Prezime je s jezinog gledita nastalo od talijanskog guerra, to znai
rat ili ratovanje. Kako je starina Gveria u Britanima (miljevaki dio
drnike opine), gdje su se preivali Juri, vjerojatno je neki pripadnik
ovoga roda bio istaknuti ratnik ili pak sudionik nekih sukoba s "ratnim
obiljejima", pa je dobio nadimak Gvero, to e kasnije postati prezimenom.
Ne treba smetnuti s uma i injenicu da je u Jezerima na Murteru 1678.
godine zabiljeeno prezime Gverac. 239
Gverii su u Vinali doselili na prijelazu iz 18. u 19. stoljee, jer se
prvi put susreu u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kad je
238
239

Zbornik Kai Split 1989/90., br. XXI-XXII str. 303.
142
zabiljeena obitelj Ante Gveria. 240 U martiriju franjevakog samostana u

ibeniku zabiljeeno je da ja 16. studenog 1887. godine u 73. godini ivota
preminuo fra Ivan Gveri stariji iz Vrlike. Dakle, taj sveenik roenje 1814.
godine. 241 U franjevakom samostanu u Kninu je 2. studenog 1902. godine
u 36. godini ivota umro fra Ivan Gveri mlai, takoer iz Vrlike. On je,
dakle, roen 1866. godine. 242
Danas na vrlikom podruju ive 4 obitelji s prezimenom Gveri.
HRGE
U osnovi je prezimena imenica hrg koja, ovisno o podruju gdje je
zabiljeena, ima i razliita znaenja: 1. hrg je posuda u kojoj opanari
namakaju kou, 2. hrga je kameni sud (pri dnu tijesan, a k rubu izveden), a
slui za ljutenje (stupanje) jema (Dalmacija), 3. hrg je drveno korito za
pojenje svinja (Smokvica na Koruli), a u Slavoniji se za isti predmet kae
rg, 4. rganj je i uzdu prepolovljena tikva koja poput kutlae slui za
zahvatanje vode i 5. rganj u Srbiji su posljednja tri mjeseca u godini, u
kojima je obilje hrane, to se rgom uzima. 243
Prezimena, koja u osnovi imaju hrg, na dalmatinskom se podruju
javljaju u pet temeljnih oblika: Hrga, Hrgi, Hrgovi, Argi (Ari) i Hri.
U starim se maticama ova prezimena piu bez glasa "h" i s
nepriznatim vokalnim "r", koje se pisalo kao "ar" i "er", pa se primjerice ovo
prezime na livanjskom podruju pisalo kao: Argich, Argovich i Arxich, to
se italo kao Hrgi, Hrgovi i Hri odnosno Rgi, Rgovi i Ri. I danas
nositelji ovog prezimena u aiu pokraj Livna izgovaraju ga kao Rga, u
Splitu Ari, a u Sumartinu na Brau Hazi.
Mogli su doseliti s livanjskog podruja (o tome kasnije) ili pak iz stare
hercegovake upe Brotnjo (danas prostor opine itluk). Iako je M. Petri
zabiljeio predaju na livanjskom podruju, u kojoj se tvrdi da "preko puta
Rujana (livanjsko selo- A. I.), u Gornjem Biteliu kod Sinja, danas (godine
240

Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX br. 1. (13.),
Vrlika 2001., str. 25.
242
Isto, str. 25.
243
Petar Skok, Etimoloki rjenik, knjiga I., Zagreb 1971., str. 686. i 687.
241
143
1961. -A. I.) ive Hrgovii koji su doselili iz Rujana "za turskog vakta", 244
ipak vjerojatnijim se ini doseljenje Hrga iz Brotnja. Naime, u vrijeme
velikih seoba stanovnitva u Cetinsku krajinu krajem 17. stoljea "opi je
providur Mocenigo 24. listopada 1697. godine dao serdaru Antunu
Proloiu, harambai Antunu Knezoviu i imunu Hrgoviu potvrdu da su
doveli 100 obitelji s 500 osoba koje su uglavnom ostale u tom selu
(Potravlju, izmeu Sinja i Vrlike-A. I.). 245
Ako se ovomu doda da je u popisu bosanskohercegovakih Hrvata
katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio u Brotnju, u
selu Blizancima, obitelj Joze Hrgia (u izvorniku Joseph Argich), u kojoj su
samo tri odrasle, to u ovom sluaju vjerojatno znai i starije osobe. Kako
25 godina kasnije u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia 1768. godine
Hrgia uope nema u Brotnju, vjerojatno su obitelj Joze Hrgia sainjavale
tri starije osobe, koje nisu htjele seliti, ve su ostale umrijeti tamo gdje su
provele cijeli ivot.
Inae, imun Hrgovi esto se spominje na relaciji Potravlje-Zelovo.
On je u Zelovu oduzeo kuu, vrt i 23 kanapa zemlje, koju su nakon to je
napustila dvojica doseljenika-Raki i Lasi, obraivali doseljenici Antun
Krasi i Krian Gabri. Hrgovi je takoer uzeo 5 kanapa oranice, te kuu s
vrtom Abramu Knezoviu iz Postinja. Opi providur Mocenigo je
zapovjedio da se to vrati, ali su Krasi i Gabri otili u Postinje (muko
podruje) i tamo se ukljuili u sastav banderije harambae Grgura
Buljana. 246 1 1. kolovoza 1698. godine harambaa imun Hrgovi i Abram
Knezovi ugovorili su s Antunom Krasiem i Krianom Kontiem da e s
narodom prijei u banderiju Hrgovi. Iako je ugovor potvrdio i Mocenigo,
oni su odselili u Mu. 247
Dakle, prvi Hrgovii, od kojih su i dananje Hrge na vrlikom
podruju, doselili su iz Brotnja, ali ne treba iskljuiti mogunost
doseljavanja
i
s
livanjskog
podruja.
Naime,
u
popisu
bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup je fra Pavo
Dragievi zabiljeio: u Lusniu 16-lanu obitelj Mate Hrgia (u izvorniku
Matthaeus Arghich), u Rujanima 9-lano domainstvo Martina Hria,
Aria (u izvorniku Martinus Arxich). U popisu biskupa fra Marijana
Bogdanovia iz 1768. godine u Lusniu boravite ima 21-lano kuanstvo
Ante Hrgia (u izvorniku Antonius Argich), a u Rujanima je tada dom imao
244
245
246
247

Isto, str. 87.
Isto, str. 82.
144
njegov imenjak i prezimenjak Ante Hrgi s 13-lanom obitelji, dok je u

aprazlijama obitavala 3-lana obitelj Frane Hrgovia (u izvorniku
Franciscus Argovich).
Zanimljivo je spomenuti da danas na livanjskom podruju Hrge ive u
Gornjoj Sturbi i Caiu, Hrgii u Lusniu i iroviu, a Hrgovii u
aprazlijama.
Prezime Hri, dakle jedna od varijanti prezimena Hrga, pojavljuje se
i na Brau. A. Jutroni je utvrdio da se "u Povljima 1803. spominje neki
Hri "detto Bonjak", prema predaji iz Rokog Polja, naselja u dananjoj
opini Tomislavgrad. Hri je zabiljeen kao novi stanovnik (novus abitant)
godine 1688., u Bolu 1736., u Sumartinu godine 1777. s napomenom daje
iz Povalja, a pri tome se navode i dva oblika prezimena Ari i Hari. 248
to se pak tie Splita N. Kuzmani je utvrdio daje obitelj Ari "doselila iz
Podstrane u Split 1628. godine, jer je tada zabiljeeno krtenje Mare, keri
Grgura i Mande Ari iz Splita. Inae, samo prezime, smatra Kuzmani, u
izvornom obliku vjerojatno glasi Hri ... Godine 1832. u Splitu ive 3lana obitelj Ari, kod kojih osim teaka nalazimo mastioniara (tangara) i
pomorce te katedralnog kanonika Pavla Aria (1796-1863). Ova obitelj s
nadimkom Paulina, nastanjena u Velom Varou, posjedovala je 59.380
metara etvornih zemljita." 249
Danas u Hrvatskoj ivi 410 osoba s prezimenom Hrga i ponajvie su
nastanjeni u Dalmatinskoj zagori. Navodimo i neka slina prezimena: Hrg
(Krievci, Zagorje), Hrgar (Ivanec), Hrgarek (Ivanec), Hrgi (akovo,
ibenik), Hrgota (upanja), Hrgovan (Vrbovec), Hrgovi (upanja),
Hrgovi (Zagora, 1870 je osoba s ovim prezimenom).
Na vrliko podruje Hrge doseljavaju iza 1725. godine, jer ih tada
nema u popisu vjernika Splitske biskupije.
U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Maovicama je
zabiljeena obitelj Boe Hrge Martinova.
248
A. Jutroni, Naselja i porijeklo stanovnika na otoku Brau, Zbornik za narodni ivot i
obiaje, Zagreb 1950., str. 201.
249
N. Kuzmani, Split u zemljiniku iz 1832. godine, feljton Slobodne Dalmacije, 24.
veljae 2002. godine
145
JAKELII
Prezime je s jezinog motrita nastalo od osobnog imena Jakela, to je
jedan od oblika imena Jakov. Na slian nain nastala su imena Jurela od
Jure, Markela od Marko, Mrkela od Mrko, Stankela od Stanko, Brankela od
Branko itd.
Inae, Jakov je biblijsko ime hebrejskog podrijetla: trei starozavjetni
praotac, unuk Abrahama i Sare, drugi sin Izaka i Rebeke, blizanac Ezavov,
otac dvanaest sinova koji su postali rodoelnici dvanaest izraelskih plemena;
prema Jahvinoj zapovijedi uzeo je ime Izrael, koje se prenijelo na cijeli
narod i dravu; 2. Jakov apostol (? - 44), galilejski ribar, uenik Isusov,
stariji brat Ivana apostola, muenik i prvi apostol koji je pogubljen u
Jeruzalemu; 3. Jakov Mlai (? -62), apostol, brati i uenik Isusov, pobornik
judaistikog pravca u ranom kranstvu, kamenovan je u Jeruzalemu,
pripisuje mu se Jakovljevo proto evanelje, a po njemu se i jeruzalemska
liturgija naziva Jakovljevom. 250 U hebrejskom jeziku ovo ime glasi
Jahogobh to znai "koga Bog titi".
Od 540 osoba, koje danas u Hrvatskoj imaju prezime Jakeli, najvei
ih broj ivi na vrlikom podruju (Podosoje) i u Prugovu, opina Klis.
1. srpnja 1692. godine u popisu obitelji u banderiji harambae Nikole
Biokovia zabiljeene su tri Jakelia obitelji s 20 osoba. Prezime se u tom
dokumentu javlja u dva oblika: 9-lana obitelj Nikole Jakelia (Jacelich)
kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 8.5 kanapa zemlje, te 8-lana obitelj
Ilije Jakulia (Jaculich), kojoj je pripalo 11 kanapa zemlje i 3-lana obitelj
Zelka Jakulia sa 3.5 kanapa dobivene zemlje. 251 Ime domaina tree
obitelji, koje je u izvorniku zapisano kao Zelco, ne treba itati eljko, jer je
izvedeno od pridjeva zelen: Zelko ili Zele.
Da su prezimena Jakeli i Jakuli istoznanice potvruje i zemljinik
iz 1710. godine, kada se u popisu obitelji banderije harambae tipana
Biukovia ponovo javljaju obitelji Ilije Jakelia pokojnog Ivana s osam
lanova i Zelka Jakelia pokojnog Petra s dva lana. Osim ove dvije tada su
u Vrlici zabiljeene jo tri obitelji ovog roda: brata Ilijinog, Matija Jakelia
pokojnog Ivana (8-lanova),Vida Jakelia pokojnog Tadije, takoer 8-lana
obitelj, te Jakov Jakeli pokojnog Ilije sa 7-lanim kuanstvom. Dakle 1710.
godine na vrlikom podruju ivi pet Jakelia obitelji s 33 lana. 252
250
251
252
Hrvatski enciklopedijski rjenik, Zagreb 2002., str. 519.

Isto, sveanj 16.
146
Petnaest godina kasnije, 1725. godine, prezime je Jakeli u popisu

vjernika Splitske biskupije upisano kao Jakelji: 4-lana obitelj Petra
Jakeljia i 6-lano kuanstvo udovice Katarine Jakelji. 253
O Jakeliima u jo jednom njihovu boravitu, u Prugovu, danas u
opini Klis, sauvan je pisani spomen s poetka 18. stoljea, i to u maticama
koje je od 1700. do 1704. godine vodio i nosio sa sobom "putujui" upnik
fra Lovre Jazii (danas prezime glasi Jazidi), rodom iz Mandina Sela na
Duvanjskom polju, koji s pet tisua Hrvata katolika iz Rame, Duvna, Livna,
Glamoa, Kupresa, Uskoplja, Rakitna i Doljana doselio u Cetinsku krajinu
krajem 1687. ili poetkom 1688. godine. U razdoblju od 1702. do 1704.
godine, dok je ovaj upnik pastorizirao upu Prugovo, u tom je mjestu
zabiljeena obitelj Duje Jakelia. 254 Meutim, u zemljiniku iz 1711. godine
u Prugovu nisu upisani Jakelii, ali 1835. godine, kad je Austrija izradila
novi zemljinik, u Prugovu boravak imaju dvije Jakelia obitelji: Andrijina i
Pavina. Godine 1948. u tom je selu klikog zalea bilo nastanjeno est
obitelji s prezimenom Jakeli. 255
Uz Jakelie iz Podosoja vezana je zanimljiva legenda. Najprije recimo
da su nakon osloboenja Vrlike od Turaka 1688. godine zemlje "Turina
Muharema i Saliha hode Bukariia pripale iz Ravnih kotara doseljenoj
obitelji Mate Grabovca, oca fra Filipa Grabovca. Meutim, ini se da su
Bukariii ustvari "neki Turin Suli-Muli iz predaje, koji narodu,
kmetovima, uzimao toliko od uroda ljetine da se s ostatkom nije moglo
preivjeti. Stoga su ga "jedan Jakeli i jedan Rebi - prema jednoj varijanti
predaje - odnosno slijepi "did Rebi uz pomo unuka Jakelia" - prema
kazivanju u Cetini - ubili, pa se u njihovu komiluku od tada slavi dan
osloboenja od njegove tiranije ... Dananji Jakelii i Rebii, iako katolici
"slave Slavu" u etvrtak uoi poklada, kad ugouju prijatelje i roake s
bogatim rukom." 256 Dakle, iskrivljeni "Suli-Muli" mogli bi biti povijesno
utvreni Muharem i Salih hoda Bukariii, koji su ivjeli prije doseljenja
Grabovaca u Vrliku, a to se dogodilo izmeu 1687. i 1691. godine. A to opet
znai da su Jakelii barem malo stariji stanovnici vrlikog podruja
(Podosoje) od Grabia koji su neko zvali Grabovci.
U legendu o "Suli-Muli" utkano je i Turinovo pravo "prve brane
noi" s nevjestom njegovih kmetova. "... Jednog dana trebalo je pai odvesti
253
254
A. J. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, Sinj 1997., str. 79.
255
256
Zbornik Kai, godina XV., Split 1983., str. 65.
147
lijepu mladu djevojku, zarunicu jednog od mladia iz Jakelia roda. A

Jakelii - uzavrele, preponosne i potene krvi ne mogae to otrpjeti. Pod
okriljem noi saekae Sulejmana - pau. Krv potee potocima. Ubie pau
i njegovu oruanu pratnju ... mladi Jakelii moradoe u hajduke, ali vie ni
jednom Turinu ne pade na pamet vrlika djevojka. 257 ini se pak da je u
ovom sluaju isprepletena i ona legenda o Rebiima, koji su na svojoj starini
u Buhovu pokraj irokog Briga zbog upravo "prave prve brane noi" ubili
Hamzia-agu, pa su morali izbjei na mletaki teritorij, najprije u Imotsku
krajinu, a onda i na vrliko podruje. O tome je opirnije napisano u ovoj
knjizi u odjeljku o Rebiima.
Tragajui u literaturi za rodom Jakelia, nali smo i pisani spomen o
ovome rodu u selu Niskom, na muko-leevakom podruju.
U zemljiniku iz 1711. godine u Niskom je zabiljeena obitelj Ilije
Jakelia, pa je to moda odgovor zato Jakelia nije bilo te godine u
Prugovu. U zemljiniku iz 1835. godine u Niskom su zabiljeene dvije
Jakelia obitelji: Antina i Tomina, dok je u popisu stanovnika Hrvatske
1948. godine upisana samo jedna obitelj s prezimenom Jakeli. 258
JARLONI
Starina roda Jarloni je otok Bra, gdje su svojedobno, kae predaja,
doselili iz Italije.
Vrlianin Milorad Jarloni, sin Antin, u ulozi informatora o ovome
rodu je rekao: "Moj djed Jakov Jarloni, nakon viegodinjeg rada u
Francuskoj, dvadesetih godina 20. stoljea doseljava u Vrliku, gdje se
oenio Martom Burain (Buraina vie nema u Vrlici-A. I.), a u braku s
njom imao je dva sina: Antu (roen 1930. godine) i Stipu (2002. godine bio
je u starakom domu u Kragujevcu, Jugoslavija), te keri Maricu, Katu i
Anku. U Vrlici se jo pria o njegovim koijama i dvama konjima. Jakova
Jarlonija ubili su u H svjetskom ratu partizani u Sinju."
Na informator Milorad Jarloni, sin Antin, ima tri sina: Antu, Stipu i
Marija (2002. godine uenici su osnovne kole).
257
Vrliko kolo, list upe Gospe od Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godina VII., broj 1.
str. 43.
M. Matas, nav. dj., str. 193.
2(12),
58
148
JERKOVII
Prezime je nastalo od hipokoristika Jerko osobnog imena Jeronim
(latinski Hieronimus, grki Hieronimos). Ime se proirilo Dalmacijom, jer je
nebeski zatitnik te pokrajine Sveti Jeronim, jedan od etvorice velikih
latinskih crkvenih otaca; roen je u rimskoj Dalmaciji oko 347. godine a
umro je 420. godine; s hebrejskih, grkih i aramejskih izvornika preveo na
latinski jezik Bibliju; prema legendi izvadio je lavu trn iz ape, pa mu je
postao vjerni pratiocem; Svetom Jeronimu se pripisuje i izreka: "Oprosti mi,
Boe, to sam Dalmatinac."
Od osobnog imena Jerko nastala su brojna prezimena: Jerkan (180
osoba, Sinj), Jerki (220, Vinkovci, priobalje), Jerkin (ibenik), Jerkovac
(Banovina), Jerkunica (130, Katela, srednja Dalmacija), Jerkui (Vrgorac,
Zadar).
Danas u Hrvatskoj ivi 3510 osoba s prezimenom Jerkovi, a
skoncentrirani su u junoj i sjevernoj Dalmaciji, Dugopolju, Makarskoj i u
vie mjesta u Dalmatinskoj zagori-drniko i muko podruje.
Na vrlikom prostoru danas obitava dvolana obitelj. S bratiem
Jerkoviem ivi tetka udovica, koja se nakon smrti mua (Toti) vratila u
oevu kuu. Oni su posljednji Jerkovii na vrlikom podruju.
Prvi put ovaj je rod zabiljeen 1830. u austrijskom zemljiniku, na
Maovicama su dvije Jerkovia obitelji: Nikolina i Jakova Antina.
U Dugopolju su u popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine
zabiljeene dvije Jerkovia obitelji: Jurina s 5 i Ivanova s 3 lana. Meutim,
starina dugopoljskih Jerkovia je Duvno, gdje je u popisu
bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo
Dragievi zabiljeio u selu Sarajlijama 9-lanu obitelj Andrije Jerkovia (u
izvorniku Andreas Eirkovich).
Ipak starina svih Jerkovia hercegovako-dalmatinskog podruja su
Bijakovii pokraj Meugorja, u zapadnoj Hercegovini. Godine 1633. u
sidilu (sudski protokol) mostarskog kadije (sudac) ostalo je zapisano da su
kao svjedoci sudu pristupili Juraj Jerkovi iz Bijakovia i Andrija Vasilj iz
Meugorja. Iz tog "logino moemo zakljuiti da ja taj Juraj tada imao
najmanje tridesetak godina i da je roen oko 1600. godine, ako ne i ranije,
pa smo tako doli do zakljuka da su Jerkovii nastanjeni u Bijakoviima
vie od 400 godina." 259
259

199.
149
Nakon to je osloboena od Turaka Vrgorska krajina, 1690. godine,

meu Hrvatima katolicima iz Brotnja (danas podruje zapadnohercegovake
opine itluk) i dio je Jerkovia prebjegao u novoosloboene krajeve, sada
pod venecijanskom vlau, nastanivi se u selima Brista i Borovci, izmeu
Vrgorca i Opuzena, a odatle se raselili po cijeloj Neretvi, gdje im i danas
ive brojni potomci.
Jerkovii sele i u Imotsku krajinu. Doseljenik u Imotski Petar Jerkovi
re. Piri, "s 8 eljadi, kova, dobio je 16 kanapa zemlje s kuom na Uzdolu
kod vrela Vrljike. Prvo krtenje u Jerkovia zabiljeeno je u Matici 1732.
Frano Piri Jerkovi skovao je ulazna vrata na groblju, a vrio je kovake
radove pri gradnje nove crkve u Imotskom. Polovicom 19. stoljea u
Imotskom su ivjele 2 osrednje velike Jerkovia obitelji. 260 Danas Imotski
ima samo jednu Jerkovia obitelj.
U Podosoje pokraj Imotskog Jerkovii su, istraio je V. Vri, doselili
iza 1744. godine. U tom imotskom selu 1907. godine bilo nastanjeno 12
obitelji Jerkovia, a danas samo jedna.
Sa svoje starine u Bijakoviima Jerkovii se tijekom 19. stoljea
raseljavaju po cijeloj Hercegovini: Turija pokraj Konjica (1800), gdje danas
imaju prezime ili; Vidovii pokraj itluka (1832); apljina i Mostar
(1852); urmanci pokraj itluka (1875).
Bosanski Jerkovii nastanjeni na travnikom, derventskom, bihakom
i drugim podrujima, nisu u krvnoj vezi s hercegovakodalmatinskom
granom ovog roda.
JOVII
Najprije o veoma estom pitanju: kako Hrvati mogu imati prezime
Jovi, kada je izvedeno od Jovan, Jovo, dakle srpskog oblika biblijskog
imena idovskog podrijetla Jehochanan (Johanan), to znai "Bog je
milostiv", a prema jednom tumaenju "Boe, daj!"
Ovo u Hrvata katolika ipak neuobiajeno prezime. K. Draganovi
objanjava tako to su Bunjevci esto Ivu ili Ivku nazivaju Jova, odatle ime
Jovi, a Jovia ima u onom dijelu Livanjskog polja, koji se istie razmjerno
260
261

Isto, str. 93.
150
velikim brojem Bunjevaca. 262 Nae objanjenje ini se mnogo

prihvatljivijim. Latinska verzija ovog idovskog imena Johannes u Hrvata
glasi Ivan, a u Talijana Giovani, to se ita i izgovara kao ovani. esto se
talijanska verzija imena rabila bez krajnjeg -i, dakle Giovan = ovan. To je
bilo naroito karakteristino za akavska podruja, u ijim je govorima glas
"dj" zamijenjen s "j" (meja umjesto mea, mlaji umjesto mlai, slaji umjesto
slai, preja umjesto prea itd.). Dakle, umjesto, Giovan (ovan) ili Giovana
(ovana) Hrvati akavci izgovaraju Jovan i Jovana, s dodatkom da je
naglaen zadnji a ne kao u tokavskim govorima prvi slog. Dakako, kako
god je od tokavskog Jovan moglo nastati prezime Jovi, tako je moglo
nastati i u akavskom govoru. Prezime Jovi kod Hrvata katolika susreemo
na livanjskom, kuprekom, rakitskom, imotskom, duvanjskom i posukom
podruju, koja su, kako je poznato, svoje dobno bili akavski krajevi.
Stoga najprije o Joviima na tim podrujima. Biskup je fra Pavo
Dragievi u svom popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42.
godine na spomenutim prostorima zabiljeio 7 obitelji s prezimenom Jovi,
s ukupno 64 osobe: Prisap pokraj Livna-Mijo Jovi (11 lanova) i Martin
Jovi (6), Prolog pokraj Livna-Mate Jovi (6); Eminovo Selo pokraj DuvnaJozo Jovi (12) i araj lije-Jure Jovi(4); Rakitno (danas opina Posuje)Ivan Jovi (14) i Vir pokraj Posuja-Pavo Jovi (10).
Jovi je u pojedinim sredinama i nekim vremenima bio i obiteljski
nadimak, kao to je sluaj 1686. godine, kada se u zbjegu u Brelima meu
stanovnicima imotskog sela Vinjana nalazi i dvolana obitelj Ivana
Matijaevia reenog Jovia. On je 1725. godine imao 23-lanu obiteljsku
zadrugu, kojoj e venecijanske vlasti dodijeliti dvije kue i 45 kanapa
zemlje. 263
Jovii su danas stanovnici Aranog u Imotskoj krajini. "Nakon
osloboenja od Turaka doselio Jovi na Arano kao mletaki slubenik na
graninom prijelazu. Oenio se s Tijarice. Prvi spomen u upskim maticama
nalazimo 1740. godine. Godine 1989. tri obitelj s 8 eljadi, jedno ispod 14
godina. 264 Od aranskih Jovia je Josip Jovi, sin Filipov i Marin, prvi
poginuli Hrvat u Domovinskom ratu. Ovaj hrvatski vitez poginuo je na
Uskrs 1991. godine na Plitvicama.
Je li moda ba prvi Jovi, koji se doselio u Arano, stigao iz Ravnih
kotara? Upravo tamo se Jovii spominju u Kandijskom ratu (1645-1669).
Naime, 1662. u okraju izmeu venecijanske i turske vojske na Otresima, u
262
263
264

Isto, str. 39.
151
Ravnim kotarima, kao mletaki vojnici poginuli su Grgo i Mara Jovi. 265
Veoma je zanimljiv i Iveko Jovi, koji 1684. godine, dakle na poetku
Bekog rata, postavljen za kapetana Raanca, a izravno je podreen serdaru
Stojanu Jankoviu. Kao osamdeseto godinjak Iveko se Jovi pojavljuje i
1699. kao kapetan Raanca, a to znai da je roen 1619. godine. Pismeni
spomeni o ovome pripadniku roda Jovia ostali su i iz 1675. i 1678.
godine. 266
Predaja, koju je V. Vri zabiljeio u Vinjanima pokraj Imotskog,
kae da su Jovii "doselili iz Arbanasa pokraj Zadra. Tu je Arbanase
katolike, koji su bjeali pred Turcima, naselio biskup Vicko Zmajevi. 1,267
Ovo bi moglo biti na tragu tvrdnje da su Jovii stigli iz Ravnih kotara, u
kojima se spominju u 17. stoljeu da bi obavljali odreene poslove na
graninom prijelazu prema Turskoj u Vinjanima. Najraniji je spomen Jovia
u matici krtenih 23. kolovoza 1743. godine, kad je krten Ante Jovi Mijin
(te se matice uvaju u Historijskom arhivu u Zadru, naslovljene su kao
Matica krtenih Imotski I), dok je u Vinjanima prvi upis bio 1752. godine,
20. kolovoza, kada je krtena Petronila Jovi (Matice krtenih upe Vinjani
I). Jovii se spominju u cijeloj drugoj polovici 18. stoljea, a ponekad i u
sklopu tzv. prezimenskih kombinacija: Jovi-Beli, Jovi-uki i KolukJovi.
U Vrgorskoj krajini prvi se put spominje 1780. godine Petar Jovi, a
danas ih je najvie u Zavojanima. 268
Jovii iz Vinjana aktivni su sudionici u druini posljednjeg hrvatskog
hajduka Andrijice imia, pa su etvorica zajedno s ostalim iz imieve
druine osueni 1871. godine: Ante Jovi reeni uki Matin zasluio je 18
godina stroge tamnice (umro je u zatvoru u Kopru); Marijan Jovi pokojnog
Ante, ezdesetogodinjak, osuen je na 17 godina tamnice; njegovi sinovi
17-godinji Ante na 3 mjeseca i 26-godinji Mate na osam mjeseci zatvora.
Vrliki su Jovii doseljenici iz Imotske krajine ili iz Ravnih kotara.
Dvojba ostaje i dalje, ali je nedvojbeno da su na vrlikom podruju 1830.
godine, kada je u austrijskom zemljiniku upisana obitelj Jakova Jovia. 269
265
B. Desnica, Historija kotarskih uskoka, I. i II. SANU, Zbornik za istoriju i knjievnost

srpskog naroda, Beograd 1950. i 1951., str. 106 (knjiga I)
266
Isto, str. 183, 198, 200,336. i 350.
267
V. Palavestra, Porijeklo stanovnitva Rakitna, Sarajevo 1984., str. 123.
268
V. Vri, Vrgorska krajina, Vrgorac 1972. godine, str. 10.
269
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 328-Kosore
152
KASELJI
Prezime ima u osnovi talijansku rije cassela, to znai: 1. privremena
pomona konstrukcija pri gradnji, popravljanju ili ruenju graevinskih
objekata; 2. dio stola ili drugog pokustva, vadi se i umee i slui za
spremanje pojedinih predmeta, ladica, pregaradak, pretinac. 270 Dakako,
moe se spekulirati jesu li Kaselji dobili prezime po tom to su izvodili
radove na skelama ili su skele iznajmljivali onima koji su gradili kue i
sline objekte.
U popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi je 1725.
godine u Vrlici zabiljeio 13-lana obitelj Andrije Kaseljevia. Kraa
inaica ovog prezimena zabiljeena je na drnikom podruju, u izvorniku
Casegl (Kaselj). 271
Starina roda Kaselja vjerojatno je livanjsko podruje, iako tamonji
Kaselji uvaju predaju o doseljenju njihovih predaka iz Dalmacije. Kaselji
iz Sturbe tvrde da su doseljenici "iz Dicma kod Sinja", a njihovi
prezimenjaci iz aia 1961. godine rekli su M. Petriu da su "porijeklom iz
272
Dalmacije, od Vrlike." Isti autor preuzima podatak od starijeg srpskog

etnografa B. Z. Milojevia da je u Mladekovce (Glamoko polje) neki
Kasel doselio iz Litana na Livanjskom polju poetkom 20. stoljea. 7 3
Kaselji su u Sturbu i ai vjerojatno doselili iz Jeevia nakon odlaska
Turaka iz Bosne i Hercegovine 1878. godine, kada su mnoge obitelji s
dalmatinske strane Dinare nale nova boravita u prostranom i plodnom
Livanjskom polju.
KLEPE
Danas se u Hrvatskoj 280 osoba preziva Klepo, a najvie ih je u
Dalmatinskoj zagori i srednjoj Dalmaciji. Jo je pet prezimena s osnovom
klep-: Klepac (570 osoba, Gorski kotar, okolica Zagreba), Klepac (170,
270
Hrvatski enciklopedijski rjenik, Zagreb 2002., str. 560

272
stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285
273
271
153
Ivanac, Zagorje), Klepec (Jastrebarsko, Vrbovao), Klepica (Vukovar,

Kutina), Klepi (230, Graac, Slavonija, Prigorje).
S jezinog motrita prezime je moglo nastati od:
1. klepan, to je u Lici naziv za osobu koja ima klepaste ui,
2. klepov je u srednjoj Dalmaciji onaj koji se jedva kree i radi,
3. kle(m)po, dakle s umetnutim "m", je naziv za onoga koji ima
kle(m)pave, sputene ui.
Starina ovog roda je livanjsko podruje. Godine 1725. u Vrlici je u
sklopu popisa vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi zabiljeio 11lanu obitelj Jakova Klepia, dakle s duom inaicom ovog prezimena. 274
Godinu dana kasnije (1726) u Bajagiu je zateena jedna Klepia
obitelj, i to u sastavu banderije harambae Ivana Filipovia iz Curlina pokraj
Sinja. 275
Dananji oblik ovog prezimena zabiljeen je 1830. godine, kada su u
austrijskom zemljiniku u Kosorima upisane dvije obitelji s prezimenom
Klepo: Tomina i Nikolina. 276 U Leevici su Klepii 1835. godine imali etiri
obitelji: Grginu, Martinovu, Mijinu i Stipanovu; godine 1948. popis
stanovnitva registrirao je u Leevici samo jednu obitelj s ovim
prezimenom.277
Danas jedna obitelj s prezimenom Klepi ivi u Zloselima na
kuprekoj visoravni, gdje je "davno doselila iz Dalmacije". Dvije su
kupreke obitelji iz roda Klepia iza II. svjetskog rata odselile u akovo i
okolicu Osijeka. 278
Klepii na svojoj starini na livanjskom podruju zabiljeeni su u oba
biskupska popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika u 18. stoljeu:
biskup fra Pavo Dragievi 1741/42. godine svjedoi da u Rujanima stalno
prebivalite ima 8-lana obitelj tipana Klepia (u izvorniku Stephanus
Clepich), a u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia 1768. u Guberu je
zabiljeena 7-lana obitelj Jure Klepia.
274
stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285
275
276
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 328-Kosor
277
278
154
KOJUNDII
Preci poznatog hrvatskog nogometaa Davora ukera, najboljeg
strijelca na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj,
zvali su se Kujundije i na livanjsko su podruju doselili "oko 1720. godine
od Jajca".
S prezimenom Kujundija spominju se i u popisu
bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine, kada je biskup fra
Pavo Dragievi u Zastinju pokraj Livna zabiljeio dvolanu obitelj Lovre
Kujundije. Inae, ukeri danas ive u Donjim i Gornjim Rujanima i
Litanima, gdje je i roen otac Davora ukera, koji je kasnije s obitelji
preselio u Osijek.
S istom inaicom prezimena Kujundija (u izvorniku Cuqiunqia) ovaj
je rod zabiljeen na Maovicama u zemljiniku iz 1710. godine, a u sastavu
banderije harambae tipana Biukovia: 10-lana obitelj Ivana Kujundije
pokojnog Grgura (etiri odrasla mukarca, dvije odrasle ene, te po dvoje
muke i enske djece). 280
Laghi zabiljeio obitelj Mije (Mihaela) Konjuia. 281 I ovaj oblik prezimena
nije neoekivan, jer Hrvati sve do Ljudevita Gaja nisu imali jedinstvenu
ortografiju, pa su glasovi poput "d" i "" pisani su na razliite naine i
razliito itani.
U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Vinaliu su
upisane dvije obitelji: Junghich Giovanni i Junghich Andrea, to treba itati
kao Jundi Ivan i Jundi Andrija. 282 Oigledno popisiva, vjerojatno
stranac, "pojeo je" dva prva glasa prezimena Kujundi.
U istom dokumentu na Maovicama je zabiljeeno sedam obitelji s
prezimenom Kojundi: Mije Petrova, Josipa i Ante Matijevih, imuna
Antina, te Jakova, Josipa i Ante bez oevih imena.
Starina srednjodalmatinskih Kujundia (Imotska Poljica) i
Kojundia (Maovice) je srednja Bosna, a u njoj je vie mjesta iz kojih su
mogli doseliti najprije na livanjsko a zatim i na vrliko podruje. Primjerice
u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 1741/42. godine biskup
je Pavo Dragievi zabiljeio Kujundie: u Konjicu (9-lana obitelj Pavla
279

281
Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis
282
280
155
Kujundia), u Kopiu pokraj Kreeva (4-lana obitelj Mate Kujundia), u

Tomiu pokraj Kreeva (11-lana obitelj Ivana Kujundia), u Bistrici
pokraj Jajca (13-lana obitelj Luke Kujundia). U popisu biskupa fra
Marijana Bogdanovia iz 1768. godine u Kreevu je zabiljeeno pet
Kujundia obitelji s 24 osobe: Jure (5), Mate (2), Franjo(7), Pavo (4), Ante
(6); u Zaslivlju pokraj Konjica dvolana obitelj tipana Kujundia i u
Bistrici pokraj Jajca 14-lana obitelj Jakova Kujundia.
U Imotskim je Poljicima ovo prezime u 18. stoljeu glasilo Kulundi.
Pri podjeli zemlje 1725. godine venecijanske su vlasti dodijelili Filipu
Kulundiu dva kanapa zemlje, dok je Luka Kulundi dobio 10 kanapa ali
u Zastruju, zaseoku Runovia. "Pri diobi darovnog dijela Polja (Imotsko-A.
I.) 1747. godine banderija arambae Ivana Kulundia sa 78 obitelji dobiva
159 kanapa zemlje. Prezime Kulundi u Zmijavcima se pretvorilo u
Mievi. U Ivanbegovini, gdje danas uglavnom ive, dijele se prema
nadimcima. U Poljicima se nazivaju Kujundi Lujan." 283
Imotski Kujundii iz Poljica raseljavaju se na razne strane, pa ak i
na istok: u selo Sluanj pokraj itluka oko 1870. godine doselio je Ivan
Kujundi Filipov, "koji se prvi put spominje u matici vjenanih 1873.
prigodom upisa njegova vjenanja s Boicom, keri Nikole kegre iz
Slunja, doseljenog iz Buhova pokraj irokog Briga. 284
Ovo je prezime nastalo od naziva zanimanja kujundija, to na
turskom jeziku oznaava obrtnika koji izrauje uporabne i filigranske
predmete (dezve, ibrici, ugumi itd.) od zlata i srebra i ukraava ih na
tradicionalni orijentalni nain. Dakle, kujundija je zlatar. Kako naziv ovog
zanimanja ima i vie inaica: kujundija (kujunija), kojundija (kojunija),
kolundija (kolunija), kulundija (kulunija), tako ga i vie inaica ovog
prezimena: Kojundi (srednja Dalmacija), Kojundija (istona Slavenija),
Kojundjija (Dugo Selo),Kolundi (sjeverna Dalmacija, Lika Slavonija),
Kolundija (Knin), Kolundjija (Rijeka, Dubrovnik), Kujundi (Imotski,
srednja Dalmacija), Kujundija (Vinkovci), Kujundji (Slavonija),
Kulundi (Nova Gradika), Kulundija (Rijeka, Karlovac, .Bra,
Orahovica), Kolundji (istona Slavonija).
283

2001., str. 259.
284
156
KOSORII
U vezi s ovim prezimenom najprije ispravak jedne stare zablude:
naselje Kosore na vrlikom podruju nije prozvano po rodu Kosora, kako se
obino misli, jer je toponim stariji od istoglaseeg prezimena. U
zemljinicima iz 1692. i 1710. godine, kao i u popisu vjernika Splitske
biskupije iz 1725. godine redovito se biljei naselje Kosore (u izvornicima
Cosore), ali u njemu, kao i na cijelom vrlikom podruju, jo nema ni
spomena o rodu Kosor.
Toponim Kosore vjerojatno je nastao zbog njegove slinosti s
kosorom, odnosno kosirom ili kosijerom, to su istoznanice za veliki no sa
savijenim drkom i koji slui za sjeu granja sa stabala. Dodue, u ikavskim
govorima kosir znai i eljust, vilicu, laloku, ali se u porugljivom znaenju
rabi i za ensku osobu otra, silovita jezika.
Poput Kosoria od iste su osnova nastala i sljedea prezimena: Koser
(urenovac), Kosijer (470 osoba, Kordun, zapadna Slavonija), Kosir (120,
Zagorje), Kosjer (100, Duga Resa), Kosjerina ( Dubrovnik), Kosor (370,
Drni, srednja Dalmacija), Kosori (Vrlika, Sinj, Rijeka), Kosori
(Vukovar, Jastrebarsko).
Prezime Kosori nastalo je od Kosor odnosno od Kosorka, to je bio
uobiajeni naziv za udatu osobu iz roda Kosora (rabljen je i naziv
Kosorua).
Starina roda Kosora je Zagvozd u Imotskoj krajini. Spomen o njemu
sauvan je iz doba Bekog rata 1683. godine, i to u dva zbjega stanovnika
Imotske krajine na Makarskom primorju: meu izbjeglicama iz Zagvozda
dvije su obitelj s prezimenom Kosor: Mijina (est lanova) i etverolana
obitelj udovice Ane Kosorke; u zbjegu pak stanovnika sela Grabovca
nalazila se i 8-lana obitelj harambae Barie Kosora. 285
Uz Milana Begovia najpoznatiji Vrlianin svih vremena fra Filip
Grabovac u svom "Cvitu razgovora naroda ilirikog aliti rvackog" (Venecija
1747. godine) ovako opisuje smrt narodnog junaka Barie Kosora: "Bi
kavalijer i serdar Baria Kosor, koji pogibe iznenada u busiji, ekajui
Turke Imoane, od svoga druga nevirnoga Jure Kusia, koji uzdie sirotu za
svoju sramotu; malom Juri pak doe smrt gra od Antuna Grabovca iz
Vrlike 1704. godine." 286
285

Filip Grabovac, Cvit razgovora naroda ilirikog aliti rvackog, Venezia MCCCXLVII.,
str. 204.
286
157
Kosori se iz zbjegova na Makarskom primorju ne vraaju ni u

Zagvozd ni u Grabovac, a vie toponima u Imotskoj krajini (Kosorovine u
Zagvozdu i na podruju Lovrea) trajni su spomen o tom rodu. Iznimka je
udovica "Ana Kosorka s etvero eljadi", upisana u zemljinik Zagvozda
1726. godine s pet kanapa zemlje; ona je posljednji izdanak plemena Kosor
287
koje se iselio iz Zagvozda.
Kosori iz zbjega s Makarskog primorja sele na dva podruja: drniko i
bukoblatsko-livanjsko. Nova boravita u okolici Drnia nalaze u Veluiu i
Trbounju, o emu svjedoi matica vjenanih drnike upe, u kojoj je
upisano prvo vjenanje ovog roda u crkvi Svetog Ante u Drniu, a obavljeno
je 1709. godine izmeu mladia Pavla Miloevia i djevojke Petrice Kosor
288
iz Veluia pokraj Drnia.

