PLIOCEN - prije 5,3 do 2,5 do milijuna godina

Novija istraivanja su zakljuila da je u vrijeme poetka pliocena klima

bila vrlo slino dananjem. Naime, globalne temperature i koliina
ugljinog dioksida u atmosferi koja "zarobljuje" toplinu bile su sline
dananjoj klimi.
Ova saznanja o pliocenu odmah dala krila onima koji dovode u pitanje
negativnu ulogu ovjeka u procesu globalnog zatopljenja, jer u pliocenu
nije bilo ljudi koji bi irili emisiju tetnih plinova.
Kada su alge u pliocenu usisale ugljini dioksid da bi izvele fotosintezu,
proizvele su organski ugljik s upeatljivim potpisima izotopa koji su bili
osjetljivi na koncentraciju CO2 u morskoj vodi. Ti su potpisi sauvani u
fosilima koji nam mogu pomoi da odredimo koliinu ugljinog dioksida u
atmosferi toga doba.
Prema toj metodi, srednji pliocen je bio topao kao to se predvia da e
biti do 2100. godine, oko dva stupnja Celzija iznad trenutne globalne

Kontinenti su se nastavili micati prema svojim dananjim pozicijama, pa se

vjeruje da su period zapoeli udaljeni 250 km od svojih dananjnih lokacija
da bi ga zavrili 70 km od dananjih lokacija. Posledice sudara
kontinenata uzdizanje planinskih masiva-nastanak Himelaja, Alpa itd.
Juna Amerika se spojila sa Sjevernom Amerikom preko Panamske
prevlake promjena klime
Mogunost razmjene ivog svijeta donosi gotovo potpuni kraj juno
Amerike karakteristine faune velikih tobolara i papkara irenje
grabeljivaca iz sjeverne Amerike i domaih papkara faunas. Stvaranje
prevlake imalo je vaan efekt na globalnu temperaturu.

FLORA: Promjena prema hladnijoj, suoj i sezonskoj klimi je imala znaajan efekt na
pliocensku vegetaciju, smanjujui prisustvo tropskih vrsta irom svijeta. Bjelogorine
ume su cvale, crnogorine ume i tundra su pokrivale veliki dio sjevera, a trava se
proirila na sve kontinente (osim Antarktike). Tropske ume su bile ograniene na mali
pojas oko ekvatora, a uz suhe savane. Nastaju pustinje u Aziji i Africi.

FAUNA: sve vei razvoj dananje dominatne faune. Izumiru prvi kopitari, a zamjenjuju ih
naprednije vrste.

PRIMATI su nastavili sa svojom evolucijom, s australopithecinima (jednim od prvih

hominida) koji su se pojavili u kasnom pliocenu.

Primjeri migracije vrsta u

Americi nakon formiranja
Panamske prevlake.
Maslinasto zelene siluete
oznaavaju sjevernoamerike
vrste junoamerikog
podrijetla; plavi obrisi
oznaavaju junoamerike
vrste sjevernoamerikog
podrijetla.

U Sjevernoj Americi su se glodavci te oposumi nastavili razvijati, dok su kopitari

poeli nestajati, to ukljuuje populacije deva, jelena i konja. Nosorozi i tapiri su
izumrli.
U Euraziji su se glodavci dobro razvijali, dok je smanjena distribucija
primata. Slonovi tapiri i nosorozi su bili prilino uspjeni u Aziji.
Razgranatost konja se smanjila, dok su goveda i antilope ostale, kao i
neke vrste deva koje su bile migrirale u Aziju iz Sjeverne Amerike.
Hijene i rane sabljozube make su se pojavile, pridruivi se drugim
grabeljivcima kao to su psi, medvjedi i lasice.
Afrikom su dominirali kopitari, a primati su nastavili sa svojom
evolucijom, s australopithecinima (jednim od prvih hominida) koji su se
pojavili u kasnom pliocenu. Glodavci su bili uspjeni, a poveale su se
populacije slonova. Krave i antilope su se nastavile granati te zauzimati
poloaj svinja. Pojavile su se i rane irafe, a deve su se doselile iz
Sjeverne Amerike preko Azije. Pojavili su se konji i moderni nosorozi.

Rani pliocen

Granice Jdranskog mora u donjem pliocenu

KRAJ PLIOCENA zapoinje glacijacija

Juno od ledenog pokrova su se akumulirala ogromna jezera zahvaljujui blokadi vodenih
tokova te manjem isparavanju zbog hladnijeg zraka. Oko 100 bazena, sada uglavnom
isuenih, su bili ispunjeni vodom na zapadu Amerike. Rijeke su bile vee, imale stabilniji
tok, te imale vie pritoka.
Pustinje su, s druge strane, bile sue i prostranije. Zbog smanjenja oceanskog i drugog
isparavanja, bilo je manje kia.

