Szavits-G3 Stabilnost Kosina B-Radno

3.
Stabilnost kosina
3.1. Primjeri i elementi klizanja kosina

Primjeri klizanja kosina
Utvrivanje stabilnosti kosina je vana i izazovna aktivnost u graevinarstvu. Utvrivanje uzroka klizanja jedan je od najvanijih pokretaa napretka u razumijevanju sloenosti mehanikog ponaanja tla. Opseni istraivaki napori u zadnjih osamdesetak godina doveli su do racionalno utemeljenih spoznaja koje nam slue za rjeavanje praktinih problema stabilnosti kosina. Usprkos tim naporima, odreivanje stupnja stabilnosti kosina i njihovo ekonomino projektiranje i dalje ostaje izazov geotehnikoj struci. Tomu svjedoe povremene pojave nestabilnosti, bilo prirodnih kosina bilo kosina koje su rezultat graevinskih zahvata, usprkos primjeni suvremenih spoznaja struke. Iz tog razloga istraivanja ne prestaju, a istraivanja uzroka nastalih klizanja daju jedinstvenu priliku za provjeru i unapreenje postojeeg znanja. U nastavku e se prikazati nekoliko znanih i neznanih klizita i pojava nestabilnosti kosina. Izgradnja Panamskog kanala, koji presijeca ameriki kontinent i spaja Atlantski s Tihim oceanom, predstavljala je poetkom dvadesetog stoljea jedan od najveih graevinskih poduhvata. Ve tijekom njegove izgradnje pojavila su se velika klizanja tla koja su dovela do velikih zastoja i bitnog poskupljenja radova.
3 STABILNOST KOSINA
Slika 3-1 Panamski kanal: klizanje 13 milijuna kubinih metara tla pri iskopu bokova kanala (1913. godina)
Slika 3-2 Posljedice klizanja u naseljenom mjestu
Slika 3-1 prikazuje klizanje bokova usjeka pri iskopu Panamskog kanala iz 1913. godine, kada je pokrenut volumen tla od vei od 13 milijuna kubinih metara. Tijekom itavog trajanja kanala pojavljivala su se brojna klizanja tla koja su bitno oteavala gradnju, usporavala i poskupljivala radove. Jo i danas, mnogo desetljea nakon dovretka njegove gradnje, javljaju se povremeno klizanja bokova kanala to je konano primoralo njegovu upravu da postavi trajnu slubu strunjaka za praenje i sanaciju klizita. Manjih razmjera, ali ne manje spektakularna, su posljedica klizanja tla u naseljenim mjestima koje prikazuje Slika 3-2. Jedno klizite u Kaliforniji, izazvano potresom, prikazuje Slika 3-3. Nestabilnosti na usjecima prikazuje Slika 3-4. U listopadu 1963. velika katastrofa praktiki je izbrisala naselje Langaronne u talijanskim Dolomitima (oko 100 km sjeverno od Venecije). Tristo tisua kubnih metara stijene i tla kliznulo je u akumulacijsko jezero netom zavrene lune betonske brane Vajont (Slika 3-5). Vodni val preko sto
3.1 PRIMJERI I ELEMENTI KLIZANJA KOSINA
Slika 3-3 Klizite u Kaliforniji izazvano potresom
Slika 3-4 Klizanja tla na kosinama usjeka
metara visine zapljusnuo je preko brane (koja je ostala gotovo itava!), te praktiki izbrisao nizvodno naselje usmrtivi preko dvije tisue mjetana. Jo se danas u strunoj literaturi analiziraju mogui uzroci ove tragedije. Klizanje velike mase rudarske jalovine, nasipane iznad mjesta Aberfan u Velikoj Britaniji, usmrtio je 1966. godine nekoliko desetaka mjetana (Slika 3-6). Posebno su poznata klizanja obalnih konstrukcija, usjeka i eljeznikih nasipa u vedskoj. Nakon jednog posebno katastrofalnog ruenja 1913. godine, kada je 185 m eljeznikog nasipa otklizalo u oblinje jezero, osnovana je Geotehnika komisija dravnih eljeznica (tu je prvi put uveden naziv geotehnika) da istrai uzroke brojnih klizanja i predloi rjeenja. Njihov izvjetaj, zavren 1922. godine, smatra se prvim sveobuhvatnim geotehnikim izvjetajem. U njemu se predloene nove metode vaenja i ispitivanja uzoraka tla kao i metode prorauna stabilnosti kosina. U ovim istraivanjima zapaenu je ulogu imao profesor W. Fellenius, koji je predloio i prvu racionalnu metodu prorauna stabilnosti kosina, i pod kojim imenom je ta metoda ula u kasniju praksu. Ovi rani radovi u vedskoj prvi
3 STABILNOST KOSINA
prije klizanja
poslije klizanja
Slika 3-5 Klizanje tristo milijuna kubinih metara stijene i tla u akumulacijsko jezero netom zavrene lune brane Vajont u talijanskim Dolomitima (oko 100 km sjeverno od Venecije) prouzroilo je u listopadu 1963. godine vodni val visine preko 100 m, koji je nakon prelijevanja brane (koja je ostala gotovo neoteena!) doslovce izbrisao nizvodni gradi Langaronne i usmrtio preko 2000 njegovih itelja.
Slika 3-6 Veliko klizite na nasipu rudarske jalovine u Aberfanu (Velika Britanija) 1966. godine koje je usmrtilo nekoliko desetaka ljudi
su znaajni koraci geotehnikog inenjerstva koje se time razvija u zasebnu granu graevinarstva. Ni graevinska praksa u Hrvatskoj nije bila poteena klizita i nestabilnosti kosina. Posebno je poznato klizite Zalesina u Gorskom Kotaru na eljeznikoj pruzi Zagreb-Rijeka, kao i mnoga klizita na podsljemenskim obroncima Medvednice kod Zagreba. Sustavno se tim problemom u Hrvatskoj poeo baviti profesor E. Nonveiller, koja je svoja brojna praktina
3.1 PRIMJERI I ELEMENTI KLIZANJA KOSINA
Slika 3-7 Elementi nestabilnosti na kosini
iskustva saeo u posebnoj knjizi (Nonveiller 1987), prvoj takvoj na hrvatskom jeziku. Posebno poticaj prouavanju uzroka klizanju ine nasute brane, vrlo zahtjevne i skupe graevine. Ekonomska potreba za koritenjem lokalno raspoloivog tla kao i za to veom utedom koliina ugraenog tla, trae njihovo racionalno projektiranje. Brojne uspjeno izgraene brane, ponekad i impresivnih dimenzija, dokazuju praktinu uporabivost naeg znanja o problemima stabilnosti kosina, ali rijetka i posljedicama esto zastraujua ruenja upuuju da to znanje nije savreno. Istraivanja koja su slijede nakon takvih havarija i dalje unapreuju struku.
Klizno tijelo, klizna ploha, klizite i oblici klizanja

Iskustvo i opaanja ukazuju da se nestabilnost kosina u veini sluajeva oituje kao klizanje mase tla, kliznog tijela, po ravnoj ili zakrivljenoj kliznoj plohi (Slika 3-7). Pri tome se u donjem dijelu kliznog tijela (pri noici) tlo naguravanjem zbija, dok se u gornjem dijelu (pri vrhu) ono razrahljuje. Zbog vlanih naprezanja u vrhu i zanemarive vlane vrstoe tla obino se, posebno u sluaju sitnozrnih tla, otvara vlana pukotina koja se, zbog smjera gibanja, moe pri povrini otkriti kao karpa. Pojava takve pukotine jasan je znak nestabilnosti kosine ve u ranoj fazi njenog nastanka. Pojava vlane pukotine upuuje da se ona moe nastaviti u novu kliznu plohu. Podruje samog kliznog tijela kao i neposredna okolina oko njega naziva se klizitem.
3 STABILNOST KOSINA
translacijsko klizanje
plitko rotacijsko klizanje
duboko rotacijsko klizanje
podnoino rotacijsko klizanje
sloeno klizanje
Slika 3-8 Primjeri razliitih oblika klizanja kosina u tlu
Slika 3-7 prikazuje primjer jednostavnog klizita u kojem se pojavljuje jedno klizno tijelo i jedna, relativno pravilna klizna ploha. U drugim prilikama i za druge vrste tla mogui su i brojni drugi oblici klizanja (Slika 3-8). Klizanje se kosine moe pojaviti naglo s pojavom velikih pomaka koji se ostvare u kratkom vremenskom razdoblju, nakon ega se klizna masa smiri u novom ravnotenom poloaju. Ali, klizanje kosina moe biti i dugotrajan i sloen proces, kojim se ponekad i geometrijski odnosi na klizitu mijenjaju. Klizanja koja se odvijaju vrlo sporo, a pri tome ne mijenjaju bitno geometriju klizanja, ponekad se nazivaju puzanjem tla.
3.2 MEHANIZAM KLIZANJA
Slika 3-9 Optereenja na klizno tijelo
3.2. Mehanizam klizanja

Analiza optereenja i uvjeti globalne ravnotee
U traenju uzroka nastalih klizanja ili u traenju uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi dolo do klizanja, uobiajeno je krenuti od analize optereenja koja djeluju na ve pokrenuto ili potencijalno klizno tijelo. Pri tome se gotovo redovito problem pojednostavljuje, pa se stvarno trodimenzionalna geometrija klizita zamjenjuje dvodimenzionalnom u vertikalnom presjeku kroz kosinu u smjeru klizanja (Slika 3-9). Rasprostiranje klizita u takvom dvodimenzionalnom modelu je u smjeru tree dimenzije, okomite na vertikalni presjek, beskonano, a kako se klizanje odvija u ravninama vertikalnog presjeka, model ukljuuje uvjet ravninskog stanja deformacija. O pogreci koju takvo pojednostavljenje donosi govorit e se kasnije.
3 STABILNOST KOSINA
Na klizno tijelo s jedne strane djeluje akcija (strelica iznad simbola oznaava vektor), koju ini prvenstveno teina samog kliznog tijela zajedno s ostalim moguim optereenjem pri povrini kosine, kao to su primjerice graevine, zatim mogue inercijalno optereenjem od potresa1, a s druge strane sila otpora (reakcija) kao rezultanta naprezanja koje djeluje du klizne plohe. U nekim sluajevima mogu se ovim silama pridruiti i sile od razliitih graevinskih elemenata koje pridravaju kosinu, kao to su sidra, potporne konstrukcije, piloti i slino. Prema zakonu mehanike, akcija i reakcija su jednake, ali suprotnog smjera (izraene kao vektori) (3.1) odnosno, po svojim veliinama (apsolutnim iznosima), kako ih koristi Eurokod 7, moraju biti jednake (3.2) Ponekad je povoljno silu reakcije normalnih naprezanja rastaviti na dvije komponente: rezultantu posminih naprezanja (3.3) U sluaju da je raspodjela normalnih, , i posminih naprezanja, kao (3.4) je koordinata (skalar) du klizne plohe, a duina luka klizne plohe. Poloaj rezultante moe se dobiti standardno iz uvjeta mehanike da moment komponenti mora biti jednak momentu rezultante, odnosno (3.5)
i rezultantu
poznata, mogue je izraunati te komponente, na primjer rezultantu
Ako u nekom trenutku gibanje tla izazvano potresom izaziva ubrzanje kliznog tijela, inercijalna sila na klizno tijelo jednaka je umnoku mase kliznog tijela i tog ubrzanja
1
gdje je udaljenost rezultante , a udaljenost vektora posminog naprezanja u toci A' od neke proizvoljne toke A. Na slian se nain moe izraunati veliina i poloaj rezultante normalnih naprezanja . Dok je u svakom konkretnom sluaju akciju mogue odrediti iz poznate geometrije i jedinine teine tla , raspodjelu i veliine normalnih i posminih naprezanja du klizne plohe mogue je odrediti tek na temelju poznate krutosti materijala u kliznom tijelu i u nepokrenutom dijelu tla jer je, prema terminologiji statike neodreenih sustava, klizno tijelo na nepokrenutom tlu statiki neizmjerno neodreen sustav. Neodreenost se oituje u tome to bez uvaavanja krutosti kliznog tijela i podloge postoji beskonaan broj razliitih raspodjela normalnih i posminih naprezanja du klizne plohe od kojih je svaka u ravnotei s istom akcijom prema uvjetu ravnotee iz jednadbe (3.3). Ili drugim rijeima, rjeenje problema raspodjele naprezanja du klizne plohe bez uvaavanja krutosti kliznog tijela i krutosti podloge nema jednoznano rjeenje. Upravo nain rjeavanja problema odreivanja raspodjele naprezanja u kliznoj plohi u ovakvom statiki neodreenom sustavu razlikuje razliite metode analize stabilnosti. Ove se metode mogu podijeliti u dvije odvojene grupe: prvu, fizikalno egzaktnu, ali danas praktiki vrlo zahtjevnu pa s time i malo koritenu, i drugu, fizikalno ogranienu, ali danas preteno koritenu u praksi. U prvu grupu spadaju analize koje koriste mehaniku neprekidnih i deformabilnih tijela, a u drugu spadaju metode granine ravnotee koje koriste mehaniku potpuno krutih tijela uz uvoenje vie ili manje proizvoljnih pretpostavki kojima se uklanja statika neodreenost sustava. U ovom poglavlju opisat e se i raspraviti samo ove druge metode.
Klizna ploha, deformacije i naprezanja u zoni smicanja

Pojava klizanja predoenog kao klizanje krutog tijela po kliznoj plohi, kako je naznaeno na slikama 3-7, 3-8 i 3-9, samo je gruba aproksimacija stvarnih deformacija u zoni neposredno oko klizne plohe. Detaljnijim promatranjem deformacija u zoni oko klizne plohe tijekom nastajanja klizita moglo bi se uoiti da je ono to se naziva kliznom plohom ustvari vie ili manje uska zona intenzivnog smicanja tla s velikim posminim deformacijama. Mjerenjima posebnim instrumentima-inklinometrima ugraenim u zoni klizita, utvreno je savijanja uspravnih upljih cijevi slino onima kako prikazuje Slika 3-10. Savijanja tih cijevi ukazuju prije na zonu smicanja nego na postojanje idealne klizne plohe. Debljina klizne zone moe biti znatno razliita od sluaja do sluaja, obino deblja u mekim glinama, a tanja u
10
3 STABILNOST KOSINA
Slika 3-10 Deformacije i naprezanja u zoni oko klizne plohe: savijanje inklinometarskih cijevi ukazuje na postojanje zone intenzivnog smicanja konane debljine dok je klizna ploha samo aproksimacija stvarne kinematike klizanja
krutim pre-konsolidiranim glinama te u krupnozrnim tlima. Prava klizna ploha, koja podsjea na povrinu krute podloge po kojoj klie kruto tijelo, uoava se obino tek kod vrlo velikih pomaka kliznog tijela kod kojih enormno smicanje izaziva u glinama potpuno preusmjeravanje ploastih estica gline u meusobno usporedni razmjetaj kod kojeg je trenje pri klizanju najmanje. Ovo razmatranje o karakteru klizne plohe vano je zbog ocjene primjenjivosti standardnih laboratorijskih ispitivanja tla. Iz detaljnog prikaza stanja naprezanja i deformacija na elementu tla iz zone smicanja sa slike 3-10 proizlazi da bi se u idealnim uvjetima ispitivanja odnosa naprezanja i deformacija u zoni smicanja mogla oponaati u troosnim pokusima na uzorcima tla koji su izrezani tako da im je os uzorka usmjerena u pravcu veeg glavnog naprezanja koje je otklonjeno od pravca tangente na kliznu plohu. Meutim, zbog praktinih potekoa u praksi se takvo to rijetko radi, ve se koriste uzorci koji su izrezani s vertikalnom osi. Rezultati iz takvih uzoraka mogu biti reprezentativni za prilike u tlu samo odnosi naprezanja i deformacija ne ovise bitno o smjeru osi uzorka, to za realna tla nije uvijek ispunjeno. Detaljnija rasprava o ovom problemu nadilazi, meutim, opseg ovog teksta.
11
Deformacije, efektivna naprezanja, relativna vodopropusnost: drenirano i nedrenirano stanje