Iz drnike grane Kosora je i najpoznatiji nositelj toga prezimena
hrvatski knjievnik Josip Kosor. Roen je u Trbounju 1879. godine, ali su
ga roditelji prigodom seobe odveli u selo Otok, u Slavoniju. Poznat je kao
dramatiar, pripovjeda i pjesnik (drama "Poar strasti" i roman "Rasap").
Umro je 1961. godine.
Dio Kosora nakon zbjega na Makarskom primorju pronalazi novo
boravite na bukoblatskom podruju (danas opina Tomislavgrad), pa je u
popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra
Pavo Dragievi u Vuiima (danas sela Prisoje u tomislavgradskoj i
Golinjevo u livanjskoj opini) zabiljeio je trolanu obitelj Mate Kosora (u
izvorniku Matthaeus Cosor), a u Kabliima pokraj Livna 12-lanu obitelj s
duom inaicom prezimena, obitelj Lovre Kosoria (u izvorniku Laurentius
Cosorich). Dakle, prezime Kosor javlja se s jo jednom inaicom Kosori,
dok je trei oblik ovog prezimena Kosori vjerojatno nastao na vrlikom
podruju gdje e Kosorii stii iza 1725. godine.
Zbog samog oblika prezimena Kosorii su mogli biti potomci
spominjane Ane Kosorke, koja se, kako smo ve rekli, 1726. godine vratila
u Zagvozd, gdje su joj venecijanske vlasti za 4-lanu obitelj dodijelile 5
kanapa zemlje. S jezinog motrita Kosorkin sin se zvao Kosorki odnosno
Kosori (mali, mladi Kosor), to je vjerojatno i klju objanjenja postanja
ovog vrlikog prezimena. I vrijeme pogoduje ovoj tvrdnji, jer Kosora
odnosno Kosoria nema u Vrlici 1725. godine, a Ana je Kosorka
zabiljeena u Zagvozdu 1726. godine. Upravo je to i razlogom da su prvi
put zapisani 1830. godine u austrijskom zemljiniku, i to obitelj Ante
287
288
V. Vri, nav. dj., str. 332.

158
Kosoria u Kosorima. 289

Dodue, ne treba posve iskljuiti ni mogunost da su Kosorii u
Kosore stigli preko bukoblatsko-livanjskog podruja, ali u isto vrijeme ako
su to uinili i iz Zagvozda u Vrliku.
Danas na vrlikom podruju ive tri obitelj s prezimenom Kosori.
KRNJC1
U Tuijacima pokraj Sinja uoi osloboenja sredita Cetinske krajine
od Turaka (1686. godine) ivio je i Husein Kopiji odnosno Kopi, ija se
ki, u trenutku kad Turci moraju zauvijek napustiti Cetinsku krajinu,
pokrtava i dobiva ime Jelena. Ona se udaje za Nikolu Djapirkovia
(Japirkovia) iz Vranjica, a venecijanske vlasti 1. oujka 1688. godine
dodijelile su joj 25 kanapa zemlje, koja je do tada bila u vlasnitvu njezina
oca Huseina. Zanimljivo je podsjetiti da su islamizirani Kopii u okolici
Sinja imali nadimak Krnjac 291 , pa se moe spekulirati kako su Krnjci s
vrlikog podruja potomci roda Kopijia reenih Krnjac, kojih se dio vratio
u katoliku vjeru.
Stoga evo i nekoliko podataka o Kopiima, koji su bili poznata
srednjovjekovna bosanska plemika obitelj, o emu svjedoi i njihov
obiteljski grb, uvrten u znameniti Fojniki grbovnik, ije postanje
znanstvenici datiraju u 14. stoljee. Kopii su starinom iz Rame, ali su
imali i velike posjede u Uskoplju i Duvnu. Islamizirani Kopii u 17. i 18.
stoljeu obitavaju u Kongori pokraj Duvna, odakle kao turski zapovjednici
upravljaju svim ivotnim tokovima na duvanjskom podruju. Istiu se
tolerancijom prema kranima i katolikim sveenicima. Ogranak obitelj
Kopi, koji ostaje vjeran vjeri svojih pradjedova, sklanja se ispred Turaka u
Dubrovnik. U klaustru samostana Male brae na dubrovakom Stradunu
nalazi se nadgrobna ploa s natpisom: Aeterna domus Matthae fiac.
Copchich cum eredibus suis die XXI novenb. MDCXVim, to prevedeno s
latinskog jezika glasi: Vjena kua pokojnog Mate Kopia s nasljednicima
njegovim dana 21. studenog 1669. godine. Opsenije o rodu Kopia u
289
290
291
292

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 21
159
mojoj knjizi Duvanjska prezimena, objelodanjenoj u izdanju "Naih

ognjita" iz Tomislavgrada 2001. godine, str. 57-61.
Prezime Krnjac prvi je put zabiljeeno na vrlikom podruju u
zemljiniku 1710. godine, kad je u sastavu bandenje harambae tipana
Biukovia upisana 6-lana obitelj Jakova Krnjca pokojnog Ivana (u
izvorniku Giacomo Cargnaz). Obitelj se sastojala od roditelja i po dvoje
muke i enske djece."
Vjerojatno ista obitelj, samo s upola manje lanova, zabiljeena je u
popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine, kada je biskup Ivan
Laghi upisao Jakova Krnjca (Jacobus Cargna9),to se moe itati kao Krnjac
ili pak Krnjac."
U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine za naselje Vrlika
upisana je obitelj, koje je domain: Giorgio Chergnazza, to treba itati kao
Jure Krnjaa. 295 Dakle, jo jedan oblik ovog prezimena.
Inae, prezime je Krnjac ustvari poimenieni pridjev krnj, krnji, to
znai onaj kojem je dio odbijen, oteen; onaj koji je ostao nedovren,
nepotpun. Kad je rije o prezimenskoj uporabi, onda se najee odnosi na
krnjavi zub (krnjatak) ili pak vie krnjavih zubi.
Za ilustraciju navodimo i nekoliko prezimena, izvedenih od osnove
krnj-: Krnic (210 osoba, Sisak, Banovina), Krni (1120, ibenik, srednja
Dalmacija, Banovina), Krnjac (srednja Dalmacija), Krnjaa (Sinj), Krnjai
(640, Banovina), Krnjaja (Obrovac, Banovina), Krnjaji (270, Banovina),
Krnjak (530, Meimurje, Podravina, Prigorje), Krnjai (Koprivnica),
Krnjeta (120, Banovina, Kordun), Krnjevi (Sisak, Ivani Grad), Krnji
(190, Krievci, istona Slavonija).
Zanimljiv podatak sauvan je i u arhivu franjevakog samostana u
Sinju. U popisu fratara te redovnike kue od 27. sijenja 1714. godine
nalazi se i ime fra Grgura Krnia. 296 Inae, prezime Krnji, od kojeg je
moglo postati i prezime Krnjac, potvreno je i u Cetinskoj krajini na
prijelazu iz 17. u 18. stoljee. U sukobu izmeu stanovnika Biska i
Poljiana, koji su upravo doselili i dobili od venecijanskih vlasti zemlju,
jedan od zapaenih sudionika tog spora na poljikoj strani bio je Grgur
Krnji. Sukobi su trajali od 1696. do 1699. godine. 297
293

295
296
J. A. Soldo, Sinjska nav. dj. (knjiga I.), str. 95.
297
Isto, str. 224.
294
160
Krnjii, uz to to se doseljavali s podruja Poljike Kneevine, mogli

su stii i iz tadanje Imotske krajine, ustvari iz Gornje Gorice (danas u
hercegovakoj opini Grude). Tu ga u popisu bosanskohercegovakih
Hrvata katolika iz 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio tri
obitelji: Marka Kmjia sa 7 i Mate i Joze Krnjia s po 6 lanova. Iz Gornje
je Gorice u vrijeme Bekog rata 1686. godine u Zagvozdu doselila 3-lana
obitelji Marka Krnia, da bi te godine s ostalima Zagvoanima krenula u
zbjeg na Makarsko primorje. U Podbablju, takoer u Imotskoj krajini, 1725.
godine doseljenoj obitelji Boe Krnia dodijeljen je jedan kanap zemlje. 298 I
u Vinjane su Krnii doselili iz Gorice.
KUDUZI
U popisu obitelji banderije harambae Nikole Biokovia iz Vrlike od
1. srpnja 1692. godine uvrten je i dokument "Notta delle Posta da Molino",
u kojem su upisana petorica suvlasnika mlina na rijeci Cetini na podruju
sela Kosora, koji je do osloboenja Vrlike od Turaka 1688. godine pripadao
Turinu Salemu Bukariiu iz Vrlike: Matij Grabovac, otac mnogo
poznatijeg fra Filipa Grabovca, zatim vrliki harambaa Nikola Biokovi, te
Filip Vuleti, Nikola Kova i Radovan Kuduz (u izvorniku Radouan
Cudus). 2 9 9
Meu stanovnicima vrlikog podruja, koji su tog trenutka bili
rasporeeni u etiri banderije (Nikole Biokovia iz Vrlike, Marka Orlandia
iz Kosora, Pavla Juria iz Maovica i Nikole arca-bez oznake mjesta)
upisano je ime Radouan, ije smo prezime (dakako sve je to pisano veoma
neitkim rukopisom) Cusudouich proitali kao Kuzudovi. Prezime ove
obitelji, ijih je 7 lanova dobilo 8 kanapa zemlje od venecijanskih vlasti,
"3AA
upisano je pogreno (metateza).

Ista obitelj s domainom Radovanom Kuduzom pokojnog Nikole (u
izvorniku Radouan Cudus) upisana je u zemljiniku iz 1710. godine, a u
sastavu banderije harambae tipana Biukovia.301 Obitelj ima 15 lanova
(po tri odrasla mukarca i ene, te petero muke i etvero enske djece).
298
299
300
301

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj, sveanj 16.
Isto, sveanj 19.
Isto, sveanj 19.
161
U istom dokumentu ubiljeena je i trolana obitelj Luke Bilakovia

reenog Kudumiz pok. Pavla s Maovica (Opisana je i kao obitelj Luke
Kuumiza reenog Bilakovi).302 Dakako, moemo samo spekulirati u
kakvoj su vezi Kuduzi i Kudumizi9
Zato Kuduza nema u popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine,
koji )e u Vrlici obavljen po nalogu biskupa Ivana Laghija. Teko je
odgovoriti na ovo pitanje, a jedan je od moguih odgovora da su nekamo
odselili pa se kasnije vratili ili pak grekom nisu upisani 1725. godine.
Ponovno se javljaju u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kad je
upisana obitelj Petra Kuduza Markova.
Istodobno kad i u Vrlici Kuduzi su zabiljeeni i u Dobreu, na muko303
leevakom prostoru, u banderiji harambae Bartula Jelaviia (Jelavia).

Rije je o obitelji Nikole Kuduza. Ovaj je rod zabiljeen i u austrijskom
zemljiniku iz 1835. godine, i to u Muu Gornjem obitelj Andrije
Kuduzovia, a u Gizdavcu obitelj Kuduz bez navoenja imena njezina
domaina. 304 Danas u tim dvama mjestima nema Kuduza.
Starina ovog roda je na livanjskom podruju, gdje je u Rujanima
Donjim u sklopu popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42.
godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio 6-lanu obitelj Simuna
Kuduza (u izvorniku Simon Cudus). Ni na livanjskom podruju danas nema
Kuduza.
U Hrvatskoj trenutano ivi 230 osoba s prezimenom Kuduz (srednja
Dalmacija, Slavonija); Kuduzovii ive na Rijeci i u Karlovcu; Kudusi u
Karlovcu i Virovitici, te Kudii u Primorju i Lici.
S jezinog motrita prezime je nastalo od turskog pridjeva kuduz, to
znai bijesan, pobjenjeli. Od toga je izveden i naziv za haubicu, vrstu
velikog topa, koji je upotrebljavala turska vojska: kuduz odnosno kubuz.
302
303
304
Isto, sveanj 19.

M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 189. i 164.
162
KUSTURII
U Vinaliu ivi estolana obitelj s prezimenom Kusturi. U osnovi
prezimena je imenica kustura, to prema P. Skoku znai "no s drkom od
kosti", a u novom Hrvatskom enciklopedijskom ijeniku "no koji se nosi u
polje". Inae, uz prezime Kusturi, koje je nastalo od Kustura (Kustura je u
Hrvatskoj 350, Kusturia 180 osoba), u Dubrovniku ono glasi Kusturica, a u
Gorskom kotaru i Opatiji Kusturin.
Starina ovoga roda je u Slivnom u Imotskoj krajini. U Stanju dua
upe Slivno iz 1744. godine upisane su dvije obitelji s prezimenom
Kusturi: Grgina (4 lana) i Tomina (6). Godine 1747. kod diobe barovitog
dijela Imotskog polja spominje se Jure Kustura. 305
U Stanju dua upe Podbablja iz 1739., kojoj su pripadali i Zmijavci,
upisane su dvije obitelji: Mijo (7 lanova) i Ivan (4). Kustur(i)a nema u
Zmijavcima, jer su njihova imanja naslijedili Ivkoii. Naime, Ivka Kustura
dovela je na svoje oinstvo u Zmijavce mua Milasa, pa su po njoj njihovi
potomci dobili nadimak Ivkoi; jedno je vrijeme rabljena prezimenska
kombinacija Milas-Ivkoi da bi iza 1850. godine prevladalo Ivkoi. 306
U Runoviima se pri diobi zemlje 1725. godine spominje Ante
Kustura koji je zajedno s Antom Mieviem dobio 2 kanape zemlje, pa se
upravo stoga esto mijeala prezimena Kustura i Mievi, tako da je ak od
njih nastajala prezimenska kombinacija Mievi-Kustura. Ostalo je takoer
zabiljeeno daje 1747. godine Mate Kustura dobio zemlju u predjelu Luia
otok. 307
U Slivnu se danas jedna obitelj preziva Kustura-Selak.
Kusturii su, uz Lelase i Kosore, jo jedan vrliki rod s imotskim
korijenima, a zabiljeeni su u austrijskom zemljiniku iz 1830., kada je u
Vinaliu boravite imala obitelj Ante Kusturia. 308
115

" Isto, str. 336.
i07
Isto, str. 258.
308
,0
163
LAKII
S jezinog gledita prezime je ustvari poimemem pridjev lak, dakle
lakac, laki, to znai "ovjeka brzog na nogama".
Lakii doseljavaju na vrliko podruje poetkom 19. stoljea, kada je
u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Kosorima zabiljeena obitelj
Matija Lakia. 309
Zanimljivo je spomenuti da i danas na vrlikom podruju ivi samo
jedna trolana obitelj s prezimenom Laki.
Iako podrijetlo ovog roda nismo uspjeli utvrditi, vrliki Lakii nisu u
krvnom srodstvu sa svojim prezimenjacima pravoslavne vjeroispovijesti iz
Srbije i Crne Gore.
LELASI
Moda se prezime Lelas moe s jezinog motrita dovesti u vezu s
mitolokim Ljeljom, sinom boice Lade, koji je zatitnik braka i ljubavi, a
prema nekim autorima i bog proljea u slavenskoj mitologiji. Ovo se
prezime moe dovesti i u vezu s hipokoristikom Lela, izvedenog od osobnog
imena Jelena, Helena, Jela. Zato analogijom nije moglo nastati i muko
osobno ime (u poetku vjerojatno nadimak) Lelo i od njega na isti nain kao
od imena Maro, Ivo, Mate, Ljubo "stvoriti" prezime Lelas, kao to su nastala
prezimena Maras, Ivas, Matas, Ljubas.
Starina roda Lelas je Vrdol, Vrdovo, u masivu planine Biokovo, danas
upa Biokovska. U Stanju dua upe Vrdol iz 1744. godine upisana je 7lana obitelj Grge Lelasa, kojeg V. Vri u istoj knjizi imenuje i kao Juru. 310
Vjerojatno je to zbog glasovne slinosti latinskih oblika imena Gregorius i
Georgius.
U Stanju dua upe Svetog Frane u Imotskom iz 1806. godine upisana
je u Glavini Donjoj obitelj Ivana Lelasa, doseljenika iz Vrdova. 3 " Oko
godine 1850 godine u Glavinu Donju doselio je Marijan Lelas, koji se
309
310
311
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 328-Kosore

Isto, str. 95.
164
oenio Marijom Medvidovi iz Glavine Donje. 312 Potomci ovih dviju

obitelji su dananji glavinski Lelasi, koji su 1990. godine imali osam
obitelji. Zanimljivo je spomenuti da se danas na starini roda Lelas u upi
Biokovskoj nalazi samo jedna dvolana obitelj, a rije je o starijim
osobama.
Na vrliko podruje Lelasi doseljavaju poetkom 19. stoljea, kada je
a austrijskom zemljiniku iz 1830. godine zabiljeeno u Kosorima ak pet
obitelji s prezimenom Lelas: Ivanova, Kristoforova, Jurina, Stipanova i
imunova. 1 3
Danas na vrlikom podruju Lelasi spadaju meu najbrojnije rodove
(trideset i jedna obitelj).
LISIARI
S jezinog motrita prezime je nastalo od imenice lisica, naziva zvijeri
iz porodice pasa (Vulpes vulpes), koja je u knjievnosti otjelotvorenje
lukavstva. Dakako, lisica moe biti i lukava osoba, lukavac, a lisiar je,
prema P. Skoku, osoba koja prodaje lisice, okove, negve, sprave koju rabi
policija prigodom uhienja.
Lisiari su zasigurno na vrlikom podruju 1725. godine, kada je u
popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi zabiljeio i 4-lanu
obitelj Andrije Lisiara. U tom popisu u upi Vrlika zapisana je i 9-lana
obitelj Grgura Teklia. Ovom navodimo stoga to su dananji livanjski
Teklii (ive u Prologu, Orguzu, Zabriu, Komoranima, Grborezima,
Zastinju i aiu) sauvali predaju "da su porijeklom iz Vrlike (Dalmacija) i
da su se zvali Lisiar." 314 Ako sa na livanjskom podruju Teklii nalaze
1741/42. godine (u Provu 6-lana obitelj Mije Teklia, u aiu 4-lana
obitelj Petra Teklia), onda su vjerojatno tu doselili prije osloboenje Vrlike
od Turaka (1688.). Tome ide u prilog i injenica da ni Lisiara ni Teklia
nema na vrlikom podruju 1692. godine, kada je obavljen popis pripadnika
banderije haramabae Nikole Biokovia. ini se da su se kasnije nakon
312
Isto, str. 112.

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 328-Kosore
314
313
165
istjerivanja Turaka iz Cetinske krajine dio Lisiara i Teklia vratili u

Kosore.
U zemljiniku iz 1710. godine na vrlikom podruju upisane su i
sljedee dvije obitelji: Pietra Lanzara, to bi trebalo itati Petar Lancar, te
obitelj Ellie Lesizara, to treba itati Ilija Lezicar.315 Moda bi zbog tadanje
posve neureene ortografije u hrvatskom jeziku i injenice da su popise
obavljali u pravilu stranci barem Lezicar mogao biti Lisiar!?
Meutim, 1830. godine u novom austrijskom zemljiniku Lisian su
brojni na njihovim stanitima u Vrlici i Kosorima: u Vrlici su tri obitelji
Petra, Jure i Frane Lisiara, a u Kosorima obitelj Mije Lisiara.316
Danas na vrlikom podruju ive tri obitelji s prezimenom Lisiar.
LJULJ I
Danas u Hrvatskoj ivi 130 osoba s prezimenom Ljulj (Vrlika, Naice,
Slavonija).
S jezinog motrita prezime je nastalo od imenice ljulj, naziva za travu
iz roda Lolium, koja je najvaniji sastojak travne mjeavine za njegovanje
travnjaka, primjerice u Engleskoj.
Vrliki Ljulji su ipak noviji doseljenici, jer nisu zabiljeeni ni 1830.
godine.
O svom podrijetlu znaju samo da su im preci doselili iz Ravnih kotara.
MANDARII
Prvi poznati pripadnik ovog roda na vrlikom podruju bio je tipan
Mandari pokojnog Lovre, ija je etverolana obitelj (suprunici i dvoje
muke djece) zabiljeena u zemljiniku iz 1710. godine, a u sastavu
banderije harambae tipana Biukovia.317
315

Katastri Dalmacije broj 456 i broj 328(Vrlika i Kosor)
317
3l6
166
Petnaest godina kasnije u popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725.

godine u Vrlici je zabiljeena dvolana obitelj Luke Mandaria, vjerojatno
jednog od sinova spomenutog tipana. 318
Godine 1711. u Vinovu, na muko-leevakom prostoru, u zemljinik
je upisana obitelj Vida Mandaria, koji je moda onaj drugi sin Stipanov,
doseljenik iz Vrlike.'1'' Na tom podruju ili posve precizno u vrljevu, selu
koje pripada dananjoj opini Unei, u novom austrijskom zemljiniku iz
1835. godine upisana je obitelj Mije Mandaria,320 vjerojatno potomka
vrliko-vmovskih Mandaria.
U martiriju franjevakog samostana u ibeniku 22. srpnja 1852.
godine upisana je smrt fra Nikole Mandaria iz Vrlike, koji je umro u 65.
godini ivota, to znai daje roen 1787. godine. 321
Dakle, Mandarii doseljavaju na vrliko podruje poetkom 18.
stoljea, vjerojatno iz Brotnja (danas prostor opine itluk), iz sela Vionice,
gdje su nastali od starog roda Volarevia, koji se ponekad piu kao Volarii
ili pak Volari. "Najstariji do sada nama poznati pripadnik njihova roda je
Grgo Volarevi, roen oko 1680. godine, a koji je s enom Andrijanom
prebjegao u od Turaka osloboenu Vrgorsko-neretvansku krajinu i nastanio
se u selu Boravcima 1710. godine, gdje su mu se rodili sinovi: Luka, Marko
i Nikola. Grgo je umro u Boravcima 1743. godine, a njegova ena
Andrijana 1747. godine". 322 Danas su Volarevii najbrojniji na metkovskom
podruju: Vid, Boravci, Desne, Nova Sela.
Na podruju hercegovake opine itluk danas prezime glasi Volari.
Prezimenska kombinacija Volarevi alias Mandari u tom se kraju rabi u
maticama ak do 1850. godine.
U popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskupa fra
Marijana Bogdanovia iz 1768. godine u Vionici je zabiljeena 25-lana
obiteljska zadruga Nikole Mandaria, a u itluku prebiva 10-lano
kuanstvo Jakova Volarevia.
Mandariima, doseljenim iz Vionice u nakon osloboenja od Turaka
Imotsku krajinu, venecijanske vlasti 1725. godine dodjeljuju zemlju: 17lanoj obitelji Ivana Mandaria u Cisti Velikoj pripalo je 11 kanapa zemlje.
318
Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967: B. Zeli-Buan, Popis
319
320
Isto, str. 215.
321
Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godine IX. (2001), br.
1. (13.), str. 25.
322
2001., str. 227.
167
"U Vinogradini je dobio zemlju, kojoj je sa sjevera tursko groblje, a s juga

crkveno groblje. Dobio je dionicu koja je bila arambae Rojnice kod turskog
groblja s june strane." 323 Ovo navodimo iskljuivo zbog ipak neobina
ozraja, koje nije ba predaleko, udaljeno je od nas ni tri puna stoljea.
Danas Mandaria ima najvie u Hrvatskoj u Vrepcu pokraj Gospia
(31 domainstvo), iji su preci doselili s hercegovako-aimatmskih
prostora tijekom 18. stoljea.
S jezinog motnta prezime je nastalo od enskog osobnog imena
(matronim) Mandara, koje je uveanica od imena Manda. Ustvari, to je
jedan od oblika biblijskog imena hebrejskog podrijetla Magdalena, to znai
ena iz Magdale, grada u Galileji; Magdalka.
M. Matas pak smatra da je prezime Mandari nastalo od imenice
mandrak odnosno matrak, to na arapskom jeziku znai tapina, toljaga,
batina. 324 To nije uvjerljivo jer i hercegovaki i imotski i vrliki Mandarii
tvrde da su prozvani po babi Mandari.
MARASI
Prezime je s jezinog motrita nastalo od vlakog oblika imena Maro,
Maras, kao to su imena; Vuko-Vukas, Mate-Matas, Ivo-Ivas, Lelo-Lelas,
Ljubo-Ljubas itd.
Danas 1680 stanovnika Hrvatske nosi prezime Maras, a nastanjeni su
u Cetinskoj krajini, na imotskom podruju, Lici, Gorskom kotaru i Istri, dok
su nositelji due inaice prezimena-Marasovi uglavnom skoncentrirani u
Dalmaciji (Zagora, srednja i sjeverna Dalmacija), a njih je 4490 u Hrvatskoj.
Ova smo dva prezimena izdvojili, jer ih je najee nemogue razdvojiti; u
nekim dokumentima rabi se uporedo Maras i Marasovi za iste osobe.
U popisu obitelji banderije harambae Nikole Biokovia iz Vrlike od
1. srpnja 1692. godine upisana je 9-lana obitelj imuna Marasovia (u
izvorniku Simon Marasovich), kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 6
kanapa zemlje. 325
323

Zbornik o Zagori, knjiga 4., Zagreb 2001., M. Matas, Prilog prouavanju toponomastike
Splitske zagore, str. 123.
325
168
U zemljiniku iz 1710. godine u sklopu banderije harambae tipana

Biukovia iz Vrlike upisane su dvije obitelji ovog roda s dvije inaice
njihova prezimena: 5-lana obitelj Ilije Marasovia pokojnog Grgura (tri
odrasla mukarca, ena i ensko dijete) i 7-lana obitelj Petra Marasevia
pokojnog Luke (dva para odraslih osoba, muko i dvoje enske djece). 326
Laghi ubiljeio 4-lanu obitelj ve poznatog nam Petra Marasovia (vie
ruje Marasevi) i 6-lanu obitelj Mije (Mihaela) Marasovia.327
Pripadnici ovog roda, koji e tek kasnije na vrlikom podruju
prezime skratiti u Maras, doseljavaju iz svoje starine u Rokom Polju pokraj
Duvna ve 1686. godine preko stare upe Zmin (danas prostor opine Mu)
na skradinsko podruje. Tada su tu stigle dvije obitelji: Pave Marasovia sa
17 i Petra Marasovia s 9 lanova. 328 O ugledu skradinskih Marasovia
svjedoi i est sveenika koje je u 18. stoljeu dao crkvi u Hrvata ovaj
rod. 329
to se pak tie Cetinske krajine, ve se 1698. godine doseljeni Filip
Marasovi smjestio "negdje oko sela Potravlja, ali blie Sinju, jer je Ilija
Marasovi s dvije osobe iz obitelji pripadao 1709. godine banderiji
Vukovia, a Ivan sa sedam lanova banderiji Mate Filipovia Gria." 330 Iz
1698. godine ostalo je zapisano daje Dujo Vukovi dobio jo 15 kanapa
zemlje kod Marasovia (Marasa)..."3 1
U zemljiniku iz 1709. Marasovii su u Cetinskoj krajini rasporeeni
ovako: u banderiji harambae Jure Doturovia iz Turjaka (vjerojatno
doseljenik iz Duvna) je dvolana obitelj Mije Marasovia; u banderiji
harambae Tadije Vukovia, takoer Duvnjaka, u Otnju pokraj Sinja
takoer dvolana obitelj Ilije Marasovia. Te je 1709. godine zabiljeen i
povratak Mate Marasovia s obitelji u Tursku, to za to vrijeme nije bilo
neuobiajeno.
U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine u Dugopolju su
zabiljeene tri obitelji s ovim prezimenom: udovice Ane Marasovi s 12
126
Isto, sveanj 19.

328
Z. Vei, Neori i Sutina od prapovijesti do danas, Split 1999., str. 99.
329
Isto, str. 100.
330
331
Isto, str. 102.
332
Isto, str. 108, 113. i 116.
327
169
lanova, Petra Marasovia s 10 dua i obitelj tipana Marasovia s 8

ukuana. 333
Zanimljivi su i muko-neoriki Marasovii, koje je 1701. godine iz
Zagvozda doveo harambaa Mate Vei pokojnog Jurasa: 4-lanu obitelj
Duje Marosavljevia, ije je postojanje potvreno 1711. godine ali s
prezimenom Marasovi. Ve 1835. godine u Neonu su etm Marasovia
doma: Antm, Filipov, Ivanov i Jurm.' j4
Da su Marasovii u Cetinsku krajinu stigli sa svoje starine u Rokom
Polju pokraj Duvna, svjedoe i sljedei podaci: godine 1706. u sklopu
njegova pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarski je biskup
Nikola Bijankovi ugoen u kui rokopoljskog glavara Jure
Marasovia.3''5 Marasovii su zabiljeeni i 1741/42. godine u sklopu popisa
bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragievia: u
Rokom Polju 4-lana obitelj Nikole Marasovia i u Rastovai pokraj
Posuja 7-lana obitelj Marka Marasa.
Marasovie sa starinom u Poljikoj Kneevini, a od njih se 20. oujka
1662. godine spominje Petar Marasovi, samo naznaujemo, jer nisu u
krvnom srodstvu s vrlikim Marasima. 336
Od dananjih Marasa spomenut emo one iz Studenaca pokraj
Imotskog, koji su prema predaji doselili iz Rastovae pokraj Posuja, ali iza
1739. godine.
Godine 1785. u maticama upe Velika (danas podruje Dervente u
Bosni) zabiljeeno je da je u selo ivinice doselio Ante Maras sa suprugom
Antonijom Steti sa Studenaca pokraj Imotskog, a 1790. godine u Kulinu je
stigla Marija Maras iz Rokog Polja pokraj Duvna. 337
MA RII
Marii spadaju meu najea i najrasprostranjenija prezimena na
junoslavenskim prostorima. Ima ih srpske i bonjake nacionalnosti, ali
333
334
335
336
337
Zbornik radova opine Dugopolje, Zagreb-Dugopolje 2001., str. 172.

Z. Vei, nav. dj., str. 195.
M. Vidovi, N. Bijankovi-kanonik splitski i biskup makarski, Split 1981., str. 98..
Poljiki zbornik, svezak I., Zagreb 1968., str. 95.
Monografija upe Plehan, Plehan 1987., str. 104.
170
najbrojniji su Marii Hrvati katolici. Danas se u Hrvatskoj 9650 stanovnika

preziva Mari, a rasprostranjeni su u Istri, Zagori, sjevernoj Dalmaciji i
Slavoniji.
Prezime je nastalo biblijskog imena idovskog podrijetla Manja, koje
je u nas stezanjem dalo oblik Mara. Tvorba je prema uobiajenom obrascu:
Manj i = Manji = Marii = Mari.
Vrliki Marii su doseljenici iz Sinja. Prema zapisima u maticama
upe Sinj, koje se uvaju u Historijskom arhivu u Zadru, Marii su
poetkom 1688. godine doselili iz Rame zajedno s Vukasoviima i
Malbaama i smjestili se u Brnazama/ 38 Godine 1699. je zabiljeeno da su
Nikola Mari i Ivica Asanovi ubili kravu i tele starosjediocu u Bajagiu
(Karsanima) Ivanu Bakoviu, pa im je opi providur A. Mocenigo naloio
da moraju nadoknaditi tetu. 339 U zemljinicima iz 1709. Marii su
rasporeeni ovako: u Brnazama u banderiji harambae Jakova Tomaevia
su: 10-lana obitelj Nikole Marica i 11-lano domainstvo Mije Maria; u
Sinju u banderiji Pavla Milanovia je 5-lana obitelj Pavla Marica. 340
Vrliki Marii su najnoviji doseljenici.
MARKIOLI
Prezime Markioli je veoma rijetko i danas taj rod sainjava nekoliko
obitelji na vrlikom podruju i u istonoj Slavoniji, koje su doselile iz
Cetinske krajine.
uvaju obiteljsku predaju o doseljenju iz Italije u vrijeme
venecijanske vladavine u Dalmaciji, dakle u 18. stoljeu. Kao mogue
mjesto podrijetla navode Genovu. Meutim, sve je to nesigurno.
Jedino je sigurno da su u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u
Vrlici zabiljeene dvije obitelji s prezimenom Markioli (u izvorniku
Marchiolli): Ivanova i Petrova. 341
Danas na vrlikom podruju ivi pet obitelji s prezimenom Markioli.
338
339
340
341
Isto, str. 88.
Isto, str. 108.
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 456 - Vrlika
171
MATKOVII
Prezime je nastalo od osobnog imena Matko, jednog od hipokoristika
imena Matej, Matija, u Hrvata navlastito u obliku Mate odnosno Mato.
"Ishodite je u hebrejskom imenu Matija latinskog Mattias (hebrejski
Mattitjah) sa znaenjem "Boji dar" i imenu drugog apostola Mateja (od
latinskog Matthaeus iz hebrejskog Mattai). Imena tih apostola podosta su se
rano proirila s kranstvom u svih Slavena". 342 Blagdan Mateja evanelista
je 21. rujna, a apostola Matije 25. veljae.
Prvi spomen Matkovia prema poznatom povjesniaru fra Dominiku
Mandiu potjee od 26. kolovoza 1573. godine, kada je za bosanskog vikara
i biskupa posveen Anton Poli de Matheis, to Mandi deifrira kao Ante
Matkovi.
Danas u Hrvatskoj ivi 4560 osoba s prezimenom Matkovi, koji su
skoncentrirani u srednjoj Dalmaciji (Imotski, Vrgorac, Sinj, Knin) i u
okolici Zagreba.
Za imotske Matkovie V. Vri tvrdi, dodue temeljei to na predaji
Matkovia iz Medova Doca, da su doselili iz Hercegovine. Doseljenje se
objektivno moglo samo dogoditi iz Rokog Polja, podruja izmeu
Imotskog i Duvna (danas je to dio opine Tomislavgrad). Tu je u popisu
Dragievi zabiljeio dvije Matkovia obitelji: Matinu i Pavinu s 10
odnosno 7 dua. Biskup e pak fra Marijan Bogdanovi 1768. godine u
Rokom Polju zatei tri obitelji s prezimenom Matkovi: Pavinu (10
lanova), imunovu (5) i Petrovu (12).
U Imotskoj su krajini Matkovii zabiljeeni 1706. godine u Grabovcu,
ali su tu izumrli ili su pak odselili; u Medovu su Docu 1725. i 1726. godine
obitelji Joze Matkovia (5 lanova) i Jure Metkovia (9) dobile zemlje od
venecijanskih vlasti. Matkovii iz Medova Doca proirili su se u Grubine,
Podbablje i u Poljica. 344
Rokopoljski Matkovii izmeu 1770. i 1790. godine sele i na
derventsko podruje: 1773. u ivinice pokraj Dervente doseljava Jozika
Matkovi sa suprugom Jakovicom Brnadi iz Roka Polja; 1775. u to je selo
stigao i Jakov Matkovi sa enom Dominikom (Domom), roenom Tufeki
342
343
344

D. Mandi, Duvanjska biskupija od XIV - XVII. stoljea, Zagreb 1936., str. 46.
V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 175, 189. i 204.
172
"od Duvna"; 1787. godine novo boravite u ivinicama nala je obitelj Petra
Matkovia i njegove supruge Jele roene Jelavi iz Rokog Polja. 345
Matkovii su novo stanite nali i u Zavoj anima pokraj Vrgorca,
odakle svakako prije 1785. godine u Mostar doseljavaju braa Ante i Nikola
Matkovi. Godine 1795. roen je Jure, prvi od estorice sinova Ante
Metkovia.346
Matkovii iz Bitelia pokraj Sinja oko godine 1879. doseljavaju u
aprazlije pokraj Livna; tvrde da i danas u Goranjem Biteliu imaju
roake. 347
Sto se tie duvanjskog podruja, tu Matkovia, na alost, vie nema,
jer je 2001. godine posljednja 4-lana obitelj Nikole Matkovia pokojnog
Drage iz Bukove Gore odselila u vicarsku.348
Matkovii relativno kasno stiu na vrliko podruje, na prijelazu iz 18.
u 19. stoljee, a dio dananjeg grada Vrlike dobio je po njima imeMatkovina. Zabiljeeni su u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kada u
Vrlici upisana obitelj Ante Makovia, a u Gaijaku etiri Metkovia
domainstva: Ivana i Boe, sinova Grgurovih i Luke i Ivana, sinova
Tomasovih. 349 Vrliki Matkovii dali su u 19. stoljeu i jednog sveenika
fra Nikolu Matkovia, roenog 1871. u Vrlici, a umrlog u samostanu Karin
30. svibnja 1901. godine. 350
I jo naknadno saznati podatak: Matkovii su zabiljeeni u Tisnom
pokraj ibenika 1668. godine, a danas ive u Jadrtovcu, Murteru i
ibeniku. 351
345
Vie autora, Monografija upe Plehan, Plehan 1978., str. 106.

