Hrvatski rječnici

16., 17. i 18. stoljeće

 1595. - Faust Vrančić, Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et
Ungaricae (prvi tiskani hrvatski rječnik. Daje blago uglavnom iz čakavskoga narječja)
 1599. - Bartul Kašić - Razlika skladanja slovinska (hrvatsko-talijanski rukopisni rječnik).
 1649. - Jakov Mikalja (Jakov Micalia) - Blago jezika slovinskoga (štokavsko-jekavski, no uz ikavske i čakavske sastavnice. Prvi veći
rječnik - preko 25.000 natuknica)
 1670. - Juraj Habdelić (Juraj Habdelich) - Dictionar ili rechi slovenske z vexega ukup ebrane (hrvatski kajkavski rječnik)
 Pavao Ritter Vitezović - Lexicon Latino—Illyricum (rukopisni tronarječni rječnik u kojem je Vitezović proveo svoje pravopisne ideje)
 1728. - Ardelio della Bella - Dizionario Italiano—Latino—Illirico (uglavnom temeljen na dubrovačkim štokavsko-jekavskim izvorima,
ali inkorporira i čakavske elemente; sadrži i kratku hrvatsku slovnicu)
 Adam Patačić - Dictionarium latino—illyricum et germanicum (rukopisni rječnik, pretežito kajkavski)
 1740. - Ivan Belostenec - Gazophylacium seu latino—illyricorum onomatum aerarium, (monumentalni tronarječni rječnik temeljen na
kajkavštini. Sadrži preko 50.000 natuknica)
 1741. - Franjo Sušnik, Andrija Jambrešić - Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et hungarica locu ples (nazivi hrvatski i
ilirski su navedeni kao istoznačnice)
 1778. - Marijan Lanosović - Slavonisches Worterbuch (popis njemačkih riječi i njihovih hrvatskih istoznačnica)

[uredi]

19. stoljeće

 1801. - Joakim Stulli - Lexicon latino—italico—illyricum, Budim.

 1802/03. - Joso Voltiggi - Ričoslovnik iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika (rječnik Istranina Voltića. Čakavsko-štokavski ikavski,
no navodi i jekavske i ekavske oblike; posljednje upućuje na ikavske)
 1806. - Joakim Stulli - Rječosložje ilirsko—talijansko—latinsko
 1810. - Joakim Stulli - Vocabolario italiano—illirico—latino, Dubrovnik (više od 80.000 riječi na 4.600 stranica, ekscerptirano iz preko
120 pisaca, uglavnom dubrovačkih, no i dalmatinskih, bosanskih, slavonskih i hercegovačkih. Većinski štokavsko-jekavski, donosi blago
iz ostalih hrvatskih narječja, te dosta ruskih novotvorenica, sve u duhu nastajućega panslavizma)
 1842. - Ivan Mažuranić, Josip Užarević - Njemačko—ilirski slovar (prvi uistinu moderan hrvatski rječnik. Preko 40.000 natuknica, uz
obilje novotvorenica koje su ušle u svakodnevnu porabu).
 1874/5. - Bogoslav Šulek - Hrvatsko—njemačko—talijanski rječnik znanstvenog nazivlja (kamen temeljac modernoga civilizacijskoga
nazivlja. Pokriva područja od kemije i botanike do vojske i državne uprave).
 1880/76. - Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (izdanje JAZU/HAZU. Mladogramatičarski magnum opus. Preko 250.000 natuknica)