OPTIČKI KABELI

svojstva i primjena

Pomorski fakultet u Splitu

 UVOD
Materijali od kojih se izrađuju optička vlakna su dielektrici,te su
obrađeni u 6. nastavnoj cjelini. Ovdje ćemo im razmotriti posebnu
primjenu u komunikacijama.
Optičko vlakno nameće se kao najperspektivniji prijenosni medij, jer
je davno uočen ogroman informacijski kapacitet kojeg omogućuju
prijenosni sustavi koji rade na frekvencijama elektromagnetskih
valova svjetlosti (kapacitet prijenosa informacija razmjerno raste s
radnom frekvencijom sustava). Brz napredak optičkih komunikacija
bio je ograničen s dva čimbenika: realizacijom primopredajnih
komponenata optičkog komunikacijskog sustava i izradom optičkih
vlakana pogodnih za prijenos informacija. Optička vlakna se danas
sve više upotrebljavaju za veze na velikim udaljenostima na kopnu i
pod morem, u lokalnim mrežama u poslovnim zgradama,
industrijskim objektima, bolnicama, transportnim sustavima, na
plovnim objektima, itd.
Suvremeno zanimanje za optičke komunikacije potječe iz 1960.
godine, kad je prvi put prikazan laser (engl. Light Amplification by
Stimulated Emission of Radiation – pojačanje svjetlosti
stimuliranom emisijom zračenja, izvor koherentnog
monokromatskog zračenja.) kao efikasan izvor elektromagnetskih
valova (svjetlosti) čije su frekvencije bile za oko 104 puta više od
najviših radiokomunikacijskih frekvencija tada u upotrebi. Teškoće s
prvim laserima su bile njihova nepouzdanost, glomaznost i
neodgovarajuća izlazna snaga. Ti su problemi uvelike riješeni
pronalaskom poluvodičkog lasera 1962. godine. Tako je otvoren put
za korištenje ogromnih kapaciteta prijenosa s optičkim vlaknima.
Kod suvremenih poluvodičkih lasera istovremeno se generira
svjetlosno zračenje i obavlja modulacija. Pobuda je struja koja kroz
njih protječe. Radnu valnu duljinu određuje materijal iz kojeg je
napravljen P-N spoj.
Silicijska poluvodička tehnologija pružila je, također, mogućnost
realizacije efikasnih fotodetektora optičkih signala kao što su PIN i
APD fotodiode.
 PIN diode imaju osiromašeno područje koje formiraju nepokretni
atomi donora u N-tipu i akceptora u P-tipu. Širina tog područja ovisi
o koncentraciji primjesa (što je područje šire, manje je primjesa). Pri
apsorpciji fotona elektroni prelaze iz valentne u vodljivu zonu, te
nastaju parovi elektron-šupljina. Ako takav par nastane u
osiromašenom području, nositelji naboja se pod utjecajem jakog
električnog polja brzo kreću i nastaje električna struja. Poželjno je da
se veći dio svjetlosti apsorbira u osiromašenom području. Povećanje
osiromašenog sloja postiže se smanjenjem koncentracije primjesa u
N-sloju. Slabo dopirani N-sloj može se smatrati intrinzičnim, tako da
postoji Pi-prijelaz. Ako se tome doda jako dopirani N-sloj, dobija se
PiN struktura. PiN fotodioda posjeduje veliku osjetljivost i brzinu
rada, a blizak im je spoj metal-poluvodič28.
APD (Avalanche Photodiode) lavinska fotodioda 38. Kako je
izlazna struja fotodiode svega nekoliko nA, tako slab strujni signal
teško se može pojačati bez unošenja šuma u sklop. Zato je nužno
povećati izlaznu struju diode prije pojačavanja, a to se postiže
lavinskom diodom. Za nastajanje lavinskog učinka nužno je
realizirati složeniju poluvodičku strukturu (vanjski tanki sloj N-tipa,
slabo dopirani sloj P-tipa, te zatim široko područje i-tipa, te na kraju
jako dopirani P+- sloj), te znatno povećati inverzni napon (u odnosu
na PiN diodu) da bi nositelji naboja, koji nastaju kod apsorpcije
fotona u vanjskim slojevima poluvodiča, prolazeći preko područja
djelovanja jakog električnog polja, dobili energiju dovoljnu za
pobudu višekratno ponavljajući proces udarne ionizacije. Čimbenik
umnožavanja M jednak je višekratniku fotostruje, a za obični PN
prijelaz određuje se izrazom: gdje je UB vanjski polarizacijski
napon, UP probojni napon prijelaza i V broj koji za silicij iznosi od
1,5 do 4, a za germanij od 2,5 do 9.
MATERIJALI ZA OPTIČKA
VLAKNA I KABELE