360.
347
348
349
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika i broj 414-Garjak
350
Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godine IX. (2001), br.
1. (13.), str. 25.
351
Zbornik Kai Split 1989/90., br. XXI-XXII., Ostoji, Onomastika ibenskog kraja
(III.), str. 333.
346
173
MATUSINE
Prezime Matusina je uveanica od Matus, jednog od oblika imena
Mate, koje je nastalo od biblijskih imena hebrejskog podrijetla Matej ili
Matija, to znai "Bog je darovao". Od Matus su nastala sljedea hrvatska
prezimena: Matus (Krievci, Posavina), Matusina (Cetinska krajina, srednja
Dalmacija, istona Slavonija), Matusmovi (srednja Dalmacija, istona
Slavonija).
Matusine s vrlikog podruja sauvali su predaju o svom bosanskom
podrijetlu. To se dogodilo vjerojatno na prijelazu 18. u 19. stoljea, jer u
Vrlici su u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine zabiljeene tri obitelj s
prezimenom Matusina: Ivanova, Petrova i Jurina. 352
Na vrlikom podruju danas ive etiri obitelji i dvanaest osoba s
prezimenom Matusina.
MEMAJI
Obitelj Memaj doselila s Kosova u Vrliku. Djeca oca Albanca
islamske vjeroispovijesti i majke Srpkinje pravoslavne vjere izrazila su elju
da budu katolkinje i sve etiri keri obitelji Nemaj su 1999. krtene:
Vjolca-Valentina, Hikmeta-Ivana, Ljiha-Ljiljana i Miradije-Miijana.
MILANI
Danas u Hrvatskoj 230 stanovnika ima prezime Milan, a najvie ih je
u Dalmaciji (Katela, Vrlika, srednja i juna Dalmacija).
U popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi je 1725.
godine u Vrlici zabiljeio i 9-lanu obitelj Ivana (Zuane) Milanovia.353 S
352
3 5 3 Dravni
arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika

Grada Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis
174
vremenom prezime je skraeno i glasi Milan, to je, dakle, istovjetno s

osobnim imenom Milan, koje u osnovi ima pridjev mil (mio); onaj koji se
voli, onaj koji je voljen; drag; umiljat.
Oblik prezimena - Milan zabiljeen je u austrijskom zemljiniku iz
1830. godine, kada u Garjaku ivi obitelj Ivana Milana Pavlovog. 354
Starina ovog roda je livanjsko podruje, s kojeg su 1887. godine braa
Pavao, Boo i Grgur Milanovi doveli 27 obitelji u Cetinsku krajinu. Pavao
) e "bio vojnik u Durakbegovoj kuli u Livnu, pa je s pedesetoricom svojih
vojnika odnio iz kule muar, bronani top i jednog sokola (falconetto) i sve
predao u sinjsku tvravu. Milanovi je ispod tvrave dobio kulu, kue i
dosta zemlje, ali i neto oranica u Turjacima, koje oni nisu preuzeli jer su u
meuvremenu dodijeljene splitskom plemiu Ivanu Albertiju (1688.)
. .dobili su kasnije imanje i u Otoku. Prema predaji dva su brata Milanovia
iznenadili spahiju u Otoku, ubili ga, i tako dobili njegovu kulu, a Mleani su
im dali zemlje oko nje, gdje su i danas njihove kue. Ubijeni musliman
mogao je biti Mujo Bezarnagi u Krenici, koji se spominje u prvoj
investicijskoj ispravi danoj Milanoviima.1,355 Braa su imala nadimke
Trapo i Litre, to se ne moe potvrditi u ispravama.356 Dakako, veliko
imanje nije moglo ostati nezapaeno. Izvjesni Milan aki i Mijo Lui
"potuili su se opem providuru, naglasivi kako Milanovii samo pod
tvravom posjeduju 30 kanapa zemlja i kako se jedan brat vratio u Livno
uvati tamonji obiteljski posjed. Opi providur je uvaio njihove razloge i
4. studenog 1705. godine zabranio Milanoviima uplitanje u tue posjede,
uz prijetnju od 100 dukata kazne." 357
U zemljiniku iz 1709. godine u Cetinskoj krajini je zabiljeeno 6
obitelji Milanovia sa 61 lanom, i to na tri mjesta: Sinju u banderiji Pavla
Milanovia harambaina obitelj s 20 lanova; u banderiji harambae Jakova
Jadrijevia iz Glavica 8-lana obitelj Petra Milanovia; u banderiji
harambae Ilije Maretia iz Dicma etiri obitelji: Mate Milanovia pok.
Ivana (14 lanova), Ivana Milanovia pok. Vuke (4), Luke Milanovia pok.
Pavla (4) i Vida Milanovia pok. Petra ( l i ) . 3 5 8
Zanimljivosti radi navodimo i jo dvije pojedinosti o Milanoviima s
poetka 18. stoljea: "Enver Mehmed iz Livna tuio je 4. studenog 1705.
godine, izmeu ostalog, da mu Mijo Naki i Jure Milanovi nee da isplate
354
355
356
357
358
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije br. 414. - Garjak

Isto, str. 89.
Isto, str. 117.
Isto, str. 108, 104.
175
robu to su je dobijali iz Bosne, pa je morao opi providur intervenirati...

Istog dana i predstavnik Osmana spahije Piskardia tuio je kako su mu
ukradene 3 mule, a zatim prodane. Mijo Milanovi iz Trogira morao je
nadoknaditi tetu." 359
Na livanjskom podruju Milanovii su zabiljeeni u popisu
bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragievia
1741/42. godine: u Litanima (tada su se zvali Chiukovaz) 14-lana obitelj
Jure Milanovia, u Komoranima 9-lano kuanstvo Pavla Milanovia i 11lano domainstvo Nikole Milanovia, te u Glamou Ivana Milanova, koji
ivi sama. Dananji Milanovii u livanjskim selima osanlijama i Biloj
doseljenici su iz Otoka, dakle rije je o nekoj vrsti povratka; Milanovii
nastanjeni u Velikom Guberu nisu istog krvnog podrijetla, jer su se ranije
zvali Bote, a doselili su s tijarikog podruja. 360
Milanovii islamske vjeroispovijesti danas ive u Dugama, u Rami,
gdje su doselili iz Boljkovca pokraj Bugojna, a njihovi prezimenjaci u
Doljanima, takoer u Rami, stigli su iz Uskoplja. 361
to se pak tie Milana iz Katela (Katel Novi), oni nisu istog krvnog
podrijetla kao njihovi prezimenjaci s vrlikog podruja. Prvi se put
spominju s prezimenom Milani (Jure) 1569. godine. 362 Skraivanjem
prezimena Milani, to je posebno karakteristino za Katela, rezultiralo je
dvjema kraim inaicama - Milanov i Milan, pri emu je najkraa prevladala
krajem 18. stoljea.
MILKOVII
U osnovi prezimena je pridjev mio, mil (drag, voljen), od kojeg su,
uz itav niz imena, izvedena i imena Milko i Milka. Ona se esto, ponajprije
zbog stare ortografije koja nije razlikovala glasove "1" i "lj", preklapaju s
imenima Miljko i Miljka, pa se nerijetko prezime iste osobe pie i kao
Milkovi i kao Miljkovi.
359
Isto, str. 121.

M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 44, 55. i 61.
361
M. S. Filipovi, Rama u Bosni, Srpski etnografski zbornik, knjiga LXIX, Naselja,
Knjiga 35., Beograd 1995., str. 119. i 169.
362
V. Omai, Povijest Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea, Katela 2001., str.
229.
176
Prvi poznati Milkovi na vrlikom podruju bio je au Cvitko

Milkovi (u izvorniku Sfitco Milcouich, chiaus), upisan u popis obitelji
banderije haramabae Nikole Biokovia iz Vrlike od 1. srpnja 1692. godine.
au Milkovi imao je 5-lanu obitelj, kojoj su venecijanske vlasti kao
doseljenicima dodijelile 4.5 kanapa zemlje. 30
U zemljiniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije haramabae
tipana Biukovia, na Maovicama su upisane tri Milkovia obitelji :7-lana
obitelj Marka Milkovia pokojnog Ivana (po dva para odraslih osoba, dva
muka i ensko dijete), 6-lana obitelj Marka Milkovia pokojnog Tadije
(dva odrasla mukarca, tri odrasle ene i ensko dijete), Mihael Milkovi
zvani Crni Mijo pokojnog Lovre (u izvorniku Michiel Milcouich detto Cerni
Mijo); njegova je obitelj imala etiri lana (par odraslih osoba i dvoje
enske djece).U Vrlici je tada zabiljeena obitelj Matija Milkovia pokojnog
Tadije, vjerojatno brata spominjanog Marka Milkovia s Maovica. 364
U popisu vjernika Splitske biskupije na vrlikom podruju zabiljeena
je samo 8-lana obitelj Marka Miljkovia (Milkovia).365 U novom
austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u naselju Vrlika zabiljeene su tri
obitelji s prezimenom Milkovi: Ivanova i dvojica Andrija s nadimcima
Baja i Gado. 366 U istom dokumentu na Maovicama je upisano ak sedam
Milkovia obitelji: Jure Josipova, Luke i Ante (sinovi Ilijini), Jure Markova,
Mije Boina, Matija Jurina, Matija i tipana (sinovi Mijini) i Ante
Matijina. 367
Najstariji poznati spomen o Milkoviima potjee od 10. svibnja 1579.
godine. Tada se meu Morlacima doseljenim u desetak sela Trogirske
zagore, za koje je trogirski arhiakon Benedict Rottondo molio nadvojvodu
Karla tajerskog da ih primi meu austrijske podanike, nalazi i obitelj Ivana
Milkovia.368 Rije je o doseljenicima s hercegovakog podruja koji e se s
vremenom preseliti u Ravne kotare.
Milkovii u Kandijskom ratu (1645-1669) imaju istaknutog
predstavnika u osobi Marka Miljkovia (Milkovia) koji u svibnju 1661.
godine postaje jedan od elnika ravnokotarskih uskoka s mjesenom plaom
od deset dukata. U svibnju 1663. godine rasporeen je za organiziranje
363

Isto, sveanj 19.
365
366
367
Dravni arhiv Zadar, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika
368
364
177
straa prema Ivoevcima, Brguljanima, Djevrskama i Zeevu. Poginuo je u

drugoj polovici 1663. godine. 369
U Bekom ratu (1683-1699) istaknula su dva pripadnika ovog roda:
1. harambaa imun Miljkovi (Milkovi), koji se spominje kao
junak u borbama s Turcima 1668. i 1672. godine. U Bekom je ratu iz
njegove obitelji od ukupno dvanaest sposobnih za oruje poginulo ih je
deset, a on je s bratom dospio u tursko ropstvo. ,7
2. serdar i harambaa Donjih kotara Boo Miljkovi (Milkovi) prvi
se put u ispravama spominje 1686. godine, a posljednji put kad je umro u
kolovozu 1700. godine. 371 On sa serdarom Matijom Nakiem, nakon
junake pogibije prvog ovjeka ravnokotarskih uskoka Stojana Jankovia u
ljeto 1687. godine, iznenadno upada na turski teritorij, primjerice napali su i
Varcar Vakuf (danas Mrkonjigrad).372 Boi e Miljkoviu providur
Antonio Zeno povjeriti zapovjednitvo nad etiri tisue Krajinika, koji su
obavili sloene operacije preseljenja pet tisua Hrvata katolika iz Rame,
Duvna, Livna, Glamoa, Kupresa, Uskoplja, Doljana i Rakitna u Cetinsku
krajinu. Sve je uinjeno uz samo etiri poginula vojnika, ali i s 200
zarobljenih Turaka i 6-7 tisua grla krupne i sitne stoke. 373
Milkovii su nakon ove seobe ujesen 1687. godine zabiljeeni na dva
mjesta u Cetinskoj krajini, to je dokaz da uz Milkovie iz Ravnih kotara
imamo i njihove prezimenjake s hercegovakih prostora. Dakle, doseljeni
Milkovii zabiljeeni su u zemljiniku iz 1709. godine: u sastavu banderije
serdara Vukovia u Otnju pokraj Sinja upisana je 5-lana obitelj Ivana
Milkovia reenog Djanketo (Janketo); u banderiji harambae Grgura
Cvitkovia, doseljenika iz Brotnja (danas prostor hercegovake opine
itluk), u Hrvacama je zabiljeena 8-lana obitelj Vida Milkovia. 374
Iz Hrvaa je i fra Ivan Miljkovi (Milkovi), a ostat e upamen kao
gvardijan sinjskog samostana (1738-45), zasluan za "stavljanje stakala na
prozore crkve u Sinju i mree od ute ice". Godine 1763. kao sinjski
upnik istakao se i brigom za oboljele od kuge. 375
Navodimo jo jedan zanimljiv zapis o Milkoviima u Cetinskoj
krajini: 22. kolovoza 1729. godine Toma Milkovi u svoje i u ime brata
tipana, franjevca, vraa dravi (Mletakoj Republici) deset kanapa zemlje i
369
370
371
372
373
374
375
Isto, str 237.

Isto, str 237.
Isto, str. 49.
J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 365. i 61.
Isto, str. 92.
178
kulu u blizini mosta reenog itluk na Cetini, to su pripadali muslimanu

Demeru Batiniu, pa se stoga zvao Demerovac.376
Godine 1756. u Sinju se spominje u ulozi kuma Ivan Milkovi iz
Vrlike, to jo jednom upuuje na zakljuak da su Milkovii s vrlikog
podruja potomci prezimenjaka s hercegovakih prostora. Ova tvrdnja
postaje uvjerljivija ako se zaustavimo u 1686. godini (Beki rat) na
Makarskom primorju. Tada su se u zbjegu stanovnika Imotske krajine
sklonili od Turaka i prebjezi iz sela Dunia (danas Sovii u hercegovakoj
opini Grude), meu kojima je i obitelj Stanka Milkovia.378
U zemljiniku iz 1725. godine u Cisti je Velikoj pokraj Imotskog na
ime 6-lane obitelji Mate Milkovia uknjieno 13 kanapa zemlje, a iste je
godine u Grabovcu, takoer selu Imotske krajine, 6-lanoj obitelji Boe
Milkovia pripala 2 kanapa zemlje.
Dakle, Milkovii su iz turske Hercegovine doselili u mletaku
Dalmaciju u dva navrata, u 16. i 18. stoljeu, a u Vrliku su stigli izravno, ali
moda i preko Ravnih kotara.
MIII
M. Petri je prije etrdesetak godina u Orguzu pokraj Livna zabiljeio
to su Miii rekli o postanku svog prezimena: "Prije pedeset-ezdeset
godina (dakle oko 1900. godine -A. I.) prezime Kupreanin minjali u Mii.
Pradida Miju zvali Miko, pa odatle Mii". 379
Dakle, prezime u osnovi ima biblijsko ime hebrejskog podrijetla
Mihael, to znai "koji je kao Bog". Kult arhanela Mihaela s vagom "dobra
i zla" u ruci i zmajem, inkarnacijom sotone pod nogama, bio je vrlo proiren
i u Slavena, jer su elementi dualizma bili prisutni i u slavenskom poganstvu.
Od Mihaela nastalo je mnogo imena kao to su: Mihovil, Mijovil, Mijat,
Mihat, Mijo, Miho, Mie, Miko..." 380
Danas se u Hrvatskoj 1730 osoba preziva Mii, a skoncentrirani su u
Samoboru, Dubrovniku, istonoj Slavoniji i Banovini.
376
377
378
379
380
Zbornik Cetinske krajine, Sinj 1979., str. 136.

179
Starina Miia je na livanjskom podruju, ali i tamo svi Miii nisu

istog krvnog podrijetla, jer kako smo primjerice ve istakli oni u Orguzu
postali su od roda Kupreana. Danas Miii ive u jo est mjesta livanjskog
podruja: Smranima (zaselak Lopatice), Gornjoj Sturbi, Vidoima,
Grguriima, Potoanima i Livnu. O starijim Miiima svjedoe oba
biskupska popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 18. stoljea.
Biskup fra Pavo Dragievi je 1741/42. godine u Komoranima pokraj Livna
zabiljeio 7-lanu obitelj Nikole Miia; godine 1768. biskup fra Marijan
Bogdanovi je u Grbavcima pokraj Livna upisao 8-lanu obitelj Ilije Miia.
Zanimljivo je takoer spomenuti da se 1711. godine u Leevici
spominje obitelj Mije Miia, ali je ubrzo nestala s tog podruja/ 81
Maoviki Miii su livanjskog podrijetla, a prvi put su zabiljeeni u
austrijskom zemljiniku iz 1830. godine: obitelj Martina Miia Filipova.
MIURI
Prezime Miur moglo je nastati na najmanje tri naina: 1. od imenice
mi, dakle naziva za kunog glodavca (Mus musculus); 2. miur je u nekim
hrvatskim govorima naziv za imia, netopira; 3. od hipokoristika Mio
osobnog imena Mihovil, to na hebrejskom jeziku znai "koji je kao Bog".
Stoga navodno francusko podrijetlo ovog prezimena je samo neuspjela
verbalna ezgibicija.
Danas je prezime Miur osim u Vrlici zastupljeno i na metkovskom
podruju, te u dijelovima srednje i june Dalmacije; slino prezime Miura
nosi 420 osoba na ibenskom podruju, te u srednjoj Dalmaciji i Prigorju;
prezime Miurac postoji u srednjoj i junoj Dalmaciji, te u Banovini.
Na vrlikom podruju prezime Miur se spominje 1830. godine, kada
je u novom austrijskom zemljiniku zabiljeena obitelj Petra Miura. 382
Predak vrlikih Miura mogla bi biti 8-lana obitelj Ivana Miuria (u
izvorniku
Ioannes
Missurich),
koju
je
u
svom
popisu
bosanskohercegovakih Hrvata katolika zabiljeio 1768. godine biskup fra
Marijan Bogdanovi u Ravnom, tada stara upa Rama, a danas opina
Kupres.
381
382
M. Matas, Muko - leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 180.

180
O tome da su vrliki Miuri podrijetlom iz sela Mia pokraj Livna, a

koje se prvi spominje u darovnici bosanskog kralja tipana Ostoje jo 1400.
godine, samo je zbog glasovne podudarnosti zgodna dosjetka.
Danas na vrlikom podruju ivi jedna obitelj s prezimenom Miur.
MODRICI
Danas se u Hrvatskoj 1930 stanovnika preziva Modri, a najvie ih je
u Cetinskoj krajini, sjevernoj Dalmaciji i Hrvatskom primorju. U Hrvata
postoji i prezime Modn, zastupljeno u Zagorju, Prigorju i sjevernoj
Dalmaciji.
U osnovi je prezimena modar, modri, to znai onaj koji je boje
vedrog neba, neboplav, sinji. Meutim, na dinarskom podruju, odakle
potjeu Modrici, sve je donedavno bio u uporabi odjevni predmet koji se
zvao modra, modrna, modrina, ustvari koulja za cijelo tijelo, koja je esto
bila modre boje. Modru su nosila i muka djeca gotovo do polaska u kolu,
kad je bivala zamijenjena hlaama. U zapadnoj Hercegovini i hlae s
velikom turom zvale su se modrine, a bile su u pravilu modre boje. Zbog
svega ovoga vjerojatnije je da su Modrii nazvani pod modri (modrini) nego
po modroj boji.
Modrii su u Cetinsku krajinu, najprije u Glavice pokraj Sinja, doselili
s livanjskog ili duvanjskog podruja. Godine 1698. godine u banderiji
harambae Jakova Jadrijevia iz Glavica, koji je doselio s livanjskog
podruja (Podhum) zabiljeen je Ivan Modri. 383 U zemljiniku iz 1709.
godine u toj je banderiji upisana i 9-lana obitelj Ilije Modre, to^e jo jedan
dokaz vie za nau tvrdnju glede tvorbe ovog prezimena.
Iz tog je
vremena i zapis daje nakon bijega Tome irkovia (ili moda urkovia) u
Tursku dio njegove zemlje pripao spomenutom Iliji Modri.
Na vrlikom podruju Modrii su zabiljeeni u zemljiniku iz 1710.
godine, kad je upisana 18-lana obitelj Nikole Modria pokojnog Petra (pet
odraslih mukaraca, tri ene, troje muke i sedmero enske djece).
181
384
385
386
Isto, str. 109.
Isto, str. 116.
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj
181
Obitelj istog Nikole Modria, ali s petero ukuana manje, zabiljeena

je i u popisu vjernika Splitske biskupije, koji je 1725. godine obavio biskup
Ivan Laghi. 387
MUALE
U osnovi prezimena je glagol muati, to znai premalo govoriti,
utjeti. Tvorba je uobiajena: mua + lo = Mualo. Inae, prezimena sa
zavretkom na -lo nisu rijetka u hrvatskom jeziku: Bubalo, Brekalo,
orkalo, Cebalo, ipalo, Tripalo, utalo, Nogalo, Kasalo, Vikalo itd.
Prezime Mualo je raireno u srednjoj Dalmaciji i u Primorju, a
Mualov na vukovarskom podruju.
Starina roda Mualo je Katel tafili, gdje je 1622. godine
zabiljeeno iskljuenje Jure Bariina iz Bratovtine Svetog Nofra, jer je
orujem ozlijedio imu Mualova. 388 Meu stanovnicima Katel tafilia
koji su nakon uguene pobune 24. listopada u Trogiru "s konopcem oko
vrata molili za milost" providura Marina Antonija Cavallija nalazio se i
Mijo Mualo. 389 Zapisan je i jedan tragian dogaaj za Muale. Kada su
1806. godine, nakon to su francuski vojnici uveli konje u crkvu u Katel
Stafrliu, tafrliki upnik don Mijo Ivaka i njegov sinovac Antun, te Ante
Mualo i Luka Melada napali mjesnu strau, ranili etiri francuska vojnika i
pobjegli u Zagoru, Francuzi uhiuju osam tafrliana, a dvojicu - Ignacija
Muala i Filipa Grnicu Vojni sud u Splitu je osudio na smrt. Bili su odmah
strijeljani u groblju u tafiliu.390
ini se da upravo u to vrijeme u Kosore pokraj Vrlike preseljava Ante
Mualo, ije je ime zabiljeeno u austrijskom zemljiniku iz 1830.
godine. 391
Danas na vrlikom podruju ivi pet obitelji s prezimenom Mualo.
387
V. Omai, Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea, Katela 2001., str. 205.
389
Isto, str. 411.
390
Isto, str. 620.
391
182
MUTII
Prezime je Muti rijetko u Hrvata. Danas u Vinaliu tri obitelji nose
ovo prezime. Na vrlikom se podruju pojavljuju poetkom 19. stoljea,
kada je njihovo prezime glasilo Mutovi (u izvorniku Muttovich), to je i
upisano u novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine. Glavari obitelji
Mutovia su dvojica Petara: jedan je sin Ivanov a drugi Petrov. 392
Nismo utvrdili odakle su doselili Mutii ili su moda nastali od nekog
drugog roda, to takoer nismo mogli dokazati.
Oba oblika prezimena i Mutovi i Muti imaju u osnovi hipokoristik
muto od imenica mutac, mutan, mutavac, koje znai "nijemi ovjek", a to
je u hrvatski jezik dolo od latinskog mutus preko talijanskog muto.
Zamolio sam i Borisa Mutia, portskog komentatora HTV, za
podatke o prezimenu Muti. Odgovorio je da su njegovi korijeni u okolici
Bosanskog Novog i da nita vie ne zna o Mutiima.
OKLOPII
S jezinog motrita prezime je nastalo od umanjenice oklopi,
izvedene od imenice oklop, to u ovome sluaju znai metalnu odjeu koja
titi od neprijateljskog oruja. Stoga je Oklopi i veoma staro prezime, a
njegovi su nositelji danas nastanjeni u srednjoj Dalmaciji, Podravini i
istonoj Slavoniji. Slino je i prezime Oklobdija (u Hrvatskoj danas 130
osoba, i to u Gospiu, na Banovini, u Primorju i u zapadnoj Slavoniji), koje
je nastalo od naziva zanimanja oklobdija, to znai obrtnik (kova) koji je
kovao oklope.
Prezime Oklobdija naveli smo i zbog injenice to su ga neko imali
i preci dananjih Oklopia na vrlikom podruju. Naime, u zemljiniku za
naselja Vrlika i Maovice iz 1710. godine ubiljeena je 7-lana obitelj Mije
Juria reenog (O)klopija (domain, supruga, etiri muka i jedno ensko
dijete). U izvorniku je upisan kao Mio Jurich detto Clop?ia.
Dakle,
Oklopije, preci dananjih Oklopia, nastali su od roda Juria, o ijem
392
393

183
ugledu svjedoi Pavao Juri sa svojom 27-lanom obitelji, upisanom 1.

srpnja 1692. godine kao kapetan (harambaa) postrojbe, nazvane njegovim
imenom. U tom popisu ubiljeene su, uz ostale, i sljedee obitelji: aua
Petra Tomia, alfira Jure Luia, Ostoje Markovia, Filip Vuletia, Jakova
Ilia, koje upuuju na doseljenje s duvanjskog podruja. 394
I 1725. godine u popisu vjernika Splitske biskupije biskup je Ivan
Laghi zabiljeio 3-lanu obitelj udovice Ljubice Oklopije. 395
U istom dokumentu na Maovicama je upisana obitelj Marka
Oklopia Ilijinog.
U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u naselju Vrlika
upisane su tri obitelji s prezimenom Oklopi; Nikolina, Ivanova i
Petrova. 396 U istom dokumentu na Maovicama je upisana obitelj Marka
Oklopia Ilijinog.
Mogua je starina ovog roda i livanjsko podruje, jer u popisu
bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskup fra Marijan Bogdanovi
1768. godine zabiljeio u Provu (neko Prhovo) pokraj Livna 9-lanu obitelj
Marka Oklapia (u izvorniku Marcus Oclap^ich).
Danas u Vrlici iva dvije obitelji i devet osoba s prezimenom
Oklopi.
PAII
Prezime je s jezinog motrita nastalo od hipokoristika Pajo osobnog
imena Pavao. Ovo se ime proirilo svijetom tovanjem Svetog Pavla
(izmeu 5. i 8. godine - 67. godine), jednog od apostola, roenog u
maloazijskom gradu Tarzu. Smatra se prauzorom kranskog misionarstva,
jer je prvi shvatio da se kranstvo mora odvojiti od roditeljskog idovstva;
napisao je 14 epistula (poslanica), a usmren je muenikom smru u Rimu
kao jedan od osnivaa kranstva kao crkve.
Od hipokoristika Pajo nastalo je nekoliko hrvatskih prezimena: Pai
(ibenik, Zagora, Banovina, Kordun), Paja (Sveti Ivan Zelina, Prigorje,
Zagorje), Pajagi (Kostajnica, Banovina), Pajali (Krk, Rijeka), Pajan (Novi
394 , .
. ,
Isto, svezani 19.
395
Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.
3stanovnitva
96
184
Marof, Zagorje, Posavina), Paji (Katela, Split), Pajek (Sveti Ivan Zelina,
Prigorje, Podravina, Zagorje), Pajevi (Baranja, Poega, Dubrovnik,
Rijeka), Paji (Vojni, Kordun, Pokuplje), Pajkanovi (upanja, Vinkovci),
Pajki (srednja Dalmacija, Istra), Pajkin (Zadar), Pajkovi (Pula, Istra,
istona Slavenija), Pajavi (Rijeka, Zadar, juna Dalmacija).
U Hrvatskoj se danas 1420 osoba preziva Pai, a meu njih spada i
jedina vrlika obitelj s ovim prezimenom (ne Paji). Meutim, i J. A. Soldo
mijea Paie i Pajie, jer piui o Splianinu don Anti Paiu njegovo
prezime pie kao Paji."97
ibenska grana Paia, kojima pripada i dananja vrlika obitelj s tim
prezimenom, javlja se, utvrdio je N. Kuzmani, godine 1548. godine, kada
je fra Ante Pai iz ibenika doveo u Split svoje srodnike i pridonio da
dobiju naslov majstora. Nakon stogodinje nazonosti ibenska grana Paia
izumire u Splitu, 398 ali oni to su ostali u ibeniku nastavljaju kontinuitet tog
roda do naih dana.
O splitskim pak Paiima prvi pisani spomen potjee iz 1475. godine,
kada se spominje Mare, ena Martina Orlia, a sestra Marka Paia, na kojeg
nailazimo i 1486. i 1498. godine. Udovica Marka Paia Cvita spominje se
1517. godine, a 1524. godine i njegova braa ime i Mihovil ...
Najistaknutiji meu splitskim Paiima je bio sveenik Ante Pai (J. A.
Soldo pie Paji-A. I.), koji je svrio studije na Urbanovu kolegiju u Rimu,
postigavi stupanj doktora filozofije i teologije. Pjesnik Jerolim Kavanjin
ubraja mudroljupca don Antona Paia meu znamenite Spliane. Za
kanonika je izabran 1713., a za prezbitera 1715. godine, a umnvje 1716. u
dobi od 33 godine i pokopan je u katedralnoj crkvi Svetog Duje.
Spekulacije o navodnom pravoslavno-srpskom podrijetlu Paia
odnosno Pajia rezultat su injenice da je ovo prezime nose i pripadnici
pravoslavne vjeroispovijesti, to nije nita neobino kad je rije i o nekim
drugim prezimenima.
397
N. Kuzmani, feljton Slobodne Dalmacije "Split u zemljiniku 1835. godine" (2002.
godina), nastavak 54.
399
Isto, nastavak 54.
398
185
PANDE
Prezime je nastalo od imenice panda, kako se zove otar, zavinut
ronati nokat u mnogih ptica, ali i u nekih sisavaca. P. Skok pandu i akiju
smatra sinonimnima s rijeju kanda, koja je, tvrdi on, balkanski turcizam iz
terminologije alata (turski ganga od kan<?a; bugarski kanda, sinonim engel;
cincarski cange, novogrki kavtza i gantza). 400
U skupinu hrvatskih prezimena ovog jezinog postanja spada ju, uz
Pandu (Podosoje pokraj Vrlike, Suha pokraj Sinja, Suknovci pokraj
Knina, Drni, Vinkovci, istona Slavonija) jo i: Pandi (sjeverna
Dalmacija, Zagora, Slavonija), Pana (Biograd, Vinkovci, sjeverna
Dalmacija), Pani (Poega, Vinkovci), Pani (Makarska, Vrginmost,
srednja Dalmacija, Istra).
Pande su starinom iz Goranaca, sela povie Mostara, i nisu istog
krvnog podrijetla kao Pandii, koji su nastali od roda Glavaa iz Drinovaca
pokraj Gruda, u Hercegovini, a nakon osloboenja od Turaka naselili su se i
u Imotsku krajinu (Podbablje i Slivno).
Ponekad su Pande zabiljeene kao Karapande odnosno
Karapandii (crne pande). Ne treba zbunjivati to su Pande u popisu
bosanskohercegovakih Hrvata katolika upisani u Gorancima (7-lana
obitelj Marka Pande), a u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz
1768. godine u Rakoj Gori (Grgo Pandi-4 lana, Vidan-6 i Mijo-8), jer
Pandine kue nalaze se izmeu Goranaca i Rake Gore.
Prvi poznati Panda, koji se sluio duim oblikom prezimena, bio je
poznati franjevac fra Petar Karapanda, roen 1689. ili 1690. godine na
starini svog roda, u Gorancima. Kad je ujesen 1694. godine fra Frano
Marinovi doveo 736 obitelji s podruja upe Brotnjo (danas prostor
hercegovake opine itluk) i smjestio ih u Potravlje, u zaselak Satri, Grab
i Mu, meu njima je bio i petogodinji Petar, budui franjevac, kojeg se
roditelji nastanjuju u Potravlju. Tada su se o doseljenicima u Potravlju
brinuli fratri iz samostana ivogoe na Makarskom primorju, pa upnik
darovitog djeaka upuuje u ivogoe, gdje 24. travnja 1706. godine oblai
fratarski habit. kolovao se (teologija i filozofija, prema tadanjem obiaju
Franjevake provincije Bosne Srebrene, u Italiji ili moda u Maarskoj).
Kad je franjevako provincijalno uilite u Budimu 1723. godine postalo
"studium generale prvog stupnja," tada general franjevakih redova fra
Franciscus ab Alta Mura za profesora logike i filozofije imenuje 33400
A. Crnica, Naa Gospa od zdravlja i njezina slava, ibenik 1931., str. 383. i 384.
186
godinjeg fra Petra Karapandia. Kao profesor slubovao je u Budimu

deset godina, kad doivljava i veliko priznanje, jer ga austrijska carica
Marija Tereza odabire za osobnog kapelana. Kad se fra Petar vraao u
Dalmaciju, mona vladarica mu je darovala veliku knjinicu i mnogo
sakralnih uporabnih predmeta i umjetnikih slika, to 1806. godine Francuzi
veim dijelom rasprodali na javnoj drabi u Makarskoj.
Nakon smrti provincijala fra imuna Tomaevia fra Petar je 11.
sijenja 1729. godine izabran na tu dunost, a 4. oujka 1734. godine
upuuje pismo u Veneciju u kojem se izjanjava protiv podjele Franjevake
provincije Bosne Srebrene, to mu nije uslieno, pa je on ak izabran za
kustoda nove franjevake provincije, koja danas nosi ime Presvetog
Otkupitelja. Istodobno je 19. lipnja 1735. godine izabran za elnika
splitskog franjevakog hospicija (konaite, svratite za putnike) i tu je
dunost obavljao do 3. lipnja 1736. godine, kad je hospicij dobio status
samostana. Upravo tada je postavljen za lektora moralne teologije u Splitu,
da bi 22. srpnja 1742. godine izabran za provincijala, a 1745. postao je
ponovo kustod Provincije i uitelj franjevakih novaka. Godine 1751.
prelazi u samostan u ivogou, gdje je i umro 16. veljae 1765. godine. U
tom je samostanu sauvan i rukopis njegove logike na ukupno 513 stranica.
Svi ovi podaci preuzeti su iz knjige fra Ante Crnice "Gospa od zdravlja i
njezina slava", objelodanjene 1931. godine u ibeniku, a ovako smo ih
opseno naveli da bismo barem donekle doarali ozraje i duh vremena, kad
su franjevci svojim ivotom, znanjem i molitvom spaavali opstanak
hrvatstva na prostorima Hercegovine i Dalmacije.
Dakle, ne treba dvojiti da su dananje Pande potomci hercegovakih
doseljenika (1694) sa starinom u Gorancima. Dodue, Pande u tim
vremenima susreemo i na jo jednom dijelu hrvatskih povijesnih prostora,
na livanjskom podruju. Naime, harambaa Petar oli (spominje se u
jednom dokumentu od 29. srpnja 1691. godine) doseljava krajem 17.
stoljea katolike obitelji i smjeta ih u Brtanovo, Mu, Sutinu (Neori).
On je dobio 40 kanapa zemlje u Sutini, a u Brtanovu je obnovio kulu
Aleia i oko nje naselio olie. 401 Nije pouzdano utvreno odakle je
doselio, a J. A. Soldo smatra da su olii stigli iz Podhuma pokraj Livna, te
da su ranije zvali Panda. Soldinu tvrdnju potvruje i popis
bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 1741/42. godine, u kojem je
biskup fra Pavo Dragievi u selu Miima, u susjedstvu Podhuma, zabiljeio
11-lanu obitelj Grge Pande (u originala Gregorius Pangia). Ovo potvruje
i M. Petri, koji navodi i predaju: "jedan se zaklinja-soli mi-pa su ga
401
187
prozvali Soli." 402 Inae, livanjski Solii nisu postali olii, kao njihovi
prezimenjaci, doseljenici u Sutini, ve danas s prezimenom Soli ive u
trima selima: Vreralama, Podgradini i Podhumu.
U zemljiniku iz 1709. godine u banderiji Buljan iz Zelova i Satria
vodi se i 7-lana obitelj alfira Ivana Karapande, koji ima zemlje u Zelovu,
a ivi u Potravlju. 403
Na vrlikom podruju Pande su zabiljeene u zemljiniku za mjesto
Vrlika i Maovice 1710. godine, kad je upisana 12-lana obitelj Mijata
Pania (Pandia) pokojnog Ivana (dva odrasla mukarca i toliko ena, te
po etvero muke i enske djece) 4 0 4
Laghi ubiljeio 6-lanu obitelj Luke Pania (Pandia) 4 0 5 I u jednom i
drugom sluaju prezime se vjerojatno izgovaralo kao Pand, ali tadanja
ortografija hrvatskog jezika doputa i itanje Pani.
A. J. Soldo na temelju spisa sinjskog biljenika Ivana Suria iznosi
zanimljive podatke o Ivanu Karapandi. "Godine 1788. utvreno je...da je
prije 50 godina (oko 1738. godine) stigao Ante Patar iz Gizdavca u Satri
ivjeti u kui Ivana Karapande. On ga je prihvatio kao sina. Patar se i
oenio Ivanovom kerkom Anom i imao sinove Ivana, Petra, Lazu i ki
Matiju. Braa i sestra ivjeli su s majkom. Najstariji sin Ivan oenio se tako
da ih je u obitelji bilo osmero. Ante se uz pomo djece posvetio obraivanju
zemalja. Kad je on umro, obitelj je obraivala 12 kanapa zemalja, poboljala
na njima rad, podigla kue i pojatu. To su posvjedoili harambaa Grgur
Buljan pok. Frane i podnarednik Ivan Buljan iz Bitelia, i to radi parnice s
Antom Radonjiem i Lukom Midenjakom zbog nekih zemalja, pa su iste
godine izabrali prokuratora Giovannija Batistu Medinija u Mlecima da vodi
parnicu." 406
Pande danas ive i u Radoiu, gdje je u austrijskom zemljiniku iz
1835. godine zabiljeena obitelj Boe Pande. 407 Stanovnici istone
Slavonije s prezimenom Panda doseljenici su s vrlikog podruja i iz
Radoia.
402