Stvaranje arktike polarne kape prije 3 miliona godina je oznaeno naglom

promjenom razine izotopa kisika. Astronomi sumnjaju kako je velika
supernova eksplodirala u blizini Zemlje te izazvala veliki poremeaj u
ozonskom omotau.

Holocen je interglacijalno (meu-ledeno) razdoblje u kojemu i sada ivimo, a

zapoelo je naglim zatopljenjem oko 9500 godina pr. Krista
Ime holocen izvedeno je od grke rijei (holos, cijeli, potpuni) i
(kainos, novi), u znaenju "potpuno novi"
Zbog otapanja leda, razina mora je izmeu 10. i 6. tisuljea pr. Kr. porasla za
oko 100 metara. To je dovelo do poplavljivanja obalnih podruja i rijenih ua.
Dolo je do spajanja Sredozemnog i Crnog mora u golemoj poplavi, u kojoj je
voda nadirala prema kopnu brzinom od oko kilometar i pol dnevno. U holocenu
je nastalo Baltiko more, spajanjem Sjevernog ledenog mora s golemim
ledenjakim jezerom.

U holocenu su se naseljive zone proirile na sjever. Velike oblasti na srednjim

geografskim irinama poput Sahare, koje su u prolosti bile produktivne,
pretvorile su se u pustinje. Epoha je zapoela s velikim jezerima u mnogim
oblastima koje su danas suhe.
Biljke i ivotinje nisu skoro uope evoluirale tokom holocena, ali je zato bilo
znaajnih promjena u distribuciji biljaka i ivotinja. Veliki broj krupnih ivotinja
poput mamuta i mastodonta, sabljozubih maaka poput Smilodona i divovskog
ljenjivca su nestali u kasnom pleistocenu i ranom holocenuposebno u
Sjevernoj Americi gdje su ivotinje koje su bile preivjele drugdje (ukljuujui
konje i deve) takoer izumrle.

Za vrijeme ledenog doba, europska podruja sjeverno od Sredozemlja bila su

prekrivena tundrom, stepom ili crnogorinom umom. U prva dva tisuljea
holocena dominantna vegetacija ovih podruja postala je mjeovita
bjelogorina uma, a s promjenama vegetacije promijenio se i ivotinjski svijet.
Najtoplije razdoblje holocena u Europi bilo je izmeu 10000 i 6000 g. u prolosti
(holocenski termalni optimum). Nakon toga uslijedilo je dugotrajno razdoblje
sve veeg zahlaenja. Tako je temperatura za vrijeme kasnog 3. i 2. tisuljea
pr.Kr. bila za 2-3 stupnja Celzija nia nego to je danas.

U holocenu razlikujemo 5 klimatskih razdoblja:

1. preborealno i borealno razdoblje (prije 11500 do prije 9000 g.) - razdoblje na
prijelazu iz ledenog doba, nakon kojeg je uslijedilo toplo i suho razdoblje, kad
su ljeta bila toplija, a zime hladnije nego danas;
2. atlantsko razdoblje (prije 9000 do prije 6000 g.): razdoblje tople i vlane
klime;
3. sub-borealno razdoblje (prije 6000 do prije 2500 g.): razdoblje tople i suhe
klime;
4. subatlantsko razdoblje (od prije 2500 g. do danas): hladno i vlano razdbolje.
Holocen je razdoblje u kojem je stabilizacija klime omoguila razvoj ljudske
civilizacije. Sve ljudske civilizacije su nastale u holocenu. Poetak holocena
poklapa se s prijelazom paleolitika u mezolitik.

Holocenski klimatski optimum je bio period zatopljenja u kome je globalna klima bila
0,5-2 C toplija nego danas. Meutim, to zatopljenje nije bilo jednoznano irom
svijeta. Poelo je otprilike prije 9.000, a zavrilo prije 5.000 godina, u doba kada su
cvale prve ljudske civilizacije u Aziji. Ovaj period topline zavrio je s hladnijim
periodom i manjom glacijacijom, koja je bila trajala do oko 2.000 godina.

