RAZVOJ HRVATSKOGA JEZIKA OD 16. DO 19.

STOLJEĆA

Faust Vrančić: Rječnik pet najodličnijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga,

njemačkoga, hrvatskoga i mađarskoga
– prvi hrvatski tiskani rječnik, tiskan 1595.
– hrvatski jezik naziva dalmatinskim
– navedene riječi iz triju narječja hrvatskoga jezika: čakavskoga, štokavskoga i kajkavskoga

Bartol Kašić: Temelji ilirskoga jezika u dvije knjige

– prva hrvatska gramatika, tiskana 1604.
– hrvatski jezik naziva ilirskim
– utemeljena na čakavskome narječju, ali sadržava i elemente štokavskoga narječja

Ivan Belostenec i Pavao Ritter Vitezović – djela s tronarječnom osnovicom

Matija Antun Relković (Reljković): Nova slavonska i nimačka gramatika

hrvatski narodni preporod

– 30-ih godina 19. stoljeća
– težnja za društvenim, kulturnim i političkim ujedinjenjem hrvatskih krajeva
– buđenje hrvatske narodne svijesti, suprotstavljanje germanizaciji i mađarizaciji
– postignuća:
 ujedinili Hrvate u jedinstvenome hrvatskom standardnom jeziku kojemu je osnovica
štokavsko narječje
 prihvatili jedinstveni latinični slovopis odnosno gajicu
 uzdigli položaj i značenje hrvatskoga jezika
– poznati preporoditelji: Antun Mihanović, Janko Drašković

Ljudevit Gaj
– najistaknutiji predstavnik hrvatskoga narodnog preporoda
– jezikoslovna djela: Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja (1830.)
Pravopisz (Danica, 1835.)
– predlaže slovopisnu reformu, po njemu se današnja latinica zove gajica

Ivan Kukuljević Sakcinski

– održao je 2. svibnja 1843. u Hrvatskome saboru prvi govor na hrvatskome jeziku

– Sabor je 23. listopada 1847. proglasio hrvatski jezik službenim jezikom u Trojednoj
Kraljevini Dalmacije, Hrvatske i Slavonije