A. J. Soldo, nav. dj str. 83.
406
A. J. Soldo, nav. dj. (knjiga II, 1997), str. 34.
407
403
188
PERKOVII
U osnovi je prezimena osobno ime Perko, koje je izvedeno od
biblijskog imena Petar, to na grkom jeziku (petros) znai stijena.
Danas u Hrvatskoj ivi 6670 osoba s prezimenom Perkovi, a raireni
su naroito u Dalmaciji, Lici, Istri i Slavoniji. Navodimo jo neka prezimena
nastala od iste osnove: Perkec (Virovitica), Perketa (ibenik), Perki(120
osoba, Rab, Hrvatsko primorje), Perko (510 osoba, Meimurje, Sveti Ivan
Zelina, Slavonija), Perkov (560 osoba, ibenik, srednja Dalmacija),
Perkovac (Podravska Slatina), Perkui (560 osoba, Imotski, Sinj, srednja
Dalmacija).
Svi Perkovii nisu istih korijena. Meutim, dalmatinsko-hercegovaka
grana, kojoj pripadaju i Perkovii vrlikog podruja, nastanjeni u
Koljanima, istog su krvnog podrijetla. "Perkovii iz Sinja znaju da su
porijeklom s Livanjskog polja," 408 a nositelji ovog prezimena nastanjeni u
livanjskim selima Lipi, Gornjim Dranlijama, Smranima, Grborezima,
Bilopolju, Podhumu i Livnu sauvali su predaju da im je starina u Mijakovu
Polju, selu u opini Tomislavgrad a u upi Vinici. Mijakovo Polje smatraju
starinom svog roda i duvanjski Perkovii, koji svoje domove danas imaju u
Mijakovu Polju, Prisoju, Tomislavgradu, Kovaima, Joanici, Letki,
Blauju, ujici, Grabovici i Koritima. I imotski Perkovii, koji danas ive
samo u Aranu, takoer Mijakovo Polje smatraju starinom svoga roda.
Prvi pisani spomeni o Perkoviima su iz matinih knjiga u Luci na
Dugom otoku 1510. godine, a 1511. u Tkonu na otoku Pamanu, i to u oba
mjesta kao o doseljenicima iz Bosne. 409 Dakako, podruje doseljenja je
upravo Mijakovo Polje.
Na javnoj drabi 15. veljae 1663. godine Frane Perkovi iz Kliskog
Varoa prodao je roba Milivoja Draia, momka od 26 godina, koji je
pobjegao od Turaka, ali gaje u Prologu (selo na livanjskoj strani Dinare-A.
I.) zasunjio Perkovi "sa svojim drugovima."410
Perkovii su na Klisu zabiljeeni 1648. godine kao doseljenici, kojima
je dodijeljena zemlja. 411 Sudei prema prezimenima njihovih susjeda408
V. Cvitanovi, Bonjaci i Hercegovci - doseljenici na podruja Zadarske nadbiskupije
od 15. stoljea do danas, str. 5. (rukopis u arhivu Zemaljskog muzeja Sarajevo-Etnografski
odjel)
410
S. Liste, Klis: povijest, toponimi, govor, Klis 1998., str. 124.
411
Isto, str. 45.
409
189
doseljenika (urkovi, aleti, Vukovi, Mihaljevi, Kovai) i kliski su

Perkovii podrijetlom iz Mijakova Polja, tada naselja stare upe Livno.
U jednom spisu iz 1687. godine popisano je svih 66 robova na Klisu:
u vlasnitvu su harambae Listea 4 roba, imun je Perkovi imao 5, a
najvie Klianin Nazlija sedam." 412
Perkovii doseljavaju i u Ugljane, selo na granici Cetinske i Imotske
krajine: 26. svibnja 1698. godine opi je providur A. Mocenigo potvrdio 50
kanapa zemlje Pavlu Perkoviu pok. Lovre i Pavlu Landeki pok. Mije u
Ugljanima, to su ih obraivali i pod osmanlijskom vlau, dakle prije 1687.
godine. 413
U zemljiniku iz 1709. godine Perkovii su zabiljeeni kao posjednici
zemljita u Turjacima pokraj Sinja (7-lana obitelj Pavla Perkovia)414, u
Zelovu Mate Perkovi , a u Ugljanima je prebivala obitelj Perkovi re.
Radanovi.416
U popisu vjernika Splitske biskupije 1735. godine u Blatu na Cetini je
zabiljeena 9-lana obitelj Grge Perkovia.417
U Turjacima su 14. svibnja 1735. godine Ivan Perkovi i Juria
Kukavica (kupreko prezime) dobili zemlje koje je prije mjesec dana ostavio
povratnik u Bosnu Ivan Tomas (duvanjsko prezime). 1 8 Ovo navodimo kao
jo jedan dokaz o vezi Perkovia s june strane Dinare s njihovim
korijenima s bosanske strane te planine, razdjelnice izmeu Bosne i
Dalmacije.
Perkovii su u Koljane stigli na prijelazu 18. u 19. stoljee.
412
Isto, str. 124.

Isto, str. 114.
415
Isto, str. 83.
416
Isti autor, knjiga II., Sinj 1997., str. 30.
Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967; Benedikta Zeli-Buan, Popis
418
A. J. Soldo, nav. dj., knjiga II., str. 79.
413
190
PLAZONII
U osnovi prezimena je glagol plaziti, to znai polako se pomicati po
povrini dotiui ju cijelim tijelom, puziti; ujedno znai neto pomicati
prema vani, izbacivati, plaziti jezik.
U Hrvatskoj danas ivi 410 osoba s prezimenom Plazoni, a najvie ih
je u Cetinskoj krajini i srednjoj Dalmaciji. U Hrvata je jo est prezimena
koji u osnovi sadre glagol plaziti: Plazania je u Hrvatskoj 160, a ive u
Slavoniji i Sesvetama; prezime Plazek zastupljeno je u urevcu i
Bjelovaru; od ukupno 820 Plazibata u Hrvatskoj najvie ih ivi u Splitu,
Solinu, Sinju i istonoj Slavoniji; Plazine su skoncentrirane u Zadru i
Benkovcu; Plazinii su najzastupljeniji u Rijeci i Dugom Selu; najvei dio
od 120 Plazonja u Hrvatskoj ive na drnikom podruju, u srednjoj
Dalmaciji i istonoj Slavoniji.
Plazonii su veoma stari hrvatski rod sa starinom u Divojeviima, selu
muko-leevakog podruja. Prvi spomen o njima je onaj od 10. svibnja
1579. godine, kada se meu elnicima pet sela tadanje Trogirske zagore,
koji preko trogirskog arhiakona Rottonda mole nadvojvodu Karla
tajerskog da ih primi meu podanike ugarsko-hrvatskog kralja, nalaze se i
dvojica Plazonia iz Divojevia: tipan i Juraj. 419 U zemljiniku iz 1711.
godine u Divojeviima su zabiljeene etiri obitelji ovoga roda, dodue s
neznatno modificiranim prezimenom-Plazani: Ivan, Ilija, Vid i imun;
godine 1835. u tom selu je est Plazonia kua: dvojice imuna, Tomina,
Antina, Ilijina i Martinova; prvi popis stanovnika iza H svjetskog rata
(1948) nije zabiljeio Plazonie u Divojeviima 4 2 0
Plazonii se javljaju u Vrlici u zemljiniku iz 1710. godine, kada je u
banderiji harambaa tipana Biukovia zabiljeena 18-lana obitelj tipana
Plazonia pokojnog Marka (etiri odrasla mukarca, pet odraslih ena,
estero muke i troje enske djece). 421
Plazonii u Vrlici, dodue s neznatno izmijenjenim prezimenomPlazonji, zabiljeeni su i 1725. godine, kad je biskup Ivan Laghi u popis
vjernika Splitske biskupije uvrstio etiri obitelji s tim prezimenom: 10-lana
obitelj Ante Plazonjia, 6-lano kuanstvo tipana Plazonjia i dvije 4-lane
419
420
421
Vartal, asopis za kulturu Trogir, godina X., broj 1-2/2001., str. 91.
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj
191
obitelji Marka i Nikole Plazonia 422 . Godine 1725. Plazonii imaju najvie
obitelji u Vrlici-etiri, a sa 24 osobe drugi su po brojnosti rod, jer su s 30
lanova od njih jedino brojniji Vujanii. Zanimljivo je spomenuti da su
Vujanii posve nestali s vrlikog podruja. Dakle, isto im se dogodilo to i
Plazoniima u Divojeviima.
I u novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine Plazonii spadaju
meu najbrojnije rodove na vrlikom podruju: u Garjaku je zabiljeeno 6
obitelji s prezimenom Plazoni: Petra Cvitanovog, Ivana Nikolinog, Petra
Lukinog, te trojice sinova Franje Plazonia - Luke, Martina i Josipa. U
naselju Vrlika 1830. godine obitava obitelj Pavla Plazonia.423
Sluaj s Plazoniima u Gornjem Postinju, takoer na mukoleevakom podruju, neto je drukiji. Godine 1711. u zemljiniku je
zabiljeena obitelj Augustina Plazonia, dok je 1835. godine u Gornjem
Postinju upisana obitelj tipana Plazibata; godine 1948. tu ivi takoer
jedna obitelj s prezimenom Plazibat 4 2 4 Oigledno je rije o promjeni
prezimena u njemu slino, to u tim vremenima nije rijetkost.
Dakle, Plazonii su na vrliko podruje stigli iz Divojevia, a predaja,
o kojoj informira 60-godinji Drago Plazoni iz Vrlike o bosanskim
korijenima ovog roda (Kreevo), nema uporita u dostupnim povijesnim
izvorima i ispravama. O njima nema spomena u znamenitim popisima
bosanskohercegovakih Hrvata katolika u 18. stoljeu, pa se o njihovu
eventualnom doseljenju iz Kreeva, ali u Divojevie, moe govoriti samo u
drugoj polovici 16. stoljea.
Mnogo su vjerojatnije tvrdnje o suprotnim migracijskim kretanjima:
dananji Plazonii u elebiu i Donjim Rujanima pokraj Livna rekli su
1961. godine M. Petriu da su "doselili od Vrlike", a njihova nazonost u ta
dva naselja na Livanjskom polju potvrena je pisanim spomenima iz 1814.
godine 4 2
Na tragu ove tvrdnje je i jedan spomen o Plazoniima iz 18. stoljea:
godine 1789. spominje se Frane Plazoni, kaplar u kompaniji kapetana
Vlastelinovia de Crovati a cavallo u vezi sa sporom oko trageta (skele),
kojim su prevoeni putnici preko Cetine pokraj Hana, to je bio i granini
prijelaz izmeu mletake Dalmacije i turske Bosne. 426
422
423
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 414-Garjak i broj 456-Vrlika
424
M. Matas, nav. dj., str. 200.
426
192
Plazonii u 19. stoljeu pripadaju najuglednijim vrlikim graanskim

obiteljima. Jedan od pripadnika tog roda Ivan Plazoni, vlasnik krme,
postaje i prvi predsjednik Hrvatske itaonice, utemeljene u Vrlici 1894.
godine. Bio je i opinski vijenik.
RADNICI
U osnovi prezimena je imenica rad odnosno od nje izvedeno osobno
ime Rade ili Radin. Prezime je neko glasilo Radini, a onda je prvo "i"
ispalo analogijom prema posvojnom pridjevi radni, koji je ranije glasio
rad(i)ni.
Starina goda Radnia je Dalmatinska zagora, gdje su i danas veoma
brojni: Mu Donji, Kosore (Vrlika), Otok (Sinj), Sitno (Muka krajina),
Rupe (ibenik).
Prvi spomen ovog roda zahvaljujemo franjevcu fra Bonaventuri
Biloglavu (Albus Caput), koji je od 1679. do 1686. godine obnaao slubu
upnika stare upe Zmin, to je danas tzv. gornja Zagora (Sutina, Dicmo,
Mu, Ogorje). Naime, njegovo je upnikovanje u uvjetima osmanlijske
strahovlade bilo stalno putovanje do ratrkanih vjernika i s vjernicima da bi
se zadovoljile njihove duhovne i ine potrebe, pa je on sa sobom nosio i
matine knjige i u njih upisivao sve relevantne podatke o vjernicima. Tada
je u Muu Donjem zabiljeio i prezime Radni, a knjiga je pisana latinskim
jezikom i uva se u Historijskom arhivu u Zadru pod inventarskim brojem
1594. 427
U to vrijeme (1684. godine) u upi Drni je zabiljeen Grgur Radni,
kavalir, koji se bori protiv Turaka pod zastavom Mije Stipevia Peraice
(Peraice ili Perajice su iz vrljeva, danas opina Unei).Ve 1721. godine
in pukovnika ima i njegov sin Ivan. Godine 1756. Antun je Radni
porunik u eti hrvatskih konjanika pod zapovjednitvom Zadranina imuna
Begne (Benje): 1718. godine spominje se kao "capitano tenente", a iste je
godine kao zastavnik zabiljeen Mate Radni, koji u to vrijeme ima i naslov
conte, to znai daje obitelj Radni za velike zasluge dobila plemiki status.
Iz godine 1760. ostao je spomen i o pukovniku Frani Radniu. 428 Najkrae u
upi Drni je u 18. stoljeu ivjelo desetak obitelji s prezimenom Radni.
427
428

Visovaki zbornik, Visovac 1997., str. 441. i 442.
193
I fra Andrija Kai Mioi je u pjesmi "Drniki i zagorski vitezovi"

opjevao pothvate pripadnika Radnia roda u Kandijskom (1645 - 1669) i
Morejskom ratu (1683 -1699):
"Ej, Drniu, gnizdo sokolovo,
na Krajini krilo principovo,
u tebi se ljuti zmaje rodi
po imenu Radnicu Grgote.
U Zagoiju ljute zmije kau,
dva Radnia od sela Sitnoga,
koji Turkom rane zadadoe
i njihove glave odsicae.
Jednom Mijo lipo ime bie,
Armanda se pridivkom zovie:
on isie pod Glamoem Turke
ter junake okrvavi ruke.
Drugi bie Jure Barjaktare:
to svidoe sve delije stare,
viteki je Jure vojevao,
svitlu sablju krvce napojio." 429
Radnii su kao i na bojnom polju uspjeni i u obavljanju sveenikih
dunosti. Fra Mijo Radni, kustod i generalni vizitator Franjevake
provincije Bosne Srebrene, 3. svibnja 1684. godine iz samostana u
Makarskoj pie prvo pismo u Rim. Od njegovih pisama najpoznatije je ono
iz 1686. godine, u kojem opisuje oajno stanje u Bosni i Hercegovini i dijelu
Dalmacije pod osmanlijskom vlau, a to je posljedica krvavih mletakoturskih ratova u 17. stoljeu: "ivotarimo samo na asove, drei smrt u
ustih, te sakrivamo se danju i nou po piljah i po umah i sa svim tim
neima (Franjevaka provincija Bosna Srebrena-A. I.) ni jednog od tolikih
svojih milih daje utjei." 430
Inae, fra Mijo (Mihajlo) Radni rodio se 1636. godine u Kaloi, a
umro je u Budimu 1709. godine. Bio je najprije kapelan u Biogradu, tajnik
Franjevake provincije Bosne Srebrene, generalni lektor i kustod te
provincije (1685-1690), zatim gvardijan franjevakog samostana u Budimu.
Godine 1683. car gaje Leopold imenovao dvorskim teologom-savjetnikom.
Bio je veoma uen, a objelodanio je dva djela (Razmiljanja pribogom i ona
429
430
A. Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskog, Split 1983., str. 331-334.
M. Batini, Djelovanje franjevaca, Zagreb 1881-1887. (tri knjige), str. 163.
194
od ljubavi Boji, Rim 1683. godine i Pogardjenje i izpraznosti od svjeta,

Rim 1833. g) 4 3 1
Njegov prezimenjak fra Franjo Radni iz Brotnja (danas prostor
hercegovake opine itluk) pomae 1693. godine harambai Ivanu
Mamiu iz Mamia pokraj irokog Briga u organiziranju preseljenja
katolikih obitelji s turskog na podruje Mletake Republike, zato su
obojica od venecijanskih vlasti dobila mjesenu plau od po 10 dukata. 432 U
mrtvarima Franjevake provincije Presvetog Otkupitelja sa sjeditem u
Splitu nali smo imena pet Radnia franjevaca: fra Bonaventura Radni iz
Slavonije (umro 1763.), fra Grgur Radni iz Drnia (+ 1768), fra Mate
Radni (+1952), fra Jure Radni Skelin iz Sitnog pokraj Perkovia (+1784) i
fra Vladislav Radni iz Sitnog pokraj Perkovia (+1918). 433
Godine 1693. je zabiljeeno daje 100 kanapa zemlje u Zelovu pokraj
Sinja prije doseljenja katolika iz Hercegovine pripadalo Grguru i tipanu
Radniu, Ivanu Batiniu i Grguru Boiu. 434 1 0. rujna 1697. godine datirana
je pismena zabrana opeg providura A. Moceniga Mati Radniu, Iliji
Bakoviu, tipanu Novakoviu i Jerku Delijiu (Deliu) da ne ometaju u
raspolaganju zemljama koje su kao doseljenici dobili od venecijanskih
vlasti. 435
Ove smo primjere naveli da bismo zakljuili da Radnie ne treba
traiti meu doseljenicima ve meu starosjediocima na gotovo cijelom
podruju Dalmatinske zagore.
Na vrliko podruje Radnii stiu iza 1725. godine, jer tada nisu
zabiljeeni u popisu vjernika Splitske biskupije. Godine 1733. Ivan je
Radni s naslovom vrlikog serdara skupa sa sinjskim serdarom
Vukoviem i harambaom Jadrijeviem sudionik u utvrivanju granica
izmeu sela Maljkova i Otiia. 436 Istog Ivana Radnia izvori spominju jo i
ranije 1717. godine kao zapovjednika hrvatskih vojnika koji su sudjelovali u
sklopu napada mletakog konjanitva na elu s kolonelom dragonom
Maasom na turske posjede u Livanjskom polju 4 3 7
431
Zbornik "Znameniti i zasluni Hrvati od 925. do 1925. godine", Zagreb 1925., str. 224.
433
Zbornik Kai, Split 1985. godina XVII; J. A. Soldo, Djelovanje franjevaca Provincije
Presvetog Otkupitelja kroz 250 godina, str. 340.
434
J. A. Soldo, nav. dj., str. 82.
435
Isto, str. 82.
436
437
Isto, str. 210.
432
195
Radnici su na vrlikom podruju zabiljeeni u austrijskom zemljiniku

iz 1830. godine, kada su u Kosorima stalno boravile tri obitelji s
438
prezimenom Radni: Antina, Petrova i Mijina.
REBII
Stanovnici Buhova pokraj irokog Briga najstariju atrnju u selu
nazivaju Rebusa. Taj se vodoopskrbni objekt nalazi usred sela, a oko njega
na sve etiri strane nema vie ni ruevina nastambi roda Rebia, jer se tu,
nakon to su izbjegli i raselili se nije nikad vie nita gradilo. Buhovani
tvrde da su Rebua i prostori oko nje dugo ekali svoje nekadanje vlasnike
Rebie da se vrate iz izbjeglitva, jer su "za turskog vakta pobigli u
Dalmaciju." Prola su vie od tri stoljea kako se Rebii ne vraaju na
pradjedovska ognjita, jer su navikli na neka nova u zemlji hrvatskoj.
Uz Rebie, koji su starinom iz Buhova, vezana je jedna od
najzanimljivijih legendi na hercegovako-dalmatinskim prostorima, koje zla
vremena i tui gospodari razdijelie i dravnom granicom. enio se momak
u Rebia, pamti legenda, a po turskim obiajima dolazak na svadbu najavio i
aga Hamzi, po kojem e Buhovu susjedno selo dobiti ime. Najavio je turski
silnik da e ba s Rebia nevjestom iskoristiti "pravo, prve brane noi".
Ponosni Rebii doekaju obijesnog Turina u najtjenjem klancu u predjelu
Zelenikovac, na sredokrai puta izmeu Hamzia i njihova Buhova.
Puano zrno iz zasjede pogodi agu tako to mu je na prsima "pender
napravilo, pa mu se vide digerice i crne i bile", a to mjesto gdje se proli
"pasja krv" naroda prozva Krvavom gomilom. Naime, u spomen na taj
junaki in buhovskih Rebia po nepisanom pravilu svaki je putnik i
prolaznik duan barem jedan kamen baciti na mjesto Hamzieve pogibije. I
kad je nestalo kamenja oko Krvave gomile, onda se spontano donosilo s
onih mjesta gdje ga je bilo, a takvih je mjesta previe u kamenitoj
Hercegovini. S vremenom je Krvava gomila pretvorena u omanje kameno
brdo. ak su dva puta, kad se izmeu Buhova i Hamzia gradio
makadamski put i kasnije asfaltna cesta, tui gospodari kamenje samljeli i
ugradili u prometnice. Meutim, to znamenje otpora malih ljudi iz naroda
po trei put, a tada i Bog pomae, raste na istom mjestu. Mogu svjedoiti
kako oni, koji Krvavu gomilu smatraju svojom svetinjom, donose kamenje
438
196
izdaleka, zaustavljaju automobile i s oiglednim zadovoljstvom daju vlastiti

doprinos rastu spomenika jednom junakom vremenu.
Kad se taj in zbio, teko je utvrditi, ali moglo je to biti i sredinom za
Hrvate krvavog 17. stoljea, ali i kasnije. Naime, godine 1684. makarski
biskup fra Marijan Linji potpisao je doputenje da se Ante Rebi zbog
poodmaklih godina moe zarediti za sveenika pred drugim biskupom. 439
ECako se u to vrijeme reenje obavljalo oko 25. godine budueg sveenika i
ako redeniku Rebiu dodamo poodmakle godine, onda je on mogao biti
roen oko 1650. godine. To pak znai da su Rebii svoji na svome u Buhovu
najkasnije sredinom 17. stoljea.
Predaja pamti daje ona Rebia obitelj stoje obranila ast i obraz svoje
nevjeste, pod okriljem noi pobjegla, prela tursku i mletaku granicu i novo
boravite nala u Imotskoj krajini, u Vinjanima. Prvi pisani spomen o
Rebiima u tom prebivalitu datiran je godine 1725.,iako su mogli doi i
podosta ranije. Naime, tada su venecijanske vlasti doseljenim Hercegovcima
dijelile zemlje koje su donedavno, do osloboenja Imotske krajine od
Turaka, uivali oni koji su se u molitvama preporuivali Alahu. Tada je Ivan
Rebi sa est lanova obitelji dobio u Memedoviima (zaselak u Vinjanima,
nazvan po dotadanjim gospodarima-A. I.) kuu i 12 kanape zemlje; 17lanoj obitelji Karla Rebia dodijeljena je kua takoer u Memedoviima i
33 kanape zemlja; Ilija Rebi s tri lana obitelji dobio je "kuu pokraj
Tolia" i 6 kanapa zemlje. 440 O Karlu je Rebiu ostao spomen iz 1726.
godine kada je paljenjem vapnare pripravio vapno za gradnju crkve Svetog
Frane u Imotskom 4 4 1
Iste te godine u popisu vjernika Splitske biskupije (1725. godine) u
Vrlici se prvi put javlja prezime Rebi. Upisan je Jakov Rebi, koji nema
obitelj. 442 Je li to upravo onaj koji je ubio Turina i podobro se odmakao od
mjesta dogaaja i oekivane osmanlijske osvete?
Dakako, dio je Rebia ostao na svojoj hercegovakoj starini u
Buhovu, gdje je biskup fra Pavo Dragievi u sklopu popisa
bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine zabiljeio 11-lanu
obitelj Marka Rebia i domainstvo Petra Rebia s 8 lanova. U popisu pak
biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine u Buhovu su popisane
dvije Rebia kua: Martinova s 10 i Grgina sa 6 lanova.
439
K. Jurii, Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske

vladavine, Zagreb 1972. godine, str. 52.
440
441
Isto, str. 309.
442
Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967, B. Zeli-Buan, Popis
197
Rebii polako ali sigurno naputaju svoju starinu, sele i iz svog novog
boravita u Imotskoj krajini. Tako je primjerice u upi Velika (danas
podruje Dervente) 1782. godine u maticama upisana obitelj Andrije Rebia
i njegove supruge Marije roene Petrievi iz Proloca pokraj Imotskog.
Kasnije e se Rebii proiriti i u selo Fou, takoer na derventskom
podruju. 443
Iz Buhova Rebii sele i u Krivodol pokraj Krueva (danas podruje
opine Mostar), gdje je 1770. stigao Jakov Rebi, koji se eni s Anicom
roenom Spuevi-Oranovi. Dvojica njihovih sinova Mijo (1775) i Ivan
(1775) zajedno sa svojim obiteljima umiru u vrijeme epidemije kuge 1815.
godine, a Mijo je pokopan u ogradi zvanoj Bovkua (naravno nazvanoj
prema Buhovu), gdje mu se i danas nalazi grob. 444
Oko 1800. godine u maticama se poinje biljeiti i njihov obiteljski
nadimak Buhovac, u spomen na mjesto Rebia starine. Oko 1920. godine
ova grana Rebia konano i posve zamjenjuje staro novim prezimenom
Buhovac.
Legenda Rebie prati i nakon doseljenja jedne njihove grane u Vrliku,
s napomenom da nije utvreno jesu li tu doselili preko Vinjana ili izravno iz
Buhova, iako se ova druga mogunost ini vjerojatnijom. Bilo kako bilo
legenda pamti da je Turin udnovata imena Suli-Muli tiranizirao svoje
kmetove, pa su ga slijepi "did Rebi uz pomo unuka Jakelia" ubili, a od
tada ta dva vrlika roda slave taj dogaaj kao obiteljski blagdan, i to u
etvrtak uoi poklada, kada pripremaju slavlje s bogatim rukom za
prijatelje i goste. 445 ini se da je legendarni Suli-Muli "sastavljen" od dvije
povijesno utvrene osobe Muharema i Saliha hode Bukariia, ije je
imanje nakon istjerivanja Turaka iz Vrlike pripalo doseljeniku iz Meara u
Kotarima Mati Grabovcu, ocu mnogo poznatijeg fra Filipa Grabovca.
Meutim, i ova legenda sadri Turinovo pravo prve brane noi,
vezano uz Jakelie, o emu je opirnije zapisano u odjeljku ove knjige o
Jakeliima. Dodue, ima miljenja da je legenda o Suli i Muli samo vrlika
aktualizacija dogaanja u vezi s ubojstvom bega Hamzia u Hercegovini.
to se pak tie nastanka prezimena Rebi s jezinog gledita, u
velikom Akademijinom rjeniku moe se proitati da je Rebo nadimak za
ovjeka, prenesen sa ivotinje bez repa. Za bezrepu ivotinju u Hercegovini
rabe se leksemi: kusalj, kuso, kusonja. Nadimak "Rebo i zoonim reba
443
Monografija upe Plehan, Plehan 1987., str. 112.

N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Mostar 1999., str.,
154.
445
Zbornik Kai, Split 1983., godina XV., str. 65.
444
198
motivirani su suptrapnim leksemima (albanski rebba = ovca i to ovca s

parocima).U svakom sluaju Rebiima se neprestano potvruje borbenost
kao jedna od osobina...
REJE
S jezinog motrita ovo je prezime nastalo od osobnog imena Relja, a
koje je neko glasilo Hrelja ili Krelja, to se ponegdje pretvorilo i u
prezimena: Hrelja (470 osoba u Hrvatskoj, Istra), Hreljac (Crkvenica,
Rijeka), Hreljak (Istra), Hreljanovi (Rijeka, Sisak), Krelja (Pula). Inae i
Hrelja i Krelja nastali su od starijih oblika imenice "krilo": u Vodicama
pokraj ibenika u 17. stoljeu zabiljeeno je "krelo", a u Brusju na Hvaru
"hrelo". Dakako, i istaknuti narodni junak u epskoj pjesmi ne zove se
sluajno Relja Krilatica ili Krilati Relja.
Da bismo pratili proces jezinih mijena od Relje preko Reljia
(Reljanovia) odnosno Reia do Reja, pomoi emo se znamenitim
biskupskim popisima bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 18.
stoljea, i to na livanjskom podruju. Godine 1741/42. godine biskup je fra
Pavo Dragievi u aprazlijama pokraj Livna zabiljeio 6-lanu obitelj
Mate Reia (u izvorniku Matthaeus Reich), a u Vreralama takoer pokraj
Livna je upisao 5-lanu obitelj Vida Relje (u izvorniku Vitus Reglia).
Godine 1768. biskup je fra Marijan Bogdanovi u Podhumu pokraj Livna
zabiljeio 7-lanu obitelj Nikole Reljia (u izvorniku Nicolaus Reglich).
Dakle, tri su oblika ovog prezimena: Relja (Reglia), Relji (Reglich) i
Rei (Reich). U dijelu hrvatskih govora, u onim akavskim, glas "lj"
zamijenjen je glasom "j", a kad se on naao izmeu dvaju samoglasnika, od
kojih je jedan "i", esto je ispadao, pa smo od oblika Relji dobili Rei, a od
oblika Relja novu tvorevinu Reja odnosno Rejo.
Prema tome na prijelazu iz 17. u 18. stoljee s velikom seobom Hrvata
katolika s livanjskog podruja stiu u Cetinsku krajinu, pa i na Maovice,
pripadnici roda ili rodova, koji u prezimenu imaju osobno ime Relja. U
zemljiniku iz 1710. godine, a u sklopu banderije harambae S t i P a ^
Biukovia, upisana je trolana obitelj Ivana Reljanovia pokojnog Petra,
u kojoj nema djece, ve odrastao mukarac i dvije odrasle ene.
446
199
Vjerojatno su ovo troje Reljanovia bili samo prethodnica ostatku

obitelji, koja e tek kasnije stii u novo boravite na Maovicama. U popisu
vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan Laghi upisao 8lanu obitelj Grgura Reje 447 , dakle s posve reduciranim prezimenom. U
austrijskom zemljimku iz 1830. godine na Maovicama je zabiljeena obitelj
Josipa Reje Matma. Je li ba sluajno da danas na Maovicama susjednom
drnikom podruju ive i Reljii i Reljanovii?
Proces modificiranja prezimena, koja u osnovi imaju osobno ime
Relja, moe pratiti i na primjeru splitskih Reia, kojih je prezime, utvrdio je
N. Kuzmani, neko glasilo Relji, a nakon doseljenja u akavski Split, u
kojem je tokavsko "lj" zamijenjeno s akavskim "j", postali su Rejii
odnosno Reii. Inae, Relii odnosno Reljii zabiljeeni su ve 1582. godine
u trima selima Poljike Kneevine: Nutarnjem Docu, Dubravi i Gornjem
Polju, a upisani su i u katalog poljikog plemstva 1799. godine. "U Splitu se
pojavljuju 1609. godine, kad se spominje Grgur Rei. Rodonaelnik
dananjih Reia u Splitu je Marko s nadimkom Kova, koji se 1628. oenio
Ivanom Zubanovi Domjanovi iz Splita." 448 Godine 1832. u splitskom
Velom Varou ive 84 stanovnika s prezimenom Rei, meu kojima je
najvie teaka, zatim drvodjelaca, trgovaca, mesara, pomoraca i slubenika.
Dakle, livanjsko je podruje vjerojatnija starina maovikih Reja nego
to je to Split, jer je svojedobno bilo neusporedivo lake prijei planinu
Dinaru nego udaljenost od Splita do Maovica, s obzirom na pravac kretanja
seoba stanovnitva.
Inae, u Hrvata je itav niz prezimena slinih ovom maovikom: Rei
(263 osobe, Split), Relja (430, ibenik, Dalmacija), Reljac (Rijeka,
Pokuplje, Slavonija, 240 osoba), Reljan (Knin, sjeverna Dalmacija),
R.eljanovi (310, Drni, istona Slavonija), Relji (Knin), Reljica Kosti
(ibenik), Relji (Vrbovsko), Relji (610, Zadar, Zagora, srednja
Dalmacija), Reljin (Pula), Reljkovi (Slavonski Brod).
Danas na Movicama ive 4 obitelji i 27 osoba s prezimenom Rejo.
uvaju predaju da spadaju meu najstarije rodove vrlikog podruja, odakle
su se raselili u Osijek (5 obitelji), Split i Katela.
44
' Grada Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967., B. Zeli-Buan, Popis
448
N. Kuzmani. feljton splitske "Slobodne Dalmacije": Split u zemljimku iz 1835.
godine, nastavak 64., 2002. godine
200
REII
S jezinog motrita prezime je matromm, jer je nastalo od enskog
osobnog imena Reza ili Rea, a koje je hipokonstik od Tereza ili Terea.
Starina ovog roda, bez obzira na njegove pripadnike nastanjene i u
Maovicama pokraj Vrlike ili pak u Neoriu, na muko-leevakom prostoru,
jest Zagvozd u Imotskoj krajini.
Prvi je poznati pisani spomen o Reiima onaj o sveeniku don Juri
Reiu-Budiu, koji je u 17. stoljeu slubovao u Podgori na Makarskom
primorju. Roen je oko 1630. godine, kao kapelan slui od 18. prosinca
1656. godine, a kao upnik od kolovoza 1661. do travnja 1663. godine, te od
sijenja 1666. pa do smrti 9. sijenja 1680. godine. 449 V. Vri u istoj knjizi
navodi jo jedan datum smrti ovog sveenika 20. prosinca 1676 godine.45
U zbjegu stanovnika Zagvozda na Makarskom primoiju u vrijeme
Bekog rata 1686. godine nalaze se i dvije obitelji s prezimenom Rei:
Ivanova sa 7 i Andrijina sa 6 lanova. 451 Nakon povratka u Zagvozd, koji je
najprije bio osloboen pa onda dogovorom opet preputen Turcima,
Andrijin sin Mate s jo 60 obitelji iz Zagvozda, predvoenih harambaom
Matom Veiem pokojnog Jurasa, preseljava u Neori, na podruje tadanje
upe Zmin (danas prostor opine Mu). Bilo je to 1701. godine.45
U austrijskom zemljiniku iz 1835. godine u Neoriu su upisane etiri
Reia obitelji: Bariina, Marijanova, Mirkova i Mijina. 453
Navodimo i jo jedan spomen o Reiima u Imotskoj krajini.
Makarski biskup Nikola Bijankovi 1705. godine imenovao u upi Opanci
(danas dio Lovrea) umjesto franjevca za upnika dijecezenskog sveenika
Bartula Reia, ali ga je utjecajni gvardijan franjevakog samostana na
koljiu u Prolokom blatu fra Mate Juranovi uklonio i zamijenio
c
454
franjevcem.
Preci dananjih maovikih Reia doselili su iz Neoria polovicom 18.
stoljea, svakako iza 1725. godine, kada u popisu vjernika Splitske biskupije
to prezime nije zabiljeeno na vrlikom podruju. Prvi poznati Reii s
Maovica bila su dvojica sveenika iz ovoga roda. Fra Luka Rei roen je
M
" V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996.. str. 321.

