Univerzitet u Tuzli

Mainski Fakultet
Odsjek:Proizvodno Mainstvo
Tuzla, 02.11.2015. godine

SEMINARSKI RAD
Predmet: Materijali I
Tema: Metastabilni dijagram stanja

Student:
Br. Indeksa: 15

Prof:

Dr.sc.,
Dr.sc, red.prof
Asistent:

docent

Fe-Fe3C DIJAGRAM
1. UVOD
OSNOVE O DIJAGRAMU STANJA Fe-C (Fe-Fe3C)
Ugljik je najvaniji hemijski elemenat koji ulazi u sastav elika i direktno utjee na njegove
osobine, pa se smatra prvom najvanijom komponentom i ne smatra ni primjesom, niti dodatkom
u leguri sa eljezom. Dijagram stanja eljezo-ugljik predvia stabilne ravnotene uslove izmeu
eljeza i ugljika u obliku grafita. Poznato ju da se eljezo javlja u obliku tri alotropske
modifikacije : kao nisko temperaturna faza - ; srednje temperatrna faza - i visoko
temperaturna faza - . Pored toga, feritno eljezo trpi magnetnu faznu transformaciju na 771 C
izmeu niskotemperaturnog, feromagnetnog i visokotemperaturnog, paramagnetnog stanja.
Uobiajeni naziv za volumski centrirano kubno -eljezo (BCC) je ferit (od ferrum, latinski
eljezo); povrinski centrirana kubna -faza se zove austenit prema WilliamRoberts-Austenu.
Glavna odlika Fe-C dijagrama stanja je prisustvo eutektike i eutektoidne reakcije, zajedno sa
velikom razlikom u rastvorljivosti u vrstom stanju ugljika u feritu i austenitu. To je
karakteristika koja omoguava veliki broj mikrostruktura i mehanikih osobina Fe-C (Fe-Fe3 C)
legura preko termike obrade. Ugljik se u eljezu nalazi u dva razliita oblika kao: elementarni
ugljik (grafit, temper ugljik) ili u vidu jedinjenja sa eljezom kao Fe3C (karbid eljeza,
cementit). Shodno tome, procesi kristalizacije u legurama eljezo-ugljik opisuju se prema dva
razliita dijagrama stanja: prema sistemu eljezo-karbid eljeza (Fe-Fe3 C) i prema sistemu
eljezo grafit (Fe C). Pune, izvuene linije na dijagramu se odnose na metastabilni sistem FeFe3C (kristalizacija pri ubrzanom hlaenju), a isprekidane linije na stabilni sistem Fe-C
( kristalizacija pri vrlo sporom hlaenju). Svaka linija i taka, inae u dijagramu tano definie
sastav legure. Treba primijetiti da se taka magnetnog preobraaja ne uoava pri praktinoj
termijskoj analizi, jer su razlike u toploti veoma male. Nasuprot ovome, na dilatometarskoj
krivoj taka se zapaa poetak izdvajanja Fe3 C iz austenita pri hlaenju, a zavretak pri
zagrijavanju.

Slika 1 Alotropske modifikacije eljeza

2. IZRADA I PRIMJENA Fe Fe-C STABILNOG DIJAGRAMA

Dijagram stanja dvojnih legura predstavlja grafiki prikaz faza u ravnotei u zavisnosti od
temperature i sastava legura. Kako isto eljezo nije ire upotrebljivo legira se s drugim
elementima, ponajprije sa ugljikom. Pri sadraju 6,687 masenih % C obrazuje ugljenik sa
gvoem intersticijsko hemijsko jedinjenje Fe3C- cementit. Poto se pri reakcijama u
metastabilnom sistemu cementit ne mijenja moe se smatrati kao komponenta i dijagram
oznaavati kao dijagram Fe-Fe3C. Za tehniku praksu od znaaja je gotovo cijeli opseg
koncentracije ugljika. Legure sa niskim sadrajem ugljika se nazivaju elici. Legure bogatije
ugljikom jesu bijelo sirovo gvoe i bijelo liveno gvoe. Faze u binarnom dijagramu Fe-Fe3 C
mogu se sagledati, u razliitom opsegu koncentracija i temperatura i javljaju se u u sljedeim
fazama: rastop, austenit, ferit, cementit.
Ako se neka legura Fe-C ohlauje umjereno sporo iz rastaljenog stanja, C e se spojiti sa Fe u
eljezni karbid (cementit) Fe 3 C (K C Fe3C=6,67%). Ovaj se oblik skruivanja naziva
metastabilnim, a ravnoteni se dijagram stanja naziva dijagramom Fe-C za metastabilnu
kristalizaciju (ili dijagramom Fe-Fe 3C). Metastabilni dijagram stanja je znaajan za izuavanje
elika i livenih gvoa kod kojih je ugljenik izdvojen u vidu cementita, dok je stabilni dijagram
stanja bitan za livena gvoa kod kojih je ugljenik izdvojen u vidu grafita.
Dijagram stanja eljezo cementit prikazan je na slici u koordinatnom sistemu temperatura
sadraj ugljenika do 6,67%, odnosno 100% cementita.