Zbog promjene optereenja ili nekog drugog uzroka, o kojima e kasnije biti vie rijei, dio kosine, klizno tijelo, se pokree, a u tlu se razvijaju deformacije. U sluaju potpuno vodom zasienog tla, a takvo u velikoj mjeri prevladava u naem podneblju, razvoj deformacija tla, prvenstveno, ali ne i jedino posminih, prati istovremeni razvoj efektivnih naprezanja prema poznatom Terzaghievom principu efektivnih naprezanja. Porastom posminih deformacija poveava se otpor klizanju sve do trenutka kad se ili uspostavlja ravnotea i deformacije zamiru ili do trenutka kad u svim tokama klizne plohe posmina naprezanja dosegnu posminu vrstou tla pa ravnoteu nije mogue postii, a daljnje se klizanje ubrzava dok god klizno tijelo ne nae ravnoteni poloaj. Ovaj drugi sluaj kosinu pretvara u klizite koje se u praksi svakako eli izbjei odgovarajuim projektnim rjeenjima. Na mogue deformacije tla bitan utjecaj ima voda u porama kao i vodopropusnost tla. Ako je vodo-propusnost relativno u odnosu na brzinu odvijanja deformacija mala, voda nee moi u znaajnijoj mjeri niti ulaziti niti izlaziti iz pora. Kako voda ne mijenja volumen bez obzira na pritisak u njoj2, a promjena volumena tla mogua samo na raun promjene volumena pora, nepromjenjivost volumena vode u porama imat e za posljedicu da e se smicanje odigravati pri konstantnom volumenu. S druge strane, ako je vodo-propusnost relativno velika u odnosu na brzinu deformacija, voda e se slobodno gibati meu porama tla. To znai da e relativna vodo-propusnost tla imati bitan utjecaj na karakter deformacija u kliznoj zoni, a time i na razvoj efektivnih naprezanja. U ovom razmatranju bitno je naglasiti da je utjecaj vodo-propusnosti relativan u odnosu na brzinu smicanja. Tako e obino za krupnozrna tla vodo-propusnost biti relativno velika u odnosu na brzinu deformacija koje odgovaraju brzini uobiajenih graevinskih zahvata. Za te uobiajene brzine, sitnozrna tla e uglavnom imati relativno malu vodo-propusnost. Ali, krupnozrno tlo, ija je relativna vodo-propusnost pri uobiajenim graevinskim zahvatima velika, pri kratkotrajnom dinamikom optereenju potresa imat e malu relativnu vodo-propusnost mada mu je u oba sluaja apsolutna vodo-propusnost, jasno, jednaka. Nadalje, u stacionarnim uvjetima, u kojima sve miruje ukljuivo deformacije i tlakovi
To nije potpuno tono; krutost vode na promjenu volumena reda je veliine onoj obinog betona. Meutim, i to je u velikoj veini sluajeva mnogo vee od krutosti skeleta tla pa je pretpostavka o potpuno krutoj vodi prihvatljiva priblinost.
2
12
3 STABILNOST KOSINA
vode u porama, svaka je, pa i vrlo mala, apsolutna vodo-propusnost relativno velika jer je brzina deformacija jednaka nuli3. Vezano na relativnu vodopropusnost potpuno vodom zasienog tla u praksi se pojavljuju dva granina sluaja: drenirano stanje i nedrenirano stanje tla. Drenirano stanje se odnosi na stacionarno ili gotovo stacionarno stanje deformacija i teenja vode. U tom se sluaju volumen vode s vremenom ne mijenja ni u kojem mjestu u tlu pa su zadovoljeni uvjeti stacionarnog teenja. Iz mehanike tla je poznato da se u tim uvjetima procjeivanje vode u porama odvija prema Laplaceovoj diferencijalnoj jednadbi s nepoznatom funkcijom potencijala h ije rjeenje ne ovisi deformacijama tla. To znai da se porni tlakovi mogu izraunati neovisno o optereenju kosine i oni u analizu stabilnosti kosine ulaze kao poznati. Uz poznata ukupna naprezanja i porne tlakove, efektivna naprezanja izraunavaju se kao njihova razlika: . U dreniranom stanju obino se nalaze sva krupnozrna tla s malo sitnih estica i pri uobiajenim brzinama gradnje i koritenja graevina, te sitnozrna tla nakon dugotrajnog stalnog optereenja. Nedrenirano stanje tla je pak ono u kojem je relativna vodo-propusnost mala ili zanemariva pa se deformacije odvijaju pri konstantnom ili priblino konstantnom volumenu u svim dijelovima tla. Takvo stanje praktiki odgovara onom koje se susree u sitnozrnim vodom potpuno zasienim tlima, prvenstveno glinama, pri uobiajenoj brzini izgradnje graevine. Obzirom da su u tim uvjetima deformacije nametnute (zadane), a time i efektivna naprezanja, veliina pornog tlaka vie ne proizlazi iz zakona stacionarnog procjeivanja, ve nju odreuje razlika ukupnog i efektivnog naprezanja: . Takvo stanje je obino prisutno kod sitnozrnih tala tijekom izgradnje graevinskog zahvata te kod krupnozrnih tla kod kratkotrajnog optereenja kao to su potresi. Razlike u tlakovima porne vode izmeu dreniranog i nedreniranog stanja mogu u praktinim sluajevima biti znaajne. Pri razmatranju problema deformacija vodom potpuno zasienog tla ponekad je korisno podijeliti veliinu tlaka vode u porama u dvije komponente: komponentu koja potjee od stacionarnog procjeivanja, te komponentu koja predstavlja razliku od stacionarne komponente do trenutane veliine pronog tlaka. Ako se zamisli da je nekim uzrokom pokrenuto brzo klizanje kosine iza kojeg slijedi dovoljno dugi period bez promjene optereenja, tijekom brzog klizanja porni tlak4 e
Pojam relativne vodo-propusnosti ovdje treba shvatiti samo kao kvalitativan pojam uveden radi lakeg razumijevanja, dok se za njegovu kvantitativnu definiciju ne vidi puno smisla. 4 porni tlak = tlak vode u porama
3
13
narasti ne neku vrijednost . Veliina pornog tlaka dobije se iz razmatranja stacionarnog procjeivanja, a iz uvjeta nedreniranog smicanja. Nakon toga, za vrijeme bez promjena vanjskog optereenja nedrenirani uvjeti nisu vie ostvareni (relativna vodo-propusnost vie nije mala jer promjena prvotnog optereenja poinje due djelovati), ve poinje djelovati proces konsolidacije. Tijekom konsolidacije komponenta pornog tlaka se smanjuje da bi na koncu pala na nulu. Konsolidacija je tada gotova, a uvjeti postaju stacionarni. Ovaj opisani proces moe se danas numeriki modelirati uz uvjet da su poznati svi poetni i rubni uvjeti kao i mehaniko ponaanje tla u obliku poznatog odnosa efektivnih naprezanja i deformacija kao i vodo-propusnosti. Detaljni prikaz tog postupka izvan je okvira ovog teksta. Osim toga, to je vrlo zahtjevan zadatak za ije rjeenje esto u praksi nedostaju odgovarajua ispitivanja za dovoljno precizno opisivanje odnosa efektivnih naprezanja i deformacija. Iz tog se razloga danas u analizama stabilnosti, a i openitije, u analizama naprezanja i deformacija, preteno analiziraju samo granini sluajevi nedreniranog i dreniranog stanja uz prihvatljivu pretpostavku da e se stvarni procesi odvijati negdje izmeu ovih krajnjih sluajeva. Odreivanje veliine pornog tlaka pri analizi stabilnosti kosina vano je iz razloga to stabilnost prvenstveno ovisi o posminoj vrstoi tla, a ova pak o veliini pornog tlaka kako proizlazi iz poznatog Mohr-Coulombovog zakona vrstoe (3.6) gdje je posmina vrstoa tla, i su efektivna kohezija i efektivni kut trenja, Mohr-Coulombovi parametri vrstoe izraeni u efektivnim naprezanjima, a i su normalno naprezanje i porni tlak. Veliina u zagradi u gornjem izrazu je efektivno normalno naprezanje . Pitanje odreivanja vrstoe za nedrenirane i drenirane uvjete smicanja sadraj je slijedeeg poglavlja.
Drenirana i nedrenirana vrstoa tla

