Ken Follet U lavljoj pilji Za Barbaru

Postoji nekoliko stvarnih organizacija koje su u Afganistan slale lijenike dobrovoljce, meutim Medecins pour la Liberte je izmiljena. Svi lokaliteti opisani u ovoj knjizi su stvarni, osim sela Banda i Darg, koja su izmiljena. Svi su likovi u knjizi izmiljeni, osim Masuda. Premda sam nastojao pozadinu prie uiniti to autentinijom, ovo je ipak roman, te ga prema tome ne treba uzimati kao izvor nepogreivih informacija o Afganistanu ili bilo emu drugome.

PRVI DIO 1981

1. Momci koji su htjeli ubiti Ahmeta Yilmaza bili su ozbiljni ljudi, prognani turski studenti koji su se nastanili u Parizu, a dosad su ve ubili jednog ataea turske ambasade i poarnim bombama spalili kuu jednog od direktora Turske nacionalne avionske kompanije. Studenti su odabrali Yilmaza za svoj u sljedeu rtvu, jer je on bio bogati pristaa vojne diktature i ivio je, vrlo prikladno, u Parizu. Yilmazova kua i ured bili su dobro uvani i njegov je mercedes bio blindiran, ali svatko ima neku slabost, vjerovali su studenti, a kod mukarac;a je to obino seks. U Yilmazovu sluaju imali su pravo. Dva tjedna leernog nadziranja otkrila su im da Yilmaz dva do tri puta tjedno odlazi od kue renaultom 4, to ga je inae njegova posluga koristila za nabavke, kako bi u jednoj pokrajnjoj uliici XV. okruga posjetio lijepu, mladu Turkinju, koja je, po svemu sudei, bila u njega zaljubljena.

Studenti su odluili postaviti bombu u renault dok Yilmaz bude vodio ljubav s djevojkom. Znali su tko e im dobaviti eksploziv: Pepe Gozzi, jedan od sinova korzikanskog kuma Memea Gozzia. Pepe je trgovao orujem. Bio je spreman prodati ga bilo kome, ali su mu politike muterije bile najdrae, jer, kako je raspoloeno izjavljivao, "idealisti bolje plaaju". On je ve pomogao turskim studentima u pripremi oba njihova prethodna atentata. Plan s automobilom-bombom imao je jednu slabu toku. Yilmaz bi nakon sastanka s djevojkom obino odlazio sam u renaultu, ali ne uvijek. Katkad bi djevojku izveo na veeru. esto bi ona izila i odvezla se kolima, te bi se pola sata kasnije vratila natovarena vreicama s kruhom, sirom i vinom, oigledno namijenjenima za intimnu gozbu. Ponekad bi se opet Yilmaz vratio kui taksijem, a svoj bi automobil na dan-dva posudio djevojci. Studenti su, kao i svi teroristi, bili romantini i nije im se sviala mogunost da ubij u lijepu enu, iji je jedini i lako oprostiv zloin bio to je voljela mukarca koji je nije bio dostojan. Raspravljali su o ovom problemu na demokratski nain. Studenti su sve svoje odluke donosili glasanjem i nisu priznavali nikakvog vou, ali je meu njima ipak postojao mladi koji je snagom svoje linosti dominirao grupom. Zvao se Rahmi Coskun i bio je lijep, strastven mladi ovjek, s gustim brkovima i stanovitim fanatinim sjajem u oima. ZahvaIjujui njegovoj odlunosti i energiji izvrena su i prva dva atentata, usprkos brojnim problemima i opasnostima. Rahmi je predloio da se u ovome posavjetuju s nekim strunjakom. Ta se ideja isprva nije svidjela ostalima. "Kume bi mogli vjerovati?" pitali su. Rahmi predloi Ellisa Thalera. Thaler je bio Amerikanac koji je sebe nazivao pjesnikom, ali se zapravo izdravao pouavanjem engleskog jezika. Svoje znanje o eksplozivima stekao je u Vijetnamu, kamo je bio upuen na odsluenje vojne obveze. Rahmi je Thalera poznavao otprilike godinu dana: obojica su suraivali u revolucionarnim novinama koje su bile kratkog vijeka i zvale se Kaos, a osim toga su zajedniki organizirali veer itanja poezije u cilju prikupljanja priloga za Palestinski oslobodilaki pokret. Thaler je, inilo se, shvaao Rahmijev bijes zbog onog to se dogaa u Turskoj i njegovu mrnju prema barbarima koji to ine. I neki drugi studenti u grupi takoer su poznavali Ellisa iz vienja; zamijetili su ga u nekoliko demonstracija i pretpostavljali su da je on neki

apsolvent ili mladi profesor. Ipak, oklijevali su da u akciju ukljue nekog tko nije Turin; meutim, Rahmi je inzistirao i na kraju su pristali. Ellis je odmah pronaao rjeenje za njihov problem. Treba nabaviti upalja koji se aktivira putem radiosignala, rekao je. Rahmi e sjediti uz prozor u zgradi preko puta ili u automobilu, parkiranom malo dalje niz ulicu, odakle e motriti na renault. U ruci e imati mali radioodailja veliine kutije cigareta, neto poput daljinskog upravljaa za ot varanje automatskih vrata na garaama. Ako Yilmaz ude sam u automobil, to je najee bio sluaj, onda e Rahmi pritisnuti dugme na odailjau, radiosignal e aktivirati upalja i bomba e eksplodirati im Yilinaz upali motor. Meutim, ako u kola ude djevojka, Rahmi nee pritisnuti dugme i djevojka se moe mirno odvesti u blaenom neznanju. Bomba e biti posve bezopasna, sve dok se ne aktivira upalja. - Bez pritiska, nema praska - rekao je Ellis. Rahmiju se to svidjelo i pitao je Ellisa bi li htio suraivati s Pepeom Gozziem na izradi bombe. - Naravno - rekao je Ellis. - Mutim, ima jo neto. Jedan moj prijatelj - rekao je Rahmi - eli vas obojicu upoznati, Ellisa i Pepea. Zapravo, da kaem istinu, on vas mora upoznati, inae cijela stvar propada jer je to prijatelj koji nam daje novac za eksploziv i automobile i mito i oruje i sve drugo. - Zato nas on eli upoznati? - htjeli su znati Ellis i Pepe. - On mora biti siguran da e bomba pouzdano eksplodirati, a elio bi se, osim toga, uvjeriti da u vas moe imati povjerenje - ispriavao se Rahmi. - Morate mu samo odnijeti bombu i objasniti nain djelovanja, a zatim se jo morate s njim rukovati i dopustiti mu da vas pogleda u oi. Zar je to prevelik zahtjev za ovjeka koji e omoguiti cijelu akciju? - to se mene tie, to je u redu - ree Ellis. Pepe je oklijevao. elio je novac koji e mu donijeti ovaj posao, on je uvijek bio pohlepan na novac, kao svinja na napoj, ali nije volio upoznavati nove ljude. Ellis ga je pokuao urazumiti. - Sluaj - rekao je - te studentske grupe cvjetaju i venu kao mimoza u proljee pa e sigurno i Rahmija vjetar uskoro odnijeti. Medutim, ako poznaje tog njegovog "prijatelja" bit e poslova i kad Rahmija vie ne bude.

- Ima pravo - rekao je Pepe, koji nije bio nikakav genije, ali je dobro shvaao poslovne principe, ukoliko bi mu ih netko jednostavno objasnio. Ellis onda obavijesti Rahmija da Pepe pristaje i Rahmi dogovori s njima da se nadu idue nedjelje. Tog jutra Ellis se probudi u Janeinu krevetu. Probudio se naglo prestraen, kao da je neto runo sanjao. Trenutak kasnije sjetio se zbog ega je tako napet. Pogleda na sat. Jo je rano. U mislima jo jednom ponovi svoj plan. Ako sve bude ilo kako treba, danas bi trebalo pobjedonosno okonati vie od godinu dana strpljivog, opreznog rada. I to je najbolje od svega, moi e taj svoj trijumf podijeliti s Jane, ukoliko na kraju dana jo bude iv. Okrene glavu da je pogleda, pazei na svaki pokret, kako je ne bi probudio. Srce mu poskoi u grudima, kao i svaki put kad bi ugledao njento lice. Ona je leala ispruena na leima, prasti joj je nosi bio uperen prema stropu, a crna kosa razastrta preko jastuka poput rairenog krila neke ptice. Pogledao je njezina iroka usta, pune usnice koje su ga tako esto i tako slatko ljubile. Proljetno sunce uinilo je vidljivim gusti, svijetli maak na njezinim obrazima, njezinu bradu, kako je on znao u ali govoriti kad bi je htio draiti. Bio je rijetki uitak vidjeti je ovako usnulu, oputena i bezizraajna lica. Obino je to lice bilo stalno u pokretu: nasmijano, namrteno, iskrivljeno u grimasu, izraavajui iznenaenje, ili sumnju, ili suosjeanje. Njezin je najei izraz bio vragoljasti osmijeh, kao u djeaka koji je upravo izveo neku osobitu pakosnu psinu. Ovako bi izgledala samo dok bi spavala ili napregnuto razmiljala, ali ju je on ovakvu najvie volio jer kad bi bila ovako nesvjesna i bez kontrole, izgled joj je odavao lijenu senzualnost koja je u njoj plamtjela ispod povrine poput stalne, vrele podzemne vatre. Kad bi je ovakvu vidio, ruke bi ga svrbjele od elje da je dotakne. To ga je iznenadilo. Kad se s njom upoznao, ubrzo nakon to je stigao u Pariz, uinila mu se tipinom predstavnicom one vrste nametljivaca kakvih uvijek ima medu omladinom i radikalima svakog glavnog grada, jednom od onih aktivista koji neumorno predsjedaju komitetima i organiziraju kampanje protiv apartheida i za atomsko razoruanje, predvode protestne mareve zbog Salvadora i zagaenja vode, prikupljaju novac za gladne u adu ili pak nastoje propagirati nekog darovitog

mladog filmskog redatelja. Ljudi su se osjeali privueni njezinom upadljivom ljepotom, oarani njezinim armom i nadahnuti njezinim entuzijazmom. On je iziao s njom nekoliko puta, jednostavno zato jer je uivao gledati lijepu djevojku kako s tekom unitava odrezak; a potom je otkrio, nikad se nije mogao tono sjetiti kako se to zapravo dogodilo, da se u toj neuravnoteenoj djevojci krije strastvena ena i zaljubio se. Pogled mu je lutao po njezinom malom, studentskom stanu. Sa zadovoljstvom je primjeivao poznate stvari koje su bile njezino osobno vlasnitvo i koje su ovaj stani oznaavale kao njezin: lijepu svjetiljku napravljenu od male kineske vaze; policu s knjigama o ekonomici i siromatvu u svijetu; prostranu, meku sofu u kojoj se ovjek lako mogao utopiti; fotografija njezina oca, naoita mukarca u kaputu s dvostrukim kopanjem, vjerojatno snimljenu poetkom ezdesetih; mali srebrni pokal to ga je osvojio njezin poni Maslaak i na kojem je bila upisana godina, 1971. Dobila ga je, znai, prije deset godina. Tada je imala trinaest godina, razmiljao je Ellis, a ja dvadeset tri; dok je pobjeivala na trkama ponija u Hampshireu, ja sam u Laosu polagao nagazne mine du Ho Chi Minhova puta. Kad je prvi put vidio ovaj stan, prije gotovo godinu dana, ona se upravo bila doselila ovamo iz predgraa i stani je bio prilino prazan: mala sobica u potkrovlju, s kuhinjom u nii, tuem u plakaru i zahodom na drugom kraju hodnika. Malo pomalo, ona je tu prljavu rupu pretvorila u vedro, ugodno gnjezdace. Premda je dobro zaraivala kao prevodilac, prevodila je s francuskoga i ruskoga na engleski, stanarina je ovdje bila visoka, stani se nalazio u blizini Bulevara St. Michel, pa je stoga morala paljivo kupovati: tedjela bi dok ne bi skupila dovoljno za upravo onaj pravi stol od mahagonija, za antikni krevet ili tepih iz Tabriza. Ellisov otac bi za nju rekao da je prava dama. Tebi e se ona sigurno svidjeti, tata, pomislio je Ellis. Jednostavno e poludjeti za njom. Prevrne se na bok, licem prema njoj i nju taj pokret probudi, to je i oekivao. Velike plave oi zurile su djeli sekunde u strop, a onda je pogledala u njega, nasmijeila se i prevalila mu se u zagrljaj. - Zdravo - apnula je i on je poljubi. Odmah se uzbudio. Leali su neko vrijeme tako zagrljeni, napola spavajui i s vremena na vrijeme bi se poljubili, a onda je ona prebacila jednu nogu preko njegova boka pa su lijeno, bez rijei, poeli voditi ljubav.

U poetku, kad su tek postali ljubavnici i kad su poeli voditi ljubav ujutro i naveer, a esto i usred popodneva, Ellis je pretpostavljao da takva strast nee dugo trajati i da e se kroz nekoliko dana ili moda tjedana, izgubiti c'`ar novine, te da e se i oni ustaliti na statistikom prosjeku od dva i pol puta tjedno, ili tako nekako. Nije bio u pravu. Godinu dana kasnije oni su se jo uvijek evili poput mladenaca u medenom mjesecu. Ona se prevali na njega i oprui se po njemu punom teinom. Njezina vlana koa lijepila se o njegovu. On ovije ruke oko njezina malog tijela i vrsto je stisne uza se, gurajui se udno duboko u nju. Ona osjeti da se blii trenutak njegovog klimaksa, podigne glavu i pogleda dolje u njega, a onda ga poljubi otvorenim ustima dok je on svravao u njoj. Odmah potom, ona tiho zajei dubokim glasom i on je osjeti kako svrava u produenom, blagom, valovitom orgazmu, oputenom i neuurbanom poput nedjeljnog jutra. Ostala je leati na njemu, jo uvijek napola spavajui. On ju je gladio po kosi. Nakon nekog vremena, ona se promekolji. - Koji je danas dan? promrmlja. - Nedjelja. - Ove je nedjelje na tebe red da kuha ruak. - Nisam zaboravio. - Dobro. - Napravila je malu stanku. - to e mi dati za ruak? - Odrezak, krumpir, graak, kozji sir, jagode i kremu chantilly. Ona podigne glavu, smijui se. - Uvijek isto! - Nije tono. Proli put smo imali mahune. - A pretproli put si zaboravio da je tvoj red pa smo jeli vani. Kako bi bilo da unese malo raznolikosti u svoje kuhanje? - Hej, ekaj malo. Dogovorili smo se da ja kuham ruak svake druge nedjelje. Nitko nita nije rekao o tome da svaki put treba napraviti drugaiji ruak. Ona se opet mlitavo srui na njega, hinei poraz. Njemu je stalno u podsvijesti bio posao koji je danas trebao obaviti. Bit e mu potrebna njezina nesvjesna pomo i sad je bio pravi trenutak da je to pita. - Danas prije podne moram se vidjeti s Rahmijem zapone. - U redu. Ja u onda kasnije doi ravno u tvoj stan. - Mogla bi neto uiniti za mene, ako ti nije teko da doe malo ranije. - to?

- Skuhati ruak. Ne! Ne! alim se. Htio bih da mi pomogne u jednoj maloj zavjeri. - Govori dalje - ree ona. - Rahmi danas ima roendan, a njegov brat Mustafa je u Parizu, ali Rahmi to ne zna. - Ako ovo ispadne kako treba, pomisli Ellis, nikad ti vie neu lagati. - Htio bih da se Mustafa pojavi na Rahmijevu roendanskom ruku i da to bude iznenaenje. Meutim, za to mi je potrebna neija pomo. - Ja sam za - ree ona. Zatim se skotrlja s njega, sjedne uspravno i prekrii noge. Dojke su joj bile kao jabuke: glatke, okrugle i vrste. Krajevi kose drakali su joj bradavice. - to trebam napraviti? - Problem je jednostavan. Moram Mustafi rei kamo da ode, ali Rahmi jo nije odluio gdje eli jesti. Zato u morati u zadnji tren dostaviti poruku Mustafi. A Rahmi e vjerojatno stajati kraj mene dok budem telefonirao. - I kako to misli rijeiti? - Nazvat u tebe. Priat u gluposti. Ti zanemari sve osim adrese. Onda nazovi Mustafu, reci mu adresu i objasni mu kako da tamo doe. - Ovo je sasvim dobro zvualo kad je Elli to smislio, ali sad mu je izgledalo krajnje neuvjerljivo. Meutim, inilo se da Jane nita nije posumnjala. - Zvui prilino jednostavno - rekla je. - Odlino - brzo ree Ellis, prikrivajui olakanje. - Nakon tog poziva, koliko se jo misli zadrati? - Manje od sata. Htio bih saekati i prisustvovati iznenaenju, ali u se nekako izvui da ne ostanem na ruku. Jane je izgledala zamiljena. - Tebe su pozvali, a mene nisu. Ellis slegne ramenima. - Pretpostavljam da se radi o iskljuivo mukom slavlju - On dohvati notes sa stolia pokraj kreveta, napie Mustafi ispod toga telefonski broj. Jane sie s kreveta i prijee preko sobe do kabine tuem. Otvori vrata i odvrne slavinu. Raspoloenje joj s promijenilo. Vie nije bila nasmijeena. Ellis ree: - Zbog ega se sad ljuti? - Ne ljutim se - ree ona. - Samo mi se ponekad ne svia kako se tvoji prijatelji odnose prema meni. - Ali ti zna kakvi su Turci prema djevojkama.

- Tono, djevojkama. Pristojne, udate gospoe, to je ve neto drugo, ali ja sam samo djevojka. Ellis uzdahne. - Nije tvoj obiaj da se tako uzruja zbog prethistorijskih nazora nekoliko mukih ovinista. to mi zapravo pokuava rei? Razmiljala je trenutak, stojei gola ispred tua i bila je toliko lijepa da je Ellis poelio opet voditi ljubav. - Mislim da ti pokuavam rei da mi se ne svia moj status. Ja pripadam tebi i to svi znaju. Ne spavam ni s kim drugim, ak i ne izlazim s drugim mukarcima, a ti niim ne pokazuje da si vezan uz mene. Ne ivimo zajedno, ja uglavnom ne znam kamo ide, ni to radi, nikad me nisi odveo svojim roditeljima, niti si se htio upoznati s mojima... A ljudi sve to znaju, zato se i odnose prema meni kao prema kakvoj kurvi. - Mislim da pretjeruje. - Ti to uvijek kae. Ona ude pod tu i zalupi za sobom vrata. Ellis ode do ladice u kojoj je drao neke svoje stvari, izvadi aparat za brijanje i pone se brijati iznad kuhinjskog slivnika. Slinih je prepirki bilo i ranije, mnogo dugotrajnijih, i on je vrlo dobro znao to se krije iza toga: Jane je eljela da napokon ponu zajedno ivjeti. On je to takoer elio, naravno; elio se njome oeniti i ivjeti uz nju do kraja ivota. Ali morao je ekati, morao je do kraja obaviti ovaj zadatak, a to joj nije mogao rei. I tako joj je stalno govorio Nisam jo spreman ili Treba mi vremena, a nju su takvi neodreeni odgovori dovodili do bjesnila. Njoj se to inilo dugo, punih godinu dana voljeti nekoga tko se ni na to ne eli obavezati. Bila je u pravu, naravno. Meutim, ako danas sve proe u redu, onda e sve to moi ispraviti. On zavri s brijanjem, zamota aparat u runik i stavi ga u svoju ladicu. Jane je izila iz tu-kabine i on ue da se istuira. Ne razgovaramo, pomisli; to je glupo. Dok se tuirao, skuhala je kavu. On brzo navue izblijedjele traperice i crnu majicu, te sjedne za stoli od mahagonija, suelice njoj. Jane natoi kavu i ree: - Hou s tobom ozbiljno razgovarati. - U redu - ree on brzo - razgovarat emo za rukom. - Zato ne sada? - Nemam vremena. - Zar je Rahmijev roendan vaniji od nae veze?

- Naravno da nije. - Ellis zauje svoj razdraeni ton i kroz je glavu mu bljesne upozorenje: Pazi, mogao bi je izgubiti. - Ali, obeao sam, a za mene je vano da odrim ono to obeam. S druge strane, ne ini mi se da je ba toliko vano da li emo razgovarati sada ili kasnije. Njezino je lice poprimilo onaj ukoeni, tvrdoglavi izraz koji mu je bio dobro poznat: uvijek bi tako izgledala kad bi donijela neku odluku i kad bi je netko pokuao skrenuti s i njezina puta. - Meni je vano da razgovaramo sada. Za trenutak je bio u napasti da joj smjesta kae cijelu istinu. Ali nije tako planirao. urilo mu se, mislio je na druge stvari i nije se bio pripremio. Bit e mnogo bolje da to ostavi za kasnije, kad oboje budu oputeni i kad joj bude mogao rei da je njegov posao u Parizu obavljen. I tako joj je rekao: - Mislim da se nerazumno ponaa i neu dopustiti da me ucjenjuje. Molim te, ostavimo to za kasnije. Ja sad moram ii. - On ustane. Dok je prilazio vratima, ona ree: - Jean-Pierre me pozvao da idem s njim u Afganistan. To je bilo toliko neoekivano da je Ellis morao malo razmisliti prije nego to je do kraja shvatio to je to ona rekla. - Ti to ozbiljno govori? - Najozbiljnije. Ellis je znao da je Jean-Pierre zaljubljen u Jane. Ali u nju su bili zaljubljeni jo najmanje petorica ili estorica drugih mukaraca: s takvom je enom to jednostavno bilo neizbjeno. Meutim, nitko od njih nije mu bio ozbiljan suparnik; barem je tako mislio, do ovog trenutka. Polako se pribrao. - Zato bi tebe zanimalo da ide u ratnu zonu s takvim mokljanom? upita. - Ovo nije nikakva ala! - estila se ona. - Radi se o mom ivotu. On zatrese glavom u nevjerici. - Ne moe otii u Afganistan. - A zato ne? - Zato jer me voli. - To ne znai da moe raspolagati sa mnom. Barem nije rekla: Ne, ne volim te. On pogleda na sat. Ovo je idiotski: jo samo nekoliko sati i moi e joj rei sve ono to je eljela uti od njega. - Nije mi drago to to inim, ali moram prekinuti - ree - Mi sad razgovaramo o naoj budunosti, a takav se razgovor ne moe obaviti na brzinu. - Ja neu vjeno ekati - ree ona.

- Ja i ne traim od tebe da vjeno eka, ja te samo molim da prieka nekoliko sati. - On joj dotakne obraz. - Nemojmo se svaati zbog nekoliko sati. Ona ustane i silovito ga poljubi. - Nee otii u Afganistan, zar ne? - Ne znam - odgovori mu ona iskreno. On je pokua udobrovoljiti osmijehom. - Barem ne prije ruka. Ona mu uzvrati osmijeh i kimne glavom. - Ne prije ruka. Ostane jo na trenutak zagledan u nju, a onda izie. iroki bulevari Champs-Elyseesa bili su prepuni turista i Pariana koji su izili u jutarnju etnju. Ljudi su miljeli naokolo pod toplim proljetnim suncem poput ovaca u toru, a svi su stolovi na plonicima ispred kavana bili zauzeti. Ellis je stajao u blizini dogovorenog mjesta, drei u ruci naprtnjau koju je kupio u jednoj jeftinoj prodavaonici. Izgledao je kao neki ameriki autostoper na putu po Evropi. Da barem Jane nije upravo ovaj dan izabrala za svau, prieljkivao je; sad e o tome mozgati cijelo jutro i sigurno e biti nabruena kad on stigne kui. No, to se moe, morat e neto vremena utroiti na to da je odobrovolji. On izbaci Jane iz glave i usredotoi se na posao koji ga je ekao. Postojale su dvije mogunosti s obzirom na identitet Rahmijeva "prijatelja", ovjeka koji je financirao tu malu grupu terorista. Prva je bila da je to neki bogati, slobodoljubivi Turin koji je, bilo iz politikih, bilo iz osobnih razloga, zakljuio da je nasilje opravdan nain borbe protiv vojne prodiktature i njezinih pristaa. A ako se ta mogunost pokae kao tona, Ellis e biti razoaran. Druga je mogunost bila da je to Boris. "Boris" je bio legendarna linost u krugovima unutar kojih se Ellis kretao, meu revolucionarnim studentima, palestinskim izbjeglicama, poluprofesionalnim politikim predavaima, izdavaima loe tiskanih ekstremistikih glasila, anarhistima, maoistima, Armencima i militantnim vegetarijancima. Za njega se prialo da je Rus, agent KGB-a, te da je voljan financirati bilo kakav ljeviarski in nasilja na Zapadu. Mnogi su sumnjali u njegovo postojanje, pogotovu oni koji su pokuali i nisu uspjeli dobiti novanu pomo od Rusa. Meutim, Ellis je primijetio kako bi s vremena na vrijeme neke od grupa ija se

aktivnost mjesecima svodila na jadikovanje kako nemaju novaca ak ni za stroj za umnoavanje, odjednom prestala govoriti o novcu i poela strogo paziti na konspirativnost; a onda bi, malo kasnije, dolo do neke otmice, ili bi netko bio ustrijeljen, ili bi eksplodirala neka bomba. Posve je sigurno, mislio je Ellis, da Rusi daju novac takvim grupama kao to su ovi turski disidenti; teko je vjerovati da bi mogli odoljeti napasti da na tako jeftin i gotovo bezopasan nain izazivaju guvu. Osim toga, Sjedinjene Amerike Drave financiraju otmiare i ubojice u Srednjoj Americi, a Ellis nije mogao zamisliti da bi Sovjetski Savez imao vie skrupula od njegove vlastite domovine. A kako se u toj vrsti posla novac ne dri na bankovnim raunima, niti se alje putem teleksa, netko je morao uruivati teroristima pakete novanica; iz ega slijedi da takav nekakav Boris mora postojati. Ellis se silno elio s njime sresti. Rahmi je proao pokraj njega tono u pola jedanaest, odjeven u ruiastu Lacoste majicu i besprijekorne izglaane utosmee hlae, vidljivo nervozan. Kratko je pogledao Ellisa zaarenim oima i odmah okrenuo glavu. Ellis je krenuo za njim, drei se na udaljenosti od kojih deset ili petnaest metara, kao to su se prethodno bili dogovorili. Za jednim stolom ispred sljedee kavane, sjedio je miiavi, debeli Pepe Gozzi, u crnom svilenom odijelu kao da je upravo doao s mise, a vjerojatno je tako i bilo. U krilu je drao veliku torbu za spise. Pepe je ustao i poeo hodati vie-manje usporedo s Ellisom, na takav nain da neki sluajni promatra ne bi mogao biti siguran jesu li njih dvojica zajedno ili nisu. Rahmi krene uzbrdo prema Slavoluku Pobjede. Ellis je kutkom oka motrio Pepea. Korzikanac je posjedovao ivotinjski instinkt samoodranja: neprimjetno je provjeravao da li ga netko prati - jednom, kad je preao ulici i kad se sasvim prirodno mogao okrenuti i pogledati na bulevar iza sebe, ekajui da se promijeni svjetlo na semaforu, a zatim jo jednom, dok je prolazio pokraj jedne trgovine na uglu pa je u dijagonalnom staklu izloga mogao vidjeti odraenu sliku ljudi iza sebe. Ellisu se Rahmi sviao, ali ne i Pepe. Rahmi je bio estitih i uzvienih naela, a ljudi koje je ubijao vjerojatno su zasluili da umru. Pepe je bio sasvim drukiji. On je ovo radio zbog novca i zbog

toga to je bio previe glup i neuglaen da bi mogao opstati u svijetu zakonitih poslova. Tri bloka kua istono od Slavoluka Pobjcde, Rahmi skrene u jednu pokrajnu ulicu. Ellis i Pepe su ga slijedili. Rahmi ih povede preko ulice i ude u hotel Lancaster. To je, dakle, bilo mjesto sastanka. Ellis se nadao da e se susret odigrati u baru ili u restoranu hotela: osjeao bi se sigurnije na javnom mjestu. Mramorno predvorje hotela bilo je hladno nakon toplog sunca vani, na ulici. Ellis zadrhti od hladnoe. Neki konobar u smokingu prezirno pogleda njegove traperice. Rahmi je upravo ulazio u malo dizalo u dnu predvorja koje je bilo u obliku slova L. Hotelska soba, znai. Pa neka. Ellis ue za Rahmijem u dizalo, a Pepe se ugura za njim. Ellisovi su ivci bili napeti poput ica, dok su se uspinjali dizalom. Izili su na etvrtom katu, a zatim ih Rahmi povede do sobe broj 41 i pokuca. Ellis pokua namjestiti lice u miran i ravnoduan izraz. Vrata se polako otvore. To je bio Boris. Ellis je znao da je to on im ga je ugledao i osjetio je ushit zbog uspjeha, ali istodobno i ledene trnce straha. Sve je na ovom ovjeku jasno govorilo tko je i odakle je, kao da mu je na elu pisalo "Moskva": od loe podiane kose do vrstih, praktinih cipela, dok se u hladnom, procjenjivakom pogledu i brutalno stisnutim usnicama prepoznavao karakteristian stil KGB-a. Ovaj ovjek nije bio kao Rahmi ili Pepe; to nije bio ni vatreni idealist, ni svinjski mafioso. To je bio beutni, profesionalni terorist koji ne bi oklijevao da raznese mozak bilo kojem ili svoj trojici mladia koji su sad stajali pred njim. Dugo sam te traio, pomisli Ellis. Boris je na trenutak zadrao vrata poluotvorena, zaklanjajui se djelomino iza njih dok ih je prouavao, a zatim je stupio korak natrag i rekao im na francuskome; - Uite. Uli su u salon hotelskog apartmana. Salon je bio vrlo ukusno namjeten; stolice, stolii i vitrina bili su, izgleda, antikni komadi pokustva iz 18. stoljea. Na jednom od krhkih stolia sa zakrivljenim nogama, nalazio se paket s deset kutija cigareta

marlboro i litra konjaka s etiketom duty-freeja. Poluotvorena vrata u dnu salona vodila su u spavau sobu. Rahmi ih je nervozno i na brzinu predstavio: - Pepe. Ellis. Moj prijatelj. Boris je bio pleat mukarac, a na sebi je imao bijelu " koulju sa zavrnutim rukavima, tako da su mu se vidjele ' mesnate, dlakave podlaktice. Hlae od plavog sera bile su pretople za ovo vrijeme. Preko naslona jedne stolice bio je prebaen crno-smei karirani kaput koji se nikako nije slagao s plavim hlaama. Ellis spusti naprtnjau na tepih i sjedne. Boris pokae na bocu konjaka. - Hoete neto popiti? Ellisu se nije pio konjak u jedanaest sati prije podne. - Da, molim, kavu. Boris mu dobaci tvrd, neprijateljski pogled, a onda ree: - Svi emo popiti kavu - i ode do telefona. On je navikao da ga se svi boje, pomisli Ellis, ne svia mu se to se prema njemu odnosim kao prema sebi ravnom. Rahmi se oigledno bojao Borisa i nemirno se vrpoljio, zakopavajui i otkopavajui gornje dugme svoje ruiaste majice, dok je Boris telefonom naruivao kavu. Boris spusti slualicu i obrati se Pepeu. - Drago mi je da sam vas upoznao - ree na francuskome. - Mislim da jedan drugome moemo biti od pomoi. Pepe bez rijei kimne glavom. Sjedio je uspravno na rubu stolice presvuene barunom, a njegovo snano, krupno tijelo doimalo se nekako udno ranjivim medu ovim krhkim pokustvom, kao da bi ta stolica mogla njega slomiti. Pepe i Boris imaju mnogo toga zajednikog, mislio je Ellis: obojica su snani, okrutni mukarci, bez osjeaja potenja ili suosjeanja. Da je Pepe sluajno Rus, bio bi agent KGB-a, a da je Boris Francuz, bio bi u mafiji. - Pokaite mi bombu - ree Boris. Pepe otvori svoj u torbu za spise. Torba je bila puna ploa od nekakve ukaste tvari, dugakih oko trideset centimetara i otprilike pet centimetara irokih. Boris klekne na tepih pokraj torbe i pritisne kaiprstom jednu plou. Ploa se pod pritiskom udubi, kao da je od kita. Boris onjui plou. - Pretpostavljam da je to C3 - ree Pepeu. Pepe kimne glavom. - Gdje je mehanizam?

- Ellis ima mehanizam u naprtnjai - ree Rahmi. - Ne, nemam ga dometne Ellis. U sobi je na trenutak zavladala mrtvaka tiina. Na Rahmijevu lijepom, mladom licu ukae se izraz panike. - Kako to misli? - ree on uzbudeno. Oi su mu uplaeno skakale s Ellisa na Borisa i ponovo na Ellisa. - Rekao si... ja sam mu rekao da ete... - Zavei - grubo ga prekine Boris. Rahmi uuti. Boris upitno pogleda Ellisa. Ellisov je glas odraavao nemarnu ravnodunost koju nije osjeao. - Bojao sam se da bi ovo mogla biti klopka, zato sam mehanizam ostavio kod kue. Medutim, moemo ga imati ovdje za nekoliko minuta. Trebam samo nazvati moju djevojku. Boris je nekoliko sekundi utke zurio u njega. Ellis je, koliko je mogao hladnije, uzvraao njegov pogled. Napokon, Boris upita: - Zato ste mislili da bi ovo mogla biti klopka? Ellis procijeni da bi svako opravdanje moglo djelovati kao da se brani. Pitanje je ionako bilo glupo. On dobaci Borisu arogantan pogled, zatim slegne ramenima i nita ne ree. Boris ga je i dalje ispitivaki motrio. Na kraju ree: - Ja u nazvati tvoju djevojku. Ellisu su ve na usnama bile rijei prosvjeda, ali ih brzo proguta. Nije oekivao ovakav razvoj situacije. Briljivo je nastojao odrati svoju ravnodunu, ba-me-briga pozu, dok je istodobno bjesomuno razmiljao. Kako e Jane reagirati na nepoznati glas? I to, ako ne bude tamo, to ako je odluila ne odrati obeanje? Poalio je to je nju upotrijebio kao pomonu vezu. Ali sad je prekasno, - Oprezni ste - ree on Borisu. - I vi takoer. Koji je va broj telefona? Ellis mu ree. Boris zapie broj na blok za poruke pokraj telefona, a zatim pone okretati brojanik. Ustali su ekali u tiini. Boris ree: - Halo? Zovem u Ellisovo ime. Moda je nepoznati glas ipak nee zbuniti, mislio je Ellis; ona ionako oekuje pomalo aavi poziv. Zanemari sve, osim adrese, tako joj je rekao. - Kako? - rekao je Boris razdraljivo, a Ellis pomisli: Oh, sranje, to to ona sad govori? - Da, jesam, ali pustimo to sada - govorio je Boris.

- Ellis hoe da donesete mehanizam u sobu broj etrdeset jedan u hotelu Lancaster, Rue de Berri. Opet je nastala stanka. Odigraj to kako treba, Jane, mislio je Ellis. - Da, ovo je vrlo lijep hotel. Prestani se zafrkavati! Samo mu reci da e to uiniti, molim te! - Hvala - ree Boris i doda sarkastino: - Vrlo ste ljubazni. - Zatim spusti slualicu. EIlis je pokuavao izgledati kao da je sve vrijeme znao da s tim nee biti nikakvih problema. - Znala je da sam Rus - ree Boris. - Kako je to otkrila? Ellis je naas bio zbunjen, a onda mu sine. - Ona je lingvist - ree. - Poznaje naglaske. Pepe progovori, prvi put otkako su doli. - Dok ekamo da ta pika stigne, dajte da vidimo novce - U redu. Boris ode u spavau sobu. Dok je on bio u drugoj sobi, Rahmi pride Ellisu i tiho prosike: - Nisam znao da namjerava izvesti taj trik! - Naravno da nisi - odgovori Ellis tonom hinjene dosade. - Da si znao to u uiniti, to vie ne bi bilo nikakvo osiguranje, je li tako? Boris se vrati u salon s velikom, smedom omotnicom i prui je Pepeu. Pepe otvori omotnicu i pone brojati novanice od sto franaka. Boris otvori paket s cigaretama i zapali. Ellis pomisli: Nadam se da Jane nee ekati da nazove "Mustafu". Trebao sam joj rei da je vano da odmah prenese poruku. Nakon izvjesnog vremena Pepe ree: - Sve je ovdje. - Zatim vrati novac u omotnicu, lizne rub preklopa, zalijepi ga i stavi omotnicu na jedan stoli sa strane. etvorica mukaraca sjedila su nekoliko minuta u potpunoj tiini. Boris upita Ellisa: - Koliko je daleko va stan? - Petnaestak minuta vonje na mopedu. Netko pokuca na vrata. Ellis se ukoi. - Cura brzo vozi - ree Boris. Ode do vrata i otvori ih. Kava - ree s gaenjem i vrati se na svoje mjesto. Dva konobara u bijelim bluzama uguraju u sobu stoli na kotaima. Zatim se usprave i okrenu, svaki s pitoljem model "D" MAB u rukama, standardnim naoruanjem francuskih policajaca. Jedan od njih ree:

- Ne miite se. Ellis osjeti kako se Boris priprema za skok. Zato su dola samo dvojica detektiva? Ako bi Rahmi sad uinio neku glupost i natjerao ih da pucaju u njega, to bi im dovoljno odvratilo pozornost da ih Pepe i Boris mogu svladati. Vrata spavae sobe silovito se otvore. U dovratku su stajala jo dva ovjeka u konobarskim bluzama, naoruani istim orujem kao i njihovi kolege. Boris se opusti, a na licu mu se ukae izraz rezignacije. Ellis odjednom shvati da je sve to vrijeme suzdravao dah. Sad ga ispusti iz sebe u dugom, sporom izdahu. Sve je bilo gotovo, U sobu ue jedan policijski porunik u uniformi. - Klopka! - prasne Rahmi. - Ipak je klopka! - Zavei - ree mu Boris i njegov otar glas jo jednom uutka Rahmija. Zatim se obrati policajcu. - Najotrije protestiram zbog ovog nasilja - pone. - Izvolite primiti na znanje da... Folicajac stisne ruku u konoj rukavici i udari ga akom u usta. Boris dotakne usnice, zatim pogleda krvlju umrljane prste. Sad kad je vidio da je ovo isuvie ozbiljno da bi se mogao izvui blefom, dranje mu se potpuno izmijenilo. - Upamti moje lice - ree policajcu glasom hladnim poput groba. Vidjet e ga ponovo. - Ali tko je izdajica? - krikne Rahmi. - Tko nas je izdao? - On - ree Boris, pokazujui na Ellisa. - Ellis? - s nevjericom izusti Rahmi. - Telefonski poziv - ree Boris. - Adresa. Rahmi se zabulji u Ellisa. Izgledao je duboko povrijeen. U sobu ude jo nekoliko uniformiranih policajaca. Porunik pokae na Pepea. - To je Gozzi - ree. Dva policajca nataknu Pepeu lisice na ruke i odvedu ga. Porunik pogleda Borisa. - Tko ste vi? Boris je izgledao kao da se dosauje. - Zovem se Jan Hocht - ree. - Ja sam argentinski graanin. -Ne trudite se -s gaenjem ga prekine policajac. - Vodite ga. - Zatim se okrene Rahmiju. - Dakle? - Ja nemam to rei! - izjavi Rahmi, uspijevajui da to zazvui herojski.

Porunik trzne glavom i Rahmiju, takoer, namaknu lisice. S mrnjom je zurio u Ellisa dok su ga izvodili. Uhienike su vodili dolje dizalom, jednog po jednog Pepeova torba i omotnica puna novanica od sto franaka spremljene su u plastine vreice. Zatim je u apartman uao policijski fotograf i postavio tronoac. - Ispred hotela je parkiran crni citroen DS - porunik ree Ellisu. Oklijevajui doda: - Gospodine. Opet sam na strani zakona, pomisli Ellis. Jedino je teta to je Rahmi, kao ovjek, mnogo privlaniji od ovog andara. Spustio se dolje dizalom. U hotelskom predvorju stajao je direktor hotela u crnom kaputu i prugastim hlaama, te sa zaleenim izrazom nelagode na licu promatrao kako ulazi jo jedna skupina policajaca. Ellis izie van, na sunce. Crni citroen je ekao na drugoj strani ulice. U njemu je sprijeda sjedio voza, a straga jo jedan mukarac. Ellis sjedne na stranje sjedite. Automobil odmah krene. Onaj se mukarac okrene Ellisu i ree: - Zdravo, Johne. Ellis se nasmijei. Nakon vie od godine dana, udno mu je zvualo njegovo pravo ime. On ree: - Kako si, Bille? - Pao mi je kamen sa srca! - ree Bill. - Trinaest mjeseci od tebe stiu samo zahtjevi za novac. Onda najednom dobijemo konaan telefonski poziv koji nam kae da imamo dvadeset etiri sata vremena da osiguramo lokalne snage za uhienje. Moe misliti kakve smo muke imali da nagovorimo Francuze da to obave, a da im ne kaemo zato! Odred policajaca trebao je ekati spreman u blizini ChampsElysesa, ali da dobijemo tonu adresu trebali smo ekati na telefonski poziv nepoznate ene koja e pitati za Mustafu. I to je bilo sve to smo znali! - To je bio jedini nain - ispriavao se Ellis. - Pa, mogu ti rei da nije bilo lako. Ja sad dugujem velike usluge nekim ljudima u ovom gradu, ali obavili smo posao. A sad mi reci je li vrijedilo tolikog truda. Koga smo pokupili? - Rus je Boris - ree Ellis. Billovo lice se rastegne u iroki osmijeh. - Neka me vrag odnese - ree. - Upecao si Borisa. Bez ale? - Bez ale. - Isuse, moram ga odmah oteti Francuzima, prije nego to se dosjete tko je on.

Ellis slegne ramenima. - Iz njega ionako nitko nee mnogo izvui. Tip je duom i tijelom odan svom poslu. Najvanije je da smo ga izvukli iz opticaja. Trebat e im nekoliko godina da ubace zamjenu i da novi Boris izgradi svoje veze. A to znai da smo na neko vrijeme stvarno usporili njihovo djelovanje. - To je sigurno. Ovo je senzacionalno. - Korzikanac je Pepe Gozzi, trgovac orujem - nastavi Ellis. - On je u posljednjih nekoliko godina isporuio oruje za gotovo svaku teroristiku akciju u Francuskoj i za mnoge u drugim zemljama. Njega treba ispitati. Poalji nekog francuskog detektiva u Marseille, da razgovara s njegovim ocem, Memeom Gozzijem. Predviam da e ustanoviti kako se starom nikad nije sviala ideja da mu obitelj bude upetljana u politike zloine. Ponudi mu nagodbu: imunitet za Pepea, ako Pepe pristane svjedoiti protiv svih politikih tipova kojima je prodao robu, ali ne protiv obinih kriminalaca. Meme e pristati na to jer se to ne rauna kao izdaja prijatelja. Ako Meme na to pristane, Pepe e to uiniti. Francuski sudovi e imati godinama to raditi. - Nevjerojatno. - Bill je izgledao oamuen. - U jedan dan si onesposobio dva vjerojatno najvea potpirivatelja terorizma u svijetu. - U jedan dan? - nasmijei se Ellis. - Trebalo mi je godinu dana. - Isplatilo se. - Onaj mladi momak je Rahmi Coskun - ree Ellis. urio se jer je postojao jo netko kome je sve to elio ispriati. Rahmi i njegova grupa su podmetnuli poarne bombe u kuu onog direktora Turske avionske kompanije prije nekoliko mjeseci, a prije toga su ubili jednog turskog ataea. Ako pohvata cijelu grupu, sigurno e nai nekakav dokazni materijal za sud. - Ili e ih francuska policija nagovoriti da priznaju. - Tako je. Daj mi olovku i papir da ti napiem imena i adrese. - Ne mora se truditi - ree Bill. - Dat e mi kompletan izvjetaj u ambasadi. - Ja ne idem s tobom u ambasadu. - Johne, ne rui program. - Dat u ti imena i onda e zapravo imati sve bitne informacije, ak i ako mene danas popodne pregazi kakav ludi francuski taksist. Ako preivim, doi u k tebi sutra ujutro i izvijestiti te o detaljima. - Zato tek sutra?

- Dogovorio sam se s nekim za ruak. Bill zakoluta ovima. - Pretpostavljam da ti toliko dugujemo - oklijevajui ree. - To sam i ja mislio. - Tko je ona? - Jane Lambert. Njezino je ime bilo medu onima koje si mi dao kad si me pripremao za ovaj zadatak. - Sjeam se. Rekao sam ti da e te ona, ako nae put do njezina srca, upoznati sa svakim ludim ljeviarom, arapskim teroristom, BaaderMeinhofovcem i avangardnim pjesnikom u Parizu. - Tono tako je i bilo, osim to sam se zaljubio u nju. Bill je izgledao kao bankar iz Connecticuta kojemu su rekli da mu se sin eni kerkom nekog crnog milijunaa: nije znao da li da se oduevi ili zgrozi. - Ovaj, kakva je ona zapravo? - Ona nije luda, makar ima lude prijatelje. to da ti kaem? Lijepa je kao slika, vrlo inteligentna i uspaljena kao magarica. Divna je. Ona je ena koju sam traio cijelog ivota. - No da, jasno mi je zato bi ti radije proslavio ovaj uspjeh s njom, nego sa mnom. to planira? Ellis se nasmijei. - Otvorit u bocu vina, ispei dva odreska, rei joj da ivim od tog to hvatam teroriste i zamoliti je da se uda za mene. 2. Jean-Pierre se nagne preko stola kantine i zapilji se u brinetu pogledom punim suosjeanja. - Mislim da znam kako ti je - toplo joj ree. - Sjeam se kako sam bio strano deprimiran pred kraj prve godine na medicini. ini ti se da si primila vie informacija nego to moe upiti bilo iji mozak i jednostavno ne zna kako e sve to uspjeti svladati do ispita. - Upravo tako - ree ona, ivahno kimajui glavom. Bila je na rubu suza. - To je dobar znak - ohrabri je on. - To znai da si na putu da ovlada gradivom. Na ispitu e pasti oni koji nisu zabrinuti. Njezine se smee oi ovlae od zahvalnosti. - Stvarno tako misli? - Siguran sam u to. Ona se zagleda u njega s oboavanjem. Ti bi radije popapala mene, nego taj ruak, zar ne? pomisli on. Ona se malo pomakne, a otvor na njezinu demperu se rairi, otkrivajui ipkasti rub grudnjaka. Jean-

Pierre je na trenutak doao u napast. U istonom krilu bolnice nalazila se jedna sobica za posteljno rublje, u koju poslije otprilike pola deset ujutro nitko vie nije ulazio. Jean-Pierre je vie nego jednom iskoristio prednost te sobice. Mogao si se iznutra zakljuati i lei na meku hrpu istih plahti... Brineta uzdahne i viljukom ubaci u usta komad odreska a kad je poela vakati, Jean-Pierre se ohladi. Nije podnosi gledati ljude kako jedu. Ionako se samo provjeravao, da sebi dokae da jo uvijek to moe: nije ju stvarno elio zavesti. Ona je bila vrlo zgodna, kovrave kose i tople, mediteranski tamne, boje koe, i imala je divno tijelo, ali Jean-Picrrea su u posljednje vrijeme prestale oduevljavati usputne avanture. Jedina djevojka koja ga je mogla oarati na due od nekoliko minuta, bila je Jane Lambert, a ona ga nije htjela ak ni poljubiti. On skrene pogled sa brinete i nemirno preleti oima naokolo po bolnikoj kantini. Nije vidio nikog poznatog. Kantina je bila gotovo prazna: rano je ruao jer je radio u ranoj smjeni. Prolo je est mjeseci otkako je prvi put vidio zapanjujue lijepo lice Jane Lambert preko sobe prepune ljudi, na koktelu prireenom povodom izlaenja jedne knjige o feministikoj ginekologiji. Rekao joj je kako ne postoji neto to bi se zvalo feministika medicina, postoji samo dobra i loa medicina. Ona mu je na to odgovorila da ne postoji neto to bi se zvalo kranska matematika, ali je ipak trebalo da se pojavi jedan heretik kao Galilej, da bi dokazao kako se Zemlja okree oko Sunca. Jean-Pierre je uzviknuo: "Imate pravo!" uz zbunjeni osmijeh kojim ju je razoruao i oni su postali prijatelji. Ipak, ona se pokazala otpornom na njegov arm, ako ne ak prilino nepristupanom. Bio joj je simpatian, ali je izgleda bila vrsto vezana za svog Amerikanca, iako je Ellis bio dosta stariji. To ju je na neki nain inilo jo poeljnijom. Samo kad bi Ellis nestao iz kadra, kad bi ga pregazio autobus, ili tako neto... U posljednje vrijeme mu se inilo da njezin otpor poinje slabiti.,. ili je to samo zamiljao. - Je li istina da odlazi u Afganistan na dvije godine? upita brineta. - Istina je. - Zato? - Zato to vjerujem u slobodu, pretpostavljam. I zato to nisam proao tolike kole sam zato da ugraujem bypasse debelim biznismenima. Lagao je gotovo automatski.

- Ali zato na dvije godine? Ljudi koji se odlue na to obino idu na tri do est mjeseci, najvie na godinu dana. Dvije godine mi se ine cijela vjenost. - Da? - Jean-Pierre se nasmijei kutkom usana. - Vidi, u kraem razdoblju se teko moe postii neto to bi bilo od stvarne vrijednosti. Ideja da se lijenike alje tamo samo u kratku posjetu, krajnje je nedjelotvorna. Ono to pobunjenici trebaju neka je vrsta stalne medicinske slube; treba im bolnica koja e ostati na istom mjestu i u kojoj se barem dio osoblja nee mijenjati iz godine u godinu. Ovako, polovica tih ljudi ne zna kamo mogu odvesti svoje bolesne i ranjene, bolesnici se ne dre odredbi lijenika jer ga nikad dovoljno ne upoznaju da bi u njega mogli imati povjerenja i nitko nema vremena pozabaviti se zdravstvenim obrazovanjem. A trokovi prijevoza dobrovoljaca tamo i natrag ine njihove "besplatne" usluge prilino skupima. - Jean-Pierre je toliko truda uloio u ovaj svoj mali govor da je gotovo i sam u to povjerovao, tako da je sam sebe morao podsjetiti na pravi motiv svog odlaska u Afganistan i pravi razlog zbog kojeg mora ostati dvije godine. Jedan glas iza njegovih leda ree: - Tko se to sprema davati besplatno svoje usluge? Okrene se i ugleda jo jedan par s pladnjevima u rukama: Valerie, koja je, poput njega, bila ovdje na stau i njezina momka, radiologa. Oni sjednu za stol za kojim su sjedili Jean-Pierre i brineta. Brineta odgovori Valerie na njezino pitanje. - Jean-Pierre ide u Afganistan raditi za pobunjenike. - Stvarno? - iznenadi se Valerie. - Ja sam ula da su ti ponudili izvrstan posao u Houstonu. - Odbio sam. Ona se zagleda u njega, impresionirana. - Ali, zato? - Smatram da je vrijedno truda spaavati ivote boraca za slobodu, dok nekoliko teksakih milijunaa vie ili manje nee ni za koga nita izmijeniti. Radiolog nije bio tako oaran Jean-Pierreom kao njegova djevojka. On proguta krumpir koji je imao u ustima i ree: - Nema frke. Kad se vrati, nee imati nikakvih problema da ih nagovori da ti opet ponude isti posao, jer e povrh toga to si lijenik, jo biti i heroj. - Misli? - hladno ree Jean-Pierre. Nije mu se sviao ovakav zaokret u razgovoru.

- Prole godine su dvojica iz ove bolnice otili u Afganistan - nastavi radiolog. - Obojica su dobili sjajna mjesta kad su se vratili. Jean-Pierre se tolerantno nasmijei. - Pa, lijepo je znati da neu ostati bez posla ako preivim. - Samo bi to trebalo! - srdito ree brineta. - Nakon takve rtve! - to tvoji roditelji kau na to? - upita Valerie. - Majka odobrava moju odluku - ree Jean-Pierre. Naravno da mu ona odobrava: ona oboava heroje. Jean-Pierre je mogao zamisliti to bi njegov otac rekao o mladim, idealistiki nastrojenim lijenicima koji idu raditi za afganistanske pobunjenike. Socijalizam ne znai da svatko moe raditi to hoe! rekao bi promuklim i uzbuenim glasom, a pritom bi se malo zacrvenio u licu. to ti misli, tko su ti pobunjenici? To su banditi koji pljakaju potene seljake. Prvo treba sruiti instituciju feudalizma pa tek onda moe uvoditi socijalizam. Tu bi sigurno udario po stolu svojom krupnom akom. Ako hoe napraviti souffle, mora razbiti jaja - ako hoe stvoriti socijalizam, mora razbiti glave! Bez brige, tata, sve ja to znam. - Otac je umro ree Jean-Pierre. - Ali on je i sam bio borac za slobodu. Borio se u pokretu otpora za vrijeme rata. - A to je radio? - upita skeptini radiolog, ali mu Jean-Pierre na to nije odgovorio jer je ugledao kako s drugog kraja kantine, znojei se u nedjeljnom odijelu, dolazi Raoul Clermont, urednik lista La Revolte. Kog vraga trai debeli novinar u bolnikoj kantini? - Moram s tobom razgovarati - ree Raoul, bez uvoda. Bio je zadihan. Jean-Pierre pokae na stolicu. - Raoul... - Hitno je - prekine ga Raoul, gotovo kao da nije elio da ostali uju njegovo ime. - Zato ne sjedne i ne rua s nama? Onda bismo mogli bez urbe razgovarati. - ao mi je, ne mogu. Jean-Pierre osjeti u debeljkovu glasu notu panike. Pogleda mu u oi i ustanovi da ga one preklinju neka se prestane zezati. Iznenaen, JeanPierre ustane. - U redu - ree. Da prikrije nenadanost svega toga, upozori ostale, alei se: - Nemojte mi pojesti ruak, ja se vraam. - Zatim uhvati Raoula za ruku i izie s njim iz kantine. Jean-Pierre je namjeravao stati i razgovarati odmah ispred ulaza, ali Raoul je produio dalje niz hodnik.

- Poslao me je monsieur Leblond - ree. - Dosjetio sam se ve da on mora biti iza toga - ree Jean-Pierre. Bilo je tome mjesec dana kako ga je Raoul odveo da upozna Leblonda, koji je tada zatraio od njega da ode u Afganistan, toboe da pomae pobunjenicima kao toliki drugi mladi francuski lijenici, ali zapravo da pijunira za Ruse. Prilika da uini neto stvarno spektakularno za stvar komunizma, ispunila je Jean- Pierrea ponosom, zabrinutou i vie od svega, radosnim uzbuenjem. Jedino se bojao da bi ga organizacije koje su slale lijenike u Afganistan mogle odbiti zbog toga to je komunist. Ti ljudi ni na koji nain nisu mogli znati da je on lan partije, a on im to sigurno nee rei, ali mogli su znati da je simpatizer. Meutim, medu francuskim je komunistima bilo mnogo onih koji nisu odobravali invaziju na Afganistan. Ipak, postojala je mala mogunost da neka oprezna organizacija natukne kako bi JeanPierre moda bio sretniji radei za neku drugu grupu boraca za slobodu - oni su takoer slali ljude da pomau pobunjenicima u Salvadoru, na primjer. To se ipak nije dogodilo: Jean-Pierrea je odmah prihvatila organizacija Medecins pour ln Liberte. On je javio Raoulu dobru vijest, a Raoul mu je rekao da e imati jo jedan sastanak s Leblondom. Moda je ovo bilo u vezi s tim. - Ali emu takva panika? - On te odmah hoe vidjeti. - Odmah? - Jean-Pierre se ozlovolji. - Ja sam sad na dunosti. Imam pacijente... - Sigurno e se netko drugi pobrinuti za njih. - Ali zbog ega tolika urba? Ja idem tek za dva mjeseca. - Ovo nije u vezi s Afganistanom. - Nego u vezi s ime? - Ne znam. A to te je onda tako uplailo? pomisli Jean-Pierre. - Nema nikakvu pretpostavku? - Znam da je uhien Rahmi Coskun. - Onaj turski student? - Da. - Zbog ega? - Ne znam. - Kakve to ima veze sa mnom? Ja ga jedva poznajem. -Monsieur Leblond e ti objasniti. Jean-Pierre bespomono rairi ruke. - Ne mogu jednostavno otii iz bolnice. - to bi se dogodilo da ti iznenada pozli? - ree Raoul. - Obavijestio bih glavnu sestru i ona bi pozvala zamjenu. Ali...

