Altruizam je naklonost i ponaanje kojem je cilj pomaganje drugome u kojem se ne oekuje

neka vrsta nagrade od drugih. To je ono ponaanje koje se obino opisuje kao nesebino jer
su interesi drugih stavljeni iznad vlastitih interesa. Altruistini postupci su svjesni i sadre
namjeru da se nekome pomogne i zahtijevaju odreeno rtvovanje ili odricanje. Stoga bi,
prema ovome odreenju, altruistiko ponaanje bio jedna posebna vrsta prosocijalnog
ponaanja. Altruizam je suprotnost sebinosti (egoizmu).
Jedna od vanijih teorija objanjenja altruizma jest teorija socijalne razmjene bazirana na
pretpostavci da ljudi ne razmjenjuju samo materijalna dobra i novac, nego i socijalna dobra
(ljubav, informacije, usluge, status itd.). Cilj je to vei dobitak uz minimum "cijene".
Primjerice, kod dobrovoljnog davanja krvi moemo razmatrati "cijenu" darivanja (ubod
iglom, vrijeme, umor) u odnosu na "cijenu" ako ne damo krv (krivnja, neodobravanje drugih).
Moemo usporeivati i dobitak darivanja (dobar osjeaj da smo nekome pomogli,
zadovoljstvo) s dobitkom kod nesudjelovanja u darivanju (uteda vremena, nelagoda).
Ovakav proces donoenja odluke lei u osnovi teorije socijalne razmjene i njime moemo
objasniti hoemo li nekom pomoi ili ne.
Altruizam potiu socijalne norme. Norma reciprociteta odnosi se na pretpostavku da emo
vjerojatnije pomoi osobi koja kasnije moe pomoi nama. To ukazuje na ravnoteu davanja i
primanja u socijalnim odnosima. Druga je norma socijalne odgovornosti, uvjerenje da
trebamo pomagati onima kojima je to potrebno, bez obzira na budue razmjene. Ona motivira
ljude da doniraju sredstva siromanima, djeci s posebnim potrebama, bolesnicima. Meutim,
ljudi se ne ponaaju uvijek u skladu s normama.
Znanstvenici se slau da postoje dvije vrste altruizma: prva je reciprona razmjena - nae
dobiti mogu biti vanjske (odobravanje i uvaavanje od strane drugih) i unutarnje (osjeaj
zadovoljstva i osjeaj da smo nekog uinili sretnim), a druga je bezuvjetni altruizam kao
nesebino davanje.
Broj promatraa
Istraivanja pokazuju da ljudi manje pomau kad je broj ljudi koji promatra osobu koja treba
pomo vei. Dolazi do tzv. difuzije odgovornosti. Primjerice, ako je netko pao na ulici i to
promatra mnotvo ljudi, veina e pomisliti da e u pomo priskoiti netko drugi. Ako samo
mi gledamo ovjeka koji lei na ploniku, svjesni smo da je kompletna odgovornost na nama.