Hrvatski rjenici od 16. do 20.

stoljea
Prethodnici rjenika
Glosari - prvi rukopisni popisi nepoznatih rijei
Aneksni rjenici - popisi rijei s objanjenjima, najee na kraju knjige

esnaesto stoljee
Faust Vrani, 1595. u Veneciji - Rjenik pet najuglednijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga,
njemakoga, dalmatinskoga i maarskoga (lat. Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum)
- prvi potpuniji rjenik hrvatskoga jezika
- donosi preko 4000 hrvatskih rijei akavske osnove, uz tokavske i kajkavske elemente

Sedamnaesto stoljee
Poetkom 17. st. Bartol Kai objavljuje Institutionem linguae illyricae libri duo, prvu gramatiku
hrvatskog jezika.
Jakov Mikalja, 1651. - Blago jezika slovinskoga
- trojezini hrvatsko-latinsko-talijanski rjenik koji sadri oko 25000 natuknica
- prvi rjenik kojem je polazini jezik hrvatski, dok je osnovica tokavtina
- gotovo u cijelosti uklopljen u Akademijin rjenik
Juraj Habdeli, 1670. - Dictionar ili rei slovenske
- posljednji ozbiljni pokuaj irenja jezika kajkavske osnove na cijelu Hrvatsku
Pavao Vitezovi napisao je hrvatsko-latinski dvodijelni rjenik koji nije u potpunosti ouvan, ali on je prvi
koji prevodi strane rijei na sva tri hrvatska narjeja.

Osamnaesto stoljee
Ivan Belostenec, 1740. u Zagrebu - Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica rijei
- dvosveani hrvatsko-latinski i latinsko-hrvatski rjenik svih triju hrvatskih narjeja
- najbogatiji i najvaniji rjenik kajkavskog narjeja
Ardelio Della Bella, 1728. - Talijansko-latinsko-ilirski rjenik
- umetnuta kratka gramatika hrvatskoga jezika na talijanskom
- prvi koristi rijei iz djela starijih hrvatskih pisaca i iz ivoga govora
Andrija Jambrei i Franjo Sunik, 1742. - Latinski rjenik s obilatim tumaenjem na ilirskome,
njemakome i maarskome

Devetnaesto stoljee
Joakim Stulli, poetak 19. st. - Lexicon latino-italico-illyricum, Rjeosloje iliriko-italijansko-latinsko
i Vocabolario italiano-illirico-latino
- najopsenije djelo starije hrvatske leksikografije
- rijei iz svih starijih rjenika, iz djela stotinjak slavenskih pisaca i narodne poslovice i fraze
- ilirski smatra jezikom svih Slavena, pa za rijei bez prijevoda na ilirskome uvodi rusizme
Ivan Maurani i Jakov Uarevi, 1842. u Zagrebu - Njemako-ilirski slovar
- prvi moderni hrvatski rjenik pisan novim slovopisom (gajica) prema naelima zagrebake filoloke kole
- oko 40000 rijei iz ivoga govora i djela domaih knjievnika

- nova naela pri sastavljanju rjenika:

1. Kao zamjenu za stranu rije treba upotrijebiti hrvatsku narodnu rije
2. Ako takve rijei nema, zamjenu treba najprije traiti u slavenskim jezicima (najee bohemizmi)
3. Ukoliko se ni tamo ne pronae rije, treba sastaviti novotvorenicu
Bogoslav ulek pratei ista naela 1860. izdaje Njemako-ilirski rjenik, a osim toga napisao je i rjenik
znanstvenog nazivlja prema kojem su u hrvatski jezik ule mnoge rijei koje su danas usvojenice.
Dragutin Antun Pari - Rjenik ilirsko-talijanski 1858. i Rjenik talijansko-slovinski 1887.
- donosi narodne rijei i novotvorenice, ali izbjegava posuenice
- iznimna vanost za jadranski dio Hrvatske zbog upotrebe talijanskoga jezika

Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika tzv. Akademijin rjenik

- izdaje ga JAZU od 1880. do 1976. kroz 97 svezaka (vie od 250 tisua rijei)
- najopseniji rjenik svih razdoblja hrvatske prolosti pisan fonolokim pravopisom i novijim oblicima
- mana je to se u poetku nisu uzimali dijalektizmi, tek se kasnije ukljuuju u jezino blago
- posebna vrijednost zbog obrade najstarijeg leksikog sloja koji datira od prvih pisanih spomenika
- urednici: Danii, Valjavec, Budmani, Mareti, Musulin, Pavei