- Pa, nazovi je. - U meuvremenu su stigli do glavnog ulaza u bolnicu i tu je na zidu bio niz internih telefona. Ovo bi mogao biti test, pomisli Jean-Pierre, test odanosti, da vide jesam li dovoljno ozbiljan da mi povjere ovaj zadatak. On odlui riskirati srdbu bolnike uprave. Podigne slualicu. - Morat u izii zbog nenadanog hitnog sluaja u obitelji - ree kad je dobio vezu. - Morate odmah pozvati doktora Rochea. - Svakako, doktore - mirno odgovori medicinska sestra. - Nadam se da nije nita loe. - Priat u vam kasnije - ree on ustro. - Zbogom. Oh, samo tren. Imao je jedan postoperativni sluaj koji je krvario tijekom noi. Kako je madame Ferier? - Dobro je. Krvarenje nije ponovo poelo. - Odlino. Stalno je nadzirite. - U redu, doktore. Jean-Pierre spusti slualicu. - U redu - ree Raoulu. - Idemo. Otili su do parkiralita i uli u Raoulov renault S. Unutranjost kola bila je ugrijana od podnevnog sunca. Raoul je brzo vozio sporednim ulicama. Jean-Pierre je bio nervozan. On nije tono znao tko je Leblond, ali je pretpostavljao da je neto u KGB-u. Odjednom se poeo pitati nije li uinio neto to je naljutilo tu zastraujuu organizaciju; i ako jest, kakva bi mogla biti kazna. Sigurno nisu mogli saznati za Jane. To to ju je on pozvao da ide s njim u Afganistan, to se njih nita ne tie. Sigurno e biti jo nekih ljudi u grupi, moda neka bolniarka koja bi njemu trebala pomagati ili drugi lijenici, upueni u druge krajeve Afganistana: zato Jane ne bi mogla biti medu njima? Ona nije bolniarka, ali mogla bi zavriti ubrzani teaj, a njezina je velika prednost to govori neto malu farsi, perzijski jezik, i to onaj oblik koji se govori na podruju kamo njega alju. Nadao se da e ona poi s njim, potaknuta idealizmom i osjeajem za pustolovinu. Nadao se da e zaboraviti Ellisa dok bude tamo i zaljubiti se u najblieg Evropljanina, a to e, naravno, biti Jean-Pierre. Takoer se nadao da partija nikad nee saznati da ju je on nagovorio na to iz vlastitih razloga. Nije bilo potrebe da oni to znaju i nije bilo naina da to saznaju, normalnim putem - odnosno, tako je on barem mislio. Moda se varao. Moda su se razljutili.

Ovo je glupo, ree on sam sebi. Zapravo, nisam uinio nita loe, a ak i da jesam, nitko me zbog toga ne bi kaznio. Ovo je pravi KGB, a ne ona mitska institucija koja tjera strah u kosti pretplatnicima Reader's Digesra. Raoul parkira kola. Stali su ispred jedne otmjene stambene zgrade u Rue de 1'Universit. U toj je kui Jean-Pierre proli put upoznao Leblonda. Ostavili su kola i uli unutra. Predvorje je bilo mrano. Uspeli su se uz zavojito stubite do prvog kata i pozvonili. Koliko se moj ivot promijenio, pomisli Jean-Pierre, otkako sam posljednji put ekao pred ovim vratima! Monsieur Leblond im otvori. On je bio nizak, vitak, proelav mukarac s naoalama, a u svom tamnosivom odijelu i srebrnastoj kravati izgledao je poput sobara. Leblond ih povede do sobe u stranjem dijelu zgrade, gdje je i proli put razgovarao sa JeanPierreom. Visoki prozori i tukatura na zidovima ukazivali su da je to neko bio elegantan salon, ali je sad u njemu bio prostira od sintetike, jeftin uredski stol i nekoliko stolica izlivenih od plastike, naranaste boje. - Priekajte trenutak ovdje - ree Leblond. Glas mu je bio tih, odsjeen i suh poput praine. Lagani naglasak odavao je da njegovo pravo ime nije Leblond. On izie iz sobe kroz druga vrata. Jean-Pierre sjedne na jednu od plastinih stolica. Raoul ostane stajati. U ovoj mi je sobi, mislio je Jean-Pierre, taj suhi glas rekao: Vi ste od djetinjstva potajno bili lan partije. Va karakter i obitelj iz koje potjeete navode na pomisao da ete dobro sluiti partiji u ovakvoj tajnoj ulozi. Nadam se da nisam sve pokvario pozivajui Jane, pomisli. Leblond se vrati s jednim drugim mukarcem. Ostali su stajati kraj vrata, a Leblond rukom pokae na Jean-Pierrea. Onaj drugi se pozorno zagleda u Jean-Pierrea, kao da nastoji upamtiti njegovo lice. Jean-Pierre mu uzvrati jednako upornim pogledom. Taj je mukarac bio vrlo krupan, irokih ramena kao u igraa ragbija. Kosa mu je bila duga, ali prorijeena na tjemenu i imao je velike, oputene brkove. Na sebi je imao jaknu od zelenog, rebrastog samta, pocijepanu na rukavu. Nakon nekoliko sekundi, krupni neznanac kimne glavom i izie iz sobe. Leblond zatvori za njim vrata i sjedne za stol, - Dogodila se velika nesrea - ree. Ne radi se o Jane, pomisli Jean-Pierre, Hvala Bogu. Leblond nastavi:

- Jedan iz kruga vaih prijatelja je agent CIA-e. - Gospode Boe ree Jean-Pierre. - To nije ta nesrea - razdraeno ree Leblond. - Nije nikakvo udo da meu vaim prijateljima postoji ameriki pijun. Bez sumnje postoji isto tako izraelski, junoafriki i francuski pijun. to bi ti ljudi sve poduzeli da se infiltriraju u grupe mladih politikih aktivista? I mi imamo svog ovjeka, naravno. - Tko je to? - Vi. - Oh! - Jean-Pierre je bio osupnut. Zapravo, on o sebi nije mislio kao o pijunu. Ali to je drugo moglo znaiti: sluiti partiji u tajnoj ulozi? - Tko je agent CIA-e'? - upita, gorei od znatielje. - Neki Ellis Thaler. Jean-Pierrea je to toliko zgranulo da je ustao. - Ellis? - Poznajete ga, znai. To je dobro. - Ellis radi za CIA-u? - Sjednite - ree Leblond hladno. - Na problem nije tko je on, nego to je uinio. Jean-Pierre je razmiljao: ako Jane ovo sazna, pobjei e od Ellisa kao da je kuan. Hoe li mi dopustiti da joj to kaem? Ako ne, hoe li ona to saznati na neki drugi nain? Hoe li povjerovati? Hoe li Ellis poricati? Leblond je govorio. Jean-Pierre se silom pribere i pone ; sluati to mu on govori. - Nesrea o kojoj sam govorio je to to je Ellis namjestio stupicu u koju se ulovio netko tko je nama prilino vaan. Jean-Pierre se sjeti da mu je Raoul rekao da je uhien Rahmi Coskun. - Rahmi je tako vaan za nas? - Ne Rahmi - A tko onda? - Nije potrebno da vi to znate. - Zato ste me onda doveli ovamo? - Zaveite i sluajte - otro mu naredi Leblond i JeanPierre se, po prvi put, uplai tog ovjeka. - Ja, naravno, ne poznajem tog vaeg prijatelja Ellisa. Na nesreu, ne poznaje ga ni Raoul. Prema tome, nijedan od nas dvojice ne zna kako on izgleda. Ali vi znate. Zato sam vas doveo ovamo. Da li takoer znate gdje on stanuje? - Znam. U iznajmljenoj sobi iznad jednog restorana u Rue de 1'Ancienne Comedie. - Da li soba gleda na ulicu?

Jean-Pierre se namrti. Bio je tamo samo jednom. Ellis nije esto pozivao ljude k sebi. - Mislim da je na ulinoj strani. - Niste sigurni? - Pustite me da razmislim. - Otiao je tamo kasno jedne noi, zajedno sa Jane i skupinom drugih ljudi, nakon jedne filmske projekcije na Sorbonni. Ellis im je skuhao kavu. Soba je bila mala. Jane je sjedila na podu ispod prozora... - Da. Prozor gleda na ulicu. Zato je to vano. - To znai da nam moete dati znak. - Ja? Zato? Kome? Leblond mu dobaci opasan pogled. - Oprostite - ree Jean-Pierre. Leblond je trenutak oklijevao. Kad je ponovo progovorio, glas mu je bio za nijansu blai, mada mu jc lice i dalje bilo potpuno bezizraajno. - Ovo je vae vatreno krtenje. Meni je ao to vas moram upotrijebiti u jednoj ovakvoj... akciji... s obzirom da jo nikad nita niste za nas radili. Ali vi poznajete Ellisa i tu ste, a u ovom trenutku nemamo nikoga drugoga tko ga poznaje. Meutim, ono to elimo napraviti mora biti izvreno odmah, inae nee imati pravog uinka. Tako. Sad paljivu sluajte jer ovo je vano. Morate otii u njegov stan. Ako je on tamo, uite unutra... smislite nekakav izgovor. Zatim otiite do prozora i nagnite se van, pazite pritom da vas zapazi Rauul, koji e ekati dolje na ulici. Raoul se uzvrpolji kao pas kad uje da ljudi u razgovoru spominju njegovo ime. Jean-Pierre upita: - Ako Ellis ne bude kod kue'? - Razgovarajte sa susjedima. Pokuajte saznati kamo je otiao i kad e se vratiti. Ako izgleda da je iziao na nekoliko minuta, ili ak na sat ili dva, ekajte ga. Kad se on vrati, postupite kako sam vam ranije rekao: uite u sobu, otiite do prozora i nastojte da vas Raoul vidi. Vae pojavljivanje na prozoru je znak da je Ellis unutra. Prema tome, ako ga nema, nipoto nemojte prilaziti prozoru. Jeste li razumjeli? - Jasno mi je to elite da uinim - ree Jean-Pierre. Jedino ne shvaam koja je svrha svega toga. - Vi nam morate identificirati Ellisa. - I to zatim, nakon to ga identificiram?

Leblond na to izgovori rijei kojima se Jean-Pierre jedva usuivao nadati i na koje je sav uzdrhtao od ushita: - Ubit emo ga, naravno. 3. Jane prostre bijeli, zakrpljeni stolnjak preko Ellisova malena stola, zatim postavi dva tanjura i odgovarajui, prilino neugledan i ulupljen pribor za jelo. U ormariu ispod slivnika nade bocu fleurica i otvori je. Bila je u napasti da kua vino, ali onda odlui ekati Ellisa. Iznese ae, sol i papar, senf i papirnate ubruse. Razmiljala je da li da pone kuhati. Ne, bolje je da to njemu ostavi. Nije joj se sviala Ellisova soba. Bila je oskudno namjetena, tjeskobna i bezlina. Jane je bila prilino okirana kad ju je prvi put vidjela. Izlazila jc s tim uzbudljivim, oputenim, zrelim mukarcem i oekivala je da ivi u prostoru koji izraava njegovu linost, nekom lijepom, udobnom stanu, ispunjenom uspomenama na njegovu burnu prolost. Meutim, nikad se ne bi reklo da je mukarac koji ovdje ivi bio ve jednom oenjen, da se borio u ratu, da je neko uzimao LSD i bio kapetan kolske nogometne momadi. Hladni bijeli zidovi bili su ukraeni s nekoliko na brzinu odabranih postera. Tanjuri i alice potjecali su iz staretinarnica, a posude za kuhanje bile su od jeftinog lima. U broiranim svescima poezije, poslaganim na polici za knjige, nisu bila upisana nikakva imena, ni posvete. Svoje traperice i dempere drao je u kovegu od plastike ispod rasklimanog kreveta. Gdje su mu stare kolske svjedodbe, fotografije njegovih neaka i neakinja, briljivo uvan primjerak ploe Heartbreak Hotel, njegov depni noi, suvenir iz Boulogne ili Niagarinih slapova, zdjela za salatu od tikovine, kakvu prije ili kasnije svatko dobije na dar od roditelja? U toj sobi nije bilo nieg doista vanog, ni jedne od onih stvari koje nc uvamo zbog onog to jesu, ve zbog onog to predstavljaju; nije bilo ni jednog djelia njegove due. To je bila soba povuenog mukarca, tajnovitog mukarca, mukarca koji nikad ni s kim ne dijeli svoje najskrovitije misli. Malo pomalo, s dubokom tugom, Jane je dola do zakljuka da je Ellis doista takav, kakva je njegova soba, hladan i tajnovit. To je bilo upravo nevjerojatno. On je bio tako pun samopouzdanja. Hodao je visoko podignute glave, kao da se nikad u ivotu nikoga nije bojao. U krevetu je bio krajnje

nesputan, bez ikakvih kompleksa u odnosu na svoju seksualnost. Bio je spreman uiniti i rei bilo to, bez ikakve bojazni, oklijevanja ili srama. Jane jo nikad nije srela takvog mukarca. Meutim, bilo je mnogo, previe trenutaka, u krevetu ili u restoranu, ili dok bi jednostavno hodali ulicom, kad bi se zajedno smijali, ili kad bi ga ona sluala kako govori, ili dok bi promatrala kako mu se koa oko oiju nabire kad intenzivno razmilja, ili dok bi grlila njegovo toplo tijelo; trenutaka kad bi odjednom osjetila da se on iskljuio. Kad bi se tako iskljuio, vie nije bio pun ljubavi, vie nije bio zabavan, nije vie bio paljiv, ni obziran, ni kavalir, ni suosjeajan. Natjerao bi je da se osjeti odbaenom, strancem, uljezom u njegovu privatnom svijetu. Bilo je to kao kad sunce zae iza oblaka. Jane je bila svjesna toga da e ga morati ostaviti. Ona ga je voljela do ludila, ali izgleda da on nju nije mogao voljeti na isti nain. On je sad imao trideset tri godine i ako dosad nije ovladao umijeem bliskosti i intimnosti, nikad i nee. Ona sjedne na sofu i pone itati The Observer koji je kupila na putu ovamo, na jednom kiosku s internacionalnom tampom na Bulevaru Raspail. Na prvoj je strani bila reportaa iz Afganistana. inilo joj se da bi to bilo pravo mjesto kamo bi trebala otii da zaboravi Ellisa. Odmah ju je privukla ta ideja. Iako je voljela Pariz, i premda je posao koji je radila u najmanju ruku bio raznolik, Jane je eljela vie od toga: eljela je iskustvo, pustolovinu i ansu da i ona doprinese borbi za slobodu. Nije osjeala nikakav strah. Jean-Pierre joj je rekao da lijenike smatraju odve dragocjenima da bi ih slali u borbenu zonu. Postojala je opasnost da nastrada od neke zalutale bombe ili da te uhvate u nekom okraju, ali taj rizik vjerojatno nije bio vei od rizika da te u Parizu pregazi neki automobil. Silno ju je zanimalo kako ive afganistanski pobunjenici. "to oni jedu?" ispitivala je Jean-Pierrea. "Kako su odjeveni'? Da li ive u atorima? Da li imaju zahode?" "Nema zahoda", odgovorio joj je. "Nema elektrike. Nema cesta. Nema vina. Nema automobila. Nema centralnog grijanja. Nema zubara. Nema potara. Nema telefona. Nema restorana. Nema reklama. Nema koka-kole. Nema prognoze vremena, ni izvjetaja s burze, ni dekoratera, ni socijalnih radnika, ni rumenila za usnice, ni tampona, ni mode, ni sveanih veera, ni stajalita taksija, ni redova za autobus..."

"Stani!" prekinula ga je ona: on bi tako mogao satima nastaviti. "Moraju imati autobuse i taksije." "Samo u gradovima. Ja idem u podruje koje se zove Dolina pet lavova, pobunjeniko uporite u podnoju Himalaje. To je podruje bilo primitivno i prije nego to su ga Rusi bombardirali." Jane je bila prilino sigurna da bi mogla sasvim lijepo ivjeti bez vodovoda, ili rumenila za usnice, ili vremenske prognoze. Meutim, sumnjala je da on potcjenjuje opasnost, ak i izvan borbene zone, ali to je nekako nije odvraalo od puta. Njezinu majku e uhvatiti napad histerije, naravno. Otac bi joj, da je iv, vjerojatno rekao: "Sretno, Janey." On je shvaao koliko je vano iskoristiti ivot za neto vrijedno truda. Iako je bio dobar lijenik, nikad nije mnogo zaraivao jer je svugdje, ma gdje da su ivjeli - u Nassauu, Kairu, Singaporeu, a najdue u Rodeziji - uvijek besplatno lijeio siromane, tako da su oni hrlili k njemu u gomilama i rastjerali mu one pacijente koji su plaali. Njezino je snatrenje prekinuo zvuk koraka na stubama. Jane shvati da je od novina proitala samo nekoliko redaka. Ona nagne glavu, oslukujui. To nije zvualo kao Ellisov korak. Ipak, na vratima se ulo lagano kucanje. Jane odloi novine ustranu i otvori vrata. Pred vratima je stajao JeanPierre. Izgledao je gotovo isto toliko iznenaen kao i ona. Za trenutak su utke zurili jednu u drugu. Onda Jane ree: - Izgleda kao da si neto skrivio. Da li i ja tako izgledam? - Da - ree on i nasmijei se. - Upravo sam mislila na tebe. Ui. On ue u sobu i osvrne se oko sebe. - Ellis nije ovdje? - Oekujem da bi se uskoro trebao vratiti. Sjedni. Jean-Pierre spusti svoje dugako tijelo na sofu. Jane pomisli, a to nije bilo prvi put, kako je on vjerojatno najljepi mukarac kojeg je ikad susrela u ivotu. Lice mu je imalo savreno pravilan oblik, s visokim elom, jakim, prilino aristokratskim nosom, vlanim smeim oima i senzualnim usI tima, djelomino skrivenim iza guste, tamnosmee brade s ponekim crvenkastim odbljeskom na brkovima. Odjea mu je bila jeftina ali briljivo odabrana, a nosio ju je s takvom i nonalantnom elegancijom, da mu je na tome zavidjela ak i Jane.

Njoj je on bio jako drag. Najvei mu je nedostatak bio to je o sebi imao previe dobro miljenje; ali je u tome bio razoruavajue naivan, poput hvalisava djeteta. Sviao joj se njegov idealizam i njegova predanost medicini. Imao je neizmjerno mnogo arma. Bio je takoer upravo strastveni matar i ponekad je znao biti vrlo duhovit: potaknut nekim apsurdom, moda samo neijim lapsusom, upustio bi se u imaginarni monolog koji je mogao potrajati ak deset ili petnaest minuta. Kad je jednom netko u drutvu citirao prim jedbu koju je Jean Paul Sartre izrekao o nogometu, Jean Pierre im je spontano izveo prijenos nogometne utakmice na nain kako bi je prenosio neki egzistencijalistiki filozof. Jane se toliko smijala da ju je zabolio trbuh od smijeha. Ljudi su govorili da njegova veselost ima i drugu stranu, razdoblja duboke depresije, ali Jane nikad nije kod njega primijetila ni najmanjeg traga takvog raspoloenja. - Da ti natoim malo Ellisova vina? - upita ona i dohvati , bocu sa stola. - Ne, hvala. - to je, vjeba se za ivot u muslimanskoj zemlji? - Ne naroito. gledao je vrlo ozbiljan. - to ti je? - upita ona. - Moram s tobom ozbiljno razgovarati - ree on. - To smo obavili prije tri dana, ne sjea se`? - ree ona neozbiljno. Traio si od mene da ostavim svog momka i da s tobom odem u Afganistan. Moram priznati, takvoj bi ponudi malo djevojaka moglo odoljeti. - Budi ozbiljna. - U redu. Jo uvijek se nisam odluila. - Jane. Otkrio sam neto strano o Ellisu. Ona ga zamiljeno pogleda. to e sad rei'? Hoe li izmisliti neku priu, hoe li ispriati neku la kako bi je nagovorio da pode s njim? Mislila je da ipak nee. - U redu, to? - On nije ono to se pravi da jest - reve Jean-Pierre. Ton kojim je to rekao zvuao je strano melodramatski. - Nema nikakve potrebe da govori kao da si na pogrebu. Kako to misli? - On nije nikakav siromani pjesnik. On radi za ameriku vladu. Jane se namrti.

- Za ameriku vladu? - Prva joj je pomisao bila da je Jean-Pierre neto pobrkao. - On daje satove engleskoga nekim Francuzima koji rade za ameriku vladu... - Ne mislim to. Ellis pijunira radikalne grupe. On je tajni agent. Radi za CIA-u. Jane prasne u smijeh. - Govori gluposti! Zar si mislio da e me na taj nain nagovoriti da ga ostavim? - Jane, to je istina. - Nije istina. Ellis ne moe biti uhoda. Misli da ja to ne bih znala? Ja s tim ovjekom praktiki ivim ve godinu dana. - Ali, zapravo, ne ivite zajedno, je li tako? - To nita ne znai. Ja ga poznajem. - Istodobno, dok je to govorila, Jane pomisli: To bi mnogo toga objasnilo. Ona nije uistinu poznavala Ellisa. Ali poznavala ga je dovoljno dobro da moe biti sigurna kako on nije podlac, gad, izdajica i jednostavno zao ovjek. - O tome bruji cijeli grad - nastavljao je Jean-Pierre. Jutros je uhapen Rahmi Coskun i svi kau da je to Ellisovo maslo. - Zato je Rahmi uhapen? Jean-Pierre slegne ramenima. - Sigurno zbog subverzije. U svakom sluaj u, Raoul Clermont juri naokolo po gradu i pokuava nai Ellisa, a netko mu se eli osvetiti. - Oh, Jean-Pierre, to je smijeno - ree Jane. Odjednom joj je postalo vrue. Ona ode do prozora i irom ga otvori. Kad je pogledala dolje na ulicu, ugleda Elliswu plavokosu glavu kako zamie u veu. - No ree ona Jean-Picrreu - evo a, dolazi. Sad e cijelu tu glupu priu ponoviti pred njim. ula je Ellisove korake na stepenicama. - To i namjeravam - ree Jean-Pierre. - to misli, zato sam ovdje'? Doao sam ga upozoriti da ga trae. Jane shvati da je Jean-Pierre zaista ozbiljan: on stvarno vjeruje u tu priu. No, Ellis e ga uskoro razuvjeriti. Vrata se otvore i Ellis ude unutra. Izgledao je presretan, kao da jedva eka da joj kae neke dobre vijesti i kad je ugledala njegovo okruglo, nasmije~eno lice, s onim njegovim slomljenim nosom i prodornim plavim oima, Jane osjeti kako joj se src;e zgrilo od osjeaja krivnje na pomisao kako je maloas koketirala s Jean-Pierreom. Ellis zastane kod vrata, iznenaen to vidi Jean-Pierrea. Osmijeh mu djelomino izblijedi.

- Zdravo, vas dvoje - ree. Zatim zatvori vrata za sobom i zakljua ih, kao to je uvijek inio. Jane je to jednostavno smatrala ekscentrinom navikom, ali joj je sad palo na pamet da je takav oprez prirodan za jednog pijuna. Ona brzo izbaci tu misao iz glave. Jean-Pierre prvi progovori. - Otkrili su te, Ellise. Sve znaju. Trae te. Jane je gledala sad jednoga, sad drugoga. Jean-Pierre je bio vii od Ellisa, ali je Ellis imao ira ramena i snanije razvijen grudni ko. Njih dvojica su stajali i zurili jedan u drugoga, kao dva maka koji se odmjeravaju prije borbe. Jane zagrli Ellisa, pokajniki ga poljubi i ree: - Jean-Pierre je uo nekakvu glupu priu o tebi da si agent C1A- e. Jean-Pierre se naginjao kroz prozor i pogledom pretraivao ulicu. Sad se uspravi i okrene prema Ellisu. - Hajde, reci joj istinu. - Odakle ti ta ideja? - upita ga Ellis. - Cijeli grad o tome govori. - A od koga si ti to uo? - upita Ellis glasom koji je zvonio poput elika. - Rekao mi je Raoul Clermont. Ellis kimne glavom. Zatim, na engleskome, ree: - Jane, hoe sjesti, molim te. - Neu sjediti - razdraeno odgovori Jane. - Moram ti neto rei - ree on. To ne moe biti istina, ne moe. Jane osjeti kako joj panika stee grlo. - Onda reci - ree - i prestani me nagovarati da sjednem! Ellis pogleda Jean-Pierrea. - Da li bi nas htio ostaviti same? - ree na francuskome. Jane osjeti kako je hvata srdba. - to mi to hoe rei? Zato jednostavno ne kaem da Jean-Pierre nema pravo? Reci mi da ti nisi uhoda, Ellise, prije nego to poludim! - To nije tako jednostavno - ree Ellis. - Naprotiv, jednostavno je! - Vie se nije mogla svladavati i u glasu joj se osjeao prizvuk histerije. - On kae da si ti uhoda, da radi za ameriku vladu i da si mi lagao, stalno, besramno i izdajniki, od prvog dana kad sam te upoznala. Je li to istina? Je li to istina ili nije? Dakle'? Ellis uzdahne - Istina je, pretpostavljam. , Jane se inilo da e eksplodirati. - Gade! - vrisne. - Jebeni gade!

Ellisovo je lice izgledalo kao od kamena. - Danas sam ti to htio rei ree on. Netko pokuca na vrata. Ni Ellis, ni Jane se nisu na to osvrnuli. - pijunirao si mene i moje prijatelje! - vikala je Jane. Umrijet u od srama. - Moj posao ovdje je zavren - ree Ellis. - Vie ti neu morati lagati. -Nee vie imati ni prilike. Ne elim te vie nikad vidjeti. Kucanje na vratima se ponovi i Jean-Pierre ree: - Netko kuca. - Ti to ne misli ozbiljno... to da me vie ne eli vidjeti ree Ellis. - Ti uope ne shvaa to si mi uinio, zar ne? - upita ona. - Za ime boje, otvori ta prokleta vrata! - dobaci Jean-Pierre. Jane promrmlja: "Isuse Kriste", i ode do vrata. Otkljua ih i otvori. Pred vratima je stajao krupan mukarac, irokih ramena, u jakni od zelenog, rebrastog samta, s pocijepanim rukavom. Jane ga nikad dosad nije vidjela. - Koga vraga hoete? - upita ona, a onda spazi da on u ruci dri revolver. Iduih nekoliko sekundi oteglo se kao na usporenom filmu. Jane odjednom shvati, ako je Jean-Pierre imao pravo kad je za Ellisa rekao da je pijun, da je onda vjerojatno bio u pravu i kad je rekao da netko trai osvetu, te da u tom svijeta, u kojem se Ellis potajno kretao, "osveta" doista moe znaiti kucanje na vratima i neznanca s revolverom. Ona otvori usta za vrisak. Neznanac na vratima oklijevao je djeli sekunde. Izgledao je iznenaen, kao da nije oekivao da e ovdje ugledati neku enu. Oi su mu skakale s Jane na Jean-Pierrea i opet natrag: znao je da JeanPierre nije njegova meta. Ali je bio zbunjen jer nije vidio Ellisa, koji je bio skriven iza poluotvorenih vrata. Umjesto da vrisne, Jane pokua zalupiti vrata. Kad ih je gurnula prema neznancu s revolverom, on je shvatio to ona pokuava uiniti i gurnuo je nogu ispred dovratka. Vrata su udarila u njegovu cipelu i zabila se natrag u sobu. Meutim, kad je naglo zakoraio unutra, neznanac je naas izgubio ravnoteu i rairio ruke, tako da mu je sad revolver bio uperen prema stropu. On e ubiti Ellisa, mislila je Jane. On e ubiti Ellisa. Ona se baci na neznanca s revolverom, udarajui ga akama po licu jer, premda je mrzila Ellisa, odjednom nije eljela da on umre.

Slika onog to se zatim dogodilo odraavala se u njezinim oima zastraujue jasno i izotreno. Ruka koja je nju odgurnula ustranu povukla se unazad i silovito odgurnula vrata. U trenutku kad je neznanac okrenuo ruku s revolverom prema Ellisu, Ellis je jurnuo prema njemu s bocom vina podignutom visoko iznad glave. Revolver je opalio u istom trenu kad se boca spustila i prasak revolvera se poklopio sa zvukom razbijenog stakla. Jane je uasnuto zurila u njih dvojicu. Onda se neznanac skljokao na pod, a Ellis je ostao stajati i ona shvati da je hitac promaio. Ellis se sagne i istrgne revolver iz ruke neznanca. Jane se s naporom podigne s poda. - Jesi li dobro? - upita je Ellis. - iva sam - odgovori ona. On se okrene prema Jean-Pierreu. - Koliko ih ima vani, na ulici? Jean-Pierre baci pogled kroz prozor. - Nema nikoga. Ellis je izgledao iznenaen. - Sigurno su se sakrili. - On strpa revolver u dep i prie polici s knjigama. - Odmaknite se - ree i prevrne policu u stranu. Iza nje su bila vrata. Ellis ih otvori. Pogleda Jane dugim pogledom, kao da joj eli neto rei, ali ne moe nai prave rijei. Zatim proe kroz ona vrata i nestane. Jane je trenutak ukoeno stajala, a onda polako pride tajnim vratima i pogleda kroz njih. S druge strane je bila ista ovakva garsonijera, oskudno namjetena i uasno pranjava, kao da u njoj nitko nije stanovao najmanje godinu dana. U dnu sobe su se vidjela otvorena vrata i iza njih stubite. Jane se okrene i pogleda u Ellisovu sobu. Neznanac je leao na podu u lokvi vina, jo uvijek bez svijesti. On je pokuao ubiti Ellisa, ovdje, u ovoj sobi: ve joj se to inilo nestvarno. Sve joj se inilo nestvarno, i to da je Ellis uhoda, i to da je Jean-Pierre to znao, i da je Rahmi uhapen, i ovaj stan kroz koji je Ellis pobjegao. Otiao je. Ne elim te nikad vie vidjeti, rekla mu je prije samo nekoliko minuta. Izgleda da e joj se elja ispuniti. Ona zauje korake na stepenicama. Podigne pogled s nesvjesnog revolveraa i pogleda Jean-Pierrea. On je takoer izgledao zapanjen. Trenutak kasnije, on prijee preko sobe i zagrli je. Ona klonulu spusti glavu na njegovo rame i brizne u pla.

DRUGI DIO 1982

4. Rijeka je dolazila s planina, s granice vjenog leda, hladna i bistra i uvijek nabujala, ispunjavajui dolinu svojim huanjem, pjenei se kroz klance i jurei pokraj itnih polja, bezglavo srljajui prema dalekim nizinama. Jane je taj um neprekidno imala u uima ve zamalo godinu dana: ponekad glasan, kad bi otila na kupanje ili kad. bi se strmim, krivudavim puteljcima zaputila do susjednog sela; a ponekad opet priguen, kao sada, kad se popela visoko iznad Doline i kad je Rijeka pet lavova bila jo samo odsjaj i mrmor u daljini. Kad jednom ode odavde, mislila je, vjerojatno e je smetati tiina, ba kao stanovnike velikih gradova koji kad odu preko praznika na selo ne mogu spavati, jer im jc tamo previe tiho. Oslukujui, Jane zauje jo neto i shvati da je zbog tog novog zvuka postala svjesna starog, dobro poznatog uma. Nadglasavajui stalni pripjev rijeke, zrak iznad Doline ispunio je bariton elisnog zrakoplova. Jane otvori oi. Bio je to antonov, razbojniki spor izviaki avion, ije je uporno brujanje obino najavljivalo dolazak brih, bunijih mlaznih letjelica koje su sijale bombe. Jane se uspravi u sjedei poloaj i uznemireno pogleda preko Doline. Nalazila se u svom tajnom pribjeitu - irokoj, ravnoj izboini, negdje na sredini visoke, strme litice. Stijena, koja joj je strala iznad glave, zaklanjala ju je od pogleda, ali joj nije zaklanjala sunce, a djelovala je tako zastraujue da bi svatko, osim nekog alpinista,

odustao od pokuaja da tim putem silazi. Prilaz do kamene izboine s donje strane bio je strm, kamenit i bez ikakva raslinja: nitko joj se tim putem nije mogao pribliiti, a da ga ona ne uje i ne vidi. Meutim, nitko ionako nije imao razloga da amo dolazi. Jane je nabasala na ovo mjesto samo zato jer je skrenula s puta i zalutala. Skrovitost ove kamene izboine bila jc za nju naroito vana, jer Jane je ovamo dolazila da se svue i da gola lei na suncu, a Afganistanci su edni poput opatica: linovali bi je da je netko vidi ovako golu. S njezine desne strane, strma se planinska kosa naglo ruila prema dolini. U podnoju, blizu rijeke, tamo gdje se strmina poinjala izravnavati, lealo je selo Banda, pedesetak ili ezdesetak kua, pribijenih uz komad neravna, krevita zemljita koje nitko na svijetu ne bi mogao obraivati. Kue su bile sagraene od sivog kamena i blata, a ravni su krovovi bili od utabane zemlje, nanesene na prostirke od rogoza. Uz malu damiju stajala je nevelika skupina razruenih kua: posljedica izravnog pogotka jednog ruskog bombardera od prije nekoliko mjeseci. Jane je jasno mogla vidjeti selo, iako je bilo udaljeno dobrih dvadeset pet minuta napornog hoda. Pretraivala je pogledom krovove, zidovima ograena dvorita i blatnjave seoske puteve, strahujui da nije kuje dijete ostalo vani, na otvorenom, ali sreom, nije bilo nijednoga. Selo je lealo pusto, kao izumrlo pod vrelim plavim nebom. Lijevo od nje dolina se irila. Male njive, pune kamenja, bile su proarane kraterima od bombi, a na niim padinama planinske kose uruilo se nekoliko drevnih kamenih podzida oko terasasto poloenih polja. Penica je bila zrela, ali nitko nije eo. Iza polja, u podnoju strme stijene koja je poput zida zatvarala Dolinu na drugoj strani, tekla je Rijeka pet lavova: mjestimice duboka, mjestimice plitka; sad uska, sad iroka, ali uvijek brza i uvijek puna kamenja. Jane osmotri rijeku od jednog od drugog kraja Doline. Nije bilo ena koje bi se kupale ili prale rublje, u pliacima se nisu igrala djeca, mukarci nisu vodili konje ili magarce preko gaza. Razmiljala je da li da se na brzinu obue i popne jo vie uz planinu, do peina. Tamo su sada bili svi seljani: mukarci vjerojatno spavaju, nakon noi provedene na poljima; ene kuhaju i pokuavaju sprijeiti djecu da odlutaju; krave su u oborima, koze svezane, a psi se tuku oko ostataka hrane. Vjerojatno je i ovdje prilino sigurna jer Rusi bombardiraju sela, a ne gole planinske kose,

ali uvijek postoji opasnost od neke pogreno baene bombe, dok bi gore, u peini, bila zatiena od svega, osim od izravnog pogotka. Jo se dvoumila kad je zaula grmljavinu mlanjaka. Pogledala je u nebo, mirkajui od sunca. Buka mlaznih bombardera ispunila je Dolinu, nadjaavi huk rijeke, dok su prelijetali iznad njezine glave, u pravcu sjeveroistoka, visoko ali sputajui se nanie, jedna, dvije, tri, etiri srebrne, ubojite ptice, vrhunac genijalnosti ljudskog roda razvijen u borbenom poretku, odaslan sa zadatkom da osakati nepismene seljake, porui kue od blata i ponovo se vrati u bazu brzinom od tisuu dvjesta kilometara na sat. Minutu kasnije, vie ih nije bilo. Jane se polako opusti. Mlanjaci su jc uasavali. Selo Banda je prolog ljeta sasvim izbjeglo bombardiranja, a cijela Dolina predahnula je tijekom zime, ali su bombardiranja proljetos opet zapoela svom estinom i Banda je pogoena vie puta, jednom ak i u samo sredite sela. Otada je Jane mrzila mlanjake. Hrabrost seljana bila je zadivljujua. Svaka jc obitelj imala jo jedan dom gore u peinama i svi su svakog jutra odlazili u planinu, da tamo provedu dan, vraajui se u sumrak ponovo u selo, jer nou nije bilo bombardiranja. Budui da je danju bilo opasno raditi na poljima, mukarci su te poslove obavljali nou - odnosno, time su se bavili stariji mukarci, jer mladi su gotovo uvijek bili odsutni, pucajui po Rusima dolje, na junom kraju doline ili negdje jo dalje. Ovog je ljeta bombardiranje bilo ee nego ikad u svim pobunjenikim podrujima, prema onome to je Jean-Pierre sluao od gerilaca. Meutim, ako su Afganistanci u drugim krajevima zemlje bili poput ovih ovdje, u Dolini pet lavova, onda su sigurno bili sposobni da se prilagode i preive: spaavajui po nekoliko dragocjenih stvari iz ruevina bombom pogoene kue, sadei neumorno uvijek iznova unitene povrtnjake, njegujui ranjene i pokapajui mrtve, te aljui sve mlade djeake da se prikljue gerilskim vodama. Rusi nikad nee moi potui ove ljude, osjeala je Jane, osim ako cijelu zemlju ne pretvore u radioaktivnu pustinju. to se pak tie toga da li bi pobunjenici ikad mogli potui Ruse, to je bilo drugo pitanje. Gerilski su udredi bili hrabri i neukrotivi, i u njihovim je rukama bilo podruje cijele zemlje, osim gradova, ali su se suparnika plemena meusobno mrzila gotovo isto toliko koliko su mrzili okupatore, a njihove su puke bile beskorisne protiv mlaznih bombardera i oklopljenih helikoptera.

Jane odagna misli o ratu. Ovo je najtopliji dio dana, vrijeme popodnevnog poinka koje je ona najradije provodila sama i oputena. Zagrabivi rukom u kozju mjeinu punu masla, Jane pone mazati napetu kou na svom golemom trbuhu, razmiljajui kako je, zaboga, mogla biti toliko glupa da zatrudni u Afganistanu. Doputovala je ovamo s dvogodinjom zalihom kontracepcijskih pilula, s dijafragmom i s velikom kartonskom kutijom punom spermicidnog elea, a ipak je, samo nekoliko tjedana kasnije, zaboravila iznova poeti uzimati pilule nakon menstruacije, a zatim je jo nekoliko puta zaboravila staviti dijafragmu. "Kako si mogla napraviti takvu greku?" Meutim sada, dok je ovako leala na suncu kao spokojna trudnica s divnim, nabreklim grudima i trajnom boli u kriima, jasno je uviala da je to bila namjerna greka, neka vrsta struno izvedenog faula koji je odigrala njezina podsvijest. Ona je eljela dijete, a znala je da ga Jean-Pierre ne eli, pa je tako zaela sluajno. "Zato sam tako silno eljela dijete? pitala se i odjednom, niotkuda, stigao je odgovor: zato to sam bila osamljena. -Je li to istina? - glasno je rekla. To bi stvarno bila ironija. U Parizu, iako je ivjela sama, kupovala hranu za jednu osobu i razgovarala sama sa sobom u zrcalu, nikad se nije osjeala usamljenom, a nakon udaje, kad je svaku veer i svaku no provodila s muem, te usto jo i radila uz njega gotovo cijeli dan, tada se poela osjeati izoliranom, prestraenom i osamljenom. Vjenali su se u Parizu, neposredno prije dolaska ovamo. To im se nekako inilo prirodnim dijelom avanture: ju~ jedan izazov, jo jedan rizik, jo jedno uzbuenje. Svi su govorili kako su njih dvoje sretni i lijepi, i hrabri, i zaljubljeni, i to je bila istina. Nema dvojbe, ona je previe oekivala. Nadala se da e ljubav i intimnost izmeu nje i Jean-Pierrea stalno rasti. Zamiljala je da e joj on rei u koga je bio zaljubljen u djetinjstvu i ega se stvarno boji i je li istina da mukarci nakon pianja otresaju kapljice, a da e ona, zauzvrat, njemu ispriati kako je njezin otac bio alkoholiar i kako je u pubertetu fantazirala o tome da je siluje neki crnac i kako ponekad, kad je uznemirena, sie palac. Meutim, Jean-Pierre je, izgleda, smatrao da njihov odnos nakon vjenanja treba ostati tono onakav kakav je bio prije braka. Bio je uljudan, nasmijavao bi je kad bi bio u maninom raspoloenju i padao joj bespomono u naruje kad bi ga

uhvatila depresija, razgovarao je s njom o ratu i politici, struno je ljubio jedanput tjedno svojim vitkim tijelom i snanim, osjetljivim rukama kirurga i openito se u svakom pogledu ponaao vie kao momak, nego kao suprug. Jane jo uvijek nije s njim mogla razgovarati o nekim glupim, duboko intimnim stvarima, kao na primjer: da li joj nos izgleda dui kad stavi eir ili kako se jo uvijek ljuti to je dobila batine jer je toboe prolila crvenu tintu po sagu u primaoj sobi, a zapravo je to napravila njezina sestra, Pauline. eljela je nekoga pitati: Da li to treba biti tako, ili e s vremenom postati bolje?, ali njezine prijateljice i obitelj bili su daleko, a afganistanske bi ene smatrale da su njezina oekivanja pretjerana. Odoljela je napasti da Jean-Pierrea suoi sa svojim razoaranjem, dijelom zato to su njezine pritube bile tako neodreene, a dijelom zato jer se bojala onoga to bi joj on na to mogao odgovoriti. Gledajui unatrag, shvatila je da joj se ideja o djetetu javila negdje u podsvijesti jo i ranije, dok je bila s Ellisom Thalerom. Te je godine otila iz Pariza u London da prisustvuje krtenju sestrinog treeg djeteta, a to normalno ni kad ne bi uinila jer su joj se gadile takve obiteljske prigode. Takoer je tada poela uvati dijete jednom branom paru u njezinoj zgradi, nekom histerinom antikvaru i njegovoj aristokratskoj eni, te je najvie uivala kad bi se malian rasplakao pa bi ga morala uzeti na ruke i tepati mu. "I zatim ovdje, u Dolini pet lavova, gdje je njezina dunost bila podsticati ene da ne raaju jedno dijete za drugim, kako bi im djeca bila zdravija, odjednom se zatekla kako i ona dijeli radost s kojom je ovdje pozdravljana svaka nova trudnoa, ak i u najsiromanijim i najbrojnijim obiteljima. Tako su se u njoj osamljenost i majinski nagon urotili protiv zdravog razuma. ''Je li postojalo neko vrijeme, makar samo jedan letimini trenutak, kad je bila svjesna toga da ju podsvijest pokuava nagovoriti da zanese? Je li ikad pomislila: Moda u zanijeti, u trenutku kad bi Jean-Pierre prodirao u nju, klizei polako i graciozno poput broda koji ulazi u pristanite, dok bi ga ona vrsto grlila; ili u onoj sekundi oklijevanja, neposredno prije klimaksa, kad bi on vrsto sklopio oi i kad bi se inilo da se potpuno povukao u sebe, nalik na svemirski brod koji pada u sredite sune;a; ili poslije, dok bi blaeno tonula u san, s njegovim vrelim sjemenom u sebi?

- Jesam li bila svjesna? - ree glasno; meutim, pomisao na to kako njih dvoje vode ljubav uzbudila ju je i ona se pone s nasladom milovati prstima skliskim od masla, zaboravljajui pitanje koje ju je muilo i putajui da joj duh ispuni nejasno vrtloenje slika strasti. Vrisak mlanjaka vrati je u stvarnost. Zurila je, uplaena, dok su jo etiri bombardera preletjela iznad Doline i nestala. Kad se izgubio i posljednji odjek njihova buna preleta, Jane se iznova pone dirati, ali joj je raspoloenje bilo pokvareno. Leala je nepomino na suncu i mislila o djetetu. Jean-Pierre je na njezinu trudnou reagirao kao da se radilo o predumiljaju. Bio je toliko bijesan da joj je htio odmah, vlastoruno, obaviti pobaaj. Jane se ta njegova elja uinila jezivo morbidnom i on joj se odjednom priinio strancem. Meutim, najtee joj je bilo podnijeti osjeaj da je odbaena. Duboko ju je rastuila misao da njezin mu ne eli njezino dijete. Usto je on cijelu situaciju jo vie pogorao time to ju neko vrijeme nije htio ni taknuti. Nikad se u ivotu nije osjeala tako bijedno. Prvi put joj je postalo jasno zato se ljudi katkad pokuavaju ubiti. Uskraivanje fizikog kontakta bilo je najstranije od svega. Iskreno je prieljkivala da je Jean-Pierre radije premlati, toliko joj je silno bio potreban dodir. Kad se sjetila tih dana, osjetila je da je jo uvijek ljuta na njega, iako je znala da je za sve sama kriva. A onda, jednog jutra, Jean-Pierre ju je zagrlio i ispriao se zbog svog ponaanja; i mada je dio nje udio za tim da mu kae: "To nije dovoljno, gade", ostatak nje je tako oajniki eznuo za njegovom ljubavlju, da mu je odmah sve oprostila. On joj je potom objasnio kako se ve uasno boji da ju ne izgubi, ali sad, kad zna da ona moda nosi njegova sina jednostavno e umirati od straha, jer to znai da ih moe oboje izgubiti. Ta njegova ispovijest ganula ju je do suza, shvatila je da je time to je zanijela nametnula Jean-Pierreu neopozivu obavezu i odluila je da e, bez obzira to se dogodilo, uiniti sve ~to moe da njihov brak bude sretan. On je nakon toga postao njeniji prema njoj. Poeo se zanimati za razvoj djeteta I brinuti se za njezino zdravlje i sigurnost, onako kako to i prilii buduem ocu. Njihov e brak biti nesavrena, ali sretna zajednica, mislila je Jane, i zamiljala idealnu sliku njihove budunosti: Jean-Pierrea kao francuskog ministra zdravlja u

socijalistikoj vladi, sebe kao lanicu Evropskog parlamenta i njihovo troje nadarene djece - jedno na Sorbonni, drugo na studiju ekonomije u Londonu, a tree na Visokoj koli za dramske umjetnosti u New Yorku. U tim njezinim matanjima, najstarije i najdarovitije dijete bila je djevojica. Jane dotakne svoj trbuh, pritiui njeno vrcima prstiju, opipavajui oblike malenog tijela: Rabia Gul, stara seoska babica, tvrdila je da e to dijete biti djevojica jer ga se moglo napipati na lijevoj strani, dok muka djeca uvijek rastu na desnoj strani. U skladu sa svojom prognozom, Rabia joj je pripisala dijetu od povra. Za djeaka bi preporuila mnogo mesa. U Afganistanu mukarce bolje hrane jo i prije nego to se rode. Misli joj prekine glasan prasak. Za trenutak je bila zbunjena, povezala je eksploziju s mlanjacima koji su nekoliko minuta ranije preletjeli iznad nje na putu do nekog drugog sela koje e bombardirati; a onda je ula, prilino blizu, i prodoran, neprekinuti djeji vrisak bola i panike. U hipu je shvatila to se dogodilo. Rusi su, sluei se taktikom koju su nauili od Amerikanaca u Vijetnamu, posuli cijeli kraj takozvanim minama iznenaenja. Cilj im je navodno bio prekinuti gerilske linije opskrbe; meutim, kako su "gerilske linije opskrbe" bile planinske staze, kojima su svakodnevno prolazili starci, ene, djeca i ivotinje, stvarna je svrha toga bila najobiniji teror. Ovaj vrisak je znaio da je neko dijete aktiviralo jednu od tih mina. Jane skoi na noge. inilo se da vrisak dolazi s nekog mjesta blizu muline kue, koja je stajala uz planinsku stazu, oko osamsto metara izvan sela. Jane ju je odavde mogla tek nazrijeti: kua je bila lijevo od nje i malo nie. Ona navue cipele, dograbi odjeu i potri u tom smjeru. Prvi, otegnuti vrisak prekinuo se i preao u niz kratkih, uasnutih krikova: sudei po zvuku, Jane se inilo da je dijete vidjelo ranu koju mu je nanijela mina i da je sad krialo od straha. Hitajui kroz otru ikaru, Jane shvati da je i nju uhvatila panika, taku su zastraujue zvuali pozivi u pomo nesretnog djeteta. - Smiri se - zadihano je rekla samoj sebi. Ako ona sada padne i povrijedi se, onda e samo dvije osobe biti u nevolji i nitko nikome nee moi pomoi; a ionako za prestraeno dijete nema nieg goreg od prestraene odrasle osobe. Sad je ve bila blizu. Dijete e biti skriveno negdje u grmlju, nee leati na stazi, jer svaki put nakon polaganja mina, mukarci bi

paljivo oistili sve staze, meutim, bilo je nemogue oistiti cijelu padinu brda. Stala je i osluhnula. Njezino je dahtanje bilo toliko glasno da je morala zadrati dah. Krikovi su dopirali iza busena visoke otre trave i grmlja borovice. Jane se probije kroz iprag i nazre dio kaputia, izrazito plave boje. To mora biti Musa, devetogodinji sin Mohameda Khana, jednog od gerilskih voa. Trenutak kasnije bila je kraj njega. Djeak je kleao u praini. Oigledno je pokuao podignuti minu jer mu je otkinula ruku i sad je zurio u krvavi batrljak i vriskao od uasa. Jane se u proteklih godinu dana nagledala svakakvih rana, ali ju je ova ipak potresla. - Oh, blagi Boe - rekla je. - Jadno dijete. - Klekla je pred djeaka, zagrlila ga i mrmljajui tepala umirujue rijei. Malo kasnije, djeak je prestao vriskati. Jane se nadala da e poeti plakati, ali za njega je ovo bio preveliki ok i sad je potpuno zanijemio. Drei ga i dalje u naruju, ona potrai i nae toku pritiska ispod djeakova pazuha, te zaustavi krvarenje. Trebat e joj njegova pomo. Mora ga nekako natjerati da progovori. - Musa, to je to bilo? - upitala ga je na jeziku dari. Djeak nije odgovorio. Ona ga ponovo upita. - Ja sam mislio... - Sjeajui se, djeak razrogai oi od uasa, a glas mu se opet uzdigne do krika: - Ja sam mislio da je LOPTA! - Tiho, tiho - promrmlja ona. - Reci mi to si uinio. - POD1GAO SAM JE! PODIGAO SAM JE! Ona ga jo vre privine uza se, umirujui ga. - I to se dogodilo? Glas mu je bio drhtav, ali nije vie zvuao histerino. - Puknulo je ree. Brzo se smirivao. Ona uzme njegovu lijevu ruku i stavi mu je pod desno pazuho. - Pritisni tu, gdje ja pritiem - ree. Dovela mu je prste do toke pritiska i odmakla svoju ruku. Krv je iznuva potekla iz rane. - Jako pritisni - rekla mu je. On poslua. Krv prestane tei. Ona ga poljubi u elo. Bilo je vlano i hladno. Jane spusti smotuljak svoje odjee na zemlju pokraj Muse. To je bila odjea kakvu su nosile afganistanske ene: vreasta haljina povrh pamunih hlaa. Ona dohvati haljinu i razdere tanku tkaninu u nekoliko traka, zatim pone podvezivati ranu. Musa ju je gledao, razrogaenih oiju i utke. Ona otkine s grma borovice jednu suhu granu da dovri podvez.

Djeaku je sad trebao sterilni zavoj preko batrljka, sedativ, antibiotik da se sprijei infekcija i njegova majka da sprijei traumu. Jane navue hlae i zavee uzicu u pojasu. Poalila je to je tako na brzinu razderala haljinu, mogla je sauvati dovoljno da pokrije gornji dio tijela. Ovako joj sad preostaje samo da se nada da na putu do spilja nee susresti nijednog mukarca. A kako e Musu prebaciti do tamo? Nije ga htjela tjerati da pokua sam hodati. Nije ga mogla nositi na leima jer se on nije mogao drati za nju. Ona uzdahne: nema druge, morat e ga nositi u naruju. Jane une, uhvati djeaka jednom rukom oko ramena, drugu podvue pod njegova bedra i podigne ga, diui ga koljenima umjesto leima, onako kako je nauila na svom feministikom teaju za razvijanje fizike kondicije. Stiui na grudi ranjeno dijete, ija su lea pala na njezinom ispupenom trbuhu, Jane se polako poela uspinjati uz brdo. Mogla ga je ovako nositi samo zato jer je djeak bio napola izgladnio: neko evropsko dijete ud devet godina bilo bi za nju preteak teret. Ubrzo je izila iz ipraja i pronala stazu. Meutim, nakon etrdesetak ili pedesetak metara osjetila je da je iscrpljena. U zadnjih nekoliko tjedana ustanovila je da se vrlu brzo zamara i to ju je silno ljutilo, ali je nauila da se ne smije prisiljavati. Spustila je Musu na zemlju i stajala je s njim, grlei ga njeno dok se odmarala, oslonjena o strmu stijenu, koja se poput zida uzdizala na jednoj strani planinske slaze. Djeak je ponovo zanijemio, to je nju uznemiravalo vie od krikova. im se osjetila malo bolje, podigla ga je i nastavila hodati. Odmarala se blizu vrha brda, petnaest minuta kasnije, kad se na stazi pred njom pojavio jedan mukarac. Jane ga prepozna. - Ah, ne - ree na engleskome. - Nitko drugi, nego ba Abdullah. Bio je to onizak mukarac od oko pedeset i pet godina, prilino trbuast unato nestaici hrane. Uz utosmei turban i iroke crne hlae, nosio je vuneni demper sa kotskim uzorkom i modri kaput s tankim, bijelim prugama i dvostrukim kopanjem koji je gledao kao da je neko pripadao nekom londonskom burzovnom meetaru. G usta mu je brada bila crveno obojena: on je bio seoski mula. Abdullah nije vjerovao strancima, prezirao je ene i mrzio sve one koji su primjenjivali tuinsku medicinu. Jane, kao predstavnica svc tri kategorije, nikad nije imala ni najmanju ansu da osvoji njegove simpatije. Da stvar bude jo gora, mnogi su ljudi u Dolini shvatili da su njezini antibiotici uspjeniji lijek od udisanja dima od zapaljene

trake papira, na koju bi Abdullah afranovom tintom upisao sveti tekst, te je stoga mula ostao bez dijela prihoda. Njegova je reakcija bila da Jane proglasi "zapadnjakom kurvom", ali je teko mogao uiniti neto vie od toga, jer su ona i Jean-Pierre bili pod zatitom Ahmeda Shaha Masuda, proslavljenog gerilskog voe, a ak je i mula prezao pred tim da se suprotstavi takvom junaku. Kad ju je Abdullah ugledao, stao je kao ukopan, a izraz krajnje nevjerice preobrazio je njegovo, inae uvijek dostojanstveno lice u kominu masku. Doista je imala nesreu to je ba njega srela. Bilo koji drugi mukarac iz sela zbunio bi se od nclagode i moda sablaznio kad bi je susreo ovako polugolu, ali Abdullah e jednostavno pobjesnjeti. Jane odlui prkosno nastupiti. Rekla mu je na jeziku dari: - Mir s tobom. - To je bila poetna fraza ceremonijalne razmjene pozdrava, koja bi katkad znala potrajati i nekoliko minuta. Meutim, Abdullah joj nije odgovorio uobiajenim rijeima: I s tobom. Umjesto toga, razjapio je usta i kriei obasuo je bujicom uvreda, koje su, izmeu ostalog, ukljuivale i dari izraze za prostitutku, spolno nastranu osobu i zavodnicu djece. Lica zaarenog od bijesa, krenuo je prema njoj s uzdignutim tapom. To je ipak bilo previe. Jane pokae na Musu, koji je stajao uz nju, omamljen od bola i onemoao od gubitka krvi. Pogledaj! - viknula je Abdullahu. - Zar ne vidi... Ali on je bio slijep od bijesa. Prije nego to mu je do kraja uspjela rei to to je kanila, on je snano udari tapom po glavi. Jane krikne od bola i srdbe: iznenaena time koliko ju je to zaboljelo i razjarena zbog tog to se on tu usudio uiniti. Mula jo uvijek nije primijetio Musinu ranu. Njegove raskolaene oi zurile su u njezine grudi i ona odjednom shvati da za njega pogled na gole grudi trudne, bijele, zapadnjake ene i to jo usred bijela dana, predstavlja strahovit ok koji oslobaa toliko seksualnih napetosti, da je neizbjeno morao izgubiti vlast nad sobom. On nju ne kani kazniti s nekoliko udaraca, kako bi kaznio vlastitu enu zbog neposluha. U njemu je plamtjela elja za ubojstvom. Jane se od jednom silno prestrai - za samu sebe, za Musu, za svoje neroeno dijete. Posrne unazad, izmiui se njegovu dohvatu, ali on poe za njom i nanovo podigne tap. Potaknuta iznenadnim impulsom, Jane skoi na njega i zabode mu prste u oi.