Isto, str. 324.
Isto, str. 321.
41,2
453
Isto, str. 191.
454
V. Vri, nav. dj str. 132.
t5n
201
na Maovicama 1744. godine, a ovaj svijet je zamijenio boljim u Mirloviu

1806. godine. Njegov prezimenjak fra Jure roen 1775. godine na
Maovicama, a umro je u franjevakom samostanu u Karinu 21. kolovoza
1803. godine. 455 Jo su dvojica franjevaca iz roda Reia s Maovica umrli
1809. godine - fra Ante ifra Sergije, dakle roeni polovinom 18. stoljea.
U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine upisana je na Maovicama
obitelj Matija Reia.
RISTOVSKI
Doseljenik iz Makedonije s prezimenom Ristovski u Vrlici se oenio s
Hrvaticom katolkinjom iz roda urak. Od njih su nastale dananje dvije
vrlike obitelji s prezimenom Ristovski: udova Dca Ristovski i njezin sin
Milan Ristovski s obitelji.
ROGAI
Iako je glasovnom graom ovo prezime istovjetno s nazivom
zimzelenog sredozemnog drveta s plodom duguljastih mahuna okoladne
boje-rogaem (Ceratoniasiliqua), nastalo je podalje od mediteranskog
ugoaja, u ozraju stoara dinarskog kra, pa je izvedeno od imenice rog,
to je naziv za kotanu izraslinu na glavi nekih domaih i divljih ivotinja.
Uz Roga jo je niz prezimena izvedenih od imenice rog: Rog
(Varadin), Rogaevi (Zagreb), Rogalo (akovo, Osijek), Rogan (190
osoba, Zabok, Zagorje, Petrinja), Roganec (Petrinja), Roganovi (Istra,
Bunjevci), Rogek (Varadin, Novi Marof), Rogelj (Krievci, Suak), Rogi
(2080 osoba, Zadar, Benkovac, sjeverna Dalmacija, Otoac), Rogin
(Zagorje, Zlatar Bistrica, Prigorje), Rogina (850, Ivanec, Varadin,
455
Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX. (2001.), br.
1. (13.), str. 25.
456
Zbornik Kai Split, godina XVII, broj VII.; J. A. Soldo, Djelovanje franjevaca
Provincije Presvetog Otkupitelja, str. 342.
202
Zaprei), Roginek (170, Novi Marof, Ivanec, Varadin), Rogini (440

Zabok, Turopolje, Sesvete), Rogli (260, Split, juna Dalmacija), Rogo
(Dvor, Vukovar), Rogolja (Karlovac, Jastrebarsko), Rogoi (650,
Dugopolje, Omi, Dalmacija), Rogovi (160, Bjelovar, Pazin, Opatija),
Rogulj (520, Katela, Sinj, srednja Dalmacija), Rogulja (310, Dvor,
Banovina), Rogulji (870, Sinj, srednja Dalmacija, istona Slavonija).
Rogai se na vrlikom podruju, u Vinaliu javljaju na prijelazu 18. u
19. stoljee, a zabiljeeni su u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kada
ju u Vinaliu boravite imaju tri obitelji s prezimenom Roga: Ivanova,
Mijina i Petrova. 457
Danas na vrlikom podruju ive dvije obitelji s prezimenom Roga.
ROMII
Romii iz Rakitna (danas dio hercegovake opine Posuje) sauvali
su predaju o nastanku svog prezimena. Pria se da im je za turske vlade
doselio "etvrti did" iz Seonice i Mrkodola (sela na Duvanjskom polju)
hrom u jednu nogu, a imao je tri sina. Kad je enio najmlaeg sina, beg iz
Duvna zatrai da prenoi prvu no s nevjestom ali ga Romii ubiju i
pobjegnu u Rakitno, donosei nadimak Romii, kojeg su dobili po hromom
ocu." 458 Prezime Romi ima otprilike isto znaenje kao i prezimena: epi,
eponja, eponji, Coti, Cota, anto, anti, opo, Copi.
U Hrvatskoj se danas 1420 stanovnika preziva Romi (Cetinska
krajina, Benkovac, Slavonija). Vjerojatno su istog krvnog podrijetla i
Romci, koji danas u Sinju i Dalmaciji broje 500 osoba.
Romii su starinom s Duvanjskog polja, iz sela Omolja, gdje su nastali
od starog roda Vukadin(ovi)a. Potvrdu za ovu tvrdnju nalazimo u maticama
upe Rakitno, gdje su Romii prvi put zabiljeeni 1869. godine, i to s
prezimenskom kombinacijom Vucadinovich alias Romich de Pocle9ani
(Pokleani su selo u rakitskom kraju),to se provlai sve do 1875. godine,
kada u Rakitnu prevladava prezime Romi.
Pripadnike ovog roda u Cetinskoj krajini susreemo 26. listopada
1697. godine, kad se harambaa Romi usuglasio s Antom Roiem da se
nesporazumi oko zemljita u selima tnljskog podruja-Jabuci i Vedrinama
4,7
458
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 23-VINALI

v, Palvestra, Porijeklo stanovnitva Rakitna, Sarajevo 1981., str. 90.
203
rijee tako da mjernik odredi granice posjeda. Po tome se vidi da su

doseljenici iz Rakitna obraivali 80 kanapa oranica u Jabuci, dvije zemlje po
60 kanapa, jednu ispod brda Kosma, a drugu prema Rudi. Romiu je
pripalo 5 kanapa zemlje. 459
Kako se stanje usljed doseljavanja u Cetinskoj krajini normaliziralo,
onda se 1709. u sastavu banderije harambae Grgura Cvitkovia iz Hrvaa
nalaze i dvije Romia obitelji: 8-lana obitelj Mije Romia pok. Grgura i
samca Marijana Romia pok. Grgura. 460 Vjerojatno je rije o brai.
Istodobno, dakle 1909. godine u toj banderiji upisana je i 15-lana obitelj
Luke Romevia,461 ali o njoj kasnije.
Iako su Romii u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika
1741/42. godine biskupa fra Pave Dragievia zabiljeeni samo u
aprazlijama pokraj Livna (5-lana obitelj Ivana Romia), prednost imaju
Romii s duvanjskog podruja, gdje su Vukadini, od kojih su nastali Romii,
zabiljeeni u Omolju i Briniku (6 obitelji s 94 lana), a 1768. godine
Romia nema na livanjskom, a na duvanjskom podruju zabiljeene su dvije
Romia obitelji u Omolju i Rakitnu (ukupno 21 lan), ali i 6 Vukadin(ovi)a
obitelji sa 66 osoba, i to s boravitem u Boranima, Seonici i Letki. Jo
jedan dokaz za ovu tvrdnju je injenica da je iz roda Romia bio i jedan
harambaa, pa su zbog bojazni od turske osvete selili svi koje nose
harambaino prezime.
I kupreki Romii zasluuju pozornost. U Bili Potok (tu i danas ive),
te u Strabenicu su doselili izmeu 1756. i 1762. godine. Upravo 1762.
godine dogodilo se ubojstvo pastirice Ive Romi, djevice koja je radije
izabrala smrt nego da joj raskalaeni Turin oduzme nevinost. U
franjevakom samostanu u Fojnici uva se "prituba, arzeol krana iz 1762.
godina, upuena veziru protiv klikog muselima (oblasni upravitelj, kotarski
naelnik-A. I.), koji "goni kupreku raju radi neke Ivke, to je poginula", jer
mu je u meuvremenu pobjegao fratar, na kojeg je mislio svaliti krivnju da
bi ga oglobio. Iva je, dakle, povijesna osoba. Sama injenica da joj se ve
240 godina uva uspomena i grobu hodoasti (nalazi se na osamljenom
mjestu iznad sela Ratkovina, uz samo okrajak ume Plazenice, neto
sjeveroistonije ispod "Malih kuprekih vrata"), jasan je dokaz da je
poginula smru (150 godina prije Svete Marije Goretti) potovanja
vrijednom, obavi tom aureolom udivljenja i blaenstva.462
459
4MI
461
462
204
J. A. Soldo, Sirijska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga L, Sinj 1995., str. 94.
Isto, str. 109.
Isto, str. 109.
M. Daja-K. Draganovi, S kupreke visoravni, Bako Polje - Zagreb 1994., str. 217.
Romii danas ive na dva mjesta na livanjskom podruju: u Priluci i

Gornjim Rujanima, u koje su doselili oko 1880. godine iz Votana, sela na
istonom rubu Cetinske krajine, ali gdje su imali prezime Babi. 463
Godine 1759. Romii su zabiljeeni i u Subotici. 464
Sto se pak tie u ovom radu spominjane obitelji Luke Romevia iz
Glavica (1709), smatram da je rije o potomcima Romia iz aprazlija
(Livno), iako su malo promijenili prezime, te da su i dananji Romci u
Cetinskoj krajini njihovi potomci.
Romii na vrliko podruje stiu na prijelazu 18. u 19. stoljea, a prvi
su put zabiljeene tri obitelji s ovim prezimenom 1830. u austrijskom
zemljiniku: Romi Ivan imunov, Romi Matej Petrov i Romi Josip
Grgurov.465
Sto se pak tie glasina, koje je u svojoj knjizi "Hercegovinaantropoloka studija " iz 1909. godine proirio srpski etnograf Jefto Dedijer
da su Romii bili pravoslavne vjeroispovijesti pa se onda pokatoliili, to
spada u velikosrpska trabunjanja koja je zapoeo Vuk Karsdi, a iji je
zajedniki nazivnik bio: Srbi -svi i svuda. Vie to ne prolazi!
RUPANOVII
S jezinog motrita prezime je nastalo od osnove rupa, to znai
udubljenje, jama, a mogua je veza i sa zanimanjem rudar ili pak s
toponimom Rupe, kako se zove selo u ibenskom zaleu.
Od osnove rupa nastala su sljedea prezimena: Rupac (10 osoba,
Crikvenica, Primorje, Prigorje), Rupa (Bjelovar, Slunj, Jastrebarsko),
Rupaner (Osijek), Rupanovi (Sinj, Koprivnica), Rupar (Zaprei, istona
Slovenija, Baranja), Rupe (Delnice, Rijeka, Koprivnica), Rupec
(Koprivnica, Bjelovar), Rupi (450, ibenik, zapadna Slavonija), Rupnik
(110, Zagreb, Slavonija).
Mogua Rupanovia starina je Katel Suurac, u kojem pripadnike
ovog roda susreemo u brojnim dokumentima u 19. stoljeu; 1832. godine
je zabiljeeno da je Marko Rupanovi prodao Tomi Jeriu vrt u Lucu, a
463
464
41,5
J. Erdeljanovi, O poreklu Bunjevaca (irilica), Beograd 1930., str. 18, 156. i 177.
205
procjenu u vrijednosti od 23 fiorina obavio je Nikola ikov; od 1886.

godine Jakov je Rupanovi lan opinskog upraviteljstva u Katel
Suurcu. 466
SAMARDII
Prezime je s jezinog motrita nastalo od imenice samardija, turskog
naziva za obrtnika koji izrauje samare, drvena sedla to se stavljaju na lea
tovarne stoke, najee konja i magaraca. Inae, samar je balkanska rije
grkog podrijetla (starogrki sagmarion, novogrki samare, staroslavenski
samar, slovenski, bugarski i rumunjski samar, albanski samar i somar,
cincarski samaru, turski semer.)
Osim prezimena Samardi, koje je najee u Cetinskoj krajini,
Zagrebu, Slavonskom Brodu i Slavoniji od naziva zanimanja samardija
nastala su jo i ova prezimena: Samardija (Zagreb, Poega, Slavonski
Brod, Banovina), Samari (Slavonija, Split), Samarija (Zagreb, Banovina,
Slavonija, Karlovac) i Samrija (Senj, Primorje i Poega).
Samardii s modificiranim prezimenom Samari javljaju se na
vrlikom podruju 1710. godine u zemljiniku. U sklopu banderije tipana
Biukovia iz Vrlike upisana je petolana obitelj imuna Samaria
pokojnog Vida mlinara.4 7 U obitelji nema djece, ve tri odrasla mukarca i
dvije odrasle enske osobe.
Samardii su zabiljeeni na Maovicama i 1725. godine, kada je u
popis vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi uvrstio dvije
Samardia obitelji: Matinu sa 6 i Grgurova s 4 lana. 468 U austrijskom
zemljiniku iz 1830. godine na Maovicama su upisane tri Samardia
obitelji: Boe Anelova, Ilije Franina i Cvitka Lukina. Inae, pripadnici
ovog roda su doselili krajem 17. stoljea s livanjskog podruja u Cetinsku
krajinu, i to u Grab, Otok, Kijevo, Maovice, Raduni (muko podruje).
Samardii iz Biorina u Imotskoj krajini drugog su krvnog podrijetla, jer su
nastali od roda ubelia, koji su 1694. godine tu doselili iz Grabove Drage
pokraj irokog Briga.
466
V. Omai, Katela od prapovijesti do poetka 20. stoljea. Katela 2002.,str., 664, 700,
702. i 707
467
468
Graa Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967., B. Zeli-Buan, Popis
206
O
livanjskom podrijetlu
Samardia
svjedoi
i popis
bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 1741/42. godine, kad je biskup
fra Pavo Dragievi zabiljeio u Suhai pokraj Livna tri Samardia obitelji
s 24-due: Mate Samardia (8 lanova), Bernarda Samardia (6), dok je
najbrojnije 10-lano kuanstvo imao Grgo Samardija. Istom prigodom u
Zabriu je upisana 4-lana obitelj Mije Samardia.
O pripadnicima ovog roda u Cetinskoj krajini sauvana su iz
posljednjeg desetljea 17. stoljea dva pisana spomena: opi providur A.
Mocenigo zabranio je 1697. godine Pavlu i Boi Samardiu zvanim
Mihailovii da smetaju Katarini, udovici sinjskog zlatara Marka Zlataria i
njihovoj djeci gradnju kue u Sinju. 469 'Nadimak Mihailovii podsjea na
poznato livanjsko prezime Mihaljevi (krai oblik Mihalj), pa je mogue da
je dio livanjskih Mihaljevia (Mihailovia), koji su se bavili izradom
samara, s vremenom uzeli prezime Samardi. Isti providur 1699. energino
zabranjuje harambai Vidu ipalu iz Luana smetanje gospodarenje
zemljama, koje su doseljenici Grgur Bai i braa Antuna Samardia dobili
od venecijanskih vlasti. 470
U sauvanim maticama upe Otok pokraj Sinja Samardii se javljaju
polovicom 18. stoljea: 1754. godine prezimenskom kombinacijom
Dugoni-Samardi; 1748. kao Samardii; 1770. s prezimenskom
kombinacijom Milanovi-Samardi; u Grabu je zabiljeena prezimenska
kombinacija Samardi-Bugarin.471 Vjerojatno je rije o obrtnicima
samardijama iz roda Dugonia, Milanovia i Bugarina.
Na mukom podruju Samardii su zabiljeeni 1711. godine, i to u
Raduniu dvije obitelji s ovim prezimenom: Antina i Petrova, dok 1835. u
tom selu nema vie Samardia, jer su preselili u susjedne Ramljane, gdje je
prezime Samardi zabiljeeno 1835. godine 4 7 2
U Imotskoj krajini Samardii su katolike i pravoslavne
vjeroispovijesti: u Biorinama su 1730. godine venecijanske vlasti 12-lanoj
obitelji Marka ubelia reenog Samardi, doseljeniku iz Grabove Drage
pokraj irokog Briga, dodijelile 17 kanape zemlje; u Stanju dua upe
Ugljane, kojoj su pripadale i Biorine, zabiljeene su dvije Samardia
obitelji: Mijina i Matina. 473
Meu pravoslavnim obiteljima, doseljenim s podruja Popova polja
nakon osloboenja Imotske krajine od Osmanlija, venecijanske su vlasti
469
470
471
472
473
Isto, str. 36.
M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 208. i 210.
207
1725. godine dodijelile 7-lanoj obitelji Stojana Samardia 14 kanapa

zemlje.
Danas su Samardii naroito brojni u Otoku pokraj Sinja: 34 obitelji
s 155 dua.
SKORUPI
Prezime je nastalo u ozraju dinarskih stoarskih predjela i u osnovi
ima imenicu skorup, to je naziv za masni sloj koji se uhvati na povrini
ohlaenog mlijeka; kajmak, pavlaka; povlaka; mileram (germanizam). U
prenesenom znaenju skorup je ono to je najbolje i najvrijednije .
Kako e rije skorup u podrujima pod osmanlijskom vlau potisnuti
turcizam kajmak (turski kaymak s istim znaenjem kao i skorup), onda je i
prezime starijeg postanja. Kad su predstavnici u Liku doseljenih
Hercegovaca 16. lipnja 1605. godine u crkvi Svetog Petra u Hreljinu (mjesto
u senjskom zaleu) pred vinodolskim gubernatorom Julijem ikulinom
prisegnuli na vjerno sluenje Nikoli i Juiju Zrinskom, na ija je imanja
smjeteno 500 dua (200 mukaraca sposobnih za oruje), meu njima se
nalazio i doseljenik Toma Skorup(ovi).474 Sa njim su prisegnuli Marko
Balinovi iz Mostara (Balinovac-predio Mostara-A. I.), Toma Markovi
reeni Mostari (opet Mostar! ), Damjan Krmpoti iz Buhova pokraj
irokog Briga, te Mile Butori (mogue da je iz Buturovi Polja pokraj
Konjica).Dakle, sve ovo upuuje da je Toma Skorupovi hercegovakih
korijena.
Meutim, maoviki Skorupi su vjerojatno drugog podrijetla. Naime, u
zemljiniku iz 1710. godine, a u sklopu banderije harambae tipana
Biukovia iz Vrlike zabiljeena je 6-lana obitelj Nikole Milakovia
reenog Skurupina.475 U ovoj obitelji je jedan odrasli mukarac, tri odrasle
enske osobe, te muko i ensko dijete.
Iako je u ovom sluaju nadimak ustvari uveanica od rijei skurup
(skorup), isti se domain pojavljuje u popisu vjernika Splitske biskupije;
1725. godine na Maovicama je upisan kao Nikola Skorup. 476 Ima dvolanu
474
V. Klai, Povijest Hrvata, knjiga V., Zagreb 1985., str. 624.

476
208
obitelj. U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine na Maovicama su

zabiljeene dvije obitelji s prezimenom Skorup: Mije Petrova i Rade
Stipanova.
Dakle, maoviki Skorupi su nastali od starog roda Milakovia, kojih
vie nema na vrlikom podruju.
Prema istraivanju N. Bezi Boam u Drnikoj je krajini u drugoj
polovici 18. stoljea zabiljeen prezime Skorup reeni Galiot. 477 Vjerojatno
je rije o pripadniku roda Skorup, koji je neko vrijeme bio galiot, vesla na
venecijanskoj lai.
STIPEVII
Prezime je s jezinog gledita nastalo od hipokoristika Stipe, koji je
izveden od osobnog imena tipan odnosno Stipe.
U Hrvatskoj danas 380 osoba nosi prezime Stipevi, a preteito
prebivaju u Zadru, akovu, srednjoj Dalmaciji i u Slavoniji. Slina su
prezimena: Stipi (360 osoba u Trogiru, Zagrebu, Klanjcu, Rijeci i Kutini),
Stipievi (Makarska, Zadar, Zagreb) i Stipii (Bra, Split).
Prvi spomeni o Stipeviima zabiljeeni su na Brau, i to 26. sijenja
1574. godine u popisu otoana koji su primili sol, te 1625. godine u popisu
puana Braa a u vezi s novaenjem za braku r-atnu galiju.
to se Vrlike tie, rije je o doseljeniku iz Arbanasa pokraj Zadra, koji
se oenio Vrliankom i u Vrlici ostao ivjeti.
KALICI
U popisu domainstva naselja Maovica iz rujna 1802. godine
zabiljeeno je est obitelji s prezimenom kori (u izvorniku Scorich). Uz
ime jednog od domaina ovih obitelji Nikole koria upisan je i obiteljski
nadimak Scaliz, to treba itati Skalic ili kali. 478 To je kljuni dokaz da su
477
478

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 1., Maovice
209
dananji maoviki kalici nastali od starog roda koria, i to na prijelazu iz

18. u 19. stoljee.
U dopisu vrlikog upnika fra Joze Jankovia od 29 sijenja 1943.
godine navode se imena rtava krvavog etnikog zloina na Maovicama.
Meu 22 osobe, koje su izmaskrirane, najee noevima, nalazi se i etvero
kalica, stradalih od kame etnika zloglasnog vojvode popa ukia: 60godinja Pera ena Pavlova je ubijena; 40-godinji Ivan kalic Antin je
zaklan; 35-godinjem Mili kalicu Petrovu najprije su noem izvaene oi a
onda je zaklan; ista grozna smrt zadesila je i njegovu suprugu 30-godinju
Stanu. 479
U popisu rtava II. svjetskog rata upisane su jo etiri osobe s
prezimenom kalic: Ante pokojnog Pavla (stradao u Dravogradu), Stipe
pokojnog Jakova (Dravograd), Ivan Markov (Maovice) i Cvitko pokojnog
Ante (baen 1944. godine u jamu). 480
Zanimljivosti radi navodimo da je prezime Skali (ne kalic)
zabiljeeno u Hrvata u 16. stoljeu, kada je ivio Pavao Skali (1534-1575),
hrvatski pustolov, protjerivan iz nekoliko europskih zemalja i njihovih
dvorova zbog krivotvorina i drugih prijevara; na latinskom je jeziku pisao
rasprave o teologiji, filozofiji, okultizmu i historiografiji, vrlo arolike
vrijednosti, esto plagijati; u naslovu jedne svoje rasprave prvi je upotrijebio
481
rije enciklopedija u priblino dananjem znaenju.

Prezime je moglo nastati od talijanskog scala=ljestva ili scalino =
stuba, stubite, stepenica, stepenite, s napomenom da se to u mletakom
dijalektu izgovara kao kala i kalino. Moda se predak maovikih kalica
Nikola kori bavio izradom ljestava ili je pak bio majstor za ugraivanje
stubita.
KORII
korii se na Maovicama javljaju 1710. godine, kada su u sastavu
banderije haramabae tipana Biukovia upisane dvije obitelji s tim
prezimenom: 15-lana obitelj Josipa koria pokojnog Pavla (etiri odrasla
mukarca, dvije odrasle enske osobe, petero muke i dvoje enske djece) i
479
480
481
Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice Vrlika, godina III. br. 2. (17.) 1995., str. 36.
Isto, str. 28.
Hrvatski enciklopedijski rjenik, Zagreb 2002., str. 1194.
210
10-lana obitelj Mije koria pokojnog Vida (dva odrasla mukarca, tri
odrasle enske osobe, troje muke i dvoje enske djece). 482
Vidosava, supruga Mate Grabovca i majka mnogo poznatijeg fra
Filipa Grabovca, bila je 7. srpnja 1720. godine kuma na krtenju keri Luke
koria s Maovica. 483
Godine 1725. u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije biskup je
[van Laghi zabiljeio dvije obitelji s ovim prezimenom: 6-Ianu obitelj ve
poznatog nam Mije koria i isto toliko brojno kuanstvo imuna
koria. 484
U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine upisano je est obitelji s
prezimenom kori: Andrije i Jure (sinovi Matini), Petra Nikolina, Jure
Andrijina, Ane udove pok. Luke koria i Nikole reenog kalic. Dakle, od
koria nastali su dananji maoviki kalici.
Starina je koria roda livanjsko podruje. U popisu
bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskup je fra Pavo Dragievi
1741/42. godine zabiljeio: u Vreralama 10-lanu obitelj Mije kore (u
izvorniku Michael Scoro); u Tribiu takoer 10-lanu obitelj Ivana kore; u
selima spojenih imena Potoanima - Zagorianima dom je imalo 12-lano
kuanstvo Mate kore.
U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine
pojavljuje se dua inaica prezimena kori: u Prologu je upisana 12-lana
obitelj Grge koria (u izvorniku Gregorius Scorich), u Podgredi ive
obitelji Ivana i imuna koria sa 16 odnosne 4 lana.
to se pak tie Imotske krajine, korii se zakratko javljaju u
Biorinama, najzapadnijem naselju podruja, jer je u Stanju dua upe
Ugljane, kojoj su tada pripadale i Biorine, 1754. godine zabiljeena 18-lana
obitelj Petra koria. 485
kore iz Runovia, takoer u Imotskoj krajini, nisu istog krvnog
podrijetla kao ostali korii, jer su nastali od starog roda Pavlinovia.
Danas kore na livanjskom podruju ive u Orguzu i Priluci, a u
opini Tomislavgrad nastanjeni su u Zaljuti i Tomislavgradu.
O spekulacijama da su kore odnosno korii najprije bili
pravoslavne vjeroispovijesti pa se onda pokatoliili, ne treba troiti truda, jer
482

Zbornik Kai Split, godina XV., Split 1983., str. 51.
484
stanovnitva Splitske biskupije 1725., godine, str. 285.
485
486
Isto, str. 528.
483
211
je jednostavno rije o jednom u nizu prezimena koja su zajednika u Hrvata

i Srba.
S jezinog pak motrita prezime je nastalo od pridjeva korav, to
znai suhonjav, mrav s izboenim kostima lica. Od pridjeva je izvedena
imenica koro, to znai suhonja, mravko.
TARLE
U popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine biskup Ivan Laghi
zabiljeio je u Vrlici i 5-lanu obitelj Ivana Tarle. 487
Od pripadnika ovoga roda, nastanjenih u Jeeviu, saznali smo o
predaji, prema kojoj su tu Tarle doselili s drnikog podruja, iz sela
Veluia, s dodatkom vjerojatno novijeg datuma da su francuskog podrijetla.
Naime, tvrdi ovaj izvor Napoleonov vojnik s prezimenom Tarle (naglasak
kao u francuskom jeziku ne zadnjem slogu) poetkom 19. stoljea, kad su
utemeljene i Ilirske provincije, oenio se domaom djevojkom iz Veluia i
njihovi potomci su Hrvati s prezimenom Tarle. Kako je poznato Francuzi su
okupirali Dalmaciju 1806. godine i u njoj ostali do 1813. godine, pa je to
"pofrancuzivanje" naih Tarla jednostavno nemogue, jer su Tarle, a
prezime glasi i Tarli, na dmiko-vrlikom podruju najmanje stotinjak
godina ranije. Naime, i N. Bezi Boani je u svom radu "Katoliki ivalj
drnike upe od 1705. do pada Mletake Republike" utvrdila da su Tarle,
koji sa na drnikom podruju zabiljeeni i s posve nefrancuskim
prezimenom Tarli, ivjeli najmanje jedno stoljee prije dolaska Francuza u
Dalmaciju. Autorica je uzela podatke iz matinih knjiga stare upe Drni,
koji se uvaju u samostanu na Visovcu a dijelom i u Historijskom arhivu u
Zadru. 4 8 8
Godine 1711. u zemljiniku Mua Donjeg zabiljeena je obitelj Mije
Tarlia, koja je ini se tu bila "u prolazu", jer ve od 1835. godine Tarla
nema na muko-leevakim prostorima.489
487
stanovnitva Splitske biskupije 1725., godine, str. 285.
488
Visovaki zbornik, Visovac 1997., str. 425-445.
489
M. Matas Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 186.
212
Inae, Tarle i Tarli su samo inaice istog prezimena to je est sluaj

na vrlikom podruju: Kaseljevi-Kaselj, Klepi-Klepo, Erceg-Ercegovac,
Milanovi-Milan, Uzunovi-Uzun itd.
U Jeeviu danas ivi 7 obitelji (18 lanova) s prezimenom Tarle, a u
Vrlici jedna osoba s ovim prezimenom.
Jezino postanje ovog prezimena je nejasno.
TERZII
Prezime je nastalo od turskog naziva zanimanja terzija, to znai
kroja, i to kroja ohe (krojai sukna se zovu abadije).
Starina ovog roda je Poljika Kneevina, Dolac Donji. "Don Luka
Terzi reeni Andjeli iz Biska i njegove braa Pavao, Ivan i Toma
posjedovali su oinske zemlje u Broancu (Prugovo), koje im je opi
providur A. Mocenigo potvrdio kao obiteljsku batinu. Oni su, inae, iz
Doca Donjeg, gdje se 1699. godine don Luka i rodio. Zbog njihove
odsutnosti, boravili su u Poljicima, u Broancu je za njihovim zemljama
posegnuo Vrleta iz Klisa, ali mu je providur zabranio. Terzii nisu
posjedovali dovoljno zemalja u Bisku pa su stoga dobili 40 kanapa ume na
itluku (imanju-A. I.) blizu Ruinia pokraj tvrave avine, uz crkvu i
lokvu u Umanima. Marko Pavi iz Poljica ometao im je uivanje tog
posjeda, pa ga je Ivan Aneli reeni Terzi u ime rodbine tuio
providuru... Neki od Terzia nastanili su se u brdovitom kraju Dinare." 490
Iz ovoga se moe zakljuiti da su se poljilci Terzii neko preivali
Anelii.
U splitski Veli Varo 1650. godine doseljava iz rnovnice tipan
Terzi, roen 1602. godine, a umro je kao 70-godinjak 1672. godine, samo
petnaest dana nakon smrti supruge Mare. Godine 1835. u Splitu ivi 9-lana
obitelj, koja se tada i sve do kraja 19. stoljea bavi mesarskim obrtom.
Posjeduje 19.980 metara etvornih zemlje u Splitskom polju. 491
Krajem 17. stoljea i Terzii, kao i jo neki Poljiani, sele na podruje
Cetinske krajine, osloboeno od Turaka: Bisko, Gardun i Vojni. U
zemljiniku iz 1709. godine nalazimo pet obitelji s ovim poljikim
490
J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. st knjiga I., Sinj 1995., str. 74.
N. Kuzmani, Split u zemljiniku 1835. godine, feljton Slobodne Dalmacije, 2002.
godine, 76. nastavak
491
213
prezimenom: u banderiji harambae Marka Suia Akrapa u Biskom

upisana je 7-lana obitelj Martina Terzia pokojnog Jure; u banderiji
Gardun-Vojni ubiljeene su etiri Terzia obitelji: Petar pok. Ilije (4- lana)
Josip Terziji pok. Luke (8), Toma Terziji pok. Pavla (7) i Pavao Terziji
pok. Dominika. 492 Dakle, u uporabi su dvije inaice ovog prezimena: Terzi
i Terziji.
Iste godine (1709) u banderiji harambae Grgura Cvitkovia u
Hrvacama zabiljeen je Filip Terzi pok. Lovre, a uz njegovo ime u zagradi
je dometnuto-od Biska. 493
U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine u Srijanima, u
nekadanjoj Poljikoj Kneevini, zabiljeena je trolana obitelji s
-r
'494
prezimenom Terzi
U 18. su stoljeu Terzii zabiljeeni u Grabu, i Gornjem Dicmu, a od
Terzia islamske vjeroispovijesti, nastanjenih u Livnu (i danas), spominjemo
Sulju (Sulejmana) Terzia, pobiraa herbatike (paarine), koji je na molbu
harambaa Boe Jadrijevia pristao izjaviti 1789. godine da stoari iz
Glavica koji napasaju stada preko granice, u Turskoj plaaju 6 cekina (288
lira), a ako treba, zabiljeeno je, da e izdati o tome i teskeru (pismenu
potvrdu) 495
U Hrvatskoj danas ivi 1510 stanovnika s prezimenom Terzi, a
najvie ih je u Novoj Gradiki, Zagrebu, Poegi i istonoj Slavoniji. Postoji i
slino prezime Terzija, iji nositelji ive u Katelima i Brodu.
U Vrlici danas ivi samo jedna obitelj s ovim prezimenom.
TOJII
U Vrlici ivi jedna obitelj s prezimenom Toji. S jezinog motrita
prezime je nastalo od osobnog imena Stojko ili Stojka, dakle oblika imena
Stojan ili Stojanka. Poetno se "s" zbog lakeg izgovora s vremenom
izgubilo.
Meutim, u veini prezimena ovog korijena ono je ostalo: Stojevi
(520 osoba, Poega, Slavonija, Zagreb), Stoji (250, Slavonija, Crikvenica,
492
493
494
495

Isto, str. 109.
J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. st., knjiga II., Sinj 1997., str. 154.
214
Zagreb, Ozalj), Stojevski (Makarska, Split), Stojievi (ibenik, istona

Slavonija, Samobor), Stojii (Zagreb, Nova Gradika, Poega).
Vrlika obitelj Toji doseljena je iz oblinjeg Kijeva.
TOTII
U zemljiniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije haramabae
tipana Biukovia iz Vrlike, na Maovicama je zabiljeena etverolana
obitelj Filipa Totia pokojnog Ilije (dva odrasla mukarca, odrasla enska
osoba i muko dijete). 496
Laghi upisao, kako je proitala B. Zeli-Buan, dvolanu obitelj Ilije
Tolia. 497 Drim da je umjesto Toli trebalo itati Toti, a i stoga to je ono
muko dijete iz 1710. vjerojatno domain obitelji iz 1725. godine Ilija (ne
Toli ve Toti), koji je dobio ime po djedu ili Filipovu ocu Iliji.
U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u naselju Vrlika
zabiljeena je obitelj Pavla Totia, 498 a na Maovicama tada ive dvije
obitelji s ovim prezimenom: Josipa Martinova i Ivana Ivanova.
Starina Totia, koji danas ive u Totiima, zaseoku sela Cetine, te na
Maovicama i u Vrlici, jeste livanjsko podruje, gdje je u popisu
Dragievi zabiljeio u Provu (u izvorniku Parhovo) 4-lanu obitelj Filipa
Totia (izvorniku Philippus Totich). Je li ponavljanje imena Filip (i danas u
Totia esto je ovo ime) samo sluajnost? Godine 1814. pripadnike ovoga
roda sa skraenim prezimenom Toto susreemo na vie mjesta livanjskog
podruja: u Priluci, Donjem abljaku, Prispu i Malim Kabliima.
S jezinog motrita prezime je moglo nastati od Tot, naziva koji
Maari rabe kao opi etnonim za Slavene, naroito Slovake, ali i Hrvate s
kajkavskog govornog podruja. ena iz Maarske ili pak iz Hrvatske, koja
je obuena u slovaku nonju, zove se Totica.
496

Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967.; B. Zeli-Buan, Popis
498
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-VRLI KA
499
M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 60, 65, 66. i 67.
497
215
Danas pak u Hrvatskoj ivi 180 osoba s prezimenom Toti, a osim na

vrlikom podruju nastanjeni su u Katelima, akovu i Zagrebu. Od iste je
osnove nastalo jo nekoliko prezimena: Tot (Osijek, Zagreb, Baranja,
Meimurje, urenovac), Tota (Meimurje, Rijeka, Baranja, Zagreb), Toth
(Zagreb, istona Slavonija, Koprivnica, Baranja), Totovi (Zlatar Bistrica,
Vrbovec, Krievci).
TURUDII
Onomastiari jo nisu rijeili postanje prezimena Turudi s jezinog
motrita. Stoga evo i pokuaja ovog autora: od imenice Ture (Turin) izvodi
se zbirna imenica Turad (kao primjerice Vlaad, Crnogorad u "Smrti
Smail-age engia" Ivana Maurania) odnosno dui oblik Turadija (kao
primjerice Srbadija i si). Ujednaavanjem "u" i "a" u "u" dobijen je oblik
Turudija, koji je zabiljeen 1768. godine kao prezime u Slunju, danas
hercegovaka opine itluk, te na vie mjesta u Srbiji. Od Turudija po ve
ustaljenom obrascu nastalo je i prezime Turudi.
Dakle, prezime je nadimakog podrijetla i zabiljeeno je; u Hrvata
katolika (Sluanj pokraj itluka i Vrlika), Bonjaka muslimana (tuzlansko
podruje) i Srba pravoslavaca (okolica Uica).
Da su neki Turudii bili islamske vjeroispovijesti, nema dvojbe, jer ih,
kako je ve i reeno, ima i danas na tuzlanskom podruju. Moda su neko i
neki Turudii u Vrlici bili muhamedanci, jer postoji usmena predaja o
izvjesnom Salihu Turudiu koji je nakon osloboenja Vrlike 1688, godine
uzjahao konja i nepovratno otiao preko Dinare u Tursku. Meutim, to ne
znai da su njegovi potomci dananji vrliki pripadnici tog roda. Naime,
Turudii iz Vrlike sauvali su predaju da su iz Hercegovine doselila dva
brata, od kojih su nastali tzv. Gornji i Donji Turudii. I Turudii u Slunju
pokraj itluka takoer uvaju spomen na dvojicu brae koja su odselila u
Dalmaciju.
ini se da smo rjeenje pronali uz pomo N. Mandia. Naime, Frane
Turudi zabiljeen 1768. godine u Slunju kao domain obitelj i umro je
1783. godine u starosti od 60 godina. Iako je u kui imao devetero ukuana,
216
oni se vie ne pojavljuju u maticama hercegovakih upa, iz ega slijedi

zakljuak da su odselili izvan Hercegovine, u Dalmaciju, u Vrliku.5
To bi mogli biti Marko i Bartol Turudi, ije su obitelji 1830. godine
ve u Vrlici, jer su te godine zabiljeeni u novom austrijskom zemljiniku za
naselje Vrlike 501 Kako Turudii nisu u Vrlici zabiljeeni ni 1692.
(zemljinik), ni 1710. (novi zemljinik), ni 1725. godine (popis vjernika
Splitske biskupije), ne moe biti tona sljedea tvrdnja uvaenog N.
Mandia o ovome rodu. "Turudii se ubrajaju medu starosjedilake rodove u
Brotnju (danas prostor opine itluk-A. I.),ija je matica a Slunju.
Najstariji, do sada nama poznati, pisani spomen prezimena Turudi
nalazimo u mletakim spisima u kojima se Turudii nalaze u Vrljici kod
Drnia (?!) 1690. godine." 502
Ipak najstariji spomen prezimena Turudi je onaj iz 1741/42. godine iz
popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika, u kojem je biskup fra Pavo
Dragievi u Slunju zabiljeio jednu Turudia obitelj: 6-lanu obitelj Ante
Turudia (izvorniku Antonius Turudich). Godine 1768. biskup fra Marijan
Bogdanovi u Slunju je zatekao 4 obitelji i 25 Sluanjaca s prezimenom
Turudija: 9-lanu obitelj Frane Turudije (u izvorniku Franciscus Turudia), 3lano kuanstvo Mate Turudije, 6-lano domainstvo Ivana Turudije i 8lanu obitelj Marka Turudije.
U matici umrlih stare upe Brotnjo zabiljeen i jedan krvavi dogaaj
iz vremena osmanlijske vladavine ili posve precizno iz 1804. godine: "Obisi
ajan 5 0 3 Tomu Kordia godina 36; Miju Zelia godina 23; LUKU
TURUDIA godina 29; Grgu Suca godine 30 i Jagu Vidovia godina 26.
Osie glavu Petru Dogandiu godina 22 i Boi Pavloviu godina 34. " 5 0 4
Pojedinosti u vezi s pogubljenjem ovih sedam mladih Brotnjaka nisu
poznate, ali se uvidom u matice spoznaju novi detalji tragine sudbine
obitelji objeenog Luke Turudia, inae sina ve spominjanog Ivana i unuka
Marka Turudia. Luka je roen 1775. godine u Slunju, oenio se kao 18godinjak s Martom keri Marka Solde reenog Pranji iz Ograenika
pokraj itluka i s njom je dobio dvije keri i tri sina: Ivan (roen 1795),
500

