HRVATSKI 

JEZIK  U  19. STOLJEĆU 

Devetnaesto je stoljeće presudno u razvoju hrvatskoga jezika. U njemu se Hrvati definitivno

ujedinjuju u književnom (standardnom) jeziku izgrađenom na osnovi štokavskoga narječja.

                                 ILIRCI I HRVATSKI JEZIK  (prva polovica 19. st.) 

Šime Starčević, idejni preteča ilirizma, u Trstu je 1812. objavio gramatiku Nova ričoslovnica ilirička
Naglašava potrebu za jedinstvenim hrvatskim standardom na štokavskom temelju. Prvi put uspješno je
opisan novoštokavski četveronaglasni sustav.

Antun Mihanović u Beču 1815. objavljuje brošuru Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu
domorodnom jeziku. Zagovara uvođenje hrvatskoga jezika u javne poslove. U školama se uče samo
latinski i njemački, a nema novina na hrvatskom jeziku.

LJUDEVIT GAJ, vođa iliraca, objavljuje u Budimu 1830. knjižicu Kratka osnova horvatsko –
slavenskoga pravopisanja. To je pokušaj rješavanja grafijskih (slovopisnih) pitanja u kajkavskom
jeziku, odnosno pokušaj uvođenja tzv. dijakritičkih znakova za palatalne suglasnike. Kasnije, u članku
Pravopisz, predlaže manje naglu grafijsku promjenu i to za sve Hrvate, a ne samo kajkavce.

Gramatičari Vjekoslav Babukić (Osnove slovnice slavjanske narečja ilirskoga , 1836., Ilirska
slovnica, 1854. i Antun Mažuranić (hrvatsko-latinska gramatika Temelji ilirskoga i latinskoga
jezika za početnike, 1839. i Slovnica hervatska, 1859., uglavnom dosljedno provode revidiranu
Gajevu reformu latiničkoga slovopisa.

Protivnici ilirizma mogli bi se podijeliti u dvije skupine: kajkavac Ignac Kristijanović (Danica
zagrebečka) i skupina javnih djelatnika protive se Gajevoj reformi i ne žele se odreći kajkavske tradicije, a
ikavac Ante Kuzmanić i tzv. zadarski krug oko časopisa Zora dalmatinska protive se Gajevoj
reformi i orijentaciji ka (i)jekavici.

ZASLUGE ILIRACA svakako su neprijeporne u ujedinjenju Hrvata u književnom jeziku i

zajedničkom pismu. Kruna njihova rada je prvi politički govor na hrvatskome jeziku koji je
2.svibnja 1843.. održao ilirac Ivan Kukuljević Sakcinski, te kad  Sabor 1847. prihvaća prijedlog da
se hrvatski jezik proglasi «diplomatičkim» (uredovnim) jezikom.