Abdullah je zarikao kao ranjeni bik. Nije ga toliko zaboljelo, koliko ga je razgnjevilo to jedna ena ima toliko drskosti da se brani od njegovih batina. Iskoristivi njegovo trenutano sljepilo, Jane ga objema rukama uhvati za bradu i snano povue. Mula posrne naprijed, spotakne se i padne. Kotrljao se nekoliko metara niz padinu i napokon zaustavio u jednom grmu patuljaste vrbe. Jane pomisli: Gospode, to sam to uinila'? Gledajui naduvenog, pakosnog sveenika kako ponien lei, Jane shvati da joj on nikad nee oprostiti to to je uinila! Moda e se poaliti "bijelim bradama", seoskim starjeinama. A mogao bi otii i Masudu, te zahtijevati da strane lijenike poalje odakle su i doli. Mogao bi ak pokuati nahukati muke stanovnike sela Bande da je kamenuju. Meutim, im je to pomislila, gotovo istog trena palu joj je na pamet da bi mula, ukoliko bi elio iznijeti protiv nje bilo kakvu optubu, morao ispriati cijeli dogaaj, sa svim sramotnim pojedinostima i seljani bi mu se potom dovijeka rugali okrutnost Afganistanaca nije znala za milost. I tako, moda ovo ipak proe bez posljedica. Jane se okrene. Sad ima vanijih briga. Musa je stajao tamo gdje ga je spustila, nijem, bezizraajna lica, jo uvijek pod okom i nesposoban da shvati to se oko njega zbiva. Jane duboko udahne, podigne djeaka i nastavi put prema peinama. U nekoliko koraka stigla je do vrha uspona i sad je, po ravnom, mogla i bre hodati. Prela je preko kamenite visoravni. Bila je umorna i boljela su je lea, ali ve je zamalo bila na cilju: peine su se nalazile odmah ispod hrpta planine. Dola je do drugog kraja sedla i kad se poela sputati, zaula je djeje glasove. Trenutak kasnije, ugledala je skupinu estogodinjaka koji su se igrali "neba i pakla", igre u kojoj bi dijete uhvatilo none palce i vrsto ih dralo dok bi ga druga dva djeteta nosila u "nebo", ukoliko dijete ne bi ispustilo palce, ili u "pakao", a to je obino bilo smetlite ili poljski zahod, ukoliko bi ih ispustilo. Jane shvati da se Musa nikad vie nee moi igrati i odjednom njome ovlada osjeaj tragedije. Djeca su je spazila i dok je prolazila kraj njih, prekinula su igru, te su ukoeno zurila. Jedno od njih proape: "Musa". Drugi ponove za njim djeakovo ime. Opinjenosti je nestalo i svi potre ispred Jane, vikom objavljujui vijest. Dnevno skrovite mjetana sela Banda izgledalo je poput pustinjskog logorita nekog nomadskog plemena: prano tlo, arko podnevno

sunce, poluugasle vatre na kojima se kuhalo, zastrte ene, prljava djeca. Jane prijee preko malog zaravanka ispred peina. ene su ve nagrnule prema najveoj peini, koju su Jane i Jean-Pierre uredili kao ambulantu. Jean-Pierre je uo komeanje i iziao. Jane mu sa zahvalnou preda Musu, govorei na francuskome: - Mina. Izgubio je ruku. Daj mi tvoju koulju. Jean-Pierre unese Musu u peinu i poloi ga na ilim koji je sluio kao stol za preglede. Prije nego to se pozabavio djetetom, skinuo je svoju izblijedjelu kaki koulju i dao je Jane. Ona je obue. Osjetila ja laganu vrtoglavicu. Pomislila je da e otii sjesti u hladniji, stranji dio spilje i malo se odmoriti, ali nakon to je napravila nekoliko koraka u tom smjeru, predomislila se i odmah sjela. JeanPierre reve: - Donesi mi tampone. Jane nije reagirala. U spilju je utrpala Musina majka, Halima, i poel vriskati kad je ugledala sina. Trebala bih je umiriti, pomisli Jane, ona mora utjeiti dijete; zato ne mogu ustati? Sklopit u naas oi. Samo jednu minutu. Kad je pala no, Jane je shvatila da je poeo porod. Tamo u peini, kad se povratila iz nesvjestice, osjetila je bol u leima, za koju je pretpostavljala da je posljedica noenja Muse. Jean-Pierre se sloio s njenom dijagnozom, dao joj aspirin i naloio joj da mirno lei. Rabia, seoska babica, dola je pogledati Musu i usput joj je dobacila otar pogled, ali Jane tada nije shvatila znaenje tog pogleda. Jean-Pierre je oistio i previo Musin batrljak, dao mu penicilin i injekciju protiv tetanusa. Djeak nee umrijeti od infekcije, to bi se bez zapadnjakih lijekova gotovo sigurno dogodilo, ali se Jane istodobno pitala da li e njegov ivot biti vrijedan ivljenja. Ovdje je opstanak bio teak i za najsposobnije, a sakata djeca u naelu nisu dugo ivjela. Kasno poslije podne Jean-Pierre se pripremio za odlazak. Prema rasporedu, sutradan je trebao biti na ambulantnoj slubi u jednom selu udaljenom nekoliko kilometara, a on, iz razloga koji njoj nisu bili posve jasni, nikad nije proputao takve dogovore, premda jc znao da Afganistanci ne bi bili nimalo iznenaeni ako bi zakasnio jedan dan ili ak doao i tjedan dana kasnije. U trenutku kad ju je poljubio, pozdravljajui se s njom prije odlaska, ona je ve poela sumnjati da bi ova bol u leima mogla znaiti poetak prijevremenih trudova izazvanih naprezanjem, ali kako nikad ranije nije raala, nije u to mogla biti sigurna. Pitala je Jean-Pierrea.

- Ne brini - odgovorio je ustro. - Ima jo est tjedana. Upitala ga je ne bi li moda ipak trebao ostati, za svaki sluaj, ali on je to smatrao nepotrebnim, a i ona se sama ve pomalo glupo osjeala i tako ga je pustila da ode, s mravim konjem natovarenim opremom i lijekovima, kako bi stigao tamo prije mraka, tako da sutra moe odmah ujutro poeti raditi. Kad je sunce poelo zalaziti za visoke stijene na zapadnoj strani i kad se dolina ispunila sjenkama, Jane se, sa enama i djecom, spustila s planine u selo utonulo u suton, dok su mukarci krenuli u polja da obave etvu dok bombarderi spavaju. Kua u kojoj su stanovali Jane i Jean-Pierre, pripadala je zapravo seoskom trgovcu kuji je izgubio nadu da e u ratno doba bilo to zaraditi - jedva je imao to prodavati - te je, zajedno s obitelji, pobjegao u Pakistan. U prednjoj sobi, u kojoj je neko bila trgovina, bila je Jean-Pierreova ambulanta, sve dok estina ljetnih bombardiranja nije seljane otjerala u peine. Kua je imala jo dvije sobe u stranjem dijelu: jedna od njih normalno bi bila za mukarce i njihove goste, a druga za ene i djecu. Jane i Jean-Pierre su ih upotrebljavali kao spavau i kao dnevnu sobu. S jedne strane kue bilo je dvorite ograeno zidom od blata, u kojem se nalazilo ognjite za kuhanje i mali bazen za pranje rublja, posuda i djece. Trgovac je ostavio u kui neto grubo sklepanog drvenog pokustva, a seljani su posudili Jane nekoliko prekrasnih ilima za podove. Jane i JeanPierre su spavali na madracu, kao i Afganistanci, ali su imali perjem ispunjene vree za spavanje umjesto gunjeva. Poput ostalih, i oni bi preko dana smotali madrac ili bi ga, po lijepu vremenu, iznijeli na ravni krov da se prozrai. Ljeti su svi seljani spavali na krovovima. Hodanje od peina do kue imalo je neobino djelovanje na Jane. Bol u leima primjetno se pogorala i kad je stigla do kue, gotovo se sruila od bolova i iscrpljenost. Strano joj se pikilo, ali je bila odve umorna da bi otila do poljskog zahoda, te je stoga upotrijebila prirunu nonu posudu, koja je stajala iza paravana u spavaoj sobi. Upravo je tada primijetila malu, krvlju proaranu mrlju na hlaama, izmeu nogavica. Nije imala snage da se izvana popne ljestvama na krov po madrac, nego se jednostavno ispruila na ilim u spavaoj sobi. "Bol u leima" nailazila je u valovima. Jane stavi ruke na trbuh kad je naiao idui val i osjeti kako se trbuh mie: napeo se i jo vie ispupio dok

se bol pojaavala, a potom je opet splasnuo, kako je bol jenjavala. Sad vie nije bilo nikakve dvojbe da su to trudovi. Uplaila se. Sjetila s razgovora o porodu koji je vodila sa svojom sestrom Pauline. Nakon roenja Paulinina prvog djeteta, Jane joj je dola u posjetu s bocom ampanjca i malo marijuane. Kad su obje bile krajnje oputene, Jane ju je pitala kako to stvarno izgleda, a Pauline joj je odgovorila: "Kao da sere lubenicu." Poslije su se dugo hihotale, inilo im se kao da satima ne mogu prestati. Ali Pauline je rodila na Sveuilinoj klinici u srcu Londona, a ne u kui sagraenoj od suenog blata u Dolini pet lavova. Jane pomisli: to u uiniti? Ne smijem paniariti. Moram se oprati toplom vodom i sapunom; nai otre kare i prokuhati ih petnaest minuta u kipuoj vodi; uzeti iste plahte na koje u lei; piti tekuinu; i opustiti se. Ali prije nego to je bilo to dospjela uiniti, poeo je novi gr i ovaj put je snano boljelo. Zatvorila je oi i pokuala disati polako, duboko i ujednaeno, onako kako joj je Jean-Pierre objasnio, ali bilo je teko zadrati takvu kontrolu nad sobom kad bi najradije zavriskala od straha i bola. Ovaj ju je gr potpuno iscrpio. Leala je mirno, oporavljajui se. Shvatila se da ne moe uiniti nita od onoga to je u mislima nabrojila: nee to moi sama obaviti. im prikupi dovoljno snage, ustat e i otii do najblie kue, te zamoliti ene da pozovu babicu. Slijedei je gr doao ranije nego to je oekivala, inilo joj se da je prola tek minuta-dvije. Kad je bol dosegla vrhunac, Jane glasno ree: - Zato ti nitko ne kae koliko to boli? im je najea bol malo popustila, prisilila se da ustane. Strah od toga da e roditi posve sama, dao joj je snage. Odvukla se iz spavae u dnevnu sobu. Osjeala je da joj se sa svakim korakom vraa malo snage. Uspjela je izii u dvorite, a onda joj se iznenada slila niz bedra topla tekuina i hlae su joj u sekundi bile potpuno mokre: istekla je plodna voda. - Ah, ne - zastenjala je. Naslonila se na dovratak. Nije bila sigurna moe li prijei ak i nekoliko metara, s tim hlaama koje su joj spadale. Osjeala se ponienom. - Moram - rekla je; ali uto je poeo novi gr i ona spuzne na zemlju, mislei: Ipak u to morati sama obaviti. Kad je ponovo otvorila oi, ugledala je, nagnuto nad sobom, lice nekog mukarca. Mukarac je bio nalik na kakvog arapskog eika:

imao je tamnu, smeu kou, crne ovi i crne brkove, a crte lica bile su aristokratske - visoke jagodice, rimski nos, bijeli zubi i istaknuta brada. To je bio Mohammed Khan, Musin otac. - Hvala Bogu - s mukom je promrmljala Jane. - Doao sam da ti zahvalim to si spasila ivot mog sina jedinca - ree Mohammed na jeziku dari. - Jesi li bolesna`? - Rodit u. - Sada? - upita iznenaen. - Uskoro. Pomozi mi da se vratim u kuu. Mohammed je oklijevao. Porod, kao i sve iskljuivo enske stvari, smatralo se neim neistim. Meutim, sluilo mu je na ast to je to bilo samo trenutak oklijevanja. Podigao ju je na noge i pridravao je cijelim putem do spavae sobe. Jane ponovo legne na ilim. - Idi i dovedi nekoga da mi pomogne - rekla mu je. Mrtio se, ne znajui to da uini, a pritom je izgledao djeaki zbunjen i vrlo lijep. - Gdje je Jean-Pierre? - Otiao je u Khawak. Potrebna mi je Rabia. - Da - ree on. - Poslat u enu. - Prije nego ode... - Da? - Molim te, donesi mi malo vode. Mohammed je izgledao zgranut. Traiti od mukarca da poslui enu, makar samo obinom aom vode, to je ovdje bilo neuveno. Jane doda: - Iz onog posebnog vra. - Uvijek je imala pri ruci filtrirane, prokuhane vode za pie: to je bio jedini nain kako da izbjegnu brojne crijevne parazite, od kojih je gotovo sveukupno domae stanovnitvo patilo cijclog ivota. Mohammed odlui zanemariti ustaljeno pravilo. - Naravno - ree. Zatim ode u susjednu sobu i trenutak kasnije, vrati se s loniem vode. Jane mu zahvali i s uitkom otpije malo vode. - Poslat u Halimu da ode po babicu - ree Mohammed. Halima je bila njegova ena. - Hvala ti - ree Jane. - Reci joj da pouri. Mohammed ode. Imala je sreu to se pojavio on, a ne neki drugi mukarac. Drugi bi odbili taknuti bolesnu enu, ali Mohammed je bio drugaiji od njih. On je bio jedan od najznaajnijih gerilskih boraca i praktiki je bio lokalni predstavnik pobunjenikog voe Masuda. Mohammed je imao samo dvadeset etiri godine, ali u ovoj zemlji mladii njegove dobi nisu bili premladi da budu gerilske voe ili da

imaju sina od devet godina. On se kolovao u Kabulu, govorio je malo francuski i znao je da obiaji Doline nisu jedini oblik pristojnog ponaanja na svijetu. Njegov je glavni zadatak bio organiziranje konvoja do Pakistana i natrag. Tim su putem stizale ivotno vane poiljke oruja i municije za pobunjenike. S jednim od tih konvoja stigli su u Dolinu Jane i Jean-Pierre. ekajui ponovni nailazak trudova, Jane se prisjeti tog stranog putovanja. Ona je dotad za sebe mislila da je zdrava, okretna i snana, te da je sposobna hodati cijeli dan bez velikog napora; meutim, nije predvidjela oskudicu u hrani, strme uspone, grbave kamenite staze i iscrpljujui proljev. Povremeno su se kretali iskljuivo nou, zbog straha od ruskih helikoptera. Mjestimice su imali neprilika s neprijateljski raspoloenim seljanima: plaei se da konvoj ne privue Ruse, lokalno je stanovnitvo odbijalo prodati gerilcima hranu, ili bi se svi posakrivali u kue i zakraunali vrata, ili bi uputili konvoj do neke livade ili vonjaka, nekoliko kilometara dalje, gdje je toboe idealno mjesto za logorovanje, a onda bi se pokazalo da ta livada ili vonjak uope ne postoje. Zbog ruskih napada na konvoje, Mohammed je stalno mijenjao rute. Jean-Pierre je u Parizu bio dobavio amerike karte Afganistana koje su bile mnogo bolje od karata to su ih imali pobunjenici, tako da je Mohammed esto dolazio k njima u kuu da pogleda karte prije nego to poalje novi konvoj. Zapravo, Mohammed je dolazio ee nego to je doista bilo potrebno. Takoer se njoj obraao ee nego to su to obino inili afganistanski mukarci, a uz to je malo preesto oima traio njezin pogled i kriom pogledavao na njezino tijelo. Jane je mislila da je on zaljubljen u nj u, odnosno barem je to bio, prije nego to je njezina trudnoa postala uoljiva. Ona je pak, tijekom onog razdoblja kad je bila nesretna zbog JeanPierrea, osjetila da je Mohammed privlai. $io je vitak i tamnoput, snaan i pun energije. Po prvi put u ivotu, Jane je osjetila da je privlai jedna stopostotna muka ovinistika svinja. Mogla se upustiti s njim u ljubavnu vezu. On je bio poboni musliman, kao i svi gerilski borci, ali Jane je iskreno sumnjala da bi to neto izmijenilo. Jane je vjerovala u tonost onoga to je njezin otac katkad znao rei: "Pobonost moe osujetiti bojaljivu elju, ali nita ne moe stati na put pravoj pohoti." Ta njegova uzreica naroito je ljutila njezinu mamu. Ne, u ovoj je puritanskoj seljakoj

zajednici preljub bio isto tako est kao bilo gdje drugdje u svijetu, to je Jane vrlo brzo saznala sluajui ogovaranja ena na obali rijeke, kad bi dolazile po vodu ili se kupale. tovie, Jane je ak znala kako se to ovdje izvodi. Mohammed joj je to rekao. "Tamo, iza zadnje vodenice, moe u sumrak gledati ribe kako skau ispod vodopada", rekao joj je jednog dana. "Ponekad odlazim tamo da ih lovim." ene su u sumrak sve bile zauzete kuhanjem, a mukarci su sjedili u dvoritu damije, puei i priajui: ljubavnike ne bi mogli sluajno otkriti tako daleko od sela, a nikome ne bi izgledalo udno to nema Jane i Mohammeda. Jane je prilino mamila pomisao da s ovim lijepim, primitivnim plemenskim ratnikom vodi ljubav kraj vodopada, ali je onda ostala u drugom stanju i kad joj je potom Jean-Pierre priznao koliko se boji da je ne izgubi, odluila je svu svoju energiju posvetiti tome da njihov brak uini uspjenim. I tako nikad nije otila do vodopada, a kad je postalo vidljivo da je trudna, Mohammed je prestao pogledavati na njezino tijelo. Moda je upravo ta njihova latentna intimnost osokolila Mohammeda da ue u dvorite i da joj pomogne, jer drugi bi mukarci to sigurno odbili uiniti i moda bi se ve na vratima okrenuli i otili. Ili je moda to uinio zbog Muse. Mohammed je imao samo jednog sina, i tri keri, i vjerojatnu je sad osjeao nepodnoljivo golem dug prema Jane. Danas sam stekla jednog prijatelja i jednog neprijatelja, pomislila je: Mohammeda i Abdullaha. Bolovi su iznova poeli i ona shvati da se ovaj put odmarala due nego obino. Zar su trudovi postali neredoviti? Zato? Jean-Pierre joj nije nita o tome rekao. Meutim, on je ginekologiju uio prije tri ili etiri godine i dosta je toga ve zaboravio. Ovi su trudovi bili najgori dosad i kad je bol popustila, Jane osjeti muninu i drhtavicu. to je s babicom? Mohammed je sigurno poslao enu da je dovede, on to sigurno ne bi zaboravio, niti bi se predomislio. Ali, hoe li ona posluati mua? Naravno da hoe, afganistanske ene uvijek sluaju svoje mueve. Meutim, mogla je ii polako, priati usput s drugim enama, ili ak svratiti kod nekog na alicu aja. Ako u Dolini pet lavova ima preljuba, onda sigurno ima i ljubomore, a Halima je morala znati, ili barem slutiti, kakvi su osjeaji njezina mua prema Jane; ene to uvijek osjete Moda e je razljutiti io se od nje trai da tri po pomo za svoju suparnicu, tu egzotinu, bjeloputu i obrazovanu strankinju koja joj je oarala mua.

Jane se odjednom rasrdi na Mohammeda, ali i na Halimu. Ja nisam nita loeg uinila pomisli. Zato su me svi napustili? Zato moj mu nije sad kraj mene? Kad su poeli novi trudovi, ona brizne u pla. Ovo jednostavno nadilazi njene snage. - Ne mogu vie - ree glasno. Tresla ju je estoka drhtavica. Poeljela je da umre prije nego bolovi postanu jai. - Mamice, pomozi mi, mamice - jecala je. Odjednom osjeti kako je grli neka snana ruka i zauje neki enski glas kako joj tiho mrmlja na uho nerazumljive, ali umirujue rijei na jeziku dari. Ne otvarajui oi, Jane se uhvati za tu enu, plaui i viui od bola dok je grenje postalo jo ee, i drala se tako za nju sve dok bolovi napokon nisu poeli jenjavati, odve sporo, ali uz nekakav osjeaj konanosti, kao da bi to mogli biti posljednji, ili moda posljednji tako strani trudovi. Pogledala je uvis i ugledala mirne smee oi i kao orah smee obraze stare Rabie, seoske babice. - Bog bio s tobom, Jane Debout. Jane osjeti olakanje, kao da joj je netko skinuo s lea straan teret. - I s tobom, Rabia Gul - zahvalno proape. - Da li su bolovi esti? - Svaku minutu, ili dvije. Jedan drugi enski glas ree: - Dijete e doi ranije. Jane okrene glavu i ugleda Zaharu Gul, babiinu snahu, djevojku njenih godina, raskonih oblina, valovite, gotovo crne kose i irokih, nasmijanih usta. Od svih ena u selu, Zahara je bila jedina za koju je osjeala da joj je nekako bliska. - Drago mi je da si ti tu - rekla je. Rabia ree: - Naprezala si se nosei Musu uzbrdo i to je izazvalo porod. - Samo to? - ree Jane. - To je vie nego dovoljno. Znai, one ne znaju za okraj s Abdullahom, pomisli Jane. Oigledno, mula je odluio da o tom ne govori. - Hou li prirediti sve to treba? - upita Rabia. - Da, molim te. - Sam Bog zna kakvoj li se vrsti primitivne ginekologije izlaem, pomisli Jane, a1i ne mogu to sama obaviti, jednostavno ne mogu. - Hoe da Zahara skuha malo aja - upita je Rabia. - Da, molim. - U tom, barem, nema praznovjerja.

ene se dadu na posao. Ve sama njihova prisutnost bila je dovoljna da se Jane pone bolje osjeati. Kako je to lijepo, mislila je, to je Rabia traila doputenje da joj pomogne. Zapadnjaki bi lijenik uao i preuzeo komandu bez pitanja, kao da je u svojoj kui. Rabia obavi ritual pranja ruku, zazivljui proroke da joj podare rumene obraze, to je znailo: uspjeh, a zatim je iznova, jo jednom, temeljito oprala ruke sapunom i u mnogo vode. Zahara je donijela posudu s divljom rutvicom i Rabia je prosula aku sitnih, tamnih sjemenki po raspaljenom ugljevlju. Jane se sjeti da je ula govoriti kako miris spaljene rutvice navodno tjera zle duhove. Tjeila se milju da e jetki dim, ako nita drugo, barem otjerati muhe. Rabia nije bila samo obina babica. Primaljstvo je, dodue, bilo njezin glavni posao, ali je ona takoer ljekovitim travama i aranjem pomagala enama koje nisu mogle zanijeti. Imala je i neke svoje metode za spreavanje zaea i izazivanje pobaaja, ali je za tim bila mnogo manja potranja: afganistanske su ene openito eljele mnogo djece. Po Rabiu su slali u sluaju bilo kakve "enske" bolesti. I obino bi nju zvali da opere mrtvaca, jer se to, ba kao i pomaganje pri porodu, smatralo neistim poslom. Jane ju je promatrala kako se kree po sobi. Rabia je vjerojatno bila najstarija ena u selu, mogla je imati negdje oko ezdeset godina. Bila je niska rastom, jedva kuji centimetar preko metra i pedeset, i jako mrava, kao to je to ovdje bila veina. Naborano smee lice okruivala sijeda kosa. Kretala se tiho, a njezine koate stare ruke bile su vjete i precizne. Njihov je meusobni odnos zapoeo s nepovjerenjem i neprijateljstvom. Kad ju je Jane upitala koga zove u sluaju tekog poroda, Rabia je odbrusila: "Da ne uje zloduh, kod mene nema tekih poroda i jo mi nikad nisu umrli ni majka, ni dijete." Meutim, kasnije je Jane, kad bi joj dole ene s manjim menstrualnim problemima ili s uobiajenim trudnikim tegobama, sve takve bolesnice slala staroj babici, umjesto da im prepie neki praak, te su tako njih dvije poele suraivati. Rabia je dola k Jane da je upita za savjet u vezi s jednom rodiljom kod koje je dolo do vaginalne infekcije. Jane ju je snabdjela penicilinom i uputila je kako e ga upotrebljavati. Primalji je silno porastao ugled kad se raulo da su joj povjerili zapadnjake lijekove pa joj je Jane slobodno mogla rei, bez straha da e se starica

uvrijediti, kako je vjerojatno ona sama prouzroila tu infekciju svojom metodom manualne lubrikacijc rodnice. Otada je Rabia poela dolaziti u ambulantu jedanput ili dvaput tjedno, da porazgovara sa Jane i da je promatra kako radi. Jane je te njezine posjete iskoristila da joj, onako usput, objasni neke stvari, kao na primjer: zato ona tako esto pere ruke, zato sve instrumente stavlja nakon uporabe u kipuu vodu i zato dojenadi koja boluju od proljeva daje tako mnogo tekuine. Zauzvrat, Rabia je njoj otkrila neke svoje tajne. Jane je zanimalo to Rabia stavlja u svoje napitke i za neke je sastojke ak mogla pretpostaviti na koji nain djeluju: primaljini lijekovi za poveanje plodnosti sadravali su zeji mozak ili maju slezenu, to je moglo predstavljati izvor hormona koji su organizmu nedostajali zbog poremeaja u metabolizmu; dok su metvica i maja trava, koje je Rabia stavljala u mnoge svoje napitke, vjerojatno pomagale da se pacijentice oiste od infekcija koje su spreavale zaee. Rabia je takoer imala jednu ljekariju koju su ene davale impotentnim muevima, ali tu nije bilo nikakve dvojbe o nainu djelovanja: ta je ljekarija sadravala opijum. Nepovjerenje je postupno ustupilo mjesto opreznom uzajamnom potovanju, ali Jane nije nijednom zatraila od Rabie savjete u vezi s vlastitom trudnoom. Jedno je priznati da njezina mjeavina folklora i vradbina moe biti djelotvorna kod afganistanskih ena, ali da se sama izloi tome, to je ipak neto sasvim drugo. Osim toga, Jane je oekivala da e Jean-Pierre biti uz nju kad bude raala. Zato je, kad ju je Rabia pitala za poloaj djeteta, te joj propisala vegetarijansku dijetu za ensko dijete, jasno i odluno izjavila da e se u svojoj trudnoi drati zapadnjakih obiaja. Rabia je izgledala povrijeena, ali je s dostojanstvom prihvatila njezinu odluku. A sad je Jean-Pierre u Khawaku, a Rabia je ovdje i Jane je presretna to e uz nju biti ta starica kuja je porodila na stotine ena, a usto i sama rodila jedanaestoro djece. Ve neko vrijeme nije imala bolove, ali je u zadnjih nekoliko minuta, dok je promatrala Rabiu kako se tiho kree po sobi, poela osjeati neto novo: izrazit osjeaj pritiska u trbuhu, popraen jakim podraajem da tiska. Podraaj je postao neizdriv i ona pone tiskati. Glasno je stenjala, ali ne od boli nego od naprezanja. ula je, kao iz daljine, Rabiu kako govori: - Poinje. To je dobro.

Nakon stanovitog vremena, podraaja je nestalo. Zahara joj donese alicu zelenog aja. Jane se uspravi i sjedne, te zahvalno pone srkati aj. Bio je topao i jako zaslaen. Zahara i ja smo istih godina, pomisli Jane, a ona je ve izrodila etvoro djece, ne raunajui pobaaje i mrtvoroenad. Medutim, ona je jedna od onih ena koje izgledaju upravo nabijene ivotnom energijom, poput zdravih mladih lavica. Ona e vjerojatno roditi jo nekoliko djece. Onih prvih dana nakon dolaska, kad su se druge ene veinom drale sumnjiavo i neprijateljski, Zahara joj je pristupila s otvorenom znatieljom, a kasnije je jo saznala da Zaharu ljute neki nerazumni obiaji i tradicije Doline, te da arku eli nauiti od stranaca sve to moe o zdravlju, njegovanju djece i ishrani. Stoga Zahara nije postala samo njezinom prijateljicom, nego i udarnom snagom njezinog programa zdravstvenog prosvjeivanja. Meutim, sad je na nju doao red da naui afganistanske metode. Gledala je Rabiu kako prostire po podu komad tanke plastike (to li su upotrebljavali u vrijeme kad nije posvuda bilo plastinog otpada?) i kako ga zatim prekriva slojem pjeskovite zemlje, koju je Zahara donijela izvana u vedru. Zatim je Rabia razastrla na podu komad platna i po njemu poslagala svoj primaljski pribor. Jane je zadovoljno uzdahnula kad je vidjela iste pamune krpe i novu britvicu, jo uvijek u papirnatom omotu. Iznova joj se vratila potreba da tiska i Jane zatvori oi, kako bi se bulje koncentrirala. Zapravo, to je nije boljelo, vie je sliilo na nekakvu nepojmljivu, udovinu zaepljenost. Ustanovila je da joj je lake ako stenje dok se napinje i eljela je starici objasniti da ne jei zbog bolova, ali je odve bila zaokupljena tiskanjem da bi mogla govoriti. U sljedeoj pauzi Rabia klekne pokraj nje i razvee joj uzicu na hlaama, a zatim ih paljivo svue. - Da li moda eli pustiti vodu prije nego te operem? upita. - Da. Rabia joj pomogne da ustane i ode iza paravana, a zatim ju je pridravala za ramena dok je ona sjedila na nonoj posudi. Zahara donese zdjelu tople vode i iznese nonu posudu. Rabia opere Jane. Oprala joj je trbuh, bedra i intimne dijelove tijela, poprimivi po prvi put ustro odluno dranje profesionalne primalje. Zatim je Jane ponovo legla. Rabia je jo jednom oprala ruke i posuila ih. Pokazala

je Jane posudicu s nekakvim modrim prakom, bakrenim sulfatom, pretpostavljala je Jane, i rekla: - Ova boja plai zle duhove. - to e s tim uiniti? - Stavit u ti malo toga na elo. - U redu - ree Jane, zatim doda: - Hvala ti. Rabia joj namae malo praka na elo. Nemam nita protiv aranja kad je bezopasno, pomisli Jane, ali to e ona uiniti ako se pojavi neki pravi medicinski problem? I koliko je, zapravo, tjedana ranije poeo porod? Jo uvijek je bila zaokupljena tim brigama kad su poeli novi trudovi, tako da nije bila koncentrirana na to da svojim upinjanjem prati val pritiska iznutra i zbog toga ju je ovaj put jako boljelo. Ne smijem se brinuti, pomisli, moram se opustiti. Kad su trudovi prestali, osjeala se iscrpljenom i prilino pospanom. Zatvorila je oi. Osjetila je kako joj Rabia raskopava koulju, onu koju je tog poslijepodneva posudila od Jean-Pierrea. Sad joj se inilo kao da je to bilo prije sto godina. Rabia joj je poela masirati trbuh nekom vrstom maziva, vjerojatno maslom. Zabola joj je prste u trbuh. Jane otvori oi i ree: - Ne pokuavaj pomaknuti dijete. Rabia kimne glavom, ali nastavi opipavati: jednom je rukom pipala izboeni vrh, a drugom donji dio trbuha. - Glava je dolje - ree napokon. - Sve je u redu. Ali dijete e vrlo brzo doi. Sad treba ustati. Zahara i Rabia pomognu Jane da stane na noge i prijee dva koraka do polivinila posutog zemljom. Rabia joj zae iza lea i ree: - Stani mi na noge. Jane poslua, iako joj nije bila jasna logika tog zahtjeva. Rabia je zatim polako spusti u uanj, unuvi iza nje. Znai, to je ovdanji poloaj za raanje. - Sjedni na mene - ree Rabia. - Ne boj se, mogu te drati. Jane se svom teinom spusti na stariina bedra. Taj je poloaj bio iznenaujue udoban i umirujui. Jane osjeti kako joj se miii ponovo zateu. Ona stisne zube i potisne nadolje svim silama, stenjui. Zahara je unula ispred nje. Neko vrijeme ni na to drugo nije mislila nego na pritisak u trbuhu. Napokon je pritisak popustio i ona se mlitavo zavali, iscrpljena i napola usnula, putajui da Rabia nosi svu njezinu teinu.

Kad je stezanje ponovo poelo, pojavila se nova bol, otro arenje u preponama. Zahara odjednom ree: - Dolazi. - Nemoj sad tiskati - ree Rabia. - Pusti da dijete ispliva van. Pritisak popusti. Zahara i Rabia su zamijenile mjesta i sad je Rabia uala medu njezinim nogama, pozorno motrei. Pritisak se ponovo javi. Jane stisne zube. - Ne tiskaj - ree Rabia. - Budi mirna. - Jane se pokua opustiti. Rabia je pogleda, podigne ruku i dotakne joj lice, govorei: - Ne stii zube. Olabavi usta. - Jane pusti da joj brada mlitavo padne i otkrije da joj to pomae da se opusti. Onaj se osjeaj arenja ponovo javi, jae nego ikad i Jane shvati da je dijete ve gotovo izilo: osjeala je glavicu kako se gura, irei joj otvor rodnice do nemoguih razmjera. Kriknula je od bola, i odjednom je bol popustila, te za trenutak nije osjeala ba nita. Pogleda dolje. Rabia posegne rukama medu njena bedra, zazivajui glasno imena proroka. Kroz maglicu suza Jane ugleda neto okruglo i tamno meu dlanovima primalje. - Ne vuci - ree Jane. - Ne vuci glavu. - Neu - odvrati Rabia. Jane ponovo osjeti pritisak. U tom trenutku Rabia ree: - Potisni malo za rame. - Jane sklopi oi i njenu potisne. Nekoliko trenutaka kasnije, Rabia ree: - Sad drugo rame. Jane se napne, a onda osjeti golemo olakanje i shvati da je dijete roeno. Pogleda dolje i ugleda siuno tijelo na Rabijinoj ruci. Koa mu je bila naborana i mokra, a glava pokrivena mokrom crnom kosom. Pupana je vrpca izgledala nestvarno: debeli, modri konop koji je pulsirao poput vene. - Je li sve u redu? - upita Jane. Rabia joj nije odgovorila. Napuila je usnice i puhnula na zguvano, nepomino lice djeteta. Oh, Boe, mrtvo je, pomisli Jane. - Je li sve u redu? - ponovi jo jednom. Rabia ponovo puhne i dijete otvori siuna usta i zaplae. - Oh, hvala Bogu, ivo je - ree Jane. Rabia dohvati istu pamunu krpu i obrie djetetu lice. - Je li normalno? - upita Jane. Rabia napokon progovori. Pogleda Jane u oi, nasmijei se i ree: - Da. Ona je normalna.

Ona je normalna, ponovi Jane u sebi. Ona. Stvorila sam djevojicu. Djevojicu. Odjednom osjeti da je potpuno iscrpljena. Ni trenutka due nije mogla ostati u ovom poloaju. - Hou lei - ree. Zahara joj pomogne natrag do madraca i naslae jastuke iza nje, tako da je zapravo sjedila, a kroz to je vrijeme Rabia drala dijete, koje je jo uvijek bilo pupkovinom vezano za Jane. Kad se Jane smjestila, Rabia je poela njeno brisati dijete pamunim krpama. Jane primijeti da je pupana vrpca prestala pulsirati, te da se skvrila i pobijelila. - Moe prerezati pupkovinu - ree Rabiji. - Mi uvijek ekamo da izie posteljica - ree Rabia. - Molim te, uini to sada. Stariino je lice izraavalo sumnju, ali je posluala. Uzela je s onog svog platnenog "stota" komad bijele uzice i svezala je oko pupkovine, nekoliko centimetara iznad djetetova pupka. Trebala je svezati blie, pomisli Jane, ali nije vano. Rabia razmota novu britvicu. - U ime Alaha - ree i preree pupanu vrpcu. - Daj mi je - ree Jane. Rabia joj prui dijete, govorei: - Nemoj je pustiti da sisa. Jane je znala da Rabia nije u pravu. - To pomae da izie posteljica - ree. Rabia slegne ramenima. Jane poloi dijete licem prema grudima. Bradavice su joj bile ispupene i vrlo osjetljive, kao onda kad bi ih Jean-Pierre ljubio. Kad je bradavica dotakla djetetov obraz, djevojica refleksnim pokretom okrene glavu i otvori malena ustaca. im joj je bradavica ula u usta, poela je sisati. Jane se zaprepasti kad je otkrila da to u njoj izaziva osjeaj seksualne naslade. U prvi tren je bila okirana i bilo joj je neugodno, ali onda pomisli: Ba me briga. Odjednom ponovo osjeti stezanje u trbuhu. Poslua poriv da se napregne i osjeti kako iz n je izlazi placenta, sluzavi mali porod. Rabia briljivo zamota posteljicu u krpu. Djevojica je prestala sisati i izgledalo je kao da je zaspala. Zahara prui Jane alicu vode. Ispila ju je u jednom gutljaju. Izvanredno joj je prijala. Zatrai jo. Sve ju je boljelo i bila je krajnje iscrpljena, ali u isti mah blaena od sree. Pogleda dolje, na siunu djevojicu koja joj je mirno spavala na grudima, te osjeti kako i nju hvata san.

- Mi emo umotati malu - ree Rabia. Jane podigne djevojicu, bila je lagana poput lutke, i prui je starici. - Chantal - ree, sputajui je Rabiji na ruke. - Zvat e se Chantal. - I potom sklopi oi. 5. Ellis Thaler je od Washinbtona do New Yorka letio avionom meugradske linije kompanije Eastern Airlines. Na aerodromu La Guardia uzeo je taksi do hotel Plaza u centru New Yorka. Taksi ga je iz Pete avenije dovezao do ulaza u hotel. Ellis ude unutra. U predvorju skrene lijevo i ode do dizala na strani 58. ulice. Neki mukarac u tamnom, uredskom odijelu i jedna ena s vreicom iz robne kue Saks uli su zajedno s njim u dizalo. Mukarac je iziao na sedmom katu. Ellis izie na osmom. ena se odvezla dalje. Ellis je, potpuno sam, hodao niz dugaki, mrani hotelski hodnik, sve dok nije doao do dizala na strani 59. ulice. Spustio se u prizemlje i iziao iz hotela kroz ulaz na 59. ulici. Ustanovivi tako da ga nitko ne prati, zaustavio je taksi na Aveniji Central Park South, odvezao se do stanice Penn i ukrcao u vlak za Douglaston, u Queensu. Dok se vozio vlakom, neprestano je u sebi ponavljao nekoliko stihova iz Audenove Uspavanke: Vrijeme i groznice sagore Svojstvenu ljepotu Ozbiljne djece, a grob potvruje prolaznost djeteta. Prolo je vie od godine dana otkako se u Parizu predstavljao za mladog amerikog pjesnika, ali jo nije izgubio osjeaj za dobar stih. Nastavio je provjeravati da li ga prate jer ovaj put se radilo o stvarima koje njegovi neprijatelji nikako nisu smjeli saznati. Siao je s vlaka u Flushingu i priekao na peronu idui vlak. Nitko drugi nije siao i ekao zajedno s njim. Zbog ovako temeljitih mjera opreza stigao je u Douglaston tek u pet popodne. Uputio se sa stanice ustrim korakom i hodao oko pola sata, premeui putem u mislima nain na koji e nastupiti, rijei koje e izgovoriti i razliite reakcije koje moe oekivati. Doao je do jedne ulice u predgrau iz koje se otvarao vidik na zaljev Long Island Sound, te zastao ispred jedne male, skladne kuice,

sagraene toboe u tudor-stilu: s lanim zabatima i prozorom od raznobojnog stakla na jednom zidu. Na prilaznom putu stajao je mali japanski automobil. Kad se uputio stazom prema kui, ulazna vrata je otvorila jedna plavokosa djevojica od otprilike trinaest godina. - Zdravo, Petal - pozdravi je Ellis. - Zdravo, tata - odgovori ona. On se nagne da je poljubi, osjeajui kao i uvijek istodobno ar ponosa i gr krivnje. Promatrao ju je. Ispod majice s portretom Michaela Jacksona djevojica je nosila grudnjak. Ellis je bio prilino siguran da je to neto sasvim novo. Odnio me vrag ako se Petal ne pretvara u enu, pomislio je. - Hoe li ui na trenutak? - uljudno je upitala. - Naravno. Poao je za njom u kuu. Odostrag je izgledala enstvenije. Podsjetila ga je na njegovu prvu curu. Njemu je tada bilo petnaest, a ona nije bila mnogo starija od Petal... Ne, ekaj, pomisli Ellis, bila je mlada, imala je dvanaest godina. A ja sam joj zavlaio ruku pod demper. Neka Bog sauva moju ki od petnaestogodinjaka. Uli su u malu, urednu dnevnu sobu. - Hoe li sjesti? - upita Petal. Ellis sjedne. - to ti mogu ponuditi? - Opusti se - ree joj Ellis. - Ne mora biti toliko uljudna. Ja sam tvoj tata. Djevojica je izgledala zauena i zbunjena, kao da su je ukorili zbog neeg za to ona uope nije znala da je pogreno. Trenutak kasnije ree: - Moram jo samo oetkati kosu. Onda moemo ii. Ispriaj me naas. - Naravno - ree Ellis. Ona izie. Bila mu je muna njezina uljudnost. To je bio znak da je on za nju jo uvijek stranac. Jo mu nije uspjelo da postane normalnim lanom njezine obitelji. U proteklih godinu dana, otkako se vratio iz Pariza, vidao se s njom najmanje jedanput mjeseno. Katkad bi proveli zajedno cijeli dan, ali najee bi je on samo izveo negdje na veeru, to e uiniti i danas. Da bi proveo s njom taj jedan sat, morao je putovati punih pet sati uz najstroe mjere predostronosti, ali ona to, naravno, nije znala. Cilj koji je sebi postavio bio je skroman: elio je da bez mnogo uznemiravanja i bez drame zauzme malo, ali stalno mjesto u ivotu svoje keri.

To je znailo da mora promijeniti vrst posla kojim se bavio. Odrekao se rada na terenu. Njegovi su pretpostavljeni bili vrlo nezadovoljni tom njegovom odlukom: dobri tajni agenti su rijetki (loih ima na stotine). I on je nerado donio tu odluku jer je osjeao da je duan iskoristiti dar koji posjeduje. Ali nikad ne bi uspio da ga Petal zavoli, ako bi svake godine, ili tako nekako, nestajao u nekom dalekom kutku svijeta, a pritom joj ne bi mogao rei ni kamo ide, ni koliko e dugo izbivati. Osim toga, nije se mogao izlagati opasnosti da pogine upravo sada, kad se ona poela navikavati na njega i voljeti ga. Nedostajali su mu uzbuenje, opasnost, uzbudljivost lova i osjeaj da obavlja vaan posao koji nitko drugi ne bi mogao tako dobro obaviti. Meutim, odve dugo su sve njegove emocionalne veze bile kratke i prolazne, a otkako je izgubio Jane, osjeao je potrebu za barem jednom osobom ija e ljubav biti trajna. Dok je ekao, u sobu ude Gill. Ellis ustane. Njegova biva ena djelovala je svjee i sabrano u bijeloj ljetnoj haljini. On poljubi njezin prueni obraz. - Kako si? - upita ga. - Kao i uvijek. Ti? - Ja imam neopisivo puno posla. - Poela mu je zatim, prilino podrobno, priati i;to sve radi. Kao i obino, Ellis se iskljui. Bila mu je draga, ali smrtno dosadna. udno mu je bilo i pomisliti da je neko njome bio oenjen. Meutim, ona je bila najljepa djevojka na anglistici, a on je bio najpametniji deko, a bila je 1967. godina, vrijeme kad su svi puili travu i kad se svata moglo dogoditi, naroito u Kaliforniji. Vjenali su se u bijelim haljama, na kraju prve godine studija, a netko je svirao Svadbeni mar na sitaru. Onda je Ellis pao na ispitima i bio izbaen s koleda, a zatim je doao poziv za vojsku i umjesto da pobjegne u Kanadu ili vedsku, on je pokorno otiao u regrutni ured, kao janje na klanje, to je iznenadilo svakoga osim Gill jer je ona tada ve bila svjesna toga da se njihov brak nee odrati i samo je ekala da vidi kako se Ellis kani izvui. Leao je u bolnici u Saigonu, gdje se oporavljao od rane u listu, najee povrede pilota helikoptera, budui da je sjedalo pilota bilo oklopljeno ali pod nije, kad je rastava postala pravomona. Netko mu je bacio obavijest o tome na krevet dok je on bio u zahodu i on ju je tu naao kad se vratio, zajedno s odlijem za hrabro dranje u borbi, dvadeset petim po redu (tih su se dana medalje dijelile akom i kapom). Upravo sam saznao da sam rastavljen, rekao je, a vojnik u

susjednom krevetu mu je odgovorio: Oz6iljno? Hoemo li se malo kartati? Ona mu nita nije rekla za dijete. On je to otkrio nekoliko godina kasnije, kad je ve postao pijun i kad je za vjebu pokuao ui u trag Gill te saznao da ona ima dijete, ije ime Petal nedvojbeno potjee iz kasnih ezdesetih i mua po imenu Bernard, koji posjeuje jednog specijalistu za lijeenje steriliteta. Odluka da mu zataji Petal bila je jedina stvarna podlost koju mu je Gill ikad napravila, pomisli Ellis, iako ona jo uvijek tvrdi da je to napravila za njegovo vlastito dobro. Inzistirao je na tome da s vremena na vrijeme via Petal i postigao je djevojica prestane Bernarda zvati "tata". Ali nije pokuavao postati sastavnim dijelom njihova obiteljskog ivota, barem ne do prole godine. - Hoe li uzeti moja kola? - pitala je Gill. - Ako ti ne smeta. - Naravno. - Hvala. - Bilo mu je neugodno posuivati od nje automobil, ali bi putovanje kolima od Washingtona predugo trajalo, a nije elio esto unajmljivati kola na ovom podruju jer bi njegovi neprijatelji to sigurno jednog dana otkrili u kartotekama agencija za iznajmljivanje automobila ili podacima kompanija ije kreditne kartice posjeduje, a u tom bi sluaju ve bili na putu da otkriju Petal. Alternativa bi bila koristiti drugi identitet svaki put kad unajmljuje auto, ali identiteti su skupi i Agencija ih nije spremna pribavljati obinim slubenicima. I tako je posuivao njezinu hondu ili bi se vozio taksijem. Petal se vrati u sobu, s oetkanom plavom kosom koja joj je meko padala s ramena. Ellis ustane. - Kljuevi su u kolima - dobaci Gill. - Ti uskoi u kola. Ja u odmah doi - Ellis ree Petal. Petal izie. Zatim se obrati Gill: - Htio bih je pozvati u Washington preko vikenda. Gill je odgovorila ljubazno, ali odluno: i - Ako ona eli ii, naravno da moe, ali ako ne eli, ja ju ' neu prisiljavati. Ellis kimne glavom. - To je u redu. Dovienja. Odvezao je Petal u kineski restoran u Little Necku. Voljela je kinesku kuhinju. Sad, kad je bila izvan kue, malo se opustila. Zahvalila je Ellisu za pjesmu koju joj je poslao za roendan.

- Nitko od mojih znanaca nije nikad dobio pjesmu za roendan - rekla je. Nije bio siguran da li je to dobro ili loe. - Nadam se da je to bolje od estitke sa slikom slatke makice. - Da. - Nasmijala se. - Sve moje prijateljice misle da si ti tako romantian. Nastavnica iz engleskoga me pitala da li si nekad neto objavio. - Nikad nisam napisao neto to bi bilo dovoljnu dobro da se objavi odgovori on. - Jo uvijek ti se svia engleski? - Puno vie od matematike. Matematika mi je grozna. - to sad radite na engleskome? Neke drame'? - Ne, ali ponekad itamo pjesme. - Da li ti se neka posebno svia? Ona se na trenutak zamisli. - Svia mi se ona o sunovratima. Ellis kimne glavom. - I meni. - Zaboravila sam tko ju je napisao. - William Wordsworth. - Ah da, tono. - Jo neka? - Ne, zapravo. Vie volim muziku. Da li se tebi svia Michael Jackson? - Ne znam. Nisam siguran da sam uo njegove pjesme. - Strano je sladak. - Ona se zahihoe. - Sve su moje prijateljice lude za njim. U njezinim godinama pripadnost grupi vrnjaka najvanija je stvar u ivotu. - Volio bih jednom upoznati neke od tvojih prijatelja ree. - Oh, tata - ree ona prijekorno. - Tebi se to ne bi svidjelo, to su samo curice. Osjeajui se blago odbaenim, Ellis se neko vrijeme posveti jelu. Popio je au bijelog vina: ostale su mu navike koje je stekao u Francuskoj. Kad je zavrio s jelom, ree: - Sluaj, neto sam mislio. Zato ti jedan vikend ne bi dola k meni u goste? Let do Washingtona traje samo jedan sat, a mogli bismo se lijepo provesti. Izgledala je zateena njegovim prijedlogom. - A to ima u Washingtonu? - Pa, mogli bismo razgledati Bijelu kuu, vidjeti gdje to ive nai predsjednici. Pa onda, Washington ima nekoliko muzeja za koje kau

da su najbolji na svijetu. Osim toga, nikad nisi vidjela moj stan. Imam dvije spavae sobe... - On zauti. Vidio je da nju to ne zanima. - Oh, tata, ne znam - ree ona. - Subotom i nedjeljom sam uvijek tako zauzeta... zadae, pa zabave, pa kupovanje, pa baletna kola i svata... Ellis sakrije razoaranje. - Nemoj se zbog toga brinuti - ree. - Moda e moi doi jednom kad ne bude toliko zauzeta. - Da, jasno - ree ona s vidnim olakanjem. - Mogao bih kroz to vrijeme urediti ovu drugu spavau sobu pa ti onda moe doi kad god hoe. - OK. - Kakvom bojom da oliim zidove? - Ne znam. - Koju boju najvie voli? - Mislim, ruiastu. - Onda e soba biti ruiasta. - Ellis se prisili na smijeak. - Hajdemo. U kolima, putem do kue, pitala ga je da li bi imao neto protiv toga da si ona probui ui. - Ne znam - oprezno je odgovorio. - A to mama kae na to? - Ona je rekla da e mi dopustiti ako se ti s time sloi. Je li to Gill rekla u elji da i njega ukljui u tu odluku ili se samo htjela rijeiti odgovornosti? - Moram rei da se meni ne svia ta ideja - ree Ellis. Moda si ipak jo malo premlada da pone po sebi buiti rupe zbog kienja. - Da li misli da sam premlada da imam deka? Ellis je htio rei "da". Ona je njemu izgledala daleko premlada. Meutim, nije ju mogao sprijeiti da odraste. - Dovoljno si odrasla da izie~ s nekim djeakom, ali jo si premlada za ozbiljno hodanje - ree. Kriom baci na nju pogled, da ulovi njezinu reakciju. Lice joj je imalo podsmjeljiv izraz. Moda oni to vie ne zovu "hodati za ozbiljno", pomisli. Kad su stigli do kue, na prilaznom je putu stajao parkiran Bernardov ford. Ellis ostavi hondu iza nje;ga i ude s Petal u kuu. Bernard je bio u dnevnoj sobi. Omalen rastom i vrlo kratko oiane kose, ouh njegove keri bio je dobroudan ovjek, bez mrvice mate. Petal ga je oduevljeno pozdravila, bacila mu se oko vrata i izljubila ga. Bernard je izgledao kao da mu je pomalo neugodno. Pozdravio je Ellisa Lvrstim stiskom ruke, govorei: - Tamo dolje, u Washingtonu, jo uvijek sve funkcionira kako treba? - Kao i uvijek - odgovori Ellis. Oni su mislili da on radi za ministarstvo vanjskih poslova, te da se njegov posao sastoji iz itanja

francuskih novina i asopisa i pripremanja dnevnog izbora tekstova za Francuski odsjek. - Jesi li za pivo? Ellisu se zapravo nije pilo pivo, ali je prihvatio jer nije elio ispasti neljubazan. Bernard ode u kuhinju po pivo. On je bio upravitelj kreditnog odsjeka u jednoj robnoj kui u centru New Yorka. Izgledalo je da ga Petal voli i potuje, a on se prema njoj odnosio s mnogo njenosti i ljubavi. On i Gill nisu imali druge djece: onaj specijalist mu oito nije pomogao. Bernard se vrati s dvije ae piva i prui jednu Ellisu. - Ti sad idi i napii zadau - ree zatim djevojici. - Tata e se doi pozdraviti s tobom prije odlaska. Ona ga ponovno poljubi i otri. Kad se dovoljno udaljila da ga ne moe uti, Bernard ree: - Obino nije tako mazna. Kao da namjerno pretjerava kad si ti ovdje. Ja to ne razumijem. Ellisu je, naprotiv, sve bilo jasno, ali zasad jo nije elio o tom razmiljati. - Ne brini zbog toga - ree. - Kako posao? - Nije loe. Visoke kamate nisu djelovale onako kako smo se bojali. Izgleda da su ljudi jo uvijek voljni posuditi novac kako bi mogli kupovati stvari, barem u New Yorku. Sjedne i otpije malo piva. Ellis je oduvijek imao osjeaj da ga se Bernard 6ziki boji. To se oitovalo u nainu na koji je ovaj ovjek etao po sobi, poput psa kojemu zapravo nije doputeno da bude u kui pa dobro pazi da uvijek bude barem nekoliko centimetara izvan domaaja gazdine noge. Razgovarali su nekoliko minuta o ekonomiji; Ellis je popio pivo to je bre mogao, zatim je ustao i oprostio se. Otiao je do podnoja stuba i viknuo: - Zbogom, Petal. Izila je na vrh stuba. - Smijem probuiti u~i? - Mogu li jo malo razmisliti? - odvrati on. - Jasno. Zdravo. Gill sie. - Odvest u te na aerodrom - ree. Ellis se iznenadi. - Odlino. Hvala. Kad su se izvezli na glavnu cestu, Gill ree: - Rekla mi je da ne eli provesti vikend s tobom. - Tako je. - Povrijedilo te, zar ne? - Zar se to vidi?