2001., str. 572.
501
502
2001., str. 572
503
ajani su u jednom razdoblju turske vlasti u Bosni i Hercegovini bili dunosnici mjesne
uprave. Tamo gdje nije bilo kapetana i kapetanije upravljali su ajani, a obino su bili iz
najpoznatijih begovskih obitelji.
504
Matice umrlih stare upe Brotnjo, godina 1804.
217
Jozo (1798) i Ante (1800). Godine 1815. Ivana, koji je imao 20 godina i
Jozu sa 17 godina pokosila je kuga, ali je najmlai Ante nastavio lozu ove
tragine obitelji.
Inae, Turudii su danas najbrojniji rod u Vrlici i mnogo se ijee
odluuju na seobu sa svoje starine od drugih rodova.
UGLARICI
U Jeeviu ivi 6-lana obitelj Ivana Uglarika, doseljenika iz Zubria
pokraj Virovitice. Prije 22 godine oenio se Perom iz roda oria i ostao
ivjeti u Jeeviu.
Inae, prezime Uglarik je ekog podrijetla.
UZUNI
U popisu obitelji u banderiji haramabae Nikole Biokovia iz Vrlike 1.
srpnja 1692. godine upisana je i 9-lana obitelj Petra Uzuna (u izvorniku
Petar Vusun), kojoj su venecijanske vlasti dodijelile devet kanape zemlje. 505
U zemljiniku iz 1710. godine, a u sklopu banderije harambae
tipana Biukovia iz Vrlike, zabiljeene su obitelji dvojice sinova pokojnog
Petra, domaina obitelji iz 1692. godine: Matija Uzunovia (sedam lanova,
domain, supruga, troje muke i ensko dijete) i brata mu Jure (dva lana:
domain i supruga).5
Laghi zabiljeio u Vrlici dvije dvolane obitelji s prezimenom Uzunovi:
ve nam iz 1710. poznatih domaina Matija i Jure. 507 Oigledno Jure nije
imao djece, a to se dogodilo s potomstvom Matija Uzunovia?
505

Isto, sveanj 19.
507
Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967.; B. Zeli-Buan, Popis
506
218
U novom austrijskom zemljiniku iz 1840. godine, u naselju Vrlika

upisana je jedna obitelj s prezimenom Uzun: Luke Stipanova.508
Ovaj je vrliki rod hrvatskom narodu i crkvi u Hrvata dao i sveenika
fra Franu Uzuna, roenog 1869. godine u Garjaku, a koji je ovaj svijet
zamijenio boljim u Zagrebu 1942. godine. 509
Navedeni podaci potvruju da su Uzuni starosjedilaki rod vrlikog
podruja, pogotovo i stoga to njegove pripadnike ne poznaju susjedni
prostori: livanjski, duvanjski, imotski, sinjski, muki, drniki. Osim toga
izneseni pokazatelji svjedoe da su Uzun i Uzunovi inaice, kraa i dua,
istog prezimena. Dakako, ne treba ga mijeati s prezimenom Uzinovi, jer je
ono posve drukijeg postanja, a zabiljeeno je u Dubravi, naselju stare
Poljike Kneevine, u popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine kad
su zabiljeene tri Uzinovia obitelji sa 16 lanova. 510
Inae, danas u Hrvatskoj 160 osoba nosi prezime Uzun, a najvie ih je,
osim na vrlikom podruju, u okolici Zagreba i Varadina. Prezime
Uzunovi danas je nazono i na podruju Katela i Vinkovaca.
S jezinog motrita ovo je staro prezime nastalo od pridjeva uzun iz
turskog jezika, to znai onaj koji je dugaak, koji je visoka rasta; dugonja;
dugajlija.
VARNICE
S jezinog motrita prezime je nastalo od imenice vamica, to je u
knjikom jeziku ekspresivniji izraz za iskru. Varnica ujedno znai i osobu
estoke naravi, koja u komunikaciji s okolicom zna esto planuti.
Pripadnici roda Varnica zabiljeeni su u zemljiniku za naselja Vrlika i
Maovice iz 1710. godine: devetolana obitelj Ivana Varnice pokojnog Ivana
(dva odrasla mukarca, dvije odrasle ene, troje muke i dvoje enske
djece); estolana obitelj tipana Varnice reenog Budimir (domain, dvije
odrasle ene, troje enske djece); etverolana obitelj Grgura Varnice
508
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 414-VRLIKA

Vrliko kolo. list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske, godina IX. (2001.), br. 1(13),
str. 25.
510
509
219
pokojnog Grgura (domain, supruga, dvije keri); Manda udova pokojnog

Petra Varnice.511
Inae, prezime se Varnica u zemljiniku iz 1710. godine pie na ak
etiri naina: Verniza, Varniza, Vernisa i Varnisa.
Laghi upisao samo jednu petolanu obitelj ovoga roda, obitelj Ivana
Varnice.
to se dogodilo da se broj pripadnika ovoga roda za petnaest godina
smanji s 28 na 5 osoba? Objanjenje: tri su obitelji imale iskljuivo ensku
djecu.
Varnice su doseljenici na vrlikom podruju. Fra Andrija Kai
Mioi spominje hajduka i mejdandiju Varnicu, koji bijae "silan junak". 513
Prema Kaiu bio je "od Katela" i istaknuo se junatvima u vrijeme
Kandijskog rata (1645-1669). Poginuo je pokraj Vojnia, a pogubio ga je
Turin Isak Nei. 514
VICII
S jezinog gledita prezime je nastalo od osobnog imena Vice, koje je
pak hipokoristik mukog imena Vicent ili Vicencij. Vicent je bio i hrvatski
slikar u 15. stoljeu, iz Kastva, poznati predstavnik kasnogotikog zidanog
slikarstva; 1474. godine oslikao je crkvu Svete Marije na krilinama pokraj
Berma (znamenita slika Mrtvaki ples).
Danas u Hrvatskoj najvie Vicia ivi u Cetinskoj krajini, gdje su se
doselili 1689. godine, vjerojatno s duvanjskog podruja, s harambaom
Jurom Doturoviem, koji je doveo sa sobom 30 obitelji i 200 soba, od kojih
je 80 sposobno za vojnu slubu. Venecijanske vlasti im dodjeljuju i
potvruju zemlje na potezu od Kouta do Brnaza. 515
U zemljinicima iz 1709. godine upisane su tri Vicia obitelji: 3-lana
obitelj Mate Vicia i samac Frano Vici u banderiji u Pavla Bogdanovia iz
511

Radovi Historijskog arhiva Split, Split 1967., svezak VI; B. Zeli-Buan, Popis
stanovnitva Splitske biskupije, str. 285.
513
Zbornik Kai, Split 1983., godina XV.,str. 236.
514
Isto, str. 240.
515
220
Glavica, a u banderiji harambae Jure Doturovia u Tuijacima zabiljeena je

3-Iana obitelj Stojke udove pok. Grge Vicia. 516 Godine 1714. spominju se,
uz ostale, Nikola i Frane Vici kao oni koji u Sinjskom polju obrauju
zemlje bogatih splitskih obitelji Marchi i Cattonari.517
U 18. stoljeu o Viciima su ostali pisani tragovi u dokumentima:
Petar Vici (1750); alfir Nikola Vici iz Kosinca (1790); 1878. godine
spominje se 83-godinji Mate Vici pok. Ivana iz Podvaroi (dakle roen je
1704. godine), te Ivan Vici (1793) itd.
Imotski Vicii doselili su iz Sinja u 19. stoljeu. S istog podruja su i
vrliki Vicii. 518
VIDICI
S jezinog gledita prezime Vidi moe biti patronim od mukog
osobnog imena Vid, ali i matronim od enskog imena Vida. Ime Vid je
svetakog podrijetla, ustvari ime je to ranokranskog muenika sa Sicilije
iz doba cara Dioklecijana; bio je i nekom vrstom zamjene za kult slavenskog
boanstva Svetovita, a posveene su mu i brojne crkve.
Danas 1620 stanovnika Hrvatske nosi prezime Vidi (Benkovac,
istona Slavonija, Sinj, Zagreb, Poege). esto je i na hercegovakom
podruju (Blizanci-Ljubuki, Dretelj-apljina, Gornji Rujani-Livno, VirPosuje).
Vrliki Vidii doseljenici su iz Luana pokraj Sinja. Doseljavaju
vjerojatno iz Duvna sa skupinom doseljenika, koje dovodi harambaa Petar
ipalo iz Mrkodola ili Brinika pokraj Duvna i smjeta ih u Luane. Godine
1697. Filip Vidi obrauje 15 kanapa zemlje u brdu selu Zelovu, to mu je
odobrio providur A. Mocenigo. On takoer obrauje i 10 kanapa u Zelovu,
uz kuu koju je tu imao, a sve mu je to 29. listopada 1697. potvrdio ve
spominjani providur. 519
8. svibnja 1710. godine Nikola Batarelo tui Jerka Vidia i Iliju
Batarela "to su mu uzeli dva i pol vretena zemlje na Zelovu." 520
5,6
517
518
519
520
Isto, str. 109. i 114.

Isto, str. 115.
J. A. Soldo, nav. dj knjiga II., str. 164, 116, 94. i 76.
Isto, str. 118.
221
Vidia je starina u Duvnu, jer u sklopu pastirskog pohoda staroj

Duvanjskoj biskupiji u srpnju 1706. godine makarski je biskup Nikola
Bijankovi pozvan je od glavara sela Bukovice pokraj Duvna Abrama
Vidia da na povratku iz Rakitna doe u Bukovicu, gdje je doekan "s etiri
stotine osoba za krizmu i s ostalim narodom, koji je elio u biskupa da se
ispovijedi."521
U sklopu popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42.
godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio je u Viru pokraj Posuja 8lanu obitelj Jure Vidia. On je predak dananjih Vidia u Riicama, selu
Imotske krajine.
to se pak tie Vidia u Gornjim Rujanima pokraj Livna, oni su
doseljenici iz itluka pokraj Sinja. 522
Kad je rije o hercegovakim Vidiima (Blizanci pokraj Ljubukog,
Dretelj pokraj apljine), oni su potomci Viana Vlaievia Filipovog,
roenog u Tepiima (opina itluk) oko 1750. godine, i njegove supruge
Vide keri Ante Ljoljia iz Blizanaca. Rije je o domazetskom braku, a novo
prezime (po Vidanu i Vidi) poinje se rabiti oko 1850. godine, i to kao
Vlaievi reeni Vidi da bi ovo posljednje poetkom 20. stoljea
prevladalo.523
I jedna zanimljivost vezana za luansko-itluke Vidie u Cetinskoj
krajini. Kada su sinjski Lovrii bankrotirali s rudnicima eljezne rude na
Perui i Suhoj mlinici krajem 18. stoljea, na ime duga morali su ustupiti
bogatoj obitelji Garanjin veliku livadu u Sinjskom polju zvanu Piket.
Poetkom 20. stoljea Piket je od Garanjina kupila obogaena seoska obitelj
Vidi iz Luana-itluka, koja ga je posjedovala do najnovijih dana, kad je
neko vrijeme sluio kao zrana luka, emu donekle slui i danas, dodue kao
uzletite za portske zrakoplove.524
521
M. Vidi, Nikola Bijankovi-splitski kanonik i makarski biskup, Split 1981., str. 98.
M. Petri, Popis stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 80.
2001., str. 581-583.
524
J. A. Soldo, Sinjska u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 216.
222
VINACI
Danas na vrlikom podruju, u Vinaliu, ivi jedna obitelj s
prezimenom Vinak.
Vinak iz okolice Virovitice oenio se Kajom roenom eravica iz
Vinalia, gdje su podigli i novu obiteljsku kuu. Trenutano su na radu u
Austriji.
VRANII
Vranie susreemo na prijelazu 15. u 16. stoljee u ibeniku, gdje su
stigli iz Bosne, bjeei pred turskim zulumom. Poznati pripadnici ovog
starog plemikog roda su Antun Vrani (Antonius Verantius) i Faust
Vrani.
Antun Vrani roen je 29. svibnja 1504. godine, a odgojili su ga
njegovi ujaci biskup Petar Berislavi i Ivan Statileji. kolovao se u
ibeniku, Padovi, Beu i Krakovu. Slubuje na dvoru kralja Ivana Zapolje,
koji mu povjerava voenje ak sedam ugarskih veleposlanstava (Rim,
Venecija, Be, Francuska, Engleska, Turska, Poljska). Zapolja mu povjerava
i odgoj svog sina Ivana Sigismunda. Kasnije (1549) prelazi u slubu
Habsburgovaca, te ga Ferninand I. imenuje svojim tajnikom. Godine 1557.
postaje biskup peujski pa jegarski, a istie se u suzbijanju protestantizma.
Vrhunac i sveenike i dravnike karijere predstavlja mu imenovanje za
nadbiskupa ostrogonskog i primasa cijele Ugarske, a 1571. godine je i
kraljevski namjesnik u Ugarskoj. Umro je 1571. godine u Preovi, a
pokopan je u Trnavi. Nakon nekoliko dana iza smrti stie i obavijest o
Vranievu imenovanju za kardinala.
Dopisivao se s mnogim istaknutim osobama svoga vremena od
Erazma i Melanchtona do Nikole Zrinskog i Trankvila Andreisa; latinski
pjesnik (zbirka Otia), putopisac (opisi istonoeuropskih zemalja), arheolog,
biograf (ivotopis Petra Berislavia). Na hrvatskom je jeziku ostala samo
jedna molitva koju je objavio I. T. Mrnavi u svom Nauku kranskom.
Vranieva sabrana djela i prepisku izdala je Maarska akademija u 12
knjiga.
223
Faust Vrani je sin Antunova brata Mihalja. Rodio se 1551. godine u

ibeniku, a odgojen od strica Antuna na kraljevskom dvoru. kolovao se i u
Padovi, a neko vrijeme i na dvoru Rudolfa n. u Pragu. Zaredivi se postaje
anadskim biskupom (1594), ali doskora naputa Ugarsku i nastanjuje se u
Veneciji. Mnogostran je i originalan duh, u djelu Machinae novae (1595)
anticipirao je niz novih tehnikih izuma. Objelodanio je petojezini
(latinsko-talijansko-njemako-hrvatsko-maarski) rjenik Dictionarium
quinque nobilissmarum Europae linguarum (1595). Filozofiji su posveeni
radovi Logica nova i Ethica christiana (1616). Na hrvatskom je napisao
ivot nikoliko izabranih divic (Rim 1606) i lanak o slavenskim narodima.
Umro je u Veneciji 1617. godine.
Iako ibenski Vranii vjerojatno, nisu u krvnom srodstvu sa svojim
prezimenjacima u Vrlici, opirnije piemo o Antunu i Faustu s nakanom da
podsjetimo to su Hrvati znaili i na europskoj sceni prije pola tisuljea.
Inae, Vranii u Vrlici su zabiljeeni 1830. godine u austrijskom
525
zemljiniku, kada je upisana obitelj Jure Vrania.

Krajem 18. stoljea u Stanju dua upe Ugljane, koja je djelomino
pripadala i Cetinskoj krajini, zabiljeena je obitelj Vrani-ale,5 6 od koje
e nastati Vranii u Tijarici (ima ih i danas) i Vranii u Vrlici.
U matinim knjigama stare upe Velika (danas podruje Dervente u
Bosni) 1775. godine u mjestu Johovac zabiljeeno je doseljenje obitelji
Jakova Vrania i supruge mu Anice roene Krumarevi "od Imotskog". 527
Danas u Hrvatskoj ivi 800 osoba s prezimenom Vrani (Vrlika,
Tijarica, Zagorje, Samobor).
S jezinog motrita prezime je nastalo od osobnog imena Franko (u
Dalmatinskoj zagori izgovarana kao Vranko), a dok su hercegovaki
Vranii dobili prezime prema udovici Vranjki roenoj Soldo, a koja je bila
udata za Marijana Hrkaa iz Pribinovia pokraj irokog Briga, od ijih su
sinova Blaa (1800) i Ante (1805) nastali Vranii. 528 Danas ive u okolici
irokog Briga, Mostara i Posuja, te na derventskom podruju.
525
Dravni arhiv u Zadru, katastri Dalmacije broj 456-VRLIKA

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, Sinj 1997., str. 30.
527
Vie autora, Monografija upe Plehan, Plehan 1987., str. 117.
528
Mostar-iroki Brijeg 2002., str. 593.
526
224
VUEMIL O VII
U dokumentu pod nazivom "Notta della famiglie che al presente
habitano sotto la Fortezza di Verlica cioe sotto la Bandiera del K.(apitano)
Basa Nicolo Biocovich" od 1. srpnja 1692. godine zapisano je daje obitelj
Marka Vuemilovia, koja ima 18 lanova, dobila od venecijanskih vlasti
21.5 kanap zemlje, kao i da su 4- lanoj obitelji Lovre Vuemilovia pripala
3.5 kanape zemlje. 529
tipana Biukovia iz Vrlike, obitelj ve poznatog Marka Vuemilovia
narasla je u impozantnu obiteljsku zadrugu s 32 lana (osam odraslih
mukaraca, sedam odraslih enskih osoba, osmero muke i sedmero enske
djece); obitelj takoer ve poznatog Lovre Vuemilovia broji 10 lanova
(dva odrasla mukarca, odrasla enska osoba, troje muke i etvero enske
djece). 530
Laghi zabiljeio u Vrlici dvije Vuemilovia obitelji s po 11 lanova: ve
poznatog Marka i Jure, vjerojatno sina Lovrinog.531
Ovi navodi potvruju da su Vuemilovii uz Grabie, Vuletie,
Blaevie, Boinovie, Jakelie, Batovanje i Uzune najstariji od dananjih
vrlikih rodova.
Inae, ovaj rod u Dalmaciji je poznat po tri inaice prezimena:
Vuemilovi (Vrlika, Imotski, Glavina), Vuemilo (Sinj, Split) i Vuemil
(Cista Provo pokraj Imotskog, Primoije). Istog su krvnog podrijetla,
starinom su iz Duvna, a po nekima iz Rame, to za sada nije potvreno u
povijesnim ispravama. Naime, fra tipan Vuemilovi, Duvnjak po roenju,
u Cetinsku je krajinu doselio 1687. godine iz samostana u Rami, pa je to
ponukalo neke autore da brzopleto zakljue da su Vuemilovii podrijetlom
iz Rame.
A sada poneto i o ovom franjevcu, najstarijem Vuemiloviu kojeg
znamo po imenu. Roen je oko 1650. godine, a ujesen 1687. godine je s
franjevakom subraom iz Rame u sklopu organiziranog preseljenja pet
tisua Hrvata katolika iz Rame, Duvna, Livna, Kupresa, Glamoa, Rakitna i
Doljana doselio u Sinj. Godine 1695. godine fra tipan Vuemilovi je na
529
Dravni arhiv Zadra, Katastri Dalmacije, sveanj 19.

Isto, sveanj 19.
531
530
225
popisu onih doseljenika koji su po dudevoj zapovijedi konano smjeteni u

Sinj. 532 Meu gvardijanima sinjskog samostana od 1693. do 1702. godine,
koji jo nose naslov gvardijana franjevakog samostana u Rami,
pretposljednji je meu njima 1700. godine upisan fra tipan Vuemilovi.533
Godine 1709. nalazi se u popisu fratara sinjskog samostana 5 3 4 Prvog srpnja
te 1709. godine na dunosti upnika u Turjacima domain je splitskom
biskupu Stjepanu Cupilliju u vrijeme njegova pastirskog pohoda Cetinskoj
krajini. 535 Godine 1715. upnik je u Otoku, selu Cetinske krajine, koje je
dobilo ime po drvenoj tvravi, smjetenoj na otoku usred rijeke Cetine. 26.
srpnja te 1715. godine est tisua turskih vojnika napalo je tu tvravicu, koju
je branilo 170 naoruanih Otoana i njihov upnik. Prvi je nasrt junaka
obrana odbila, ali sljedeeg dana Turci su izveli veoma jaki etverosatni
napad i preko mrtvih tijela branitelja, ostalo je zapisano u dnevniku opsade,
preli Cetinu i zauzeli otok i tvravu. Spasilo se svega desetak branitelja,
ostali su izginuli, a meu njima i njihov upnik fra tipan Vuemilovi. Tek
neto starijih ljudi i ena Turci su doveli u ropstvo. 536
Vuemilovii su starinom iz Opleana pokraj Duvna, gdje je u sklopu
popisa, bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskup fra Pavo Dragievi
1741/42. godine zabiljeio 8-lanu obitelj Joze Vuemilovia (u izvorniku
Josephus Vuemilovich). Godine pak 1768. biskup je fra Marijan
Bogdanovi u Opleanima zatekao 7-lano kuanstvo Boe Vuemilovia.
"Vuemilovia bi krajem 17. stoljea bilo znatno vie na duvanjskom
podruju da ih relativno mnogo nije 1687. godine odselilo u Cetinsku
krajinu, ali ih se nalo i dovoljno za popunjavanje tek od Turaka osloboene
Imotske krajine. 537
U Imotskoj krajini iz Duvna doseljeni Vuemilovii 1725. godine
dobivaju od venecijanskih vlasti imanja, koja je napustilo islamizirano
stanovnitvo. "Jela Vuemilovi s 5 eljadi dobila je kuu u Glavini uz
Cerluku i 10 kanapa zemlje. Marko Vuemilovi s 3 eljadi dobio je vrt u
Imotskom i 6 kanapa zemlje. Prvo krtenje zapisano je u Matici 1736.
Napravili su kuu u Imotskom i tu se kasnije nastanili. Po Marku su nazvani
Marki... Obitelj Jele Vuemilovi odselila u okolicu Vrlike" 538 , od koje e
nastati dio dananjih vrlikih Vuemilovia.
532
J. Vladi, Uspomena o Rami i ramskomfranjevakom samostanu, Zagreb 1882., str. 80.
534
535
Isto, str. 133.
536
Isto, str. 187.
537
538
226
S poetka 19. stoljea ostao je spomen o jo jednom zanimljivom

Vuemiloviu. "Neto manji nemiri izbili su 1809. godine, kada ie maral
Auguste Viesse de Marmont s vojskom otiao iz Dalmacije na austrijsko
bojite, austrijska je vojska prodrla prema Skradinu i ibeniku. Pria se
kako je Marko Vuemilovi zvani Brzilo iz zasjede napao marala na
Tromei dok je ruao. Time je Brzilo postao junak. Zarobljen od Francuza
bi osuen, ali prema povjesniaru Paulu Pisaniju pomilovao ga je Jacgues
Lauriston, nakon ega se vratio svom seoskom ivotu uvajui handar ljuti
samo kao uspomenu. 539
Pripadnici roda Vuemilovia na vrlikom podruju uz svoje prezime
tijekom vremena oslubenili su ak est prezimenskih kombinacija:
Vuemilovi-Alegi, Vuemilovi-Grgi, Vuemilovi-Juri, VuemiloviStipanovi, Vuemilovi-imunovi i Vuemilovi-Vranji. Dakako, nije
teko dokuiti da je drugi dio kombinacije nastao od nadimaka ili pak
imena: Alega, Grgo, Jure, tipan, imun i Vranje.
S jezinog pak motrita prezime je nastalo od imenice vuk (Canis
lupus). Inae ova je imenica jedna od najplodnijih antroponimijskih osnova
u hrvatskom jeziku, navlastito u stoarskog stanovnitva na dinarskom
podruju. Do Tridentskog sabora (1543-1563) Vuk je esto ime i u Hrvata, a
nadijevalo se djeci s uvjerenjem da ih svojom mistino-maginom moi titi
od raznih opasnosti i neprilika. Zbog niza okolnosti od 18. stoljea ime se
Vuk i brojne izvedenice vezuju uglavnom uz pravoslavlje i uporedo i za
srpstvo.
Inae, imenica vuk slino glasi u mnogim indoeuropskim jezicima:
staroslavenski vl6k6, slovenski volk ili vouk, ruski volk, eki vlk, poljski
wilk, staropruski vvilkis, litvanski vilkas, albanski ulk (otuda i toponim
Ulcinj), latinski lupus, francuski loup, starofrancuski leu, njemaki Wolf,
starogermanski Wulfaz, engleski wulf, grki lykos, vedski varg, itd.
Prezime je nastalo od osnove vuk, u kojoj je glas "k" ispred "i" i "e"
preao u "" (vuica, vui, vuina, vuetina), te pridjeva mil, mio. Na
slian nain nastala su jo neka prezimena: Vuek (Slavonija, Moslavina),
Vueli (Zagreb, Ploe), Vuemil (Imotski, Primoije, Duvno), Vuemilo
(Sinj, Split, Bjelovar, Vukovar), Vuenov (Rijeka, Vukovar, Zagreb),
Vuenovi (ibenik, Sisak, Baranja, Knin), Vueta (Podravina, Slunj),
Vueti (Zagreb, srednja Dalmacija, Otoac, Hvar), Vuevac (Vinkovci),
Vuevi (Omi, Gospi).
539
Monografija Vrlika 2001., str. 30.
227
VUJEVII
U novije vrijeme dvije su Vujevia obitelji u Maovice doselili iz
susjednog tikova, sela koje pripada upi Vrlici, a upravno Gradu Drniu.
Godine 1694. Jakov Vujevi, serdar iz upe Mostarsko blato, ima
zapaenu ulogu pri preseljavanju oko pet tisua Hrvata katolika iz zapadne
Hercegovine (tadanje upe Mostarsko blato, Brotnjo, Mostar i Ljubuki) na
podruje Imotske i Cetinske krajine (Biorine, Dobranje, Budimiri, Ugljane,
Grab). Od doseljenih Hercegovaca Ante Vuljavi (Vujavi) novi je dom
naao u Dobranjama, u kojima je 1725. godine njegova 6-lana obitelj
dobila od venecijanskih vlasti 12 kanapa zemlje. 540 U Dobranjama su 1835.
godine ivjele tri Vujevia obitelji: Luke pok. Mate, Ivana pok. Andrije i
Nikole pok. Jure. 541
Vujevii doseljavaju iz Hercegovine i 1718. godine, kada serdar
Matia Alilovi dovodi u Imotsku krajinu 240 obitelji. Petolanoj obitelji
Marka Vujevia, koja je novo boravite nala u Podbablju, pripalo je 1726.
godine 8 kanapa zemlje. "U Stanju dua (upe Podbablje-A. I.) zapisano je
da je se Anica Vujevi, ki Stipanova, roena 3. veljae 1805. godine,
poturila na Buni kod Mostara. Preselila je sinu pai Jusufu u Carigrad".542
U upi Podbablje, u selu Krivodolu, takoer su 1725. godine
zabiljeeni Vujevii. Tada su 8-lanoj obitelji Jakova Vujevia pripala dva
kanapa zemlje. "Stanje dua upe Podbablje 1739. godine je zabiljeilo u
Krivodolu u Jakova Vujevia 18 eljadi, u Tome Vujevia takoer 18
eljadi. Radi lakeg izgovora narod je Vujevie pretvorio u Ujevie. Na kui
Jakova Ujevia uklesana je godina 1683. Don Grgo Ujevi u 18. stoljeu
vie se puta potpisuje kao Vujevi. Staro su imotsko pleme. Vjerojatno su u
vezi Vujevii u Podbablju s ovima u Krivodolu... Vujevii hercegovaki i
imotski jedno su pleme." 543
Vujevii doseljavaju iz Hercegovine i u Cetinsku krajinu. Tako
primjerice Mate i Pavo Vujevi 1725. godine "osim na Suhau dobili su
zemlje na Krinju i Jesenskom." 544 Te 1725. godine u sklopu popisa vjernika
Splitske biskupije na vrlikom podruju je zabiljeena 4-lana obitelj Ante
Vujevia.
540
541
542
543
544
I. ubeli, Dobranje-prolost i sadanjost, Split 1984., str. 16.

Isto, str. 16.
Isto, str. 205-206.
J. A. Soldo, krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 82.
228
Na livanjskom podruju, u Ljubuniu i Strupniu, danas ive obitelji

s prezimenom Vujeva, koji su, istraio je M. Petri, doselili poetkom 19.
stoljea iz Vrlike, moda ba iz tikova.
Na duvanjskom podruju danas ivi 10 obitelji s prezimenom Vujevi
i 55 osoba (Omolje i Lipa), a istog su krvnog podrijetla kao i imotski
Vujevii odnosno Ujevii.
Dakle, i Vujevii iz tikova su hercegovakog podrijetla. to se pak
tie lingvistikog gledita, prezime ima u osnovi imenicu vuk ili sasvim
precizno hipokoristino ime Vujo.
VULETII
Sinovima Mate i Vidosave Grabovac alias Grabi odnosno brai
mnogo poznatijeg knjievnika fra Filipa Grabovca: Anti, roenom 1888.
godine i Frani (1690) kum na krtenju bio je Filip Vuleti pokojnog Marka.
Zapisano je to u matici krtenih upe Vrlika za razdoblje od 1688. do 1690.
godine, koje je vodio fra Grgur Bogi iz Cetine. 546
U popisu obitelji banderije harambae Nikole Biokovia od 1. srpnja
1692. godine upisano je da Antona Vuleti ima 10-lanu obitelj, kojoj su
venecijanske vlasti dodijelile 18 kanape zemlje. Njegov prezimenjak ve
poznati Filip Vuleti pokojnog Marka, stoji takoer u toj ispravi, ima 14lanu obitelj, za koju je dobio 21 kanap zemlje. 547
Sastavni dio te isprave je i zapis o udjelu u vlasnitvu mlina na Cetini
u predjelu sela Kosora, koji je do osloboenja Vrlike od Turaka pripadao
Turinu Salemu Bukariiu. Jedan je od suvlasnika, uz Matu Grabovca, fra
Filipova oca, te Nikolu Biokovia, Nikolu Kovaa i Radovana Kuduza, i ve
poznati Filip Vuleti. 548
tipana Biukovia iz Vrlike, zabiljeena je tog puta 16-lana obitelj Filipa
Vuletia pokojnog Marka (pet odraslih mukaraca, tri odrasle enske osobe,
troje muke i petero enske djece). 549
545
546
547
548
549
Arhiv Franjevakog samostana Visovac, si. knj. br. 97.
Isto, sveanj 19.
Isto, sveanj 19.
229
Zanimljiv je i popis fratara franjevakog samostana u Sinju od 27.

sijenja 1714. godine, kada se od ukupno 22 franjevca dvojica prezivaju
Vuletii: fra Ioannes Vuletich i fra Doimus (Dujam) Vuletich a Cetina, dakle
Dujam Vuleti iz Cetine odnosno iz Vrlike. 550 Ovaj popis potvruje da su
neki Vuletii iz Cetine odnosno Vrlike, to posebno naglaavamo, a drugi su
iz Sinja; dvojica pak fratara svjedoe i o ugledu ovog roda, jer po dvojicu
imaju jo samo dva odista ugledna roda-Vukovii i Buljani.
Vuletii su u 18. stoljeu dali jo jednog sveenika fra Jerka Vuletia;
roen je 1743. godine u Vrlici, a ovaj je svijet zamijenio onim boljim 15.
cc i
lipnja 1812. godine. M

U popisu vjernika Splitske biskupije biskup je Ivan Laghi 1725.
godine u Vrlici zabiljeio tri Vuletia obitelji: Grginu (8 lanova), Pavlovu
(5) i Petrovu (5). 552
U prosincu pak 1740. godine dvojica staraca Vuletia svjedoe da je
"Mate Grabovac, otac fra Filipov, doselio u Vrliku prije zauzea Knin...
sam sa svojom obitelji, a sad je pet obitelji Grabovaca."553
U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u naselju Vinali
zabiljeeno je ak sedam obitelji s prezimenom Vuleti: Petrova, Matijeva,
Jakovljeva, Pavlova, Nikolina, Stipanova i Antina. 554
Ovi navodi iz povijesnih izvora i isprava svjedoe da Vuletii, uz
Grabovce odnosno Grabie, Jakelie, Vuemilovie Boinovie, Blaevie,
Uzune, spadaju meu najstarije rodove na vrlikom podruju.
to se pak tie Vuletia starine, J. A. Soldo tvrdi da su u Cetinsku
krajinu stigli iz Duvna 555 , a mi za sada samo dodajemo da svi Vuletii nisu
istog krvnog podrijetla. Soldina je tvrdnja utemeljena na injenici da je
biskup fra Pavo Dragievi 1741/42. godine u sklopu popisa
bosanskohercegovakih Hrvata katolika zabiljeio na duvanjskom podruju,
u selu Podgaju, 6-lanu obitelj imuna Vuletia. Ve 1768. godine u popisu
biskupa fra Marijana Bogdanovia nema vie Vuletia na duvanjskom
podruju. Dodue, ovo e se prezime pojaviti ponovo u tom kraju, u selima
Kazaginac i Raeljke, ali je rije o doseljenicima iz Dobranja, gdje su
Vuletii nastali od avara (avarovia), koji su u to selo Imotske krajine
J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. st., knjiga I., Sinj 1995., str. 225.
Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX. (2001.), br.
1.(13.), str. 25.
552
553
K. Eterovi, Fra Filip Grabovac, Makarska 1927., str. 111.
554
555
J. A. Soldo, n. 103.
51
230
doselili 1694. godine iz Gostue pokraj irokog Briga. Doselio je 80godinji Jure avarovi roenje 1614. godine s 18-lanom obitelji, kojoj su
venecijanske vlasti 1725. godine dodijelile 35 kanapa zemlje u Dobranju. 556
On je imao obiteljski nadimak Vuleti, koji je ubrzo postao prezimenom.
Godine 1742. u Dobranju je roen budui sveenik don imun Vuleti,
vjerojatno unuk spominjanog Jure avarovia. Njemu je 1801. godine Ivan
Josip Pavlovi Lui posvetio svoju knjigu "Iskazagne ivota i samrti i
udesa S. Ivana Nepomuchena". Po sinu imunova brata Ante, takoer
sveenika, don Marka Vuletia dio zaseoka Vuletia u Dobranju zovu se
Donmarkovii.557 Inae, Vuletii u sauvanim maticama stare duvanjske
upe Grabovice prvi se put javljaju 8. oujka 1834. godine, kad je upisano
roenje Tome sina tipana Vuletia i njegove zakonite ene Kate roene
urkovi.558
Uz uvaavanje Soldine tvrdnje o duvanjslcom podrijetlu roda Vuletia,
smatramo da dio Vuletia, pogotovo sinjskih, potjee od Vuletia iz Crna
pokraj irokog Briga. Danas ih tu nema, ali spomen o njima ostao je u
toponimu Vuletia greblje u Crnu, kao i u tri nova roda, koje su nastala od
Vuletia-Reza i Zlomislia u Rakitnu i Zeljka na irokobrikom podruju.
Prvi spomen o Vuletiima u Crnu je od 8. kolovoza 1735. godine, kad je u
sklopu svog pastirskog pohoda u Crna stigao makarski biskup tipan
Blakovi i "naredio da se ondje podigne oltar pod orahom i proslavio svetu
misu. Prenoio je "u jednoj kolibici, opletenoj plotom zelenih grana i
pokrivenoj sa etiri gunja, 559 a domain mu je bio imun Vuleti, kojeg e
1741/42. godine u svoj popis bosanskohercegovakih Hrvata katolika
ubiljeiti fra Pavo Dragievi kao glavara 30-lane obiteljske zadruge. Tada
je u Crnu svoj dom imala i 9-lana obitelj Ivana Vuletia, a u Bilom Polju
pokraj Mostara prebivalite je imala 13-lana obitelj Marka Vuletia.
Od grane Vuletia iz Crna su i oni zabiljeeni u zemljiniku iz 1709.
godine: u Glavicama u banderiji harambae Pavla Bogdanovia gdje je
upisana 3-lana obitelj Ivana Vuletia pok. Andrije, dok su u banderiji
harambae Grgura Cvitkovia u Hrvacama zabiljeeni samci Toma i Luka
Vuleti. 560 Meu onima koji su dobili od venecijanskih vlasti zemlje jo
ranije (1697.) u predjelu "od Mukrinjina vrila na sjeveru, Trogomile na
istoku, Urinove kamenice i Hana na zapadu upisani su Stojan i Nikola
Vuleti. Dio Vuletie iz Sinja po svojim rodonaelnicima Abramu i imunu
556
557
558
559
560
1. ubeli, Dobranja-prolost i sadanjost, Split 1984., str. 16-19.