Pod vrstoom tla obino se podrazumijeva vrijednost posminog naprezanja na ravnini sloma pri kojem je u procesu smicanja , gdje je posmina deformacija. Ravnina sloma je usko vezana uz MohrCoulombov zakon vrstoe, izraz (3.6), i predstavlja zamiljenu ravninu kroz promatranu toku tla na kojoj posmino naprezanje najprije zadovolji taj
14
3 STABILNOST KOSINA
zakon5. Ovako definirana vrstoa tla, osim to ovisi o efektivnom normalnom naprezanju , ovisi o zbijenosti tla, ali i o karakteru deformacijskog procesa koji joj prethodi. Tako se u svjetlu prethodnog poglavlja razlikuje vrstoa koja se ostvaruje u dreniranim uvjetima od vrstoe koja se ostvaruje nedreniranim uvjetima. Bitne razlike tih dviju vrsta vrstoa objasnit e se pozivom na sliku 3-11. Zbijena krupnozrna tla ili pre-konsolidirana sitnozrna tla imaju relativno zbijeni meusobni razmjetaj estica. Na slici 3-11 to je predstavljeno pojednostavljenim modelom u kojem su estice tla opisane kao redovi pravilno poslaganih kuglica. U takvim tlima, prilikom dreniranog smicanja pod stalnim normalnim naprezanjem i pornim tlakom, estice se penju jedna po drugoj te se razmiu pa tlo postaje rahlije ukoliko to razmicanje nije ogranieno nemogunou gibanja vode meu porama. Nasuprot tome, kod rahlih krupnozrnih tla ili normalno konsolidiranih sitnozrnih tla meusobni razmjetaj estica tla relativno je rahli. Pri smicanju estice upadaju u prostore meu drugim esticama i struktura se zbija, jasno opet ako nema ogranienja zbog nemogunosti gibanja vode meu porama. Oito je da klizanje meusobno zbijenih estica pri smicanju poveava volumen tla, dok klizanje meusobno rahlih estica smanjuje volumen tla. To svojstvo rahljenja ili zbijanja tla pri smicanju naziva s dilatancijom, a opisuje se kutom dilatancije , definiranim kao gdje je normalna deformacija, a posmina deformacija (vidi sliku 3-11). Prema toj definiciji kut dilatancije za zbijena ili za prekonsolidirana tla je pozitivan, dok je za rahla ili za normalno konsolidirana tla negativan. Jasno, kao to je ve naglaeno, zbijanje ili rahljenje se moe odvijati tijekom smicanja samo ako nije ogranieno nemogunou slobodnog gibanja vode meu porama u vodom potpuno zasienom tlu. U sluaju relativno male vodo-propusnosti tla u odnosu na brzinu smicanja, promjena volumena pora pri smicanju e biti onemoguena. Ovo kinematiko ogranienje izazvat e promjenu efektivnog normalnog naprezanje ' na nain da se odri stalan volumen pora bilo njegovim porastom ako tlo ima tendenciju poveanja volumena, bilo padom ako to ima tendenciju smanjenja volumen. Ako je normalno naprezanje tijekom smicanja stalno, promjena efektivnih naprezanja izazvat e isto takvu, ali suprotnu, promjenu pornog tlaka zbog uvaavanja principa efektivnih naprezanja.
Koriste se i druge definicije posmine vrstoe tla, ali diskusija o tome prelazi okvire ovog teksta.
5
15
Slika 3-11 Mogunost dreniranja podzemne vode tijekom smicanja utjee na mehaniko ponaanje tla: razlika drenirane ( ) i nedrenirane vrstoe ( ) izmeu zbijenih (ili pre-konsolidiranih) i rahlih (ili normalno konsolidiranih) tla tijekom smicanja; zbijenost tla utjee na kut dilatancije .
Posljedica ovog opisnog mehanizma na trag efektivnih naprezanja (putanju to ju toka s vremenski promjenjivim koordinatama i opisuje) kao i na odnos posminog naprezanja i posmine deformacije prikazana je na gornjem dijelu slike 3-11. Punim je crtama oznaen sluaj dreniranog smicanja s konstantnim vertikalnim naprezanjem uz porni tlak jednak nuli, a isprekidanim crtama sluaj nedreniranog smicanja u kojem je na poetku porni tlak jednak nuli da bi se tijekom smicanja do sloma promijenio za veliinu . Veliina u nedreniranom smicanju bit e negativna za sluaj zbijenog ili pre-konsolidiranog tla, a pozitivna za sluaj rahlog ili normalno konsolidiranog tla. Opisani mehanizam temeljni je mehanizam utjecaja dreniranja na vrstou tla i bitan je za razumijevanje mnogih problema stabilnosti i deformacija u tlu, ne smo onih koji se javljaju u kosinama. vrstoa tla koja se ostvaruje u nedreniranim uvjetima naziva se nedreniranom vrstoom i oznaava s . U praksi je obino nepraktino pa esto i nepouzdano odreivanje veliine dodatnog pornog tlaka koji se
16
3 STABILNOST KOSINA
razvija tijekom nedreniranog smicanja pri slom pa se stoga pribjegava neposrednom mjerenju nedrenirane vrstoe. Kako nedrenirana vrstoa ne ovisi o promjeni ukupnog normalnog naprezanja , jer e zbog krutosti vode svaka promjena normalnog naprezanja izazvati jednaku promjenu pornog tlaka6, u Mohr-Coulombovom zakonu za nedreniranu vrstou, izraenom 7 pa slijedi preko ukupnih naprezanja , kut (3.7) U nije uvijek jednostavno odrediti koji e uvjeti, nedrenirani ili drenirani, biti u nekom sluaju mjerodavni, to jest da li e neka novo izgraena kosina doivjeti prije nestabilnost u dreniranim ili u nedreniranim uvjetima. Mogue je da e brzina izgradnje kosine biti takva da se ona u poetku nae u nedreniranim (ili priblino nedreniranim) uvjetima da bi nakon odreenog vremena mirovanja prela kroz proces konsolidacije u drenirane uvjete. Iz tog je razloga u sluaju nedoumice, obavezno je provjeriti oba sluaja pa se time neposredno uvjeriti koji sluaj je kritiniji, a time i mjerodavan za procjenu njene stabilnosti. Kako je za zbijena ili prekonsolidirana tla nedrenirana vrstoa vea od drenirane (za isto poetno normalno efektivno naprezanje), dok je za rahla ili normalno konsolidirana tla situacija obratna, moe se zakljuiti da e u sluajevima neposredno tijekom i nakon gradnje nedrenirano stanje biti kritinije od dreniranog za normalno konsolidirana tla, dok e za dugotrajno optereenje (nakon dovoljno proteklog vremena) kritinije biti drenirano stanje za prekonsolidirana tla. Takav zakljuak nije uvijek jasno donijeti za sluajeve slabo pre-konsolidiranog tla tada treba provjeravati oba granina sluaja dreniranja. Zbog uvijek relativno velike vodo-propusnosti u statikim uvjetima, mjerodavan sluaj za kosine od krupnozrnog tla bit e drenirano stanje. Grubu procjenu potrebnog vremena za potpuno ostvarivanje dreniranog stanja tla mogue je izvesti koristei Terzaghijevu teoriju jednodimenzionalne konsolidacije. Kao to je poznato iz mehanike tla, konsolidacija je proces nestacionarnog teenja podzemne vode koji se odvija izmeu nedreniranog i dreniranog stanja vodom zasienog tla. Stupanj
ili, na drugi nain objanjeno: tijekom nedreniranog smicanja tlo prolazi istim tragom deformacija neovisno o veliini vertikalnog naprezanja pa e i trag efektivnih naprezanja biti neovisan od ; iz tog razloga svaka promjena ukupnog naprezanja izaziva u nedreniranim uvjetima jednaku promjenu pornog tlaka . 7 indeks u dolazi od engleske rijei undrained = nedrenirano
6
17
konsolidacije, , mjera je napretka tog procesa pa tako oznaava nedrenirano stanje kao poetak procesa, a drenirano stanje kao kraj procesa konsolidacije. Prema teoriji jednodimenzionalne konsolidacije, vrijeme, , potrebno za postizanje odreenog stupnja konsolidacije, , odreuje se iz izraza (3.8) gdje je vremenski faktor ovisan o , je duljina najkraeg puta dreniranja najudaljenije estice vode do propusne granice8, a je koeficijent konsolidacije koji je funkcija koeficijent propusnosti, , edometarskog modula, , i jedinine teine vode, , izraena preko izraza 9). Mada teoretski proces konsolidacije traje beskonano, visoki stupnjevi ( konsolidacije postiu se za konanog trajanja procesa, pa je tako za , , iz ega slijedi da je vrijeme potrebno za postizanje 99% konsolidacije: . Kako se koeficijent konsolidacije za gline kree tipino u granicama od 0.1 do 10 m2/dan, za praine je oko 100 puta vei od onog za gline, a za pijesak oko 100 puta vei od onog za praine, izraz (3.8) moe posluiti za grubu procjenu koliko je vremena potrebno da bi se u nekoj zoni tla ostvarili drenirani uvjeti, a time i porni tlakovi koji slijede iz jednadbe stacionarnog teenja. Nadalje, kako je koeficijent konsolidacije upravo razmjeran koeficijentu vodo-propusnosti i edometarskom modulu, pri emu se za razna vrste tla koeficijent propusnosti razlikuje mnogo vie nego edometarski modula, slijedi da je veliina vodo-propusnosti odluujui parametar koji utjee na to da li e ponaanje tla biti drenirano ili nedrenirano10. Pri odreivanju efektivnih parametara vrstoe i za drenirane uvjete odnosno nedrenirane vrstoe za nedrenirane uvjete treba se drati preporuka o izboru prihvatljivih laboratorijskih i terenskih pokusa i postupaka kako preporua Eurokod 7 i kako je naznaeno u poglavlju 2. U
na primjer, najkraa udaljenost od promatranog mjesta do granice konsolidirajueg sloja sa slojem bitno vee vodo propusnosti. 9 Iz izraza (3.8) slijedi korisno znaenje koeficijenta konsolidacije, , kao reciprona vrijednost vremena sloja jedinine duina puta dreniranja za vrijednost vremenskog faktora , koji odgovara stupnju konsolidacije od ili priblino . 10 Kako su razlike u krutosti i dreniranim parametrima vrstoe izmeu krupnozrnih i sitnozrnih tla relativno male u odnosu na razlike u njihovim vodo-propusnostima, slijedi da je glavna razlika u ponaanju meu tim vrstama tla upravo vodopropusnost.
8
18
3 STABILNOST KOSINA
prvom sluaju to su prvenstveno pokusi direktnog smicanja ili troosni pokusi na neporemeenim uzorcima sitnozrnih tla te korelacije iz penetracijskih pokusa SPT ili CPT i CPTU za krupnozrna tla, odnosno u drugom sluaju nedrenirani nekonsolidirani troosni pokusi na neporemeenim uzorcima te korelacije iz krilne sonde ili CPT i CPTU za sitnozrna tla (za krupnozrna tla nedrenirana vrstoa u statikim uvjetima rijetko je znaajna). Ti pokusi trebaju biti izvedeni u dovoljnom broju i na dovoljno mjesta kako bi se mogao utvrditi pouzdani geotehniki model tla, a kao pomo pri tome mogu posluiti preporuke Eurokoda 7. Kao podloga za izradu programa ispitivanja kao i podloga za izradu geotehnikog modela treba posluiti geoloki model tla. Precizno odreivanje koeficijenta vodo-propusnosti tla za analize stabilnosti kosina u praksi nije uobiajeno osim u sluajevima kad se pojavi potreba za analizom konsolidacije i razvojem pornih tlakova u vremenu. esto za potrebe odreivanja pornih tlakova u stacionarnim uvjetima procjeivanja zadovoljava priblino odreivanje vodo-propusnosti na temelju iskustvenih korelacija iz osnovnih, klasifikacijskih parametara tla. Nadalje, u praksi je pouzdanije odreivanje stvarnih pornih tlakova u tlu koji se odreuju neposrednim mjerenjima u nizu povoljno razmjetenih piezometara. I ovdje se treba pridravati preporuka Eurokoda 7 o njihovom izboru. U krupnozrnim, dobro propusnim tlima to mogu biti jednostavni piezometri otvorenog sustava (obine perforirane uspravne cijevi s perforacijama na mjestu gdje se eli mjeriti pritisak vode), dok u slabo propusnim, sitnozrnim tlima, to moraju biti piezometri zatvorenog tipa koji mjere tlak vode neposredno i za koje mjerenje je potreban mali volumen vode koji ulazi u instrument. To su obino hidrauliki ili elektrini piezometri.
Vrna i rezidualna vrstoa, krtost i duktilnost, osjetljivost, raspucanost tla, anizotropija vrstoe i puzanje
Ranije izreena definicija i opis vrstoe tla esto je pojednostavljena slika stvarnog mehanikog ponaanja pri smicanju. Naime, kod nekih vrsta tla opaa se pad vrstoe nakon produenog monotonog smicanja (Slika 3-12). To se primjeuje kako u dreniranim tako i u nedreniranim uvjetima. Znaajniji pad vrstoe pri veim deformacijama smicanja opaa se prvenstveno kod gotovo svih pre-konsolidiranih sitnozrnih tla u dreniranim i nedreniranim uvjetima, te kod osjetljivih normalno konsolidiranih tla u
19
Slika 3-12 Krto i duktilno ponaanje tla, vrna i rezidualna vrstoa; osjetljivost
nedreniranim uvjetima. Pad vrstoe oituje se kao pad posminog naprezanja pri produenom smicanju. Nakon vrlo velikih posminih deformacija taj se pad zaustavlja na veliini koja se naziva rezidualnom vrstoom i oznaava s . Za rezidualnu vrstou takoer je uobiajeno definirati odgovarajui Mohr-Coulombov zakon koji tada glasi (3.9) Iskustvo pokazuje da je rezidualna kohezija zanemariva, dok je rezidualni kut trenja sitnozrnih tla znatno manji od vrnog . To se objanjava preusmjeravanjem ploastih estica gline u smjeru smicanja kad se ostvaruje minimalno trenje meu esticama. Maksimalna postignuta vrstoa pri manjim deformacijama se tada naziva vrnom. Odnos vrne i rezidualne vrstoe u nedreniranim uvjetima kod osjetljivih normalno konsolidiranih glina naziva se osjetljivou . Visoko plastine gline obino imaju veu osjetljivost od nisko plastinih, a pre-konsolidirane od normalno konsolidiranih. Vrlo rahli pijesci u nedreniranim uvjetima takoer pokazuju vrlo veliku osjetljivost, ali je ta pojava u statikim uvjetima obino manje znaajna11.
To ne mora uvijek biti tako. Poznat je sluaj katastrofalnog ruenja visoke nasute brane Fort Peck 1936. godine u SAD koja je bila izgraena iz refuliranog, vodom nanoenog vrlo rahlog pijeska. To je ruenje dovelo Casagrandea do otkria likvefakcije pijeska koja se pokazala vrlo znaajnom i opasnom takoer pri pojavi potresa. Iz tog razloga se takav nain izgradnje bez dodatnog zbijanja pijeska danas napustio.
11
20
3 STABILNOST KOSINA
Velika razlika izmeu vrne i rezidualne vrstoe moe u praksi biti vrlo neugodna. U sluajevi klizanja u takvim tlima obino su katastrofalni jer klizno tijelo mora prei veliki put da bi nalo ravnoteu s tako malom vrstoom. U mehanici materijala takvo ponaanje materijala naziva se krtim za razliku od duktilnog ponaanja u kojem pada vrstoe pri velikom smicanju nema. Kod krtih materijala slom se dogaa pri malim posminim deformacijama i uglavnom izostaje pravodobna pojava pokazatelja ili najava loma. Lom se kod duktilnih materijala javlja pri veim deformacijama koje ga vidljivo i esto pravodobno najavljuju, pa su katastrofalne posljedice rjee jer obino ima dovoljno vremena za primjenu odgovarajuih mjera sanacije. Slika 3-2 lijevo prikazuje posljedice krtog loma i klizanja tla u vrlo osjetljivim glinama u Norvekoj. Neke pre-konsolidirane krte gline u svojoj su geolokoj prolosti bile izvrgnute procesima koji izazivaju lokalna smicanja. Priroda tog smicanja ne mora biti homogena pa se u takvim glini javljaju obino sustavi vrlo tankih meusobno paralelnih pukotina du kojih je vrstoa znatno manja nego u intaktnom dijelu materijala. Na izgled se takve gline doimlju raspucanima. Posljedica takve pojave oitovat e se u ovisnosti mjerene vrstoe u laboratoriju o veliini uzorka gline koji se ispituje. U takvim glinama mjerena vrstoa bit e vea to su ispitni uzorci manji. Time se ponekad mogu objasniti pojave klizanja u tlu ija je vrstoa dobivena mjerenjima na uzorcima standardne veliine pre velika da bi objasnila to klizanje. U odreenim uvjetima pojedine vrste, posebno sitnozrna tla pokazuju pojavu anizotropije vrstoe. Anizotropija, za razliku od izotropije vrstoe, je pojava ovisnosti veliine vrstoe o pravcu smicanja. U laboratorijskom ispitivanju vrstoe to se oituje u ovisnosti vrstoe o orijentaciji osi uzorka u odnosu na pravac smicanja. Mnogi faktori utjeu na veliinu te anizotropije. Anizotropija vrstoe posebno je izraena u nedreniranim uvjetima normalno konsolidiranih glina i praina te u dreniranim uvjetima raspucanih pre-konsolidiranih glina. Ispitivanje anizotropije zahtjeva obino brojna i sloena ispitivanja koja se u praksi rijetko provode. Pitanje izbora mjerodavne vrstoe tla dodatno oteava i pojava puzanja povezana s viskoznim efektima skeleta tla. Naime, laboratorijska istraivanja ukazuju da je vrna vrstoa tla ovisna i o brzini smicanja. Za vrlo spora smicanja vrna vrstoa je manje od one kad se smicanje odigrava pri velikoj brzini. Ova je pojava najvie izraena kod glina, i to vie to je indeks plastinosti gline vei, dok je kod nisko plastinih glina, praina i krupnozrnih tla gotovo zanemariva. Sloenost opisanih pojava u ponaanju tla, posebno razliitih utjecaja na njegovu vrstou, ozbiljan je problem u praksi kad su sredstva i vrijeme
21
Slika 3-13 Porast pornog tlaka i pada vrstoe u kosini uslijed oborina
potrebni za detaljna ispitivanja prilino ogranieni. Detaljno razmatranje moguih putova za rjeavanje ovih problema u pojedinim sluajevima prelazi okvire ovog teksta, ali se openito moe rei da ih treba traiti kroz optimalni izbor opsega i vrste ispitivanja tla, iskustva na slinim tlima te u mjerama konzervativnog projektiranja.
Uzroci klizanja
Temeljni uvjet stabilnosti kosina je vea vrstoa tla od posminog naprezanja potrebnog za odranje ravnotee kliznog tijela. Iz toga slijedi da je temeljni uzrok nastanka nestabilnosti kosina nedovoljna posmina vrstoa tla koja je iz nekog razloga manja od posminog naprezanja potrebnog za odranje ravnotee kliznog tijela. To se moe dogoditi zbog jednog od slijedeih dva razloga ili njihovom kombinacijom: ili je vrstoa pala iz nekog razloga ili je iz nekog razloga poraslo posmino naprezanje.
22
3 STABILNOST KOSINA
Slika 3-14 Odgoeno klizanje kosine graevne jame zbog postupnog rasta pornog tlaka nakon poetnog pada nastalog rastereenjem od iskopa tla
Kako je vrstoa funkcija normalnog efektivnog naprezanja, a ovo pak razlika normalnog naprezanja i pornog tlaka, mogue su mnogobrojne kombinacije uzroka koje dovode do nestabilnosti kosina. Neke znaajnije opisat e se u nastavku. Pad vrstoe moe biti izazvan brojnim uzrocima. Ako se zadrimo samo na onima koji se dogaaju u kraim vremenskim razdobljima, pa time iz razmatranja iskljuimo dugotrajne geoloke procese kao to su troenje i tektonska gibanja, najvaniji uzroci pada vrstoe su porast pornog tlaka i razvoj posminih deformacija. Slika 3-13 prikazuje kosinu izloenu oborinama koje poetnu razinu vodnog lica, a time i porne tlakove u kosini, diu na viu razinu. Ova se pojava dogaa i u kosinama od dobro propusnih tla u kojima je konsolidacija vrlo brza pa se promjena pornih tlakova dogaa u dreniranim uvjetima. Kako normalno naprezanje u tokama potencijalne klizne plohe ostaje priblino nepromijenjeno, porast pornih tlakova izaziva pad efektivnih normalnih naprezanja, a time i vrstoe.
23
Slika 3-15 Mehanizam nastanka progresivnog sloma u pre-konsolidiranim krtim glinama;
Slika 3-14 Prikazuje mehanizam odgoene pojave nestabilnosti kosina u slabo propusnim tlima na primjernu brzo iskopane graevne jame, u kojoj nakon naglog pada pornog tlaka, nastalog u gotovo nedreniranim uvjetima uslijed rastereenja tla iskopom, dolazi do njegova postupnog poveanja, kako napreduje proces konsolidacije, sve do konane uspostave stacionarnog stanja. Kako nakon iskopa posmino i normalno naprezanje ostaju gotovo nepromijenjeni, stabilnost ovisi jedino o pornom tlaku. Ako posmina vrstoa padne na veliinu posminog naprezanja, klizna masa postaje nestabilna i poinje kliziti u jamu. Slika 3-15 prikazuje mehanizam progresivnog sloma koji nastaje postupnim padom vrstoe u pre-konsolidiranim krtim glinama zbog nametnute deformacije relaksacije tla izazvane iskopom jame. Nametnute deformacije relaksacije izazvane su postupnom konsolidacijom gline zbog promijenjenih rubnih uvjeta optereenja i pornih tlakova. Relaksacijom, koja prvo poinje pri dnu povrine kosine pa se postupno iri u unutranjost bono i u dubinu, postupno se poveavaju posmine deformacije. U pojedinim tokama potencijalne klizne plohe posmino naprezanje prelazi preko vrne vrstoe i daljnjom deformacijom postupno pada od te vrijednosti. Zbog manjka otpornosti u tokama u kojima posmino naprezanje jo nije doseglo vrnu vrstou, posmino se naprezanje poveava do dosezanja vrne vrstoe. To izaziva daljnji porast posminih deformacija i proces se nastavlja pa sve vie toaka na kliznoj plohi u dnu
24
3 STABILNOST KOSINA
kosine prelazi preko vrne vrstoe iza ega otpornost pada. Na taj se nain slom tla sve vie iri kliznom plohom od dna kosine prema vrhu. U trenutku kad ukupna otpornost padne ispod ukupnog nametnutog optereenja poinje globalni slom i klizno tijelo poinje ubrzano kliziti u jamu. Detaljna istraivanja ove pojave (Duncan i Dunlop 1969) dosta su sloena i zahtijevaju neuobiajene istrane radove pa se u praksi rijetko provode. Praktina obrana od ove pojave obino je projektiranje dovoljno sigurnih kosina tako da se sigurno izbjegne dosezanje vrne vrstoe tla u bilo kojoj toci kosine. Drugi faktor koji dovodi do nestabilnosti kosina je poveanje posminih naprezanja na potencijalnoj kliznoj plohi. Slika 3-16 prikazuje nekoliko takvih tipinih sluajeva. To su zakoenje kosine (a), zasijecanje u njenoj noici (b), optereenje gornjeg dijela kosine (c) i poveanje sile strujanja podzemne vode izazvane nepovoljnom promjenom strujanja podzemne vode od, na primjer, utjecaja kie (d). Primjeri (e) i (f) iz razmatrane slike predstavljaju druge mogue sluajeve poveanja posminih naprezanja uslijed promjene reima teenja podzemne vode. Primjer (e) prikazuje sluaj postupnog snienja razine vode u kanalu ili jezeru. Dok na povrini tla u kanalu postupno pada hidrauliki potencijal vode uslijed snienja razine vode u kanalu, u iroj okolini kanala zadrava se ranija razina podzemne vode i pripadnog potencijala. Ovaj pad potencijala prema kanalu izaziva teenje vode i pripadnu strujnu silu u kliznom tijelu. Ako je snienje u kanalu sporo, strujanje podzemne vode odgovara stacionarnom stanju za trenutane rubne uvjete potencijala. Ako je snienje vode naglo i brzo, javlja se sluaj sa slike (f) koji je nepovoljniji od sluaja postupnog snienja vode (e). U sluaju naglog snienja vodno lice u tlu ne moe odmah pasti na stacionarni oblik iz slike (e) jer za to treba odreena koliina vode istei iz tla u kanal. To e se s vremenom ostvariti pa e geometrija strujanja prei u onu sa slike (e). Dok se to ne ostvari, najnepovoljniji trenutak za stabilnost kosine je onaj neposredno nakon naglog snienja vode u kanalu kad raspored potencijala daje najnepovoljniju raspodjelu pornih tlakova i izaziva najveu strujnu silu . Opisani sluajevi postupnog ili naglog snienja vode u kanalu dogaaju se u dobro propusnim tlima u kojima je konsolidacija mnogo bra od promjene optereenja. U slabo propusnim tlima na opisane procese dodaje se proces odgoenog klizanja uslijed konsolidacije opisan ranije uz sliku 3-14. Jasno, opisani se uzroci poveanja posminih naprezanja na potencijalnim kliznim plohama mogu u pojedinim sluajevima zbrojiti s utjecajima koji izazivaju smanjene vrstoe tla, kao to je sluaj (d) na
25
Slika 3-16 Utjecaji koji poveavaju posmina naprezanja u zoni potencijalne klizne plohe na kosini: (a) zakoenje kosine, (b) zasijecanje u noici koine, (c) nasipavanje i optereenje u gornjem dijelu kosine, (d) oborine ili drugi uzrok koji izaziva dodatno teenje u tlu niz kosinu zbog ega raste sila strujnog tlaka , (e) pojava strujne sile uslijed strujanja podzemne vode prema kanalu od postupnog snienja vode u kanalu, (f) pojava strujne sile uslijed strujanja podzemne vode od naglog snienja vode u kanalu (nepovoljnije strujanje i vea strujna sila od one iz sluaja (e).
navedenoj slici (usporedi sa slikom 3-13), to dodatno ugroava stabilnost kosine. Mogue je zamisliti i niz drugih primjera kombinacija utjecaja na smanjenje vrstoe i poveanje posminih naprezanja koji izazivaju klizanja. Svi ti utjecaji proizlaze izvorno iz ranije opisanog ponaanja tla pri smicanju i promjena rubnih uvjeta optereenja i tlakova porne vode. Jedan takav primjer, koji se javlja u praksi, je i puzanje kosina koje je povezano s ranije opisanom pojavom puzanja tla. Ono se manifestira u vrlo sporim i ljudskim osjetilima nezamjetnim pomacima kliznog tijela niz kosinu u sluajevima glinovitih tla i posminih naprezanja na kliznoj plohi bliskim vrstoi tla. Ako
26
3 STABILNOST KOSINA
se jo k tome radi o krtim tlima, takva pojava moe izazvati nenadani brzi slom bez jasne vanjske pobude. Ovo kratko razmatranje upuuje na svu sloenost uzroka koji dovode do nestabilnosti ili klizanja kosina i koje u praksi bez detaljnih, savjesnih i opsenih istraivanja esto nije mogue jasno i precizno utvrditi.
3.3. Analiza stabilnosti metodama granine ravnotee