- Ja vidim. Ne zaboravi, bila sam udata za tebe. - Zastane. - ao mi je, Johne. - Ja sam kriv. Nisam o svemu tome dovoljno razmiljao. Dok se ja nisam pojavio, imala je mamicu, taticu i obiteljski dom, sve to jedno dijete eli. Meutim, ja nisam samo suvian. Svojom prisutnou, ja ugroavam njezinu sreu. Ja sam uljez, ja remetim ravnoteu njezina svijeta. Zato ona preda mnom grli Bernarda. Ona me s time ne eli povrijediti. Ona to radi zato ~to se boji da bi mogla njega izgubiti. Ja izazivam u njoj taj strah. - Proi e je to - ree Gill. - Amerika je puna djece s dva tate. - To nije nikakva isprika. Zajebao sam stvar i moram se s tim suoiti. Ona ga ponovo iznenadi prijateljskim tapanjem po koljenu. - Nemoj si previe predbacivati - ree. - Ti jednostavno nisi stvoren za brak. Znala sam to ve mjesec dana nakon vjenanja. Ti nisi elio kuu, posao, ivot u predgrau, djecu. Pomalo si udan. Upravo sam se zato u tebe zaljubila i upravo zato sam te tako spremno pustila da ode. Voljela sam te zato to si bio drukiji, aav, originalan, uzbudljiv. Ti si pripravan uiniti bilo to. Ali nisi obiteljski ovjek. Ellis je utke sjedio dok je ona vozila i razmiljao o onome to mu je rekla. To je bilo prijateljski reeno i on joj je zbog toga bio duboko zahvalan; ali da li je to stvarno tako? On misli da nije. Ja ne elim kuu u predgrau, mislio je, ali bih elio imati dom: moda neku vilu u Maroku, ili potkrovlje u Greenwich Villageu, ili mansardu u Rimu. Ja ne elim enu koja e mi biti domaica, koja e kuhati, istiti, odlaziti u trgovinu i pisati zapisnik na roditeljskim sastancima u koli; ali bih elio imati drugaricu, nekoga s kim bih mogao razgovarati o knjigama, o filmovima, o poeziji, nekoga s kim bih uveer mogao priati. ak bih volio imati i djecu, i odgojiti ih tako da ih zanima neto vie od Michaela Jacksona. Nita od toga nije rekao Gill. Ona ugasi motor i on shvati da se nalaze ispred terminala kompanije Eastern Airlines. Pogleda na sat: osam i pedeset. Ako pouri, jo moe stii na avion koji polijee u devet sati. - Hvala na vonji - ree. -Tebi treba ena koja bi bila slina tebi, neka srodna dua - ree Gill. Ellis pomisli na Jane. - Susreo sam jednu takvu, jednom. - I to se dogodilo? - Udala se za jednog zgodnog lijenika. - Je li taj lijenik lud poput tebe?

- Mislim da nije. - Onda to nee dugo trajati. Kad se udala? - Prije otprilike godinu dana. - Ah. - Gill je vjerojatno izraunala kako se upravo nekako u to vrijeme Ellis naglo poeo zanimati za svoju ker, ali je bila toliko pristojna da to ne kae. - Posluaj moj savjet - rekla je. - Provjeri to je s njom. Ellis izie iz auta. - Nazvat u te uskoro. - Zdravo. On zalupi vrata i ona se odveze. Ellis pouri u zgradu terminala. Uspio je ui u avion minutu-dvije prije polijetanja. Kad je avion uzletio, on nade u depu na naslonu sjedala ispred sebe jedan novinski asopis i potrai izvjetaj iz Afganistana. Paljivo je pratio ratna zbivanja otkako je od Billa u Parizu saznao da je Jane ostvarila svoju namjeru da ode tamo sa Jean-Pierreom. Rat u Afganistanu nije vie bio vijest za prvu stranu. esto bi proao tjedan ili dva, a da u novinama ne bi bilo ni rijei o tome. Meutim, sada kad je prekinuto zimsko zatije, u novinama se opet poneto moglo nai, barem jedanput tjedno. Ovaj je asopis donio analizu ruske situacije u Afganistanu. Ellis pone itati s nepovjerenjem, jer je znao da mnoge takve lanke u asopisima lansira CIA: novinar bi dubio ekskluzivnu informaciju o procjeni neke situacije na temelju izvjetaja agenata, a zapravo bi nesvjesno posluio kao kanal za lansiranje dezinformacije, upuene obavjetajnoj slubi druge zemlje pa bi tako reportaa koju bi taj novinar napisao imala isto toliko veze s istinom, koliko i neki lanaka u Pravdi. Meutim, ovaj lanak nije djelovao kao dezinformacija. Javljao je o gomilanju ruskih trupa i oruja, to je znak da se priprema velika ljetna ofenziva. U Moskvi na ovo ljeto gledaju kao na odluujue: moraju ove godine unititi pokret otpora ili e biti prisiljeni da se na neki nain nagode s pobunjenicima. Ellisu se ovo inilo loginim: provjerit e jo to javljaju agenti CIA-e iz Moskve, ali imao je osjeaj da e se njihove procjene slagati sa zakljucima ovog novinara. Meu kljunim podrujima, koja e predstavljati glavne mete ruske ofenzive, u lanku je bila spomenuta dolina Panisher.

Ellis se sjeti da je Jean-Pierre govorio o Dolini pet lavova. U lanku je takoer bio spomenut Masud, voa ustanika. Ellis se prisjeti da je Jean-Pierre i o njemu govorio. Gledao je kroz prozor, promatrajui sunce kako zalazi. Nema sumnje, pomisli i osjeti gr straha, da e se Jane ovog ljeta nai u ozbiljnoj opasnosti. Ali to nije njegova briga. Sad je udata za drugoga. Uostalom, on tu ionako nita nije mogao uiniti. Ponovo je svrnuo pogled na asopis, okrenuo stranicu i poeo itati lanak o Salvadoru. Avion je brujei letio prema Washingtonu. Na zapadu je sunce zalo za horizont i spustila se tama. Allen Winderman je pozvao Ellisa Thalera na ruak u riblji restoran na obali rijeke Potomac. Winderman je zakasnio pola sata. Bio je tipian vaingtonski maher: tamnosivo odijelo, bijela koulja, prugasta kravata; gladak i opasan kao morski pas. Budui da je ruak plaala Bijela kua, Ellis narui jastoga i au bijelog vina. Winderman je naruio mineralnu vodu perrier i salatu. Sve se u vezi s Windermanom inilo prevrsto i pretijesno: njegova kravata, cipele, njegova satnica i njegova samokontrola. Ellis je bio oprezan. Nije mogao odbiti poziv predsjednikova pomonika, ali nije volio ovakve diskretne, neslubene rukove i nije mu se sviao Allen Winderman. Winderman odmah prijee na stvar. - Potreban mi je va savjet pone. Ellis ga prekine. - Prije svega, moram znati da li ste obavijestili Agenciju 0 ovom naem sastanku. - Ako Bijela kua moda planira neku tajnu akciju mimo znanja CIA-e, Ellis s tim ne eli imati nikakve veze. - Naravno - odgovori Winderman. - to znate o Afganistanu? Ellisa odjednom zazebe oko srca. Prije ili kasnije, u ovo e biti uvuena Jane, pomisli. Oni naravno znaju za nju: ja to nisam tajio. Rekao sam Billu u Parizu da je kanim pitati da se uda za mene. Poslije sam nazvao Billa da saznam je li doista otila u Afganistan. Sve je to ulo u moj dosje. Sad ovaj kukin sin zna za nju i sprema se upotrijebiti to svoje znanje. - Znam vrlo malo - oprezno ree, a onda se sjeti jedne Kiplingove strofe i izgovori je: Kad si ranjen i ostavljen na visoravnima Afganistana, 1 kad ene iziu da te dokraja sasijeku, Okreni se puci i raznesi sebi mozak i poi svom Bogu kao vojnik

Po prvi put mu se uini da je Windermanu neugodno. - Nakon to ste dvije godine izigravali pjesnika, vjerojatno znate mnogo stihova. - Znaju ih Afganistanci - ree Ellis. - Svi su oni pjesnici, kao to su Francuzi gurmani, a Velani pjevai. - Stvarno? - Zato jer su nepismeni. Poezija je usmena umjetnika forma. Winderman je postajao vidljivo nestrpljiv: njegova satnica nije predviala vrijeme za poeziju. Ellis nastavi: Afganistanci su divlji, ilavi, neobuzdani brani koji jo ive u plemenskom ureenju i jedva da su izili iz srednjeg vijeka. Navodno su kieno uljudni, hrabri kao lavovi i nemilosrdno okrutni. I njihova je zemlja divlja, spr3ena suom i gola. to vi znate o njima? - Afganistanci ne postoje - ree Winderman. - Postoj i est milijuna Patuna na jugu, tri milijuna Tadika na zapadu, milijun Uzbeka na sjeveru i jo dvanaestak narodnosti s manje od milijun pripadnika. Suvremene granice njima malo znae: Tadika ima u Sovjctskom Savezu, a Patuna u Pakistanu. Neki su od njih podijeljeni u plemena. Oni su poput amerikih Indijanac;a koji sebe nikad nisu smatrali Amerikancima, nego Apaima, Vranama ili Siouxima. I u svakom su trenu spremni pobiti se meusobno, kao to su spremni boriti se protiv Rusa. Na je problem kako da ujedinimo Apae i Siouxe protiv bljedolikih. - Razumijem. - Ellis kimne glavom. U sebi se pitao: Kad e u sve to ukljuiti Jane? Ree: - Znai, glavno je pitanje: Tko e biti Veliki poglavica? - To je lako. Ahmed Shah Masud, u dolini Panisher, daleko je najsposobniji od svih gerilskih voda. Dolina pet lavova. to to smjera, gade ljigavi. Ellis se ispitljivo zagleda u Windermanovo glatko izbrijano lice. Winderman je hladnokrvno podnio njegovo zurenje. Ellis upita: - Zbog ega je Masud tako izuzetan? - Veina pobunjenikih voda se zadovoljava da vladaju svojim plemenima, ubiru poreze i brane vladinim predstavnicima pristup na njihov teritorij. Masud ini vie od toga. On izlazi iz svog planinskog uporita i napada. Unutar njegova domaaja nalaze se tri vane strateke toke: Kabul, glavni grad Afganistana; tunel Salang na jedinoj cesti koja vodi od Kabula do Sovjetskog Saveza; te Bagram,

najvanija vojna zrana baza. On je na takvu poloaju da moe nanijeti znaajne tete, a to i ini. Osim toga, temeljito je prouio umijee gerilskog ratovanja. itao je Maova djela. On je vrlo vjerojatno najbolji i najinteligentniji vojskovoa u zemlji. Povrh toga, on raspolae i financijskim sredstvima. U njegovoj je dolini rudnik smaragda. Smaragdi se prodaju u Pakistanu, a Masud ubire deset posto od svake prodaje i tim novcem oprema svoje borce. Dvadeset osam mu je godina i posjeduje karizmatsku linost, ljudi ga oboavaju. I napokon, on je Tadik. Najbrojnija skupina su Patuni, koje svi ostali mrze i prema tome, vrhovni voda ne moe nikako biti Patun. Tadici su druga narodnost po brojnosti. Postoji ansa da bi ih jedan Tadik mogao ujediniti. - A mi elimo pomoi da doe do toga? - Tako je. to ustanici budu jai, to e vie tete nanositi Rusima. Osim toga, jedan znaajan uspjeh amerikih obavjetajnih slubi dobro bi nam doao ove godine. Windermanu i ljudima njegove vrste nita ne znai to se Afganistanci bore za slobodu, protiv brutalnog okupatora, pomisli Ellis. U Washingtonu moral nije u modi: jedino je vana igra oko moi. Da se Winderman sluajno rodio u Lenjingradu, umjesto u Los Angelesu, opet bi bio jednako sretan, jednako uspjean i jednako moan. I primjenjivao bi istu taktiku borei se na drugoj strani. - to vi zapravo hoete od mene? - upita Ellis. - Vae znanje i iskustvo. Postoji li nekakav nain na koji bi tajni agent mogao pomoi ostvarivanju saveza izmeu razliitih afganistanskih plemena. - Pretpostavljam da postoji - reve Ellis. Uto su donijeli jelo i prekinuli ga, te mu dali nekoliko trenutaka da razmisli - Trebalo bi biti mogue, uz uvjet da postoji neto to oni ele od nas, a pretpostavljam da bi to moglo biti oruje. - Tako je. - Winderman pone jesti, oklijevajui, poput ovjeka koji ima ir na elucu. Izmeu malih zalogaja salate ree: - Oni trenutno kupuju oruje preko granice, u Pakistanu. Jedino to tamo mogu dobiti su kopije engleskih, viktorijanskih puaka, odnosno, ak ne samu kopije, nego originalne primjerke, koji su stari sto godina i jo pucaju Usto jo kradu kalanjikove od mrtvih ruskih vojnika Meutim, oajniki im je potrebno malo artiljerijsko oruje protuavionski topovi i raketa zemlja-zrak koje se lansiraju i ruke, kako bi mogli obarati avione i helikoptere.

- Jesmo li im mi voljni dati to oruje? - Jesmo. Ali ne izravno. eljeli bismo prikriti na angairanje slanjem oruja preko posrednika. Meutim, to nije nikakav problem. Moemo upotrijebiti Saudijce za ta posao. - U redu. - Ellis proguta zalogaj jastoga. Bio je izvrstan - Dopustite da vam kaem to ja mislim da bi trebao biti po korak. U svakoj gerilskoj skupini trebalo bi stvoriti jezgru onih koji poznaju i shvaaju Masuda, odnosno imaju u njega povjerenja. Te bi jezgre zatim postale odredi za vezu koje komuniciraju s Masudom. Oni bi trebali postupno graditi svoju ulogu: prvo bi zapoeli s razmjenom informacija, zatim bi preli na meusobnu suradnju i na kraju doli do usklaivanja planova za borbu. - Zvui dobro - ree Winderman. - Kako bi se to moglo postii? - Ja bih nagovorio Masuda da u Dolini pet lavova vodi program vojne obuke. Svaka ustanika grupa poslala t nekoliko svojih mladih ratnika da se neko vrijeme bore po Masudovim zapovjednitvom i naue metode koje njega in tako uspjenim. Ako je on tako dobar vojskovoa kao to kaete, onda bi ih on istodobno nauio da ga potuju i da mu vjeruju. Winderman zamiljeno kimne glavom. - To bi mogao biti prihvatljiv prijedlog za one plemenske voe, koji bi odbili svaki plan, ukoliko bi im nametao obavezu da sluaju Masudove naredbe. - Postoji li neki konkurentski voda, ija je suradnja bitna za sklapanja bilo kakvog saveza? - Da. Zapravo, dvojica. Jahan Kamil i Amal Azizi, obojica Patuni. - Onda bih ja poslao tamo jednog tajnog agenta, iji bi zadatak bio nagovoriti tu dvojicu da sjednu za stol s Masudom. Kad bi se taj agent vratio s komadom papira, na kojem bi bila sva tri potpisa, poslali bismo prvu poiljku raketnih bacaa. Daljnje bi poiljke ovisile o uspjenom odvijanju programa obuke. Winderman spusti viljuku i zapali cigaretu. On sasvim sigurno ima ir, pomisli Ellis. Winderman ree: - Upravo sam tako neto i ja imao na umu. - Ellis je vidio da on ve smilja kako da to prikae kao svoju ideju. Sutra e rei: Smislili smo to za rukom, a u izvjetaju ~e napisati: Obavjetajni strunjaci ocijenili su da je moj plan izvediv. Kakav je na rizik? Ellis razmisli.

-Ako bi Rusi uhvatili naeg agenta, mogli bi iz svega toga izvui znatnu propagandnu korist. Njihov je problem trenutno u Afganistanu ono to bi Bijela kua definirala kao "problem imagea". Njihovi saveznici medu zemljama Treeg svijeta nevoljko gledaju na njihovu invaziju na jednu malu, primitivnu zemlju. Naroito njihovi muslimanski prijatelji pokazuju simpatije prema ustanicima. Meutim, Rusi se pravdaju tvrdnjom da su takozvani ustanici obini banditi koje financira i naoruava CIA. Oni bi bili presretni kad bi to mogli dokazati hvatanjem pravog, ivog agenta C1A-e usred Afganistana i kad bi ga mogli izvesti pred sud. Pretpostavljam da bi nam to moglo nanijeti velike tete u okvirima globalne politike. - Kakvi su izgledi da bi Rusi mogli uhvatiti naeg ovjeka? - Mravi. Ako ne mogu uhvatiti Masuda, zato bi onda bili u stanju uhvatiti jednog tajnog agenta, poslanog da ! sastane s Masudom. - Vrlo dobro. - Winderman ugasi cigaretu. - elim da budete taj agent. Ellis je bio zateen. Shvati da je to trebao naslutiti, ali : bio odve udubio u teoretsko razmatranje problema. - Ja se vie ne bavim tim poslom - ree, ali mu je glas odjednom zvuao promuklo i nije mogao a da ne pomisli. Vidjet u Jane. Vidjet u Jane! - Razgovarao sam telefonom s vaim efom - ree Winderman. Njegovo je miljenje da bi vas neki zadatak Afganistanu mogao dovesti u napast da se vratite radu r terenu. Znai, namjestili su mu klopku. Bijela kua je eljela postii nekakav dramatian uspjeh u Afganistanu i stoga : zatraila od CIA-e da im pozajmi jednog svog agenta. CIA je eljela da se Ellis vrati radu na terenu, te je stoga rekla Bijeloj kui neka mu ponude ovaj posao, budui da su znali i nasluivali da bi za njega mogunost da se ponovo sretne Jane bila gotovo neodoljiva. Ellis nije podnosio da netko s njim manipulira. Ali je elio otii u Dolinu pet lavova. utnja se oduljila. Winderman nestrpljivo upita: - Hoete li prihvatiti? - Razmislit u o tome - odgovori Ellis. Ellisov otac tiho podrigne, ispria se i ree: - Ovo je bilo odlino. Ellis odgurne svoj tanjur s pitom od treanja i tuenu vrhnjem. Prvi put u ivotu morao je paziti na svoju teinu.

- Stvarno je odlino, mama, ali ja ne mogu vie - ree ispriavajui se. - Nitko vie ne jede onako kako se nekad jelo - ree ona i ustane, te pone raspremati stol. - To je zato to ljudi vie nikud ne znaju otii bez auta. Otac odgurne stolicu. - Moram pregledati neke raune. - Ti jo uvijek nema knjigovou? - upita Ellis. - Nitko ne vodi rauna o tvom novcu bolje od tebe odgovori mu otac. - Sam e doi do toga, ako ikad bude imao novaca. - On izie iz blagovaonice i ode u svoju radnu sobu. Ellis pomogne majci da raspremi stol. Njegova se obitelj preselila u ovu kuu s etiri spavae sobe u Teanecku, u dravi New Jersey, kad je Ellisu bilo trinaest godina, ali se on jo uvijek sjeao te selidbe kao da je bila juer. Doslovce su godinama ekali da se usele. Njegov otac je sagradio tu kuu, prvo sam, a kasnije uz pomo radnika iz svog rastueg graevinskog poduzea, ali uvijek samo u razdobljima izvan graevinske sezone, ostavljajui rad na kui im bi posao opet krenuo. Kad su se napokon uselili, kua zapravo jo nije bila dovrena: nije radilo grijanje, u kuhinji nije bilo nikakvog pokustva i nita jo nije bilo olieno. Toplu vodu su dobili odmah drugi dan jer je mama zaprijetila rastavom, ukoliko se to ne napravi. No, s vremenom je kua ipak dovrena pa su Ellis, njegova braa i njegove sestre imali svako svoju sobu u kojoj je mogao odrasti. Mami i tati sada nije bila potrebna tako velika kua, ali se Ellis nadao da je nee prodati. Sve je u toj kui bilo tako prisno i udobno. Kad su napunili stroj za pranje suda, Ellis ree: - Mama, sjea se onog mog kovega koji sam ovdje ostavio kad sam se vratio iz Azije? - Naravno. Tamo je, u ormaru, u maloj spavaoj sobi. - Hvala. Htio bih neto pogledati. - Samo ti idi. Ja u ovo zavriti. Ellis se uspne stubama do male spavae sobe na vrhu kue. Ta se soba rijetko upotrebljavala pa je prostor oko uskog kreveta bio zatrpan polomljenim stolicama, jednom starom sofom i kartonskim kutijama, u kojima su bile djeje knjige i igrake. Ellis otvori ormar i izvue jedan mali, crni, plastini kovei. Poloi ga na krevet, podesi ifrirane bravice i podigne poklopac. Osjeti miris plijesni: kovei je stajao zatvoren punih deset godina. Sve je bilo tu: odlikovanja; oba

metka koja su lijenici izvadili iz njega; prirunik z vojnike na fronti, FM 5-31, s naslovom Minirane zamke fotografija na kojoj Ellis stoji pokraj helikoptera, svog prvo hueyja, nasmijan, mladolik i (oh, sranje!) mrav; biljeke Frankieja Amalfija: Kukinom sinu koji mi je ukrao nogu- ala, iza koje se skrivala velika hrabrost jer Ellis je paljivo razvezao Frankieju vezice i povukao izmu, a s njom i pola noge, koju je u koljenu prerezala elisa rotora; sat Jimmyj; Jonesa, ije su se kazaljke zauvijek zaustavile na pola est. Zadri ga ti, sinko, rekao mu je Jimmyjev otac kroz maglicu alkoholnih para, ti si mu bio prijatelj, to je mnogo vie od onog to sam ja bio Jimmyu; i dnevnik. Listao je stranice. Dovoljno je bilo da proita samo nekoliko rijei pa da se sjeti cijelog tog dana, tjedna, bitke Dnevnik je zapoinjao vedro, s osjeajem pustolovine i dosta zbunjeno, a zatim se postupno javljalo razoaranje, ozbiljnost, melankolija, oajanje i na kraju, pomisao n samoubojstvo. Srdite reenice oivljavale su mu u sjeanje ratne prizore: prokleti Arvini, ti vojnici Junog Vijetanama, nisu uope htjeli izii iz helikoptera; ako toliko ele spas od komunizma, zato se onda ne bore? pa onda: Kapt. Johnson je, pretpostavljam, uvijek bio guzica, ali kakva smrt - raznijet granatom koju je na njega bacio vojnik iz njegove vlastite ete a zatim, malo dalje: ene skrivaju puke ispod sukanja, a djeca na grudima, ispod koulja, nose rune bombe i to bismo mi sad koji kurac, trebali napraviti -predati se? Posljednje reenice u dnevniku glasile su: Mi smo na krivoj strani, eto to ne valja i ovome ratu. Mi smo loi momci. Zato klinci bjee od regrutacije zato se Vijetnamci ne ele boriti; zato mi ubijamo ene i djecu zato generali lau politiarima, i politiari novinarima, novinari javnosti. Njegova su razmiljanja nakon ovog postala odve buntovnika da bi ih stavio na papir, a osjeaj krivnje preteak da bi se mogao okajati rijeima. inilo mu se da ostatak ivota morati utroiti na ispravljanje zla koje je poinio u tom ratu. I danas, nakon svih ovih godina, jo uvijek mu se tako inilo. Kada zbroji sve ubojice koje je otada strpao u zatvor, sve otmiare ljudi i aviona, sve podmetae bombi koje je uhitio, sve to nije nita u usporedbi s tisuama metaka koje je ispalio i s tonama eksploziva koje je bacio na Vijctnam, Laos i Kambodu. Znao je da je to potpuno iracionalno. Shvatio je to kad se vratio iz Pariza i neko vrijeme razmiljao o tome kako mu je posao unitio ivot. Tada je odluio da vie ne pokuava iskupiti grijehe Amerike. Medulim, OVO... ovo je neto drugo. Ovo je prilika da se bori za

malog ovjeka, da se bori protiv laljivih generala, i meetara moi, i novinara kojima su nataknuli naonjake. tovie, ovo nije samo prilika da sudjeluje u borbi i dade svoj mali doprinos, nego i ansa da stvarno dovede do promjene situacije: da promijeni tok rata, izmijeni sudbinu jedne zemlje i uistinu znaajno doprinese borbi za slobodu. A zatim, tu je i Jane. Ve i sama mogunost da je opet vidi, probudila je u njemu zapretenu strast. Jo prije nekoliko dana mogao je misliti o njoj i o opasnosti u kojoj se ona nalazi, te zatim potisnuti te misli iz glave i okrenuti stranicu asopisa. Sad gotovo uope nije mogao prestati misliti na nju. Razmiljao je da li joj je kosa duga ili kratka, je li se udebljala ili je smravila, da li je zadovoljna svojim ivotom, da li je Afganistanci vole i, najvie od svega, da li jo uvijek voli JeanPierrea? Posluaj moj savjet, rekla mu je Gill; provjeri to je s njom. Pametna stara Gill. Na kraju pomisli na Petal. Pokuao sam, ree sam sebi; stvarno sam pokuao i mislim da nisam napravio mnogo pogreaka, ali moj je pokuaj unaprijed bio osuen na neuspjeh. Gill i Bernard pruaju joj sve to je njoj potrebno. U njezinu ivotu nema mjesta za mene. Ona je i bez mene sretna. Ellis zatvori dnevnik i vrati ga u kovei. Zatim dohvati jednu malu, jeftinu draguljarsku kutijicu. U njoj je bio par malih, zlatnih naunica s biserima. ena, kojoj su te naunice bile namijenjene, kosooka djevojka s malim grudima koja ga je nauila da nita nije tabu, nije vie iva - ubio ju je neki pijani vojnik u jednom baru u Saigonu, prije nego to joj ih je dospio dati. On nije volio tu djevojku: samo mu je bila drag i bio joj je zahvalan. Naunice su trebale biti njegov oprotajni poklon. Ellis dohvati komad papira i izvue olovku iz dep koulje. Razmislio je malo i zatim napisao: Za Petal Da, moe ih dati probuiti. S ljubavlju tata. 6. Rijeka pet lavova nikad nije bita topla, ali se inila nekako manje hladnom sada, u blagom veernjem zraku na kraju pranjavog dana, kad su ene sile na rijeku, na onaj iskljuivo njihov djeli obale, da

se okupaju. Jane stisne zube i ude u rijeku zajedno s ostalim enama, podiui haljinu centimetar po centimetar kako je ulazila dublje u vodu, sve dok nije stajala u vodi do pasa, a onda se pone prati: nakon mnogo vjebe, uspjela je svladati specifinu afganistansku vjetinu pranja od glave do pete, bez skidanja odjee. Kad je zavrila s pranjem, izie iz rijeke, drhtei od hladnoe i stane blizu Zahare, koja je, uz mnogo pljuskanja i pljuvanja, prala kosu na jednom mjestu uz obalu, gdje je rijeka tvorila mali zaton i istodobno se dovikivala i alila s ostalim enama. Zahara jo jednom zagnjuri glavu u vodu, zatim posegne za runikom. Grabila je naokolo po jednoj udubini u pjeskovitoj zemlji, ali runik nije bio tamo. - Gdje je moj runik? - zavikala je. - Stavila sam ga u ovu rupu. Tko ga je ukrao? Jane dohvati runik koji je bio Zahari iza leda i ree: - Evo ti ga. Stavila si ga u krivu rupu. - To je rekla i mulina ena! - vikne Zahara, a sve ene zavrite od smijeha. Seoske su ene sada prihvatile Jane kao jednu od njih. Posljednji ostaci suzdranosti i opreza nestali su nakon roenja Chantal, koje je za njih, izgleda, bilo potvrda da je Jane ena, nimalo drugaija od bilo koje druge ene. Razgovori ena na rijenoj obali bili su iznenaujue otvoreni moda zato to su djeca ostajala u selu, sa starijim sestrama bakama, ali je vjerojatnije to bilo zbog Zahare. Njezin jak glas, blistave oi i raskoan, grleni smijeh dominirali si skupinom kupaica. Nema sumnje, njezino je ponaanje ovdje bilo jo razuzdanije zbog toga to je ostatak dana morala potiskivati svoju linost. Zahara je voljela vulgarne ale, to Jane nikad nije primijetila kod drugih Afganistanaca bilo mukaraca, bilo ena, a njezine prostake primjedbe dvosmislene ale esto su otvarale put za ozbiljnu raspravu Tako je i Jane katkad uspijevala pretvoriti veernje kupanje u improvizirani sat zdravstvenog odgoja. Kontrola raanja bila je najpopularnija tema, iako je ene iz sela Banda viE zanimalo kako da zanesu, nego kako da sprijee zaee Meutim, pokazivale su stanovito razumijevanje za ideje koju je Jane pokuavala propagirati - kako ena moe bolje hraniti svoju djecu i bolje se o njima brinuti, ako rada svake dvije godine, umjesto svakih dvanaest ili petnaest mjeseci Juer su razgovarale o menstrualnom ciklusu i pokazalo se da afganistanske ene misle da su najplodniji dani neposredne prije i poslije menstruacije. Jane im je objasnila da

najpogodnije razdoblje traje od dvanaestog do esnaestog dana i one su to naizgled prihvatile, ali se Jane nije mogla otresti dojma da one zapravo smatraju da ona nema pravo, ali su previe pristojne da bi joj to rekle. Danas su sve ene bile uzbuene. Noas je trebao stii konvoj iz Pakistana. Mukarci e sa sobom donijeti sitne darove - svileni al, nekoliko marama i, narukvice od plastike kao i nadasve vano oruje, municiju i eksploziv za borce. Konvoj je vodio Zaharin mu, Ahmed Gul, jedan od sinova stare primalje i Zahara je bila vidljivo uzbuena to e ga uskoro opet vidjeti. Kad su njih dvoje bili zajedno, izgledali su kao svi ostali afganistanski parovi: ona bi bila utljiva i pokorna, a on nehajno bahat. Meutim, Jane je po nainu na koji su se gledali znala da se oni vole; a po Zaharinom slobodnom nainu izraavanju bilo je jasno da se tu radi c naglaeno tjelesnoj ljubavi. Danas je Zahara bila gotovo izvan sebe od udnje; trljala je kosu upravo mahnitom, pomamnom energijom. Jane je suosjeala s njom: ponekad se i ona sama tako osjeala. Nema sumnje, njih dvije su upravo zato postale prijateljice jer su jedna u drugoj prepoznale srodnu duu. im je izila iz vode, koa joj se u hipu osuila u toplom zraku koji je mirisao po praini. Bila je sredina ljeta i svaki je dan bio dug, suh i vru. Lijepo vrijeme e potrajati jo mjesec ili dva, a onda e, sve do idueg ljeta, opet biti jako hladno. Zaharu je jo uvijek zanimala jueranja tema razgovora. Prekinula je naas trljanje kose runikom i rekla: - Neka kae tko to hoe, ali ako hoe zanijeti, jedini ti je siguran nain da one stvari radi svaki dan. Halima, mrgodna, tamnooka ena Mohammeda Khana, odmah se sloila s njom. -A tko ne eli zanijeti, jedini mu je siguran nain da nikad ne radi one stvari. - Halima je imala etvoro djece, ali samo jednog sina, Musu, i veoma se razoarala kad je ula da Jane ne zna nikakav nain pomou kojeg bi se mogli poboljati izgledi neke ene da rodi muko dijete. Zahara ree: - Ali to da kae muu kad ti se vrati kui nakon est tjedana putovanja s konvojem? Jane dobaci: - Budi kao mulina ena i stavi ga u krivu rupu.

Zahara prasne u grohotan smijeh. Jane se nasmijei. Tu kontracepcijsku tehniku nisu spomenuli na ubrzanom medicinskom kursu u Parizu, ali moderne metode oito nee ovamo stii jo mnogo godina, prema tome, dobro e doi i tradicionalna sredstva, potpomognuta, moda, s malo obrazovanja. Razgovor je preao na etvu. Dolina je bila ustalasano more zlatne penice i brkatog jema, ali velik dio toga e istrunuti na poljima jer mladi su mukarci najvei dio vremena provodili u borbi, a starijima je bilo teko obavljati etvene radove po mjeseini. Krajem ljeta obitelji e zbrojiti vree brana i koare suenog voa, pobrojati kokoi i koze, izbrojati ono malo uteevine, te razmisliti o nadolazeoj zimi bez dovoljno jaja i mesa, nagaajui koliko e ove zime porasti cijena rii i jogurtu pa e neki od njih pokupiti nekoliko najdragocjenijih stvari i uputiti se na dugo putovanje preko planina do izbjeglikih logora u Pakistanu, da tamo, poput seoskog trgovca, pokuaju zasnovati svoj novi dom, zajedno s milijunima drugih Afganistanaca. Jane se bojala da e Rusi tu evakuaciju pretvoriti u svoju politiku, naime da e, budui da nisu u stanju pobijediti gerilu, pokuati razoriti zajednice u kojima gerilci ive, kao to su to Amerikanci uinili u Vijetnamu, unitavajui "tepihom" bombi cijela podruja zemlje, pa da e tako i Dolina pet lavova postati nenastanjenom pustoi, a Mohammed i Zahara i Rabia e se morati pridruiti izbjeglicama u logorima, ljudima bez domova, bez statusa i bez cilja. Ustanici se ne bi mogli oprijeti jednom masovnom napadu u stilu blickriga, jer praktiki nisu imali protuavionskog naoruanja. Poelo se smrkavati. ene su polako kretale prema selu. Jane je hodala pokraj Zahare, sluajui s pola uha razgovor ena i razmiljajui o Chantal. Njezini osjeaji u vezi s djetetom proli su kroz nekoliko faza. Neposredno nakon poroda, izmijeani osjeaji olakanja, likovanja i radosti to je donijela na svijet ivo i savreno zdravo dijete, izazvali su kod nje jak osjeaj ushita. Kad je nastupila reakcija, osjetila se duboko nesretnom. Nije se snalazila s djetetom, a suprotno onom to ljudi govore, nije se u njoj probudilo nikakvo instinktivno znanje. Dijete ju je plailo. Nije osjetila nikakvu provalu majinske ljubavi. Ali su je zato muili udni, zastraujui snovi i opsjedale su je sulude misli o djetetovoj smrti. Vidjela bi kako joj dijete ispada iz ruku u nabujalu rijeku, kako gine od bombe ili bi zamiljala kako ga nou odnosi planinski tigar. Jo uvijek nije Jean-

Pierreu nita rekla o tim svojim opsesijama, iz straha da e on pomisliti da je luda. Dolo je do razmirica izmeu nje i njezine primalje, Rabije Gul. Rabia joj je rekla da ena ne smije prva tri dana dojiti dijete jer to, to tada izlazi iz dojki, nije mlijeko. Jane je zakljuila da bi bilo smijeno tako neto vjerovati: priroda nikad ne bi odredila da dojke rodilje lue neto to kodi novoroenom djetetu, te je jednostavno ignorirala stariin savjet. Rabia joj je takoer rekla da se dijete ne smije prati etrdeset dana, ali je ona kupala Chantal svaki dan. Onda se Jane naljutila jer je uhvatila Rabiju kako djetetu gura u usta svoj smei, smeurani prst umoen u smjesu od maslaca i eera. Idueg dana Rabia je otila pomagati nekoj drugoj rodilji pa je poslala jednu od svojih mnogobrojnih unuica, trinaestogodinju Faru, da pomogne Jane. To je bilo mnogo bolje rjeenje. Fara nije imala nikakvih predrasuda u vezi s njegom dojenadi i radila je ono to bi joj se reklo da napravi. Nije traila nikakvu plau: radila je za hranu, koja je ovdje bila mnogo bolja nego u kui njezinih roditelja, i za povlasticu da naui brinuti o djetetu i tako se pripremi za vlastitu udaju koja ju je vjerojatno ekala ve kroz godinu-dvije. Jane je takoer mislila da Rabia moda priprema Faru za buduu babicu, u kojem sluaju bi djevojci bilo od velike koristi to je pomagala njegovati dijete jedne zapadnjake ene. Sad, kad mu se Rabia maknula s puta, Jean-Pierre je doao na svoje. Bio je njean, ali siguran sa Chantal, te obazriv i pun ljubavi prema Jane. tovie, on je predloio, i to prilino odluno, da se djevojici pone nou davati prokuhano kozje mlijeko, te se potrudio da od svojih medicinskih potreptina improvizira boicu za hranjenje, kako bi nou on mogao ustajati da je nahrani. Jane bi se, naravno, svaki put probudila kad bi Chantal zaplakala i ostajala bi budna dok ju je JeanPierre hranio, ali to je ipak bilo mnogo manje zamorno pa se napokon oslobodila onog deprimirajueg osjeaja krajnje, oajnike iscrpljenosti. Konano je, premda je jo uvijek bila napeta i nesigurna, otkrila u sebi strpljivost, vrlinu koju ranije nikad nije posjedovala i mada to nije bilo ono duboko instinktivno znanje i sigurnost kojima se bila nadala, ipak joj je pomagalo da se staloenije suoava sa svakodnevnim problemima. Evo i sad, shvatila je, provela je gotovo cijeli sat daleko od Chantal, a da se nijednom nije zabrinula.

Stigle su do skupine kua koje su predstavljale sredite sela i ene su, jedna po jedna, nestajale iza zidova svojih dvorita. Jane rastjera jato kokoaka i odgura u stranu mravu kravu, kako bi ula u svoju kuu. Unutra zatekne Faru kako uz upaljenu svjetiljku tiho pjevui djevojici, Chantal je bila budna i imala je iroko otvorene oi, oigledno oarana djevojinim pjevanjem. Bila je to uspavanka, s jednostavnim rijeima i sloenom, orijentalnom melodijom. Ona je tako lijepo dijete, pomisli Jane, s tim debeljukastim obrazima, siunim nosiem i plavim, plavim oima. Jane poalje Faru da pripravi aj. Djevojka je bila strahovito stidljiva i dola je s mnogo straha raditi za ove strance, ali je njezina nervoza polako nestajala, a poetna strepnja pred Jane postupno je prelazila u odanost punu oboavanja. Nekoliko minuta kasnije u kuu je uao Jean-Pierre. Na uprljanim, vreastim pamunim hlaama i koulji bilo je mrlja osuene krvi, a dugaka smea kosa i tamna brada bile su pune praine. Izgledao je umorno. Cijeli je dan proveo u Khenju, jednom selu na junom kraju Doline, udaljenom esnaest kilometara od Bande, gdje je lijeio preivjele nakon nedavnog bombardiranja. Jane se protegne na prste da ga poljubi. - Kako je bilo? - upita ga na francuskome. - Gadno. - Kratko je stisne uza se, zatim ode i nagne se nad Chantal. Zdravo, malena. - Nasmijei se, a Chantal zagugue. - to se dogodilo? - upita Jane. - Radilo se o jednoj obitelji, ija je kua bila izvan sela pa su mislili da su sigurni. - Jean-Pierre slegne ramenima. Onda su donijeli gerilce ranjene u jednom okraju jo dalje prema jugu. Zato sam toliko zakasnio. - Jean-Pierre se spusti na jastuke. - Ima li aja? - Sad e ga donijeti - ree Jane. - Kakav je to bio okraj? On zatvori oi. - Uobiajena pria. Vojska je dola u helikopterima i upala u jedno selo iz razloga koje samo oni znaju. Seljani su pobjegli. Mukarci su se pregrupirali, pozvali pojaanje i poeli pucati po Rusima s okolnih brda. Obje su strane pretrpjele gubitke. Gerilci su na kraju ostali bez municije pa su se povukli. Jane kimne. Bilo joj je ao Jean-Pierrea: mora biti deprimirajue previjati rtve besmislene bitke. Banda nikad nije bila napadnuta, ali je ona ivjela u stalnom strahu; progonile su je slike sebe kako tri,

tri, sa Chantal u naruju, dok helikopteri vitlaju zrak iznad njezine glave, a meci iz strojnica tupo udaraju o pranjavo tlo ispred njezinih nogu. Fara ude s loncem zelenog aja, nekoliko lepinja koje su ovdje zvali nan i glinenom posudom punom svjeeg maslaca. Jane i Jean-Pierre ponu jesti. Maslac je bio rijetka poslastica. Inae su obino svoj veernji nan umakali u jogurt, skutu ili ulje. U podne su obino jeli riu s umakom, u kojem je katkad bilo malo mesa. Jednom tjedno jeli su kokoje ili kozje meso. Jane je jo uvijek jela za dvoje i doputala si je luksuz da svakog dana pojede jo i jedno jaje. U to doba godine bilo je u obilju svjeeg voa za desert: marelica, ljiva, jabuka i doslovce, na vree murvi. Jane je prijala takva ishrana i osjeala se vrlo zdravo, mada bi veina Engleza to smatralo gladovanjem, a neki Francuzi razlogom za samoubojstvo. Ona se nasmijei muu. - Hoe li jo malo umaka bernaise uz tvoj biftek? - Ne, hvala. - On joj prui svoju alicu. - Moda samo jo kapljicu ovog Chaceau Cheval-Blanca. - Jane mu ulije aja, a on se pone pretvarati kao da kua vino, premeui aj po ustima i grgljajui. Berba 1962. uglavnom je podcijenjena jer je uslijedila nakon nezaboravne 1961, ali ja sam oduvijek smatrao da relativna srdanost i besprijekorne manire vina tog godita pruaju isto toliko zadovoljstva, koliko i savrena elegancija koja svojom strogou odlikuje umiljene predstavnike prethodne berbe. Jane se nasmijei. Jean-Pierre se oigledno bolje osjeao. Chantal zaplae i Jane osjeti trenutnu reakciju u svojim grudima. Podigne djevojicu i pone je hraniti. Jean-Pierre je nastavio jesti. - Ostavi malo maslaca za Faru - ree Jane. - Jasno. - On iznese ostatke veere u dvorite i vrati se sa zdjelom punom murvi. Jane je jela murve dok je Chantal sisala. Djevojica je ubrzo zaspala, ali je Jane ve znala da e se za nekoliko minuta probuditi i opet htjeti jesti. Jean-Pierre odgurne zdjelu od sebe i ree: - Danas su mi se opet alili na tebe. - Tko? - otro upita Jane. Jean-Pierre je izgledao kao da se ograuje od svega, ali u isti mah i tvrdoglavo. - Mohammed Khan.

- Ali nije govorio za sebe? - Moda nije. - to je rekao? - Da ti ui ene iz sela kako da budu jalove. Jane uzdahne. Nije je ljutila samo glupost ovdanjih mukaraca, nego i susretljivost s kojom je Jean-Pierre primao njihove pritube. Ona je htjela da je on brani, a ne da se solidarizira s njezinim optuiteljima. - Naravno, iza toga stoji Abdullah Karim - ree. Mulina je ena esto bila na rijei i bez sumnje je izvjetavala mua o svemu to je tamo ula. - Moda e morati prestati s tim - ree Jean-Pierre. - S ime to? - Primijetila je kako joj je glas opasno zazvuao. - S poduavanjem ena kako da izbjegnu trudnou. To nije bio toan opis onoga to je Jane pokuavala nauiti seoske ene, ali se Jane nije eljela braniti, ni ispriavati. - Zato bih prekinula? - upitala je. - Zato to to stvara tekoe - odgovori Jean-Pierre strpljivim tonom koji ju je jo vie razdraio. - Ako ozbiljno uvrijedimo mulu, moda emo morati otii iz Afganistana. to je jo vanije, to bi organizaciju Medecins pour la Liberte dovelo na lo glas i ustanici bi mogli odbiti da prime druge lijenike. Ovo je za njih sveti rat, shvaa? Duhovno zdravlje je za njih vanije od fizikog. Mogu odluiti da im nismo potrebni. Postojale su i druge organizacije koje su slale mlade, idealistiki nastrojene francuske lijenike u Afganistan, meutim Jane to nije rekla. Samo je hladno odgovorila: - Morat emo prihvatiti taj rizik. - Je li? - ree on. Vidjela je da ga poinje hvatati srdba. - A za~to bismo morali? - Zato to zapravo postoji samo jedna stvar od trajne vrijednosti koju mi moemo dati ovim ljudima, a to je informacija. Sve je to lijepo i krasno, lijeiti im rane i davati im lijekove da ubiju bacile, ali oni nikad nee imati dovoljno lijenika, ni dovoljno lijekova. Ako im ucijepimo temeljne pojmove o ishrani, higijeni i zdravstvenoj preventivi, moemo trajno poboljati njihovo zdravstveno stanje. Bolje da uvrijedimo Abudllaha, nego da odustanemo od toga. - Ipak, bilo bi mi drae da ga nisi uinila neprijateljem. - On me udario tapom! - bijesno vikne Jane. Chantal se rasplae. Jane se na silu svlada. Umirila je Chantal, ljuljukajui je trenutak u naruju, a zatim joj je opet dala da sisa. Zar Jean-Pierre ne

shvaa koliko je kukaviko njegovo dranje? Kako moe dopustiti da ga zaplai prijetnja protjerivanja iz ove bijedne zemlje? Jane uzdahne. Chantal ok rene glavu od dojke i nezadovoljno zakenjka. Prije nego to su mogli nastaviti s prepirkom, izvana se zauje udaljena vika. Jean-Pierre se namrti, oslukujui, zatim ustane. U njihovu dvoritu uo se neki muki glas. Jean-Pierre dohvati al i prebaci ga Jane preko ramena. Ona preklopi krajeve ala pred grudima. To je bio kompromis: al ju nije dovoljno pokrivao, po afganistanskim mjerilima, ali je ona kategoriki odbila bjeati navrat-nanos iz kue kao kakav graanin drugog reda, svaki put kad neki mukarac naie dok ona doji dijete, a kome to ne odgovara, objavila je, neka ne dolazi doktoru u kuu. Jean-Pierre dovikne na dariju: - Uite. Bio je to Mohammed Khan. Jane je bila u pravom raspoloenju da mu istrese u lice ono to misli o njemu i ostalim mukarcima u selu, ali se suzdrala kad je vidjela napetost na njegovu plemenitom licu. Ovaj put jedva ju je pogledao. - Napali su konvoj iz zasjede - ree Mohammed bez ikakva uvoda. Izgubili smo dvadeset sedam boraca, i svu robu. Jane zatvori oi, potresena. Ona je doputovala u Dolinu pet lavova s jednim takvim konvojem i nije mogla sprijeiti da joj se sad pred oima ne ukae slika napada: mjeseinom obasjana kolona tamnoputih mukaraca i mravih konja, razvuena u nepravilnu liniju na uskom, kamenitom putu kroz sjenoviti klanac; lepet helikopterskih elisa u naglom kreendu; svjetlosne rakete, granate, mitraljeska vatra; panika u konvoju dok ljudi pokuavaju nai zaklon na golim, stjenovitim planinskim kosama; uzaludni pucnjevi ispaljeni na neranjive helikoptere i, na kraju, vika ranjenih i krici umiruih. Odjednom se sjeti Zahare: njezin mu je bio s konvojem. - to... to je s Ahmedom Gulom? - iv je. - Oh, hvala Bogu - uzdahne Jane. - Ali je ranjen. - Tko je poginuo od ljudi iz ovog sela. - Nitko. Imali smo sree. Moj brat Matullah se sretno vratio, a isto tako i mulin brat, Alishan Karim. Jo trojica iz naeg sela su medu preivjelima, dvojica od njih su ranjena. - Odmah u doi - ree Jean-Pierre. On izie u prednju sobu, onu koja je neko bila trgovina, zatim ambulanta, a sad je sluila kao skladite medicinskih zaliha.

Jane spusti Chantal u improviziranu kolijevku u uglu sobe i urno se zakopa. Jean-Pierreu e vjerojatno biti potrebna njezina pomo, a ukoliko njemu ne bude potrebna, Zahari e sigurno trebati malo prijateljske utjehe. - Vie gotovo uope nemamo municije - napomene Mohammed. Jane nije mnogo alila zbog toga. Rat joj je bio odvratan i sigurno se nee rasplakati ako ustanici budu primorani da neko vrijeme prestanu ubijati jadne sedamnaestogodinje ruske vojnike, bolesne od enje za domom. Mohammed nastavi: - Izgubili smo etiri konvoja u godinu dana. Samo su tri uspjela proi. - Kako Rusima uspijeva da ih otkriju? - upita Jane. Jean-Pierre, koji je sluao razgovor iz druge sobe, dobaci kroz otvorena vrata. - Sigurno su pojaali nadzor nad prijevojima iz helikoptera koji se nisko sputaju, ili ak pomou fotografija sa satelita. Mohammed zatrese glavom. - Patuni nas izdaju. Jane pomisli da je to sasvim mogue. U selima kroz koje su oni prolazili, ljudi su ponekad u konvojima vidjeli jedino magnet koji e privui Ruse i stoga nije bilo teko zamisliti da bi neki seljani pokuali kupiti vlastitu sigurnost izdajom pozicije konvoja, iako joj nije bilo sasvim jasno kako su te podatke javljali Rusima. Sjetila se onoga to je njoj trebao donijeti napadnuti konvoj. Traila je antibiotike, igle za injekcije i to vie sterilnih zavoja. Jean-Pierre je takoer ispisao dugaki popis lijekova. Organizacija Medecins pour la Liberte imala je svog ovjeka za vezu u Peshawaru, gradu u sjeverozapadnom Pakistanu gdje su gerilci kupovali oruje. On je neke od osnovnih stvari moda uspio nabaviti u Peshawaru, ali je za lijekove sigurno morao javiti da mu ih avionom poalju iz Zapadne Evrope. Kakva teta. Moglo bi potrajati i vie mjeseci dok stigne idua poiljka. U njezinim oima to je bio mnogo vei gubitak od gubitka municije. Jean-Pierre se vrati u sobu s lijenikom torbom u rukama. Njih troje iziu u dvorite. Ve je bio mrak. Jane zastane da kae Fari neka djetetu promijeni pelene, a zatim pouri za dvojicom mukaraca. Dostigla ih je kad su ve bili blizu damije. To nije bila neka impresivna zgrada. Nigdje na njoj nije bilo onih raskonih boja i prekrasnih ornamenata poznatih iz luksuznih monografija o islamskoj umjetnost. Bila je to otvorena graevina, bez vanjskih zidova, s krovom oslonjenim na kamene stupove i po miljenju Jane, izgledala

je kao malo bolje autobusno stajalite, ili moda, kao veranda neke ruevne kolonijalne palae. Nadsvoeni hodnik vodio je kroz sredinu zgrade do zidom ograenog unutranjeg dvorita. Seljani se nisu prema toj zgradi odnosili s naroitim potovanjem. To je bilo mjesto gdje su obavljali molitvu, ali im je ujedno sluilo i kao dvorana za sastanke, trnica, kola i konaite. A noas e posluiti kao bolnica. Uljne svjetiljke, objeene o kuke na kamenim stupovima, osvjetljavale su damiju nalik na verandu. Seljani su bili okupljeni u gomilu lijevo od sredinjeg prolaza. Svi su potiteno utjeli, uli su se samo tihi jecaji ena i dva muka glasa: jedan je postavljao pitanja, a drugi odgovarao. Gomila se razdvoji da propusti Jean-Pierrea, Mohammeda i Jane. estorica preivjelih iz napadnutog konvoja bili su uureni u zasebnu grupu na podu od nabijene zemlje Trojicu koji nisu bili ranjeni, uali su prljavi, potiteni iscrpljeni, jo uvijek s okruglim chirrali kapicama na glavi Jane prepozna Matullaha Khana, mlade izdanje svog bran Mohammeda, i Alishana Karima, vitkijeg od svog brata, mule ali jednako podmukla izgleda. Dva su ranjenika sjedila n~ podu, leima oslonjeni o zid - jedan s prljavim, krvlju na. topljenim zavojem oko glave, a drugi s rukom u improviziranom povoju. Obojica su joj bili nepoznati. Automatski je ocijenila teinu njihovih ozljeda: ovako, na prvi pogled inilo se da nisu teko ranjeni. Trei ranjenik, Ahmed Gul, leao je ispruen na nosilima napravljenim od dva tapa i pokrivaa. Oi su mu bile zatvorene, a lice sivo poput pepela. Njegova ena, Zahara uala je iza njega i drala mu glavu u svom krilu, milujui ga po kosi i tiho plaui. Jane nije mogla vidjeti njegove rane, al: je odmah znala da moraju biti ozbiljne. Jean-Pierre naredi da mu donesu jedan stol, vrue vode i runike, zatim klekne pokraj Ahmeda. Nekoliko sekundi kasnije, podigne glavu, pogleda ostalu petoricu gerilaca i upita na dariju: - Je li ranjen u nekoj eksploziji? - Helikopteri su imali rakete - odgovori jedan od trojice neozlijeenih. - Jedna je eksplodirala pokraj njega. Jean-Pierre prijee na francuski i ree Jane: - U loem je stanju. Pravo je udo da je preivio transport. Jane ugleda osuenu krv na Ahmedovoj bradi: pljuvao je krv, a to je znak unutarnjih povreda. Zahara se moleivo zagleda u Jane. - Kako je? - upita.

- ao mi je, prijateljice - odgovori joj Jane, to je mogla njenije. Loe je. Zahara rezignirano kimne glavom: ona je to i sama znala, ali sad, kad je Jane to potvrdila, lijepo joj se lice iznova oblilo suzama. Jean-Pierre zamoli Jane: - Pogledaj ti ostale, a ja u preuzeti Ahmeda. Ne bih htio izgubiti ni trenutka. Jane pregleda drugu dvojicu ranjenih. - Ova rana na glavi je samo ogrebotina - ree malo kasnije. - Ti to preuzmi - ree Jean-Pierre. On je nadgledao ljude koji su prenosili Ahmeda na stol. Jane pogleda ovjeka s rukom u povezu. Njegova je ozljeda bila ozbiljnija: inilo se da je metak smrskao kost. - Ovo je moralo boljeti - ree mu na dariju. On se naceri i kimne glavom. Ovi su ljudi izgleda napravljeni od eljeza. Metak je slomio kost - ree Jean-Pierreu. Jean-Pierre nije skrenuo pogled s Ahmeda. - Daj mu lokalnu anesteziju, oisti ranu, povadi komadie i stavi ruku u isti povez. Kasnije emo namjestiti kost. Jane pone pripremati injekciju. Kad Jean-Pierreu zatreba njezina pomo, pozvat e je. inilo se da e ovo biti duga no. Ahmed je izdahnuo nekoliko minuta poslije ponoi i Jean-Pierre se umalo nije rasplakao, ne od tuge, jer on je Ahmeda jedva poznavao, nego od bespomonog bijesa jer je znao da bi mu uspio spasiti ivot da je imao anesteziologa, elektrinu struju i operacionu dvoranu. Pokrio je mrtvom ovjeku lice i pogledao njegovu enu, koja je tu satima, ne miui se, stajala i gledala. - ao mi je - ree joj. Ona kimne glavom. Bilo mu je drago to je tako mirna. Ponekad bi ga optuili da nije pokuao sve to moe: oni su, izgleda, mislili da on toliko mnogo zna, da nema stvari koju ne bi mogao izlijeiti i njemu bi tada dola elja da zavie na njih Ja nisam Bog, ali ovaj je, izgleda, shvaala. Okrene se od mrtvog tijela. Bio je umoran do sri u kostima. Cijeli dan je krpao raskomadana tijela, ali mu je ovo bio jedini kojega je izgubio. Ljudi koji su ga gledali kako radi uglavnom rodbina umrlog, priu sada stolu da pripreme tijelo za ukop. Udovica pone naricati i Jane je odvede u stranu.