M a t e r ij a li z a o p t ič k a v la k n a

S t a k le n a v la k n a
(n a b a zi s ilic ij-d io k s id a )

M u lt ik o m p o n e n t n a s t a k la
(n a b a zi s ilic ijs k o g , n a tr ije v o g , k a lc ije v o g i b o r o v o g o k s id a )

S t a k le n o - p la s t ič n a v la k n a

P la s t ič n a o p t ič k a v la k n a
OPTIČKA SVOJSTVA
MATERIJALA
O p t ič k a s v o j s t v a m a t e r ij a la

B o ja

P r o z ir n o s t ili t r a n s p a r e n c ija

Lom

A p s o r p c ija ili u p ija n je

R e fle k s ija ili o d b ija n je

KARAKTERISTIKE OPTIČKOG VLAKNA

• Numerička apertura (numerička otvorenost)

• Disperzija
• Gušenje
• Širina propusnog opsega
• Vrijeme porasta
• Jakost niti
SASTAVNI DJELOVI
OPTIČKOG KABELA
Djelovi optičkog kabela su:
• optička jezgra (vlakno)
• omotač jezgre
• zaštitni omotač kabela
 Svjetlost i indeks loma
• U tehnici osvjetljenja koristi • n se zove indeks loma
se usko područje valnih sredstva
duljina (10-7 do 10-3) •Indeks loma za zrak i
• Svjetlost je elektromagnetski vakum je približno 1
val koji se vakuumom širi • Prozirnost je svojstvo
brzinom: materijala da propušta
1 8 m km svjetlost.
c  2,998  10  300000
 0 0 s s
• Za prozirna sredstva
• U nekom sredstvu, brzina se  r  1, te je:
mijenja:
c c n  r
v 
rr n
Svojstva optičkih materijala: BOJA
Kozmièke zrake
 > 3 x 1020 Hz
< 10-12 m
Gama zrake
  od 3x1018 do 3x1024 Hz
d 10-10 do 10-16 m

Rendgenske zrake
  od 3x1016 do 3x1022 Hz
d 10-8 do 10-14 m
Ultraljubièaste zrake
  od 7,5x1014 do 3x1018 Hz
d 4x10-7 do 10-10 m
Vidljive zrake
  od 4x1014 do 7,5x1014 Hz
d 7,6x10-7 do 4x10-7 m
Infracrvene zrake Opticki kabeli
  od 1011 do 4x1014 Hz 800-1600 nm
d 0,3x10-2 do 7,6x10-7 m
Radio valovi
  od 104 do 1011 Hz Istaknute valne duljine
d 104 do 0,3x10-2 m 850, 1300, 1550 nm

Elektrièni valovi
  od 0 do 104 Hz
do 3x104 m
 LOM i REFLEKSIJA
• U vakuumu vrijedi da je c=.
Pri promjeni sredstva, mijenja upadna zraka reflektirana
se brzina i valna duljina, ali ne i (odbijena) zraka
frekvencija. Kako je E=h,
slijedi da se energija ne
mijenja.
n
• 2. zakon geometrijske optike:
sin  
zakon odbijanja
g
2
ili refleksije: 
= n 1
upadni kut -  kut refleksije
• 3. zakon geometrijske optike (odbijanja) - 
Snellov zakon (zakon loma):
n1 –sinindeks
 / sin loma
= n2/ jezgre
n1 kut loma - 
n2 – indeks loma omotača
lomljena zraka
Vođenje svjetlosti kroz optičko vlakno
n 1  cos  g  n 2

n2
 A   g  arccos
n1
 Profili indeksa loma
n12  n22 n1  n2
= 2n12

n1 << 1
 n1 za r  a
n( r )  
n2 za r  a

 g
n1 1  2  za r  a uz n(0)  n1
r
n( r )   a

n2 za r  a uz n(a)  n2
 NUMERIČKA APERTURA

NA  sin  A
Za stupnjeviti svjetlovod:

NA  n  n
2
1
2
2
Za gradijentno vlakno:

NA  n  n
2 2
2
 Prijenosni gubici vlakana
Glavni uzroci gubitaka u vlaknima su:
- apsorpcija,
- rasipanje,
- radijacija optičke snage.
Ukupno prigušenje optičke snage između dva presjeka svjetlovoda A
definira se na ovaj način:
P2
A  10 log dB
P1
Z
a
h
omo
g
e
ni
s
vj
e
tl
o
vo
du
ra
v
no
t
e
žn
i
muv
j
e
t
im
am
o
ž
e
se
d
e
fi
n
i
ra
ti
p
r
i
g
uš
e
nj
e
po
j
ed
i
ni
c
id
už
i
n
e
-r
e
l
a
ci
j
o
m:
A
 dB/km
L
Disperzija
 Disperzija u optičkom vlaknu podrazumijeva sve efekte koji
stvaraju razlike u vremenima proleta, te na taj način ograničavaju
širinu prijenosnog pojasa vlakna, odnosno kapacitet vlakna.
Drugim riječima, disperzija u optičkom vlaknu uzrokuje da se
vlakno ponaša kao niskopropusni filter s impulsnim odzivom h(t) ili
prijenosnom funkcijom H(f). Impulsni odziv i prijenosna funkcija
predstavljaju Fourierov transformacijski par, pa je za određivanje
disperzije dovoljno mjeriti h(t) ili H(f). Mjerenjem impulsnog odziva
dobiva se informacija o širenju impulsa pri prolasku kroz vlakno
(izražava se u ns/km), dok se mjerenjem prijenosne funkcije izravno
dobiva propusni opseg vlakna (u MHz km).

U optičkom vlaknu razlikuju se:

- materijalna,
- valovodna i
- modalna disperzija.
Materijalna disperzija se javlja kod materijala gdje vrijednost
indeksa loma ovisi o valnoj duljini svjetlosti. Kako svjetlosni signal
u načelu nije monokromatski, već zauzima određeno područje valnih
duljina, materijal preko indeksa loma različito utječe na brzinu
prostiranja pojedinih komponenti unutar signala, tj. impulsa. Utjecaj
materijalne disperzije znatno smanjuje rad na većim valnim
duljinama, te uporabu optičkih emitera sa što manjom relativnom
spektralnom širinom /.
U kombinaciji s materijalnom disperzijom javlja se i valovodna
disperzija. Valovodna disperzija nastaje, u principu, zbog ovisnosti
modalnog V-broja o valnoj duljini, tj. propagacijske karakteristike
moda (npr. grupna brzina) su funkcija omjera polumjera jezgre i
valne duljine. Nastalo proširenje impulsa zanemarivo je s obzirom na
materijalnu disperziju. Materijalna i valovodna disperzija
dominantne su kod jednomodnih optičkih vlakana.
Modalna disperzija smanjuje širinu propusnog područja višemodnih
vlakana, a nastaje zbog različitih putova koje prelaze različiti modovi
pri propagaciji kroz jezgru vlakna. Uslijed različitih putanja svi
 Gušenje
Pod gušenjem se podrazumijeva gubitak ili smanjenje signala koji
se prenosi.
U svjetlovodnoj niti usmjereni modovi gube dio energije zbog
rasipanja i apsorpcije svjetlosti u jezgri valovoda. Ti su gubici
posljedica:
- raspršenja svjetlosti na submikroskopski malim
nehomogenostima u strukturi, po svojim dimenzijama znatno
manjim od valne duljine primijenjene svjetlosti,
- apsorpcije i rasipanja svjetlosti u strukturi koja sadrži ione nekih
primjesa, nepoželjnih promjena modalne strukture uzduž
svjetlovoda, npr. zbog pretvaranja usmjerenih modova u modove
omotača i rasipanja svjetlosti zbog savijanja i mikrosavijanja,
raznih defekata i mikroskopski malih neujednačenosti u jezgri
niti.
 I0 I
He-Ne laser detektor I=I0e-at
kiveta

Kao izvor svjetla u ovom se pokusu koristi helij-neonski laser, koji

daje lasersku svjetlost intenziteta I0. Laserski snop prolazi kroz
posudu za kemijske pokuse (tzv. kiveta). Kiveta je popunjena optički
prozirnim sredstvom (sredstvo koje propušta svjetlost). Na izlazu iz
kivete laserski je snop oslabljen, te je njegov intenzitet I. Taj iznos
detektira se u fotodetektoru. U ovom jednostavnom slučaju može se
zaključiti da je došlo do gušenja svjetlosti.
Modovi širenja svjetlosnog
signala
V2
Broj načina prijenosa signala je: N  2

V - broj ili parametar

normalizirane
frekvencije iznosi:

2
V a n12  n22

Osnovne konstrukcije
optičkih vlakana
 Usporedba jednomodnih i
višemodnih vlakana
 Jednomodna vlakna su manjeg radijusa od višemodnih,

 Smanjena širina propusnog opsega usljed različitih puteva modova,

Optimalni profil raspodjele indeksa loma je parabolični,

 Jednomodnim vlaknima je otežano spajanje, a dovoljnu snagu

može uvesti samo laserski izvor,

 Jednomodna vlakna imaju manje gubitke zbog rasipanja svjetlosti,

 Fluktuacije indeksa loma jednomodnog vlakna uzrokuju

raspršenje svjetlosti.
 Proširenje impulsa

Proširenje impulsa koji se propagira kroz vlakno posljedica je:

- disperzivnih svojstava materijala prijenosnog medija,

- strukturnih negomogenosti,

- defekata vlakana.
 Konstrukcije optičkih kabela

Drugi sloj sekundarne zaštite - 1,4 mm

Prvi sloj sekundarne zaštite - 1,7 mm
Vodonepropusna masa
Optičko vlakno
Primarna zaštita

Klasični modul “slobodne” strukture (LOOSE TYPE)

Osnovni optički moduli koji se koriste pri konstrukciji jezgre optičkih kabela:
a) klasični modul "slobodne" strukture (LOOSE TYPE)
b) klasični modul "čvrste" strukture (TIGHT TYPE)
c) žljebasti optički modul
d) trakasti optički modul
 Konstrukcije optičkih kabela

Sekundarna zaštita - 1,2 mm

Primarna zaštita - 0,5 mm

Optičko vlakno (0,125 - 0,14 mm)

Klasični modul “čvrste” strukture (TIGHT TYPE)

Osnovni optički moduli koji se koriste pri konstrukciji jezgre optičkih kabela:
a) klasični modul "slobodne" strukture (LOOSE TYPE)
b) klasični modul "čvrste" strukture (TIGHT TYPE)
c) žljebasti optički modul
d) trakasti optički modul
 Konstrukcije optičkih kabela

Žljebasti optički modul

Osnovni optički moduli koji se koriste pri konstrukciji jezgre optičkih kabela:
a) klasični modul "slobodne" strukture (LOOSE TYPE)
b) klasični modul "čvrste" strukture (TIGHT TYPE)
c) žljebasti optički modul
d) trakasti optički modul
 Konstrukcije optičkih kabela

Trakasti optički modul

Osnovni optički moduli koji se koriste pri konstrukciji jezgre optičkih kabela:
a) klasični modul "slobodne" strukture (LOOSE TYPE)
b) klasični modul "čvrste" strukture (TIGHT TYPE)
c) žljebasti optički modul
d) trakasti optički modul
Optički elektrokomunikacijski sustav

Shema optičkog elektrokomunikacijskog

sustava
Komponenete optičkih
prijenosnih sustava

 optički izvori
 aktivne
 optički detektori

 optička vlakna
 pasivne  optički sprežnici
 optički prekidači i konektori
Aktivne optičke komponente

• LED
• laserska dioda

• PIN dioda
• lavinska dioda
Bitni parametri optičkih prijenosnih sustava su:
- željena brzina prijenosa,
- duljina prijenosnog puta,
-zahtjevana vjerojatnost pogreške (kvaliteta prijenosa).

Pri odabiru izvora svjetlosti treba uzeti u obzir:

- vrstu izvora (LED ili lasersku diodu),

- centralnu valnu duljinu zračenja,
- širinu spektra zračenja,
- izlaznu snagu,
- brzinu odziva na električnu pobudu,
- dijagram zračenja i efektivnu površinu zračenja,
- način modulacije i kodiranja,
- radni vijek.
Pri odabiru optičkog vlakna kao prijenosnog medija relevantni
parametri su:
- vrsta optičkog vlakna (jednomodno ili višemodno),
- promjer jezgre,
- raspodjela profila indeksa loma,
- numerička apertura,
- prigušenje u zadanom spektralnom području,
- propusno područje,
- čvrstoća,
- osjetljivost na mikrosavijanje,
- disperzija svjetlosnih impulsa.