Metoda granine ravnotee i pretpostavke
Analize stabilnosti zemljanih graevina najstariji su numeriki postupci u geotehnikom inenjerstvu12. Poeci se naziru poetkom 20. stoljea u proraunu stabilnosti jednog keja u vedskoj (Petterson, 1955). Klizna masa s krunom kliznom plohom razdijeljena je u vertikalne lamele, a proraun stabilnosti je proveden metodom granine ravnotee uz znatna pojednostavljenja. Od onda se metoda znatno razvila, ula u iroku praktinu promjenu, a kako se pokazala vrlo uspjenom, i danas se gotovo iskljuivo koristi za provjeru stabilnosti kosina i drugih zemljanih graevina. Metodom granine ravnotee analizira se stabilnost zamiljenog ili stvarnog kliznog tijela koje je u suelju s okolnim tlom preko klizne plohe. Klizno se tijelo razdijeli na niz od vertikalnih lamela (Slika 3-17). Sustav je takvih lamela, bez uvoenja pretpostavki o njihovoj krutosti, statiki neodreen. Analizom uvjeta ravnotee sila koje djeluju na svaku od lamela te uvoenjem pretpostavki radi uklanjanja statike neodreenosti sustava, utvruje se veliina posminog i normalnog naprezanja na kliznoj plohi u dnu svake lamele. Pretpostavke koje se u metodu unose radi uklanjanja statike neodreenosti ne odnose se na krutost tla pa su stoga vie ili manje proizvoljne. Kako su se u praksi pokazale relativno uspjenima, zanemarena krutost tla ini se praktino prihvatljivom. To, meutim, nije uvijek sluaj,
Ovaj pregled metoda granine ravnotee velikim se dijelom oslanja na izvrstan pregled prikazan u priruniku moda jednog od danas najboljih i najsvestranijih raunarskih programa SLOPE/W za analizu stabilnosti kosina tvrtke GeoSlope iz Calgarya u Kanadi (GeoSlope/W, 2007). Prirunik se moe skinuti u sklopu besplatne studentske verzije programa za Windows operacijski sustav s web stranice www.geo-slope.com. Vidi takoer: Krahn (2003).
12
3.3 ANALIZA STABILNOSTI METODAMA GRANINE RAVNOTEE
27
Slika 3-17 Klizno tijelo podijeljeno u vertikalne lamele za primjenu metode granine ravnotee
posebno kad se radi o ranije opisanom mehanizmu progresivnog sloma pa suvremena istraivanja stabilnosti kosina idu u smjeru potpunih analiza u okvirima mehanike deformabilnih tijela. Stupanj stabilnosti u metodama se granine ravnotee utvruje usporedbom posmine vrstoe i posminog naprezanja du klizne plohe. Za mjeru stupnja stabilnosti uobiajeno se uvodi pojam faktora sigurnosti, koji se definira kao odnos posmine (vrne) vrstoe, , i posminog naprezanja, (3.10) Iz ove definicije faktora sigurnosti slijedi da na kliznoj plohi u dnu promatrane lamele nije dolo do sloma tla ako je , a slom nastupa za sluaj . Iz analiza ponekad moe slijediti i vrijednost , ali taj rezultat, zbog injenice da je najvea mogua vrijednost posminog naprezanja upravo posmina vrstoa, ukazuje da na promatranoj lameli nisu uspostavljeni ravnoteni uvjeti. Dakle, openito se moe pisati
(3.11)
Jedna od spomenutih pretpostavki koje slue za uklanjanje statike neodreenosti sustava lamela, a koja je zajednika svim varijantama metode granine ravnotee, je pretpostavka o konstantnosti faktora sigurnosti, , du klizne plohe kliznog tijela. Ova je pretpostavka realna samo ako je
28
3 STABILNOST KOSINA
ponaanje tla duktilno, a slom je nastupio du itave klizne plohe. U tom je sluaju klizno tijelo u pokretu i stabilnost kosine je naruena. Pretpostavka o konstantnom faktoru sigurnosti du klizne plohe nije nuno realna ako je . Meutim, za duktilno tlo i uz tu pretpostavku vrijede opisi stanja iz izraza (3.11). Nasuprot tome, za krto tlo faktor sigurnosti u odnosu na vrnu vrstou vie ne mora biti mjera stanja stabilnosti kliznog tijela. Za ta je tla mogu sluaj da je , a klizno tijelo je nestabilno. O tome treba voditi rauna u sluajevima nestabilnosti u prekonsolidiranim glinama kao i u osjetljivim glinama koje pokazuju krto ponaanje i u kojima je mogu mehanizam progresivnog sloma13. Odreivanjem faktora sigurnosti utvruje se stabilnost jednog zamiljenog ili stvarnog kliznog tijela. U sluaju projektiranja kosina, mogue klizno tijelo nije unaprijed odreeno, ve treba traiti ono s najmanjim faktorom sigurnosti. Tek je to klizno tijelo mjerodavno za ocjenu stabilnosti itave kosine jer je ono najblie nestabilnom stanju ili slomu. Faktor sigurnosti tog kliznog tijela moe se definirati kao faktor sigurnosti itave kosine. Iz ovog razmatranja slijedi da se praktina primjena metode granine ravnotee sastoji u pronalaenju kliznog tijela s najmanjim faktorom sigurnosti. Klizna ploha koja pripada kliznom tijelu s najmanjim faktorom sigurnosti obino se naziva kritinom kliznom plohom.
Opa metoda granine ravnotee

STATIKA NEODREENOST I PRETPOSTAVKE
Kao to je ve istaknuto, sustav lamela kliznog tijela po sebi je statiki neodreen ako lamelama nisu pridodane odgovarajue krutosti. Metode granine ravnotee zanemaruju krutost lamela pa moraju uvesti odreeni broj pretpostavki da bi sustav postao statiki odreen. Opu formulaciju metode granine ravnotee prvi su razvili Fredlund i Krahn (1977) i ona e se prikazati u ovom poglavlju. Opa metoda obuhvaa gotovo sve do sada razvijene varijante koje se meusobno razlikuju po uvedenim pretpostavkama da bi sustav lamela pretvorili u statiki odreeni sustav.
Fraze treba voditi rauna ili treba uzeti u obzir esta su u geotehnikoj literaturi, posebno u normama, kad se eli istaknuti problem, a ne eli se ui u detaljni opis na koji nain da se to provede. Obino oekivana provedba te preporuke nije jednoznana pa se moe kretati u rasponu pragmatinog puta pomou iskustveno procijenjenog konzervativnog rjeenja problema, pa sve do upuivanja na neki mnogo stroi pristup pretraivanjem literature i traenjem najnovijih znanstvenih dostignua.
13
29
Slika 3-18 Opa klizna ploha i sile koje djeluju na tipinu lamelu
Slika 3-18 prikazuje jednu opu kliznu plohu i klizno tijelo s istaknutim silama koje djeluju na jednu od lamela. Sile koje djeluju na lamelu su teina, , i vodoravna sila na lamelu, (na primjer inercijalna sila potresa), vanjsko optereenje na lamelu, , rezultante normalnih naprezanja na lijevi odnosno desni bok lamele, odnosno , rezultante posminih naprezanja na lijevi odnosno desni bok lamele, odnosno , te rezultanta posminog odnosno normalnog naprezanja, odnosno , na kliznoj plohi u dnu lamele, odnosno . Klizno je tijelo s donje strane uronjeno u vodu. Dio vode od lijevog kraja klizne plohe prema kosini smatra se dijelom kliznog tijela. Na taj dio vode s lijeve strane djeluje vodoravna sila, rezultanta hidrostatikog tlaka, oznaena s . Na desnom kraju klizna ploha blizu izlaza na povrinu terena prolazi kroz zonu vlanih pukotina. Uz pretpostavku da su vlane pukotine barem djelomino ispunjene vodom, na klizno tijelo u njihovoj zoni djeluje rezultanta hidrostatikog tlaka vode oznaena s . Na slici 3-18 oznaeni su
30
3 STABILNOST KOSINA
i krakovi navedenih sila u odnosu na proizvoljnu toku obzirom na koju e se provjeravati ravnotea momenata sila. Tablica 3-1 popisuje broj nepoznatih veliina sila i njihovih hvatita u kliznom tijelu razdijeljenom na uspravnih lamela. Tablica 3-2 popisuje broj jednadbi ravnotee u sustavu s n lamela. Usporedbom ukupnog broja nepoznanica i broja jednadbi ravnotee slijedi da sustav od n lamela ima nepoznanica vie od broja raspoloivih jednadbi pa kaemo da je sustav puta statiki neodreen. Upravo je toliko novih pretpostavki potrebno da bi se sustav pretvorio u statiki odreeni.
Tablica 3-1 Nepoznanice u kliznom tijelu s n lamela
Opis nepoznanice Normala sila na osnovici lamele (rezultanta normalnog naprezanja ) Hvatite sile N Tangencijalna sila na osnovici lamele (rezultanta posminog naprezanja ) Normalna sila izmeu dviju lamela Tangencijalna sila izmeu dviju lamela Hvatite sile X Ukupno nepoznanica
Tablica 3-2 Broj jednadbi ravnotee sustava od n lamela
oznaka N S X Y -
broj n n n
Jednadbe ravnotee lamela Zbroj sila u vodoravnom smjeru Zbroj sila u uspravnom smjeru Zbroj momenata sila obzirom a toku C Ukupno jednadbi ravnotee
broj n n n 3n
Pretpostavka o jednakom faktoru sigurnosti, , du klizne plohe uvodi preko Mohr-Coulombovog zakona, , jednadbi oblika (3.12) gdje je , , , , ali i jednu novu nepoznanicu, faktor sigurnosti . Osim toga uobiajeno se uvodi pretpostavka da je hvatite sile na sredini lamele, pretpostavka od malog znaenja pogotovo ako su lamele tanke. Nadalje, opa metoda granine ravnotee uvodi pretpostavku o nagibu meulamelarnih sila u obliku (Morgenstern i Price, 1965)
31
(3.13) pri emu je nova nepoznanica, a neka izabrana, dakle poznata funkcija vodoravne udaljenosti bokova lamele od poetka klizne plohe. Kao to pokazuje Tablica 3-3, ovim pretpostavkama izjednauje se broj nepoznanica i raspoloivih jednadbi u opoj metodi granine ravnotee pa sustav od n lamela postaje statiki odreen i moe se rijeiti.
Tablica 3-3 Provjera statike odreenosti sustava od n lamela u opoj metodi granine ravnotee
Opis nepoznanice ili dodatne pretpostavke Preostali viak nepoznanica u odnosu na broj jednadbi iz tablica 3-1 i 3-2 Faktor sigurnosti Faktor Mohr-Coulombov zakon vrstoe, izraz (3.12) Funkcija nagiba meulamelarnih sila Hvatite sila na sredini dna lamele Ukupno viak nepoznanica nad brojem jednadbi
oznaka F
broj
1 1
JEDNADBE RAVNOTEE I NJIHOVO RJEENJE