Jean-Pierre osjeti neiju ruku na ramenu. Okrene se i ugleda Mohammeda, gerilskog vodu koji organizira konvoje, Prome ga osjeaj krivnje. - Allah je tako htio - ree Mohammed. Jean-Pierre kimne. Mohammed izvadi iz depa kutiju pakistanskih cigareta i zapali. Jean-Pierre pokupi svoje instrumente i stavi ih u torbu. Ne gledajui Mohammeda, upita: - to ete sada? - Poslat emo odmah novi konvoj - ree Mohammed. Moramo dobaviti municiju. Jean-Pierre se odmah razbudi, usprkos umoru. - Hoe li pogledati karte? - Da. Jean-Pierre zatvori torbu i njih dvojica iziu iz damije. Zvijezde su im rasvjetljavale put kroz selo do trgoveve kue. U dnevnoj sobi nadu Faru kako spava na ilimu pokraj Chantaline kolijevke. Djevojka se odmah probudi i ustane. - Moe sada otii kui - ree joj Jean-Pierre. Ona bez rijei izie. Jean-Pierre spusti svoj u lijeniku torbu na pod, podigne paljivo kolijevku i odnese je u spavau sobu. Chantal je nastavila spavati, sve dok nije spustio kolijevku na pod, a onda je poela plakati. - to ti je sad? - promrmlja. Zatim pogleda na sat i shvati da je dijete vjerojatno gladno. - Mama e brzo doi - ree djevojici. Meutim, to nije imalo nikakvog uinka. Podigne dijete iz kolijevke i pone je zibati na rukama. Djevojica prestane plakati. S djetetom na rukama, Jean-Pierre se vrati u dnevnu sobu. Mohammed je strpljivo stajao i ekao ga. Jean-Pierre mu ree: - Zna gdje su. Mohammed kimne glavom i otvori obojenu drvenu krinju. Izvue debeli sveanj karata, odabere nekoliko i rasprostre ih po podu. JeanPierre je ljuljukao Chantal u naruju i gledao Mohammedu preko ramena. - Gdje ih je doekala zasjeda'? - upita. Mohammed mu pokae na karti jedno mjesto u blizini Jalalabada. Staze po kojima su se kretali Mohammedovi konvoji nisu bile upisane na ovim, ni na bilo kojim drugim kartama. Meutim, Jean- Pierreove karte su pokazivale neke od dolina, visoravni i vododerina, gdje su mogli postojati putevi. Katkad je Mohammed po sjeanju znao kako izgleda neki predio. Katkad je morao nagaati pa bi Jean-Pierre i on pokuavali

precizno interpretirati obrise reljefa ili nekog, manje razgovijetno naznaenog terena, kao to su na primjer morene. Jean-Pierre predloi: - Mogao bi skrenuti malo vie na sjever i zaobii Jalalabad. - Iznad ravnice, u kojoj je leao grad, u prostoru izmeu dvije rijeke, Konara i Nuristana, nalazio se pravi labirint dolina, nalik na paukovu mreu. Mohammed zapali novu cigaretu. Poput veine gerilskih boraca, mnogo je puio. Sumnjiavo zatrese glavom, isputajui dim. - U tom je podruju bilo previe zasjeda - ree. - Ako nas ljudi tamo jo ne izdaju, uskoro e poeti. Ne, idui e konvoj zakrenuti juno od Jalalabada. Jean-Pierre se namrti. - Ne vidim kako e to biti mogue. Prema jugu nema niega, samo ravnica, sve do prijevoja Khyber. Primijetit e vas. - Neemo ii na prijevoj Khyber - ree Mohammed. On stavi prst na kartu i pode njime po liniji afganistansko-pakistanske granice prema jugu. - Prijei emo granicu kod Teremengala. - Prstom doe do grada koji je spomenuo, zatim opi~e rutu od tog mjesta do Doline pet lavova. Jean-Pierre kimne glavom, skrivajui zadovoljstvo. - Vrlo dobro zamiljeno. Kad polaze odavde? Mohammed pone slagati karte. - Prekosutra. Nemamo vremena za gubljenje. - Vrativi karte u krinju, pode prema vratima. Jane ude upravo u trenutku kad je on izlazio. On joj odsutno poeli "Laku no" i ode. Jean-Pierreu je bilo drago to je ovaj zgodan gerilac izgubio elju za Jane otkako je zanijela. Po njegovu miljenju, Janeina je seksualnost bila apsolutno pretjerana i sasvim bi bila u stanju pustiti se da je on zavede, a to bi izazvalo beskrajne nevolje. Jean-Pierreova lijenika torba stajala je na podu gdje ju je ostavio i Jane se sagne da je pokupi. Njegovo srce preskoi jedan otkucaj. Brzo joj uzme torbu iz ruke. Ona ga pogleda, blago zauena. - Ja u to staviti na mjesto - ree. - Ti uzmi Chantal. Gladna je. - On joj preda dijete. Kad se Jane namjestila i poela dojiti Chantal, on ponese svjetiljku i svoju lijeniku torbu u prednju sobu. Kartonske kutije s medicinskim zalihama stajale su, naslagane jedna na drugu, na zemljanom podu. Sadraj ve otvorenih kutija bio je poslagan po grubo izdjelanim policama nekadanje trgovine. Jean-Pierre stavi torbu na plavim ploicama poploenu tezgu i izvadi iz nje nekakvu

crnu plastinu kutiju, veliine i oblika prenosivog telefona, te to stavi u dep. Potom isprazni torbu, ostavljajui instrumente za sterilizaciju na stranu, a neupotrijebljene stvari vrati na police. Onda se vrati u dnevnu sobu. - Idem dolje do rijeke da se okupam - ree. - Ne mogu ovako prljav u krevet. Jane mu se nasmijei pospanim, zadovoljnim osmijehom, kakav bi joj se esto ukazao na licu dok bi dojila. - Nemoj dugo - ree. On izie. Selo je, napokon, tonulo u san. U nekoliko su kua jo gorjele svjetiljke i kroz jedan je prozor uo gorki pla neke ene, ali je vei dio sela bio tih i mraan. Prolazei pokraj posljednje kue u selu, uo je glas neke ene kako zapijevajui tuno narie i na trenutak ga teko pritisne teret smrti koje je izazvao, ali se brzo otrese tih misli. Iao je kamenitom stazom izmeu dvije njive zasijane jemom, stalno se ogledavajui i briljivo oslukujui: seljani bi sad trebali biti na poljima. S jednog od uskih, terasasto poloenih polja uo je skitanje kose i ugledao dva mukarca kako kose korov pri svjetlu svjetiljke. Nije ih pozdravio. Doao je do rijeke, preao preko gaza i popeo se krivudavom stazom uz stijenu na suprotnoj obali. Znao je da je sasvim siguran, ali je ipak osjeao kako u njemu raste napetost dok se uspinjao uz strminu u blijedom svjetlu zvijezda. Poslije deset minuta hoda doao je do vrha stijene. Izvadio je radio iz depa i izvukao sklopivu antenu. To je bio najnoviji i najsavreniji depni odailja s kojim je raspolagao KGB, ali je ovdje teren bio tako nepogodan za prijenos radiovalova, da su Rusi morali na jednom brdu uz samu granicu teritorije pod njihovom kontrolom sagraditi specijalnu relejnu stanicu koja je preuzimala signale i slala ih dalje. Jean-Pierre pritisne tipku za govor i izgovori ifrirani poziv na engleskome. - Ovdje Simplex. Javite se, molim. Priekao je malo, zatim je ponovio poziv. Nakon treeg pokuaja, stigao je, uz kranje, odgovor na engleskome s izrazitim stranim naglaskom. - Ovdje Sobar. Govori, Simplexu. - Vaa je zabava postigla veliki uspjeh.

- Ponavljam: Zabava je postigla veliki uspjeh - stigao je odgovor. - Dvadeset sedmoro ljudi je prisustvovalo, a kasnije je doao jo jedan. - Ponavljam: Dvadeset sedmero prisutnih, kasnije doao jo jedan. - Pripreme za iduu u toku, trebaju mi tri deve. - Ova je ifrirana poruka znaila: "Doite na sastanak za tri dana." - Ponavljam: Trebaju ti tri deve. - Vidjet emo se kod damije. - I ovo je bila ifra: "damija" je bilo jedno mjesto, udaljeno odavde desetak kilometara, na kojem su se sastajale tri doline. - Ponavljam: Kod damije. - Danas je nedjelja. - Ovo nije bila ifra, nego mjera opreza: postojala je mogunost da tupoglavac koji zapisuje poruku moda nije svjestan toga da je ve prola pono pa bi se moglo dogoditi da Jean-Pierreov kontakt stigne dan ranije na mjesto sastanka. - Ponavljam: Danas je nedjelja. - Svretak poruke. Prekidam. Jean-Pierre uvue antenu i vrati radio u dep, zatim se spusti niz stijenu do rijeke. Brzo se svukao. Iz depa na koulji izvadi etkicu za nokte i komadi sapuna. Sapun je bio rijetkost, ali je on kao lijenik imao prednost. Oklijevajui ue u rijeku, klekne i ispljuska se ledenom vodom. Zatim nasapuna tijelo i kosu, dohvati etku i pone se ribati: prvo noge, zatim trbuh, grudi, lice i ruke. Posebno je briljivo ribao ruke i stalno ih iznova sapunao. Kleei u pliaku, gol, drhturei od hladnoe pod zvijezdama, ribao se i ribao kao da ne kani prestati. - Dijete ima ospice, gastroenteritis i liajeve - ree Jean-Pierre. - Osim toga, prljavo je i neishranjeno. - Kao i sva ostala - odgovori Jane. Govorili su francuski, kao to su inae uvijek govorili kad su bili nasamo, a djetetova ih je majka gledala, paljivo motrei pokrete njihovih usnica, pitajui se to to oni sad govore. Jean-Pierre primijeti njezin nemir, obrati joj se na dariju i jednostavno ree: - Ozdravit e ti sin. Prijee zatim na drugu stranu peine i otvori sanduk s lijekovima. Svu djecu koju bi doveli u ambulantu, automatski su cijepili protiv tuberkuloze. Dok je pripremao injekciju s preparatom BCG, kutkom oka je promatrao Jane. Ona je dehidriranom djeaku davala u malim gutljajima napitak koji e mu pomoi da nadoknadi izgubljenu tekuinu - mjeavinu glukoze, soli, sode bikarbone i kalijeva klorida

otopljenih u istoj vodi, a izmeu gutljaja, njeno mu je brisala prl javo lice. Pokreti su joj bili hitri i graciozni, kao u vjetog zanatlije, lonara koji mijesi glinu, moda, ili zidara koji barata zidarskom licom. Promatrao je njezine uske ruke kako njeno, umirujui dodiruju uplaeno dijete. Volio je njezine ruke. Kad je ruku s injekcijom izvukao iz sanduka, okrenuo se ustranu, kako dijete ne bi vidjelo iglu, zatim ju je sakrio u rukav i ponovo se okrenuo, ekajui da Jane pripremi dijete. Prouavao je njezino lice dok je prala djeakovo desno rame i prebrisala ga alkoholom. Bilo je to vragoljasto lice, s krupnim oima, prastim nosiem i irokim ustima koja su se est smijeila. Sad je na tom licu bio ozbiljan izraz, a donja joj ~ vilica lagano micala lijevo i desno, kao da krgue zubima, t je kod nje bio znak koncentracije. Jean-Pierre je poznavao svaki njezin izraz, ali su mu njezine misli bile totalna nepoznanica. esto je, gotovo stalno, pokuavao pogoditi to on misli, ali se nikad nije usudio da je to izravno upita. Takav je razgovor lako mogao skrenuti na zabranjeno podruje. Neprekidno je morao biti na oprezu, poput nevjerna mua jer se bojao da bi ga neka nesmotrena rije, ili ak izraz lica mogli odati. Stoga je bilo kakav razgovor o istini i lai, povjerenju i izdaji, o slobodi i tiraniji bio tabu, a isto tako teme koje su mogle dovesti do takvih razgovora, kao na primjer: ljubav, rat i politika. Bio je na oprezu ak i kad su govorili o sasvim bezazlenim stvarima. Posljedica toga bio je zauujui nedostatak intimnosti u njihovu braku. ak je ljubavni in postao nekako udan. On je ustanovio da ne moe dosei klimaks ukoliko ne zatvori oi i ne zamisli da s nalazi negdje drugdje. Za njega je bilo pravo olakanje to zadnjih nekoliko tjedana nije morao voditi ljubav, zbog roenja Chantal. - Moe doi, mi smo spremni - ree Jane i on shvati d mu se ona smjeka. On uhvati dijete za nadlakticu i upita ga na dariju: - Koliko ima godina? - Pet. Kad je djeak progovorio, Jean-Pierre zabode iglu. Djeak je odmah poeo vriskati. Zvuk njegova glasa podsjeti Jean-Pierrea na vrijeme kad je on imao pet godina i kad j pao sa svog prvog bicikla i isto se ovako derao, otro protestirajui zbog neoekivane boli. Zurio je u zgreno lice svog petogodinjeg pacijenta, sjeajui se koliko je njega

boljelo kako je bio ljut zbog toga, te se odjednom zatekne kako misli. Kako li sam samo od onoga stigao ovamo? On pusti dijete i ono otri majci. Jean-Pierre izbroj trideset kapsula od dvjesto pedeset grama griseofulvina i dade ih majci. - Natjerajte ga da svaki dan proguta po jednu dok sve ne potroi ree joj na dariju, sluei se to jednostavnijim rijeima. - Nemojte ih nikome drugome davati, sve je ovo njemu potrebno. - To e ga rijeiti liaja. Ospice i gastroenteritis e ii svojim tokom. - Drite ga u krevetu dok osip ne nestane i pazite da pije puno tekuine. ena kimne glavom. - Da li ima brae i sestara? - upita Jean-Pierre. - Petoro brae i dvije sestre - odgovori ena ponosno. - On e morati sam spavati, inae e se svi razboljeti. ena ga pogleda u nedoumici: vjerojatno je imala samo jedan krevet za svu svoju djecu. Tu se nita nije dalo uiniti. On nastavi. - Ako mu ne bude bolje kad popije sve tablete, dovedite ga opet k meni. - Ono to je ovom djetetu zapravo trebalo, nisu mu mogli osigurati ni JeanPierre, ni njegova majka: obilje zdrave i kalorine hrane. Njih dvoje iziu iz peine: mravo, bolesno dijete i krhka, iscrpljena majka. Vjerojatno su preli najmanje desetak kilometara da bi doli ovamo i majka je sigurno vei dio puta nosila djeaka. A sad ih eka pjeaenje do kue. I uza sve to, djeak e moda ipak umrijeti. Ali ne od tuberkuloze. Vani je ekao jo jedan pacijent, malang. Za seljane Bande on je bio sveti ovjek. Polulud i najee polugol, malang je lunjao kroz Dolinu pet lavova od Comara, etrdeset kilometara uzvodno od Bande, do devedeset est kilometara udaljenog Charikara na jugozapadu, u ravnici koju su Rusi drali pod svojom kontrolom. Sveti je ovjek brbljao besmislice i imao privienja. Afganistanci su vjerovali da im malang donosi sreu, tolerirali su njegovo suludo ponaanje i davali mu hranu, pie i odjeu. Malang ue u peinu. Od odjee je imao samo krpu omotanu oko bokova i na glavi rusku oficirsku kapu. Drao se za trbuh i mimikom pokazivao da ima bolove. Jean-Pierre istrese aku pilula diamorfina i dade mu ih. Luak istri iz peine, steui u ruci tablete sintetikog heroina. - To ga je dosad sigurno ve uinilo ovisnikom - ree Jane. U glasu joj se jasno osjeao prizvuk negodovanja. - Naravno - potvrdi Jean-Pierre.

- Zato mu onda to daje? - ovjek ima ir na elucu. to bih trebao uiniti operirati? - Ti si lijenik. Jean-Pierre pone pakirati svoju torbu. Ujutro su ga ekali pacijenti u Cobaku, planinskom selu udaljenon desetak kilometara odavde, i na tom putu trebao se sastati sa svojom vezom. Pla petogodinjeg djeaka unio je u peinu dah prolosti, poput mirisa starih igraaka ili nekog udnog svjetla koje ovjeka natjera da pone trljati oi. Kod Jean-Pierre je to izazvalo blagu smuenost. Stalno su mu se pred oima ukazivala lica ljudi iz njegova djetinjstva, vidio ih je na stvarima oko sebe poput scena iz filma koje nekakav loe postavljen projektor projicira na lea gledalaca, umjesto n~ ekran. Vidio je svoju prvu uiteljicu, mademoiselle Medecin s okruglim naoalama u elinim okvirima; Jacquesa Lafontainea, koji mu je razbio nos zato to mu je rekao da je con idiot; svoju majku, mravu, loe odjevenu i vjeno nesretnu te prije svega svog oca, krupnog, zadriglog i srditog mukarca iza tankog pregradnog zida u njihovu stanu. S naporom se koncentrirao na opremu i lijekove koji e mu biti potrebni u Cobaku. Napunio je uturicu proienu vodom za pie. Hranu e dobiti od seljana. Iznio je torbe pred peinu i natovario ih na udljivu staru kobilu koju je koristio za svoje lijenike pohode. Ta je ivotinja bila u s tanju hodati cijeli dan ravno, ali je krajnje nerado ulazila u zavoje, zbog ega ju je Jane nazvala Maggie, po britanskoj premijerki Margaret Thatcher. Nakon to je uvrstio tovar, Jean-Pierre je bio spreman za polazak. Vratio se u peinu i poljubio meke Jancine usne, Upravo kad se okrenuo da ponovo izie, u spilju ude Fara sa Chantal. Djevojica je plakala. Jane raskopa koulju i odmah je pone dojiti. Jean-Pierre njeno dotakne rumeni obraz svoje keri i ree: - Bon appetit. - Zatim izie. Uhvativi uzde, povede Maggie niz planinu do naputenog sela i uputi se prema jugozapadu, kreui se uz obalu rijeke. Koraao je hitro i bez zamora pod vrelim suncem: ve se bio navikao na ovdanje vruine. Ostavivi za sobom svoj lijeniki identitet, poeo je razmiljati o predstojeem sastanku i osjeti kako ga obuzima napetost. Hoe li ga Anatolij ekati na mjestu sastanka? Moda ga neto zadri. Moda je

ak i uhvaen. Ako su ga uhvatili, je li progovorio? Je li izdao JeanPierrea ako su ga muili? Hoe li ga na mjestu sastanka ekati gerilci, okrutni i nemilosrdni, udei za osvetom? Uza svu svoju poetinost i pobonost, oni su pravi barbari, ti Afganistanci. Njihov je najpopularniji sport buzkashi, opasna i krvava igra: u sredite polja stavili bi tijelo teleta bez glave, a dvije suparnike skupine jahaa poredale bi se u liniju i na pucanj iz puke, jurnuli bi svi prema teletu. Cilj je igre pokupiti tele, nositi ga do unaprijed odreenog okretita, to je znailo da moraju prijei udaljenost od otprilike kilometar i pol, i zatim ga ponovo donijeti do centra, ne doputajui da ga usput ugrabi netko od jahaa iz protivnike skupine. Kad bi igrai u meusobnom natezanju rastrgnuli krvavi plijen, to se esto dogaalo, sudac bi procijenio koja je skupina prigrabila vei komad. Jean-Pierre je prole zime naiao na jedan buzkashi koji je ve bio u toku i promatrao je igrae nekoliko minuta prije nego to je shvatio da plijen ovog puta nije tele, nego ovjek i da je raj ovjek jo uvijek iv. Uasnut, pokuao je prekinuti igru, ali mu je netko rekao da je taj ovjek ruski oficir, kao da to sve objanjava. Igrai se jednostavno nisu obazirali na JeanPierrea i on niim nije uspijevao svratiti na sebe pozornost pedeset krajnje uzbuenih jahaa, zanesenih divljakom igrom. Nije ostao da vidi kako e taj ovjek umrijeti, iako je moda trebao jer mu se otad, kad god bi se uplaio da ne bude otkriven, uvijek javljala pred oima slika tog Rusa, bespomonog i krvavog, kako ga ivog trgaju na komade. Jo uvijek su ga pratila sjeanja na prolost i dok je promatrao ukastosmee zidove kanjona kroz koji je prolazio, pred oima su mu se smjenjivali prizori iz djetinjstva i zastraujue slike muenja koje ga oekuje ukoliko ga uhvate pobunjenici. Njegova najranija sjeanja odnosila su se na suenje, te na snaan osjeaj uvrede i nepravde koji ga obuzeo kad su njegovog tatu poslali u zatvor. On je tada jedva umio sricati, ali je uspio proitati ime svog oca u novinski naslovima. U tim godinama, tada mu je bilo etiri godine Jean-Pierre nije znao to to znai biti heroj pokreta otpora. Znao je da je njegov otac komunist, kao to su to bili i oe prijatelji: sveenik, postolar i onaj ovjek to je radio u seoskoj poti; ali je mislio da njegova oca zovu Crveni Roland za to je uvijek bio rumen u licu. Kad je otac bio optuen zbog izdaje i osuen na pet godina zatvora, njemu su rekli da je u vezi sa stricem .Abdulom, jednim preplaenim ovjekom smee

koe koji je nekoliko tjedana stanovao kod njih i koji je bio iz FLN-a, ali Jean-Pierre nije znao to je to FLN i mislio je da oni govore o slonu iz zoolokog vrta. Jedino je jasno shvatio i otada uvijek vjerovao da je policija okrutna, da su suci nepoteni i da nikad ne treba vjerovati novinama. S godinama je vie toga shvatio, jo vie patio i osjeaj uvrede je rastao. Kad je poao u kolu, drugi su mu djeca govorili da je njegov otac izdajnik. On im je na to odgovara da se njegov otac hrabro borio u ratu i mnogo puta stavlja svoj ivot na kocku, ali mu oni to nisu vjerovali. On i njegova majka su se onda odselili u jedno drugo selo, ali su susjedi nekako otkrili tko su oni i zabranili su svojoj djeci da se igraj sa Jean-Pierreom. Najgore od svega bile su posjete u zatvoru. Otac se zamjetno promijenio, postao je mrav, blijed boleljiv, ali je gore od toga bilo gledati ga zatvorenog, odjevenog u sivo zatvoreniko odijelo, slomljenog i zaplaeno; kako pokorno govori "gospodine" nadutim straarima pendrecima. Nakon nekog vremena, zatvorski je miris poeo kod Jean-Pierrea izazivati muninu i im bi prekorai prag zatvora, poeo bi povraati pa ga je majka prestala vodi sa sobom. Tek kad se tata vratio iz zatvora, Jean-Pierre je s njim svemu razgovarao i napokon mu je sve postalo jasno, ali j tada uvidio da je nepravda nanesena ocu jo gora nego to e mislio. Kad su Nijemci okupirali Francusku, vodeu ulogu pokretu otpora preuzeli su francuski komunisti, budui da s oni ve bili organizirani. Nakon zavretka rata, njegov se otac nastavio boriti protiv desniarske tiranije. U to je vrijeme Alir bio francuska kolonija. Alirski narod, potlaen i eksploatiran, hrabro se borio za slobodu. Francuske su mladie mobilizirali i tjerali da se bore protiv Aliraca u tom okrutnom ratu, u kojem se, po miljenju mnogih ljudi, zloini i nasilje koje je vrila francuska vojska nisu nimalo razlikovali od onoga to su radili nacisti. FLN, ime koje e Jean-Pierrea uvijek asocirati na ugavog starog slona u provincijskom zoolokom vrtu, bilo je kratica za Front de Liberation Nationale, Fronta narodnog osloboenja alirskog naroda. Jean-Pierreov otac je, zajedno s jo stotinu dvadeset drugih uglednih Francuza, potpisao peticiju za osloboenje Alira. Budui da je Francuska vodila rat protiv Alira, ta je peticija proglaena izdajnikom jer se mogla protumaiti kao poziv francuskim vojnicima da dezertiraju. Meutim, tata je uinio jo neto mnogo

gore: on je uzeo koveg pun novca prikupljenog od Francuza za FLN i prenio ga preko granice u vicarsku, te ga tamo poloio u banku, a usto je jo i pruio zaklon stricu Abdulu koji nije bio nikakav stric, nego alirski borac za kojim je tragala tajna policija, DST. To su sve bile stvari koje je on radio i tijekom rata protiv nacista, objasnio je otac Jean-Pierreu. Za njega je to jo uvijek bila ista borba. Neprijatelji nikad nisu bili Nijemci, ba kao to sad to nije bio francuski narod: neprijatelji su kapitalisti, posjednici, bogati i privilegirani, vladajua klasa koja je spremna upotrijebiti bilo kakva sredstva da se odri na vlasti i zatiti svoje pozicije. Oni su toliko moni da pola svijeta dre pod svojom kontrolom, ali ipak postoji nada za siromane, bespomone i potlaene, jer u Moskvi je vlast u rukama naroda i radnika klasa cijelog svijeta rauna na pomo, vodstvo i duhovni poticaj Sovjetskog Saveza u svojoj borbi za slobodu. Kad je Jean-Pierre postao neto stariji, ta je blistava slika donekle potamnjela. Otkrio je da Sovjetski Savez ipak nije radniki raj, ali nita od onoga to je saznao nije ga poljuljalo u njegovu osnovnom uvjerenju da je komunistiki pokret, pod rukovodstvom Moskve, jedina nada za potlaene narode svijeta i jedini nain borbe protiv sudaca, policije i novinar koji su tako okrutno iznevjerili njegova oca. Jean-Pierreov je otac uspio predati baklju sinu. I kao d je toga bi svjestan, gotovo se potpuno povukao. Nikad se vie njegovi obrazi nisu ponovo zarumenjeli. Vie nije sudjelovao u demonstracijama, nije vie organizirao plesove u svrhu prikupljanja priloga, niti je pisao pisma lokalnim novinama Jo uvijek je obavljao neke nevane administrativne dunost Dakako, i dalje je ostao lan partije i sindikata, ali vie nije predsjedavao komitetima, ni vodio zapisnike, ni pripremao dnevni red sastanaka. Jo uvijek je igrao ah i pio anisette s sveenikom, postolarom i ovjekom koji je upravljao seoskom potom, ali je iz njihovih politikih diskusija, neko tak strastvenih, sada nestalo ara, kao da je revolucija, za koju s se cijelog ivota borili, odgoena na neodreeno vrijeme Nakon nekoliko godina, tata je umro. Jean-Pierre je tek tad saznao da je otac u zatvoru obolio od tuberkuloze. Oduzeli su mu slobodu, slomili duh i unitili zdravlje. Ali najgore o~ svega to su mu uinili, bilo je to su ga igosali kao izdajnika Njegov je otac bio heroj koji je bio spreman dati ivot z slobodu svog naroda, a umro je kao osueni izdajnik.

Oni bi se sad gorko kajali zbog toga, tata, kad bi znali kakvu im osvetu spremam, mislio je Jean-Pierre vodei svoju mravu kobilu uz strmu planinsku stazu. Zahvaljujui mojim obavjetenjima, komunisti su uspjeli prekinuti Masudove linije opskrbe. Stoga protekle zime pobunjenici nisu mogli nabaviti nove zalihe oruja i municije. Ovog ljeta, umjesto da napada zranu bazu, elektrane i vojne transporte, Masud je prisiljen braniti se od upada vladinih trupa na svom teritoriju Sam, tata, potpuno s5m, uspio sam gotovo potpuno unitit mogunost borbenog djelovanja tog barbara koji bi svoju domovinu htio vratiti natrag u mrano doba divljatva, nerazvijenosti i islamskog praznovjerja. Naravno, nije bilo dovoljno prekinuti Masudove linije opskrbe. On je ve bio linost s velikim ugledom u narodu. Osim toga, imao je pamet i snagu karaktera potrebnu da iz pobunjenikog voe preraste u zakonitog predsjednika drave. Masud je bio afganistanski Tito, De Gaulle, Mugabe Njega se nije moglo neutralizirati, on je morao biti uniten. Morao je pasti u ruke Rusima, iv ili mrtav. Potekoa je bila u tome to se Masud kretao brzo i tiho, poput jelena u umi; iznenada bi iskrsnuo iz ipraja i isto tako naglo nestao. Ali Jean-Pierre je bio strpljiv, a to su bili i Rusi. Doi e vrijeme, prije ili kasnije, kad e Jean-Pierre sa sigurnou znati gdje e se tono Masud nalaziti u toku idua dvadeset etiri sata - moda e biti ranjen ili e se spremati da prisustvuje nekom pogrebu - i tada e Jean-Pierre upotrijebiti svoj radio da poalje ifriranu poruku. I jastreb e se obruiti na plijen. elio je da moe rei Jane zbog ega je on zapravo ovdje. Moda bi je ak uspio uvjeriti da je to ispravno. Objasnio bi joj kako je njihov medicinski rad beskoristan jer pomagati pobunjenike znai pomagati da se produi stanje bijede i neznanja u kojem ovi ljudi ive, znai odlagati trenutak kad e Sovjetski Savez zgrabiti ovu zemlju za ij u, da se tako izrazi, i uvui je, milom ili silom, u dvadeseto stoljee. Jane bi to mogla shvatiti. Meutim, instinktivno je predosjeao da mu ona ne bi oprostila to ju je prevario. Dapae, to bi je silno naljutilo. Lako ju je mogao zamisliti: nemilosrdnu, neumoljivu, ponosnu. Odmah bi ga ostavila, isto onako kako je ostavila Ellisa Thalera. Pogotovo bi je razbjesnilo to su je na identian nain prevarila dva mukarca, jedan za drugim.

I tako, u strahu da je ne izgubi, nastavljao ju je varati, ponaajui se poput ovjeka na rubu provalije, ukoenog i paraliziranog od straha. Ona je, naravno, znala da neto nije u redu, on je to vidio po nainu kako bi ga ponekad gledala. Ali ona je mislila da se radi o problemima izmeu njih dvoje, u to je bio siguran. Uope joj nije padalo na pamet da je cijeli njegov ivot la i pretvaranje. Potpuna sigurnost nije bila mogua, ali je on poduzeo sve mjere opreza i uinio sve da ga ne otkriju, ona ili bilo tko drugi. Kad se sluio radijem, govorio je u iframa, ne zato to se bojao da bi ga mogli prislukivati pobunjenici, oni nisu imali radioprijemnike, nego zbog afganistanske vojske koja je bila prepuna izdajica, tako da nije postojala informacija koju Masud ne bi odmah saznao. Njegov je radio bio dovoljno mali da ga je lako mogao sakriti u lanom dnu svoje lijenike torbe, ili u depu koulje ili prsluka, ukoliko nije sa sobom imao torbu. Nedostatak je bio u tome to je takav radio imao dovoljno snage samo za vrlo kratko komuniciranje. ifriranu poruku sa svim detaljima o rutama i datumi prolaska konvoja, trebalo bi mu mnogo vie vremena i vei odailja. Jean-Pierre i monsieur Leblond zajedniki odustali od toga. Jean-Pierre se morao sastati sa svoj vezom, kako bi mogao prenijeti te informacije. Jean-Pierre se uspne do vrha i pogleda dolje. Nalazio se na ulazu u malu dolinu. Staza kojom je iao sputala se u jednu drugu dolinu koja je leala pod pravim kutem u odnosu na ovu prvu i sredinom koje je tekla brza planinska rijeka koja se ljeskala na popodnevnom suncu. Dio doline na dru obali rjeice vodio je prema planinama i Cobaku, njegovom krajnjem odreditu. Na mjestu gdje su se sve tri doline spajale na ovoj strani rjeice, stajala je mala kamena kuica. Tal su primitivno graene kolibe bile razasute po cijelom podruju. Jean-Pierre je zamiljao da su te kuice postaje nomadi i putujui trgovci koji su se u njih sklanjali preko noi. Krenuo je niz brijeg vodei Maggie. Anatolij je vjerojatno ve tamo. Jean-Pierre nije znao njegovo pravo ime, ali je pretpostavljao da je u KGB-u, a prema jednoj njegovoj usputnoj primjedbi o generalima, zakljuio je da je on pukovnik. No, bez obzira na in, Anatolij sigurno nije bio administrativac. Od Bagrama do ovog mjesta trebalo je prijei osamdeset kilometara kroz planine, a Anatolij je taj put prelazio pjeice za dan i pol. On je bio odnekud iz istonih dijelova Sovjetskog Saveza, imao je istaknute jagodice i ukastu boju koe, te je odjeven u afganistansku nonju lako mogao proi kao Uzbek,

pripadnik mongolske etnike skupine sa sjevera Afganistana. To je objanjavalo zato tako loe govori dari - Uzbeci su govorili vlastitim jezikom. Anatolij je bio hrabar ovjek jer on, dakako, nije znao uzbeki, te je prema tome uvijek postojala opasnost da ga otkriju, a znao je da pobunjenici sa zarobljenim ruskim oficirima igraju buzkashi. Za Jean-Pierrea su ovi sastanci predstavljali neto manju opasnost. Njegova stalna putovanja do udaljenih sela radi lijeenja bolesnika, izazivala su tek blago uenje. Meutim, sumnja se mogla javiti ako je netko primijetio da je on ve vie puta sluajno nabasao na istog lutajueg Uzbeka. I, naravno, ako bi neki Afganistanac koji razumije francuski nekako uspio prislukivati razgovor izmeu doktora i tog lutajueg Uzbeka, Jean-Pierre se samo mogao nadati da e brzo umrijeti. Njegove sandale nisu stvarale nikakvu buku, a Maggiena su kopita gotovo neujno tapkala po pranoj stazi pa je Jean-Pierre, kad se pribliio kamenoj kolibi, poeo fukati neku pjesmicu, za sluaj da u kolibi nije Anatolij, nego netko drugi: nije elio da sluajno iznenadi Afganistance, koji su svi bili naoruani i nervozni. Pognuo je glavu i uao. Na njegovo iznenaenje, ugodno svjea unutranjost kolibe bila je prazna. On sjedne, nasloni se leima na kameni zid i pripremi se na ekanje. Nekoliko minuta kasnije, sklopio je oi. Bio je umoran, ali odve napet da bi zaspao. Ovo je bilo najgori dio toga to je radio: kombinacija straha i dosade to bi ga obuzela za ovakovih dugih ekanja. Nauio je prihvaati neizbjenost kanjenja u ovoj zemlji bez runih satova, ali nikad nije uspio dosei beskrajnu strpljivost Afganistanaca. Stoga je i sada, nehotice, poeo zamiljati kakve su se sve nesree mogle dogoditi .Anatoliju. Kakva bi to bila ironija ako je sluajno stao na neku od ruskih nagaznih mina i ostao bez noge. Te su mine, zapravo, bile pogibeljnije za stoku nego za ljude, ali zato ipak nisu bile nita manje smrtonosne, jer za neku afganistansku obitelj gubitak krave znaio je jednako sigurnu smrt kao da im je bomba pala na kuu i sve ih pobila. Jean-Pierre se odavna vie nije smijao kad bi ugledao neku kravu ili kozu s grubo istesanom drvenom nogom. Usred razmiljanja, Jean-Pierre osjeti neiju prisutnost i otvori oi, te na samo nekoliko centimetara pred sobom ugleda Anatolijevo orijentalno lice.

- Mogao sam te orobiti - ree mu Anatolij na tenom francuskom jeziku. - Nisam spavao. Anatolij sjedne prekrienih nogu na zemljani pod. Bio je onizak i miiav, a na sebi je imao iroku pamunu koulju i hlae, turban, kariranu maramu i mrki vuneni pokriva, paitu, prebaen preko ramena. Pustivi da mu marama padne s lica, Anatolij se nasmijei i otkrije zube, pocrnjele od puenja. - Pa, kako si, prijatelju? - Dobro. - Kako tvoja ena? Bilo je neeg neugodnog u nainu na koji se Anatolij uvijek raspitivao o Jane. Rusi su se otro protivili tome da on povede Jane sa sobom u Afganistan, tvrdei da e mu ona samo smetati. Jean-Pierre im je objasnio da bi ionako morao voditi sa sobom neku bolniarku, Medecins pour la Liberte je u naelu uvijek slala samo parove, te da bi on vjerojatno spavao s tom enom, osim ako ba ne bi izgledala kao King Kong. Na kraju su Rusi, dodue nerado, ipak pristali. -Jane je odlino - odgovori. - Rodila je prije est tjedana. Djevojicu. - estitam! - Izgledalo je kao da je Anatolija iskreno razveselila ta vijest. - Ali zar to nije malo prerano? - Da. Na sreu, nije bilo komplikacija. Zapravo, kod poroda joj je pomogla seoska babica. - A ne ti? - Ja nisam bio tamo. Bio sam s tobom. - Zaboga. - Anatolij je izgledao uasnut. - Odvukao sam te od ene u jednom tako vanom trenutku... Jean-Pierreu je bilo drago to Anatolij pokazuje toliko brige, ali to nije pokazao. - To se nije moglo predvidjeti - ree. - Osim toga, vrijedilo je: napao si konvoj o kojem sam te obavijestio. - Da. Tvoje su informacije vrlo dobre. I za to si zasluio estitke. Jean-Pierreovo se lice zaari od ponosa, ali je nastojao izgledati hladnokrvno, kao profesionalac. - ini se da na sistem vrlo dobro funkcionira - skromno odgovori. Anatolij kimne glavom. - Kakve su bile njihove reakcije na taj napad? - Rastue oajanje. - Rekavi to, Jean-Pierre pomisli kako je jo jedna prednost ovakvih izravnih sastanaka to to je svojoj vezi mogao prenijeti i ovu vrst popratnih informacija, osjeaja i dojmova, sve ono

to nije bilo dovoljno konkretno da bi se odaslalo putem radija, u obliku ifrirane poruke. - Sada je njihov najvei problem nedostatak municije. - A kad bi trebao krenuti sljedei konvoj? - Juer su krenuli. - Stvarno su oajni. To je dobro. - Anatolij posegne rukom ispod koulje i izvue kartu, te je rairi na podu. Na karti je bilo prikazano podruje izmeu Doline pet lavova i pakistanske granice. Jean-Pierre se koncentrira i prisjeajui se pojedinosti koje je zapamtio iz razgovora s Mohammedom, pone Anatoliju na karti pokazivati put kojim e se konvoj kretati na povratku iz Pakistana. Nije tono znao kad e se vraati jer Mohammed nije znao koliko e se zadrati u Peshawaru, kupujui sve to im je potrebno. Meutim, Anatolij je imao svoje ljude u Peshawaru koji e ga obavijestiti kad je konvoj iz Doline pet lavova otiao iz grada pa e on na osnovi toga moi izraunati etape njihova putovanja. Anatolij nita nije zapisivao, ali je memorirao svaku rije koju je Jean-Pierre izrekao. Kad su zavrili, jo jednom su sve ponovili tako da je sad Anatolij govorio, a Jean-Pierre je paljivo pratio je li Rus sve dobro upamtio. Nakon toga, Anatolij sloi kartu i gurne je pod koulju. - A to je s Masudom? - tiho upita. - Nismo ga uope vidjeli otkako sam posljednji put s tobom razgovarao - odgovori Jean-Pierre. - Vidio sam samo Mohammeda, a on nikad nije siguran gdje se Masud nalazi, ni gdje e se idui put pojaviti. - Masud je lukava lija - primijeti Anatolij uz za njega vrlo rijedak blijesak emocija. - Ipak emo ga uhvatiti - ree Jean-Pierre. - Oh, uhvatit emo ga, naravno. On zna da je lov na njega u punom jeku pa prikriva tragove. Ali psi su ga nanjuili i nee nam moi vjeno izmicati. Nas je mnogo, jaki smo i dovoljno ljuti. - Postavi odjednom svjestan da otkriva svoje osjeaje, Anatolij se nasmijei i ponovo se vrati praktinim stvarima. Baterije - ree i izvue paket s baterijama iz koulje. Jean-Pierre izvadi mali radioodailja-prijemnik iz tajnog odjeljka na dnu svoje lijenike torbe, povadi stare baterije i zamijeni ih novima. To su inili svaki put kad bi se sastali kako bi iskljuili mogunost da Jean-Pierre izgubi kontakt jednostavno zbog dotrajalih baterija. Anatolij e stare baterije odnijeti sa sobom u Bagram jer nije imalo

smisla izlagati se opasnosti na taj nain to bi te baterije ruske proizvodnje bacili ovdje, u Dolini pet lavova, gdje nitko nije posjedovao nikakve elektrine aparate. Dok je Jean-Pierre spremao radio, Anatolij upita: - Ima li moda unutra neto za uljeve? Moje noge... Naglo je zautio i mrtei se, napregnuto poeo oslukivati. JeanPierre se ukoi. Dosad ih jo nitko nikad nije primijetio zajedno. Meutim, znali su da se to mora jednom dogoditi, prije ili kasnije, i tono su dogovorili to e uiniti: kako e se ponaati kao dva stranca koji su se sluajno sreli na odmoritu, te da e nastaviti razgovor kad taj namjernik ode, odnosno, ako ovaj bude pokazivao znakove da kani dulje ostati, njih dvoje e zajedno otii, kao da sluajno idu u istom pravcu. Sve su to unaprijed isplanirali, ali je Jean-Pierre ipak osjeao kako mu se na licu sigurno jasno ocrtava osjeaj krivice. Idueg trenutka zauo je zvuk koraka ispred kolibe i um neijeg napornog disanja, a onda se na suncem obasjanom ulazu ukae neija sjenka i Jane ue u kolibu. - Jane! - usklikne Jean-Pierre. Obojica mukaraca skoe na noge. - to to znai? Zato si ti ovdje? - upita Jean-Pierre. - Hvala Bogu da sam te dostigla - ree Jane zadihano. Kutkom oka Jean-Pierre je vidio kako se Anatolij okrenuo ustranu, kao to bi se svaki Afganistanac okrenuo od neke drske i besramne ene. Taj je Anatolijev pokret pomogao Jean-Pierreu da se pribere od oka. Hitro se osvrne oko sebe. Anatolij je, nasreu, sklonio kartu nekoliko minuta ranije. Ali radio... radio je jo uvijek malo virio iz lijenike torbe. Meutim, Jane ga, zasad, jo nije zapazila. - Sjedni - ree Jean-Pierre. - Predahni malo. - On takoer sjedne, u isti tren kad i ona, te iskoristi taj pokret kao izliku da pomakne lijeniku torbu tako da je otvor pretinca s radijem bio okrenut prema njemu. - O emu se radi? - upita. - O jednom medicinskom problemu koji ja ne mogu sama rijeiti. Jean-Pierreova napetost malo popusti: on se pobojao da je ona neto posumnjala i da ga je zbog toga slijedila. - Popij malo vode - ree. Posegnuvi rukom u torbu, on drugom rukom brzo gurne radio u tajni pretinac, pretvarajui se da trai uturicu. Kad je radio bio skriven, on izvue uturicu s proienom vodom i prui je Jane. Srce mu je polako opet poelo kucati normalno. Opet je mogao jasno misliti. Vie nije bilo nikakvog vidljivog dokaza njegove krivnje. to bi jo moglo pobuditi njezinu

sumnju? Moda je ula Anatolija kako govori francuski, ali to nije bilo neobino: ukoliko je neki Afganistanac govorio neki strani jezik, onda je to najee bio francuski, a neki Uzbek je vrlo lako mogao bolje govoriti francuski, nego dari. to je Anatolij govorio u trenu kad je Jane ula u kolibu'? Jean-Pierre se sjeti: pitao ga je da li ima neku mast za uljeve. To je bilo savreno. Afganistanci su uvijek traili lijekove kad bi se sreli s nekim lijenikom, ak i kad bi bili savreno zdravi. Jane popije malo vode iz uturice i zatim pone priati. - Nekoliko minuta nakon tvog odlaska donijeli su jednog osamnaestogodinjeg mladia s runom ranom na bedru. Zastala je i popila jo jedan gutljaj vode. Nije se obazirala na Anatolija i Jean-Pierre shvati da je ona toliko zabrinuta zbog tog ranjenika da je jedva primijetila prisutnost tog drugog mukarca. - Mladi je ranjen tijekom okraja u blizini Rokhe i njegov otac ga je nosio cijelim putem do Doline, puna dva dana. Kad su napokon stigli do mene, rana je ve bila zahvaena gangrenom. Dala sam mu esto miligrama kristaliziranog penicilina injekcijom u debelo meso, a zatim sam oistila ranu. - Potpuno ispravan postupak - ree Jean-Pierre. - Nekoliko minuta kasnije, oblio ga je hladan znoj i poeo je buncati. Izmjerila sam mu puls: bio je ubrzan, ali slab. - Da li je problijedio u licu, ili dobio sivkastu boju i je li imao problema s disanjem? - Da. - I to si uinila? - Sve ono to se radi u sluaju oka: podignula sam mu noge, pokrila ga i dala mu aja, zatim sam pourila za tobom. - Bila je na rubu suza. - Otac ga je nosio dva dana, ne mogu ga pustiti da umre. - Ne mora doi do toga - ree Jean-Pierre. - Alergiki ok je rijetka, ali dobro poznata reakcija na penicilin. Treba mu dati injekciju adrenalina, pola milimetra, u mii, a zatim neki antihistamin, recimo, est milimetara diphenhydramina. Hoe da se ja vratim s tobom? - Dok je to govorio, Jean-Pierre kriom pogleda Anatolija, ali Rus nije pokazivao nikakvu reakciju. Jane uzdahne. - Ne - ree. - Sigurno te tamo, iza brda, eka netko drugi, iji je ivot u opasnosti. Bolje je da produi u Cobak, kako si namjeravao. - Jesi li sigurna? - Jesam.

Anatolij zapali ibicu i pripali cigaretu. Jane baci pogled na njega, zatim se ponovo okrene Jean-Pierreu. - Pola milimetra adrenalina i zatim est milimetara diphenhydramina - ponovi i ustane. - Tako je. - Jean-Pierre takoer ustane i poljubi je. Sigurna si da e moi sama? - Naravno. - Mora pouriti. - Znam. - Hoe da ti dam Maggie? Jane razmisli. - Bolje ne. Po ovakvom putu, bre u stii pjeice. - Kako hoe. - Zbogom. - Zbogom, Jane. Gledao ju je kako izlazi iz kolibe. Jo neko vrijeme je ostao tako stajati. Ni on, ni Anatolij nisu nita rekli. Nakon minutu-dvije, JeanPierre ode do vrata i pogleda van. Vidio je Jane, oko dvjesta ili trista metara dalje, sitnu i mravu u tankoj pamunoj haljini, kako se odluno uspinje ura stazu, sama u smeem, pranom krajoliku. Gledao je za njom, sve dok nije nestala iza brijega. Potom se vrati u kolibu i sjedne na zemlju, oslanjajui se leima o zid. On i Anatolij se pogledaju. - Kriste Boe svemogui - ree Jean-Pierre. - Ovo je bilo opasno. 8. Mladi je umro. Bio je mrtav ve gotovo cijeli sat kad se Jane vratila, oznojena, prana i na rubu snaga. Mladiev otac ju je ekao na ulazu u peinu, utuen i prijekorna izraza lica. Po njegovu rezigniranom dranju i smirenom pogledu njegovih smeih oiju, odmah je znala da je sve gotovo. Nita joj nije rekao. Ona ue u peinu i pogleda mladia. Bila je odve iscrpljena da bi se ljutila, jedino to je osjeala bilo je duboko razoaranje. Jean-Pierre nije bio tu, a Zahara je, zatvorena u kuu, tugovala za svojim muem i tako nije bilo nikoga s kime bi mogla podijeliti svoju bol. Plakala je kasnije, dok je leala na svom krevetu na krovu trgoveve kue, uz Chantal koja je spavala pokraj nje na i malenom madracu, mrmljajui s vremena na vrijeme u blaenom snu zadovoljna dojeneta. Plakala je zbog mladieva oca, jednako koliko i zbog mrtvog mladia. Poput nje, i on se bio doveo do ruba krajnje iscrpljenosti, pokuavaju i spasiti sina. Koliko je stoga

morala biti vea njegova alost. Oima mutnim od suza gledala je zvijezde prije nego to je zaspala. Sanjala je kako je Mohammed doao do njezina kreveta i kako je s njom vodio ljubav dok ih je cijelo selo gledalo; zatim joj je rekao da Jean-Pierre spava sa Simone, enom debelog novinara Raoula Clermonta, i da se njih dvoje sastaju u Cobaku, kamo Jean-Pierre toboe odlazi lijeiti bolesnike. Idueg ju je dana cijelo tijelo boljelo jer je, obuzeta panikom, pretrala vei dio puta do kamene kolibe i natrag. Prava je srea, mislila je obavljajui svoje svakodnevne poslove, to je Jean-Pierre stao kod te kolibe, vjerojatno da se odmori, jer ga inae nikad ne bi dostigla. Kakvo je olakanje osjetila kad je vidjela Maggie privezanu ispred kolibe i kad je ugledala Jean-Pierrea u kolibi s onim smijenim, malim Uzbekom. Obujic;a su skoili kao opareni kad jc ona ula unutra. Bilo je upravo komino koliko su se prepali. Prvi pu t jc vidjela jednog Afganistanca da ustaje kad u kuu ulazi neka ena. Popela se do peine sa svojom lijenikom torbom i otvorila ambulantu. Dok se bavila uobiajenim sluajevima neishranjenosti, malarije, inficiranih rana i crijevnih parazita, razmiljala je o onome to se juer dogodilo. Ona do juer nikad nije ula za alergiki ok. U normalnim okolnostima, ljude koji su trebali davati injekcije penicilina sigurno su uili kako da postupe u takvom sluaju, ali njezina je poduka bila tako kratka i na brzinu obavljena da je mnogo toga bilo jednostavno izostavljeno. Zapravo, na teaju koji su zavrili bili su gotovo potpuno zanemareni svi medicinski detalji jer se smatralo da e Jean-Pierre, kao kvalificirani lijenik, uvijek biti uz nju da joj kae to treba uiniti. Kako su to bili naporni dani, provedeni u uionicama, katkad s drugim djevojkama koje su se kolovale za bolniarke, katkad sama, trudei se da upamti propise i procedure medicine i zdravstvenog odgoja, pitajui se to je eka u Afganistanu. Neke od lekcija koje je sluala prilino su je uznemirile. Prvo to mora napraviti, reeno joj je, mora za sebe sagraditi poljski zahod. Zato? Zato to je najbri nain da se pobolja zdravstveno stanje ljudi u nerazvijenim zemljama taj da ih se odui da kao zahode koriste rijeke i potoke, a to se moe postii jedino primjerom. Njezina joj je nastavnica, Stephanie, punaka etrdesetogodinja ena s naoalama, odjevena u radniki kombinezon i sandale, posebno naglasila kako se treba

uvati pretjeranog davanja lijekova. Veina bolesti i manjih ozljeda zalijeit e se i bez medicinske pomoi, ali primitivni ljudi (ali i oni koji nisu ba toliko primitivni) uvijek od lijenika trae pilule i sirupe. Jane se sjeti da je i onaj mali Uzbek traio od Jean-Pierrea mast za uljeve. Taj ovjek sigurno pjeai cijeli ivot, ali im se susreo s lijenikom, odmah se poco aliti da ga bole noge. Opasnost od pretjeranog davanja lijekova, osim to su se na taj nain nepotrebno rasipale dragocjene zalihe, bila je u tome da je lijek, uziman zbog trivijalnih oboljenja, mogao kod pacijenta razviti toleranciju, tako da u sluaju ozbiljne bolesti, lijek vie ne bi djelovao. Stephanie je takoer savjetovala Jane da pokua suraivati s tradicionalnim vraevima i iscjeliteljima, umjesto da se bori protiv njih. Jane je to polo za rukom s Rabiom, seoskom babicom, ali ne i s Abdullahom, seoskim mulom. Najlake od svega bilo je uenje jezika. Jane je u Parizu, jo prije nego to je uope pomiljala o odlasku u Afganistan, poela uiti farsi, jezik kojim se govori u Perziji, u elji da pobolja svoje poslovne mogunosti prevodioca i tumaa. Farsi i dari su dva dijalekta istog jezika. Drugi glavni jezik u Afganistanu je poto, jezik kojim govore Patuni, ali dari je jezik Tadika, a Dolina pet lavova je podruje Tadika. Oni malobrojni Afganistanci koji putuju, na primjer nomadi, obino govore oba glavna jezika, pato i dari. Ako govore neki evropski jezik, onda je to engleski ili francuski. Onaj Uzbek u kamenoj kolibi govorio sa s Jean-Pierreom na francuskome. Za Jane je to bilo prvi put da uje francuski govoren s uzbekim naglaskom. Zvualo je isto kao kad Rusi govore francuski. Tijekom tog dana misli su joj se stalno vraale na tog Uzbeka. Nikako nije mogla prestati na njega misliti. Muio ju je osjeaj kakav bi joj se ponekad javio kad bi znala da mora neto vano obaviti, a ne moe se sjetiti to je to. Moda joj se neto uinilo udno u vezi s tim ovjekom. U podne je zatvorila ambulantu, nahranila Chantal i promijenila joj pelene, a zatim je skuhala ruak od rie i mesa, te ga podjelila s Farom. Fara joj je postala neobino odana i trudila se na sve naine da joj udovolji. Uveer bi je Jane jedva natjerala da ode kui. Jane je pokuavala da se prema njoj odnosi kao prema sebi ravnoj, ali je to kod nje, ini se, izazivalo samo jo vee oboavanje. U vrelim satima ranog poslijepodneva, Jane ostavi Chantal s Farom i sie do svog tajnog utoi~ta, sunanog zaravanka skrivenog ispod

nagnute stijene. Tu je isprva neko vrijeme gimnasticirala, budui da je vrsto odluila vratiti liniju kakvu je imala prije poroda. Dok je stezala i oputala miie, stalno joj je pred oima bio onaj Uzbek kako skae na noge u kolibi, s izrazom zaprepatenja na svom orijentalnom licu. Zbog nekog nejasnog razloga, ta je slika u njoj izazivala predosjeaj neke skore tragedije. Kad je napokon shvatila istinu, to joj se nije otkrilo u iznenadnom blijesku, nego je vie sliilo na lavinu: poinjui od sitnice i neprekidno rastui do potpune spoznaje. Nijedan se Afganistanac ne bi alio na uljeve na nogama, ak ni onda ako bi se samo pretvarao, jer uljevi su za njih nepoznata stvar to je bilo isto toliko nevjerojatno kao da neki farmer iz Gloucestershirea kae da ima beri-beri. I nijedan Afganistanac, ma kako bio iznenaen, ne bi reagirao na taj nain da ustane kad neka ena ue u kuu. Ako taj ovjek nije bio Afganistanac, to je onda bio? Njegov naglasak joj je davao jasan odgovor na to pitanje, iako bi malo ljudi uspjelo prepoznati o kakvom se naglasku radi. Jedino zahvaljujui svom lingvistikom znanju i injenici da je poznavala oba jezika, ruski i francuski, Jane je mogla odmah prepoznati da on govori francuski s ruskim naglaskom. Dakle, Jean-Pierre se sastao s nekim Rusom preruenim u Uzbeka u jednoj kamenoj kolibi u pustoi. Je li to bilo sluajno? To je bilo mogue, iako jedva vjerojatno, ali kad se sada sjetila njegova lica kad je ula u kolibu, uoila je na njemu izraz koji tada nije zapazila: izraz krivice. Ne, to nije bio sluajan susret, to je bio tajni sastanak. I moda nije prvi. Jean-Pierre je stalno putovao do udaljenih sela zbog lijeenja bolesnika. tovie, bio je upravo pretjerano savjestan u tome da se tono dri rasporeda svojih posjeta, to je bilo prilino glupo u ovoj zemlji, gdje nitko nije vodio rauna o kalendaru, ali nije bilo toliko glupo ako se radilo o jednom drugom rasporedu, o nizu potajnih sastanaka. A zato se sastajao s tim Rusom? To je, takoer, bilo oigledno. Jane osjeti kako joj se oi pune suzama kad je shvatila da svrha tih sastanaka mora biti izdaja. On im je davao informacije, naravno. Prenosio im je obavjetenja o kretanjima konvoja. Uvijek je tono znao rute po kojima e se kretati jer se Mohammed sluio njegovim kartama. Mogao je otprilike proraunati i vremenske etape jer bi vidio kad su polazili iz Bande i ostalih sela u Dolini pet lavova. On je