Na dijagramu stanja eljezo-ugljenik, isto eljezo predstavlja lijevu, a karbid eljeza Fe3C desnu
granicu dijagrama stanja. Karbid eljeza Fe3C sadri 6,67%C i metalografski se oznaava kao
cementit. Legure sa sadrajem ugljenika iznad 6,67% nemaju tehnikog znaaja.
Sloenost dijagrama na strani eljeza prouzrokovana je razliitim alotropskim modifikacijama
eljeza i njihovom razliitom sposobnou za rastvaranje ugljenika. U legurama eljeza i
ugljenika javljaju se sljedei vrsti rastvori:

Oznaka

Maksimalni sadraj C

Metalografska oznaka

-vrsti rastvor-vrsti
rastvor

1493C: 0,10%1147C:
2,06%

-feritaustenit

-vrsti rastvor

723C: 0,02%

ferit

Od homogenih vrsta kristala (faza) koje se javljaju u legurama eleza i ugljenika, treba
razlikovati mikrokonstituente koji imaju sloenu (heterogenu) prirodu. To su:
Oznaka

Sastavljen iz

Oblast postojanosti

Ferit+cementit
Perlit
Ledeburit I

Austenit+cementi
t

T723C
0,02 do
6,67%CT1147 do 723C
2,06 do 6,67%C

Ledeburit II

Perlit+cementit

T723C

2,06 do 6,67%C

3. FAZE
3.1 FERIT
Ova faza je vrsti rastvor ugljika i drugih primjesa u prostorno centriranoj kubnoj reetki. Dijeli
se na -ferit ( niskotemperaturni ferit sa maksimalnom rastvorljivosti ugljika od 0,025% na 727
C) i - ferit (visokotemperaturni ferit sa maksimalnom rastvorljivou ugljika do 0,1% na 1495
C). Ferit ima tvrdou oko 80 HB, jainu 259 Mpa i relativno izduenje oko 50%. To je
najmeka faza u dijagramu stanja. Ferit je kristalna struktura koja daje eliku magnetska
svojstva; to je klasian primjer feromagnetinog materijala. Osobine ferita su sljedee:
-kristalni mjeanci eljeza, krupni, mekani, rastezljivi
-postojan na sobnoj temperaturi
-magnetian na sobnoj temperaturi
-nema veeg znaaja za tehniku praksu.
3.2 AUSTENIT
Austenit je naziv za intersticijsku vrstu otopinu (ugljik se otapa u vrstom eljezu jer su
njegovi atomi puno manji) ugljika u gama-eljezu (-Fe) s plono centriranom
kubinom kristalnom reetkom. Maksimalna topivost ugljika u austenitu je 2,06 % kod 1147 C.
Austenit nije stabilan na sobnoj temperaturi, ali se moe pod odreenim uvjetima dobiti i na
sobnoj temperaturi (kaljenje). Uglavnom je stabilan u podruju od 911 C do 1392 C. Za naziv
je zasluan engleski metalurg William Chandler Roberts-Austen (1843. 1902.). Pri zagrijavanju
podeutektoidnog elika, ija se struktur sastoji iz ferita i perlita ( ili ferita i cementit),
dostizanjem perlitne temperature poinje izmjena kristalne reetke gvoa u i do temperature
zavretka transformacije obje komponenetne strukture bit e transformisane u austenit. Za

nastajanje austenita se obrazuju jezgra transformacie na graninim povrinama dviju polaznih