Za svaku lamelu sa slike 3-18 mogu se postaviti tri jednadbe ravnotee: vektorski zbrojevi svih sila u vodoravnom smjeru, vektorski zbrojevi svih sila u uspravnom smjeru i zbroj svih momenata sila obzirom na neku proizvoljnu toku (na primjer toku C) moraju biti jednaki nuli. Vektorski zbroj u vodoravnom smjeru daje (3.14) gdje je (3.15) Zbroj sila u vertikalnom smjeru daje
32
3 STABILNOST KOSINA
(3.16) gdje je (3.17) a zbroj momenata sila obzirom na toku C daje (3.18) pri emu krakovi meulamelarnih sila nisu naznaeni na slici 3-18. Uvrtavanjem izraza (3.12) za tangencijalnu silu u izraz (3.16) za ravnoteu u uspravnom smjeru te sreivanjem slijedi izraz za normalnu silu na dnu lamele
(3.19)
uz (3.20) U posebnom sluaju, koji e se kasnije koristiti, kad su i , izraz za normalnu silu na dnu lamele moe se dobiti iz jednadbe ravnotee u smjeru sile , koja daje (3.21) Istorodne jednadbe ravnotee svih lamela, znai jednadbe ravnotee u vodoravnom smjeru ili jednadbe ravnotee u uspravnom smjeru ili jednadbe ravnotee momenata sila, mogu se zbrojiti, a zbroj tih jednadbi daje jednadbu globalne ravnotee kliznog tijela u vodoravnom ili uspravnom smjeru ili globalnu jednadbu ravnotee momenata sila. Tako se za jednadbu globalne ravnotee kliznog tijela u vodoravnom smjeru dobije (3.22)
33
Oznaka zbroja, , oznaava da se zbrajaju veliine iza oznake preko svih lamela (oznaka indeksa lamele, njegove poetne i krajnje vrijednosti je radi pojednostavljenja prikaza je izostavljena). Zbog principa jednakosti akcije i reakcije, meulamelarne vodoravne odnosno tangencijalne sile susjednih lamela moraju biti jednake pa iz toga slijedi da prvi lan u izrazu (3.22) mora biti , pri emu su odnosno desna meulamelarna sila zadnje desne lamele, odnosno lijeva meulamelarna sila prve lijeve lamele. Uvrtavanjem izraza (3.12) za Mohr-Coulombov zakon vrstoe u izraz (3.22), rjeenjem za faktor sigurnosti daje (3.23) gdje indeks x uz oznaku faktora sigurnosti naznauje da je on rijeen iz globalne jednadbe ravnotee u vodoravnom (x) smjeru. Na slian nain, zbrajanjem odgovarajuih jednadbi (3.18) za sve lamele, dobije se globalna jednadba ravnotee momenata sila (3.24) pri emu su zbrojevi momenata meulamelarnih sila ponitavaju zbog njihove jednakosti na suelju dviju susjednih lamela. Uvrtavanjem MohrCoulombovog izraza (3.12) za tangencijalnu silu na dnu lamele te rjeenjem za faktor sigurnosti slijedi (3.25) gdje, slino kao u izrazu (3.23), ineks muz oznaku faktora sigurnosti naznauje da je on rijeen iz globalne jednadbe momenata sila. U opem sluaju, uz neku zadanu funkciju nagiba meulamelarnih sila , postupak rjeavanja nepoznanica navedenih jednadbi provodi se iterativno u tri razine: 1. U prvoj razini odredi se poetna vrijednost faktora sigurnosti zanemarivi meulamelarne sile, dakle uz i . Za to moe posluiti izraz (3.25) za faktor sigurnosti iz momentne ravnotee u koji se za normalne sile na dnu lamela koristi izraz (3.21) koji je izveden ba zanemarenjem meulamelarnih sila. Ova poetna vrijednost faktora sigurnosti koristit e se za izraunavanje izraza u slijedeoj vioj razini iteracije.
34
3 STABILNOST KOSINA
Slika 3-19 Trea razina iteracije u proraunu faktora sigurnosti po opoj metodi granine ravnotee u kojoj se mijenja faktor tako dugo, dok se faktori sigurnosti odreeni iz ravnotee momenata ( ) i iz ravnotee sila u vodoravnom smjeru ( ) ne izjednae; za ove jednadbe daju faktore sigurnosti nekih pojednostavljenih metoda
2. U drugoj razini iteracije izabere se neka proizvoljna vrijednost varijable iz izraza (3.13), obino u prvom koraku . Za tu se vrijednost kao i za vrijednost faktora sigurnosti iz prethodne iteracije izraunaju nove vrijednosti faktora sigurnosti i iz izraza (3.23) i (3.25) uz koritenje izraza (3.19) za normalnu silu na dnu lamela. U tom izrazu nepoznata je veliina razlike vertikalnih meulamelarnih sila koje se preuzimaju iz prethodne iteracije (u prvoj iteraciji su one jednake nuli). Nove veliine meulamelarnih sila za narednu iteraciju izraunavaju se koritenjem izraza (3.14) iz kojeg slijedi , a iz izraza (3.13) izraunaju se odgovarajue vertikalne meulamelarne sile . Nakon nekoliko koraka iteracije, veliine faktora sigurnosti i dviju uzastopnih iteracija bit e gotovo jednake kad je rjeenje naeno i iteracija zavrena. 3. U treoj razini iteracije mijenja se veliina varijable tako dugo dok se ne postigne (Slika 3-19). Tada su, u granicama izabrane tolerancije pogreke u iteracijskom postupku, odreene sve nepoznanice prikazanog sustava jednadbi. Provedba prikazanog opeg iteracijskog postupka rjeavanja sustava nelinernih jednadbi praktiki je neizvediva bez pomoi raunala. Postupak je i razvijen kad je dostupnost raunala omoguila njegovu primjenu. Prije
35
Slika 3-20 Realniji nagibi klizne plohe na vrhu kliznog tijela i u noici (lijevo) ili uvoenje vlane pukotine (desno) kao rjeenje problema nepovoljnog sluaja za koji je
pojave raunala koristile su se pojednostavljene varijante postupka koje e kasnije biti prikazane.
OBLIK KLIZNE PLOHE I PROBLEMI KONVERGENCIJE S M-ALFA

U prikazanom iteracijskom postupku traenja rjeenja sustava nelinearnih jednadbi metode granine ravnotee javlja se izraz (3.19) za proraun normalne sile na dnu svake lamele. U nazivniku tog izraza pojavljuje se veliina koja po svojoj veliini moe postati jednaka nuli. Iz izraza (3.20) slijedi da se to dogaa kad (3.26) to zbog negativne vrijednosti kuta odgovara dijelu klizne plohe u noici klizanja kad ona izlazi prema povrini terena. Kad tei k nuli, veliina sile tei u beskonanost kao i tangencijalna sila pa se dobiju nerealno veliki faktori sigurnosti ili iteracijski postupak ne konvergira. Slian problem nastaje ad veliina poprima negativne vrijednosti. To se dogaa za (ili ). Ovaj se problem moe rijeiti ako se pazi da izlazni nagib klizne plohe ne premai kut . S druge strane, realniju procjenu nagiba klizne plohe na vrhu i u noici kliznog tijela moe se dobiti uvaavajui rjeenja teorije plastinosti (Slika 3-20). U noici kliznog tijela izlazni kut klizne plohe treba odgovarati nagibu ravnine na kojoj se dogaa pasivno stanje sloma, a na vrhu kliznog tijela ulazni kut klizne plohe treba odgovarati nagibu ravnine na kojoj se dogaa aktivno stanje sloma. Alternativno rjeenje je uvoenje vlane pukotine na vrhu kliznog tijela.
36
3 STABILNOST KOSINA
Slika 3-21 Primjer priblinog pronalaenja kritine klizne plohe: kosina s nizom probnih krunih kliznih ploha te istaknutom kliznom plohom koja meu probnima ima najmanji faktor sigurnosti; istaknuto je sredite kritine krunice s vrijednou pripadnog faktora sigurnosti (prikaz rezultata iz programa Slope/W tvrtke GeoSlope, Kanada)
Dubina vlane pukotine odgovara dubini na kojoj je u tlu boni aktivni tlak jednak nuli.
KRITINA KLIZNA PLOHA

U prethodnom poglavlju opisan je postupak odreivanja faktora sigurnosti za neko pretpostavljeno klizno tijelo u kosini. Pri dimenzioniranju kosine potrebno je odrediti njen oblik, posebno nagib, koji pri izvedbi i koritenju nee izazvati nestabilnost kosine. Kosina e biti stabilna ako ne postoji klizno tijelo za koje je faktor sigurnosti . To znai da je za stabilnost kosine mjerodavno ono klizno tijelo koje ima najmanji faktor sigurnosti. To je kritino klizno tijelo, a klizna ploha koja mu pripada naziva se kritinom kliznom plohom. Mjera stabilnosti kosine se moe iskazati upravo faktorom sigurnosti koji odgovara kritinoj kliznoj plohi. U praksi se potraga za kritinom kliznom plohom provodi odreivanjem faktora sigurnosti veeg broja probnih kliznih tijela te izborom onog koje daje najmanji faktor sigurnosti. Ovaj postupak ne osigurava automatski da e se pronaena klizna ploha s najmanjim faktorom
37
sigurnosti uvijek barem priblino odgovarati kritinoj kliznoj plohi. U naelu je mogue zamisliti beskonaan broj kliznih ploha u svakom promatranom sluaju kosine pa bi, opet u naelu, za pronalaenje kritine trebalo odrediti i beskonana broj faktora sigurnosti. Kako je to praktiki nemogue, izabire se konaan broj probnih kliznih ploha, a iskustvo znaajno pomae da se s velikom vjerojatnou barem priblino pronae ona kritina. U tome uvelike pomau razni razraeni algoritmi koji se mogu nai u komercijalnim raunarskim programima pa problem pronalaenja kritine klizne plohe danas u praksi ne predstavlja posebno sloen problem14.
TLAKOVI VODE U PORAMA TLA, PIEZOMETARSKA LINIJA I KOEFICIJENT PORNOG TLAKA ru

Stabilnost kliznog tijela znaajno ovisi o raspodjeli pornih tlakova du klizne plohe jer o toj raspodjeli ovisi raspodjela vrstoe tla. To znai da svakom proraunu faktora sigurnosti i traenju kritine klizne plohe prethodi utvrivanje raspodjele pornih tlakova u kosini. Za drenirane uvjete tomu moe posluiti rjeenje problema procjeivanja podzemne vode mjerodavno za razmatranu proraunsku situaciju. U nedreniranim uvjetima odreivanje pornog tlaka je sloeno i u praksi ne uvijek pouzdano pa se analize stabilnosti radije provode u ukupnim naprezanjima uz koritenje nedrenirane vrstoe, u kom sluaju poznavanje veliine tlaka porne ode nije nuno. Veliina pornog tlaka moe se izraziti i preko piezometarske visine . Ova je visina jednaka visini vode u zamiljenom piezometru, uspravnoj cijevi, otvorenoj s obje strane i ugraenoj u tlo, kojoj se donji otvor poklapa s tokom u kojoj djeluje porni tlak . Ako se spoje sve toke gornje razine vode u zamiljenim piezometrima ija su dna razmjetena du klizne plohe, dobije se linija koja se naziva piezometarskom (Slika 3-22). Svakoj kliznoj plohi pripada druga piezometarska linija koja je po svom poloaju obino neto ispod slobodnog vodnog lica. Meutim, bez obzira na injenicu da svakoj kliznoj plohi odgovara druga piezometarska linija, u praksi se esto, iz praktinih razloga, koristi ista piezometarska linija za vie kliznih ploha. Jedan takav primjer prikazuje Slika 3-21 na kojoj je prikazana jedinstvena piezometarska linija (crtkano) za itav niz ispitanih kliznih ploha. ak to vie, esto se kao piezometarska linija koristi slobodno vodno
Detaljnije o nainima rjeavanja problema pronalaenja kritine klizne plohe u razliitim sluajevima koji se javljaju u praksi vidi vie u GeoSlope/W (2007).
14
38
3 STABILNOST KOSINA
Slika 3-22 Piezometarska linija u proraunu stabilnosti kosina: openito svakoj kliznoj plohi odgovara druga piezometarska linija koja je po svom poloaju obino neto nia od slobodnog vodnog lica
lice. U mnogim sluajevima pogreka takve aproksimacije nije velika i na strani je sigurnosti (daje vei porni tlak od stvarnoga). U sluaju da se slobodno vodno lice koristi u procjeni piezometarske linije, bolje je korigirati proraun pornog tlaka na nain da se on izraunava prema izrazu koji proizlazi iz geometrijskih uvjeta (Slika 3-22) (3.27) gdje je visinska udaljenost slobodnog vodnog lica od klizne plohe, a je kut nagiba slobodnog vodnog lica. Meutim, s tom aproksimacijom treba biti oprezan jer u pojedinim sluajevima ona ne mora biti na strani sigurnosti (na primjer ako klizno tijelo u kojem postoji procjeivanje podzemne vode svojom noicom ulazi pod mirnu vodu kao to se dogaa uz obale jezera ili vodotokova). Drugi nain zadavanja pornog tlaka u analizama granine ravnotee mogu je preko koeficijenta pornog tlaka koji se definira kao
39
(3.28) gdje je ukupno vertikalno naprezanje u toci u kojoj djeluje porni tlak . U sluaju homogene kosine veliina vertikalnog naprezanja iznosi priblino gdje je jedinina teina tla, a je dubina promatrane toke na kliznoj plohi s pornim tlakom mjerenom od povrine kosine. Obzirom da je specifina teina vode oko dva puta manja od jedinine teine tla, moe se grubo procijeniti u kojim se granicama koeficijent pornog tlaka u praksi moe kretati. Za vodoravno homogeno tlo s podzemnom vodom u mirnom, hidrostatikom, stanju i sa slobodnim vodnim licem na vodoravnoj povrini tla veliina koeficijnta pornog tlaka iznosi oko 0.5. Za kosinu sa slobodnim vodnim licem na njenoj povrini, veliina koeficijenta pornog tlaka je neto manja i ovisi o nagibu kosine. Za suhu kosinu on je jednak nuli. To znai da e se za drenirane uvjete u kosinama on u prski kretati negdje izmeu nule i 0.4.
Posebne varijante metode granine ravnotee