oigledno te informacije prenosio Rusima i zato su Rusi tijekom prole godine poeli tako uspjeno postavljati zasjede konvojima, zato je sada u Dolini bilo toliko tugujuih udovica i siroadi. to je to sa mnom? pomisli Jane, obuzeta naglim osjeajem samosaaljenja i suze joj ponovo poteku niz lice. Prvo Ellis, zatim Jean-Pierre. Zbog ega ja odabirem takve gadove? Da li me posebno privlae upravo takvi, tajnoviti mukarci? Da li me privlai izazov da prodrem kroz njihov oklop? Zar sam toliko luda? Sjetila se kako joj je Jean-Pierre tumaio da je sovjetska invazija na Afganistan opravdana. U jednom trenutku odjednom je promijenio miljenje i ona je mislila kako ga je uvjerila da nema pravo. Oigledno se on samo pretvarao da je promijenio miljenje. Kad je odluio poi u Afagnistan kao ruski pijun, usvojio je antisovjetska stajalita kao krinku, kao dio svoje uloge. Je li i njegova ljubav prema njoj bila lana? Ve je i sama pomisao na to bila bolna. Jane pokrije lice rukama. To je bilo uasno, nezamislivo. Ona ga je zavoljela, udala se za njega, poljubila njegovu zlovoljnu majku, privikla se na njegov nain voenja ljubavi, preivjela je njihovu prvu svau, borila se za njihov brak i rodila mu dijete u strahu i boli. Zar je sve to inila zbog puke iluzije, zbog mua od kartona, zbog mukarca kojem uope nije bilo stalo do nje? To je bilo jednako strano kao hodati i trati toliko kilometara da sazna kako moe izlijeiti osamnaestogodinjeg djeaka i zatim, po povratku, ustanoviti da je on ve mrtav. Jo i gore od toga. Ovako se, zamiljala je, morao osjeati mladiev otac kad ga je gledao kako umire, nakon to ga je dva dana nosio na rukama preko planinskih bespua. Osjetila je kako su joj grudi nabrekle i shvatila da je vrijeme da nahrani Chantal. Navukla je odjeu, obrisala lice rukavom i uputila se uz strminu. Kad je prva bol malo uminula i kad je opet mogla jasnije misliti, uini joj se da je ona tijekom cijelih godinu dana njihova braka osjeala neko neodreeno nezadovoljstvo. Sad joj je bilo jasno zbog ega se tako osjeala. Na neki nain ona je sve to vrijeme osjeala da Jean-Pierre neto skriva pred njom. Zbog tog zida meu njima, oni nikad nisu uspjeli postati uistinu bliski. Kad je stigla do peine, zatekla je Chantal kako glasno plae i Faru kako je pokuava umiriti zibanjem. Jane uzme dijete i stavi ga na grudi. Chantal odmah pone sisati. Jane osjeti poetni neugodan

osjeaj, neto nalik na gr u trbuhu, a zatim onu ugodnu i prilino erotinu senzaciju u grudima. eljela je biti sama. Rekla je Fari da ode i provede popodnevni odmor u peini svoje majke. Dojenje ju je smirilo. Jean-Pierreova joj se izdaja poela initi neto manje stranom. Bila je sigurna da se on nije pretvarao da je voli. Kakvog bi to imalo smisla'? Zbog ega bi je vodio sa sobom ovamo? Ona mu nije bila ni od kakve koristi u njegovu pijunskom radu. Ne, sigurno ju je doveo zato to je voli. A ako je on voli, svi se ostali problemi mogu rijeiti. Morat e prestati raditi za Ruse, naravno. U ovom trenutku nije mogla sebi tono predoiti to e mu rei; hoe li, na primjer, rei: "Sve se otkrilo"? Ne. Ali sjetit e se pravih rijei kad to bude potrebno. Onda e on morati vratiti nju i Chantal natrag u Evropu... Natrag u Evropu. Kad je shvatila da e se morati vratiti kui, preplavio ju je osjeaj dubokog olakanja. To ju je iznenadilo. Da ju je netko pitao kako joj se svia u Afganistanu, odgovorila bi mu da je to to ona ovdje radi izuzetno zanimljivo i korisno, da se ovdje vrlo dobro snalazi i da ak uiva u svemu tome. Ali sad, kad je pred njom bila mogunost povratka u civilizaciju, odjednom ju je napustila njezina ilava otpornost i morala je sebi priznati da su joj ova surova zemlja, otre zime, udni i nedokuivi ljudi, bombardiranja i beskrajne kolone osakaenih i izranjenih mukaraca i mladia napeli ivce do pucanja. Ovdje je uasno, pomislila je, to je prava istina. Chantal prestane sisati. Zaspala je. Jane je spusti na pod, promijeni joj pelene i prenese je na njezin madrac, a Chantal se pritom nije nijednom probudila. to se toga tie, to je bilo blaeno dijete. Ako je bila sita i suha, nikakva je buka, ni kretanje nisu mogli probuditi. Meutim, bila je vrlo osjetljiva na majino raspoloenje i esto bi se probudila ako bi Jane bila tuna ili plakala, ak i kad bi se Jane trudila da bude sasvim tiha. Jane je sjedila prekrienih nogu na svom madracu, gledajui svoje usnulo dijete, razmiljajui o Jean-Pierreu. Voljela bi da je on sada ovdje, da to moe odmah s njim raistiti. udila se to ju nije vie naljutilo, dapae, razbjesnilo, to to on odaje gerilce Rusima. Da li je tome razlog to se ona ve pomirila s time da su svi mukarci laljivci? Ili je poela vjerovati da su jedine nedune osobe u ovom ratu majke, ene i keri na obje strane? Da li su brak i majinstvo toliko izmijenili njezinu linost da ovakva izdaja nije vie u njoj

izazivala srdbu i bijes? Ili je to jednostavno zato to voli JeanPierrea? Nije znala na to odgovoriti. U svakom sluaju, vrijeme je da razmilja o budunosti, a ne o prolosti. Vratit e se u Pariz, tamo gdje postoje potari, knjiare, vodovod. Chantal e imati lijepe haljinice, kolica i pelene koje e nakon upotrebe moi jednostavno baciti. ivjet e u malom stanu u nekoj zanimljivoj etvrti, gdje e vozai taksija predstavljati jedinu stvarnu opasnost. Jane i Jean-Pierre e sve poeti iznova i ovaj put e uistinu upoznati jedno drugo. Zajedniki e raditi na tome da svijet uine boljim za sve ljude, sluei se postupnim i zakonitim sredstvima, bez spletaka i izdaje. Iskustvo steeno u Afganistanu pomoi e im da ih angairaju na poslovima vezanim za programe razvoja zemalja Treeg svijeta, moda na nekom od projekata Svjetske zdravstvene organizacije. Obiteljski e ivot biti onakav kakvim ga je ona zamiljala - njih troje e initi dobro i bit e sretni i sigurni. Fara ue u peinu. Popodnevni je odmor proao. Djevojka s potovanjem pozdravi Jane, pogleda Chantal i zatim, vidjevi da dijete spava, sjedne na pod prekrienih nogu, ekajui da joj Jane kae to da radi. Fara je ki najstarijeg sina babice Rabije, Ismaela Gula, koji je trenutno bio na putu prema Pakistanu, s konvojem... Jane otro udahne. Fara je upitno pogleda. Jane odmahne rukom i Fara ponovo spusti pogled. Njezin je otac u konvoju, pomisli Jane. Jean-Pierre je Ruse obavijestio o tom konvoju. Farin e otac poginuti, ukoliko ona ne uini neto da to sprijei. Ali to? Mohammed bi mogao poslati glasnika da presretne konvoj na prijevoju Khyber i da ih poalje drugim putem. Ali Jane bi prvo morala Mohammedu rei otkud zna da e konvoj biti napadnut, a kad bi mu to rekla, Mohammed bi sasvim sigurno ubio Jean-Pierrea, vjerojatno golim rukama. Ako ve netko od njih dvojice mora umrijeti, neka onda umre Ismael, radije nego Jean-Pierre, mislila je Jane. Ali onda pomisli na ostalih tridesetak mukaraca iz Doline koji su bili u konvoju i sa zebnjom se upita: Zar svi oni moraju umrijeti kako bi moj mu ostao iv - Kahmir Khan sa svojom rijetkom bradom i Shahazai Gul, starac izbrazdan oiljcima, i Jusuf Gul koji tako lijepo pjeva, i pastir Sher Kador, i krezubi Abdur Mohammed, i Ali Ghanim koji ima etrnaestoro djece?

Mora postojati neki drugi nain. Jane ode do ulaza u peinu i zagleda se u djecu koja su nakon popodnevnog odmora izila iz peina i nastavila svoje igre medu kamenjem i trnovitim grmljem. Medu njima je bio i devetogodinji Musa, Mohammedov sin jedinac, jo razmaeniji otkako je ostao bez jedne ruke. Djeak se hvalisavo razmetao pred drugom djecom novim noem to mu ga je poklonio njegov otac. Jane ugleda Farinu majku koja se penjala uzbrdo sa svenjem prua na glavi. Tu je bila i mulina ena; prala je muevu koulju. Nije vidjela Mohammeda, ni njegovu enu Halimu. Medutim, znala je da je on ovdje jer ga je jutros vidjela. Sigurno je ruao sa enom i djecom u njihovoj peini. Gotovo je svaka obitelj imala svoju, zasebnu peinu. Vjerojatno je on sada tamo, ali Jane nije eljela da je vide kako odlazi do njega. To bi skandaliziralo seljane, a ona je to eljela diskretno izvesti. to u mu rei? pitala se. Razmiljala je o tome da ga jednostavno zamoli: Uini to za mene, zato to te ja za to molim. To bi bilo dovoljno za nekog Evropljanina ili Amerikanca koji bi bio zaljubljen u nju, ali muslimanski mukarci nisu izgleda ljubav shvaali tako romantino. Ono to je Mohammed osjeao prema njoj vie je bila neka vrst njene pohote. I sasvim sigurno ga taj osjeaj nije inio ni na koji nain podlonim njoj. Uostalom, nije bila sigurna da li on jo uvijek tako osjea. Onda, to da mu kae? On joj nita nije dugovao. Ona ga nikad nije lijeila, ni njega, ni njegovu enu. Ali je lijeila Musu - spasila je ivot njegovu jedincu. To Mohammeda obavezuje na dug asti. Uini to za mene, zato to sam spasila ivot tvome sinu. To bi moglo djelovati. Samo, on e je pitati zato to trai. Jo je nekoliko ena izilo iz peina. Odlazile su po vodu, istile peine, hranile stoku i pripremale veeru. Jane je znala da e se Mohammed sigurno uskoro pojaviti. to u mu rei? Rusi znaju rutu konvoja. Kako su to saznali? Ne znam, Mohammede. Kako onda moe biti tako sigurna? Ne mogu ti rei. Sluajno sam ula jedan razgovor. Dobila sam poruku od Britanske tajne slube. Imam predosjeaj. Vidjela sam u kartama. Usnilo mi se. To je najbolje rjeenje: san.

Ugledala ga je. Iziao je iz peine, visok i naoit, odjeven u putnu odjeu: na glavi je imao okruglu kapu chitrali, kakvu je nosio Masud i veina gerilaca; smei pattu koji je sluio kao kabanica, runik, pokriva i kamuflaa; te kone izme do koljena koje je skinuo s nekog mrtvog ruskog vojnika. Proao je preko zaravanka ispred peina korakom ovjeka koji namjerava prijei dobar komad puta prije mraka. Krenuo je stazom niz planinu, prema naputenom selu. Jane je gledala za njim, sve dok joj njegova visoka prilika nije nestala iz vida. Sad ili nikad, pomisli i krene za njim. Isprva je hodala polako, nehajnim korakom, kako ne bi bilo previe oigledno da ide za Mohammedom, a kad je seljani ispred peina vie nisu mogli vidjeti, pone trati. Skliui se i spotiui, trala je niz pranu stazu, mislei: ne bih smjela ovoliko trati tako brzo nakon poroda, tko zna kakve e to posljedice imati. Kad je ugledala Mohammeda na stazi ispred sebe, zazove ga. On stane, okrene se i saeka da ona doe do njega. - Bog s tobom, Mohammede Khane - ree Jane kad ga je dostigla. - I s tobom, Jane Debout - odgovori on uljudno. Jane nije odmah nastavila govoriti, stajala je i zadihano hvatala zrak. Mohammed ju je gledao s izrazom podrugljive tolerancije. - Kako je Musa? - upita Jane. - Zdrav je, veseo i ui se sluiti lijevom rukom. Jednog e dana njome ubijati Ruse. To je bila mala ala: lijeva ruka je tradicionalno sluila za "prljave" poslove, dok je desnica sluila za jelo. Jane se nasmijei, pokazujui mu da je razumjela njegovu dosjetku, zatim ree: - Tako mi je drago da smo mu uspjeli spasiti ivot. Ukoliko se Mohammedu ovo spominjanje vlastitih zasluga uinilo neuljudnim, on to niim nije pokazao. - Ostat u vjeno tvojim dunikom - odgovorio je. To je bilo upravo ono to je ona htjela da on kae. - Ima neto to bi mogao uiniti za mene - ree. Izraz na njegovu licu bio je nedokuiv. - Ako je to u mojoj moi... Ona se osvrne oko sebe, traei neko mjesto gdje bi mogli sjesti. Blizu njih stajala je jedna bombom pogoena kua. Prednji je zid bio sruen, tako da je unutranjost kue bila otvorena pogledu. U kui je od stvari ostao samo jedan napukli lonac i apsurdna slika cadillaca u

bojama, prikucana na zid. Jane sjedne na hrpu ruevina i nakon kratkog oklijevanja, Mohammed sjedne pokraj nje. - To je svakako u tvojoj moi - ree Jane. - Ali stvorit e ti malo neprilika. - O emu se radi. - Moda e ti se to uiniti hirom nerazumne ene. - Moda. - Bit e u napasti da me prevari, da se toboe sloi s mojim zahtjevom i da ga zatim jednostavno "zaboravi" izvriti. - Neu. - Molim te da bude iskren prema meni, bez obzira da li e odbiti moj zahtjev ili ne. - Hou. Dosta je okolianja, pomisli ona. - Hou da poalje glasnika za konvojem i naredi im da promijene povratnu rutu. Mohammed je bio prilino zateen. Vjerojatno je oekivao neku trivijalnu molbu. - Ali zato? - upita. - Vjeruje li ti u snove, Mohammede Khane? On slegne ramenima. - Snovi su snovi - odgovori neodreeno. Moda sam odabrala krivi pristup, pomisli Jane, moda bi bilo bolje da sam rekla kako mi se neto ukazalo. - Dok sam se danas, po vruini, odmarala sama u svojoj peini, uinilo mi se da sam vidjela bijelog goluba. Mohammed je pozorno pogleda i odmah joj je bilo jasno da je rekla pravu stvar. Afganistanci su vjerovali da u bijelim golubima katkad prebivaju duhovi. Jane nastavi: - Ali sigurno sam sanjala jer mi je golub pokuavao neto rei. On to uzima kao znak da sam doivjela viziju, a ne san, pomisli Jane i produi: - Nisam razumjela to je govorio, iako sam ga pozorno sluala. Mislim da je govorio pato. Mohammed je zurio u nju razrogaenih oiju. - Glasnik s teritorija Patuna... - Onda sam ugledala Ismaela Gula, Rabijina sina, Farina oca, kako stoji iza goluba. -Jane poloi ruku Mohammedu na miicu i zagleda mu se u oi, mislei: Ti tata, budalasta mukarino, mogla bih te zapaliti tako lako kao da palim elektrino svjetlo. - Imao je no u srcu i plakao je krvavim suzama. Pokazivao je rukom na no, kao da

eli da mu ga izvuem iz grudi. Drka noa bila je ukraena draguljima. Dok je govorila, Jane pomisli: Gdje sam samo ovo pokupila? - Ustala sam s kreveta i pola prema njemu. Bilo me strah, ali morala sam mu spasiti ivot. A onda, kad sam posegnula za drkom noa... - to se dogodilo? - On je nestao. Mislim da sam se u tom trenutku probudila. Mohammed zatvori razjapljena usta, zauzme ponovo dostojanstveno dranje i vano se namrti, kao da napregnuto razmilja o znaenju tog sna. Sad je vrijeme da mu malo ugaam, pomisli Jane. - Moda su to gluposti - ree i navuena lice izraz stidljive djevojice, spremne da se podvrgne njegovu superiornom, mukom sudu. - Zato te molim da to uini meni za ljubav. Uini to za osobu koja je spasila ivot tvome sinu i vrati mi duevni mir. Njegov je izraz odmah postao pomalo ohol. - Nema potrebe da se poziva na dug asti. - Da li to znai da e ispuniti moju molbu? On joj na to odgovori pitanjem: - Kakvi su dragulji bili u drci noa? Oh, Boe, pomisli Jane, to bi trebao biti ispravan odgovor? Pomislila je da kae: "Smaragdi", ali oni su se tradicionalno povezivali s Dolinom pet lavova pa bi to moglo znaiti da je Ismaela ubio neki izdajica iz Doline. - Rubini - odgovori. Mohammed sporo kimne glavom. - Ismael ti nita nije rekao? - inilo mi se da mi hoe neto rei, ali nije mogao govoriti. On ponovo kimne glavom, a Jane pomisli: Hajde, odlui se ve jednom. Napokon, Mohammed ree: - Znamenje je jasno. Konvoj mora promijeniti rutu. Hvala Bogu, pomisli Jane. - Skinuo si mi veliki teret s due - ree mu ona iskreno. Nisam znala to da uinim. Sad mogu biti sigurna da e Ahmed biti spaen. Pitala se to bi jo mogla uiniti da vrsto vee Mohammeda i onemogui mu da se predomisli. Na kraju odlui da zapeati njegovo obeanje jednom drevnom gestom: nagnula se naprijed i poljubila ga u usta, njeno ali brzo, ne dajui mu ansu da odbije poljubac, ni da odgovori na njega. - Hvala ti! - ree. - Znam da si ti ovjek od rijei. Zatim ustane. Ostavljajui ga pomalo zbunjenog, ona se okrene i potri uz stazu natrag prema peinama.

Na vrhu uspona je stala i osvrnula se. Mohammed je ve odmakao komad puta od bombardirane kue, silazei nizbrdo poletnim korakom i visoko podignute glave, maui u hodu rukama. Sretan je zbog onog poljupca, pomisli Jane. Trebalo bi me biti sram. Iskoristila sam njegovo praznovjerje, njegovu tatinu i njegovu seksualnost. Kao feministkinja, nisam smjela tako izrabiti njegove predrasude o vidovitim, pokornim i koketnim enama, samo zato da ga navedem da uini ono to hou. Ali uspjelo mi je. Uspjelo mi je! Jane krene dalje stazom prema peinama. Sljedei je na redu JeanPierre. On e se vratiti negdje pred no: sigurno je ekao do sredine popodneva, da proe ona najgora ega pa je tek tada krenuo na put, ba~ kao to je i Mohammed uinio. Smatrala je da e razgovor s njim biti laki od razgovora s Mohammedom. Kao prvo, njemu moe rei istinu. Kao drugo, kriv je pa je prema tome u slabijem poloaju. Stigla je do peina. U malom je logoru sada vladala ivost. Skupina ruskih mlanjaka preletjela je preko neba. Svi su prekinuli posao i promatrali ih, iako su avioni bili previsoko i predaleko za bombardiranje. Kad su nestali s obzorja, djeaci su rairili ruke i rastrali se naokolo, isputajui iz sebe zvukove nalik na zvuk mlaznog motora. Koga oni bombardiraju dok ovako zamiljaju da su avioni, pitala se Jane. Ona ue u peinu, pogleda to radi Chantal, nasmijei se Fari i zatim uzme dnevnik. Jean-Pierre i ona su gotovo svakog dana zapisivali svoja iskustva i doivljaje. To su prvenstveno bile medicinske biljeke i namjeravali su taj dnevnik ponijeti sa sobom u Evropu, kako bi se njihovim biljekama mogli koristiti oni koji e nakon njih poi u Afganistan. Preporueno im je da takoer zapisuju i osobne osjeaje i probleme, kako bi njihovi nasljednici znali to ih oekuje pa je tako Jane prilino iscrpno biljeila tok svoje trudnoe i podrobno opisala porod, ali je izvjetaj u svojim osjeajima ograniila na nekoliko turih, kratkih reenica. Sjela je uza zid peine, poloila biljenicu na koljena i poela zapisivati priu o osamnaestogodinjem mladiu koji je umro od alergikog oka. Ponovo preivljavanje tog dogaaja iznova ju je rastuilo, ali je nije deprimiralo, to je zdrava i normalna reakcija, rekla je sama sebi. Dodala je nekoliko kratkih biljeki o dananjim sluajevima, a zatim je, polako i dokono, poela listati unatrag, prema poetku dnevnika. Biljeke, zapisane Jean-Pierreovim nemarnim, neitkim rukopisom,

bile su vrlo kratke i sastojale su se gotovo iskljuivo od simptoma, dijagnoza, naina lijeenja i rezultata: Gliste, zapisao bi, ili Malarija; a potom: Izlijeen ili Stanje stabilizirano, ili ponekad: Umro. Meutim, Jane je zapisivala reenice, kao na primjer: Jutrvos se bolje osjeala ili Majka ima tuberkulozu. Ponovo je proitala svoje biljeke iz prvih mjeseci trudnoe o osjetljivosti bradavica, o debljanju bedara i jutarnjoj munini. Sa zanimanjem je proitala biljeku koju je upisala u dnevnik prije gotovo godinu dana: Bojim se Abdullaha. Potpuno je na to zaboravila. Jane odloi dnevnik. Idua dva sata ona i Fara su provele u ienju i spremanju ambulante, a nakon toga je ve bilo vrijeme da sidu dolje u selo i pripreme se za no. Dok je silazila niz planinu i kasnije, dok je poslovala po kui, Jane je razmiljala o predstojeem razgovoru sa Jean-Pierreom. Znala je to treba uiniti: pozvat e ga na etnju, mislila je, ali nije bila sigurna to e mu tono rei. Kad je on nekoliko minuta kasnije stigao, jo se uvijek nije bila odluila. Otrla mu je prainu s lica vlanim rukom i ponudila mu zeleni c"aj u alici od porculana. Znala je da ga put nije iscrpio, samo ugodno zamorio: on je s lakoom prelazio mnogo vee udaljenosti. Sjedila je kraj njega dok je pio aj, trudei se da ne zuri u njega, mislei: Lagao si me. Kad se malo odmorio, ona mu ree: - Hajdemo se malo proetati, kao neko. Njega je to malo iznenadilo. - Kamo bi htjela ii? - Bilo kamo. Zar se ne sjea kako smo prolog ljeta znali izii jednostavno zato da uivamo u veeri? On se nasmijei. - Da, sjeam se. - Bio joj je drag kad bi se tako nasmijeio. - Hoemo li uzeti Chantal sa sobom? - Ne. - Nije htjela da je bilo to ometa. - Njoj e biti sasvim dobro ovdje, s Farom. - U redu - odgovori on, pomalo zbunjeno. Jane naredi Fari da im pripravi veeru: aj, kruh i jogurt, potom ona i Jean-Pierre iziu iz kue. Vani se ve sputao sumrak, a veernji je zrak bio blag i mirisan. To je ljeti bio najugodniji dio dana. Dok su polako ili kroz polja prema rijeci, Jane se prisjeti kako se na ovoj istoj stazi osjeala prolog ljeta - uznemirena, zbunjena, uzbuena i odluna. Sad je bila ponosna na sebe i ono to je postigla, ali je u isti mah bila zadovoljna to e se ta pustolovina ubrzo zavriti.

Meutim, kako se bliio trenutak sueljavanja, poela je osjeati svu jau napetost, iako je stalno samoj sebi govorila kako nema to skrivati i nema se zato osjeati krivom, niti se ima ega bojati. Pregazili su rijeku na mjestu gdje je tekla plitka i iroka preko kamenih ploa, a zatim su se strmom, krivudavom stazom uspeli uz visoku hridinu na drugoj obali. Kad su stigli do vrha, sjeli su na zemlju i pustili da im noge vise preko ruba ponora. Tridesetak metara ispod njih, ustro je tekla Rijeka pet lavova, udarajui o kamene gromade i ljutito se pjenei kroz tjesnace. Jane prijee pogledom preko Doline. Obraena je zemlja bila iskriana kanalima za navodnjavanje i potpornim kamenim zidovima terasasto poloenih polja. Zelena i zlatna, polja su izgledala kao krhotine obojenog stakla od neke razbijene igrake. Tu i tamo sliku su kvarili tragovi bombardiranja: srueni zidovi, zatrpani jarci i blatni krateri usred uzbibane penice. Poneka okrugla kapa ili tamni turban pokazivali su da su neki mukarci ve izili na polja, kako bi iskoristili no, kad Rusi zaustavljaju svoje mlanjake i odlau bombe, da zavre etvu. Sitnije prilike i glave pokrivene maramama bile su ene i starija djeca. Oni e pomagati dok se sasvim ne smrai. U donjem kraju Doline polja su se s mukom uspinjala uz nie obronke u podnoju planine, ali su brzo uzmicala pred kamenjem i prainom. Iz skupine kua lijevo od njih, dim nekoliko kuhinjskih vatri dizao se prema nebu uspravan poput olovke dok ga ne bi rasprio veernji povjetarac. Isti je povjetarac donosio do njih nerazumljive odsjeke razgovora ena koje su se kupale uzvodno, iza jedne krivine. Glasovi su im bili prigueni i vie se nije uo Zaharin srdaan smijeh jer je Zahara bila u koroti. A sve zbog Jean-Pierrea... Ta joj je misao dala hrabrosti. - Hou da me odvede kui - naglu je rekla. U prvi tren ju je krivo shvatio. - Pa tek smo doli ovamo - razdraeno je odgovorio, a onda ju je pogledao i prestao se mrtiti. - Oh - rekao je. Glas mu je hladnokrvno zvuao i Jane se uznemiri, shvaajui da e se moda morati boriti da postigne ono to eli. - Da - ree odluno. - Kui. On je obgrli oko ramena. - Ova zemlja moe ponekad obeshrabriti ovjeka - ree. Nije gledao u nju, nego u brzu rijeku pod njihovim nogama. - Ti si trenutno

posebno sklona depresijama, to je normalno nakon poroda. Za nekoliko tjedana vidjet e... - Nemoj sa mnom govoriti takvim pokroviteljskim tonom! - obrecne se Jane. Nije bila spremna sluati takve gluposti. - Sauvaj to za svoje pacijente. - U redu. - On makne ruku s njezinih ramena. - Prije nego to smo krenuli ovamo, odluili smo da emo ostati dvije godine. Sloili smo se da krai boravci nemaju smisla, s obzirom na to koliko se vremena i novca potroi na obuku, putovanje i prilagoavanje. Htjeli smo da na boravak ovdje urodi nekim stvarnim rezultatima, zato smo se obavezali da emo ostati dvije godine... - A onda nam se rodilo dijete. - To nije bila moja ideja! - Bilo kako bilo, ja sam se predomislila. - Ne moe se predomisliti, nema na to pravo. - Ja nisam tvoje vlasnitvo! - srdito odvrati Jane. - To jednostavno ne dolazi u obzir. Nemojmo vie o tome razgovarati. - Tek smo poeli - ree ona. Razbjesnilo ju je njegovo dranje. Razgovor se pretvorio u prepirku o njezinim pravima da sama o sebi odluuje, a ona nekako, barem zasada, nije eljela prekinuti prepirku time to e mu rei da zna za njegovo pijuniranje; eljela je da joj on prizna pravo na samostalno odluivanje. - Ti nema pravo ne obazirati se na mene i prelaziti preko mojih elja - ree. - Ja elim otii jo ovog ljeta. - To ne dolazi u obzir. Ona odlui da ga pokua urazumiti. - Ovdje smo ve godinu dana. Postigli smo odreene rezultate. Takoer smo podnijeli priline rtve, vee nego to smo oekivali. Zar nismo dovoljno uinili? - Dogovorili smo se da emo ostati dvije godine tvrdoglavo odgovori Jean-Pierre. - To je bilo davno i prije nego to smo dobili Chantal. - Onda vas dvije idite, a mene ostavite ovdje. Jane razmisli o tom prijedlogu. Putovati s konvojem do Pakistana, s malim djetetom na rukama, bilo bi teko i opasno. Pogotovo ako on ne bi bio s njom. Ali nije bilo neizvedivo. Ali to bi znailo ostaviti njega ovdje. U tom sluaju, on bi nastavio davati Rusima podatke o konvojima i svakih nekoliko tjedana poginulo bi jo nekoliko mueva i sinova iz Doline. Postojao je jo jedan razlog zbog kojeg ga nije mogla ostaviti ovdje: to bi razorilo njihov brak.

- Ne - ree ona. - Ne mogu otii bez tebe. Mora i ti poi s nama. - Ja ne idem - ree srdito. - Ja ne idem! Sad ga je morala suoiti s onim to zna. Ona duboko udahne. - Morat e - zapone. - Nita ja ne moram - prekine je. Upro je prstom u nju i ona mu pogleda u oi i ugleda u njima neto to je prestrai. - Ne moe me prisiliti. Nemoj ni pokuavati. - Ali ja to mogu. - Savjetujem ti da to ne ini - ree on, a glas mu je bio zastraujue leden. Odjednom joj se uinio strancem, potpunim neznancem. utjela je trenutak, razmiljajui. Promatrala je jednog goluba kako polijee iz sela i leti prema njoj. Sletio je na hridinu, malo ispod njezinih nogu. Ja ne poznajem tog ovjeka! pomislila je s osjeajem panike. Nakon cijele godine dana ja jo uvijek ne znam tko je on zapravo! - Da li ti mene voli? - upitala ga je. - Voljeti nekoga ne znai da mora initi sve to ta osoba eli. - Je li tu potvrdan odgovor na moje pitanje? Zagleda se u nju. Ona mu mirno uzvrati pogled. Iz njegovih oiju polako se izgubi onaj okrutan, maniti sjaj i on se opusti. Napokon se nasmijei. - Da - ree. Ona se nasloni na njega i on je ponovo obgrli rukom oko ramena. - Da, volim te - tiho ree i poljubi je u tjeme. Jane prisloni lice uz njegove grudi i pogleda dolje. Golub kojeg je maloas promatrala ponovo uzleti. Bio je tu bijeli golub, kao onaj u njezinoj izmiljenoj viziji. Lebdio je u zraku, klizei bez napora nadolje, prema suprotnoj obali. Jane pomisli: Oh, Boe, a to u sad? Upravo je Mohammedov sin, Musa, koji je sada nosio nadimak Ljevoruki, prvi spazio konvoj. Dotrao je na istinu ispred peina, viui iz sveg glasa: - Vratili su se! Vratili su se! Nitko nije trebao pitati tko se vratio. Bilo je oko sredine prijepodneva. Jane i Jean-Pierre su bili u ambulanti. Jane pogleda Jean-Pierrea. Na njegovu se licu naas ukae jedva primjetan izraz zbunjenosti: udio se zato Rusi nisu iskoristili podatke koje im je dao i napali konvoj. Jane brzo okrene glavu, kako on ne bi primijetio radostan osjeaj trijumfa koji ju je proeo. Ona im je spasila ivot! Jusuf e noas pjevati, Sher Kador e brojati svoje

koze, a Ali Ghanim e izljubiti svako od svoje etrnaestoro djece. Jusuf je jedan od Rabijinih sinova: spasivi mu ivot, oduila se njegovoj majci za njezinu pomo pri porodu. Sve one majke i keri, koje bi se danas zavile u crno, mogu se sada veseliti. Pitala se kako li se sada osjea Jean-Pierre. Da li je Ijut, ili frustriran, ili razoaran? Teko je bilo zamisliti da bi netko bio razoaran zbog toga to ti ljudi nisu pobijeni. Ona ga kriom pogleda, ali na njegovu se licu nita nije moglo vidjeti. Da mi je samo znati to on sada misli, pomislila je. U samo nekoliko minuta, ambulanta je ostala prazna: svi su njihovi bolesnici otili dolje u selo da pozdrave putnike. - Hoemo li i mi dolje? - upita Jane. - Idi ti - odgovori Jean-Pierre. - Ja u prvo ovdje zavriti pa u onda doi za tobom. - U redu - ree Jane. Trebalo mu je malo vremena da se; pribere, nagaala je, kako bi mogao odglumiti da je sretan to su se svi vratili kui ivi i zdravi. Ona uzme Chantal i uputi se strmom stazom prema selu. Osjeala je vrelinu kamenja kroz tanke potplate svojih sandala. Jo uvijek nije rekla Jean-Pierreu da zna istinu. Meutim, nee to moi dugo odgaati. Prije ili kasnije, Jean-Pierre e saznati od Mohammeda da je poslao glasnika s uputama da se konvoj vrati drugim putem. Tada e, naravno, pitati Mohammeda zato je to uinio, a Mohammed e mu ispriati njezinu "viziju". Meutim, JeanPierre je znao da ona ne vjeruje u vizije... Zato se ja zapravo bojim? pitala se Jane. Ja nisam nita kriva, on je kriv. Pa ipak osjeam kao da je njegova tajna neto zbog ega se ja moram sramiti. Trebala sam odmah s njim o tome razgovarati one veeri kad smo otili do hridine iznad rijeke. uvajui to tako dugo u sebi, postala sam i ja varalica. Moda je to ono to me plai. Ili me moda plai onaj udni pogled to se ponekad javi u njegovim oima... Jane nije odustala od odluke da se vrati kui, ali dosad jo nije uspjela smisliti nain kako da Jean-Pierrea nagovori da poe s njom. Padale su joj napamet svakojake bizarne zamisli, od lane poruke da mu je majka na samrti do trovanja jogurta nekim sredstvom koje bi kod njega izazvalo simptome neke ozbiljne bolesti, to bi ga primoralo da se vrati u Evropu zbog lijeenja. Najjednostavnije i najrealnije bilo bi zaprijetiti da e sve rei Mohammedu. Dakako, nikad to ne bi stvarno

napravila jer bi to bilo isto kao da ga je ubila svojom rukom. Meutim, da li bi on mislio da e ona ostvariti svoju prijetnju? Vjerojatno ne bi. Morao je biti uistinu nemilosrdan i kamena srca pa da povjeruje kako je ona u stanju praktiki ubiti vlastitog mua. A ako je doista toliko nemilosrdan i kamena srca, mogao bi je moda ak i ubiti. Zadrhtala je, unato vruini. Sve te misli u ubijanju, to je jednostavno apsurdno. Kad dvoje ljudi toliko fiziki uivaju jedno u drugome kao nas dvoje, kako bi uope mogli pomisliti da jedno nad drugim izvre nasilje? Kad je stigla do sela zaula je neujednaenu pucnjavu iz puaka koja je pratila svako afganistansko slavlje. Jane poe ravno prema damiji; sve se uvijek odigravalo ispred damije. Konvoj je bio u dvoritu damije: mukarce, konje i teret okruivale su nasmijane ene i kriava djeca. Jane zastane na rubu gomile, promatrajui. Vrijedilo je, pomisli. Brige, strah i nelagoda zbog nedostojnog naina na koji je obradila Mohammeda, sve je to vrijedilo proivjeti da na kraju vidi ovo, ovaj radostan prizor ponovnog susreta ratnika sa svojim enama, majkama, sinovima i kerima. Ono to se zatim dogodilo predstavljalo je vjerojatno najvei ~ok koji je Jane ikad doivjela. Tamo u gomili, izmeu okruglih kapa i turbana, pojavila se jedna glava obrasla plavim kovrama. U prvi tren nije prepoznala o kome se radi, ali joj se neto uinilo poznato i srce joj je jae zakucalo. A onda su se ljudi oko te glave malo razmaknuli i Jane ugleda nevjerojatno bujnu plavu bradu, a iza nje lice Ellisa Thalera. Koljena joj klecnu od iznenadne slabosti. Ellis? Ovdje? Nemogue. On poe prema njoj. Na sebi je imao iroku pamunu odjeu Afganistanaca, nalik na pidamu, i prljavi pokriva ogrnut prekou ramena. Onaj mali dio lica koji nije prekrivala brada bio je tako preplanuo od sunca i vjetra da su se nebeskoplave oi isticale jo vie nego inae, poput razliaka u polju zrelog ita. Jane se ukoila od zaprepatenja. Ellis je stao pred nju, ozbiljna lica. - Zdravo, Jane. Jane shvati da ga vie ne mrzi. Jo prije mjesec dana proklela bi ga zbog njegove izdaje i zbog pijuniranja njezinih prijatelja, ali sada vie nije osjeala srdbu. On joj nikad vie nee biti drag, ali mogla ga je podnositi. Osim toga, bilo je lijepo ponovo uti engleski, prvi put nakon vie od godine dana.

- Ellis - ree slabanim glasom. - Za ime boje, to ti ovdje radi? - Istu to i ti - odgovori on. to je to trebalo znaiti? Je li mislio na pijuniranje? Ne, Ellis ne zna za Jean-Pierrea. Ellis primijeti njezinu zbunjenost i ree: - Mislim, ovdje sam da pomognem pobunjenicima. Hoe li on otkriti to radi Jean-Pierre'! Jane se odjednom uplai za svog mua. Ellis bi ga mogao ubiti... - ija je tu beba? - upita Ellis. - Moja. I Jean-Pierreova. Zove se Chantal. - Jane primijeti da se Ellisovo lice iznenada duboko snudilo. Shvatila je da se on nadao da je ona nesretna u braku. Oh, Boe, pomisli, izgleda da me on jo uvijek voli. Ona pokua promijeniti temu. - Ali kako e ti pomoi pubunjenicima? On podigne svoj u torbu. Bila je tu velika torba od ukastosmeeg platna, iji je oblik podsjeao na kobasicu, pomalo nalik na staromodne vojnike torbe;. - Nauit u ih kako e dizati u zrak ceste i mostove ree. - Prema tome, vidi, u ovom smo ratu oboje na istoj strani. Ali ne na istoj strani kao Jean-Pierre, pomisli ona. to e se sad dogoditi? Afganistanci nisu ni u jednom trenutku posumnjali u JeanPierrea, ali Ellis je profesionalac. Prije ili kasnije on e naslutiti to se dogaa. - Koliko e dugo ostati? - upita. Ako je doao nakratko moda nee imati vremena da neto posumnja. - Preko ljeta - odgovori on neodreeno. Moda nee mnogo vremena provoditi u Jean-Pierreovoj blizini. - Gdje e stanovati? - upita ona. - U ovom selu. - Oh. uo je razoaranje u njezinu glasu i ironinu se nasmijeio. - Pretpostavljam da nisam smio oekivati da e tebi biti drago to me vidi... Njezin je mozak uurbano radio. Ako uspije natjerati Jean-Pierrea da prekine s onim to radi, onda mu vie ne bi prijetila nikakva opasnost. Odjednom je osjetila da e sad moi s njim o tome razgovarati. Zato mi to vie ne predstavlja problem? pitala se. Zato to ga se vie ne bojim. A zato ga se vie ne bojim? Zato to je tu Ellis. Sve dosad nisam bila svjesna da se bojim mua.

- Naprotiv - odgovorila je Ellisu, mislei: Kako mogu biti tako hladnokrvna? - Sretna sam to si ovdje. Trenutak su oboje utjeli. Ellis oigledno nije znao kako protumaiti njezinu reakciju. Napokon ree: - Ovaj, negdje meu ovom gomilom su moje stvari i prilina gomila eksploziva. Mislim da e biti pametnije da to sklonim. Jane kimne glavom. - Ima pravo. Ellis se okrene i nestane u guvi. Jane polako izide iz dvorita, jo uvijek donekle omamljena okom. Ellis je ovdje, u Dolini pef lavova i po svemu sudei jo je uvijek vuli. Kad je dola do trgoveve kue, Jean-Pierre izie pred nju. On je svratio u kuu na putu do damije, vjerojatno da ostavi lijeniku torbu. Jane nije znala to bi mu rekla. - S konvojem je doao netko koga poznaje pone. - Neki Evropljanin? - Da. - Tko? - Poi i vidi. Iznenadit e se. On pouri prema damiji. Jane ude u kuu. to e Jean-Pierre uiniti sad kad je Ellis ovdje? pitala se. Pa, sigurno e to javiti Rusima. A Rusi e sigurno htjeti ubiti Ellisa. Ova misao razljuti Jane. - Vie nee biti ubijanja! - ree glasno. - Ja to neu dopustiti! - Njezin ljutiti glas rasplae Chantal. Jane je uzme u naruje i djevojica se smiri. to da uinim? mislila je Jane. Morat u ga sprijeiti da doe u vezu s Rusima. Kako? Njegova veza se ne moe s njim sastati ovdje u selu. Znai, moram ga samo nekako zadrati u selu. Rei u mu: Mora obeati da nee odlaziti iz sela. Ako mi to ne obea, rei u Ellisu da si pijun pa e se on postarati da ne izide iz sela. A to ako joj Jean-Pierre obea i onda prekri obeanje'? Pa, ja u znati da je iziao iz sela, znat u da je utiao na sastanak s vezom i moi u upozoriti Ellisa. Da li on moda ima i neki drugi nain komunikacije s Rusima? Mora postojati neki nain kako moe stupiti u vezu s njima u sluaju nude.

Ali ovdje nema telefona, ni pote, ni kurirske slube, ni golubova listonoa... Sigurno ima radio. Ako ima radio, onda ga neu moi sprijeiti da stupi s njima u kontakt. to je vie o tom razmiljala, to je vie bila uvjerena da mora imati radio. Morao je nekako dogovoriti one sastanke u kamenoj kolibi. Teoretski je raspored tih sastanaka mogao biti dogovoren unaprijed, prije nego to su otputovali iz Pariza, ali je u praksi to bilo gotovo nemogue: to bi se dogodilo ako bi iznenada morao otkazati sastanak, ili zakasniti, ili ako bi se trebao hitno sastati sa svojom vezom? Morao je imati radio. to ja mogu uiniti ako on ima radio? Mogu mu ga oduzeti. Jane poloi Chantal u kolijevku i dade se u potragu. Ode u prednju sobu. Tamo, na keramikim ploicama oploenoj tezgi, usred prostorije koja je neko sluila kao trgovina, stajala je Jean-Pierreova lijenika torba. Torba je bila najvjerojatnije mjesto za uvanje radija. Nikome nije bilo doputeno otvarati torbu osim Jean-Pierrea i Jane, a ona za to nikad nije imala razloga. Jane otvori torbu i pregleda sadraj, vadei jednu stvar za drugom. Nita nije nala. To ipak nee biti tako lako. On mora imati radio i ja ga moram nai: ako ga ne naem, onda e Ellis ubiti njega ili e on ubiti Ellisa. Odluila je pretraiti cijelu kuu. Pregledala je medicinske zalihe na policama nekadanje trgovine, zavirujui u sve kutije i pakete na kojima su bili slomljeni peati, urei se, strahujui da se on ne vrati prije nego to ona zavri s potragom. Nita nije nala. Potom je otila u spavau sobu. Traila je medu odjeom i medu zimskom posteljinom, spremljenom u jednom kutu. Nita. Kreui se sve bre, otila je u dnevnu sobu i poela se panino osvrtati traei mogua skrovita. Sanduk s kartama! Ona ga otvori. Unutra su bile samo zemljopisne karte. Jane ljutito spusti poklopac. Chantal se promekolji, ali nije zaplakala, iako e uskoro biti vrijeme da je ponovo nahrani. Ti si dobra djevojica, pomisli Jane, hvala Bogu! Pogleda zatim iza ormaria s hranom i podigne tepih da provjeri ne postoji li moda neka skrivena rupa u podu.

Nita. Ipak mora biti ovdje negdje. Nije mogla zamisliti da bi se on izloio riziku da ga dri negdje izvan kue jer bi tako postojala velika opasnost da ga netko sluajno nade. Ponovo se vratila u nekadanju trgovinu. Kad bi samo mogla nai radio, sve bi se sredilo; on ne bi imao drugog izbora nego da popusti njezinim zahtjevima. Njegova je torba bila jo uvijek najloginije skrovite, budui da je on tu torbu nosio sa sobom kamo god je iao. Jane je podigne. Bila je teka. Ona zavue ruku i pone pipati iznutra. Torba je imala debelo dno. Odjednom joj sine. Torba moe imati lano dno. Ona pritisne dno prstima. Mora biti tu, mislila je, mora. Jane gurne dno nadolje i povue. Lano dno se bez tekoa odvoji od torbe. Guei se od uzbuenja, ona pogleda unutra. Tamo, u skrivenom udubljenju, leala je crna plastina kutija. Jane je izvadi. To je to, mislila je, on komunicira s njima pomou ovog malog radija. Zato se onda jo i sastaje s njima? Moda im ne moe slati tajne obavijesti preko radija jer se boji da netko moda prislukuje. Moda mu radio slui samo za dogovaranje sastanaka i za hitne poruke. Kao na primjer, kad ne moe otii iz sela. Jane zauje zvuk otvaranja stranjih vrata. Prestraeno spusti radio na pod i brzo se okrene, te pogleda u dnevnu sobu. Bila je to samo Fara, s metlom. - Oh, Kriste Boe - glasno ree. Zatim se ponovo okrene, osjeajui kako joj srce udara kao ludo. Mora se nekako osloboditi radija prije nego to se Jean-Pierre vrati. Ali kako? Ne moe ga jednostavno baciti, netko e ga nai. Mora ga smrskati. ime? Nije imala ekia. Onda kamenom. Ona pouri kroz dnevnu sobu u dvorite. Zid oko dvorita bio je izgraen od grubog kamenja, povezanog pjeskovitom bukom. Jane uhvati jedan kamen u najgornjem redu i pokua ga iupati. Nije ga uspjela ni pomaknuti. Ona pokua izvui drugi, trei. etvrti se malo

klimao. Ona uhvati objema rukama i pone ga drmati. Kamen se malo pomakne. - Hajde, hajde! - povie Jane i povue svom snagom. Gruba povrina kamena urezala joj se u dlanove. Ona se opre rukama o kamen i gurajui svim silama, otrgne ga iz leita. Zatim brzo odskoi korak unazad i pusti da kamen padne na zemlju. Bio je otprilike velik kao konzerva graha, upravo onakav kakav joj je odgovarao. Podigavi ga s obje ruke, Jane pouri natrag u kuu. Kad se vratila u prednju sobu, podigne radio s poda i poloi ga na tezgu. Zatim zamahne kamenom visoko iznad glave i spusti ga svom snagom na radio. Plastina kutija napukne od udarca. Morat e jae udariti. Jane iznova zamahne i jo jednom udari. Ovaj put je uspjela do kraja razbiti plastini omot, tako da se ukazala unutranjost radija. Jane zapazi otisnutu shemu, stoac zvunika i dvije baterije s ruskim slovima na njima. Ona izvadi baterije i baci ih na pod, te nastavi udarati kamenom po mehanizmu. Odjednom osjeti kako je netko odostrag grabi i zauje Jean-Pierrea kako vie: - to to radi? Ona se pone otimati, otrgne mu se naas iz ruku i jo jednom udari po radiju. Jean-Pierre je zgrabi za ramena i odgurne je ustranu. Jane posrne i padne na pod. Tako je nespretno pala da je bolno izvila runi zglob. Jean-Pierre se ukoeno zagleda u radio. - Uniten je! - ree. - To se vie ne da popraviti! Zgrabivi je grubo za koulju, on je podigne s poda. - Ti uope ne zna to si napravila! krikne. Zurio je u nju oima punim oajanja i mahnitog bijesa. - Pusti me! - povie Jane. Nije imao nikakvog prava da se tako ponaa kad joj je sve vrijeme lagao. - Kako se usuuje biti tako grub prema meni? -Kako se usuujem?- On ispusti njezinu koulju, povue ruku unazad i udari je akom. Udarac ju je zahvatio posred trbuha. U jednom djeliu sekunde, Jane je jednostavno bila paralizirana od oka, a onda je dola bol, duboko unutra, tamo gdje je jo uvijek bila osjetljiva od poroda. Vrisnula je i savila se prema naprijed, drei se s obje ruke za trbuh. Oi su joj bile vrsto stisnute pa tako nije vidjela da on ponovo zamahuje akom.

Drugi ju je udarac pogodio u usta. Jane krikne od bola. Jednostavno nije mogla vjerovati da je on stvarno sposoban da je tako divljaki udara. Ona otvori oi i pogleda ga, strahujui da e je opet udariti. - Kako se usuujem? - urlao je Jean-Pierre. - Kako se usuujem? Jane se srui na koljena i pone glasno jecati od boli, uasnuta i u oku. Usta su je toliko boljela da je jedva uspjela rei: - Molim te, nemoj me tui. Nemoj me vie tui. - Podigla je ruku ispred lica, pokuavajui se zatititi. Jean-Pierre klekne na pod pokraj nje, odgurne joj ruku ustranu i zapilji joj se u oi. - Kako dugo zna za ovo? - prosike. Jane oprezno lizne usne. Ve su poele oticati. Ona lagano prisloni usta na rukav koulje i primijeti da je na tkanini ostala krvava mrlja. - Otkako sam te nala u onoj kamenoj kolibi... na putu za Cobak odgovori. - Ali nita nisi vidjela! - Onaj ovjek je govorio s ruskim naglaskom i rekao je da ima uljeve na nogama. Nakon toga sam pokula razmiljati. JeanPierre ju je utke gledao. Zatim ree: - Zato sada? Zato nisi ranije razbila radio? - Nisam se usuivala. - A sada? - Ellis je ovdje? - I to onda? Jane prikupi ono malo hrabrosti to joj je preostalo. -Ako ne prestane s tim... pijuniranjem... rei u Ellisu pa e te on primorati da prestane. On je zgrabi za grlo. - A ako te ja sada zadavim, kuko? - Ako mi se neto desi... Ellis e nastojati saznati zato. On me jo uvijek voli. Zurila je u njega. Jean-Pierreove su ovi gorjele od , mrnje. - Sad ga se nikad vie neu domoi! - ree. Pitala se na koga to misli. Na Ellisa? Ne. Na Masuda? Je li to bio njegov krajnji cilj? Ubiti Masuda? Njegove su ruke jo uvijek bile ovijene oko njezina vrata. Osjetila je kako se stisak pojaava. Ukoeno je zurila u njega, obuzeta uasom. Tada Chantal zaplae. Izraz Jean-Pierreova lica naglo se izmijeni. Iz oiju mu nestane mrnje i pogled mu prestane biti onako mahnito, luaki ukoen. Na

kraju, na njezino zaprepatenje, Jean-Pierre pokrije lice rukama i pone plakati. Jane je gledala u njega s nevjericom. Uhvativi samu sebe kako ga poinje aliti, pomisli: Ne budi luda, taj te je ovjek maloas premlatio. Ipak, usprkos svemu, ganule su je njegove suze. - Ne plai - tiho ree. Glas joj je bio iznenauue njean. Podigne ruku i lagano mu dotakne obraz. - ao mi je - ree on. - ao mi je zbog ovoga to sam ti uinio. Cijeli moj ivot, sve to sam radio... sve je bilo uzalud. S iznenaenjem i s blagim osjeajem gaenja nad samom sobom, Jane otkrije da vie nije ljuta na njega, usprkos nateenim ustima i bolovima u trbuhu. Preputajui se osjeajima ganua i saaljenja, ona ga zagrli i potapa po leima, tjeei ga poput djeteta. - Samo zbog Anatolijeva naglaska - promrmlja Jean-Pierre. - Samo zbog toga. - Zaboravi Anatolija - ree mu ona. - Otii emo iz Afganistana i vratiti se u Evropu. Poi emo sljedeim konvojem. On spusti ruke s lica i pogleda je. - Kad se vratimo u Pariz... - Da? - Kad se vratimo kui... htio bih da i dalje ostanemo zajedno. Moe li mi oprostiti? Ja te volim, uistinu te volim, uvijek sam te volio. Ti si moja ena. A tu je i Chantal. Molim te, Jane, molim te, nemoj me ostaviti. Molim te. Jane s iznenaenjem ustanovi da u sebi ne osjea nikakve dvojbe. On je mukarac kojeg voli, njezin mu, otac njezina djeteta, a sad je u nevolji i moli je za pomo. - Ne boj se, nikud neu otii - odgovori mu. - Obeaj mi - ree on. - Obeaj mi da me nee ostaviti. Ona mu se nasmijei svojim bolnim, okrvarenim ustima. - Ja te volim - ree. Obeajem da te neu ostaviti. 9. Ellis je bio frustriran, nestrpljiv i ljut. Bio je frustriran zato to je u Dolini pet lavova proveo ve punih sedam dana i jo se nije sastao s Masudom. Bio je nestrpljiv zato to je za njega bilo pravo muenje gledati kako Jane i Jean-Pierre ive zajedno, rade zajedno i zajedno uivaju u svojoj draesnoj i uvijek nasmijanoj maloj djevojici. A bio je ljut zato to ga nitko nije tjerao, sam je sebe doveo u tu munu situaciju.

