Umjetnici su prezivjela djeca

(Frojdove teorije od prirodi i funkciji kreativnosti)

U svom eseju Kreativno pisanje i dnevno

sanjanje(1907), Frojd razmatra prirodu kreativnosti,
stvaranje novih ideja, sanjarenje i fantaziranje i prati ga
do djetinjstva, i povezuje estetsko zadovoljstvo sa
predigrom i seksualnim zadovoljstvom. On je vjerovao
da su svi kreativni i da umjetnik dok stvara, radi istu
stvar kao i djete. Uocava se sada kontrast izmedju
djecije individualne igre i ozbiljnog svijeta realnosti i
drustva odraslih. Frojd objasnjava da djeca kako
odrastaju prestaju se igrati i odustaju od zadovoljstva
koje su dobijali od toga. Takodje ukazuje na to, da ono
sto se cini kako odustajanje od zadovoljstva je ustvari
formiranje zamjene; Odrasli su svoje igracke i imisljene
prijatelje zamjenili sanjarijama i fantazijama.Tako,
kreativni pojedinac(umjetnik) stvara u svom umu
izmisljeni svjet u koji ulaze dosta emocija i takodje ga
odvaja od realnosti. Po Frojdu, nerealnost tj. Fantazije
djeteta kao i umjetnika su veoma bitne.
On je pisao, kako se kreativnost javlja kada se fantaziji
da sloboda i takodje je sputana, ako se krene
preintenzivno ispitivati razumom. ,,Slobodno
povezivanje'' je njegova teorija o slikama /idejama
povezanim u umu koje reaguju na kompleks sjecanja.
Intelekt povlaci svoje kriticne najdublje opazaje i vjeruje
toku misli u kojem je mozak usmjeren. Dozvoljavajuci
umu da slobodno luta, nesputan od strane ega,
slobodno povezivanje omogucava tok instinktivne

energije. U Psihopatologiji svakodnevnog zivota(1901),

Sale i njihova povezanost sa nesvjesnim(1905),
Neprirodno(1919) i ostalim esejima, pise kako su
slodobno povezivanje i umjetnicka djela, kao i snovi,
nestasluk, tikovi, sale itd. nose u sebi distorzirane,
potisnute i fragmentovane aspekte najdubljih
nesvjesnih zelja, ceznji i strahova pojedinca.
U svojim esejima, Sanjar je ispunjenje zelje(1900),
Psihologija procesa snova(1900), Ispunjenje zelje(1900)
i dr., Frojd poredjuje umjetnika sa ,,sanjarom na
dnevnom svjetlu'', a njegova djela sa snovima,
fantazijama i simptomima. Smatrao je da su snovi isto
sto i umjetnicka djela jer, su proozvod nesvjesnog.
Njihovo znacenje ostaje nepoznato jer, snovi, fantazije i
djela su sacinjena od nasih zelja kojih se sramimo i
krijemo od sebe i ostalih. (Napominjem da ono sto Frojd
smatra zejama su bilosko-erotske i instinktivnoagresivne prirode) Kroz odbrambene mehanizme,
istinktivne zelje neprihvatljive za drustvo su potisnute u
nesvjesni dio psihe, ali ipak ,,isplivaju na povrsinu'' u
kompromitovanom, iskrivljenom obliku. Dakle, kao
izraz/odraz psihe pojednica, Frojd vidi umjetnicka djela
kao ,,ispunjenja zelja'', na isti nacin kao i ostale
proizvode podsvjesti.
Simbol je indirektna reprezentacija posvjesnih
neispunjenih zelja koji se ponasa kao posrednik na
indirektan i skriven nacin, psihoanaliticki kroz
mehanizme izvratanja, fragmentacije, remecenja i
skracivanja. U psihoanalitickoj psihologiji, bilo kakva
zmjenska tvorevina se smatra simbolicnom; Npr.
fantazije, snovi i umjetnicka djela, svi se smatraju

smbolicnim izrazima defanzivnog konflikta izmedju

nesvjesnih instinktivnih zelja i svesnih obdrana ega.
Iz Frojdove perspektive, ljudi su vodjeni jakim bioloskim
instinktimada traze zadovoljstvo i izbjegavaju bol i
konstantno vode borbu protiv drustva koje forsira
kontrolu ovih instinktivnih impulsa. Instinkti su to sto
osobu vodi kao odredjenom cilju, npr. instinkti za
prezivljavanjem, reprodukcijom, majcinski instinkt itd. ,,
Princip zadovoljstva-nezadovoljstva'', takodje zvan ,,
Princip zadovoljstvo-realnost'' dolazak do zadovoljstva
i izbjegavanje nezadovoljstva i boli, koje su veoma
dobro opisali Formulacije na dva principa mentalnog
funkcionisanja(1911), Instinkti i njihovi preokreti(1915),
Negacija(1925) i ostali eseji, se smatra psiholoskom
motivacijom u psihoanalizi i kreativnosti. Ako odraslo
drustvo i realnost sa svojim moralnim zakonima i
prohibicijama lisava djecije ili odrasle zadovoljenje
erotskih ili agresivnih instinkta, ta osoba ce traziti svoje
zaodvoljstvo u fantaziji, simbolizmu i kreativnoj
aktivnosti. Frojd navodi u svom eseju Kreativni
pisci(1907), da mnoge stvari koje su neprijatne i bolne
u realnosti, postaju izvor zadovoljstva u umjetnosti.
Imjetnici dozvoljavaju publici da u uziva u njihovim
podsvjesnim zeljama bez srama, cime omeksavaju svoj
ego(samzadovoljavajuca priroda intenzivne licne zelje),
nudeci zadovoljstvo istima kroz formalnu prezentaciju
modifikovane instinktivne zelje. Frojd je iskoristio termin
,,estetsko zadovoljstvo'' da opise zadovoljstvo
ponudjeno publici kroz umjetnicka djela, sto omogucava
zadovoljenje podsvjesnih zelja u umovima publike.