NEKE POZNATIJE VARIJANTE
Gotovo sve do sada razvijene varijante metode granine ravnotee mogu se izvesti iz opisane ope metode. Tablica 3-4 prikazuje karakteristike nekih poznatijih varijanti. Najrairenije u strunoj praksi su kroz razna razdoblja razvoja metode bile Obina ili vedska metoda (Fellenius, 1936), Jnabuova pojednostavljena (Janbu, 1954), Bishopova pojednostavljena (Bishop, 1955), Morgenstern-Priceova (Morgenstern i Price, 1965) i Spencerova (Spencer, 1967). Od navedenih, prve tri su jo u praksi bile prihvatljive za neposredan raun bez koritenja raunskog stroja. Za ostale je praktino nuna uporaba raunskog stroja. Osim navedenih varijanti predloen i koriten je i niz drugih s manjim ili veim uspjehom. Dananji suvremeni raunarski programi obino nude korisniku na izbor mnoge od ovih varijanti. Nekad vrlo ustre rasprave o prihvatljivosti i spretnosti pojedine varijante danas su uglavnom utihnule jer su dosegnute gotovo krajnje mogunosti metode, a njeno koritenje uz pomo suvremenih raunarskih programa krajnje je pojednostavljeno i poopeno. U slijedeim poglavljima prikazat e se neke od navedenih varijanti kao i neki posebni sluajevi detaljnije radi korisnih komentara.
40
3 STABILNOST KOSINA
Tablica 3-4 Karakteristike nekih povijesnih varijanti metode granine ravnotee
Naziv varijante
klizna ploha
jednadbe ravnotee
sile meu funkcija nagiba lamelama sila meu lamelama
Obina ili Felleniusova (Fellenius, 1936) Janbuova pojednostavljena (Janbu, 1954) Bishopova pojednostavljena (Bishop, 1955) MorgensternPriceova (Morgenstern i Price, 1965) Spencerova (Spencer, 1967) Sarmina (Sarma, 1973)
Napomene:
kruna
Ne
Da
opa
Da
Ne
kruna
Ne
Da
opa opa opa
Da Da Da
Da Da Da
zadaje korisnik
jednadba ravnotee u vodoravnom smjeru jednadba ravnotee momenata sila
VERTIKALNI ZASJEK I VLANA PUKOTINA

U tlu s kohezijom mogue je izvesti stabilnu kosinu kojoj je nagib uspravan. U odgovoru na pitanje kolika je najvia visina takve stabilne kosine moe, osim neke od metoda granine ravnotee, posluiti i razmatranje stanja plastine ravnotee u tlu iza uspravnog zida kako je objanjava mehanika tla (Slika 3-23). U takvoj kosini oito su omoguene vodoravne vlane deformacije, pa je stanje sloma u tlu opisano aktivnim stanjem. Prema teoriji plastinosti, vodoravni pritisak na uspravnim ravninama u tlu iznosi (3.29)
41
Slika 3-23 Aktivno stanje sloma i raspodjela aktivnog tlaka na vertikalnom presjeku kroz tlo i kritina dubina
gdje su i aktivni tlak,
vodoravno i uspravno efektivno naprezanje u tlu15, je koeficijent aktivnog tlaka, ,a i
je su
kohezija i kut trenja Mohr-Coulombovog zakona vrstoe. Kako vertikalno efektivno naprezanje raste linearno s dubinom prema izrazu , to slijedi da e vodoravni pritisak u tlu biti negativan, dakle vlaan, od povrine terena do dubine na kojoj je Uvrtavajui u ovu jednadbu izraz (3.29) dobije se, nakon sreivanja izraz za dubinu gdje vodoravni aktivni tlak iezava, (3.30)
Ispod dubine aktivni tlak poprima pozitivnu vrijednost. Kako tlo ima vrlo malu vlanu vrstou, i kako ju nije ni jednostavno pouzdano izmjeriti, uputno ju je u praksi zanemariti. To znai da e se u tlu u sluaju aktivnog stanja sloma javiti pukotina do dubine kad aktivni tlak prelazi u tlano naprezanje. Uvjeti aktivnog stanja sloma zadovoljeni su pri vrhu kliznog tijela pa je pojavu vlane pukotine uputno uzeti u obzir u proraunima stabilnosti kosina. Takoer treba pretpostaviti da se vlana pukotina kod prve jae kie napuni vodom koja svojim hidrostatikim tlakom dodatno optereuje klizno tijelo.
15
to su ujedno i glavna naprezanja
42
3 STABILNOST KOSINA
Ovo razmatranje objanjava i razloge zato je u sitnozrnim tlima s kohezijom mogue izvesti stabilni zasjek s uspravnim bokovima16. Tu treba, meutim, znati da su kohezije pri malim efektivnim normalnim naprezanjima redovito relativno male pa e u dreniranim uvjetima i dubine biti relativno male. U sluaju nedreniranog tla (sluaj zasienog tla uz brzu promjenu optereenja), u gornjim izrazima efektivne veliine treba zamijeniti ukupnima, posebno koheziju s nedreniranom vrstoom , kut trenja , i efektivnu jedininu teinu s ukupnom jedininom teinom tla pa slijedi17 (3.31)
RAVNA HOMOGENA KOSINA

Ravna homogena kosina pojednostavljeni je model plitkog translacijskog klizanja (Slika 3-24). Uz razumnu pretpostavku da se meulamelarne sile koje djeluju na jednu lamelu meusobno ponitavaju, slijedi iz uvjeta ravnotee u vertikalnom smjeru da je normalno naprezanje na kliznoj plohi (3.32) gdje je jedinina teina tla, dok za posmino naprezanje slijedi (3.33) Iz prikazane strujne mree, koja prikazuje kosi izlazak vode na povrinu kosine, slijedi za tlak porne vode
Ponekad se susreu, naoko paradoksalno, uspravne kosine i u pijescima kojima je kohezija jednaka nuli. Meutim, paradoksa nema, takve su kosine stabilne dok kapilarni tlak izaziva normalna efektivna naprezanja koja pijesku daju prividnu vrstou. Kad kapilarnog tlaka nestane, na primjer pojavom kie, nestaje i providne vrstoe pijeska. 17 Ponekad se u literaturi umjesto broja dva u slijedeem izrazu nalazi broj 4. To je mogue samo ako se ne zanemari dovoljna vlana vrstoa tla. Izbjegavajui polemiku oko veliine vlane vrstoe tla, na strani je sigurnosti koristiti izraz kakav je ovdje naveden.
16
43
Slika 3-24 Strujanje vode i sile na lameli za beskonanu kosinu s ravnom kliznom plohom usporednom s povrinom terena
(3.34) Za sluaj usporednog strujanja vode s povrinom terena ( ), slijedi iz (3.34) da je . Uvrtavanjem ovih izraza u izraz za MohrCoulombov zakon vrstoe (3.6), a ovaj pak u izraz (3.10) za faktor sigurnosti, slijedi za ovaj posljednji za sluaj (3.35) gdje je uronjena jedinina teina tla. Ovaj je pouno usporediti s kosinom u kojoj nema teenja podzemne vode i u kojoj je porni tlak jednak nuli. U tom sluaju dobije se za faktor sigurnosti (3.36) Iz ovih izraza slijedi da strujanje podzemne vode niz kosinu bitno smanjuje faktor sigurnosti u odnosu na suhu kosinu. Za sluaj da je slobodno vodno lice (ploha na kojoj je porni tlak ) paralelno s povrinom ravne kosine,
44
3 STABILNOST KOSINA
ali na dubini (mjereno u uspravnom smjeru), slijedi na slian nain izraz za faktor sigurnosti za kliznu plohu na dubi (3.37)
Iz izraza (3.37) je oito da e za u sitnozrnim tlima s efektivnom kohezijom faktor sigurnosti biti to manji to je dublja klizna ploha, dok e za krupnozrna tla, koja imaju zanemarivu koheziju, sve plohe paralelne s povrinom terena imati isti faktor sigurnosti neovisan o dubini. Kako kosine imaju konanu duljinu pa se plie klizne plohe mogu bolje aproksimirati ravnim kosinama, slijedi da e u krupnozrnim tlima kritine klizne plohe biti plitke i ravne, dok e u sitnozrnim tlima one biti dublje i zakrivljene. Isto tako proizlazi iz izraza (3.37) da procjeivanje podzemne vode niz kosinu to vie smanjuje faktor sigurnosti to je slobodno vodno lice blie povrini kosine.
OBINA METODA (METODA FELLENIUSA ILI VEDSKA METODA)

Ovo jedna od prvotno razvijenih metoda prorauna stabilnosti kosina (Fellenius, 1936). Metoda je razvijena za krune klizne plohe polumjera uz pretpostavku da je rezultanta meulamelarnih sila jednaka nuli ( , ). U tom sluaju iz uvjeta ravnotee momenata, izraz (3.25), slijedi neposredni18 izraz za faktor sigurnosti za drenirano stanje (3.38) pri emu je uzeto u obzir da je , i . Uvjet ravnotee u
vodoravnom smjeru, izraz (3.23), se zanemaruje. Za nedrenirano stanje, uvrtavanjem u izraz (3.38) slijedi jo jednostavniji izraz (3.39) U sluaju da je klizno tijelo u homogenom tlu (u svim tokama klizne plohe ista vrstoa), izraz (3.39) se jo pojednostavljuje u
18
bez potrebe za iteracijskim postupkom
45
(3.40) gdje je duina krunog luka klizne plohe, W je teina kliznog tijela, a je krak teine u odnosu na sredite krunice krune klizne plohe. U gornjim izrazima zbog jednostavnosti su zanemarene vodoravne i vanjske sile na klizno tijelo kao i krajnje meulamelarne sile .
BISHOPOVA POJEDNOSTAVLJENA METODA

Bishopova pojednostavljena metoda (Bishop, 1955) zadnja je od metoda u povijesnom razvoju metoda granine ravnotee jo primjerena proraunima bez koritenja raunala. U izvornom obliku razvijena je za krune klizne plohe ( , ). U toj metodi kree se od izraza za globalnu ravnoteu momenata sila, izraz (3.25), zanemaruje se ravnotea u vodoravnom smjeru, izraz (3.23), te se zanemaruje razlika vertikalnih komponenti meulamelarnih sila koje djeluju na jednu lamelu ( ), pa izraz (3.19) za normalnu silu u dnu lamele, , poprima oblik
(3.41)
Uvrtavajui izraz (3.41) u izraz (3.25) za faktor sigurnosti izraunat iz uvjete ravnotee momenata sila, slijedi nakon sreivanja, uvaavajui da je , a irina lamele ,
(3.42)
Za izraunavanje faktora sigurnosti iz ovog izraza potreban je iteracijski postupak jer je izraz implicitna jednadba za faktor sigurnosti oblika zbog ovisnosti o faktoru sigurnosti . Iteracijski postupak se provodi na nain da se krene od neke poetne vrijednosti , na primjer 1, izrauna se i time se dobije nova vrijednost za te se postupak ponavlja puta: dok se ne postigne . U tom postupku indeks oznaava redni broj iteracije.
46
3 STABILNOST KOSINA
Bishopova metoda moe se primijeniti i na klizne plohe opeg oblika u kom sluaju vie ne vrijedi izraz (3.42) jer krak sila na kliznoj plohi ( ) vie nije konstantan, a ni krak normalnih sila ( ) vie nije jednak nuli.
JANBUOVA POJEDNOSTAVLJENA METODA

Janbuova pojednostavljena metoda (Janbu, 1954, 1973), za razliku od Bishopove, kree od zadovoljenja jednadbe ravnotee u vodoravnom smjeru, izraz (3.23), dok zanemaruje globalnu ravnoteu momenata sila, izraz (3.25). Kao i kod pojednostavljene Bishopove metode, zanemaruje se vertikalna komponenta rezultante meulamelarnih sila koje djeluju na lamelu ( ). Postupak izraunavanja faktora sigurnosti jo mogue praktino provesti bez pomoi raunala.
OSTALE VARIJANTE METODE GRANINE RAVNOTEE

Danas, kad su iroko dostupna raunala i odgovarajui raunarski programi, nema ni jedan razlog koji bi opravdao koritenje neke od varijanti metode granine ravnotee koje ne zadovoljavaju sve uvjete ravnotee (vidi tablicu 3-4 i sliku 3-19). U mnogim je sluajevima proraunati je faktor sigurnosti po nekoj od metoda koje zadovoljavaju sve uvjete ravnotee manji od faktora izraunatog po nekoj od priblinih metoda. Izbor neke od metoda granine ravnotee koje zadovoljavaju sve uvjete ravnotee svodi se na izbor funkcije iz izraza (3.13), kojim se utvruje raspodjela nagiba meulamelarnih sila du kliznog tijela. Izbor je naelno proizvoljan kad bi klizno tijelo stvarno bilo idealno kruto. U praksi, meutim, klizno tijelo nije kruto i neke raspodjele meulamelarnih sila nisu prihvatljive. To se posebno odnosi na sluaj ako hvatiete meulamelarnih sila pobjegne izvan lamele ili pak nagib bude prestrm obzirom na posminu vrstou tla meu lamelama. Zato je u praksi uobiajeno pretpostaviti neki jednostavni oblik funkcije , a u sluaju sumnjivih ili neprihvatljivih rezultata provjeriti raspodjelu meulamelarnih sila i u danom sluaju izabrati neku pogodniju funkciju . Suvremeni raunarski programi za proraun stabilnosti kosina omoguuju i traenje kritine klizne plohe. Do nedavno to se provodilo postavljanjem mree moguih sredita krunih kliznih ploha i raspona moguih polumjera. Proraunom faktora sigurnosti za sve kombinacije sredita i polumjera odreivala se klizna ploha koja daje najmanji faktor sigurnosti. Od nedavno je mogue varijacijom oblika pronaene kritine krune plohe pronai priblino i kritinu plohu opeg oblika (GeoSlope/W
3.4 PROJEKTIRANJE KOSINA
47
2007). Time su gotovo u potpunosti uklonjene i posljednja ogranienja efikasnoj i racionalnoj primjeni metode granine ravnotee u praksi.
UTJECAJ TREDE DIMENZIJE KLIZNOG TIJELA NA FAKTOR SIGURNOSTI