Pri odabiru detektora svjetlosti relevantni parametri su:

- vrsta detektora (PIN ili lavinska fotodioda),
- osjetljivosti u zadanom spektralnom području,
- brzina rada,
- šum,
- minimalna prijemna snaga.
Pasivne optičke komponente

Optički konektori
Optički prekidači se dijele na mehaničke i nemehaničke. Mehanički
prekidači koriste pokretne optičke elemente (mikroogledala,
mikroprizme itd.), zbog čega imaju malu brzinu prekidanja.
Nemehanički prekidači koriste razne elektrooptičke efekte. Imaju
veliku brzinu prekidanja, male dimenzije i veliku pouzdanost. Zbog
ovih svojstava su daleko pogodniji za korištenje u FOLAN mrežama.

Optički konektori su neophodne komponente koje omogućuju

sprezanje vlakna s aktivnim optičkim komponentama. Zbog toga se
zahtijeva da budu malih dimenzija, malog unesenog prigušenja,
pouzdani i jednostavni za rukovanje. Prosječno prigušenje konektora
je danas ispod 0,5 dB. Dijele se na valjkaste i konusne. Valjkasti
konektori obično sadrže precizne prstene ili precizne metalne štapiće
kojima se vezuju vlakna. Konusni konektori sastoje se od dva
konusna čepa s bikonusnim rukavcem koji ih povezuje.
Optički sprežnici su elementi kojima se ostvaruje fizičko sprezanje
(vezanje) s mrežom, tj. s prijenosnim medijem. Predstavljaju
element s tri ili više vlakana, koje treba spojiti, pri čemu je
osigurano sprezanje između njih.

Za ostvarivanje razdvojivih spojeva optičkih vlakana, te spojeva

izmedu vlakana i aktivnih optičkih komponenata (optičkog izvora ili
optičkog detektora) koriste se optički konektori.

Fizičko spajanje stanica s optičkim prijenosnim medijem obavlja se

primjenom sprežnika koji mogu biti tipa "T" (izravni) u mrežama s
topologijom sabirnice ili prstena, ili pak tipa "zvijezda"
(distributivni) u mrežama zvjezdaste topologije.
Pri tome treba voditi računa na: kutne podešenosti, podudaranje osi,
prazni prostor između vlakana, devijacije promjera, slaganje
numeričke aperture i refleksiju na spoju.
 Primjena optičkih kabela u
brodskim informacijskim sustavima
Intenzivna primjena lokalnih mreža (LAN) u izgradnji
informacijskih sustava plovnog objekta vezana je za donošenje
standarda za LAN. Standardi IEEE 802.3, 802.4 i 802.5 opisuju
prvi (fizički) i drugi (vezni) sloj otvorenog sustava povezivanja.
Za razliku od javnih paketskih mreža, lokalna mreža je
definirana samo s ta dva sloja, jer se informacije prenose preko
jednog informacijskog medija iz razloga ekonomičnosti u
adresnim okvirima.
Sve stanice su istovremeno fizički priključene na isti prijenosni
medij preko jedinica za pristup mediju.
Komunikacijski procesor je sastavni dio pristupne jedinice na
optičko vlakno, FOMAU. Pristupna jedinica omogućuje pristup
radnih stanica na prijenosni medij.
U slučajevima kad su zahtjevi sigurnosti vrlo oštri, optički kabel
se koristi kao prijenosni medij čak i između FOMAU i osobnoh
računala.
 OPTIČKI KABELI U POSEBNIM
UVJETIMA PLOVNOG OBJEKTA
Razlozi zbog kojih se optičke tehnologije uvode na plovne objekte
su:
• visoka pouzdanost sustava (dielektrična struktura svjetlovodnih
vlakana isključuje potrebu uzemljenja, mogućnost pojave
prenapona, iskrenja, kratkog spoja i požara; svjetlovod je
optimalni prijenosni medij u opasnim, eksplozivnim i
visokotemperaturnim sredinama plovnih objekata)
• smanjenje zapremine i težine čak za 90% u usporedbi s klasičnim
kabelom
 OPTIČKI KABELI U POSEBNIM
UVJETIMA PLOVNOG OBJEKTA
• jednostavna samodijagnostika (mjesto oštećenja svjetlovoda se
utvrđuje na temelju raspršenja svjetlosti uz korištenje
reflektometra)
• integracija svih brodskih sustava i podsustava u jedinstveni
integrirani sustav pomoću lokalne optičke mreže
• sposobnost optičke brodske mreže da osigura eventualne
potrebe povećanja kapaciteta prijenosnog sustava i podudarnost
životnog vijeka optičkog sustava sa životnim vijekom broda
 OPTIČKI KABELI U POSEBNIM
UVJETIMA PLOVNOG OBJEKTA
• implementacija pri izgradnji brodskog svjetlovodnog integriranog
sustava koji je otporan na utjecaje EM impulsnih smetnji, EM
interferenciju i interferenciju radio frekvencija
• jednostavno i jeftino instaliranje (kabliranje je u pravilu lakše i
jeftinije zbog manjih dimenzija i težine optičkih u odnosu na bakrene
kabele)
• smanjenje troškova održavanja, što je posljedica velike pouzdanosti
optičkog kabelskog sustava, odnosno rijetkih kvarova (u prvoj godini
troškovi održavanja su 25 do 50% troškova održavanja bakrenog
kabelskog sustava, a nakon toga se mogu sresti na nulu)
 OPTIČKI KABELI U POSEBNIM
UVJETIMA PLOVNOG OBJEKTA
• prijenos signala na plovnim objektima obavlja se na
udaljenostima do nekoliko stotina metara, pa se na
svjetlovodna vlakna ne postavljaju visoki zahtjevi u pogledu
ukupnog prigušenja i propusnog područja.
• kako brodski integrirani komunikacijski sustav ima stacionaran
karakter, niti mehaničke karakteristike ne dolaze do izražaja.
• brodski optički kabeli moraju imati svojstva otpornosti na
specifične uvjete brodske okoline (djelovanje soli, kemikalija,
vatre, promjena temperature, stranih EMP).
 Mjerenje bitnih parametara
optičkih sustava
REFLEKTOMETARSKI POSTUPAK U ODNOSU NA
ODREZNI IMA NIZ PREDNOSTI:
- nedestruktivan je,
- zahtjeva pristup samo jednom kraju kabela,
- za svako dodano prigušenje može se odrediti lokacija i
iznos,
- omogućuje praćenje promjene optičke snage duž
vlakna i svake varijacije u prigušenju po dužini,
- omogućuje otkrivanje pogrešaka, prekida, i spojeva
na optičkom vlaknu.
Mjerenje prigušenja na optičkom vlaknu postupkom povratnog raspršenja
 Postupak OTDR se koristi za mjerenja važna za prijenos tijekom
instaliranja, za kontrolu spojeva i za kontrolu procesa kalibriranja,
ali nije pogodan za tehnologijska mjerenja zbog nepreciznosti koje
mogu nastati uslijed fluktuacija parametara. Nedostaci ovog postupka su:

- nemogućnost mjerenja spektralnog slabljenja,

- nemogućnost kontroliranja raspodjele modova,

- slab povratni signal, što zahtjeva osjetljiv prijemnik,

- osjetljivost na neuniformnosti optičkog vlakna.

 PROIZVODNJA OPTIČKIH
VLAKANA

Za proizvodnju staklenih vlakana razvijeno je više različitih

tehnologija, koje se mogu podijeliti u dvije osnovne skupine:

- primjena dvije posude s tekućim staklima jezgre i omotača,

- kemijska depozicija u parnoj fazi.
Postupak dvostruke posude
 Postupci kemijske
depozicije u parnoj fazi

U procesima kemijske depozicije u parnoj fazi proizvodi se stakleni štap: predforma.

Promjer štapa je od 2 do 4 cm, te je on uveličana verzija željenog optičkog vlakna.
Njegova dužina je do metar. U stroju za izvlačenje štap se zagrijava,
u indukcijskoj ili elektrootpornoj peći, na 2000  C.
Štap se lagano unosi u peć, a većom brzinom se na donjem kraju izvlači vlakno,
koje se namotava na veliki bubanj. Nakon toga se vlakno kontrolira.

Postoje:
• vanjska,
• unutarnja i
• aksijalna depozicija
Dobijanje vlakna iz predforme
Postupak vanjske depozicije
Postupak unutarnje depozicije
Postupak aksijalne depozicije
 Usporedba postupaka
depozicije

Tipična i najmanja slabljenja višemodnih vlakana (u dB/km) s obzirom na postupak proizvodnje

predforme

850 nm 1300 nm 1550 nm

Vanjska depozicija 2,4 2,2 0,9 0,52 0,30
Aksijalna depozicija 2,4 2,2 0,7 0,44 0,29
Unutarnja depozicija 2,4 2,3 0,6 0,40 0,34
POSTAVLJANJE
SVJETLOVODNIH KABELA
• Ručno postavljanje kabela
• Upuhivanje svjetlovodnog kabela u cijev
Pitanja za ponavljanje

1. Profili indeksa loma i numerička apertura

s obzirom na profil.
2. Materijalna, valovodna i modalna
disperzija.
3. Usporedba jednomodnih i višemodnih
vlakana.