Promatrajui klimu Zemlje kroz prolost, moemo ustvrditi da se ona

neprekidno mijenjala. Smjene ledenih doba i toplih perioda neprekidno su
pratile na planet. Takoer, izmeu pojedinih ledenih doba smjenjivala su
se kraa razdoblja klimatskih promjena neto manjih amplituda. To nam
pokazuje kako postoje prirodni uzroci promjene klime i dobar dio njih
poznajemo, ali takoer odreen dio prirodnih uzroka klimatskih promjena
ne poznajemo dovoljno dobro ili ih ne poznajemo uope.

Na rezultatima rekonstrukcije temperatura u blioj prolosti, blioj od

zadnjeg ledenog doba, dva su perioda povienih temperatura. Jedan od
njih je Romanski period, oko 2000 godina unatrag, a drugi Medievalski
period, oko 1000 godina unatrag.
Iako ne znamo tono kakve su bile tad temperature, ini se da su bile ili
usporedive s dananjima ili barem ne tako mnogo nie. Ipak zabiljeeni su
krai topliji periodi od 10. do 14. vijeka poznatiji kao Srednjovjekovni topli period.
Izmeu njih, vidljiva su mala ledena doba. Zadnje takvo malo ledeno
doba je nastupilo izmeu 300 i 600 godina unatrag, nakon ega su
temperature na Zemlji manje vie konstantno rasle prema dananjima, ali
je u zadnjih stotinu godina taj porast znaajno bri nego je bio ranije.

Holocensko zatopljenje je u stvari samo jo jedan interglacijalni period i ne

predstavlja konani kraj pleistocenske glacijacije. Smatra se da e se planeta
vratiti u stanje glacijacije za nekih 3000 godina. Meutim, ako se ljudskom
aktivnou pokrenuto globalno zatopljenje nastavi, mogao bi nastati superinterglacikal, te postati topliji, a moda i dui interglacijalni periodi nego svi oni u
pleistocenu. Super-interglacijal moe postati topliji interglacijala, koji je vrhunac bio
dosegao prije 125.000 godina i bio topliji od holocena.

Na temperaturu Zemlje velik utjecaj ima kemijski sastav atmosfere, jer ona djeluje
poput jednosmjernog filtera koji proputa toplinsko zraenje sa Sunca prema tlu,
ali ga neto tee puta natrag prema Svemiru.
Oito je, da e poveanjem koncentracije staklenikih plinova, doi do povienja
globalne temperature na Zemlji. Najvaniji stakleniki plinovi u Zemljinoj atmosferi
su voda (H2O), ugljini dioksid (CO2), metan (CH4), duikov oksid (N2O) i ozon
(O3). Pritom su dva staklenika plina odgovorna za glavninu zadravanja
zemljinog toplinskog zraenja prema Svemiru; to su voda (vodena para) i ugljini
dioksid.

Bez efekta staklenika ivot na Zemlji ne bi bio mogu. Bez efekta staklenika
srednja temperatura na Zemlji bi iznosila oko -18C. Premda je efekt staklenika
neto to nam omoguuje ivot na planetu, problem se pojavljuje u injenici to je
efekt staklenika promjenjiv tijekom vremena. Promjenjiv je, zato jer je kemijski
sastav atmosfere promjenjiv, pa stoga varira i odnos staklenikih i ne-staklenikih
plinova u atmosferi.

Izgaranjem fosilnih goriva (posebice ugljena i nafte), poveava se koncentracija

ugljinog dioksida u atmosferi. Prije industrijske ere srednji udio CO2 u zraku je bio
oko 270 milijuntih dijelova, da bi se do 2014. godine popeo na 400 milijuntih dijelova.
Iako se sastav atmosfere mijenja i prirodnim putem, prilino je sigurno, da je gotovo
cijeli taj porast uzrokovan isputanjem CO2 u atmosferu ljudskom djelatnou.
Laboratorijskim testiranjima
je pokazano: svako
udvostruenje koncentracije
CO2, efekt staklenika se
poveava tako da srednja
temperatura poraste za oko
1 Celzijev stupanj

Porastom temperature, isparavanje s tla je jae, a osim toga i zrak moe primiti
vie vodene pare. Budui da je vodena para kljuan stakleniki plin, dolazi da
dodatnog pojaavanja staklenikog utjecaja te do dodatnog poveanja
temperature. Ovo je najvaniji primjer pozitivne povratne veze u klimatskom
sustavu Zemlje.
Drugi primjer pozitivne povratne veze je otapanje leda porastom temperature;
uslijed otapanja leda Zemljina povrina postaje tamnija, tj. smanjuje se albedo
(refleksivnost povrine), zbog ega se tlo (ili more) jae zagrijava Sunevim
zraenjem nego ako je na povrini prekriveno snijegom ili ledom.

