ZAHTJEVI PRAVDE I SOLIDARNOSTI

PRAVEDNOST je najviša stožerna krepost koja se temelji na međusobnom skladu ostalih

kreposti- mudrosti, hrabrosti i umjerenosti. Razlikujemo uzajamnu pravednost (uređuje
odnose između pojedinaca u razmjeni dobara i ugovorima izjednačuje ugovorne strane),
razdiobnu pravednost (odnos zajednice prema pojedincima, „svakome prema zasluzi“) i
zakonsku pravednost (odnos pojedinca prema zajednici s gledišta ostvarenja općeg ili
zajedničkog dobra). Pravednost koja ujedinjuje i povezuje sve tri navedene pravednosti i koja
potiče na razvoj društvenog poretka u smjeru razvoja osobe naziva se socijalna pravednost.

PRAVEDNOST KAO IZRAZ POŠTOVANJA LJUDSKE OSOBE

Pravednost kao vrlinu poznaju sve kulture i sve religije. U Bibliji označava suoblikovanje
osobe viziji koju Bog kao čovjekov stvoritelj i otkupitelj ima s čovjekom i čovječanstvom.
Pravednost prema ljudima uključuje poštovanje tuđih prava i nastojanje da se u ljudskim
odnosima uspostavi sklad koji promiče pravičnost glede osoba i općeg dobra. Ona odgovara
čovjekovoj naravnoj potrebi, njegovoj dubokoj težnji, pravednost se mora jačati i odgajati
vježbanjem. Pravda se ostvaruje u izvanjskim činima koji teže ostvarenju objektivne
istovrijednosti.

OPĆA ILI ZAKONSKA PRAVEDNOST

Toma Akvinski opću pravednost usmjerava osobu prema općem dobru, društvenoj zajednici.
Usmjerava pojedinačne čine prema općem dobru zajednice- privlači sve druge kreposti i
stavlja ih u službu općeg dobra. Zakoni općeg dobra izriču i konkretiziraju pozitivnim
zakonima koje donosi javna vlast.

UZAJAMNA ILI UGOVORNA PRAVEDNOST

Određuje odnose između pojedinih osoba ili skupina. Primjenjuje se na sva područja ljudskih
odnosa. Ona je prvotni uvjet cjelokupnog društvenog života. U svi dokumentima socijalnog
nauka Crkve inzistira se na strogom ispunjavanju zahtjeva pravde.

RAZDIOBNA PRAVEDNOST

Pravednost koja uređuje odnose općeg dobra prema svakoj pojedinačnoj osobi i zahtijeva
proporcijalnost u razdiobi općeg dobra. Ona zahtijeva da se u razdiobi profita, bogatstva i
vlasti u društvu imaju u vidu osobe čije osnovne materijalne potrebe nisu zadovoljene.
Najveća nepravda protiv razdiobne pravednosti kada oni koji su na vlasti daju privilegije
određenim osobama.
SOLIDARNOST je ovisnost ljudi jednih o drugima odnosno odgovornost pojedinca za
situaciju drugog čovjeka.

LJUDSKA SOLIDARNOST

Pojam solidarnost prvi put upotrebljava Pierre Joseph Proudon. Papa Ivan Pavao II. Daje mu
važno mjesto u svojim enciklikama.

Načelo solidarnosti je odnos između osoba, socijalnih grupa i društva općenito. Razlikujemo
osobnu, društvenu i institucijalnu solidarnost. Nemoguće je odvojiti solidarnost od
pravednosti prema kršćanstvu, dok političko društvene doktrine u nekim zemljama to
pokušavaju učiniti. One solidarnost drže vrlinom pojedinca ili skupina, prepuštanjem njihovoj
volji, požrtvovnosti. Solidarnost mora biti i moralna i juridička kategorija, ozakonjena i
smišljeno usmjeravana na najugroženije kategorije ljudi. Solidarnost je konkretan način
ostvarenja pravednosti.

U društvu u kojem bi većina ljudi bila svjesna da sve što činimo, bilo dobro bilo zlo, ne
pogađa samo nas, nego uvijek i druge, bilo bi manje oblika nelegalnog i neetičnog egoizma i
pohlepe koji ugrožavaju živote i dostojanstvo drugih ljudi.

Viktorija Požega, 4.D