A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrd 2001., str. 419.
Zbornik radova povodom tisuu godina Trebinjske biskupije, Sarajevo 1988., str. 155.
231
(imi) Vuletiu dobili su obiteljske nadimke, koji su se vremenom pretvorili

u nova prezimena Abram i imac. 561
Ipak, o biokovsko-imotskoj grani Vuletia ostao je najstariji pisani
spomen. Godine 1664. zloglasni poturica iz Livna Alija Boji je iz zasjede
u Promajni pokraj Makarske zarobio Pavu Vuletia, laiku osobu u pratnji
franjevaca, kojeg je kasnije u Livnu prodao u roblje. Ovaj pripadnik roda
Vuletia je iz Vrdola, stare upe u vrletima Biokova (danas su to Raani
Gornji).5 2 S vremenom se Vuletii naseljavaju u Kozicu i Kozika Poljica
na vrgorskom podruju, a nova boravita nalaze i u selima Imotske krajine:
Slivno, Krstatice, upa Biokovska (oko 1850. godine). 563
Istonohercegovaki Vuletii nisu u krvnom srodstvu s ostalim
prezimenjacima s dalmatinsko-hercegovakih prostora. Oni su starinom iz
Graca pokraj Neuma. U drugoj polovici 17. stoljea raseljavaju se po
tadanjoj Dubrovakoj Republici: 1646. godine u Topolo, 1665. u Lisac
(oba mjesta su u zaleu Slanog), odakle se sputaju i u grad Dubrovnik.
Inae, istonohercegovaki Vuletii mogu se pratiti od poetka voenja
matica upe Gradac (neumski), dakle od 1708. godine. 564
U Katelima ovo prezime glasi Vuletin, a spominje se ve 1680.
godine, kad se za rektora crkve Svetog Ivana od Birnja natjeu i dvojica
sveenika iz roda Vuletin: don Ivan Relja Vuletin i don Vicko Vuletin. 565
Godine 1696. na zboru didia u Katel Lukiu sudjeluju i predstavnici
obitelji Vuletin. 566
Inae, danas u Hrvatskoj ivi 2250 osoba s prezimenom Vuleti, a
najvie ih je u Cetinskoj i Imotskoj krajini, te u Lici i na Kordunu.
Navodimo i jo nekoliko prezimena slina postanja: Vulelija (Benkovac,
sjeverna Dalmacija), Vulea (Dubrovnik), Vulesica (Zadar, Pula), Vuleta
(Sinj, Zadar, Slavonski Brod, Vrgorac), Vuletin (Katela, srednja Dalmacija,
Zagreb), Vulevi (Split, Zagreb), Vulievi (Dubrovnik, Karlovac,
Obrovac), Vuli (Split, Zadar, Naice, Omi, Obrovac), Vulin (Biograd,
ibenik, Zadar, istona Slavonija).
561
Isto, str. 92.

563
Isto, str. 141, 276. i 349.
598.
565
V. Omai, Povijest Katela od prahistorije do poetka XX. stoljea, Katela 2001., str.
285.
566
Isto, str. 209.
232
VULII
Vulii su jo jedno vrliko prezime koje u osnovi ima osobno ime Vuk
odnosno jedan od njegovih oblika-Vule.
U vrijeme onog znamenitog pastirskog pohoda po Bosni Otomanskoj
biskup je fra Pavo Dragievi 1741/42. godine zabiljeio samo dvije obitelji
s prezimenom Vuli, i to u Rakitnu (tada stara upa Duvno, a danas je dio
hercegovake opine Posuje): 9-Ianu obitelj Nikole Vulia i kuanstvo
Jakova Vulia s 8 lanova. Biskup je Dragievi tada krizmao troje djece iz
Vulia roda: Antu (kum Andrija Dumani), Franju (kum Ivan Radi) i Ivan
(kum Krian Pudi).
U sljedeem popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 1768.
godine biskupa fra Marijana Bogdanovia Vulia nema u Rakitnu, ali ih ima
u: Sarajlijama pokraj Duvna, i to 4-lana obitelj Nikole Vulia (je li to onaj
spominjani iz Rakitna?) i 3-lano kuanstvo Tome Vulia, te u Grahovu, i to
16-lana obitelj Stipe Vulia i 8-lano domainstvo Ante Vulia (je li to onaj
krizmanik iz Rakitna?).
Dio Vulia doseljava u Cetinsku krajinu krajem 17. stoljee. Ispod
tvrave avine, s koje se na zapadnom dijelu Sinjskog polja nadzirao
prolaz putovima iz Dalmacije prema Livnu i Duvnu, smjestio se 1698.
godine Rakiak Vid Vuli, kao i ostali doseljenici iz Rakitna (Tokii, Bulii,
Marii, Lavievii) i dobio opskrbu hranom za obitelj i kanap zemlje (vrt)
da bi se preivjelo. 567
Godinu ranije, dakle 1697. providur A. Mocenigo odobrava brai Duji
i Petru Vuliu s osam lanova obitelji i Miji Ercegu sa sedam lanova iz
Novih Sela i Ugljana 30 kanapa zemlje za obradu. 568
U zemljiniku iz 1711. godine u Postinju Gornjem pokraj Mua
zabiljeena je obitelj Lovre Vulia, a godine 1835., doznajemo iz austrijskog
zemljinika, u tom mjestu su nastanjene etiri obitelji s prezimenom Vuli:
Andrijina, Josipova, Jurina i Antina; godine 1948. u Postinju je nazono 11
Vulia obitelji. 569
Godine 1725. etiri Vulia obitelji s 26 lanova imaju svoje domove u
Zakucu pokraj Omia. 570
557
568
569
570
Isto, str. 96.
M. Maras, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 200.
233
Danas na dalmatinskom podruju Vulii ive u Omiu, Gracu pokraj

Drnia, Jasenicama (Benkovac), Slivnici i Visoanima (Zadar). U Biteliu
pokraj Sinja ive Vulii pravoslavne vjeroispovijesti, od kojih je dio odselio
u Vrbicu i Donje Rujane pokraj Livna i u Srane pokraj Duvna.
Dananja vrlika obitelj s prezimenom Vuli doselila s drnikog
podruja, gdje su Vulii i Vulievii zabiljeeni krajem 17. stoljea.
ZEEVII
estog prosinca 1740. godine u franjevakom samostanu na Visovcu
umro je u pedesetoj godini ivota fra Marko Zec s Maovica. Dakle, roen je
1690. godine. U istom dokumentu-mrtvaru samostana Visovac 1885. godine
upisana je smrt fra Jeronima Zeevia s Maovica, takoer franjevakog
brata, dakle roenog 1832. godine. 571
Ova dva upisa potvruju da su pripadnici roda Zec nazoni na
Maovicama u posljednjoj etvrtini 17. stoljea, te da su prezime Zec
zamijenili prezimenom Zeevi najkasnije poetkom 19. stoljea. Tada su u
austrijskom zemljiniku iz 1830. godine na Maovicama zabiljeene dvije
obitelji s prezimenom Zeevi: Luke Matijeva i Matija Jurina.
Starina je roda Zeevia iz Cetinske i Imotske krajine Prisoje, selo na
bukoblatskom podruju dananje bosansko-hercegovake
opine
Tomislavgrad, gdje su u drugoj polovici 17. stoljea imali prezime
Mikovi. U popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42.
godine biskup fra Pavo Dragievi je u Prisoju zabiljeio 6-lanu obitelj
Anne Miscouize (Ane Mikovice). U Stanju dua upe Proloac iz 1744.
godine upisano je da je Anica Mikovi alias Zec roena 1692. godine u
Turskoj, to pak znai u Prisoju. 572
Ipak prvi spomen o Zeeviima je onaj iz 1686. godine, kada je u
vrijeme Bekog rata meu stanovnicima imotskog sela Vinjana na
Makarskom primorju zateena 7-lana obitelj tipana Zeevia. 573 Pri
podjeli zemlje doseljenicima 1725. godine Mijo je Zec (Zeevi) sa 7lanom obitelji od venecijanskih vlasti "dobio kuu u Podvornici (dio
571
Vrliko kolo. list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX. (2001.), br.
1.(13), str. 24. i 25.
572
573
Isto, str. 18.
234
Proloca-A. I.) i 13 kanapa zemlje, a Andrija s 8 eljadi 14 kanapa." 574

Godinu kasnije (1726) u Podbablju, takoer u Imotskoj krajini, Martinu
Zeeviu iz Vrdola (dananji Gornji Raani-A. I.) iz serdarije serdara
Roglia pripalo je 7 kanapa zemlje. 57
U Stanju dua upe Slivno iz 1744. godine, kojoj sa tada pripadale i
Krstatice, u tom selu Imotske krajine zabiljeene su etiri Zeevia obitelji:
Matina (6 lanova), Jakovljeva (7), imunova (2) i Jerolimova (6). 576 Danas
u Krstaticama ovaj se stari rod opredijelio za prezime Zec i prema
nadimcima se dijele na : Zec-Orlovi, Zec-Kruevac i Zec-Pekiri. Godine
1989. u Krstaticama je 20 obitelji, a samo dvije ne rabe navedene
prezimenske kombinacije ve samo prezime Zec.
I u Prolocu su se pripadnici ovog roda, nastanjeni u njegovom
zaseoku Srednje Selo, opredijelili za prezime Zec.
Osim u Imotsku krajinu dio Zeevia neko Mikovia sa svoje
starine u Prisoju seli u Cetinsku krajinu: 29. listopada 1693. godine
potvrena je u Potravlju batina od 50 kanapa za obitelji brae Mije, Petra i
Ivana Zeca; 577 u Dicmu se 1709. godine u sastavu banderije harambae Ilije
Maretia nalaze obitelji Grgura Zeevia pok. Ivana (9 lanova) i Nikole
Zeevia pok. Ivane (8). 578 Oigledno je rije o brai, koji su moda sinovi
Ivana Zeca, ve spominjanog u Potravlju.
Prezime Zec zabiljeeno je 1711. godine (obitelj Nikole Zeca) u
Divojeviima na muko-leevakom podruju; 1835. godine tu prebivalite
ima pet obitelji s prezimenom Zec (dva Petra, te Nikola, Mate i Ivan), dok je
popis stanovnitva 1948. godine zabiljeio est obitelji s ovim
prezimenom.579
ini se da je obitelj Luke Zeevia, zabiljeena u Gizdavcu 1835.
godine, tu bila samo u prolazu. 580
Danas u Hrvatskoj 1380 stanovnika ima prezime Zeevi, a najvie ih
je u Cetinskoj krajini, okolici Benkovca i u Slavoniji, dok se 2240
stanovnika Hrvatske (Dalmacija, Slavonija, Primorje) opredijelilo za
prezime Zec. Ova dva prezimena imaju i Hrvati katolici i Srbi pravoslavci i
razliita su krvnog podrijetla.
574
575
576
577
578
579
580
Isto, str. 232.

Isto, str. 142.
Isto, str. 142.
Isto, str. 112.
Isto, str. 165.
235
to se pak tie postanja ovih prezimena s jezinog motrita, u osnovi

imaju imenicu zec ili pak posvojni pridjev izveden od nje. Obrazac tvorbe je
uobiajen: zec + ev = Zeevi = Zeevi.
to se pak tie Mikovia, oni danas ive u dva sela na livanjskom
podruju: u Lipi su Mikovii doseljeni iz spominjanog Prisoja, a u
Smranima (zaselak Glavice) potjeu iz Votana (istoni dio Cetinske
krajine), gdje su imali prezime Babi. 581 Oigledno nisu istog krvnog
podrijetla.
ZIDARI
Danas u Hrvatskoj ivi 390 osoba s prezimenom Zidar (Vrlika,
Virovitica, Turopolje, Podravina, Slavonije); Zidaria je 450 (Krievci,
Pazin, Istra, Prigorje); Zidarevii danas prebivaju u Dugoj Resi i Pokuplju.
Prezime je nastalo prema nazivu zanimanja zidar.
Kljuna osoba za postanje vrlikog roda Zidara je Ivan Petrovi reeni
Zidarovi (u izvornika Zuane Petrouich detto Zidarouich), ija je 7-lana
obitelj (pet odraslih mukaraca, dvije odrasle enske osobe) zabiljeena u
zemljiniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije harambae tipana
Biukovia iz Vrlike. 582 U istom dokumentu upisane su jo dvije Petrovia
obitelji: 8-lana obitelj Ilije Petrovia pokojnog Petra reenog Railia
(domain, dvije odrasle enske osobe, dvoje muke i troje enske djece) i 6lana obitelj Mije Petrovia pokojnog Petra, vjerojatno brata spominjanog
Ilije. 583
U Vrlici susjednim Civljanima, u banderiji harambae Vuena
Vukovljanina (moda doseljenik iz Vukovskog pokraj Kupresa) upisana je
takoer 1710. godine 12-lana obitelj Dragia Petrovia pokojnog Petra
reenog Novoselac (domain, dvije odrasle enske osobe, sedmero muke i
jedno ensko dijete). 584
Dakle, Ivan Petrovi reeni Zidarovi predak je dananjeg vrlikog
roda Zidara. Godine 1725. u popisu vjernika Splitske biskupije na vrlikom
podruju nisu zabiljeeni ni Zidarovii ni Petrovii ni Novoselci. Vjerojatno
581
582
583
584
Isto, sveanj 19.
Isto, sveanj 19.
236
su nekamo iselili da bi se barem oni koji su se opredijelili za prezime

Zidarovi, koje e s vremenom biti skraeno u Zidar, vratili na nekadanja
svoja imanja na vrlikom prostoru.
S prilino sigurnosti moe se ustvrditi da su ovi Petrovii, posebno iz
Civljana, iz roda haramabae Mate Petrovia iz Ostrvice, koji je nakon
doseljenja iz Poljike Kneevine 29. srpnja 1693. godine za svoju banderiju
dobio 300 kanapa zemlje na lijevoj obali Cetine: u Brodariu, Ugljanima,
Begovini i Novom Selu. 585 Kako je godine 1710. uz ime Dragia Petrovia,
doseljenog u Civljane, zapisan i obiteljski nadimak Novoselac, zakljuiti je
da je u novo boravite stigao iz Novih Sela (Omika zagora), gdje je njegov
zapovjednik i prezimenjak Mate Petrovi dobio za obitelji svoje banderije
zemlje od venecijanskih vlasti.
Dakle, ova je grana Petrovia bila katolike vjeroispovijesti, bez
obzira to danas u Otiiu pokraj Vrlike i u pet mjesta na livanjskom
podruju (elebi, Crni Lug, Prine, Sajkovi i Gubin) ive Petrovii
coz
pravoslavne vjere. Na drugoj pak strani Petrovii katolici obitavaju u

Mesihovini pokraj Duvna, Rakitnu pokraj Posuja, u Klobuku pokraj
Ljubukog, u Grudama (Petrovii-Andrijanii), te u Dugopolju i Pakovu
Selu pokraj Drnia. 587
Prezime Zidar, dakle u dananjem obliku, javlja se na vrlikom
podruju 1830. godine u novom austrijskom zemljiniku, u kojem su tada u
Vinaliu zabiljeene etiri obitelji s prezimenom Zidar: Andrijina, Matijeva,
f QO
Markova i Josipova.
585
586
M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 70, 74, 75, 76. i
77.
587
588
A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001., str. 324-326.

237
ZORII
Danas u Hrvatskoj ivi 2960 osoba s prezimenom Zori, a najvie ih je
na podruju Banovine, Like, Zadra i Slavonije.
Prezime je izvedeno od narodnog enskog imena Zora (latinski
Aurora). Na podruju Dalmacije od iste su osnove izvedena jo neka
prezimena: Zoran (Zadar, Omi, srednja Dalmacija, Istra), Zorani (Split,
Bra), Zorani (Split, Hvar, Dubrovnik), Zori (ibenik, Zagreb i okolica
Siska), Zorica (850 osoba, ibenik, Sinj, Drni, Dalmacija, Benkovac,
Dalmatinska zagora), Zorii (590, ibenik, Crikvenica, Dalmacija, Lika),
Zorki (Dalmacija, akovo, Poega).
Starina roda Zoria su Grude, u Hercegovini, gdje je u popisu
Dragievi zabiljeio dvije obitelji s prezimenom Zoro: 13-lanu obitelj
Ivana Zore (u izvorniku Ioannes Zoro) i 5-lano kuanstvo
Grge Zore. U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine
upisano je prezime u dananjem obliku Zori: ve spomenuti Grgur i Gapar
imaju obitelji s po 11 lanova i Mate Zori sa 6-lanom obitelji. Te godine
(1768) Vrlici je najblia 6-lana obitelj Vida Zoria (u izvorniku Vitus
Zorich), nastanjena u Grahovu, dakle od Vrlike ih dijeli planina Dinara.
U Cetinskoj krajini iz Hercegovine doseljeni Zorii zabiljeeni su jo i
ranije: 1710. u banderiji harambae Jadrijevia iz Glavica upisana je i obitelj
Zori; 589 u zemljinoj mapi od 12. listopada 1756. godine u Vrpolju (selo
izmeu Trilja i Tijarice-A. I.) "ucrtana" su i dva kanapa zemlje Ivana Zoria
pok. Mate; 590 u Cetinskoj krajini u posljednjem desetljeu 18. stoljea esto
se pojavljuje Petar Zori iz Turske koji dobavlja stoku sinjskom trgovcu
Ivanu Radonjiu za prodaju u Veneciji.591
Na vrliko podruje Zorii doseljavaju iza 1725. godine, jer tada nisu
zemljiniku iz 1830. godine upisana je u Vrlici obitelj Ante Zoria. 592
589
590
591
592
A. J. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, Sinj 1997., knjiga II., str. 20.
Isto, str. 89.
Isto, str. 194.
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika.
238
ERAVICE
Prezime je nadimakog postanja, a nastalo je od imenice eravica, to
znai pojedinani komad ara ili eravke. eravice su u obiteljskoj predaji
sauvali dvije mogunosti nastanka njihova prezimena s jezinog gledita:
prema prvoj - njihovi su preci bili estoke naravi, nagli u reakcijama te bi za
sitnicu planuli kao eravica, a prema drugoj - jedan od njihovih predaka je
golim rukama uzimao eravicu i pripaljivao svoju lulu. 593
Danas u Hrvatskoj ivi 720 osoba s prezimenom eravica, uglavnom
skoncentriranih u Cetinskoj krajini, istonoj Slavoniji i na dubrovakom
podruju, ali i u Boki kotorskoj.
eravice, opet prema predaji, smatraju staru Duklju ili Zetu (danas
Crna Gora) starinom svoga roda, gdje su se svojedobno preivali
Martinovii. Naime, kad je srpski car Duan Silni (oko 1308-1555) savladao
1552. godine pobunu vlastele u Zeti, protjerao je iz te pokrajine katolike i
bogumile, meu kojima su i katolici Martinovii. Oni, koji su ostali na
pradjedovskim ognjitima, nasilno su pravoslavizirani i od njih potjeu
eravice istonog vjerozakona. Oni Martinovii, koji su ostali u vjeri svojih
otaca, pred progonima se sklanjaju u Boku kotorsku i na teritorij
Dubrovake Republike, ponajvie u Rijeku Dubrovaku. Tu se i danas
uporedo rabe prezimena Martinovi i eravica, ali i prezimenska
kombinacija Martinovi-eravica, to je dokaz da su eravice nastale od
roda Martinovia. O eravicama s juga hrvatskog juga jo i ovo: u sluenju
Mletakoj Republici neki od bokokotorskih eravica tijekom 17. i 18.
stoljea ostvaruju zavidne vojno-pomorske karijere, kao to je primjerice
Martin eravica (de Bronza), koji je bio zapovjednikom najvee
venecijanske ratne nave (broda) "Venera". Obasuti slavom i povlasticama
neki od eravica prema tadanjim obiajima dobili su od svojih gospodara i
novo prezime-de Bronza, to znai isto to i eravica. Danas njihovi
potomci preteito ive u Trstu, ali i u Slavoniji.
Dio eravica s hrvatskog juga, koji su se posvetili vojnikom pozivu,
doseljavaju u 17. stoljeu u Ravne kotare, a neki od njih nakon to su se u
redovima ravnokotarskih uskoka iskazali kao junaci i sposobni vojnici, za
to su dobivali priznanja od Venecije, dospijevaju i narodnu epsku pjesmu,
kao to je primjerice serdar Vid eravica, suvremenik jo poznatijih
kotarskih uskoka Stojana Jankovia, Ilije Smiljania, Vuka Manduia. Vid
eravica je povijesna osoba, ali i miljenik narodne pjesme, koja ga svrstava
593
gotovo sve podatke dugujem knjievniku Emilu eravice, stjecajem okolnosti

stanovniku grada Pule. I na ovaj nain mu zahvaljujem.
239
u hajduku druinu harambae Mijata Tomia s Duvanjskog polja, takoer

povijesne osobe iz 17. stoljea. On esto Vida eravicu poziva u pomo:
"Drugu knjigu Mijo (Mijat Tomi) napisuje,
pak je alje Vidu eravici:
"Da ti bora, Vide eravica!
Skupi, brate, trijest dobrih druga,
odi k meni, u Vran, u planinu." 594
I fra Andrija Kai Mioi u svom "Razgovoru ugodnom naroda

slovinskog" opjevao je dvojicu eravica: Gruju, junaka Kandijskog rata, i
njegova sina Ivu eravicu, koji se proslavio junatvima u Morejskom ratu,
kada je posjekao 60 Turaka. 595
Potomci serdara Vida eravice, kojem su venecijanske vlasti za ratne
zasluge nakon umirovljenje dali imanja u Golubiu, Biskupiji i Kninu, su
kninske eravice, koji se u maticama mogu pratiti od kraja 18. stoljea.
Tada su zabiljeena etiri brata eravice: Frane (odselio u ibenik), jedan
brat, ije je ime zaboravljeno, otiao je u Ameriku, zatim Mihovil, oenjen
kontesom ega, preseljava u Vrliku, a Josip (Joso), oenjen plemkinjom
Marijom Nardini, ostaje u Kninu, gdje je i umro, a pokopan je uz crkvu u
Biskupiji pokraj Knina. Josipov sin Marko, roen 1858., nakon to su ga
kninski Srbi na smrt pretukli, sklonio se devedestih godina 19. stoljea u
Jelsu, na otok Hvar, a 1911. godine, kad mu je umro stric Mihovil, koji nije
imao djece, doseljava na obiteljsko imanje u Vrlici, pa je dio dananjih
eravica (Pula, Benkovac i Vrlika) njegovi potomci.
Ostale eravice na vrlikom podruju potomci su nekadanjih
venecijanskih vojnika, uglavnom pripadnika mornarikog pjeatva, koji su
tu stigli po potrebi slube, a onda su taj dio Cetinske krajine stjecajem
okolnosti i svojom voljom odabrali za stalno boravite sebi i svojim
potomcima. Jedan od njih je bio i Petar eravica s 19-lanom obitelji,
zabiljeen 1725. godine u upi Vrlika u sklopu popisa vjernika Splitske
biskupije. 596
U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Gaijaku su zabiljeene tri
obitelji s prezimenom eravica, ustvari sinovi Nikole eravice: Pavo, Jakov
i Ante. 597 U mjestu Vrlika u istoimenom dokumentu iz godine 1830. upisana
je obitelj Marka eravice. 598
594
A. Mijatovi, Narodna pjesma o Mijatu Tomiu, drugo izdanje, Duvno 1996., str. 85-88.
A. K. Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskog, Split, 1983., str. 413.
596
stanovnika Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.
597
598
Isto broj 456-Vrlika
595
240
POGLAVLJE IV.
VANIJA NESTALA PREZIMENA S VRLIKOG

PODRUJA
U prvom dijelu ove knjige navedena sva prezimena zabiljeena na
vrlikom podruju 1692., 1710., 1725. i 1830 godine. Mnoga su od njih
nestala, a o etrdesetak najpoznatijih rei emo poneto na sljedeim
stranicama ovog rada.
BEGOVII
Vrliki rod, veoma utjecajan i bogat, najpoznatiji po Milanu Begoviu
(1876-1948), hrvatskom knjievniku, plodnom autoru dramskih,
pripovjedakih i pjesnikih djela.
Prezime je izvedeno od imenice beg (turski bey),to je plemiki naslov
u Otomanskoj Carevini, a u prenesenom znaenju jo i gospodin, gospodar,
ugledan ovjek.
Danas u Hrvatskoj ivi 2200 osoba s prezimenom Begovi, a najvie
ih je u Podravini i Banovini. Begovii su pripadnici sve tri vjeroispovijesti.
BERBERI
U zemljiniku iz 1710. godine zabiljeena je 3-lana obitelj Pavla
Berbera. I 1725. ova obitelj ima tri lana, koliko i obitelj udovice Tomice
Berbanue.
Prezime je nastalo od naziva zanimanja berber (berberin iz perzijskog
jezika, a znai obrtnika koji brije i ia); brija; neki su bavili lijeenjem,
vaenjem zubi i obrezivanjem djece kad je rije o muslimanskom ivlju.
Danas u Hrvatskoj ivi 180 osoba s prezimenom Berber, uglavnom na
podruju Obrovca i sjeverne Dalmacije.
243
BERISLA VII
Poetkom 14. stoljea u Vrliku su iz Livna doselili plemii ubranii,
kojima je pripadao i rod Berislavia. Godine 1435. na dunosti suca ratnog
suda u Knin zabiljeen Vuk Berislavi-ubrani (Wok Berislavich de gener
Ciprianorum), a na istoj dunosti 1451. godine Pavel Berislavi. Godine
1541. u jednoj se darovnici spominje i Tvrdo Berislavi. Kad su Turci
provalili u Bosnu, Berislavii odlaze u Turopolje. Od turopoljskih
Berislavia najpoznatiji je Stjepan Beryzlawych de Verhreca, koji je 1639.
banovac na dvoru hercega Ivania Korvina.
Ipak od svih Berislavia najpoznatiji Petar, roen u Trogiru sredinom
15. stoljea. Biskup, dravnik, hrvatski ban i istaknuti vojskovoa u
borbama protiv Turaka: 1513. pobijedio je Turke pokraj Dubice, a 1520. i
na Krbavi, ali je prilikom protjerivanja neprijatelja upao u zasjedu i junaki
zavrio asni ivotni put istinskog hrvatskog junaka.
Zanimljivo je spomenuti daje u zemljiniku iz 1710. godine upisana
13-lana obitelj Pavle Berisavljevia pokojnog Berice. Nema ih u
austrijskom zemljinika iz 1830. godine.
BILOBRCI
U mletakom zemljiniku iz 1710. godine zabiljeena je 7-lana
obitelj Ivana Bilobrkovia pokojnog Frane, a u popisu vjernika Splitske
biskupije 1725. godine upisana je ista obitelj, ali sada smanjena na etiri
lana. Rije je o doseljenicima s Livanjskog podruja, jer je u Dobrom
pokraj Livna 1741/42. godine zabiljeena 7-lana obitelj Jure Bilobrka.
Prezime je nastalo od ikavskog oblika pridjeva bijel -bil i imenice brk,
to znai dlake koje mukarcu rastu iznad gornje usne.
Danas u Hrvatskoj ivi 570 osoba s prezimenom Bilobrk (Sinj, srednja
Dalmacija).
244
BIOKOVII
U popisu obitelji nastanjenih ispod tvrave Vrlika 1692. godine nalazi
se i 7-lana obitelj Nikole Biokovia, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile
18 kanapa zemlje. Domain obitelji obavljao je dunost kapetana odnosno
harambae. Te je godine upisan i kao dionik u vlasnitvu mlina na Cetini na
podruju Kosora.
Ve 1710. Biokovia nema u Vrlici, pa postoji mogunost d a j e ovo
prezime neznatno promijenjeno i da je od tada glasilo Biukovi odnosno
Biuk.
BRSTII (BRSTILE)
6-lana obitelj Grgura Brstia, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 3
kanape zemlje, zabiljeena je 1692. godine u Vrlici. U zemljiniku Iz 1710.
godine Grgur pokojnog Marka je domain jedine Brstia obitelji, koja ima u
posjedu 9 kanapa zemlje. Obavlja dunost aua.
Odselili su na kupreku visoravan, i to etvorica brae: olo, Grgo
(moda ve spominjani Grgur iz 1710. godine), Pavo i oso, pa su od njih
nastala etiri kupreka roda: olii, Grgii, Pavii i osii.
U popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1768. godine biskup
je Marijan Bogdanovi u Zloselima pokraj Kupresa zabiljeio 19-lanu
obitelj Ante Brstilia; u Malovanu dvije olia obitelji: Stipinu (13 lanova)
i Jurinu (10); u Otinovcima 6-lanu obitelj Tome Pavia; u Odaku 6-lanu
obitelj Ivana Grgia.
CIGANI
Deset je osoba na vrlikom podruju 1725. godine s prezimenom
Ciganina, organizirane se u dvije obitelji - Nikolinu i Jurinu.
Prezime je nastalo od pejorativnog naziva za Roma, a u prenesenom
znaenju Ciganin je osoba koja stalno seli; nomad; skitnica, ali i onaj koji se
sklon sitnim prevarama.
ini se da su od ovog vrlikog roda nastali drniki Cigii.
245
CRNICE
Pripadnici roda Crnica imali su velike zasluge u borbama za
osloboenje Vrlike od Turaka 1688. godine, pa su im venecijanske vlasti
dodijelile kuu, mlin i vie od 200 kanapa zemlje. Meutim, kako su neki iz
roda Crnica u vrijeme mira organizirali upade uskoka na turski teritorij s
ciljem pljake i osvete, to Mleanima u tome trenutku nije odgovaralo, pa
su braa Crnice razvlaeni od dodijeljenih dobara.
Ve 1710. nema ih na vrlikom podruju.
ERKEZI
Godine 1692. u Vrlici je zabiljeena i 15-lana obitelj Jure erkeza.
ini se da joj je Vrlika bila usputna postaja u seobi prema jo zapadnijim
hrvatskim podrujima.
Inae, erkezi su staro hrvatsko pleme po kojemu je, dri N. Mandi,
selo erigaj (erkezov Gaj) pokraj irokog Briga dobilo ime. Ako je to
tono, a erigaj se prvi put spominje 1568. godine u turskom popisu, onda
to znai daje ovaj rod star vie od pet stoljea.
U erigaju je biskup fra Pavao Dragievi 1741/42. godine zabiljeio
dvije obiteljske zadruge s prezimenom erkez: Ilijinu s 20 i Petrovu s 12
lanova.
ULII
Ovo prezime hrvatskih stoara dinarskog podruja ima ak sedam
ravnopravnih inaica:
1. do 1725. godine u Dugopolju (Splitska zagora) rabe se oblici
ulinovi i ulin s tenjom da ovaj posljednji prevlada;
2. u Imotskoj su krajini zabiljeene inaice ulinovi i uli;
3. na muko-leevakom prostoru od 1711. godine, te u Cetinskoj
krajini i Poljikoj Kneevini, prevladao je oblik uli s napomenom daje u
Docu Donjem zabiljeen i oblik ule;
246
4. oblik ule prevladao je u okolici Mostara s napomenom da su

1768. u Krivodolu (mostarskom) upisani ulii, a u susjednom Dobrom
Selu uline;
5. godine 1768. na glamokom podruju zabiljeeni su ulinovii i
uline;
6. iste godine ravnopravno u okolici Livna postoje ulii i uline;
7. na bukoblatskom podruju (danas opina Tomislavgrad) 1741/42.
zabiljeena je inaica uli, koja je kasnije ustupila mjesto obliku ulo.
S jezinog motrita ovi oblici nastali su na dva naina:
a. od turske rijei gul (ul), to znai konjski prekriva od kostrijeti
odnosno obrtnik koji izrauje ulove. Od toga su nastali oblici uli, ule i
ulo;
b. od turske rijei ?ulak (ulak), koja znai uho. Naime, stoari
dinarskog podruja ulom zovu ovcu a ulinom ovna koji su imali male ui
ili pak zbog raznih razloga imali su jedno ili su bili bez oba uha.
DIDOI-DIDOJE VII
U zemljiniku iz 1710. godine na vrlikom podruju zabiljeene su
dvije osobe s prezimenom Didojevi: 9-lana obitelj Ivana Didojevia
pokojnog Vuia i 6-lano kuanstvo Vukosave Didojevi udove pokojnog
Ivana.
U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine prezime je
skraeno i glasi Dido, a nosi ga 7-lana obitelj Ivana Didoa.
S jezinog motrita prezime je nastalo od ikavskog oblika imenice
djed-did, to znai oev ili majin otac, ali i uope predak.
DOGANI
Prezime je izvedeno od dogan, to je turski naziv za vrstu sokola, koji
se puta s ruke, a lovi sitnu divlja. Dogandija je lovac sa sokolima,
sokolar. Danas u Hrvatskoj ivi 260 osoba- s prezimenom Dogan, a najvie
ih je u Zagrebu i Dalmatinskoj zagori.
247
DRA GOJE VII