Pobornici klimatskih katastrofa slue se snanim argumentima otapanje gleera

dovodi do manjka pitke vode, podizanje razine mora ugroava obalna naselja, vie
energije u sustavu teoretski moe dovesti do intenzivnijih meteorolokih procesa
(ciklona, tornada...), vie ljetne temperature dovode do nie relativne vlanosti i
veeg broja poara, porast razine CO2 dovodi do promjene kiselosti oceana, cijela
pria dovodi do izumiranja brojnih ivotinjskih vrsta, velikih seoba drugih vrsta u
hladnija podruja, itd.

Pobornici male klimatske osjetljivosti tvrde da poveanje koncentracije CO2 u

zraku nije loe; naime, CO2 je nuan za razvoj biljki i poveanjem koncentracije
CO2 ubrzava se fotosinteza u biljkama ime one bre rastu. Naime, poznato je da
je CO2 nuan sastojak zraka za odvijanje fotosinteze. U staklenicima se provodi
dodavanje dodatne koliine CO2 kako bi plantae bre rasle. Stoga, pobornici ove
teorije poveanu razinu CO2 dre kao pozitivnu promjenu, jer potie biljni svijet na
bri rast, to je nesumnjivo u mnogoemu pozitivan efekt. Obnavljanje uma
diljem svijeta je dobrodoao nusprodukt isputanja CO2 u atmosferu.
Dodatno na to, poveanje povrine svijeta pod umama uzrokuje sve veu
potronju CO2, to znai da je to jo jedna od (neoekivanih?) negativnih
povratnih veza u sistemu.

U svakom sluaju, globalno zatopljenje se dogaa. Isputanje CO2 u

atmosferu uzrokuje porast temperature. Osim utjecaja porasta
koncentracije CO2, i prirodni utjecaji na klimatske promjene su injenica.
Ono to mi ne znamo, to je meusobni odnos koliki dio klimatskih
promjena je uzrokovan ljudskom djelatnou, a koliki dio je uzrokovan
prirodnim razlozima.
Takoer, ne znamo tono koliko e klimatski sustav biti osjetljiv na
poveanje koncentracije CO2. Procjene se tu razilaze, a do stvarnog
odgovora na to pitanje morat emo saekati jo neko vrijeme. U
meuvremenu izuzetno je bitno da se ulau dovoljna sredstva u izuavanje
kompletnog klimatskog sustava, a ne samo jednog njegovog dijela.

U posljednjih tri stotine godina temperatura na Zemlji narasla je za 0.7 stupnjeva,

od toga 0.5 stupnjeva samo u 20. stoljeu. etiri od pet najtoplijih godina otkad
postoje mjerenja zbile su se u 90-ima prolog stoljea, dok se broj hladnih dana
gotovo prepolovio. I u prvih deset godina 21. stoljea svjedoci smo estih
ruenja viegodinjih temperaturnih prosjeka, kako u naoj zemlji, tako i u
mnogim drugim dijelovima svijeta.
Do kraja 21. stoljea oekuje se porast srednje temperature na Zemlji
za od 1.4 do 5.8 stupnjeva. Porast temperature bi mogao uzrokovati
promjenu oborinskog reima te porast morske razine.

Do sredine 21. stoljea bi se zimske oborine na sjevernoj hemisferi u umjerenim

irinama mogle poveati. Za to vrijeme se u Africi, Australiji, sredinjoj Americi
oekuje smanjenje koliine oborine. U tropima se takoer oekuje poveanje
koliine oborine. Smatra se da e zapadni dio Antarktika potpuno nestati do kraja
stoljea, to bi moglo rezultirati enormnim poveanjem razine mora. Oekuje se
vie vruih (vea vjerojatnost za sue) i manje ledenih dana, te intenzivniji
oborinski dogaaji.
Globalno zatopljenje e se najvie osjetiti u umjerenim irinama i na
polovima, dok e manjih promjena biti u tropima. I dosad razorne
meteoroloke pojave postat e jo razornije. Uragani i tornada e biti
jai, s jaom oborinom i jaim vjetrom. Takoer se oekuje jaanje
azijskog monsuna te olujnih uspora, osobito na podruju Sjevernog
mora.

URAGAN PATRICIA
URAGAN POHARAO NJEMAKU, AUSTRIJU, VICARSKU I
VIDEO: NAJJAI URAGAN U POVIJESTI HARAIO 10 IVOTA! Oluja ruila zidove, bacala vozila..
MEKSIKOM
.