Sve do sada opisane metode granine ravnotee ograniavaju se na ravninski ili dvodimenzionalni problem u kojem se pretpostavlja da je irina kliznog tijela beskonana u smjeru okomitom na vertikalni presjek kroz kosinu. To jasno u prirodi nije sluaj. Mada su razvijene metode granine ravnotee i za trodimenzionalne sluajeve klizanja, problem u opem sluaju postaje dosta sloen, a potrebne pretpostavke da bi se pretvorio u statiki odreeni sluaj brojne. Do danas takve metode nisu iroko prihvaene u praksi, pogotovo to je pogreka zanemarivanja tree dimenzije u praksi obino na strani sigurnosti. Za grubu procjenu utjecaja tree dimenzije na raunski faktor sigurnosti moe posluiti priblini i jednostavni izraz koji je izveo Skempton (1985) koristei znatna pojednostavljenja: (3.43) gdje su odnosno prosjena dubina odnosno irina (u treu dimenziju) kliznog tijela, je koeficijent bonog tlaka koji se moe pretpostaviti s vrijednou 0.5, a i su faktori sigurnosti za trodimenzionalno odnosno dvodimenzionalno stanje. Ovo je, jasno, vrlo priblini izraz, ali ipak daje neki uvid u utjecaj tree dimenzije kliznog tijela. U praksi ga ne treba pri projektiranju stabilnih kosina koristiti za projektiranje, ali moe posluiti pri interpretaciji mehanizama i okolnosti postojeih klizita.
3.4. Projektiranje kosina

Stabilnost kosina i Eurokod 7
Projektiranje graevina sa stabilnim kosinama, slino kao i projektiranje bilo koje druge graevine, provodi se iterativno i postupno. Pretpostave se osnovne karakteristike konstrukcije, pa tako i kosina, a zatim se procjenjuje kroz koje kritine proraunske situacije e graevina tijekom izgradnje i njenog koritenja proi. Za te se proraunske situacije provjeravaj
48
3 STABILNOST KOSINA
zadovoljenje bitnih zahtjeva na graevinu. U dijelu koji se odnosi na stabilnost i uporabivost, provjerava se da graevina ne prijee bilo koje od graninih stanja. Za kosine to su prvenstveno granina stanja nosivosti GEO. Ako se pokae da je neko od graninih stanja prijeeno ili, s druge strane, da je konstrukcija neracionalne jer je dosezanje graninih stanja daleko, prilagoava se oblik i karakteristike konstrukcije. Taj se postupak nastavlja dok se ne postigne ekonomina, ali stabilna i uporabiva konstrukcija. Iskusnom projektantu e u tom postupku trebati manji broj pokuaja i promaaja (iteracija) od neiskusnog. Tradicionalno se u geotehnici rizik od dosezanja nekog graninog stanja ograniavao nekim najmanjim dozvoljenim faktorom sigurnosti (na primjer od 1.2 do 1.5). Sustav eurokodova uveo je pojam parcijalnih koeficijenata pa se i dosadanja geotehnika praksa tome treba prilagoditi. Provjera dosezanja graninog stanja nosivosti GEO u Eurokodu 7 provjerava se izrazom (3.44) gdje je proraunski uinak djelovanja u promatranoj toci razmatranog mehanizma sloma konstrukcije za neku projektnu situaciju, a je proraunska otpornost konstrukcije tom djelovanju. U sluaju problema stabilnosti kosina, djelovanje moe biti posmino naprezanje, a otpornost posmina vrstoa tla na mjestu djelovanja posminog naprezanja, znai na kliznoj plohi. U tom sluaju se izraz (3.44) moe pisati u obliku (3.45) gdje je karakteristina vrijednost djelovanja, proraunata temeljem karakteristinih vrijednosti jedinine teine tla i karakteristinih vrijednosti ostalih djelovanja (sile od tlakova porne vode, povrinsko optereenje itd.), je posmina vrstoa tla, a i su parcijalni koeficijenti djelovanja i otpornosti materijala. Kako je gotovo u svim sluajevima stabilnosti kosina dominantno djelovanje ono od vlastite teine tla i djelovanja podzemne vode, a na ta djelovanja su u Eurokodu 7 parcijalni koeficijenti uvijek jednaki 1, to e u sva tri projektna pristupa, koja dozvoljava ova norma, kritina biti kombinacija parcijalnih koeficijenata u kojoj je , a za treba uvrstiti odgovarajue parcijalne koeficijente u odnosu na drenirano ili nedrenirano stanje smicanja. U prvom sluaju dreniranog smicanja e biti
49
, dok e u drugom sluaju, sluaju nedreniranog smicanja biti . Iz ovog razmatranja slijedi da e pri provjeri dosezanja nekog od graninih stanja nosivosti pri projektiranju kosina izraz (3.45) poprimiti oblik (3.46) to se moe pisati i obliku (3.47) gdje je poznati faktor sigurnosti tradicijskog pristupa provjeri stabilnosti kosina. U sluaju bez vanjskog djelovanja na klizno tijelo (od optereenja neke zgrade ili slino), Eurokod 7 trai da faktor sigurnosti kritine klizne plohe bude jednak ili vei od parcijalnog koeficijenta za vrstou tla, 1.25 za drenirano stanje ili 1.40 za nedrenirano stanje. U sluaju da na klizno tijelo djeluje neko vanjsko trajno ili prolazno optereenje, kao to je teina neke graevine temeljene na kliznom tijelu, u proraunu faktora sigurnosti to optereenje treba pomnoiti s odgovarajuim parcijalnim koeficijentom prema primijenjenom proraunskom pristupu. Za proraunski pristup 1 u sluaju preteitog utjecaja vlastite teine kliznog tijela, trajno djelovanje treba mnoiti parcijalnim koeficijentom , a prolazno s Zadovoljenje stabilnosti kosine u odnosu na granina stanja treba provjeriti za sve nepovoljne proraunske situacije. Posebnu panju treba posvetiti izboru nepovoljnih proraunskih situacija kroz koje kosina moe proi tijekom svog izvoenja i koritenja na nain da se pokae da su izabrane proraunske situacije barem jednako ili vie nepovoljne od bilo koje druge koja moe nastupiti za razmatrano granino stanje. U pojedinim sluajevima za kosine mogu biti nepovoljne, osim graninog stanja GEO, i neka druga granina stanja. Na primjer, ako kroz temeljno tlo slabije propusne nasute brane dolazi do procjeivanja podzemne vode s mogunou pojave hidraulikog sloma blizu noice brane, treba provjeriti i granino stanje HYD. Mogui su i drugi sluajevi, koje je nemogue sve nabrojiti, pa je oito da dovoljnoj iscrpnosti proraunskih situacija na za sva mogua granina stanja treba posvetiti krajnju panju. Ono to projektant propusti, prirodni zakoni nee pa su neugodna iznenaenja uvijek mogua.
50
3 STABILNOST KOSINA
Proraunske situacije
STABILNOST U DUGOTRAJNIM (STACIONARNIM) UVJETIMA
Stabilnost u dugotrajnim stacionarnim uvjetima najea je proraunska situacija u praksi. U tom sluaju rauna se obino s vrnom vrstoom tla za drenirane uvjete kao karakteristinom veliinom. Znaajan je problem u praksi odreivanje najnepovoljnijeg sluaja raspodjele pornih tlakova od stacionarnog strujanja jer rubne uvjete nije uvijek mogue sa sigurnou odrediti. esto se kod prirodnih kosina pribjegava ugradnji odgovarajuih piezometara na vie tlocrtnih i dubinskih lokacija na kosini te se provode dugotrajna mjerenja kako bi se utvrdili mogui rasponi i raspodjele pornih tlakova.
STABILNOST TIJEKOM I NEPOSREDNO NAKON IZGRADNJE

Osim na geometriju i mogua optereenja kosine, na stabilnost kosine tijekom izgradnje igra ulogu relativni odnos brzine izgradnje i vodopropusnosti tla kao to je ranije ve opisano. Ako je ta relativna vodopropusnost mala, to je esto sluaj kod glinovitih i prainastih tla, mogui su nedrenirani ili gotovo nedrenirani uvjeti pri smicanju u tlu tijekom ili neposredno nakon izgradnje. Ako se radi o nedreniranim uvjetima, raun stabilnosti treba provoditi u ukupnim naprezanjima i s nedreniranom vrstoom tla. Pri tome treba voditi rauna da e kod mekih, normalno konsolidiranih ili slabo prekonsoilidiranih tla nedrenirana vrstoa biti manja od drenirane, dok e za kruta, prekonsolidirana tla biti obratno. To znai da e faktor sigurnosti kod mekih sitnozrnih tla rasti s vremenom, dok e kod krutih sitnozrnih tla opadati u vremenu. Detaljno je te vremenske procese u praksi dosta teko precizno utvrditi, ali se u projektantskoj praksi mogu provjeriti granini sluajevi provoenjem analiza i za potpuno drenirane i za idealno nedrenirane uvjete.
NAGLO SNIENJE PODZEMNE VODE

Ova proraunska situacija javlja se esto pri projektiranju nasutih brana kao i raznih otvorenih kanala. Upravljanje tim graevinama ponekad zahtijeva naglo snienje vode u akumulaciji brane ili u kanalu to izaziva vrlo nepovoljno optereenje nasute graevine ili kosine kanala. U sitnozrnim tlima mogua je pojava i dreniranih i nedreniranih stanja pri smicanju, dok je kod krupnozrnih tla mjerodavno drenirano stanje. U dreniranim uvjetima javlja se obino nestacionarno teenje zbog promjene rubnih uvjeta procjeivanja u vremenu. Obino su najnepovoljniji uvjeti neposredno nakon
51
naglog snienja vode u kanalu ili jezeru akumulacije pa se oni i najee ispituju na stabilnost.
DJELOMINO POTOPLJENA KOSINA

Stabilnost kliznih tijela stalno ili prolazno djelomino potopljenih ispod vode na kosinama nasutih brana i obala vodotokova, jezera ili mora poeljno je provjeriti jer u odreenim sluajevima odgovarajui faktor sigurnosti moe biti nii i od sluaja suhe kosine i od sluaja potpuno potopljene kosine. Za stanje djelomino potopljenih kosina obino je mjerodavno drenirano stanje u tlu.
STABILNOST PRIRODNIH KLIZITA NAKON VELIKIH POMAKA REZIDUALNA VRSTODA

Ova je proraunska situacija znaajna pri analizi stabilnosti i mjera sanacije klizita u prirodi gdje su ostvareni velika smicanja na kliznoj plohi. U tom je sluaju u analizama mjerodavna rezidualna posmina vrstoa tla, koja u nekim sitnozrnim tlima moe biti znatno nia od vrnih vrstoa.
STABILNOST VISOKIH USJEKA U KRUTIM GLINAMA

U takvim sluajevima moe se oekivati slabo istraena pojava progresivnog loma koja je ranije detaljnije opisana. Neka iskustva upuuju da bi pri projektiranju takvih usjeka trebalo za karakteristine parametre vrstoe uzimati vrijednosti negdje izmeu vrne i rezidualne jer su zbog progresivnog loma mogue pojave nestabilnosti mnogo godina nakon to su usjeci izgraeni (Skempton, 1985).
POTRESI
Poznate su pojave brojnih klizita i odrona nakon pojave jaeg potresa. Bez obzira na mnogobrojna istraivanja, analiza stabilnost kosina tijekom i poslije potresa danas je jo dobrim dijelom u istraivakoj fazi. Za manje znaajne i jednostavnije graevine, stabilnost u uvjetima potresa analizira se dodavanjem nekog iskustvenog kvazistatikog vodoravnog optereenja izraenog kao postotak teine kliznog tijela.
52
3 STABILNOST KOSINA
3.5. Metode stabiliziranja kosina

O METODAMA STABILIZACIJE KOSINA
Nove kosine treba projektirati tako da tijekom njihove izgradnje i kasnijeg koritenja imaju dovoljnu sigurnost da neko od graninih stanja ne bi bilo premaeno. No ako se klizanje iz nekog razloga ipak pojavi, ili je ono prisutno u prirodi i smeta novoj izgradnji, treba pristupiti mjerama stabilizacije. U ovom kratkom pregledu naznait e se samo glavne metode te navesti njihovu naelnu primjenjivost bez ulaenja u dublje analize. itatelj se za detalje upuuje na brojnu literaturu, na primjer Nonveiller (1987), Abramson i dr. (2002), Duncan i Wright (2005) i drugu. Prije primjene neke od mjera stabilizacija prvenstveno je potrebno odrediti uzroke klizanja. Bez utvrivanja tih uzroka ne moe se oekivati racionalno rjeenje problema nestabilnosti. Za utvrivanje tih uzroka potrebno je provesti odgovarajue geotehnike, a za klizita u prirodnim tlima i geoloke istrane radove. esto ni to nije dovoljno pa treba pristupiti praenju klizanja na terenu, prvenstveno radi odreivanja poloaja klizne plohe i razdiobe pornih tlakova u podzemnoj vodi. U tu svrhu mogu posluiti razliiti instrumenti koji omoguuju dugotrajna opaanja i mjerenja. Meu tim instrumentima i postupcima najee se koriste snimanja pomaka geodetskih repera na povrini klizita i njegovoj okolini, te ve ranije spomenuti inklinometri za mjerenje vodoravnih pomaka u vertikalnim cijevima ugraenim u tlo te odgovarajui piezometri za mjerenje tlakova vode u porama tla. Izboru primjerenog piezometra treba posvetiti naroitu panju. Takav mjerni ureaj mora biti u stanju pouzdano mjeriti stvarne tlakove vode u tlu. U pravilu se za mjerenje tlakova vode u slabo propisnim tlima (gline, praine, zaglinjeni pijesci i ljunci) koriste piezometri sa zatvorenim sustavom (hidrauliki ili elektrini). Takvi piezometri zahtijevaju ulazak ili izlazak vrlo malog volumena okolne vode potrebnog za mjerenje tlaka. U dobro propusnim tlima (isti ljunci i pijesci) mogua je uporaba i piezometara otvorenog sustava (na primjer mjerenjem razine vode u upljoj cijevi s otvorom u zoni mjerenja), koji su od onih prethodnih znatno jeftiniji. Takvi piezometri zahtijevaju velike volumene vode koji u njih trebaju ui ili izai da bi izmjerili tlak okolne vode u porama tla. Ako je tlo dobro propusno, dotjecanje tih velikih volumena u piezometar nee naruiti veliinu tlaka vode u njegovoj okolini.
3.5 METODE STABILIZIRANJA KOSINA
53
Sve prikupljene podatke iz istranih radova, opaanja i dugotrajnih opaanja i mjerenja te drugih dostupnih podataka treba paljivo analizirati kako bi se utvrdili uzroci i mehanizam klizanja te odgovarajui parametri vrstoe i vodopropusnosti tla. Pri izboru mjerodavnih parametara vrstoe, u sluaju postojeih klizita, vrlo korisno mogu posluiti povratne analize. To su analize kojima se utvruje jedan od moguih nepoznatih parametara, obino vrstoa tla, iz analiza stabilnosti uz poznati oblik klizne plohe i poznati faktor sigurnosti koji je u sluaju klizanja jednak jedinici. Da bi takve analize bile pouzdane i realistine, potrebno je poznavanje raspodjele pornih tlakova u tlu u trenutku klizanja. To nije uvijek mogue pa se u takvim analizama pribjegava procjenama koje, meutim, ne moraju uvijek biti pouzdane. S druge strane, Slika 3-25 Preraspodjela masa pri stabilizaciji rotacijskog klizanja ako je raspodjela pornih tlakova u trenutku klizanja pouzdano utvrena, povratne analize e u pravilu dati vrlo pouzdane parametre vrstoe tla, esto pouzdanije od parametara dobivenih bilo kojim od geotehnikih istranih radova. Kad su utvreni uzroci, mehanizam klizanja i potrebni parametri za analize stabilnosti, moe se pristupiti izboru optimalne metode stabilizacije. Meu tim metodama najee se koristi preraspodjela masa, povrinsko i dubinsko dreniranje te izrada neke od mnogobrojnih moguih potpornih konstrukcija.
PRERASPODJELA MASA
Preraspodjelom masa, uklanjanjem tla s vrha kliznog tijela i nasipavanjem u noici, kod rotacijskog se klizanja smanjuje moment teine kliznog tijela obzirom na sredite rotacije (Slika 3-25) i time, prema izrazu (3.40) poveava faktor sigurnosti. Preraspodjelom masa treba postii da za kritinu kliznu plohu faktor sigurnosti bude zadovoljavajue veliine kako trai Eurokod 7. Kod translacijskog klizanja preraspodjela masa praktiki nema uinka.
POVRINSKO I DUBINSKO DRENIRANJE

