Hrvatski rječnici od 16. do 20.

stoljeća

1. Faust Vrančić, Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga,

njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga, Venecija 1595. – prvi hrvatski tiskani rječnik,
polazišni je jezik latinski, ima oko 4000 hrvatskih riječi, osnovica je čakavska, ali ima
kajkavskih i štokavskih elemenata, smatra se prvim potpunijim rječnikom hrvatskoga jezika
2. Jakov Mikalja, Blago jezika slovinskoga, Ancona, 1651. – trojezični hrvatsko-latinsko-talijanski
rječnik, ima oko 25000 natuknica, namijenjen učenicima, prvi hrvatski rječnik u kojemu je
hrvatski jezik polazišni jezik, osnovica je štokavska, služio je katoličkim misionarima
3. Juraj Habdelić, Dictionar ili reči slovenske, Graz, 1670. – prvi hrvatski rječnik kojemu je
osnovica kajkavska, hrvatsko-latinski rječnik namijenjen učenicima isusovačke gimnazije
4. Ivan Belostenec, Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi, Zagreb, 1740., latinsko-hrvatski i
hrvatsko-latinski rječnik, tri narječja (prema ozaljskome jezično-književnom krugu) –
NAJVAŽNIJE DJELO STARIJE HRVATSKE LEKSIKOGRAFIJE
5. Ardelio Della Bella, Talijansko-latinsko-ilirski rječnik, Venecija, 1728., trojezični latinsko-
talijansko-hrvatski rječnik, osnovica je dubrovačka štokavština, donosi i riječi iz djela nekih
čakavskih pisaca
6. Andrija Jambrešić, Franjo Sušnik, Latinski rječnik s obilatim tumačenjem na ilirskome,
njemačkome i mađarskome, Zagreb, 1742., četverojezični rječnik, osnovica je kajkavska,
opsegom je trebao zamijeniti Habdelićev Dictionar
7. Joakim Stulli, Lexicon latino-italico-illyricum – 1. dio; Rječosložje iliričko-italijansko-latinsko –
2. dio; Vocabolario italiano-illirico-latino – 3. dio – najopsežnije djelo starije hrvatske
leksikografije, riječi iz gotovo svih starijih rječnika, narodne poslovice i fraze, osnovica je
štokavska jekavica
8. Ivan Mažuranić, Jakov Užarević, Njemačko-ilirski slovar, Zagreb, 1842. – prvi rječnik pisan
gajicom, ima oko 40000 riječi, ima riječi iz svakodnevnoga života – PRVI MODERNI HRVATSKI
RJEČNIK u 19. st.
9. Bogoslav Šulek, Njemačko-ilirski rječnik, Zagreb, 1860. i Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik
znanstvenoga nazivlja, Zagreb, 1875. – zahvaljujući njemu u hrvatski ulaze mnoge riječi koje
su danas usvojenice: uzor, zdravstvo, kisik…
10. Dragutin Antun Parčić, Rječnik ilirsko-talijanski, Zadar, 1858. i Rječnik talijansko-slovinski,
Senj, 1887. – stvara neologizme, izbjegava posuđenice
11. Rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika ili Akademijin rječnik, JAZU, 1880. – 1976., 97 svezaka,
više od 250000 riječi

Prva gramatika hrvatskoga jezika

Bartol Kašić, Institutionem linguae illyricae libri duo – Temelji ilirskoga jezika u dvije knjige, Rim,
1604., prijevod na hrvatski 2002., smatra se ocem hrvatske gramatike, utjecaj na kasnije jezikoslovce