Dragojevii nisu nestali s vrlikog podruja, jer su od njih postali
Ercezi. Naime, u zemljiniku iz 1710. godine zabiljeene su dvije obitelji:
Ivana Dragojevia reenog Erceg s 8 i Petra Dragojevia reenog Erceg sa 7
lanova. Dakle, Dragojevii su svoje dotadanje prezime zamijenili s
nadimkom Erceg, kojeg su dobili prema imenu pokrajine iz koje su doselili.
Dodue, prezime Dragojevi bit e na vrlikom podruju zabiljeeno u
popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine (12-lana obitelj Jerka
Dragojevia i 3-lana obitelj Orule Dragojevi).
S jezinog motrita prezime je nastalo od jednog od oblika imena
Drago-Dragoje.
Danas u Hrvatskoj ivi 1570 osoba s prezimenom Dragojevi, a
najvie ih je na Koruli, Kordunu i Posavini.
DUJMII
Dujmii na vrlikom podruju zabiljeeni su u austrijskom
zemljiniku iz 1830. godine.
Danas u Hrvatskoj ivi 670 osoba s prezimenom Dujmi, a najvie ih
je u srednjoj Dalmaciji, Primoiju, Banovini i u okolici Ogulina. U Aranu, u
Imotskoj krajini, Dujmii su prema predaji podrijetlom iz Vojnia pokraj
Sinja.
Inae, prezime je izvedeno od osobnog imena Dujam, Duje, koje se u
Hrvata proirilo tovanjem Svetog Duje, rodom iz Sirije, solinskog biskupa i
muenika i nebeskog zatitnika grada Splita.
GABRIL O VII
S jezinog motrita prezime je nastalo od biblijskog imena hebrejskog
podrijetla Gabrijel (hebrejsko Gabhriel = Boji junak), to je ime istoimenog
arhanela, Bojeg glasnika, koji ljudima objavljuje Boju volju.
248
Gabrilovii sa starinom iz okolice Fojnice, u srednjoj Bosni, preci su

najveeg hrvatskog kipara Ivana Metrovia po enskoj liniji. Njihovo
preseljavanje iz Fojnice do Otavica pokraj Drnia, gdje su uzeli novo
prezime Metrovi, kretalo se preko Mia pokraj Livna (1741/42. godine
zabiljeena 5-lane obitelj Pave Gabrilovia) i Vrlike (1710. udovica Jelena
pok. Filipa Gabrilovia).
Godine 1725. Gabrilovia vie nema na vrlikom podruju.
JAJARI
U tri najstarija popisa stanovnika vrlikog podruja upisana je obitelj
tipana Jajara pokojnog Nikole (1692. godine ima 6 lanova i venecijanske
vlasti dodijelile su joj 4 kanapa zemlje; 1710. ostaje isti broj lanova
obitelji; 1710. godine obitelj ima tri lana). Prezimena Jajar nema na
vrlikom podruju 1830. godine.
Nastalo je prema nadimku, jer Jajar je onaj koji nosi jaja, ali i sitni
lopov. U novije pak vrijeme jajar je onaj koji prodaje jaja, trgovac jajima.
JURII
Jurii su na vrlikom podruju zabiljeeni 1692. godine: u banderiji
haramabae Nikole Biokovia upisana je 3-lana obitelj imuna Juria, a
Pavao Juri sa 27-lanom obitelji bio je harambaa banderije nazvane po
njegovu imenu.
U zemljiniku iz 1710. godine u Vrlici su zabiljeene dvije Juria
obitelji: 7-lana obitelj Mije Juria reenog Oklopija i 2-lana obitelj
imuna Juria reenog Pelalija (vjerojatno onaj imun Juri iz 1691.
godine). U popisu vjernika Splitske biskupije nema vie Juria na vrlikom
podruju, jer su se opredijelili za novo prezime Oklopija odnosno Oklopi
(3-lana obitelj udovice Ljubice Oklopije).
S jezinog motrita prezime je nastalo od osobnog imena Juraj
odnosno Jure, koje je u Hrvata stiglo preko latinskog Georgius, to je
prilagoenica grke rijei georgios to znai seljak, ratar.
249
KALINII
Luka Kalini je domain 6-lane obitelji, zabiljeene u Vrlici u sklopu
popisa vjernika Splitske biskupije 1725. godine.
Ugledni je to vrliki rod i u 19. stoljeu: 1848. godine tadanji vrliki
opinski naelnik Ante Kalini skupa s vrlikim upnikom fra Antom
Mazalinom upuuju molbu hrvatskom banu Josipu Jelaiu za sjedinjenje
Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom.
Prezime je s jezinog motrita nastalo od imenice kalina, to je
narodni naziv za grm latinskog imena Ligustrum vulgare, a u hrvatskom
jeziku uz kalina postoji i naziv zimolez. Dakako, od mogunosti postanja ne
treba iskljuiti ni kalinu, esti naziv za lokve, blatita, potoke, to je dolo
od rijei kal sa znaenjem blato-glib.
Danas u Hrvatskoj ivi 1227 osoba s prezimenom Kalini, a navie ih
je u srednjoj Dalmaciji i Lici.
KAPOROVII
Na vrlikom podruju 1725. godine zabiljeene su dvije etverolane
obitelji s prezimenom Kaporovi: Tomina i Jakovljeva.
Danas se ovo prezime rabi s kraom inaicom-Kapor, a u Hrvatskoj ga
nosi 120 osoba, i to preteito u junoj Dalmaciji. Na trebinjskom podruju
Kapori su pravoslavne vjeroispovijesti.
S jezinog motrita prezime je nastalo od kapor, to na albanskom
jeziku znai kukma, uba.
KARINI
U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Garjaku je zabiljeena
obitelj Pavla Karina Nikolinog.
Dvojicu Karina (Bou Markova i Ivana Filipova) nalazimo i meu
rtvama n.svjetskog rata, a Boo Karin, civilna osoba, ubijen je od etnika
na Vrdovu.
Stara hrvatska rije "kare", od koje je nastalo prezime Karin, oznaava
trbuasta ovjeka.
Danas Karini ive u Grubinama (Imotska krajina), te u Neoriu, na
muko-leevakom podruju.
250
KO VA I-KO VA E VII
Godine 1692. u Vrlici su zabiljeene dvije obitelji s prezimenom
Kova: 7-lana obitelj Nike Kovaa dobila je od mletakih vlasti 9 kanapa
zemlje i udio u mlinu na Cetini u predjelu sela Kosora; tada je Jakov Kova
imao 5-lanu obitelj, kojoj su dodijeljena3 kanapa zemlje.
U mletakom zemljiniku iz 1710. godine nema upisanih Kovaa, ali
ima ak 10 obitelji s prezimenom Kovaevi, koje imaju 73 lana. ini se
da su za razliku od Kovaa svi Kovaevii pravoslavne vjere.
"... svako ovee selo imalo je kovaa, zato su Kovai s 9.850,
Kovaii s 10.500 i Kovaevii s 14.500 nositelja tih prezimena, zajedno
uzevi osnovu kova, kudikamo najbrojnija prezimena u Hrvatskoj (po
nedavno objavljenim podacima dr. Vesne Zeevi). Slino je i s
Kuznjecovima (kuznjec-kova) u Rusiji, sa Schmidtovima (Schmidt=kova)
u Njemakoj i Smithovima (Smith-kova) u Engleskoj i Sjevernoj Americi.
Tako je primjerice 1864. godine u Moskvi bilo 78 tisua osoba s
prezimenom Kuznjecov, a rauna se da samo u SAD ivi vie od dva
milijuna ljudi s prezimenom Smith." 599
KRILII
U popisu rtava H svjetskog rata iz Gaijaka nalaze se i etvorica
Krilia: Ivan Petrov, Boo Markov, Stipe Markov s nepoznatim mjestom
pogibije, a Boo Krili, civilna osoba, zaklan je u Jeeviu etnikom
rukom.
Prezime je moglo nastati od imenice krilo, naziva organa za letenje
kod ptica i kukaca, ali i od hipokoristika osobnog imena Kristofor-Krile, to
dolazi od grkog Khristophoros (latinski Christopherus), to znai "nositelj
Krista".
599
251
KURMAJII
U popisu rtava II. svjetskog rata zabiljeena su i trojica Kurmajia:
Boe, Jakov i Mijo, svi iz Vinalia. Meu popisanim rtvama II. svjetskog
rata na vrlikom podruju nalazi se i Ante Kurmeji pokojnog Stipe, ubijen
u Kninu.
Kurmajii su dio roda vrlikog roda Plazonia.
MAND U II
Godine 1830. u Vrlici su obitavale dvije obitelji s prezimenom
Mandui: Jakovljeva i Andrijina.
Starina tog roda je u Rupama, u skradinskom zaleu, odakle je i
znameniti hrvatski narodni junak iz 17. stoljea Vuk Mandui, istaknuti
borac protiv osmanlijskih osvajaa. Danas u Hrvatskoj ivi 305 osoba s
prezimenom Mandui (Rupe pokraj Skradina, Katuni pokraj Omia, Istra,
Posavina).
S jezinog motrita prezime je nastalo od osobnog enskog imena
Mandua, to je bio uobiajeni naziv za udatu enu iz roda Mandia.
MIDENJACI
U osnovi je prezimena mid, ikavski oblik imenice mjed, to je uz
mesing naziv za leguru bakra i cinka. Uz jugozapadni dio Duvanjskog polja
prostire se planina Midena s najviim istoimenim vrhom od 1222 metra.
Midenjak je etnonim, dakle stanovnik ispod planine Midene.
U mletakom zemljiniku iz 1709. godine u banderiji harambae Pavla
Bogdanovia iz Glavica pokraj Sinja zabiljeena je 6-lana obitelj Martina
Midenjaka.
Midenjaci su (tipan i Stipe) zabiljeeni u Vrlici, u novom
austrijskom zemljiniku iz 1830. godine.
252
MIKULII
"Mikulii su ogranak vrlo starog roda Nimiia iz Crvenog Grma kod
Ljubukog. Ovo se odnosi na one Mikulie, koji su se u stara vremena
odvojivi se od matinog roda Nimiia iz Crvenog Grma, postupno tijekom
minulih stoljea raselili po Hercegovini, Bosni, Dalmaciji i Lici. Ostali
Mikulii po drugim krajevima Republike Hrvatska su drugog podrijetla i
nemaju krvne veze s Mikuliima-Nimiiima... Najstariji nama poznati
podatak o Mikuliima see u daleku prolost, dugaku oko 750 godina.
Godine 1240.,kad se ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. sa svojim plemstvom
pred navalom Mongola sklonio u Split, manji je ogranak Mikulia zajedno s
jo est drugih rodova odselio u Rogoznicu pokraj Omia. 600
Na vrlikom podruju, u Gaijaku, u austrijskom zemljiniku iz 1830.
upisano ja pet obitelji s prezimenom Mikuli: Ivana imunova, Boe
Lukina, Nikole Lukina, Matija Antina i Petra Boina.
U popisu rtva drugog svjetskog rata etiri Mikulia iz Gaijaka
okonali su ivot u Dravogradu 1945. godine: Ante, zatim Dujo Antin, Niko
Nikin i Ivan Antin, dok je Ivan Mikuli, civilna osoba, ubijen od etnika na
Vrdovu.
MILAKO VII
U zemljiniku iz 1710. godine na vrlikom podruju zabiljeena je 6lana obitelj Nikole Milakovia reenog Skurupina. Petnaest godina kasnije
u popisu vjernika Splitske biskupije nema vie Milakovia, ali je zapisana
dvolana obitelj istog Nikole ali sada sa novim prezimenom Skorup.
MLADENII
U popisu rtava H svjetskog rata u Vrlici je zabiljeen Miljenko
Mladeni pokojnog Franje, strijeljan od etnika 1944. godine.
Prezime je nastalo od osobnog imena Mladen, koje je izvedeno od
pridjeva mlad. Danas se u Hrvatskoj 280 osoba preziva Mladeni, a najvie
ih je u Rijeci, Istri i Hrvatskom primorju.
600

iroki Brijeg 2002., str. 401.
253
NOVAKOVII
Nekadanji vrliki Novakovii su doseljenici s Braa, gdje su preko
Makarskog primorja doselili iz Zaablja u okolici Metkovia i Neuma. Od
ovog je roda bio i borbeni prava na prijelazu iz 19. u 20. stoljee Dragomir
Novakovi.
Prezime je nastalo od osobnog imena Novak, koje je izvedeno od
pridjev nov, novi (staroslavenski nov, ruski novyj, poljski nowy, latinski
novus, grki neos itd.).
Danas u Hrvatskoj ivi 5150 osoba s prezimenom Novakovi, a
najvie ih je na Kordunu, u Lici, sjevernoj Dalmaciji i Slavoniji.
OSMANOVII
Ivan Osmanovi je domain 4-lane obitelji koja 1710. godine prebiva
u Vrlici, a ista obitelj s istim brojem lanova zabiljeena je i u popisu
vjernika Splitske biskupije 1725. godine.
Prezime je izvedeno od turskog osobnog imena Osman (perzijski
Utman), to znai mladune adaje, zmaja, ali i pile divlje guske.
Danas u Hrvatskoj ivi 480 osoba s prezimenom Osmanovi (Zagreb,
Pula, urevac, upanja).
PETROVII
Prezime je nastalo od osobnog imena Petar, koje je izvedeno od
grkog petros, to znai stijena, kamen.
Na vrlikom podruju 1710. godine, zabiljeene su tri obitelji s ovim
prezimenom; 6-lana obitelj Mije Petrovia pokojnog Petra, Ilije Petrovia
pokojnog Petra reenog Raili i Ivana Petrovia reenog Zidarovi. Ve
1725. Petrovia nema u Vrlici, to znai da su uzeli novo prezime Zidarovi
odnosno Zidar.
U Hrvatskoj danas ivi 11870 osoba s prezimenom Petrovi (Baranja,
Slavonija, Primorje, Dalmacija, Like, Istra). Dalmatinski Petrovii katolike
vjere su hercegovakog podrijetla sa starinom u Rakitnu pokraj Posuja i u
Klobuku pokraj Ljubukog, gdje su nastali od starog roda Vukojevia.
254
PEZE
Pezo je imotsko prezime, ali imotske Peze nisu istog krvnog
podrijetla: Peze iz Proloca postali su od starog hercegovakog roda Bulia.
(itluk, Gradnii), a Peze iz Lokviia nastali su od roda Budimlia, ija je
starina Kruevo pokraj Mostara.
Prezime je nastalo od perzijskog pezvenek, to znai svodnik,
pokvarenjak, kurvar.
U popisu rtava II. svjetskog rata zabiljeen je Miro Pezo pokojnog
Mate, baen od etnika u jamu u planini Svilaji.
PIVALICE
estolana obitelj Nikole i petolano kuanstvo udovice Stojke
Pivalice ive 1725. godine na vrlikom podruju.
U austrijskom zemljiniku 1830. godine upisani su u Vrlici: Pivalica
Ante i Jakov, a u Gaijaku Pivalica Ante Franin.
Prezime je nastalo od poimenienog glagola ikavskog oblika pivati
(pjevati).
Danas osobe s prezimenom Pivalica ive na Brau i u srednjoj
Dalmaciji.
ROLJI
Ovo rijetko prezime neko je glasilo Roljevi: 1692. godine u Vrlici je
zabiljeena 4-lana obitelj Jure Roljevia, kojoj su mletake vlasti dodijelile
11 kanapa zemlje; godine 1710. u Vrlici je zabiljeena 10-lane obitelj
Marka Roljevia pokojnog Ivana.
Ve 1830. godine u austrijskom zemljiniku prezime je upisano s
kratkom inaicom-Rolj. Tada su zabiljeene tri obitelji toga roda: Stanka
Tomina, Mije i Jure Nikolinih, svi iz Garjaka.
255
U popisu rtava n. svjetskog rata ubiljeena su dva Rolja: Ivan, ubijen

na Vjeti gori i tipan Kolj pokojnog Ivana, ubijen na Vrdovu.
Ovo je prezime moglo nastati od rolj, to je naziv za posebnu napravu
za izravnavanje tkanine; glaalo; pegla. Ne treba iskljuiti ni glagol
(na)roljati se, to znai neumjereno piti, estoko se napiti, pa bi rolj mogao
znaiti pijanac, pijanina.
SKARAMUCE
Na vrlikom je podruju 1725. godine zabiljeena 5-lana obitelj
Nikole Skaramuce.
S jezinog motrita prezime je nastalo od Skaramua, kazalinog lika
iz talijanskih i francuskih komedija (francuski Scaramouche, talijanski
Scaramuccia). Danas je prezime Skaramuca zastupljeno na dubrovakom i
pulskom podruju.
SKRIVANI
etverolana obitelj Jakova Skrivana zabiljeena je 1725. godine u
Vrlici.
Prezime je nastalo od talijanskog naziva za pisara scriban (skrivan,
krivan), koji je izveden od glagola scrivare to znai pisati.
Vjerojatno je rije o doseljeniku, slubeniku, koji je ubrzo napustio
Vrliku, jer se kasnije to prezime vie ne spominje.
STARKALJI (TRKALJI)
Ovo je prezime zabiljeeno 1692. u Vrlici. Domain 10-lane obitelji
zove se Doimo Stercai, to bi trebalo itati kao Strkaj ili trkaj. Godine
1710. zabiljeeno pet obitelji s prezimenom Starcal (Ante Stojanov, Ivica i
Nikola Ivanovi, Martin reeni Milasi i Cvitko, koji se s obitelji vratio u
Tursku). Prezime Starcal trebalo bi itati kao Starkalj ili trkalj.
256
Godine 1725. na vrlikom podruju zabiljeena je 6-lana obitelj s

prezimenom Starcal (domain Duje), to je Benedikta Zeli-Buan proitala
kao Starkalj. ini se da nije u pravu, jer je rije o vokalnom "r", koje se tada
pisalo na vie naina, a najee kao -ar i -er. Da smo u pravu svjedoi
prezime trkalj, koje danas u Hrvatskoj nosi 468 osoba (Drni, srednja
Dalmacija, Zadar, Sisak), kao i prezimena trkljevi (Split, Zagreb),
trkonji (Zagreb, Zaprei) i trkovi (Zagreb, Meimurje, Turopolje).
Dakle, s jezinog stajalita ovo prezime ne treba vezati za rijei star,
starac, starkelja, ve za naziv biljke trkalj (Ecbalium elaterium), koja se
zove i trcalica, divlji krastavac. Dakako, ne treba iskljuiti ni trk, to je
naziv za kukca dvokrilca, nametnika u tijelu sisavaca, ponajee ovaca i
goveda.
TEKLII
Devetolana obitelj Grgura Teklia imala je 1725. godine stalno
obitavalite na vrlikom podruju. ini se da je rije o dijelu roda Lisiara,
koji su odselili na livanjsko podruje, gdje danas ive na ak sedam mjesta:
u Prologu, Orguzu, Zabriu, Komoranima, Grborezima, Zastinju i aiu.
Prezime je s jezinog motrita nastalo od imenice tekli, to znai
glasnik, glasonoa; kurir.
Danas u Hrvatskoj ivi 300 osoba s prezimenom Tekli (Solin, srednja
Dalmacija, Bjelovar, Osijek). Postoji i prezime Tekli (Katela, Zagreb).
TINTORI
Andrija Tinotor je domain 13-lane obitelji, koja u popisu vjernika
Splitske biskupije zabiljeena 1725. godine.
Prezime je nastalo od naziva zanimanja tintor, to je stariji talijanski
naziv za zanimanje liilac, bojadisar, pitur. .
U Hrvatskoj danas ivi 990 osoba s prezimenom Tintor (Benkovac,
Banovina, Knin, Zagreb).
257
TOLII
Prema Benedikti Zeli-Buan u Vrlici je 1725. godine zabiljeena
dvolana obitelj Toli, ali smatram da je to krivo proitano prezime Toti.
Meutim, u popisu rtava II. svjetskog rata na vrlikom podruju zabiljeen
je Dujo Toli s nepoznatim datumom i mjestom pogibije.
U Hrvatskoj danas ivi 1830 osoba s prezimenom Toli.
Prezime je izvedeno od osobnih narodnih imena Tolimir, Tolisav koja
su nastala od glagola toliti, to znai blaiti, ublaavati.
TONKOVII
Obitelj Matija Tonkovia zabiljeena je u Vrlici u austrijskom
zemljiniku iz 1830. godine.
Danas u Hrvatskoj ivi 1520 osoba s prezimenom Tonkovi (Imotska
krajina, Otoac, okolica Zagreba).
S jezinog gledita prezime je nastalo od osobnog imena Tonko, koje
je izvedeno od imena Ante (latinski Antonius), a koje je ustvari rimsko
gentilicijsko ime Antonius.
VIDOVII
U Vrlici su 1692. godine zabiljeene dvije obitelji s prezimenom
Vidovi: Lovrina (6 lanova, 5.5 kanapa zemlje) i Juriina (4,4.5). U
kasnijim popisima Vidovia nema na vrlikom podruju.
Prezime je izvedeno od mukog osobnog imena Vid (latinski Vitus),
kako je glasilo ime ranokranskog muenika sa Sicilije iz Dioklecijanove
doba.
U Hrvatskoj danas ivi 6280 osoba s prezimenom Vidovi (srednja i
juna Dalmacija, Meimuije, Poega, Zagorje, Banovina).
258
VRLJE
U zemljiniku iz 1830. godine u Garjaku su upisane dvije obitelji s
prezimenom Vrlja: Ante Ivanova i Grgura Mijina.
Meu rtvama n. svjetskog rata na vrlikom podruju upisana su i
dvije osobe s prezimenom Vrlja: Jakov i Marko pokojnog Pake.
Vrije su nakon ratnih stradanja iselili iz Garjaka u okolicu Virovitice.
Prezime je nestalo od imenice Vrljo, izvedene od pridjeva vrljav, to
znai razrok, kiljav. Na slian nain nastalo je i hercegovako-imotsko
prezime Vrlji.
VUJANII
U zemljiniku iz 1710. godine u tikovu, takoer upa Vrlika,
zabiljeena je obitelj Jure Vujania. Dvadeset i pet godina kasnije Vujanii
su najbrojniji rod u vrlikoj upi: 3 obitelji i 30 lanova (Markova s 14,
Jurina s 12 i Dujina s 4 lana).
Prezime je izvedeno od osobnog imena Vujan, a koje je nastalo od
imena Vuk, veoma estog i u Hrvata prije Tridentskog sabora u 16. stoljeu.
Danas u Hrvatskoj ivi 920 osoba s prezimenom Vujani (Knin,
Pakrac, Benkovac, Banovina).
ZIZICI
Na vrlikom podruju 1725. godine zabiljeena je 4-lana obitelj
Matija iia.
Prezime je s jezinog motrita nastalo od imenice iak, to je naziv
tetnog kukca u itu, graku ili nekim drugim ivenim namirnicama.
Imenica iak izvedena je od glagola ei, igati.
U Hrvatskoj danas ivi 860 osoba s prezimenom ii (Sinj, Solin,
srednja Dalmacija).
259
VANIJI IZVORI I LITERATURA

I. Neobjavljeni izvori:
- Alii A., neobjavljeni rukopis iz 1895. godine, Orijentalni institut
u Sarajevu
- Arhiv franjevakog samostana na Visovcu. Libro Bapizatorum
tempore fra Lucae Boglich Verlicae parocho 1726-1728., si. knj.
97. i 99.
- V. Cvitanovi, Bonjaci i Hercegovci-doseljenici na podruje
Zadarske nadbiskupije od 15. stoljea do danas; rukopis u arhivu
Zemaljskog muzeja Sarajevo, Etnografski odjel
- Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije iz 1692.
- Matice stare upe Brotnjo, godina 1804.
II. Objavljeni izvori:

- akovi Luka, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i
Hercegovine I. (Na osnovu popisa katolikog stanovnitva 1743.
godine), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,
Graa, Knjiga XXIII., Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 19.,
Sarajevo 1979. godine
- Fermendin Eusebije, Acta Bosnae Potissimum ecclesiastica.
Monumenta spect. hist. Slav. merid., JAZU, Zagreb 1992.
- Kovai Slavko, Najstariji izvjetaji o stanju Makarske biskupije u
Tajnom vatikanskom arhivu (1626-58), Izvori za povijest Splitskomakarske nadbiskupije I.,Split 1975.
- Leksik prezimena SR Hrvatske, Institut za jezik, Zagreb 1976.
- Mandi Dominik, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in
descriptionibus annis 1763. et 1768. exaratis, Chicago-Roma 1962.
- Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B.
Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine
III. Literatura
1. BAN AC I., Grbovi, biljei identiteta, Zagreb 1991.
2. BATINI M. V., Djelovanje franjevaca, tri knjige, Zagreb, 1881-87.
261
3. BILI . Bilii, graa za povijest, etnologiju i genealogiju, Zagreb

2000.
4. CRNICA A., Naa Gospa od zdravlja i njezina slava, ibenik 1931.

5. UBELI I., Dobranje-prolost i sadanjost, Split 1984.
6. DESNICA B., Istorija kotarskih uskoka, I. i II., SANU, Zbornik za
istoriju i knjievnost srpskog naroda, Beograd 1950. i 1951.
7. DAJA M. - DRAGANOVI K., S kupreke visoravni, Bako Polje Zagreb 1995.
8. ERDELJANOVI J., O poreklu Bunjevaca (irilica), Beograd 1930.
9. ETEROVI K., Fra Filip Grabovac, Makarska 1927.
10. HLIPOVI M. S., Rama u Bosni, Srpski etnografski zbornik, knjiga
LXIX., Naselja, knjiga 35., Beograd 1955.
11. FIRI V., Klis, Klis 1996.
12. GRABOVAC F., Cvit razgovora naroda ilirikoga aliti rvackog,
Venezia MDCCXLVII.
13. HRVATSKI enciklopedijski rjenik, Zagreb 2002.
14. IVANKOVI A., Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001.
15. IVANKOVI A., Prezimena opine Dugopolje, Dugopolje 2002.
16. JUTRONI A., Naselja i porijeklo stanovnika na otoku Brau, Zbornik
za narodni jezik i obiaje, Zagreb 1950.
17. JURII K., Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u
doba turske vladavine, Zagreb 1972.
18. KAI MIOI A., Razgovor ugodni naroda slovinskog, Zagreb 1889.
19. KLAI V., Povijest Hrvata, knjiga V., Zagreb 1985.
20. KUZMANOVI N., Feljton "Split u zemljiniku iz 1832.", Slobodna
Dalmacija, 2002. godine
21. LISTE S., Klis: povijest, toponimi, govor, Klis 1998.
22. LOVREKILIBAR, godina EL, Zagreb 2000.
23. MANDI D., Crvena Hrvatska, Chicago-Roma 1973.
24. MANDI D., Duvanjska biskupija od XIV-XVII. stoljea, Zagreb
1936.
25. MANDI D., Rasprave i prilozi, Rim 1963.
26. MANDI N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju,
Brotnjo-Mostar 2001.
27. MANDI N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru,
Mostar 1999.
28. MANDI N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u irokom
Brijegu i okolici, Mostar-iroki Brijeg 2002.
29. MATAS M., Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993.
30. MIJATOVI A., Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Duvno 1986.
262
31. MILOJEVI B. ., Kupreko, Vukovsko, Ravno i Glamoko polje

(irilica), Srpski etnografski zbornik, knjiga 25. (Naselja, knjiga 13),
Beograd 1923.
32. MONOGRAFIJA VRLIKE, Vrlika 2002.
33. MONOGRAFIJA upe Plehan, Plehan 1987.
34. NOVAK G. Povijest Splita, knjiga II., Split 1982.
35. OMAI V., Povijest Katela od prahistorije do poetka XX. stoljea,
Katela 2001.
36. PALAVESTRA V., Porijeklo stanovnitva Rakitna, Sarajevo 1984.
37. PETRI M., Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961.
38. POLJIKI ZBORNIK, svezak I., Zagreb 1968.
39. SKOK P., Etimologijski rjenik, I., II. i m. knjiga, Zagreb 1971.
40. SOLDO J. A., Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995.
41. SOLDO J. A., Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997.
42. SPAHO F. D. Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604., Zagreb 1985.
43. STOI K., Sela ibenskog kotara, ibenik 1940.
44. IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb 1995.
45. UJEVIA., Imotska krajina, Imotski 1995.
46. VARTAL, asopis za kulturu Trogir, godina X., br. 1-2, 2001. godine
47. VRSALOVI D., Povijest otoka Bra, Supetar 1968.
48. VISOVAKI ZBORNIK, Visovac, Visovac 1997.
49. VRI V., Plemena Imotske krajine, Imotski 1996.
50. VRI V., Vrgorska krajina, Vrgorac 1972.
51. VIDOVI M., Nikola Bijankovi, kanonik splitski i biskup makarski,
Split 1981.
52. VEI Z., Neori i Sutina od prapovijesti do danas, Split 1999.
53. VRLIKO KOLO, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske, Vrlika,
godina IX. (2001)
54. ZBORNIKKAI Split 1983., knjiga XV.
55. ZBORNIK KAI Split 1989/90., knjiga XXI-XXH.
56. ZBORNIK OPINE DUGOPOLJE, Dugopolje-Zagreb 2001.
57. ZBORNIK O ZAGORI, knjiga 4., Zagreb 2001., M. Matas, Prilog
prouavanju toponomastike Splitske zagore
58. ZBORNIK RADOVA sa znanstvenog skupa o Milanu Begoviu,
Vrlika-Sinj 1997.
59. ZBORNIK RADOVA u povodu tisuu godina Trebinjske biskupije,
Sarajevo 1988.
60. ZBORNIK "ZNAMENITI I ZASLUNI HRVATI od 925- do 1925.",
Zagreb 1925.
263
BILJEKA O PISCU
Ante Ivankovi roen je 11. lipnja 1939. godine u Buhovu pokraj
Tomislavgrada. kolovao se u erinu pokraj itluka, Tomislavgradu, Splitu i
Sarajevu. Nakon studija (1963-67) profesor je u Gimnaziji u Tomislavgradu
(hrvatski, latinski jezik i povijest umjetnosti), zatim od 1970. do 1976.
profesionalnije novinar i urednik Radiotelevizije Sarajevo, a od 1976. do danas
je novinar i urednik (1992-2000) Studija Split Hrvatske televizije.
Dobitnik je godinje nagrade Saveza novinara Bosne i Hercegovine i
Zlatnog pera Hrvatskog novinarskog drutva.
U Domovinskom ratu sudjeluje kao dobrovoljac od poetka: bio je glavni
urednik Ratnog studija Hrvatske televizije u Metkoviu, odakle su praena
zbivanja na hercegovakom i zapadnodubrovakom ratitu; utemeljitelj Studija
Knin HTV; spada meu one hrvatske novinare koji su najvei dio rata proveli
kao ratni izvjestitelji s prvih crta bojita. Za zasluge u Domovinskom ratu
predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman odlikovao ga je: Redom
Danice hrvatske s likom Antuna Radia, Medaljom za iznimne ratne pothvate,
medaljama "Ljeto 93" i "Oluja", a nositelj je i Spomenice Domovinskog rata.
Autor je zapaene knjige "S kamerom HTV u Domovinskom ratu", o
kojoj je u predgovoru hrvatski ministar obrane Gojko uak zapisao i ovo:
"Knjiga Ante Ivankovia vrijedan je doprinos afirmaciji novinarske profesije,
ali i autentino svjedoanstvo blistavih pobjeda Hrvatske vojske i Hrvatskog
vijea obrane." Knjigu je 1997. objelodanio Splitski "Logos".
O drugoj Ivankovievoj knjizi "Duvanjska prezimena", koju su objavila
2001. "Naa ognjita" iz Tomislavgrada, prof. Josip Ante Soldo je rekao: "Rad
je napisan znanstveno, s biljekama i dobro e doi svima koji se budu bavili
demografijom. Takvu knjigu bi poeljeli i drugi krajevi nae Domovine".
Ve sljedee, 2002. godine Ivankovi se ponovo javlja s onomastikom,
knjigom "Prezimena opine Dugopolje". O njoj je prof. Stjepan Puljiz posebno
istaknuo: "Ante Ivankovi dokumentirano prati doseljavanje u Dugopolje, koje
kao i ostali od Turaka osloboeni krajevi ima rijetke starosjedilake rodove,
potvrujui staru istinu da na dinarskim podrujima Hrvatske i Bosne i
Hercegovine ivi narod istog krvnog podrijetla, a granice izmeu njih su
umjetna tvorevina onih koji su ih odreivali ili pak i sada odreuju sudbinu
svijeta."
Peta po redu Ivankovieva knjiga "Toponimi Duvanjskog podruja" bit
e tiskana ove godine, a monografija roda Ivankovia uskoro e biti zavrena.
265
SADRAJ
str.
RIJE NAKLADNIKA
PREDGOVOR
POGLAVLJE I
11
VRLIKA KROZ POVIJEST

13
VRLIKA U VRIJEME RIMSKE VLADAVINE
14
VRLIKA U HRVATSKOJ DRAVI
15
SV. SPAS - HRVATSKA POVIJESNA ISKAZNICA
16
PRVI SPOMEN VRLIKE U POVIJESTI
17
VRLIKA I HRVOJE VUKI HRVATINI
17
PRVI VRLIANI
S IMENOM I PREZIMENOM
18
VRLIKA ZA OSMANLUSKE VLADAVINE (1522-1688)
19
OSLOBOENJE VRLIKE OD TURAKA (1688)
21
VRLIKA POD VLAU MLETAKE REPUBLIKE (1688-1797)
22
STANOVNITVO
VRLIKE 1692. GODINE
23
VRLIANI U MLETAKOM ZEMLJINIKU
IZ 1710. GODINE
3
VRLIANI U POPISU VJERNIKA
SPLITSKE BISKUPIJE
1725. godine
38
FRA FILIP GRABOVAC (1697-1749)
NAJPOZNATIJI
VRLIANIN
18. st
41
VRLIKA POD AUSTRIJSKOM
VLAU (1815-1918)
42
POLITIKE PRILIKE U AUSTROUGARSKOM
RAZDOBLJU
53
MILAN BEGOVI (1876-1948) - NAJPOZNATIJI
VRLIANIN SVIH VREMENA
55
VRLIKA U KARAOREVIA JUGOSLAVIJI (1918-1941)
56
DRUGI SVJETSKI
RAT - 596 HRVATSKIH RTAVA IZ VRLIKE .. 5
POPIS RTAVA II. SVJETSKOG RATA I PORAA
U UPI VRLIKA
59
VRLIKA U DRUGOJ POLOVICI XX. STOLJEA
74
POGLAVLJE II
IME I PREZIME
OSOBNA IMENA
HRVATSKA IMENA
PREZIME
DANANJA VRLIKA PREZIMENA
ODAKLE SU DOSELILI PRECI DANANJIH
POGLAVLJE III
BAKOVII
BARIII
BATALII
BATOVANJE
77
79
79
81
83
85
VRLIANA?
8 9
9 1
9 3
9 5
9 6
267
87
BATUR1NE.
BIUCI
BLAEVII
BLUME
BODUUACI
BOINOVII
BRII.
BRTANI
BUD1E
BURILE
ORII
URCI
DELII.
DENII
DJAKOVII
DRAII
DUVNJACI
EDUARDI
ERCEZI
ERDELEZI
FORLII
GALII.
GALIOTI
GAPARI
GIUANI
GRABII neko GRABOVCI
GRIZEUI
GUDEUI
GUTII
GVERII
HRGE
JAKELII.
JARLONI
JERKOVII.
JOVII
KASEUI.
KLEPE
KOJUNDII
KOSORII.
KRNJCI
KUDUZI
KUSTURII
LAKII
268
97
98
100
102
102
103
106
107
108
109
110
114
115
117
118
120
121
123
123
126
127
127
129
131
134
135
139
140
142
142
143
146
148
149
150
153
153
155
157
159
161
163
164
LELAS1
LISIARI
UUUI
MANDARII
MARASl
MARICI
MARKIOLI
MATKOVII
MATUSINE
MILANI
MILKOVII
MIII
MIURI
MODRICI.
MUALE
MUTII.
OKLOPII
PAII
PANDE
PERKOVII
PLAZONII
RADNII
REBII.
REJE
REII
RISTOVSKI
ROGAI
ROMII
RUPANOVII
SAMARDII
SKORUPI
STIPEVII.
KALICI
KORII
TARLE
TERZII
TOJII.
TOTII
TURUDII.....
UGLAR1C1
UZUNl
VARN1CE
VICII.
164
165
166
166
168
170
171
172
174
174
176
179
180
181
182
183
183
184
186
189
191
193
196
199
201
202
202
203
205
206
208
209
209
210
212
213
214
215
216
218
218
219
220
269
VIDICI
VINAC1
VRANII
VUEMILOVII
VUJEVII
VULETII
VULII
ZEEVII
ZIDARI
ZORII
ERAVICE
POGLAVLJE IV
VANIJA
NESTALA PREZIMENA
BEGOVII
BERBERI
BERISLA VII
BILOBRCI
BIOKOVII
BRSTII (BRSTILE)
CIGANI
CRNICE
ERKEZI
ULII
DIDOI-DIDOJE VII
DOGANI
DRAGOJEVII
DUJMII
GABRILOVII
JAJARI
JURII
KALINII.
KAPOROVII
KARINI
KOVAI-KOVAEVII
KRILII
KURMAJII
MANDUII
MIDENJACI
MIKULII.
MILAKOVII
MLADENII
NOVAKOVII.
OSMANO VII
270
221
223
223
225
228
229
233
234
236
238
239
241
S VRLIKOG PODRUJA
243
243
243
244
244
245
245
245
246
246
246
247
247
248
248
248
249
249
250
250
250
251
251
252
252
252
253
253
253
254
254
PETROVII
PEZE
PIVALICE
ROUI
SKARAMUCE
SKRIVANI
STARKAUl (TRKAUI)
TEKLII
TINTORI
TOLII.
TONKOVII
VIDOVII
VRUE
VUJANII
III
VANIJI IZVORI I LITERATURA
BILJEKA O PISCU
254
255
255
255
256
256
256
257
257
258
258
258
259
259
259
261
265
271

Podrijetlo Hrvatskih Rodova Vrličkog Područja - Ante Ivanković

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Podrijetlo Hrvatskih Rodova Vrličkog Područja - Ante Ivanković

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

nakladnik

Matica hrvatska Vrlika

prof. fra Josip Ante Soldo

mr. sc. Zdeslav Ivankovi

CIP - Katalogizacija u publikaciji

PODRIJETLO HRVATSKIH RODOVA

Vrlika 2003. godine

Ako se nikad ne osvrnu na svoje pretke,

U Vrlici, uoi Uskrsnih blagdana 2003. godine

VRLIKA KROZ POVIJEST

Grci, vjerojatnije kao trgovci, jer za razliku od jadranskog priobalja i otoka,

VRLIKA U VRIJEME RIMSKE VLADAVINE

Podosoju-Garjaku, a po sudu Ante Miloevia u Koljanima i Baleku. Tek za

VRLIKA U HRVATSKOJ DRAVI

Monografija Vrlike, Vrlika 2001., str. 11.

SV. SPAS - HRVATSKA POVIJESNA

Monografija Vrlike, Vrlika 2001., str. 18.

PRVI SPOMEN VRLIKE U POVIJESTI

VRLIKA I HRVOJE VUKI HRVATINI

Napuljski, protivnik igmundov, postavlja Hrvoja i brata mu Vuka za

PRVI VRLIANI S IMENOM I PREZIMENOM

Monografija Vrlike, Vrlika 2002., str. 22.

1435. godine u Kninu, gdje stoluje hrvatski banovac, meu zakletim

VRLIKA ZA OSMANLUSKE VLADAVINE

malomlaki plemii. Od njih je najpoznatiji Stjepan, koji je igrao znaajnu

Monografija Vrlike, Vrlika 2001., str. 23

U sklopu velikih migracija u 15. stoljeu, kada katoliko ivlje bjei

OSLOBOENJE VRLIKE OD TURAKA (1688)

VRLIKA POD VLAU MLETAKE

Zbornik "Kai" Split, 1983., godina 15., str. 39.

STANOVNITVO VRLIKE 1692. GODINE

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije

Dakle, banderiju Nikole Biokovia sainjava 88 obitelji s 588 osobe.

EVO NAJPRIJE NARODNIH IMENA: Cvitan (Cvitko),Radia,

Najmanja banderija harambae (kapetana-bae) Pavla Juria imala je 12

3. Banderija harambae (kapetana - base) Marka Orlandia12

Dravni arhiv Zadr, Katastri Dalmacije

30. Nikola Bukmanovi

U banderiji harambae (kapetana-bae) Nikole Orlandia upisane su 1.

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije

Banderiju harambae Nikole arca sainjavale su 34 obitelji s 237

svoje potrebe, a visovakim doputaju gradnju dvaju mlinova nedaleko od

VRLIANI U MLETAKOM ZEMLJINIKU IZ

Zbornik Kai Split 1983., godina XV., str. 42.

Sve obitelji iz Vrlike i s Maovica pripadale su banderiji harambae

Jelica ud. pok. Bukojevia

Radia Kovaevi Ivanov

Ivan Reljanovi Petrov

Dakle, 1710. godine prema podacima u mletakom zemljiniku u

imun, Tomas, Todor, Vicko, Vid, Vojin, Vukosava, Vuen, Vukelija,

POPIS OBITELJI SELA MAOVICA 1710.

Radivoj Malkovi pok. Dragoenov

Prema podacima iz zemljinika 1710. godine na Maovicama su ivjele

POPIS OBITELJI SELA KOSORA (1710)

Dakle, 1710. godine u Kosorima, a u sastavu banderije harambae

VRLIANI U POPISU VJERNIKA SPLITSKE

IME I PREZIME, OEVO IME

27. Drai Mate

U popisu vjernika upe Vrlika iz 1725. godine upisane su 93 obitelji

Godine 1725. glavari 93 vrlike katolike obitelji slue se s ukupno 35

FRA FILIP GRABOVAC (1697-1749)

tiska "Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga", djelo

VRLIKA POD AUSTRIJSKOM VLAU (18151918)

Zbornik Kai Split 1983., godina XV., str. 84.