faza. Osobine austenita su :
-stabilan samo iznad 723 C
-kristali su mu ilavi, meki i kovki
u ovom podruju elik se obrauje plastinim deformacijama
3.3CEMENTIT
Cementit ili eljezov karbid (Fe3C) je vrlo tvrd i krt hemijski spoj, spoj je tehnikog eljeza koje
uzrokuje njegovu tvrdou. To je metastabilan intersticijski spoj (ugljik se otapa u vrstom eljezu
jer su njegovi atomi puno manji), koji sadri 6,67% ugljika. Tvrdoa je oko 850 HV , te ima
vlanu vrstou oko 750 N/mm2. To je ujedno najtvra faza u eliku, a samostalno se odreuje
kao keramika. Cementit ima feromagnetina svojstva do Curieve temperature, koja iznosi oko
480 K (207 C), a nakon toga postaje paramagnetian. Paramagnetine tvari su one tvari u
kojima atomi ili molekule imaju nesparene elektrone, a vanjsko magnetsko polje ih privlai.
Prirodni cementit ili eljezov karbid (Fe3C) se moe pronai (s minimalnim koliinama nikla i
kobalta) u metalnim meteoritima ili sideritima, gdje se naziva kohenit, prema njemakom
mineralogu Emilu Cohenu, koji ga je prvi opisao. Osobine ove faze su :
-kristalna reetka oblika romba
-kristalizira u razne oblike (ljuske, iglice, kuglice)
-ne mijenja se hlaenjem do sobne temperature
-magnetian na sobnoj temperaturi
-iznad 4, 3 % C izdvaja se ravno iz rastopa, a do 4,3 %C nastaje raspadom austenita
3.4.PERLIT
Perlit je eutektoidna mjeavina ferita i cementita koja sadri 0,8 % ugljika i nastaje kod 723 C
pri vrlo polaganom hlaenju. Lamelarna struktura perlita sastoji se od bijele feritne osnove ili
matrice (koja ini veinu eutektoidne mjeavine) i tankih ploica cementita. Perlit se sastoji od
88% ferita i 12% cementita (Fe3C). Lamele ferita su oko sedam puta deblje od lamela (listia)
cementita i mogu se vidjeti samo kod veeg poveanja optikog mikroskopa. Perlit ima vlanu
vrstou od 700 do 900 N/mm2 i tvrdou oko 220 HV (tvrdoa po Vickersu). Istezljivost perlita
je do 10%. Perlit je prvi opazio Henry Clifton Sorby i nazvao ga u poetku sorbit, ali slinost
mikrostrukture s perlama i posebno optiki uinak je doveo do naziva perlit. Osobine perlita su
sljedee:
-nastaje metastabilnim raspadom austenita
-smjea lamela cementita i ferita
-tvri od ferita, a kristali sitni, fini i sjajni
-sabilan samo do 723C
3.5.LEDEBURIT

Ledeburit je eutektina mjeavina austenita i cementita (ili grafita) koja sadri 4,3 % ugljika i
nastaje kod 1147 C. Ledeburit nastaje kada je sadraj ugljika u eljezu izmeu 2,06% i 6,67%
(maseni udio). Ime je dobio po metalurgu Karl Heinrich Adolf Ledeburu (1837-1916). On je bio
prvi profesor metalurgije u Freiburgu. Ledeburit je otkrio 1882. Osobine ledeburita su sljedee:
-eutektika mjeavina, eljezni eutektik
-stabilan na svim temperaturama
U datom dijagramu imamo 0, 75 % C i moemo zakljuiti da je to legura koja do 723 C je
dvofazna i predstavlja spoj ferita i perlita, nastali eutektoidnom reakcijom. Na temperaturi
izmeu 723 i 735 C je takoer dvofazna legura, sastavljena od austenita i ferita. Sve iznad 735,
pa do 1450C je jednofazno podruje austenita. Iznad te temperature do 1490C je dio u kojem
se legura dijelom nalazi u tenom rastopu a dijelom u vidu austenita. Iznad 1490C je jednofazno
podruje sainjeno iskljuivo od rastopa legure.
4.EUTEKTIKA REAKCIJA
Eutektik ili eutektika smjesa je smjesa dvije ili vie vrste faze pri sastavu koji ima najniu
taku topljenja, i gdje faze istovremeno kristaliziraju iz tenog rastopa na toj temperaturi. Omjer
faza za odravanje eutektika se odreuje primjenom pravila poluge u eutektikoj taki na
binarnom faznom dijagramu. Legure sa eutektikim sastavom prolaze kroz eutektiku reakciju,
tj. tena faza ovruju u vie vrstih faza. U taki sa 4,3 % C formiraju se dvije vrste faze:
austenit i intermetalno jedinjenje cementit. Ova reakcija vri se na temperaturi od 1148C.
5. EUTEKTOIDNA REAKCIJA
Kada je rastvor iznad take trasformacije prije u vrstom nego u tenom stanju, analogna
eutektoidna reakcija moe se dogoditi. Naprimjer, u sistemue Fe-C, austenitna faza moe proi
kroz eutektoidnu fazu, pri emu se dobija ferit i cementit (eljezni karbid), esto u lamelarnoj
strukturama, kao to su perlit i beinit. Ova eutektoidna taka nalazi se na 727 C pri 0,8%
sadraja C; legure sa priblino ovakvim sastavom nazivaju se visokougljini elici, dok se oni sa
manje ugljika nazivaju niskougljini elici. elici sa manje od 0,8%C se zovu podeutekticima, a
oni sa vie od 0,8%C nadeutekticima. U eutektikoj taki austenit formira dvije vrste faze: ferit
i cementit. Obavlja se u potpuno vrstoj fazi i veoma je znaajna za neke vrste termikih obrada
ugljinih elika.
6.1. ELICI
elik je metastabilno kristalizirana Fe-C (eljezo - karbon) legura do 2,11% ugljika uz prisutne
pratioce (silicij, mangan) i neistoe (fosfor, sumpor i druge), kao i eventualni dodatak jednog ili
vie legirajuih elemenata. Pri brzom hlaenju sirovog gvoa nastaje bijelo sirovo gvoe,a ono
se dalje obrauje i dobiva se elik.
6.2. GVOE