Rekli su mu da e se danas sastati s Masudom, ali veliki se voa dosad jo nije pojavio. Ellis je juer pjeaio cijeli dan kako bi stigao ovamo. Nalazio se na jugozapadnom kraju Doline pet lavova, na ruskom teritoriju. Iz Bande je krenuo u pratnji tri gerilca -Ali Ghanima, Matullaha Khana i Jusufa Gula - ali su im se u svakom selu prikljuila jo dva-tri ovjeka, tako da ih je sada bilo ukupno trideset. Sjedili su u krugu, ispod jedne smokve visoko na brdu, blizu sljemena, jeli smokve i ekali. U podnoju brda na kojem su sjedili, poinjala je prilino prostrana ravnica koja se protezala prema jugu, zapravo sve do Kabula, iako je glavni grad bio udaljen osamdeset kilometara i nisu ga mogli vidjeti. U istom pravcu, ali mnogo blie, samo esnaest kilometara daleko od njih, nalazila se zrana baza Bagram: zgrade nisu bile vidljive, ali su mogli pratiti povremena uzlijetanja mlanjaka. Ravnica je bila plodan mozaik njiva i vonjaka, ispresijecan potocima koji su se svi ulijevali u Rijeku pet lavova dok je ona tekla, sad ve ira i dublja ali jednako brza, prema glavnom gradu. Pranjavi je put prolazio uz podnoje brda i nastavljao se dalje, uz Dolinu, sve do grada Rokhe, koji je oznaavao sjevernu granicu ruskog teritorija. Na cesti nije bilo mnogo prometa: osim malobrojnih seljakih kola, povremeno bi se proverao poneki oklopljeni automobil. Na mjestu gdje je cesta dolazila do rijeke, nalazio se novi most koji su sagradili Rusi. Ellis se spremao sruiti taj most. Obuka rukovanja eksplozivima, koju je vodio kako bi njome to je mogue due maskirao svoj pravi zadatak, bila je toliko popularna medu gerilcima da je bio prisiljen ograniiti broj polaznika. Popularnosti Ellisovih predavanja nije smetalo ak ni njegovo ogranieno znanje darija. Sjeao se jo neto malo farsija iz Teherana, a putem ovamo je od ljudi iz konvoja nauio dosta darija, tako da je mogao s njima govoriti o krajoliku, hrani, konjima i oruju, ali jo uvijek nije mogao na dariju sroiti takve reenice, kao na primjer: Narezivanjem eksplozivnog materijala moe se utjecati na smjer eksplozije. Usprkos tome, ideja o podmetanju eksplozija toliko je odgovarala machizmu Afganistanac;a da je uvijek mogao raunati na punu pozornost svojih uenika. Nije ih mogao nauiti formule za proraunavanje koliine TNT-a potrebne za ruenje odreenih ciljeva, niti im je ak mogao pokazati kako se upotrebljava njegov, krajnje pojednostavljen proraunski metar, dio standardne opreme amerikih diverzantskih jedinica, jer nitko od njih nije poznavao ak ni osnove

aritmetike i veina ih je bila nepismena. Ipak ih je mogao nauiti kako e sigurnije razoriti ciljeve i istodobno upotrijebili manje materijala, to je za njih bilo osobito vano, jer su uvijek raspolagali oskudnim zalihama. Pokuao ih je takoer navesti da usvoje neke osnovne mjere opreza, ali u tome nije uspio: za njih je bilo kukaviki paziti na vlastitu sigurnost. U meuvremenu, bio je na mukama zbog Jane. Kad ju je vidio kako dodiruje Jean-Pierrea, bio je ljubomoran; kad ih je vidio u njihovoj ambulanti kako uspjeno i harmonino rade, rame uz rame, osjetio je zavist, a kad je u prolazu sluajno ugledao njezinu nabreklu dojku dok je dojila dijete, obuzela ga je strastvena pouda. Leao bi budan nou ispod svoje vree za spavanje, u kui Ismaela Gula gdje je stanovao i neprekidno bi se nemirno vrtio, sad okupan znojem, sad drhturei od zime, ne uspijevajui nikako pronai udoban poloaj na tvrdom podu od nabijene zemlje, pokuavajui ne sluati priguene zvukove iz susjedne sobe, u kojoj su Ismael i njegova ena vodili Ijubav, a dlanovi su ga svrbjeli od elje da dotakne Jane. Za sve to mogao je okriviti jedino sebe. Sam se dobrovoljno javio za ovaj zadatak, nerazumno se nadajui da e moda uspjeti nagovoriti Jane da mu se vrati. Jedino to sad moe uiniti je da se to prije pokupi odavde. A nita ne moe uiniti dok se ne sastane s Masudom. Ellis ustane i pone se nemirno etati naokolo, pazei pritom ipak da ne izie iz sjene, kako ga ne bi primijetili s ceste. Nekoliko metara dalje, leala je bezoblina hrpa metala - ostaci sruenog helikoptera. Ugleda jedan tanki komad elika, veliine i oblika tanjura, i to mu dade ideju. Ve je dugo razmiljao kako demonstrirati uinak oblikovanog naboja i sad se sjetio zgodnog naina. Izvukao je iz svoje torbe jedan mali, pljosnati komadi TNT-a i depni noi. Gerilci su se sjatili oko njega. Medu njima je bio i Ali Ghanim, sitan i gotovo nakazno ruan ovjek, kriva nosa, deformiranih zuba i s malom grbom na leima, za kojega su govorili da ima etrnaestoro djece. Ellis uree ime Ali u TNT, upotrijebivi perzijsko pismo. Zatim to pokae ljudima. Ali prepozna svoje ime. - Ali - ree, zadovoljno se cerei i pokazujui svoje grozne zube. Ellis poloi eksploziv, okrenuvi stranu s urezanim imenom nadolje, na okrugli komad elika.

- Nadam se da e ovo uspjeti - ree sa smijekom i gerilci mu svi uzvrate osmijeh, iako nitko od njih nije znao engleski. Zatim izvue smotak fitilja iz svoje iroke torbe i odree komad, neto dulji od metra. Iz kutije s kapsulama izvadi jednu i uvue kraj fitilja u cilindrinu kapicu. Zatim privrsti kapsulu za TNT ljepljivom trakom. Kad je to obavio, pogleda niz brijeg dolje na cestu. Nigdje nije bilo nikoga. Odnese svoj u malu bombu pedesetak metara dalje i spusti je na zemlju. Zatim zapali ibicom fitilj i vrati se natrag do smokve. Fitilj je sporo gorio. ekajui, Ellis se pitao da li je Masud naredio gerilcima da ga promatraju i da mu prenesu svoj sud o njemu. Da li gerilski voda moda eka potvrdu da je Ellis ozbiljan ovjek kojeg pobunjenici mogu potovati? Protokol je uvijek vaan u svakoj vojsci, ak i revolucionarnoj. Ali Ellis nee moi vie dugo ovako okoliati. Ako se Masud ni danas ne pojavi, on e morati prekinuti cijelu tu glupu priu s eksplozivima, morat e im otkriti da ga alje Bijela kua i zahtijevati hitan sastanak s pobunjenikim voom. Zauo se slabi prasak i na mjestu gdje je leala bomba podigao se mali oblak praine. Gerilci su izgledali razoarani takvom slabanom eksplozijom. Ellis ode po elinu plou, te je dohvati rukom omotanom rupcem, pazei da se ne opee. Ime Ali, ispisano perzijskim pismenima nazubljenih rubova, ostalo je urezano u eliku. On to pokae gerilcima i oni uzbueno zaagore. Ellis je bio zadovoljan: ovo je bila oigledna demonstracija injenice da je eksploziv snaniji kad ga se zasjee, suprotno od onoga na to nas upuuje zdrav razum. Gerilci naglo uute. Ellis se osvrne i ugleda skupinu od sedam-osam mukaraca kako im prilazi preko padine. Po njihovim pukama i chitrnli kapama vidjelo se da su i to pobunjenici. Kad su prili blie, Ali se ukoi kao da se sprema salutirati. Ellis upita: - Tko je to? - Masud - odgovori Ali. - Koji od njih? - Onaj u sredini. Ellis se radoznalo zagleda u ovjeka u sreditu grupe. Masud je na prvi pogled izgledao isto kao i svi drugi: mrav mukarac osrednje visine, odjeven u sivo-utu odjeu, s ruskim izmama na nogama. Ellis je prouavao njegovo lice. Imao je svijetlu boju koe, rijetke brkove i paperjestu bradu kao u kakva djeaka. Nos mu je bio dugaak i zakrivljen. ive, crne oi bile su okruene dubokim

borama, to ga je vinilo najmanje pet godina starijim od njegovih dvadeset osam godina, koliko je navodno imao. To nije bilo lijepo lice, ali ga je izraz ive inteligencije i spokojnog autoriteta izdvajao od ostalih ljudi oko njega. On pode ravno prema Ellisu, s ispruenom rukom. - Ja sam Masud. - Ellis Thaler - odgovori Ellis, rukujui se s njim. - Dignut emo u zrak ovaj most - ree Masud na francuskome. - elite odmah poeti? - Da. Ellis pospremi svoj pribor u naprtnjau, dok je Masud za to vrijeme obiao skupinu gerilaca: rukovao se s nekima od njih, kimnuo glavom drugima, zagrlio jednog ili dvojicu i svakome od njih uputio nekoliko rijei. Kad su bili spremni, uputili su se nizbrdo ratrkano, bez reda, nadajui se, pretpostavljao je Ellis, da e tako, ako ih netko vidi, izgledati kao grupa seljaka, a ne kao jedinica pobunjenike vojske. Kad su stigli do podnoja brda vie ih se nije moglo vidjeti sa ceste, iako bi ih odozgo, iz helikoptera, svatko lako zamijetio: Ellis je pretpostavljao da bi oni vjerojatno otrali u zaklon ako bi uli zvuk helikoptera. Kretali su se prema rijeci, idui stazom kroz obraena polja. Proli su pokraj nekoliko kuica i sad su ih vidjeli ljudi koji su radili na poljima. Neki su se od njih pravili da ih ne primjeuju, a drugi su mahali i dovikivali pozdrave. Gerilci su stigli do rijeke i krenuli uz obalu, zaklanjajui se koliko su mogli iza gromada kamenja i krtog raslinja. Kad su bili na oko tristo metara od mosta, naiao je mali konvoj vojnih kamiona i poeo prelaziti preko rijeke, te su se svi posakrivali dok teretnjaci nisu progrmjeli pokraj njih, na putu za Rokhu. Ellis je leao ispod jedne vrbe i odjednom otkrije Masuda pokraj sebe. - Ako razorimo most - ree Masud - presjei emo im liniju snabdijevanja prema Rokhi. Nakon to su kamioni proli, gerilci su saekali nekoliko minuta, zatim preli ostatak puta do mosta i okupili se ispod njega, skriveni pogledima s ceste. Sredinja toka mosta nalazila se oko est metara iznad rijeke, koja se na ovom mjestu inila dubokom oko tri metra. Ellis zapazi da je most jednostavne konstrukcije - dvije dugake eline traverze podupirale su betonsku plou ceste i protezale se od jedne obale do druge, bez ikakvih potpornih stupova. Sav teret betonske ploe poivao je na ta dva elina nosaa. Ako njih slomi, most e se sruiti.

Ellis pone s pripremama. Njegov TNT bio je pakiran u obliku utih opeka od pola kilograma. Nasla~e deset takvih opeka i omota ih ljepljivom trakom. Zatim napravi jo tri takva paketa, upotrijebivi sav eksploziv koji je imao. Upotrebljavao je TNT jer je to bio eksploziv koji se najvie nalazio u bombama, topovskim granatama, minama i runim granatama, a gerilci su najvei dio svojih zaliha eksploziva prikupljali iz neeksplodiranog ruskog materijala. Plastini eksploziv bio bi mnogo pogodniji za njihove potrebe, jer se on mogao ugurati u rupe, obaviti oko potpornih greda mostova i openito modelirati u bilo kakav oblik prema potrebi, ali morali su raditi s materijalima koje su mogli nai ili ukrasti. Povremeno su uspijevali nabaviti male koliine plastinog eksploziva od ruskih inenjeraca, u zamjenu za marijuanu uzgojenu u Dolini, ali je ta trampa, kuja je ukljivala posrednike medu vojnicima regularne afganistanske vojske, bila prilino opasna i na taj se nain nisu mogle dobaviti vee zalihe. Sve je to Ellisu rekao agent C1A-e u Peshawaru i pokazalo se da je bio u pravu. eline traverze bile su u obliku slova I, a razmak izmeu njih iznosio je oko dva i pol metra. Ellis ree na dariju: - Neka mi netko potrai tap ove duine - pokazujui na razmak izmeu elinih nosaa. Jedan od gerilaca ode niz obalu i iupa iz korijena jedno mlado stablo. - Treba mi jo jedan, isto takav - ree Ellis. On postavi jedan paket TNT-a na donji izboeni rub jedne eline grede i pozove jednog borca da ga tu pridri. Zatim postavi drugi paket na drugu gredu, u slinu poziciju, a onda ugura mlado stablo izmeu dva paketa eksploziva da ih uvrsti. Potom prepliva rijeku i isto to ponovi na drugom kraju mosta. Opisivao je sve to radi mjeavinom darija, francuskoga i engleskoga, putajui da gerilci pohvataju iz njegovog prianja ono to mogu; najvanije je bilo da oni vide to on radi, te da na kraju vide rezultat. Povezao je eksploziv s primacord fitiljem, visokoeksplozivnim detonatorom koji gori brzinom od 6.400 metara u sekundi, a sva etiri eksplozivna naboja povezao je tako da eksplodiraju u istom trenutku. Zatim je napravio prsten, tako da je u obliku petlje fitilj povezao natrag na fitilj. Uinak koji se time postie, objasnio je Masudu na francuskome, sastoji se u tome da fitilj gori prema eksplozivu s oba kraja pa ako je sluajno na jednom mjestu oteen, bomba e ipak eksplodirati. Preporuio je to kao rutinsku mjeru opreza.

Osjeao se nekako udno sretnim dok je radio. Bilo je neeg umirujueg u mehanikim radnjama i hladnim proraunima koliine eksploziva i jaine udara. A sad kad se Masud napokon pojavio, moi e nastaviti s izvrenjem svoje misije. Provukao je primacord kroz vodu kako bi bio manje primjetan - fitilj e bez ikakvih smetnji gorjeti i pod vodom i iziao s njim na obalu. Tu je privrstio kapicu detonatora na kraj primacordn i zatim dodao komad obinog, sporogurueg fitilja, proraunavajui duinu tako da gori etiri minute. - Spremni? - upita Masuda. - Da - odgovori Masud. Ellis pripali fitilj. Svi se udalje brzim korakom, hodajui obalom uzvodno. Ellis osjeti potajno djeako zadovoljstvo zbog strahovitog praska koji e im prirediti. Izgledalo je da su i gerilci uzbueni i pitao se da li on isto tako loe prikriva svoje oduevljenje kao oni. Dok ih je tako promatrao, izraz na njihovim licima dramatino se promijeni i svi odjednom ponu napeto oslukivati, poput ptica koje oslukuju crve u zemlji, a onda i Ellis zauje ono to je njih tako uzbunilo - daleki tropot tenkovskih gusjenica. S mjesta na kojem su se nalazili nije se vidjela cesta, ali jedan se gerilac brzo uspue uz najblie stablo. - Dva - izvijesti on. Masud uhvati Ellisa za miicu. - Moe li razoriti most kad tenkovi budu na njemu? upita. Oh, sranje, pomisli Ellis; ovo je test. - Da - odgovori nepromiljeno. Masud kimne glavom i razvue usnice u jedva primjetan osmijeh. - Odlino. Ellis se uspue na stablo do onog gerilca i pogleda preko polja. Dva crna tenka sporo su se kretala uskom, kamenitom cestom iz pravca Kabula. Ellis osjeti jaku nervozu: ovo je za njega bio prvi izravni susret s neprijateljem. Onako oklopljeni i s golemim topovima, tenkovi su izgledali apsolutno neranjivi, osobito naspram odrpanih gerilaca i njihovih puaka. No, Dolina je bila posuta ostacima tenkova koje su gerilci razorili primitivnim minama vlastorune izrade, vjeto naciljanim granatama i ukradenim bazukama. Nikakva druga vozila nisu pratila tenkove. To nije bila patrola, ni kaznena ekspedicija; tenkovi su se vjerojatno vraali u Rokhu nakon popravka u Bagramu, ili su moda upravo stigli iz Sovjetskog Saveza. Ellis pone raunati.

Tenkovi su se kretali brzinom od oko esnaest kilometara na sat, prema tome e stii do mosta za minutu i pol. Fitilj je gorio manje od minute, znai da je preostalo jo najmanje tri minute. Ako tako ostane, tenkovi e prijei most i nalaziti se na sigurnoj udaljenosti kad doe do eksplozije. Mora skratiti fitilj. Ellis skoi sa stabla i pone trati, mislei: Dovraga, koliko je godina prolo otkako sam posljednji put bio u borbenoj zoni? Zauje korake iza sebe i baci pogled preko ramena. Ali je trao odmah iza njega, jezivo se cerei, a slijedila su ga jo dva gerilca. Ostali su se razili po obali, traei zaklon. Trenutak kasnije, Ellis stigne do mosta i klekne na jedno koljeno uz sporogorui fitilj, zbacujui s lea naprtnjau u istom pokretu. Nastavio je raunati dok je prtljajui, u urbi, otvarao torbu i nestrpljivo pipao po njoj, traei depni no. Tenkovi su sad udaljeni jednu minutu. Fitilj gori brzinom od trideset centimetara u trideset do etrdeset pet sekundi. Da li je ovaj kolut koji je upotrijebio bio spor, prosjeno brz ili brz? inilo mu se da je bio brz. Recimo, dakle, da gori trideset centimetara u trideset sekundi. U trideset sekundi on moe pretrati oko sto pedeset metara, dovoljno za sigurnost. Jedva, ali dovoljno. Otvori depni no i doda ga Aliju koji je kleknuo kraj njega. Zatim dohvati fitilj na trideset centimetara od kapice detonatora i drei ga s obje ruke dade znak Aliju da ga presijee. Drao je odrezani kraj u lijevoj ruci, a gorui komad u desnoj. Nije bio siguran da li da odmah pripali odrezani kraj. Morao je prvo vidjeti dokle su stigli tenkovi. Uspuzao se uz nasip, jo uvijek drei u rukama oba kraja fitilja. Iza njega primacord se gubio pod vodom. Isturio je glavu preko ograde mosta. Veliki crni tenkovi polako su dolazili prema njemu. Koliko im treba da stignu do mosta? Nervozno je pokuavao proraunati. Brojio je sekunde, mjerio njihovo napredovanje i onda, ne raunajui vie, nego nadajui se da nije pogrije~io, prisloni gorui kraj odrezanog komada fitilja kraju koji je jo uvijek bio povezan s eksplozivom. Zatim paljivo spusti gorui fitilj na zemlju i pone trati. Ali i ona druga dva gerilca potre za njim. Isprva ih je od tenkova skrivala rijena obala, ali kad su tenkovi doli blie, lako su ih mogli vidjeti kako tre. Ellis je brojio spore sekunde dok se buka tenkova pretvarala u tutnjavu.

Vojnici u tenkovima nisu dugo oklijevali: Afganistanci koji bjee gotovo sigurno su pobunjenici i prema tome prikladne mete za vjebe iz gaanja. Zauo se dvostruki bum i dvije granate prelete preko Ellisove glave. On brzo promijeni smjer, potri ustranu, dalje od rijeke, razmiljajui: Sad ispravljaju domet... sad okreu cijev prema meni... ciljaju... sad. On opet promijeni smjer, potri prema rijeci i sekundu kasnije opet zauje bum. Granata je pala dovoljno blizu da ga zaspe zemljom i kamenjem. Idua e me pogoditi, pomisli Ellis, osim ako prokleta bomba ne eksplodira prije nego to on ponovo nacilja. Sranje. Zato sam se morao praviti vaan pred Masudom, pokazivati mu kakav sam ja jebeni n:ncho? Onda zauje pratanje mitraljeza. Nije lako ciljati ravno iz tenka u pokretu, pomisli; ali moda e prestati. A onda zamisli mlaz metaka iz mitraljeza kako skree prema njemu i pone trati u cik-caku. Odjednom shvati da moe tono predvidjeti to e Rusi uiniti: oni e zaustaviti tenkove na mjestu s kojeg imaju najbolji pogled na tree gerilce, a to e biti na mostu. Meutim, hoe li bomba eksplodirati prije nego to mitraljesci pogode svoje mete? On potri jo bre, osjeajui kako mu srce tue i s mukom hvatajui zrak. Ne elim umrijeti, ak i ako ona voli njega, pomisli. Onda ugleda kako jedan metak udara u kamen sasvim blizu njega. Naglo skrene, ali mitraljez ga je slijedio. inilo se da nema nade: bio je potpuno izloen. uo je kako je jedan od gerilaca iza njega kriknuo, a onda osjeti da je pogoen, dva puta, jednom pa drugi put: osjetio je areu bol na boku, zatim snaan udarac u desnu stranu stranjice. Drugi mu je metak na trenutak paralizirao nogu i on posrne i padne, udarivi se jako u grudi, zatim se prevrne na leda. Uspravi se u sjedei poloaj, ne obraajui pozornost na bol i pokua ustati. Tenkovi su se zaustavili na mostu. Ali, koji je stalno bio iza njega, uhvati Ellisa ispod pazuha i pokua ga dignuti. Njih dvojica su sad sliili na glinene golubove na strelitu: mitraljesci u tenkovima ih jednostavno nisu mogli promaiti. Onda odjekne detonacija. Bilo je divno. etiri simultane eksplozije otcijepile su oba kraja mosta, ostavljajui srednji dio, s tenkovima, bez ikakva oslonca. Taj se dio poeo polako gibati, uz stravinu kripu razruenih krajeva, a onda se oslobodio i spektakularno sruio u nabujalu rijeku, tresnuvi u vodu s monstruoznim pljuskom. Voda se razdvoji, otkrije naas korito rijeke, a zatim se ponovo spoji uz prasak nalik na udar groma.

Kad se sva ta buka stiala, Ellis zauje oduevljenu viku gerilaca. Neki su od njih izili iz zaklona i potrali prema napola potonulim tenkovima. Ali podigne Ellisa na noge. ok od udarca metka je prestao i on osjeti bol. - Ne znam da li u moi hodati - ree na dariju. Pokua napraviti jedan korak. Pao bi da ga Ali nije drao. - Oh, sranje - ree Ellis na engleskome. - Mislim da sam dobio metak u guzicu. uo je pucnjeve. Podignuvi glavu, ugleda preivjele Ruse kako pokuavaju pobjei iz tenkova i gerilce kako ih sistematski likvidiraju, jednog po jednog. Okrutni gadovi, ovi Afganistanci. Spustivi pogled dolje, Ellis primijeti da mu jc desna nogavica natopljena krvlju. To je vjerojatno krv iz povrinske rane na boku, pretpostavljao je: osjeao je da je druga rana jo uvijek zaepljena metkom. Masud doe do njega, iroko se smijeei. - Dobro ste obavili ovo s mostom - ree na francuskome s jakim naglaskom. - Velianstveno! - Hvala - odgovori mu Ellis. - Ali ja nisam doao ovamo dizati mostove u zrak. - Osjeao se slabim i vrtjelo mu se u glavi, ali sad je bio trenutak da kae zbog ega je doao. Doao sam da zakljuimo pogodbu. Masud ga znatieljno pogleda. - Odakle ste doli? - Washington. Bijela kua. Ja predstavljam predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava. Masud kimne glavom. Nije izgledao iznenaen. - Dobro. Drago mi je. Upravo u tom trenutku, Ellis se onesvijesti. Te je noi iznio Masudu svoj prijedlog. Geriki su napravili improvizirana nosila i prenijeli ga do Astane, gdje su se zaustavili u sumrak. Masud je ve poslao glasnika u Bandu po Jean-Pierrea koji bi trebao stii tijekom sutranjeg dana da Ellisu izvadi metak iz rane na stranjici. U meuvremenu su se svi smjestili u dvoritu jedne seljake kue. Ellis vie nije osjeao tako o~tru bol, ali ga je putovanje oslabilo. Gerilci su mu samo previli rane primitivnim zavojima. Otprilike sat vremena nakon dolaska dali su mu vru, jako zaslaen zeleni aj koji mu je donekle vratio snagu, a malo kasnije su svi dobili murve i jogurt za veeru. Obino bi tako bilo - Ellis je to ve zamijetio putujui s gerilcima od Pakistana do Doline: otprilike sat-

dva nakon to bi se negdje zaustavili, pojavila bi se hrana. Ellis nije znao da li su gerilci tu hranu kupovali, rekvirirali ili dobivali na dar, ali je ipak pretpostavljao da su je seljaci davali besplatno, katkad drage volje, a katkad nerado. Kad su zavrili s jelom, Masud sjedne kraj Ellisa i u iduih nekoliko minuta veina gerilac;a nenapadno se odmaknula, ostavljajui Masuda i dva njegova porunika same s Ellisom. Ellis je znao da mora sad razgovarati s Masudom jer mu se druga ovakva prilika moda nee ukazati iduih tjedan dana. A opet, osjeao se odve slabim i iscrpljenim za jedan tako osjetljiv i teak zadatak. - Prije mnogo godina - ree Masud - jedna je strana zemlja zatraila od kralja Afganistana da poalje pet stotina ratnika. Ta je zemlja ratovala i bila joj je potrebna pomo. Afganistanski je kralj poslao petoricu ljudi iz nae Doline s porukom kako je bolje imati pet lavova, nego pet stotina lisica. Tako je naa Dolina dobila ime Dolina pet lavova. Masud zastane i sa smijekom doda: - Ti si danas bio lav. - Legenda koju sam ja uo - odvrati Ellis - kae da su neko postojali pet velikih ratnika koje su zvali Pet lavova i svaki je od njih uvao jedan od pet ulaza u Dolinu. I uo sam da tebe zato zovu esti lav. - Dosta smo govorili o legendama - ree Masud sa smijekom. - to mi ima rei. Ellis je unaprijed zamislio ovaj razgovor i njegov scenarij nije predviao ovako nagli poetak. Oigledno, istonjako okolianje nije bilo oznaka Masudova stila. - Prvo te moram pitati kako ti ocjenjuje ovaj rat? - upita ga Ellis. Masud kimne glavom, razmisli trenutak i zatim ree: - Rusi imaju dvanaest tisua vojnika u gradu Rukhi, na pristupu u Dolinu. Oni se uvijek dre istog rasporeda: prvo dolaze minska polja, zatim jedinice afganistanske vojske, a zatim ruski vojnici koji ne daju Afganistancima da pobjegnu. Trenutno oekuju pojaanje od jo tisuu dvjesta ljudi. Za dva tjedna planiraju zapoeti veliku ofenzivu na Dolinu. Cilj im je unititi nae snage. Ellis se pitao kako je Masud doao do tako preciznih informacija, ali nije bio toliko aktivan da ga tu pita. Umjesto toga upita: - A hoe li ta ofenziva uspjeti? - Nee - odgovori Masud tihim i sigurnim glasom. - Kad oni napadnu, mi se povuemo u brda i jednostavno se nemaju s kim boriti. im se zaustave, mi ih ponemo napadati odozgo, s planine, i prekidamo njihove linije komunikacije. Tako ih postupno iscrpljujemo.

Primoravamo ih da troe goleme koliine municije i ostalog materijala, samo zato da zadre teritorij koji im nije ni od kakve strategijske koristi. Na kraju se povuku. Uvijek je tako. Ovo bi moglo posluiti kao tekst za prirunik o gerilskom ratovanju, pomisli Ellis. Nema sumnje, Masud bi mnogo emu mogao nauiti ostale plemenske vode. - to misli, kako dugo mogu Rusi nastaviti troiti snagc i municiju na takve bezuspjene napade? Masud slegne ramenima. - To je u Bojim rukama. - Hoete li ih ikad uspjeti istjerati iz zemlje? - Vijetnamci su istjerali Amerikance - ree Masud sa smijekom. - Znam, bio sam prisutan - odvrati Ellis. - Zna li kako su to uspjeli? - Po mom miljenju, jedan od vanih inilac;a bio je taj to su od Rusa dobivali najmodernije oruje, posebice prenosive bacae raketa zemlja-zrak. To je jedini nain kako se gerilske snage mogu boriti protiv aviona i helikoptera. - Slaem se - ree Ellis. - A to je jo vanije, slae se vlada Sjedinjenih Amerikih Drava. Mi bismo vam rado pomogli da doete do modernog oruja. Ali morat ete nam pokazati kako stvarno neto postiete s tim orujem. Amerilki narod voli vidjeti to dobiva za svoje novce. to misli, kako brzo bi afganistanski pobunjenici mogli zapoeti s ujedinjenim, zajednikim napadima na Ruse irom zemlje, onako kako su to uinili Vijetnamci potkraj rata'? Masud sumnjiavo zatrese glavom. - Ujedinjenje pokreta otpora jo je u poetnoj fazi. - Koje su glavne prepreke? - Ellis zaustavi dah, molei se u sebi da mu Masud da oekivani odgovor. - Glavna je zapreka nepovjerenje izmeu pojedinih borbenih skupina. Ellis prikrije uzdah olakanja. Masud nastavi: - Mi se meusobno razlikujemo, to su razliita plemena, razliiti narodi i svaka skupina ima svog zapovjednika. Druge gerilske skupine napadaju moje konvoje iz zasjede i kradu moje oruje i hranu. - Nepovjerenje, znai - ponovi Ellis. - to jo? - Komunikacije. Potrebna nam je organizirana i redovita kurirska sluba. S vremenom emo morati uspostaviti radiovezu, ali to je zasad jo daleka budunost. - Nepovjerenje i loa komunikacija. - To je bilo upravo ono to se Ellis nadao uti. - Daj da porazgovaramo o neem drugom. - Osjeao

je strahoviti umor: izgubio je prilino mnogo krvi. - Vi ste ovdje u Dolini razvili umijee gerilskog ratovanja bolje od bilo koje druge borbene grupe u Afganistanu. Drugi zapovjednici jo uvijek trate snagu i municiju branei poloaje u ravnici i napadajui jaka uporita. Mi bismo htjeli da ti obui ljude iz drugih krajeva Afganistana, da im objasni suvremenu taktiku gerilskog ratovanja. Da li bi se ti toga prihvatio? - Da... i mislim da znam na to cilja - ree Masud. - Za otprilike godinu dana u svakoj pobunjenikoj zoni postojao bi mali kadar ljudi koji su proli obuku u Dolini pet lavova. Oni bi mogli uspostaviti mreu komunikacija. Ti bi se ljudi meusobno razumjeli i imali bi povjerenja u mene... - Zautio je, ali mu je Ellis na licu vidio da je nastavio razmiljati o daljnjim implikacijama. - U redu - ree Ellis. Osjeao je kako mu ponestaje energije, ali razgovor se bliio kraju. - Evo to ti mi nudimo. Ako uspije dobiti pristanak ostalih pobunjenikih voda i zapoeti s programom obuke, Sjedinjene Amerike Drave e ti dati raketne bacae RPG-7, rakete zemlja-zrak i radioopremu. Ali mora pridobiti za suradnju Jahana Kamila iz Doline Pich i Amala Azizija, zapovjednika Faizabada. Masud se snudeno nasmijei. - Odabrao si dva najtea ovjeka. - Znam - ree Ellis. - Hoe li ih moi nagovoriti? - Pusti me da razmislim o svemu tome - ree Masud. - U redu. - Ellis se iscrpljeno spusti na hladnu zemlju i zatvori oi. Trenutak kasnije ve je spavao. 10. Jean-Pierre je besciljno hodao preko mjeseinom obasjanih polja utonuo u duboku depresiju. Tjedan dana ranije osjeao se sretnim i ispunjenim, gospodarom situacije, radei koristan posao i ekajui na svoju veliku priliku. Sad je sa svim tim bilo gotovo i on se osjeao bezvrijednim, promaenim, osjeao je da je zakazao. Nije bilo izlaza. Pretresao je u glavi bezbroj puta sve mogunosti, ali je svaki put doao do istog zakljuka: morat e otii iz Afganistana. Kao pijun vie nije bio ni od kakve koristi. Nije bilo naina da uspostavi kontakt s Anatolijem, a ak i da Jane nije razbila radio, ne bi mogao izii iz sela da se s njim sastane jer bi Jane odmah znala kamo ide i rekla bi Ellisu. Moda bi mogao nekako uutkati Jane (Ne

misli na to, nemoj misliti o tome), ali ako bi se njoj neto dogodilo, Ellis bi sigurno htio znati zato. Sve se na kraju svodilo na Ellisa. Najradije bih ubio Ellisa, samo kad bih imao petlje za to. Ali kako? Nemam ni pitolj, ni puku. to bih uinio, prerezao mu grlo skalpelom? On je puno jai od mene, nikad ga ne bih mogao svladati. Razmiljao je gdje je pogrijeio. Bili su neoprezni. Trebali su se sastati na nekom mjestu odakle su imali otvoren pogled na sve strane, tako da odmah vide svakog tko im se pribliava. Ali tko je mogao misliti da e Jane poi za njim? Upropastio ga je niz groznih pehova: poevi od toga da je ranjeni djeak bio alergian na penicilin pa preko toga da je Jane u:a Ar:atol:ja kako govori i bila u stanju prepoznati ruski naglasak, do toga da se iznenada pojavio Ellis, to je njoj dalo hrabrosti. To je stvarno bio peh. Samo, povijest ne pamti ljude koji su zamalo uinili neto znaajno. Trudio sam se koliko god sam mogao, tata, pomislio je i gotovo je mogao uti svog oca kako mu odgovara: Mene ne zanima jesi li se i koliko si se trudio, mene zanima da li si uspio ili nisi. Pribliavao se selu. Odlui vratiti se kui. Posljednjih dana nije mogao spavati, ali nije se dalo nita uiniti osim poi u krevet. Uputi se prema kui. Nekako mu injenica da jo uvijek ima Jane nije predstavljala veliku utjehu. To to je ona otkrila njegovu tajnu nije ih zbliilo, nego razdvojilo. Udaljili su se, postali nekako rezervirani jedno prema drugom, iako su planirali povratak kui i ak razgovarali o tome da zaponu novi ivot kad se vrate u Evropu. Ako nita drugo, barem su jo uvijek spavali zagrljeni. I to je bilo neto. Jean-Pierre ue u trgovevu kuu. Oekivao je da e Jane vebiti u krevetu, ali na njegovo iznenaenje, ona je jo uvijek bila na nogama. im je uao u kuu rekla mu je: - Upravo je bio ovdje Masudov glasnik. Mora ii u Astanu. Ellis je ranjen. Ellis ranjen. Jean-Pierreu na te rijei zakuca srce. - Kako? - Nita ozbiljno. Koliko sam shvatila, ima metak u stranjici. - Otii u sutra u zoru. Jane kimne glavom. - Glasnik e poi s tobom. Do veeri se ve moe vratiti. - Naravno. - Jane se pobrinula da mu onemogui sastanak s Anatolijem. Njezin je oprez bio izlian: Jean-Pierre nije imao nikakva naina da zakae taj sastanak. Osim toga, Jane se osiguravala protiv

manje vane opasnosti, a previdjela je pravu opasnost. Ellis je ranjen. A to ga je uinilo ranjivim. A to sve mijenja. Sad ga Jean-Pierre moe ubiti. Jean-Pierre je cijelu no bio budan i razmiljao o tome. Zamiljao je Ellisa kako lei na madracu ispod neke smokve, krguui zubima od boli zbog smrvljene kosti, ili moda napola bez svijesti, blijed i slab od gubitka krvi. Vidio je sebe kako priprema injekciju. "Ovo je antibiotik... da sprijeimo infekciju", rei e, a onda e mu ubrizgati prekomjernu dozu digitalisa, to e izazvati srani napad. Prirodan srani napad nije neto to se moe oekivati kud mukarca od trideset etiri godine, ali nije ni nemogu, posebno ako se taj ovjek izlagao velikim naporima nakon dugog razdoblja relativno mirnog ivota, bez mnogu kretanja. U svakom sluaju, nee biti nikakve istrage, ni obdukcije i nitko nee nita posumnjati: na Zapadu e povjerovati da je Ellis ranjen u borbi i da je umro od posljedica rane. Ovdje u Dolini, svi e bez pitanja prihvatiti JeanPierreovu dijagnozu. Njemu ovdje vjeruju jednako kao i bilo kojem od Masudovih najbliih suboraca, to je posve prirodno jer se njima mora initi da se on rtvuje isto kao i oni. Ne, jedino e Jane sumnjati. A to ona moe uiniti? Jean-Pierre ipak nije bio siguran. Jane je prilino jak protivnik kad iza sebe ima Ellisa, ali sama nije opasna. Moda bi je mogao nagovoriti da ostanu u Dolini jo godinu dana: mogao bi joj obeati da nee odavati konvoje, a zatim pronai neki nain da ponovo uspostavi vezu s Anatolijem i saeka priliku da Masuda preda Rusima. U dva ujutro dao je Chantal njezinu boicu, zatim se vratio u krevet. Nije ni pokuavao spavati. Bio je previe napet, previe uzbuen i odvie uplaen. Dok je leao u krevetu ekajui izlazak sunca, razmiljao je o svemu to bi eventualno moglo dovesti do toga da se njegov plan izjalovi: Ellis bi mogao odbiti injekciju, on sam bi mogao pogrijeiti u odreivanju potrebne doze, Ellisova je rana moda obina ogrebotina i Ellis moda normalno hoda, a moda su ak Masud i on ve otili iz Astane. Jane je izgleda neto runo sanjala. Vrtjela se i bacala po krevetu pokraj njega, mrmljajui povremeno neto nerazumljivo. Samo je Chantal mirno spavala.

Malo prije svitanja, Jean-Pierre ustane iz kreveta, upali vatru i ode do rijeke da se okupa. Kad je doao natrag, u dvoritu ga je ekao glasnik, pijui aj koji je pripravila Fara i jedui kruh koji je preostao od sinonje veere. Jean-Pierre uzme aja, ali nita nije mogao jesti. Jane je gore na krovu hranila Chantal. Jean-Pierre se popne do njih i pozdravi se s Jane, te ih obje poljubi. Svaki put kad bi dotakao Jane sjetio bi se kako ju je udario i zadrhtao bi u sebi od srama. Ona mu je, izgleda, oprostila, ali on sebi nije mogao oprostiti. Poveo je svoju staru kobilu kroz selo do rijene obale, te se zatim, s glasnikom pokraj sebe, uputi nizvodno. lzmeu sela i Astane postojao je put, odnosno ono to se u Dolini pet lavova moglo smatrati putom: trak neravne, kameniti zemlje, irok dva i pol ili tri metra, pogodan za zaprena kola ili vojne dipove, iako bi se neki obian automobil raspao na njemu za nekoliko minuta. Dolina pet lavova sastojala se iz niza uskih klanaca koji su se tu i tamo irili u male, obraene ravnice, iroke dva-tri kilometra i dugake najvie kilometar i pol, na kojima su seljani s mukom uzgajali povre i itarice, uz mnogo tekog rada i pomou domiljatog sistema navodnjavanja. Meutim, put je bio dovoljno dobar da Jean-Pierre moe na nizbrdicama pojahati kobilu. (Konj nije bio dovoljno jak da ga jae na usponima.) Neko je ovo morao biti idilian kraj, mislio je Jean-Pierre dok je jahao prema jugu, uivajui u sunanom jutru. Rijeka pet lavova osiguravala je stanovnicima obilje vode, visoke klisure s obje strane pruale su zatitu seljanima koji su ivjeli u skladu s drevnim tradicijama, neometani niim osim dolaskom prodavaa maslaca iz Nuristana ili nekog pokuarca sa arenim trakama iz Kabula i vjerojatno se u njihovu nainu ivota nita nije mijenjalo jo od srednjeg vijeka. Meutim, sad je u Dolinu silovito provalilo dvadeseto stoljee. Nije gotovo bilo nijednog sela u kojem bombe nisu ostavile tragove: razrueni mlin, livada izrovana kraterima, stari drveni vodovod poruen i pretvoren u trijee, zidani, kameni most sveden na nekoliko kamenih ploa u bujici. Posljedice svega toga na ivot u Dolini bile su vie nego oigledne. Ova je kua bila mesnica, mislio je Jean-Pierre ogledavajui se oko sebe, ali na kamenoj klupi ispred kue nije vie bilo mesa. Ovaj komad zemlje, zarastao u korov, bio je neko vrt, ali je vlasnik vrta pobjegao u Pakistan. U onom vonjaku voe trune na zemlji, umjesto da se sui na krovu kako bi potrajalo cijele duge, hladne zime: ene i djeca koji su se brinuli o vonjaku sad su mrtvi, a otac obitelji je gerilski borac. Ova hrpa blata

i kamenja neko je bila damija, a seljani su odluili da je ne popravljaju jer e vjerojatno opet biti razruena. Sve su se te nesree i razaranja dogodila zato to su se ljudi poput Masuda pokuali oprijeti nezaustavljivu tijeku povijesti i to su zaveli neuke seljane da ih u tome podre. Kad vie ne bude Masuda, sve e te strahote prestati. A kad ukloni Ellisa, Jean-Pierre e se moi pozabaviti Masudom. Kad su se oko podneva pribliili Astani, poco se pitati hoe li mu biti teko zabosti iglu. Ideja ubojstva pacijenta inila se toliko grotesknom da jednostavno nije znao kako e reagirati. Naravno, on je ve vidio pacijente kako umiru, ali je svaki put bio obuzet aljenjem to ih nije mogao spasiti. Kad Ellis bude bespomono leao pred njim i kad bude imao injekciju u ruci, hoe li ga muiti sumnje, kao Macbetha, ili e se kolebati, kao Raskoljnikov u Zloinu i kazni'? Proli su kroz Sanganu, s njezinim grobljem i pjeanom plaom, zatim poli dalje putem koji je ovdje obilazio okuku rijeke. Kad su izili iz zavoja, pred njima su se ukazala obraena polja i skupina kua na uzviici. Trenutak kasnije, preko polja je dotrao jedan djeak od kojih jedanaest-dvanaest godina i umjesto do sela na brdu, odveo ih je do jedne velike kue na rubu obraenog zemljita. Jean-Pierre jo uvijek nije u sebi osjeao dvojbe, ni oklijevanja; samo neku vrst treme, kao sat prije nekog vanog ispita. Skinuo je s konja lijeniku torbu, predao uzde djeaku i uao u dvorite. Dvadesetak gerilaca bilo je ratrkano naokolo po dvoritu. uali su i zurili nekud u prostor, ekajui s pasivnom strpljivou uroenika. Masud nije bio ovdje, primijetio je Jean-Pierre osvrui se uokolo, ali tu su bila dvojica njegovih najbliih autanata. Ellis je leao na razastrtom pokrivau u jednom sjenovitom kutu. Jean-Pierre klekne pokraj njega. Ellisova je rana oigledno bila bolna. Leao je na trbuhu. Lice mu je bilo zategnuto, zubi c.'`vrsto stisnuti. Koa mu je bila blijeda, a elo oroeno znojem. umno je disao. - Boli, ha? - ree Jean-Pierre na engleskome. - Kako si pogodio? procijedi Ellis kroz zube. Jean-Pierre povue u stranu plahtu kojom je Ellis bio pokriven. Gerilci su izrezali odjeu oko rane i pokrili je improviziranim zavojem. Jean-Pierre odmakne zavoj. Odmah je vidio da rana nije ozbiljna. Ellis je izgubi dosta krvi, i metak, koji je jo uvijek leao u miiu, oigledno mu je stvarao jake boli, ali nalazio

se daleko od bilo koje kosti ili vee krvne ile i kad ga jednom odstrani, rana e brzo zarasti. Ne, nee, podsjeti se Jean-Pierre. Uope nee zarasti. - Prvo u ti dati neto protiv bolova - ree. - Bio bih ti od srca zahvalan - odvrati Ellis gorljivo. Jean-Pierre odmakne plahtu. Ellis je na leima imao veliki oiljak u obliku kria. Gdje ga je samo zaradio, pomisli Jean-Pierre. Nikad to neu saznati, dometne. On otvori torbu. Sad u ubiti Ellisa, pomisli. Nikad nikoga nisam ubio, ak ni sluajno. Kako to izgleda, ubiti ovjeka? Ljudi to ine svakog dana, irom svijeta: muevi ubijaju ene, ene ubijaju djecu, atentatori ubijaju politiare, provalnici ubijaju stanare, krvnici ubijaju ubojice. On dohvati veliku injekciju i pone je puniti digitoksinom: lijek je bio pakiran u male bale i morao ih je isprazniti ak etiri da dosegne smrtonosnu dozu. Kakav e to biti osjeaj, gledati Ellisa kako umire? Otrov e prvo djelovati tako da mu ubrza kucanje srca. Ellis e to osjetiti i to e ga uplaiti i uznemiriti. Zatim e se ritam poremetiti i javit e se dodatni otkucaji - jedan kratki otkucaj nakon svakog normalnog otkucaja. Tada e se ve osjeati jako loe. Napokon e kucanje srca postati sasvim neredovito, gornje i donje komore srca kucat e nezavisno jedne od drugih i Ellis e umrijeti u bolovima i u asu. to u uiniti, pomisli Jean-Pierre, kad pone jaukati od bolova i kad pone mene, lijenika, moliti da mu pomognem? Hou li mu otkriti da ja elim da on umre? Hoe li se on dosjetiti da sam ga ja otrovao? Ili u ga umirivati blagim rijeima, kao to bih umirivao bilo kojeg drugog pacijenta, pokuavajui mu olakati umiranje? Opusti se, to je norntolan popratna pojava kod davanja sredstva protiv bolova, sve e biti u redu. Injekcija je bila pripremljena. Mogu to uiniti, shvati Jean-Pierre. Mogu ga ubiti. Jedino ne znam kako u se poslije osjeati. On otkrije Ellisovu miicu i po navici, prebrie mjesto uboda alkoholom. U tom se trenutku pojavi Masud. Jean-Pierre ga nije uo kako im prilazi, tako da se inilo kao da se odjednom stvorio kraj njega i poskoio je od iznenaenja. Masud mu spusti ruku na rame.

- Uplaio sam vas, monsieur le docteur - ree. Zatim klekne uz Ellisovo uzglavlje. - Razmislio sam o prijedlogu amerike vlade ree Ellisu na francuskome. Jean-Pierre je ukoeno kleao, s injekcijom u ruci. Kakav prijedlog? to je sad to, dovraga? Masud je govorio otvoreno, kao da je JeanPierre jedan od njegovih drugova, to je on, na neki nain i bio, ali Ellis... Ellis bi mogao zatraiti da ih ostavi nasamo. Ellis se s mukom pridigne na jedan lakat. Jean-Pierre suzdri dah. Ali Ellis samo ree: - Nastavi. Odve je iscrpljen, pomisli Jean-Pierre, i previe ga boli da bi sad mislio na mjere opreza; osim toga, nema nikakva razloga da sumnja u mene, ba kao ni Masud. - Prijedlog je dobar - ree Masud. - Ali pitao sam se kako u ja ispuniti svoj dio pogodbe. Naravno! pomisli Jean-Pierre. Amerikanci nisu poslali jednog od najboljih agenata CIA-c samo zato da nekoliko gerilaca naui kako se diu u zrak mostovi i tuneli. Ellis se doao nagoditi s Masudom! Masud nastavi: - Taj plan obuavanja kadrova iz drugih zona morat e se prvo objasniti zapovjednicima. A to nee biti lako. Siguran sam da e biti sumnjiavi, naroito ako ja iznesem taj prijedlog. Zato mislim da e biti najbolje da im ti to predloi i da im kae to im nudi tvoja vlada. Jean-Pierre se sav pretvorio u uho. Plan obuavanja kadrova iz drugih zona? to bi to, dovraga, trebalo znaiti'? Ellis s naporom odgovori: - Drage volje u to uiniti. Ali morat e ih sve okupiti. - Znam. - Masud se nasmijei. - Pozvat u sve pobunjenike vode da za osam dana dou ovamo, u Dolinu pet lavova, u selo Darg, na sastanak. Jo danas u odaslati glas nike s porukom da je predstavnik vlade Sjedinjenih Ame rikih Drava doao da s njima pregovara o isporukama oruja. Sastanak! Isporuke oruja! Nagodba je polako poela dobivati oblik. Ali kako bi on mogao iskoristiti tu informaciju? razmiljao je JeanPierre. - Hoe li doi? - upita Ellis. - Veina e doi - odgovori Masud. - Nee doi drugovi iz zapadnih pustinja, odvie su daleko i ne poznaju nas. - A ona dvojica do kojih nam je posebno stalo, Kamil i Azizi?

Masud slegne ramenima. - To je u bojim rukama. Jean-Pierre je drhtao od uzbuenja. To e biti najznaajniji skup u povijesti afganistanskog pokreta otpora. Ellis je traio neto u svojoj naprtnjai koja je leala na zemlji pored njegove glave. - Moda bih ti ja mogao pomoi da nagovorim Kamita i Azizija rekao je. Izvukao je zatim iz turbe dva mala paketia i razmotao jedan. Unutra je bio pljosnati, pravokutni komad utog metala. Zlato - ree Ellis. - Svaki od ova dva komada vrijedi oko pet tisua dolara. To je bilo pravo bogatstvo. Pet tisua dolara bilo je vie nego to prosjeni Afganistanac moe zaraditi u dvije godine. Masud uzme zlato i odvagne ga u ruci. - to je ovo? - upita, pokazujui utisnuti znak u sredini pravokutnika. - ig predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava odgovori Ellis. Lukavo, pomisli Jean-Pierre. Najbolji nain da se izazove dojam kod plemenskih voda i da ih se zainteresira za sastanak s Ellisom. - Hoe li to pomoi? - upita Ellis. Masud kimne glavom. - Mislim da e doi. Moe ruku staviti u vatru da e doi, pomisli Jean-Pierre. I odjednom je tono znao to treba uiniti. Masud, Kamil i Azizi, trojica najveih pobunjenikih voda, sastat e se u selu Darg za osam dana. Mora to javiti Anatoliju. Onda e ih Anatolij moi odjednom sve pobiti. Tako je, razmiljao je Jean-Pierre; ovo je trenutak na koji sam ekao otkako sam doao u Dolinu. Napokon mogu izruiti Masuda, i jo dvojicu drugih voda. Ali kako u to dojaviti Anatoliju? Mora postojati nekakav nain. - Sastanak na vrhu - ree Masud. Ponosno se smjekao. - To e biti dobar poetak novog jedinstva pokreta otpora, zar ne? Moda to, pomisli Jean-Pierre, a moda poetak kraja. On spusti ruku s injekcijom prema zemlji i pritisne potisini ep, praznei injekciju. Promatrao je kako otrov nestaje u praini. Novi poetak, ili poetak kraja. Jean-Pierre je Ellisu dao anestetik, izvadio je metak, oistio ranu, stavio svjei zavoj i dao mu injekciju antibiotika da sprijei infekciju. Zatim se pozabavio s dvojicom gerilaca koji su takoer bili lake ranjeni. U meuvremenu se u selu proulo da je stigao lijenik i u

dvoritu se okupila grupica pacijenata. Jean-Pierre je pregledao jedno dijete s bronhitisom, tri lake infekcije i jednog mulu koji je imao gliste. Zatim je ruao. Negdje oko sredine poslijepodneva, spakirao je svoju torbu i uzjahavi Maggie, krenuo kui. Ostavio je Ellisa s gerilcima. Bolje mu je da nekoliko dana ostane tamo gdje jest; rana e bre zacijeliti ako bude mirno leao. JeanPierreu je sad, paradoksalno, bilo silno stalo do toga da se Ellis to prije oporavi, jer ako bi Ellis umro, konferencija bi bila otkazana. Dok je jahao na svojoj staroj kobili prema Dolini, razbijao je glavu kako da uspostavi vezu s Anatolijem. Naravno, mogao je jednostavno okrenuti konja i odjahati do Rokhe, te se tamo predati Rusima. Ukoliko ga ne bi ustrijelili bez pitanja, mogao bi se jo danas sastati s Anatolijem. Ali onda bi Jane znala kamo je otiao i rekla bi Ellisu, a Ellis bi odmah promijenio vrijeme i mjesto sastanka. Morat e nekako poslati pismo Anatoliju. Ali tko e ga odnijeti? Kroz Dolinu su stalno prolazili ljudi na putu do Charikara, grada na teritoriju pod ruskom okupacijom, udaljenog neto preko sto kilometara, ili do Kabula, glavnog grada, udaljenog sto ezdeset kilometara. To su bili seljaci iz Nuristana s maslacem i sirom; putujui trgovci koji su prodavali lonce i tave; pastiri koji su gonili na sajam mala stada debelih ovaca i obitelji nomada koje su ile za nekim svojim tajanstvenim nomadskim poslom. Mogao je bilo koga od njih potkupiti da odnese pismo do prve pote ili da ga jednostavno tutne u ruku nekom ruskom vojniku. Do Kabula je bilo tri dana puta, do Charikara dva. Rokha, najblii grad u kojem ima ruskih vojnika, ali nema pote, udaljen je samo dan putovanja od Doline. Jean-Pierre je bio prilino siguran da bi mogao nai nekoga tko bi pristao ponijeti pismo. Dodue, postojala je opasnost da to pismo bude otvoreno i proitano, to bi za Jean-Pierrea znailo muenje i smrt. Jean-Pierre bi moda ak bio spreman prihvatiti taj rizik. Ali postojala je jo jedna tekoa. Hoe li taj netko, nakon to uzme novac, doista isporuiti pismo? Nita ga nijc spreavalo da ga putem "izgubi". JeanPierre nikad ne bi saznao to se dogodila. Cijela je ta zamisao bila jednostavno odve nesigurna. Kad je u sumrak stigao u Bandu, jo uvijek nije uspio rijeiti problem. Jane je sjedila na krovu trgoveve kue s djetetom na krilu, uivajui u svjeini veernjeg povjetarca. Jean-Pierre im mahne,

zatim ude u kuu i odloi lijeniku torbu na tezgu u prostoriji nekadanje trgovine, Tek kad je poeo vaditi stvari iz torbe i kad je ugledao pilule diamorfina, shvatio je da ipak postoji jedna osoba kojoj moe povjeriti pismo za Anatolija. Naao je u torbi olovku. Skinuo je papirnati omot s jednog paketa vate i otcijepio od njega uredan pravokutni komad; u Dolini nije bilo nikakvog papira za pisanje. Napisao je na francuskome: Pukovniku Anatoliju iz KGB-a To je zvualo udno i melodramatski, ali nije znao kako bi drugaije zapoeo pismo. Nije znao Anatolijevo puno ime i prezime, i nije imao nikakvu adresu. On nastavi: Masud je sazvao vijee voa pokreta otpora. Sastaju se za osam dana, u etvrtak 27. kolovoza, u Dargu, malom selu juno od Bande. I vjerojatno e tu no prespavati u damiji i provesti zajedno idui dan, petak jer je to blagdan. Sastanak je sazvan radi razgovora s agentom CIA-e kojega poznajem pod imenom Ellis Thaler, a koji je ovamo stigao prije tjedan dana. To je prilika koju smo ekali! Dodao je datum i potpisao se ifriranim imenom: Simplex. Nije imao omotnicu, zapravo, omotnice nije vidio otkako je otiao iz Evrope. Razmiljao je u to bi mogao staviti pismo. Pogled mu zapne za kartonsku kutiju s plastinim tubicama za pilule. Uz njih su u kutiji bile i samoljepljive etikete koje Jean-Pierre nikad nije upotrebljavao jer nije znao pisati perzijskim pismom. On smota pismo poput cigarete i stavi ga u jednu plastinu tubicu. Pitao se kako da je oznai. U jednom trenutku tubica s pismom nai e se u rukama nekog ruskog redova. Jean-Pierre zamisli nekog nervoznog vojnog slubenika s naoalama u hladnom uredu, ili moda nekog tupavog, priprostog vojnika na strai ispred ograde od bodljikave ice. Nije uope sumnjao u to da je umijee izbjegavanja odgovornosti jednako razvijeno u ruskoj vojsci kao to je to bilo u francuskoj, u vrijeme kad je on bio na odsluenju vojnog roka. Razmiljao je kako da plastinoj tubici dade dostatno znaajan izgled kako bi dospjrla do nekog vieg oficira. Nije imalo smisla da napie Vano ili KGB ili bilo to na francuskome ili engleskome pa ak ni na dariju, jer obian vojnik nee znati proitati latinicu ili perzijsko

pismo. Jean-Pierre nije znao irilicu. Najvea je ironija bila to to ova ena, koju uje kako iznad njega, na krovu, pjeva uspavanku, teno govori ruski i mogla bi mu rei kako da napie to god eli, samo kad bi htjela. Jean-Pierre na kraju napie Anatolij - KGB latinicom i zalijepi etiketu na plastinu tubicu, zatim tubicu stavi u jednu praznu kutiju od lijekova na kojoj je pisalo Otrov! na petnaest raznih jezika i povrh toga je jo bila oznaena s tri meunarodna simbola. Zatim povee kutiju uzicom. Potom brzo vrati sve stvari natrag u torbu, nadomjesti lijekove koje je potroio u Astani i u dep na koulji stavi aku tableta diamorfina. Na kraju zamota kutiju s natpisom Otrov! u runik. Kad je sve to obavio, izie iz kue. - Idem do rijeke da se operem - vikne prema krovu. - Dobro - odvrati Jane. ustrim je korakom proao kroz selo, kimajui kratko glavom na pozdrav ljudima koje je susreo i uputio se preko polja. Bio je pun optimizma. Njegov je plan ukljuivao svakovrsne rizike i opasnosti, ali se sad opet mogao nadati trijumfu. Zaobiao je polje djeteline koje je pripadalo muli i poeo se sputati preko niza terasasto poloenih njiva. Na oko kilometar i pol od sela, na jednoj kamenitoj uzviici, stajala je usamljena kuica, pogoena bombom. Ve se poelo mraiti kad je Jean-Pierre doao nadomak te polu sruene kue. Polako se pribliavao, pazei kamo staje, alei to se nije sjetio ponijeli baterijsku svjetiljku. Zaustavio se ispred hrpe kamenja koja je neko bila prednji zid. Pomislio je da ude, ali su ga smrad i mrak odvratili od te namjere. Zazvao je: - Hej! Neka bezoblina prilika podigne se sa zemlje ispred njegovih nogu i uplai ga. On glasno prokune i odskoi. Malang se uspravi. Jean-Pierre se zapilji u mravo lice i zaputenu bradu luaka. Pribravi se, pozdravi ga na dariju: - Bog bio s tobom, sveti ovjee. - I s tobom, doktore. Ulovio ga je u koherentnoj fazi. Odlino. - Kako tvoj trbuh? ovjek odglumi bolove u trbuhu: kao i uvijek, traio je drogu. JeanPierre mu da jednu pilulu diamorfina, dopusti mu da vidi ostale, a zatim ih vrati natrag u dep. Malang proguta heroin i ree: - Hou jo.