VIDEO: OLUJA KAKVA SE RIJETKO VIA V

eliku Britaniju pogodio je uragan i
odnio ljudske rtve
SVETI JUDA
OLUJA PRIJETI BRITANIJI I FRANCUSKOJ
Vjetrovi od 130 km/h izazvat e pro
metni kolaps

NAJJAA OLUJA IKAD

VIDEO, FOTO: SUPERTAJFUN OPUSTOIO FILIP
INE 1000 mrtvih
Tajfun je vjetrom brzine 275 km/h i valovima od 5-6
metara poharao sredinje otoke Leyte i Samar

Velike poplave su se dosad javljale svakih otprilike 100 godine, u budunosti se

oekuje da e se javljati svakih 20 godina. Ako se otopi zapadni dio Antarktika,
razina mora bi mogla porasti za 5-6 metara, dok je u posljednjih 100 godina porasla
za 10-20 centimetara, no topljenje leda na Antarktiku je najgori mogui scenarij.
Oekuju se i promjene u Golfskoj struji, odnosno njeno slabljenje i konano
nestanak.
Ledenjaci e se nastaviti topiti, a znanstvenici su posebno zabrinuti za ledenjake na
Aljasci, gdje je u posljednjih pedeset godina nestalo na tisue kubinih metara leda.
Klimatske promjene uzrokuju izumiranje nekih biljnih i ivotinjskih vrsta te
pojavu novih.

Jaka kia uzrokovala poplave diljem Hrvatske. Stradun pod

vodom, nove najave obilnije kie na ve rekordne oborine.

Budui da vodostaj sporo pada, oekuje se da e visoke vode na karlovakom podruju

ostati jo idua 24 sata. Najgori udar koji slijedi je onaj na Pokupsku dolinu nizvodno od
Karlovca. Prema procjenama, do sada je poplavljeno oko 400 kua

panjolsku pustoe veliki poari

Veliki poari u Dalmaciji vidljivi i iz

svemira!

Najvei poar u Australiji: Vatrogasci u borbi s

poarom i vremenom
Poari bjesne u Kaliforniji, proglaeno izvanredn
o stanje
5.8.2015. 13:03:50 U KALIFORNIJI je proglaeno
izvanredno stanje zbog poara.

Kako klimatske promjene utjeu na ivi svijet moe se vidjeti na drveu u svakom
parku ili u vaem vrtu. Listanje i cvjetanje drvea se javlja u studenom i prosincu
to nikako nije prirodno, buenje biljaka je do sada bilo rezervirano za proljee.
Proljee dolazi i vie tjedana ranije nego to je to bilo prije 50-ak godina, a jesen
stie kasnije.
Budui da se mijenja struktura hranidbenog lanca u prirodi, s listanjem
drvea dolazi do promjene u ivotu insekata, to rezultira smanjenjem ili
poveanjem broja ptica koje se njima hrane.

Koraljni grebeni, kao vrlo osjetljivi ekosustavi, takoer e stradati. Ako

temperatura poraste za 1-2 stupnja, koraljni greben e izblijedjeti i na kraju i
odumrijeti.

Promjena meteorolokih uvjeta uvelike e utjecati na promjene u agrokulturi

odreenih podruja. Kulture koje su se na nekom podruju uzgajale stoljeima,
vie nee uspijevati, no zato e se uspijevati neto drugo. Oekuje se pomicanje
agrokultura prema sjeveru. Dakle, za oekivati je da emo u Hrvatskoj uzgajati
banane. Poljodjelstvo e se morati restrukturirati prema uvanju zaliha vode, s
obzirom da se oekuju suna ljeta i kiovite zime, sustav navodnjavanja e
morati uvati vodu i cijelu sezonu.

Porast srednje temperature na Zemlji e utjecati na ljudsko zdravlje. Prije svega

klimatske promjene e utjecati na kvalitetu hrane koju jedemo te na vodu koju
pijemo. Neki znanstvenici najavljuju da e topliji svijet biti i bolesniji svijet.
Ako zime budu toplije, manje e ljudi umirati od hladnoe,
ali prirodno odumiranje bakterija na niskim
temperaturama e izostati, to moe dovesti do irenja
razliitih bolesti. Ljudi e ee umirati od toplinskih
udara, od posljedica prekomjernog UV zraenja te
trovanja hranom. Takoer se oekuje i irenje bolesti na
podruja na kojima do tada nisu bile poznate, primjerice
malarija i komarac malariar e se proiriti prema
sjeveru. Otprije je poznato da vrijeme utjee na nagle
pojave upale plua, gripe i bronhitisa. este poplave
uzrokovat e bolesti koje se ire vodom.