Liveno gvoe ili gvoe predstavlja leguru elementarnog eljeza i ugljika, sa procentom ugljika
od 2,11 - 6,67%. Naziv se esto odnosi na sivi liv, ali identificira i veliku grupu legura na bazi
eljeza, koji ovravaju na eutektikoj liniji.Dakle, to je legura Fe-C koja sadri vie od 2%C,
povean sadraj Si i pratee elemente: Mn,P, S. Metalna osnova moe biti perlitna, feritna i
perlitno-feritna.
7. METALOGRAFSKA ISPITIVANJA
Za metalografska ispitivanja potreban je odgovarajui uzorak materijala koji se ispituje, tzv.
metalografski lif. On se koristi za odreivanje strukturne grae koja je osnov poznavanja
svojstava i pokazatelj toka nekog tehnolokog procesa obrade. Metalografska ispitivanja
obuhvataju pripremu uzorka te makroskopska i mikroskopska ispitivanja njegove strukture.
Struktura uzorka koja se moe opaati prostim okom naziva se grubom, struktura vidljiva
svjetlosnim mikroskopom finom, a ona vidljiva samo elektronskim mikroskopom ultrafinom
strukturom. Strukturne komponente veliine oko milimetra (103 m) ili vee ine
makrostrukturu, komponente veliine izmeu 103 i 107 m ine mikrostrukturu, a komponente
veliine manje od 107 m nanostrukturu; uobiajeno je, meutim, da se pod mikrostrukturom u
irem smislu podrazumijeva i nanostruktura. Mikrostruktura metala i slitina ovisi o veliini,
obliku, raspodjeli i volumnim udjelima razliitih mikrostrukturnih komponenata, to je odreeno
vrstom, veliinom i raspodjelom njihovih atoma, ali ovisi i o vrsti, veliini, gustoi i raspodjeli
nepravilnosti kristalne reetke koje nisu u termodinamikoj ravnotei.
- Makroskopsko ispitivanje obavlja se na odgovarajue pripremljenoj povrini metalnog uzorka
ili na njegovu prijelomu, a uzorak se promatra golim okom te povealom pri poveanju do
priblino 20 puta. Panja se pritom obraa na posljedice koje potjeu od dobivanja i preradbe
metala kao to su ukljuci troske, usahline, pukotine, mjehurii, makrosegregacije, lomovi dr.
Kao primjer makroskopskog ispitivanja moe se navesti odreivanje segregacije sumpora u
eliku.
-Za mikroskopsko ispitivanje potrebno je povrinu metalnog uzorka pomnjivo izbrusiti i polirati
te nagristi hemijskim reagensima, ime se dobiva izbrusak. Pomou svjetlosnoga mikroskopa
moe se postii poveanje od priblino 2000 puta i razluivanje od 250 nm, to omoguuje
analizu faza koje nastaju pri skruivanju ili kao posljedica promjena u vrstom stanju, te
opaanje mnogih detalja, odnosno elemenata mikrostrukture, npr. granice zrna malog i velikoga
ugla, granice faza, granice sraslaca, plinsku mikromjehuravost, mikrousahline, fizikalne
neistoe itd. Za jo detaljniju mikroanalizu koristi se elektronski mikroskop, koji zbog male
talasne duine elektrona omoguuje vrlo veliko razluivanje od samo nekoliko desetina
nanometra, to odgovara veliini parametara metalnih reetki.
Metalografska ispitivanja se primjenjuju pri svim sluajevima prijemne, tekue i zavrne
kontrole u cilju provjere kvaliteta i uoavanja eventualnih greaka. Osnovni cilj metalografskih
ispitivanja je da se otkriju sastavni dijelovi i struktura metala, odreivanje mikrostukture, udjela
pojedinih struktura ( mikrokonstituenata )...