Jedan od najeih uroka klizanja je utjecaj podzemne vode koja smanjuje efektivna normalna naprezanja, a ova opet svojim smanjenjem smanjuju vrstou tla. Mjere koje smanjuju porni tlak u kosini u zoni klizne plohe jedne su od najeih i najekonominijih mjera sanacije. Meu te mjere spada povrinsko dreniranje i ureenje kosina te kopani i bueni drenovi (Slika 3-26).
54
3 STABILNOST KOSINA
(a)
(b)
Slika 3-26 Kopani dren (drenani rov), (a), i bueni cjevasti dren, (b)
Povrinsko dreniranje ne smanjuje porne tlakove u zoni klizne plohe neposredno, ali ponekad moe u odreenim sluajevima smanjiti dotok vode u kosinu. Ovim mjerama treba onemoguiti svako zadravanje vode tijekom oborina i otapanja snijega na povrini te omoguiti uredno otjecanje voe kanalima izvan problematinih zona. Tu spada i zatvaranje moguih vlanih pukotina ije punjenje vodom dodatno nepovoljno optereuje klizno tijelo. Kopani drenovi su rovovi iskopani u kosini te ispunjeni propusnim materijalom koji omoguuje slobodno otjecanje prikupljene vode. Obino se izvode u smjeru niz kosinu na razmacima koji omoguuju zahtijevano prosjeno snienje tlakova podzemne vode. Danas se obino izvode strojno odgovarajuim bagerima u irini koja je odreena tehnolokim mogunostima izvedbe, obino 0.6 do 1 m. Problem je njihova ograniena dubina zbog ograniene dubine iskopa bez odgovarajue zatite bokova rova od uruavanja. Uobiajene dubine rovova su do 5 m. Izrada rovova do veih dubina postaje neekonomina zbog sloenog sustava zatite bokova. Rov se kopa u segmentima (kampadama), a nakon izvedbe segmenta obino se na pripremljeno dno polae drenana cijev nakon ega se puni drenanim materijalom (pijesak ili ljunak). Ponekad se iskopani rov, prije punjenja drenanim materijalom, oblae geotekstilom, propusnim materijalom koji spreava unoenje sitnih estica u propusnu ispunu drena i njegovo postupno zaepljenje. Povrinski dio rova se epi slabo propusnim materijalom, na primjer glinom, kako bi se sprijeio nekontrolirani ulazak oborinskih voda u tlo i time poluili suprotni uinci od eljenih. Zbog ograniene dubine, mogunost dreniranja kosina kopanim drenovima je ograniena. Cilj svakog dreniranja je smanjenje pornih tlakova u zoni kritine klizne plohe. Zato kopani drenovi obino slue za dreniranje tanjih povrinskih slojeva tla u kojima mogu smanjiti porne tlakove na
55
(a)
(b)
Slika 3-27 Strujna mrea oko usporednih kopanih drenova za sluaj kad je tlak vode na povrini terena (kia) i u drenu (a); uinkovitost usporednih kopanih drenova za prethodni sluaj rubnih uvjeta, izraena preko normalizirane vrijednosti srednjeg piezometarskog potencijala, u ovisnosti o relativnom razmaku drenova
manjim dubinama. Za slojeve dubina veih od dubine drena praktiki su neuinkoviti jer im je utjecaj na porne tlakove u tim dubinama zanemariv. Slika 3-27 prikazuje sluaj usporednih kopanih drenova na ijem dnu se nalazi nepropusni sloja, a na povrini je osiguran stalni dotok vode, na primjer kie, uz veliinu tlaka vode . Problem je rijeen numeriki kao ravninski problem procjeivanja u uspravnoj ravnini okomitoj na smjer pada kosine. Pretpostavi li se da se usporedni drenani rovovi stalne dubine
56
3 STABILNOST KOSINA
Slika 3-28 Primjer sidrene potporne konstrukcije
sputaju niz homogenu ravnu kosinu i da je u svim uspravnim presjecima, okomitim na smjer pada kosine, hidrauliki potencijal procjedne vode izraen kao (Slika 3-26). Kako pri procjeivanju vrijedi Laplaceova diferencijalna jednadba za hidraulike potencijale, , uvrstivi pretpostavljenu funkciju u tu jednadbu slijedi da je pa mora biti i . To znai da pretpostavljena funkcija potencijala moe biti rjeenje, a to rjeenje u ravnini odgovara ravninskom rjeenju 19. Slika 3-27 upuuje da e potrebni procjeivanja u uspravnoj ravnini razmak drenanih rovova biti relativno malen ako se eli znaajnije snienje pornih tlakova na kliznoj plohi koja se nalazi na dnu drenova. Za dublje klizne plohe mogu posluiti bueni drenovi. To su posebne cijevi, perforirane radi mogunosti primanja vode te obloene posebnim filtrima radi spreavanja unosa sitnih estica i postupnog zaepljenja drena. Izvode se na razliite naine. Tradicionalan je buenje buotine i naknadno ubacivanje cjevastog drena. U novije vrijeme na tritu se pojavljuju i samobuivi drenovi koji na glavi imaju buau krunu i ostaju u buotini nakon buenja. Na izlazu drena na povrini kosine potrebno je prihvatiti vodu koja iz njega izlazi i uredno je odvesti izvan ugroenog podruja. Bueni drenovi, a pogotovo samobuivi, relativno su skupi. Pri rjeavanju problema stabilizacije kosina s buenim drenovima treba paljivo odabrati njihov razmak jer im utjecaj na snienje pornih tlakova naglo pda s udaljenou od drena, slino kao kod kopanih drenova.
POTPORNE KONSTRUKCIJE
Potporne konstrukcije takoer mogu posluiti stabilizaciji klizanja. Tim se konstrukcijama namee kliznom tijelu dodatna uglavnom vodoravna sila
19
Ove pretpostavke vrijede samo priblino za male kutove
57
koja poveava faktor sigurnosti. Tu, meutim, treba obratiti panju na injenicu da su kod veih klizita mase kliznih tijela vrlo velike u odnosu na sile koje se mogu nametnuti razumnim potpornim konstrukcijama. Tako e kod veih klizita uinak potpornih konstrukcija biti neznatan ili bi njihovi razmjeri morali biti golemi, a konstrukcija neekonomina. Iz tog se razloga potporne konstrukcije koriste samo na strmijim padinama gdje su mase kliznih tijela obino znatno manje nego kod blagih kosina. Slika 3-28 prikazuje primjer jedne potporne konstrukcije koja se sastoji iz tri reda geotehnikih sidara. Detalji o potpornim konstrukcijama predmet su jednog drugog poglavlja.
Reference
Abramson, L. W., Lee, T. S., Sharma, S., Boyce, G. M. (2002). Slope Stability and Stabilization Methods, Second Edition, John Wiley, Hoboken, New Jersey. Bishop, A. W. (1955). Te use of the slip circle in stability analysis of slopes. Geotechnique, Vol. 5, No. 1, 7-17. Duncan, J. M., Dunlop, P. (1969). Slopes in stiff-fissured clays and shales. ASCE, Journal of Soil Mechanics and Foundation Division, 95(2), 467-492. Duncan, J. M., Wright, S. G. (2005). Soil Strength and Slope Stability. John Wiley, Hoboken, New Jersey. Fellenius, W. (1936). Calculation of the stability of Earth Dams. Proceedings of the Second Congress of Large Dams., Vol. 4, 445-463. Fredlund, D. G., Krahn, J. (1977). Comparison of slope stability methods of analysis. Canadian Geotechnical Journal, Vol 14, No 3, 429-439. GeoSlope/W (2007). Stability Modeling with SLOPE/W 2007 An Engineering Methodology. Second Edition. GEO-SLOPE/W International, Calgary, Alberta, Canada. Janbu, N. (1954). Application of composite slip surfaes for stability analysis. Proceedings of the European Conference on Stability of Earth Slopes, Stocholm, Vol. 3, 39-43. Janbu, N. (1973). Slope stability computations. U: Embankment Dam Engineering., Casagrande Memorial Volume, ur.: Hirschfield, E., Poulos, S., John Wiley, New York, 47-86. Krahn, J. (2003). The 2001 R.M. Hardy Lecture: The limits of limit equilibrium analyses. Canadian Geotechnical Journal, Vol. 40, No. 3, 643-660. Morgenstern, N. R., Price, V. E. (1965). The analysis of the stability of general slip surfaces. Geotechnique, Vol. 15, 79-93. Nonveiller, E. (1987). Klienje i stabilizacija kosina. kolska knjiga, Zagreb. Petterson, K. E. (1955). The early history of circular sliding surfaces. Geotechnique, Vol. 5, 275-296.
58
3 STABILNOST KOSINA
Sarma, S. K. (1973). Stability Analysis of embankments and slopes. Geotechnique. Vol. 23, No. 3, 423-433. Skempton, A.W. (1985). Residual strength of clays in landslides, folded strata and the laboratory. Geotechnique 25, 425-427. Spencer, E. (1967). A method of analysis of embankments assuming parallel interslice forces. Geotechnique, Vol. 17, No. 1, 11-26.

Szavits-G3 Stabilnost Kosina B-Radno

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Szavits-G3 Stabilnost Kosina B-Radno

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

3.

3.1. Primjeri i elementi klizanja kosina

Slika 3-2 Posljedice klizanja u naseljenom mjestu

3.1 PRIMJERI I ELEMENTI KLIZANJA KOSINA

Slika 3-3 Klizite u Kaliforniji izazvano potresom

Slika 3-4 Klizanja tla na kosinama usjeka

3.1 PRIMJERI I ELEMENTI KLIZANJA KOSINA

Slika 3-7 Elementi nestabilnosti na kosini

Klizno tijelo, klizna ploha, klizite i oblici klizanja

plitko rotacijsko klizanje

duboko rotacijsko klizanje

podnoino rotacijsko klizanje

Slika 3-8 Primjeri razliitih oblika klizanja kosina u tlu

3.2 MEHANIZAM KLIZANJA

Slika 3-9 Optereenja na klizno tijelo

3.2. Mehanizam klizanja

poznata, mogue je izraunati te komponente, na primjer rezultantu

3.2 MEHANIZAM KLIZANJA

Klizna ploha, deformacije i naprezanja u zoni smicanja

3.2 MEHANIZAM KLIZANJA

Deformacije, efektivna naprezanja, relativna vodopropusnost: drenirano i nedrenirano stanje

3.2 MEHANIZAM KLIZANJA

Drenirana i nedrenirana vrstoa tla

3.2 MEHANIZAM KLIZANJA

3.2 MEHANIZAM KLIZANJA

3.2 MEHANIZAM KLIZANJA

3.2 MEHANIZAM KLIZANJA

3.2 MEHANIZAM KLIZANJA

Slika 3-15 Mehanizam nastanka progresivnog sloma u pre-konsolidiranim krtim glinama;

3.2 MEHANIZAM KLIZANJA

3.3. Analiza stabilnosti metodama granine ravnotee

3.3 ANALIZA STABILNOSTI METODAMA GRANINE RAVNOTEE

Opa metoda granine ravnotee

3.3 ANALIZA STABILNOSTI METODAMA GRANINE RAVNOTEE

3.3 ANALIZA STABILNOSTI METODAMA GRANINE RAVNOTEE

JEDNADBE RAVNOTEE I NJIHOVO RJEENJE

3.3 ANALIZA STABILNOSTI METODAMA GRANINE RAVNOTEE

3.3 ANALIZA STABILNOSTI METODAMA GRANINE RAVNOTEE

OBLIK KLIZNE PLOHE I PROBLEMI KONVERGENCIJE S M-ALFA

KRITINA KLIZNA PLOHA

3.3 ANALIZA STABILNOSTI METODAMA GRANINE RAVNOTEE

TLAKOVI VODE U PORAMA TLA, PIEZOMETARSKA LINIJA I KOEFICIJENT PORNOG TLAKA ru

3.3 ANALIZA STABILNOSTI METODAMA GRANINE RAVNOTEE

Posebne varijante metode granine ravnotee

Tablica 3-4 Karakteristike nekih povijesnih varijanti metode granine ravnotee

sile meu funkcija nagiba lamelama sila meu lamelama

opa opa opa

jednadba ravnotee u vodoravnom smjeru jednadba ravnotee momenata sila

VERTIKALNI ZASJEK I VLANA PUKOTINA

3.3 ANALIZA STABILNOSTI METODAMA GRANINE RAVNOTEE

gdje su i aktivni tlak,

vodoravno i uspravno efektivno naprezanje u tlu15, je koeficijent aktivnog tlaka, ,a i

to su ujedno i glavna naprezanja

RAVNA HOMOGENA KOSINA

3.3 ANALIZA STABILNOSTI METODAMA GRANINE RAVNOTEE

OBINA METODA (METODA FELLENIUSA ILI VEDSKA METODA)

bez potrebe za iteracijskim postupkom

3.3 ANALIZA STABILNOSTI METODAMA GRANINE RAVNOTEE

BISHOPOVA POJEDNOSTAVLJENA METODA

JANBUOVA POJEDNOSTAVLJENA METODA

OSTALE VARIJANTE METODE GRANINE RAVNOTEE

3.4 PROJEKTIRANJE KOSINA

UTJECAJ TREDE DIMENZIJE KLIZNOG TIJELA NA FAKTOR SIGURNOSTI