- Moc dobiti jo - ree mu Jean-Pierre. - Jo puno vie. ovjek isprui ruku. - Ali morat e neto napraviti za mene - ree Jean-Pierre. Malang revnosno zakima glavom. - Otii e u Charikar i dati ovo nekom ruskom vojniku. Odluio se za Charikar, premda je to znailo jo jedan dodatni dan izgubljen na putovanje jer se plaio da bi u Rokhi, pobunjenikom gradu koji su Rusi privremeno okupirali, mogla vladati prilina zbrka pa bi se paketi lako mogao izgubiti, dok se Charikar nalazio unutar podruja koje su Rusi trajno drali u svojoj vlasti. I odluio se za vojnika, radije nego za potu, jer bi za malanga moda bilo previe komplicirano kupiti marku i predati paketi potanskom slubeniku. Pozorno se zagledao u njegovo neoprano lice. Dolazei ovamo pitao se hoe li on biti sposoban shvatiti ak i tako jednostavna uputstva, ali izraz straha koji se pojavio na njegovu licu kad je spomenuo ruskog vojnika, uvjerio je Jean-Pierrea da ga je luak dobro razumio. Meutim, postoji li neki nain kako bi se mogao osigurati da e malang doista posluati njegove instrukcije. On je takoer mogao negdje usput baciti paketi i vratiti se tvrdei kako je obavio zadatak, jer ako je bio dovoljno inteligentan da shvati ~to mora uiniti, mogao bi biti sposoban i lagati. Jean-Pierreu iznenada sine jedna ideja. - I kupi kutiju ruskih cigareta. Malang mu pokae prazne ruke. - Nemam novca. Jean-Pierre je znao da on nema novca. Dao mu je sto afganija. To bi ga trebalo primorati da stvarnu ode u Charikar. Ali kako da ga nagna da doista preda paketi. - Ako napravi sve kako sam ti rekao - ree Jean-Pierre - dat u ti pilule, koliko god ih bude htio. Ali nemoj me prevariti, jer ako me prevari, ja u znati da si me prevario i nikad ti vie neu dati pilule, a tebe e trbuh sve jae boljeti i nadut e se i crijeva e ti se rasprsnuti kao granata i umrijet e u mukama. Jesi li shvatio? - Jesam. Jean-Pierre se zapilji u njega. U sve guem sumraku malangove su bjeloonice luaki bljeskale. Izgledao je smrtno prestraen. JeanPierre mu dade preostale pilule. - Pojedi jednu svakog jutra dok se ne vrati u Bandu. Luak gorljivo zakima glavom. - Idi sad i nemoj pokuati da me prevari.

Malang se okrene i potri niz neravnu stazu, kreui se udno, poput ivotinje. Gledajui ga kako nestaje u sve guem mraku, Jean-Pierre pomisli: Budunost ove zemlje lei u tvojim prljavim rukama, bijedna ludo. Bog neka te prati na tvom putu. Tjedan dana kasnije, malang se jo uvijek nije vratio iz Charikara. U srijedu, dan prije dogovorenog sastanka, Jean-Pierre je ve bio oajan. Svakog je sata sam sebi govorio kako e se malang sigurno pojaviti u toku idueg sata. Svake veeri; govorio bi da e sutra sigurno doi. Napadi iz zraka su se pojavili, kao da Jean-Pierre i bez toga nije imao dovoljno briga. Cijelog tog tjedna mlanjaci su nadlijetali Dolinu i bombardirali sela. Selo Banda je imalo sree: samo je jedna bomba baena na selo i jedina je teta bila velika rupa u Abdullahovu polju djeteline, ali stalna buka i opasnost djelovale su na ljude i svi su bili krajnje razdraljivi. Stalna je napetost u Jean-Pierreovu ambulantu dovela predvidljivo poveani broj bolesnika sa simptomima stresa: porastao je broj pobaaja, nezgoda, neobjanjivog povraanja i glavobolja. Glavobolje su se uglavnom javljale kud djece. U Evropi bi ih Jean-Pierre poslao psihijatru. Ovdje ih je slao muli. No, njima nije mogla pomoi ni psihijatrija, ni vjera, jer glavni je uzrok nevolja ove djece bio rat. Jean-Pierre je proveo jutro mehaniki obavljajui dunost u ambulanti, postavljajui pacijentima rutinska pitanja na dariju, obavjetavajui Jane o dijagnozama na francuskome, previjajui rane i dajui injekcije, dijelei plastine tube s tabletama i staklene boice sa sirupima u raznim bojama. Malanba je trebalo dva dana hoda do Charikara. Recimo da mu je trebao jo jedan dan da skupi hrabrosti da prie nekom ruskom vojniku i jedna no da se oporavi od pretrpljenog straha. Ako je krenuo idueg jutra, za povratak mu je trebalo jo dva dana. Kad se sve to zbroji, trebao se vratiti u Bandu prekjuer. to se dogodilo? Je li moda izgubio paketi pa se ne usuuje vratiti od straha? Je li progutao odjednom sve pilule pa mu je pozlilo? Je li pao u rijeku i utopio se? Ili su ga Rusi upotrijebili kao metu za gaanje? Jean-Pierre pogleda na sat. Pola jedanaest. Malanb bi mogao stii svakog trena, nosei kutiju ruskih cigareta kao dokaz da je bi u Charikaru. Jean-Pierre se na trenutak zapita kako e objasniti Jane te

cigareta jer on nije puio. Brzo je zakljuio da nema potrebe objanjavati postupke jednog luaka. Upravo je previjao ruku jednog djeaka koji se opekao na vatri kad su se ispred peine zauli brzi koraci i pozdravi, to je znailo da je netko doao. Jean-Pierre se primora da nastavi s previjanjem. Kad je uo Jane kako govori, okrene glavu i s dubokim razoaranjem ustanovi da u peinu nije uao malang, nego dva neznanca. - Bog bio s tobom, doktore - pozdravi jedan od njih. - I s tobom takoer - odgovori Jean-Pierre. A zatim, preskaui dugaki uvod s razmjenjivanjem uljudnih frara, upita: - O emu se radi? - Skabun je teko bombardiran. Ima mnogo mrtvih i ranjenih. Jean-Pierre pogleda Jane. Jo uvijek nije mogao otii iz Bande bez njezina doputenja jer se ona bujala da e nekako stupiti u vezu s Rusima. Meutim, on oigledno nije mogao namjestiti ovaj poziv. - Da idem ja? - upita je na francuskome. - lli ide ti? Zapravo mu se nije ilo jer bi to vjerojatno znailo da mora ostati tamo preko noi, a sad mu je bilo najvanije da vidi malanga. Jane je oklijevala s odgovorom. Jean-Pierre je znao da ona sad misli kako e morati uzeti Chantal sa sobom, ako poe u Skabun. Osim toga, znala je da sama nije u stanju obraditi teke rane. - Odlui - ree Jean-Pierre. - Idi ti - ree ona. - U redu. - Skabun je bio udaljen nekoliko sati. Ako brzo radi i ako nema previe ranjenih, mogao bi moda krenuti natrag prije mraka, razmiljao je Jean-Pierre. Glasno ree: Pokuat u jo noas doi natrag. Jane mu prie i poljubi ga u obraz. - Hvala - ree. Jean-Pierre brzo provjeri da li u torbi ima sve to mu treba: morfij za bolove, penicilin za spreavanje infekcija, igle i kirurki konac, dovoljno zavoja. Dohvati kapu i stavi je na glavu, a preko ramena prebaci pokriva. - Neu uzeti Maggie - ree. - Skabun nije daleko, a put jc vrlo lo. Poljubi Jane, zatim se okrene glasnicima. - Idemo ree. Spustili su se do sela, zatim pregazili preko rijeke i uspeli se uz strme, u kamen usjeene stube na drugoj strani. Jean-Pierre je razmiljao o poljupcu koji je dao Jane. Ako njegov plan uspije i Rusi ubiju Masuda, kako e ona reagirati'? Ona e znati da se on krije iza toga. Ali ga nee izdati, u to je bio siguran. Hoe li ga jo uvijek voljeti'? Nije ju elio izgubiti. Otkako su zajedno, sve su se rjee javljale

duboke depresije od kojih je ranije redovito patio. Ve samim tim to ga je voljela, ona je u njemu stvarala osjeaj samopouzdanja. Nije to htio izgubiti. Ali je isto tako elio uspjeno obaviti ovaj zadatak. Razmiljao je: Pretpostavljam da mi je uspjeh ipak vaniji od sree, inae ne bih bio spreman riskirati da zbog likvidacije Masuda izgubim Jane. Hodali su stazom preko litica u pravcu jugozapada, praeni glasnim umom rijenih brzaka. Jean-Pierre upita: - Koliko je ljudi poginulo? - Mnogo - odgovori jedan glasnik. Jean-Pierre je ve bio navikao na takve odgovore. On strpljivo ponovo pokua: - Pet? Deset? Dvadeset? etrdeset? - Stutinu. Jean-Pierre mu nije povjerovao: Skabun je bio selo s manje od stotinu stanovnika. - Koliko ima ranjenih? - Dvije stotine. Ovo je bilo preglupo. Zar taj ovjek ne zna prave podatke? pitao se. Ili pretjeruje iz straha da e se lijenik okrenuti i vratiti kui ako mu ne kae dovoljno velike brojke? A moda on jednostavno ne zna brojiti dalje od deset. - O kakvim se ranama radi? - upita Jean-Pierre. - Rupe, posjekotine, krvarenje. To je vie sliilo na rane iz borbe. Ozljede od bombardiranja bile su lomovi, opekotine i nagnjeenja od sruenih zgrada. Ovaj ovjek oito ne umije dobro zapaati. Nije imalo nikakvog smisla nastaviti s ispitivanjem. Kad su se od Bande udaljili nekoliko kilometara, skrenuli su sa staze preko litica i uputili se prema sjeveru stazom kojom Jcan-Pierre jo nikad nije proao. - Je li ovo put za Skabun? - pitao je. - Da. Oito se radilo o preici koju on dosad nije otkrio. Ili su u dobrom pravcu, toliku je mogao ucijeniti. Nekoliko minuta kasnije, ugledao je jednu od onih kamenih kuica, sagraenih kako bi se putnici u njima mogli odmoriti ili prenoiti. Na Jean-Pierreovo iznenaenje, glasnici su se uputili prema toj kuici i ulazu na kojem nije bilo vrata.

- Nemamo vremena za odmor - razdraeno je rekao. Mene ekaju ranjenici. U tom trenutku iz kuice izie Anatolij. Jean-Pierre se zapanji. Nije znao da li da se veseli to e Anatoliju sada moi rei za sastanak, ili da se prepadne, jer bi Afganistanci mogli ubiti Anatolija. - Ne boj se - ree Anatolij, proitavi mu s lica to misli. - Ovo su vojnici redovne afganistanske vojske. Ja sam ih poslao po tebe. - Gospode Boe! - Kakva briljantna ideja. Skabun nije bombardiran, to je bila samo varka koju je Anatolij smislio da Jean-Pierrea izvue iz Bande. - Sutra - uzbueno ree Jean-Pierre - sutra e se dogoditi neto strano vano... - Znam, znam, dobio sam tvoju poruku. Zato sam sada ovdje. - Znai, zgrabit e Masuda... Anatolij se hladno nasmijei, otkrivajui zube ute od duhana. - Mi emo zgrabiti Masuda. Smiri se. Jean-Pierre shvati da se ponaa poput uzbuena djeteta na Boi. On s naporom svlada svoje oduevljenje. - Kad se malang nije vratio u Bandu, mislio sam... - Tek je juer stigao u Charikar - objasni Anatolij. - Sam Bog zna to ga je toliko zadralo. Zato nisi upotrijebio radio? -Pokvaren je-ree Jean-Pierre. Nije se sad htio uputati u priu o Jane. - Malang bi sve uinio za mene jer od mene dobiva heroin bez kojega ne moe ivjeti. Anatolij se naas pozorno zagleda u Jean-Pierrea, a u oima mu se pojavi neto nalik na divljenje. - Drago mi je da si ti na mojoj strani - ree. Jean-Pierre se nasmijei. - Hou da mi kae sve to zna - ree Anatolij. Obgrli Jean-Pierrea rukom oko ramena i povede ga u kolibu. Sjeli su na zemljani pod i Anatolij zapali cigaretu. - Kako si saznao za taj sastanak? Jean-Pierre mu ispria o Ellisu, o njegovoj rani, o Masudovu razgovoru s Ellisom dok se Jean-Pierre spremao da mu da injekciju, o zlatnim polugama i planu za obuku gerilaca, i o obeanom oruju. - Fantastino - ree Anatolij. - Gdje je Masud sada? - Ne znam. Ali e vjerojatno doi u Deng veeras. Ili najkasnije sutra. - Kako zna? - On je sazvao sastanak, kako bi mogao izostati? Anatolij kimnc glavom. - Opii tog agenta CIA-c.

- Pa, visok je oko metar sedamdeset sedam, teak otprilike ezdeset osam kila, plave kose, plavih oiju, ima trideset etiri godine ali izgleda neto stariji, zavrio je fakultet. - Ubacit emo to u kompjutor. - Anatolij ustane i izie iz kolibe. Jean-Pierre poe za njim. Anatolij izvadi iz depa mali radioodailja. Izvue antenu, pritisne dugme i promrmlja u mikrofon neto na ruskome. Zatim se okrene Jan-Pierreu. - Prijatelju moj, uspjeno si obavio zadatak. Istina je, pomisli JeanPierre. Uspio sam. Zatim upita: - Kad e izvriti udar? - Sutra, naravno. Sutra. Jean-Pierre osjeti divljaku, neobuzdanu radost. Sutra. Ostali su gledali u nebo. Jean-Pierre takoer podigne glavu i ugleda kako se sputa jedan helikopter. Anatolij ga je vjerojatno maloas pozvao preko svog odailjaa. Oigledno, Rus nije vie smatrao potrebnim nastavljati s uobiajenim mjerama opreza: igra je bila gotovo zavrena, na redu je bio posljednji potez i sad je skrovitost i preruavanje trebalo zamijeniti smjelou i brzinom. Helikopter se uz dosta tekoa spustio na jedan mali komadi ravnog zemljita oko sto metara dalje. Jean-Pierre krene za ostalima prema helikopteru. Razmiljao je usput kamo da pode nakon njihova odlaska. Nije imalo smisla ii u Skabun, ali nije se mogao odmah vratiti u Bandu jer bi tako otkrio da je vijest o bombardiranju bila lana. Odlui da e biti najbolje da saeka nekoliko sati u kolibi pa da tek onda krene natrag. Isprui ruku da se pozdravi s Anatolijem. -Au revoir. Anatulij nije prihvatio ispruenu ruku. - Ulazi. - Molim? - Ulazi u helikopter. Jean-Pierre ga zapanjeno pogleda. - Zato? - Ide s nama. - Kamo'? U Bagram. Na ruski teritorij? - Da. - Ali ne mogu... - Prestani se uditi i sluaj - ree Anatolij strpljivo. - Kao prvo, tvoj je posao zavren. - Obavio si ono to si trebao obaviti. Postigao si cilj. Sutra emo uhvatiti Masuda. Ti se moe vratiti kui. Kao drugo, ti sad predstavlja potencijalnu opasnost za sigurnost naeg pothvata.

Upoznat si s naim planom i zbog razloga sigurnosti ne moe ostati na pobunjenikom teritoriju. - Ali ja nikome ne bih nita rekao! - A to ako te ponu muiti? to ako pred tobom ponu muiti tvoju enu? to ako ponu trgati udove tvojoj keri pred oima tvoje ene? - Ali to e biti s njima ako sad odem s vama? - Mi emo ih sutra pokupiti i dovesti k tebi. - Meni sve to izgleda pretjerano. - Jean-Pierre je znao da je Anatolij u pravu, ali ideja da se vie ne vraa u Bandu bila je toliko neoekivana da se uope nije mogao snai. Hoe li Jane i Chantal biti sigurne? Hoe li ih Rusi stvarno sutra pokupiti? Hoe li im Anatolij dopustiti da se zajedno vrate u Pariz? Koliko e ih dugo drati? - Ulazi - ponovi Anatolij. Dva afganistanska glasnika stali su lijevo i desnu od Jean-Pierrea i on shvati da zapravo nema izbora: ako odbije ui u helikopter, oni e ga jednostavno zgrabiti i ubaciti unutra. Jean-Pierre se uspne u letjelicu. Anatolij i Afganistanci uskoe za njim i helikopter se digne sa zemlje. Nitko nije zatvorio vrata. Kad se helikopter podigao uvis, Jean-Pierre prvi put ugleda Dolinu pet lavova iz zraka. Bijela, pjenuava rijeka krivudala je utosmeim zemljitem podsjeajui ga na oiljak od noa na smeem elu Shahazai Gula, brata seoske babice. Ugledao je Bandu i uto-zelene kocke okolnih polja. Pozorno je piljio u brdo iznad sela gdje su se nalazile peine, ali nita nije mogao vidjeti: seljani su dobro odabrali svoje skrovite. Helikopter se podigne jo vie i promijeni pravac. Nije vie mogao vidjeti Bandu. Pogledom je pretraivao tlo ispod sebe, traei druga mjesta koja bi mogao prepoznati. Ovdje sam proveo godinu dana svog ivota, mislio je, a sad, jo nekoliko minuta i nikad vie neu vidjeti ovu dolinu. Prepoznao je selo Darg, s njegovom razruenom damijom. Ova je dolina bila vrsto uporite pobunjenika, pomisli. Sutra e biti jo samo spomenik neuspjele pobune. A sve to, zahvaljujui meni. Helikopter naglo skrene na jug, preleti preko planine i nekoliko sekundi kasnije, Dolina nestane s vidika. 11. Kad je Fara ula da e Jane i Jean-Pierre otii s iduim konvojem, plakala je cijeli dan. U proteklih je godinu dana ona postala neobinu

privrena Jane i njeno je voljela Chantal. Jane je to bilo drago, ali pomalo i neugodno: katkad se inilo da Fara vie voli Jane od vlastite majke. No, Fara se na kraju izgleda pomirila s tim da Jane odlazi i sljedeeg se dana opet normalno ponaala: bila je udana kao i uvijek, ali vie nije bila tuna. Jane je bila zabrinuta zbog putovanja koje ih oekuje. Od Doline do prijevoja Khyber trebalo je prijei 240 kilometara. Kad su dolazili ovamo, trebalo im je etrnaest dana da prevale tu udaljenost. Nju su putem muili uljevi i proljev, kao i neizbjeni bolovi od napornog pjeaenja. Sad je sve tu ponovo trebalo podnijeti i uz to jo nositi dvomjesenu bebu. Dodue, konvoj e voditi sa sobom konje, ali vei dio puta nee moi jahati jer su se pobunjeniki konvoji uvijek kretali po najuim i najstrmijim planinskim stazama, najee nou. Napravila je neku vrst visee mree od pamunog platna koju e moi prebaciti oko vrata i u njoj nositi Chantal. Jean-Pierre e morati nositi sve to e im biti potrebno tijekom dana jer, kako je Jane nauila dok su putovali ovamo, konji i ljudi ne idu jednako brzo: konji se kreu bre od Ijudi uzbrdo i sporije nizbrdo, tako da su ljudi esto due vrijeme odvojeni od prtljage. Ovog popodneva, dok je Jean-Pierre bio u Skabunu, Jane je bila zaokupljena problemom to ponijeti. Kao prvo, moraju uzeti osnovne medicinske zalihe, antibiotike, zavoje, morfij, ali to e biti JeanPierreova briga. Zatim, morat e ponijeti neto hrane. Na putu ovamo imali su sa sobom zapadnjake obroke visoke kalorine vrijednosti, okoladu, juhu u kockama i omiljenu hranu istraivaa svih vremena Kendal Mint Cake. Sad e imati samo ono to mogu nai u Dolini: riu, sueno voe, suhi sir, tvrdi kruh i ono to e moi kupiti usput. Sva srea da se ne moraju brinuti u hrani za Chantal. Meutim, postojale su druge tekoe u vezi s djetetom. Majke u Dolini ne upotrebljavaju pelene, nego dijete od pasa nadolje ostavljaju golo i peru runik na kojem ono lei. Jane je smatrala da je to mnogo zdraviji nain od zapadnjakog sistema, ali taj nain nije bio nimalo praktian za putovanje. Stoga je Jane saila od runika tri pelene i improvizirala je nepropusne gaice od najlonskih vreica u koje su bili umotani lijekovi. Morat e prati pelenu svake veeri - u hladnoj vodi, naravno - i pokuati je osuiti preko noi. Ako se ne osui, ima rezervnu, a ako sve tri budu vlane, Chantal e dobiti osip. Nijedna beba jo nije umrla zbog osipa od vlanih pelena, umirivala je samu sebe. Konvoj se sasvim sigurno nee zaustavljati zbog toga da

dijete spava, ili jede, ili da joj promijene pelene. Prema tome, Chantal e morati sisati i spavati u pokretu, a previjat e je kad se za to ukae prilika. Jane je sada bila izdrljivija nego prije godinu dana. Koa na tabanima joj je otvrdnula i eludac joj je postao otporan na obinije vrste lokalnih bakterija. Dok su je na putu ovamo noge znale uasno boljeti od hodanja, sad je bila sposobna pjeaiti mnogo kilometara bez zamora. Meutim, nakon trudnoe i poroda esto su je boljela kria i brinula se hoe li moi nositi dijete cijeli dan. Inae, inilo se da joj se tijelo oporavilo od poroda. Osjeala je da bi mogla ponovo voditi ljubav, ali nije to rekla Jean-Pierreu, premda nije zapravo znala zato. Kad je netom stigla u Dolinu, Jane je snimila mnogo fotografija sa svojim polaroidnim fotoaparatom. Ostavit e aparat ovdje, to je ionako bila jeftina stvarica, ali je, naravno, htjela ponijeti to vic fotografija. Pregledavala ih je, razmiljajui koje da baci. Imala je slike gotovo svih seljana. Tu su bili gerilci, Mohammcd i Alishan i Kahmir i Matullah, u nemoguim herojskim pozama i ratoborna izraza. Tu su bile i ene: raskono obla Zahara, naborana stara Rabia i tamnooka Halima, sve su se stidljivo hihotale, snebivajui se poput djevojica. Tu su naposljetku bile slike djece: Mohammedove tri keri, njegov sin Musa, Zaharina djevica od dvije, tri, etiri i pet godina, te etvoro djece seoskog mule. Nijednu od tih slika nije mogla baciti, morat e nekako nai mjesta za sve njih. Slagala je odjeu u torbu, dok je Fara mela pod, a Chantal spavala u susjednoj sobi. Danas su rano sile iz peina u selo, kako bi stigle obaviti posao. Meutim, pakiranje nije dugo trajalo: osim Chantalinih pelena, stavila je u torbu samo jedne iste gaice za sebe i jedne za Jean-Pierrea, te po jedan rezervni par arapa za oboje. Nije ponijela nita od gornje odjee. Chantal ionako nije imala nikakve odjee ona je nou bila umotana u al, a danju gola. Za Jane i Jean-Pierrea dostajat e jedne hlae, koulja, marama i parru, pokriva ogrnut oko ramena za cijelog putovanja, to e vjerojatno spaliti kad stignu u hotel u Peshawaru, da proslave povratak u civilizaciju. Ta e joj pomisao dati snage da izdri putovanje. Nejasno se sjeala kako joj se Dennov hotel u Peshawaru inio primitivnim, ali se vie nije mogla sjetiti to ju je to tamo smetalo. Je li mogue da se alila kako je ureaj za klimatizaciju previe buan? Za boga miloga, hotel je imao tueve!

- Civilizacija - ree Jane naglas i Fara je upitno pogleda. Jane se nasmijei i ree na dariju: - Vesela sam jer se vraam u veliki grad. - Ja volim veliki grad - ree Fara. - Bila sam jednom u Rokhi. - Zatim nastavi mesti. - Moj brat je otiao u Jalalabad - doda zavidnim tonom. - Kad e se vratiti? - upita Jane, ali Fara odjednom stidljivo zanijemi. Trenutak kasnije, Jane shvati zato: iz dvorita su se uli zvukovi mukih koraka i zvidanje, zatim netko pokuca na vrata i glas Ellisa Thalera ree: - Ima li koga? - Ui - dovikne mu Jane. On ue u sobu, epajui. lako vie nije bila zaljubljena u njega, Jane se brinula zbog njegove rane. Jean-Pierre ga je ostavio u Astani da se oporavi. Sigurnu se danas vratio u Bandu. Kako se osjea? - upita. - Glupo - odgovori on, zbunjeno se smijeei. - Neprilino je biti ranjen u takvo mjesto. - Ako je to jedino to te mui, onda ti je stvarno bolje. Ellis kimne glavom. - Je li doktor kod kue? - Otiao je u Skabun - ree Jane. - Selo je bombardirano pa su poslali po njega. Mogu li ja neto pomoi? - Samo sam mu htio rei da sam se oporavio. - Trebao bi se vratiti veeras ili sutra ujutro. - Jane je promatrala Ellisa: s ovom grivom plave kose i zlaanom, kovravom bradom, izgledao je poput lava. - Zato ne odree kosu? - Gcrilci su mi rekli neka je pustim da raste i neka se ne brijem. - Oni to uvijek kau. Naime, brada i kosa bi Zapadnjake trebale uiniti manje uoljivima. U tvom sluaju to ima suprotan efekt. -Ja u u ovoj zemlji uvijek upadati u oi, bez obzira kako sam oian. - To je istina - sloi se Jane. Palu joj je na pamet da su njih dvoje sad prvi put sami, bez Jean-Pierrea. Posve su lako i prirodno poeli opet razgovarati na isti nain kao nekad. Sad joj se inilo udno da je pred godinu dana bila tako strano ljuta na njega. On radoznalo pogleda u napola spakiranu torbu. - Sprema se nekuda? - Vraamo se kui. - Kako ete putovali? - S konvojem, kako smo i doli. - Rusi su u zadnjih nekoliko dana zauzeli velik dio pobunjenikog teritorija - ree Ellis. - Zar ti to ne zna'?

Jane se uznemiri. - to to govori? - Rusi su otpoeli ljetnu ofenzivu. Zauzeli su velike dijelove podruja preko kojeg obino prolaze konvoji. - Da li to znai da je put prema Pakistanu zatvoren? - Redovita ruta je zatvorena. Vie se ne moe u Pakistan preko prijevoja Khyber. Ali moda postoje drugi putevi... Jane vidje kako njezin san o povratku kui polako blijedi. - Meni nitko nita nije rekao! - ree srdito. - Jean-Pierre to vjerojatno ne zna. Ja sam bio stalno s Masudom, tako da imam najnovije informacije. - Da - ree Jane, ne gledajui ga. Moda Jean-Pierre stvarno nije znao za to. A moda je i znao, ali joj nita nije rekao zato to se on ionako ne eli vratiti u Evropu. Bilo kako bilo, ona se nee samo tako pomiriti sa situacijom. Prvo e tono ustanoviti da li Ellis ima pravu. A onda e razmisliti na koji bi nain mogla rijeiti problem. Jane ode do Jean-Pierreove krinje i izvadi amerike karte Afganistana. Karte su bile smotane u rolu i privrene gumicom. Jane nestrpljivo rastrgne gumicu i baci karte na pod. Kroz glavu joj proleti misao: To je moda bila jedina gumica u krugu od dvjesta kilometara. Smiri se, naredi ona samoj sebi. Zatim klekne na pod i pone prebirati po kartama. Sve su karte bile tako detaljne da je morala sloiti nekoliko njih jednu pokraj druge kako bi dobila cijelo podruje od Doline do prijevoja Khyber. Ellis se naviri preko njezinog ramena. - To su vrlo dobre karte! - ree. - Odakle ti? - Jean-Pierre ih je donio iz Pariza. - Ove su puno bolje od onih koje ima Masud. - Znam. Mohammed se uvijek slui ovim kartama kad planira konvoje. U redu. Pokai mi gdje su sada Rusi. Ellis klekne pokraj nje i prstom ocrta na karti granicu napredovanja Rusa. Jane osjeti srh nade. - Meni to ne izgleda kao da smo odsjeeni od Khybera ree. - Zato ne bismo mogli proi ovuda? - Ona prstom ocrta zamiljenu liniju neto sjevernije od ruskih poloaja. - Ne znam da li je to jedna od ruta - odgovori Ellis. Moda se tuda ne moe proi... mora pitati gerilce. Meu tim, mora takoer uzeti u obzir da Masudovc informacije najmanje dan ili dva kasne za pravim

stanjem stvari i da Rusi jo uvijek napreduju. Dolina, ili prijevoj, mogu jednog dana biti otvoreni, a ve sljedeeg dana mogu biti odsjeeni. - Dovraga! - Jane odlui da se nee predati. Nagne se nad karte i zapilji se u podruje oko granice. - Gledaj, prijevoj Khyber nije jedini prijelaz. - Rijeka tee usporedo s granicom, a planine su na afganistanskoj strani. Moda bi mogla doi do ovih drugih prijevoja s june strane, to znai, s podruja koje dre Rusi. - Nema nikakvog smisla ovako nagaati - ree Jane, pokupi karte i smota ih u rolu. - Netko to mora znati. - Netko vjerojatno zna. i Jane ustane. - Mora postojati vie od jednog puta kojim se moe izii iz ove proklete zemlje-ree. S kartama pod mikom, ona izie iz kue, ostavljajui Ellisa jo uvijek u kleeem poloaju na ilimu. ena i djeca su se vratili iz peina i selu je oivjela. Dim od kuhinjskih vatri dizao se iza zidova dvorita. Ispred damije je petoro djece sjedilo u krugu, igrajui se igre koja se iz nekog neobjanjivog razloga zvala Lubcnica. Igra se sastojala od prianja pria: jedno bi dijete zapoelo priu i prekinulo je prije kraja, a drugo bi dijete moralo nastaviti. Jane spazi Musu, Mohammedova sina, kako sjuri u krugu, a za pojasom ima zataknuti onaj no prilino opasna izgleda koji mu je otac poklonio nakon nesree s minom. Musa je priao priu. Jane ga je u prolazu ula kako govori: ... i onda je medvjed pokuao djeaku odgristi ruku, ali je djeak izvukao no... Uputila se prema Mohammedovoj kui. Muhammed moda nee biti kod kue, ve ga dugo nije vidjela u selu, ali u Afganistanu su ljudi jo uvijek ivjeli u obiteljskim zadrugama, tako da su s Mohammedom ivjela i njegova braa, koji su takoer bili gerilci svi su se sposobni mladi mukarci borili u pobunjenikim odredima pa ako oni budu , tamo, moda e od njih uspjeti saznati ono to je zanima. Kad je stigla pred kuu, oklijevajui zastane. Obiaj je nalagao da zastane u dvoritu i razgovara sa enama, koje sad vjerojatno pripremaju veeru; a zatim, nakon to razmijene uobiajene uljudnosti, najstarija bi ena moda otila u kuu da zapita mukarce hoe li se udostojiti razgovarati s Jane. Uini joj se da uje svoju

majku kako joj govori: "Ponaaj se pristojno, nemoj da ti se ljudi smiju!" Jane glasno ree:: - Majko, ne gnjavi. - Zatim ue unutra i ne osvrui se na ene u dvoritu, ode ravno u prednju sobu, muku primau sobu u afganistanskim kuama. U sobi su bila tri mukarca: Mohammedov osamnaestogodinji brat, Kahmir Khan, ljepukast mladi rijetke brade; njegov urjak Matullah; i sam Mohammcd. Bilo je vrlo neobino da toliko gerilaca bude odjednom kod kue. Sva trojica su se iznenaeno trgnuli kad je ula. - Bog s tobom, Mohammede Khane - ree Jane i ne ekajui na njegov odgovor, nastavi: - Kad si se vratio? - Danas - odgovori Mohammed automatski. Jane une na isti nain kao i oni. Mukarci su bili previe zapanjeni da bi bilo to rekli. Ona rairi karte po podu. Trojica mukaraca se gotovo refleksno nagnu naprijed i zagledaju u karte: ve su zaboravili na njezino krenje etike. - Gledajte - ree Jane. - Rusi su napredovali do ove linije, je li to tono'! - Ona prstom ocrta liniju kuju joj je Ellis pokazao. Mohammed potvrdno kimne glavom. - Znai, redovna ruta konvoja je sada blokirana. Mohammed ponovo kimne. - Koja je sad najpogodnija ruta za izlazak iz zemlje? Sva trojica mukaraca sumnjiavu zatresu glavama. To je bilo normalno: kad bi se govorilo o tekoama, Afganistanci su se uvijek voljeli praviti vani. Jane je smatrala da oni to rade zato to je poznavanje terena bilo jedino podruje na kojem su se osjeali superiorni strancima. Ona je to obino tolerirala, ali danas nije imala strpljenja za takve igre. - Zato se ne bi moglo proi ovuda? - upita Jane odluno, crtajui prstom liniju paralelno s linijom ruskog fronta. - Preblizu Rusima - odgovori Mohammed. - Dobro, onda ovuda. - Ona paljivije odabere rutu pratei konture zemljita. - Ne - ponovo ree Mohammed. - Zato? - Ovdje.. - On pokae prstom mjesto na karti, izmeu dvije doline, gdje je Jane jednostavno prela prstom preko planinskog lanca. Ovdje nema sedla. - Sedlo je znailo prijevoj. Jane ocrta liniju koja je ila neto sjevernije. - Ovuda? - Jo gore.

- Mora postojati jo neki put! - uzvikne Jane. Imala je osjeaj da oni uivaju u njezinoj frustriranosti. Odlui da ih malo podbode nekom blagom uvredom. - Zar je ova zemlja kua s jednim vratima, odsjeena od ostalog svijeta samo zato jer se ne moe doi do Khybera'? - Izraz zaa s jednim vratima bio je eufemizam za zahod. - Naravno da nije - ukoeno odvrati Mohammed. - Ljeti je prohodan Put maslaca. - Pokai mi ga. Mohammedov prst ocrta kompliciranu rutu koja je zapoinjala istono od Doline, nastavljala se preko niza visokih prijevoja i isuenih rijenih korita, zatim je skretala na sjever u Himalaje i napokon prelazila granicu u blizini ulaza u nenastanjeni koridor Waikhan, te skreui na jugoistok zavravala u pakistanskom gradu Chitralu. - Tim putem ljudi iz Nuristana nose u Pakistan na prodaju maslac, sir i jogurt. - Osmjehnuvi se, Muhammcd dotakne svoju okruglu kapu. Tim putem dolazimo do naih kapa. Jane se sjeti da se ta vrsta kapa zove chirnli. - Odlino - ree. - Onda emo poi tim putem. Muhammed zatrese glavom. - Ne moete. - A zato ne? Kahmir i Matullah se podrugljivo nasmijee. Jane se drala kao da ih ne primjeuje. Nakon krae stanke, Mohammed ree: - Prvi je problem visina. Ta ruta vodi iznad linije lea. To znai da tamo snijeg nikad ne okopni i nema tekue vode, ak ni ljeti. Drugi jc problem teren. Planinc su vrlo strme, a staze uske i opasne. Orijentacija je poseban problem, ak se i lokalni vodii katkad izgube. Ali najgori su problem ljudi. To se podruje zove Nuristan, ali neko se zvalo Kafiristan jer su Ijudi koji su tamo ivjeli bili nevjernici i pili su vino. Danas su svi pravovjerni, ali jo uvijek varaju, pljakaju i katkad ubijaju putnike. To nije ruta za Evropljane, a pogotovo njome ne mogu putovati ene. Samo snani, mladi mukarci mogu se usuditi poi tim putem, i unato tome, mnogi putnici stradaju. - Hoe li ti poslati konvoje tim putem? - Ne. ekat emu da se ponovo otvori juna ruta. Jane je prouavala njegovo lijepo, muevno lice. Vidjela je da ne pretjerava: iznio joj je samo suhe injenice. Ona ustane i pone skupljati karte. Osjeala je gorko razoaranje. Povratak kui odgoen

je tko zna dokad. Napor ivota u Dolini odjednom joj se uini neizdrivim i jedva se suzdravala da ne zaplae. Smotala je karte i primorala se na uljudnost. - Dugo te nije bilo rekla je Mohammedu. - Bio sam u Faizabadu. -To je dalek put. -Faizabad je bio veliki grad na krajnjem sjeveru. Tamo su pobunjenici bili vrlo jaki: vojska se prikljuila gerilcima i Rusi nikad nisu uspjeli ponovo uspostaviti kontrolu. - Zar nisi umoran? To je bilo formalno pitanje, neto poput Kako si? na engleskome i Mohammedov je odgovor takoer bio formalan: - Ostao sam iv! Jane gurne karte pod ruku i izie. ene u dvoritu sa strahom su pogledavale na nju dok je prolazila. Jane kimne glavom na pozdrav Halimi, Mohammedovoj tamnookoj eni, a ova joj uzvrati pozdrav s nervoznim poluosmijehom. U posljednje vrijeme gerilci su nekako mnogo putovali. Mohammed je bio u Faizabadu, Farin brat je otiao u Jalalabad... Jane se sjeti da joj je jedna od njezinih pacijentica, jcdna ena iz Dasht-i-Rewata, rekla da su njezina mua poslali u Pagman, mjesto blizu Kabula. A Jusuf Gul, brat Zaharina pokojnog mua, otputovao je po zadatku u Dolinu Logar, s druge strane Kabula. U sva etiri sluaja radilo se o jakim uporitima pobunjenika. Oigledno, neto se dogaa, zakljui Jane. Zaboravila je naas na svoje razoaranje dok je pokuavala odgonetnuti to bi to moglo biti. Masud je postao glasnike mnogim, moda svim, pobunjenikim zapovjednicima. Da li to ima veze s Ellisovim dolaskom u Dolinu, ili je to samo sluajna koincidencija? Ako nije, to tu Ellis smjera? Moda Sjedinjene Amerike Drave surauju s Masudom na organiziranju zajednike ofenzive. Kad bi se pobunjenici udruili, mogli bi doista neto postii, vjerojatno bi ak mogli privremeno zauzeti Kabul. Jane ude u kuu i vrati karte u krinju. Chantal je jo uvijek spavala. Fara je pripremala veeru: kruh, jogurt i jabuke. - Zato je tvoj brat iao u Jalalabad? - upita je Jane. - Poslali su ga - odgovori Fara tonom osobe koja govori neto to je samo po sebi razumljivo. - Tko ga je poslao? - Masud. - Zato?

- Ne znam. - Fara je izgledala iznenaena to joj Jane uope postavlja takvo pitanje: tko moe biti tako lud da misli kako e jedan mukarac rei sestri razlog svog putovanja? - Nije vano - ree joj Jane s osmijehom. Od svih ena u selu, Fara je vjerojatno bila posljednja koja bi mogla neto znati o tome to se dogaa. A koja bi najvjerojatnije mogla znati neto o tome? Naravno, Zahara. Jane dohvati runik i uputi se prema rijeci. Zahara vie nije bila u koroti za muem, iako je bila mnogo manje buna i vesela nego ranije. Jane se pitala koliko e vremena protei dok se ponovo ne uda. Zahara i Ahmed su bili jedini afganistanski brani par za koje je Jane stekla dojam da se stvarno vole. Meutim, Zahara je izrazito senzualna ena i teko e moi dugo izdrati bez mukarca. Ahmedov mladi brat, Jusuf, pjeva, ivio je sa Zaharom u istoj kui i s navrenih osamnaest godina jo uvijek je bio neoenjen: medu seoskim enama ula su se nagaanja o tome kako bi Jusuf mogao oeniti Zaharu. Ovdje su braa ivjela zajedno, a sestre su se uvijek razdvajale. Prema ustaljenom obiaju, ene su nakon udaje odlazile s muem u kuu njegovih roditelja. Bio je tu jo jedan od mnogih naina na koji su mukarci u ovoj zemlji ugnjetavali svoje ene. Jane je ustro koraala stazom kroz polja. Nekoliko je mukaraca radilo na poljima u svjetlu zalazeeg sunca. etva je bila pri kraju. Ubrzo e biti prekasno da se pokuaju probiti preko Puta maslaca, pomisli Jane: Mohammed je rekao da je taj put prohodan samo u ljetnim mjesecima. Stigla je do enske plae. Desetak seoskih ena kupalo se u rijeci ili u mlakama uz rub rijeke. Zahara je stajala u sredini rijeke i buno pljuskala, kao i obino, ali se nije smijala i alila. Jane baci runik na zemlju i ude u vodu. Od(ui da e sa Zaharom biti manje izravna, nego to je to bila sa Farom. Naravno, nee je uspjeti prevariti, ali barem e pokuati ostaviti dojam da postavlja pitanja iz radoznalosti, a ne zato da iz nje izvue informacije. Nije se odmah pribliila Zahari. - Kad su ene izile iz vode, Jane pode za njima minutu ili dvije kasnije, te se, jo uvijek nita ne govorei, osui runikom. Tek kad su se Zahara i nekoliko drugih ena uputile polako natrag prema selu, Jane progovori.

- Kad e se Jusuf vratiti kui'? - upita Zaharu na dariju. - Danas ili sutra. Otiao je u Dolinu Lugar. - Znam. Je li iao sam? - Da, ali rekao je da e moda dovesti nekoga sa sobom. - Koga? Zahara slegne ramenima. ' - Moda enu. Ovaj odgovor naas skrene Janeine misli u drugom pravcu. Zahara je to previe ravnoduno rekla. Tu znai da je zabrinuta: ona ne eli da Jusuf dovede kui enu. Izgleda da su seoska govorkanja bila istinita. Jane se ponada da je tako. Zahari je potreban mukarac. - Ja ne mislim da je on otiao po enu - ree. - Zato? - Neto se vano dogaa. Masud je odaslao mnogu glasnika. Nisu valjda svi otili traiti ene. Zahara je i dalje pokuavala zadrati ravnoduan izraz, ali je Jane jasno vidjela da joj je drago to je Jane to rekla. Ima li kakvog znaaja u tome, pomisli Jane, to je Jusuf izgleda otiao po nekoga? Kad su se pribliile selu, ve se poela sputati no. Iz damije je dopiralo tiho brujanje glasova: sablasni zvuk molitve najkrvolonijih mukaraca na svijetu. Jane bi taj zvuk uvijek podsjetio na Josefa, mladog ruskog vojnika koji je preivio pad helikoptera na planini iznad Bande. Neke su ga ene dovele u trgovevu kuu, to je bilo prole zime, prije nego to su ambulantu preselili u peinu, pa su mu Jean-Pierre i Jane previli rane, dok je jedan glasnik otiao Masudu da ga pita to bi trebalo uiniti. Jane je doznala to je Masud odgovorio kad je jedne veeri Alishan Karim uao u prednju sobu u trgovevoj kui, gdje je leao ranjeni vojnik, i gurnuvi cijev puke mladiu u uho, raznio mu glavu. To se zbilo otprilike u ovo doba dana i zvuk molitve mukaraca dopirao je kroz veernji zrak dok je Jane prala krv sa zida i skupljala mladiev mozak s poda. ene su se popele uz zadnji, strmi dio staze to je od rijeke vodila do sela i zastale ispred damije da dovre zapoete razgovore prije nego to se rastanu i svaka pode svojoj kui. Jane baci pogled u damiju. Mukarci su kleei molili, a u molitvi ih je predvodio mula Abdullah. Njihovo oruje, uobiajena mjeavina prastarih puaka i modernog, automatskog oruja, stajalo je nagomilano u jednom kutu. Molitva je upravo zavravala. Kad su mukarci ustali, Jane vidje da medu njima ima stanovit broj nepoznatih lica. Ona upita Zaharu: - Tko su ovi? - Sudei po turbanima, morali bi biti iz Doline Pich i iz Jalalabada odgovori zahara. - To su Patuni. U normalnim okolnostima oni su

nai neprijatelji. Kako to da su sada ovdje? - Dok je ona to govorila, jedan se vrlo visoki mukarac sa zatitnim ovojem na jednom oku izdvoji iz gomile. - Ovo je sigurno Jahan Kamil, Masudov najvei neprijatelj! - Ali Masud je tamo i razgovara s njim - ree Jane i doda na engleskome: - Ba zanimljivo! Zahara ponovi za njom, oponaajui je: - Pa zamivo! To je bilo prvi put da se Zahara naalila otkako joj je umro mu. Jane se nasmijei. Bio je to dobar znak: Zahara se oporavljala. Mukarci su poveli izlaziti iz damije i ene poure kuama, sve osim Jane. inilo joj se da poinje pomalo razumijevati to se dogaa i eljela je da joj to netko potvrdi. Kad je Mohammed iziao, ona mu pristupi i ree na francuskome: - Zaboravila sam te pitati da li je tvoj put u Faizabad bio uspjean. - Bio je - odgovori joj ne zaustavljajui se: nije htio da njegovi drugovi ili Patuni vide kako on odgovara na pitanja jedne ene. Jane pouri uz njega, dok je on dugakim koracima grabio prema svojoj kui. - Znai, zapovjednik iz Faizabada je ovdje? - Da. Tono je naslutila: Masud je pozvao ovamo sve pobunjenike vode. - to ti misli o toj ideji? - upitala je. Jo joj uvijek nije bilo posve jasno o emu se radi i pokuavala je iz Mohammeda izvui neke pojedinosti. Mohammedovo lice postane zamiljeno i dranje mu se promijeni, kao i uvijek kad bi ga zainteresirao razgovor. - Sve ovisi o tome to e Ellis sutra uiniti - ree. - Ako ostavi na njih dojam da je astan ovjek i ako uspije zadobiti njihovo potovanje, mislim da e pristati na njegov plan. - A ti misli da je taj plan dobar? - Oigledno bi bilo dobro da se pokret otpora ujedini i da dobijemo oruje od Sjedinjenih Amerikih Drava. Znai, o tome se radilo! Ameriko oruje za pobunjenike, uz uvjet da se svi zajedno bure protiv Rusa umjesto da trate vrijeme na meusobne arke. Doli su do Mohammedove kue i Jane mahne Mohammedu, te skrene prema svojoj kui. Osjeala je kako su joj grudi nabrekle: bilo je vrijeme za Chantalin veernji obrok. Desna joj je dojka bila punija jer je kod zadnjeg dojenja stavila Chantal prvo na lijevu dojku, a djevojica bi uvijek bila temeljitije ispraznila prvu dojku.

Stigla je do kue i otila u spavau sobu. Chantal je leala gola na runiku u svojoj kolijevci kuja je zapravo bila kartonska kutija prerezana po sredini. U toplom zraku afganistanskog ljeta, djetetu nije bila potrebna nikakva odjea. Nou bi je pokrili ponjavom i to je bilo sve. Pobunjenici i rat, Ellis, Mohammed i Masud, sve se to povuklo u pozadinu u im je Jane pogledala svoje dijete. Ranije je uvijek mislila da su mala djeca runa, ali joj se Chantal inila vrlo ljupkom. Dok ju je gledala, Chantal se pomakla, otvorila usta i zaplakala. Jane osjeti kako joj na zvuk djejeg plaa iz desne dojke poinje curiti mlijeko i na koulji se pojavi topla, vlana mrlja. Ona raskopa koulju i podigne Chantal. Jean-Pierre joj je rekao da svaki put prebrie dojke alkoholom prije nego to pone hraniti bebu, ali ona to nikad nije inila jer je znala da se Chantal ne bi svidio okus alkohola. Sjela je na ilim, oslonjena leima o zid i poloila Chantal na desnu ruku. Dijete je mahalo debelim ruicama, okretalo glavu s jedne strane na drugu, nestrpljivo traei bradavicu otvorenih usta. Jane joj pomogne. Bezube vilice vrsto se stegnu oko bradavice i dijete pone estoko sisati. Jane se bolno trgne na prvi snaan sisaj, zatim na drugi, a onda sisanje postane blae. Mala, debeljukasta ruica podigne se u zrak i dotakne oblinu majine nabrekle dojke, pritiui je u slijepoj, nespretnoj gesti milovanja. Jane se opusti. Dojenje je u Jane budilo jaki osjeaj njenosti i elje da zatiti svoje dijete. Na njezino iznenaenje, to je takoer bio jak erotski doivljaj. Isprva se osjeala krivom to se kod dojenja seksualno uzbuuje, ali je ubrzo zakljuila da je to prirodno i da ne moe biti nita loe, te se opustila i poela uivati u tome. Jedva je ekala da se pohvali sa Chantal pred rodbinom i prijateljima, ako se uope ikad vrate u Evropu. Jean-Pierreova majka e joj nedvojbeno rei kako sve radi naopako, a njezina e majka htjeti da se dijete krsti, ali njezin e otac oboavati Chantal kroz svoje alkoholne maglice, a njezina sestra e biti ponosna i oduevljena. Tko jo? Jean-Pierreov otac nije vie bio iv... S dvorita se zauje uzvik: - Ima li koga? To je bio Ellisov glas. - Ui - vikne Jane. Nije imala osjeaj da bi se trebala pokriti: Ellis nije bio Afganistanac, a osim toga neko je bio njezin ljubavnik. On ude unutra, vidje da ona doji dijete i ustukne. - Da doem kasnije? Ona zatrese glavom:

- Nije ti prvi put da mi vidi sise. - Pa, skoro bih rekao da jest - odgovori Ellis. - Izgleda da si ih promijenila. Jane se nasmije. - Trudnoa svim enama poljepa dojke. - Znala je da je Ellis bio jednom oenjen i da je imao dijete, iako je ostavljao dojam kao da vie ne vida ni majku, ni dijete. To je bila jedna od onih stvari o kojima on nije volio razgovarati. - Zar se ne sjea kako je to bilo s tvojom enom kad je bila trudna? - Propustio sam to - odgovori on odsjeno, tonom kojim bi govorio kad je elio da sugovornik prekine s pitanjima. Bio sam odsutan. Jane je bila odve oputena da bi mu uzvratila na isti nain. Zapravo, bilo joj ga je ao. Ellis je napravio prilinu zbrku od svog ivota, ali krivica nije bila smo na njemu, a svakako je poteno platio za svoje grijehe, izmeu ostalog i time to je nju izgubio. - Jean-Pierre se nije vratio? - upita Ellis. - Nije. - Sisanje prestane kad se dojka ispraznila. Jane njeno izvue bradavicu iz djetetovih usta, podigne je sebi na rame i potapa je po uskim leima kako bi joj pomogla da se podrigne. - Masud bi htio posuditi njegove karte - ree Ellis. - Uzmi ih. Zna gdje su. - Chantal glasno podrigne. Bravo - ree joj Jane. Zatim prisloni dijete uz lijevu dojku. Ponovo gladna, nakon podrigivanja, Chantal pone sisati. Ponesena impulsom, Jane upita: Zato se ti vie ne vida sa svojim djetetom? Ellis uzme karte iz krinje, zatvori poklopac i uspravi se. - Viamo se - odgovori. - Ali ne esto. Jane je bila okirana. ivjela sam s tim ovjekom est mjeseci, a nikad ga zapravo nisam upoznala. - Djeak ili djevojica. - Djevojica. - Ona bi ve morala imati... - Trinaest godina. - Zaboga. - To je ve praktiki bila odrasla djevojka. Jane odjednom postane radoznala. Zato ga nikad nisam ispitivala o tome'? Moda je to nije zanimalo ranije, dok jo nije sama imala dijete. - Gdje ona ivi? Ellis je oklijevao. - Nemoj nita rei - ree Jane. - Htio si mi slagati. - Pogodila si - odgovori on. - Ali nadam se da shvaa zato moram lagati? Ona trenutak razmisli.

- Boji se da bi te tvoji neprijatelji mogli napasti preko keri? - Da. - To je dobar razlog za laganje. - Hvala ti. 1 hvala za ovo. - On mahne kartama i izie. Chantal je zaspala s bradavicom u ustima. Jane je njeno odmakne i podigne do ramena. Djevojvica podrigne, ali nastavi spavati. Kad bi jednom zaspalo, to dijele se nije lako budilo. Jane poeli da Jean-Pierre ve jednom doe kui. Bila je sigurna da ne moe napraviti nita tetno, ali bi se bolje osjeala kad bi joj bio pod okom. Nije mogao doi u vezu s Rusima jer mu je ona razbila radio. A nije postojao nikakav drugi nain komunikacije izmeu Bande i ruskog teritorija. Masud je mogao slati poruke po glasnicima, naravno, ali Jean-Pierre nije imao glasnike i osim toga, ako bi on nekoga nekamo poslao, to bi odmah znalo cijelo selo. Jedino to bi eventualno mogao uiniti bilo bi da sam ode do Rokhe, a za to nije imao dovoljno vremena. Osim to je bila u brizi zbog njega, Jane takoer nije voljela spavati sama. U Europi bi joj to bilo svejedno, ali ovdje se bojala brutalnih, nepredvidivih Afganistanaca koji su smatrali da je za mukarca isto tako normalno udariti enu, kao to je za majku normalno da udari dijete po zadnjici. A Jane u njihovim oima nije bila obina ena: zbog njezina slobodnog ponaanja, gledanja u oi i samouvjerenog dranja, ona je za njih predstavljala simbol zabranjenih seksualnih uitaka. Ona se nije drala njihovih normi seksualnog ponaanja, a jedine ene takvog ponaanja koje su oni poznavali bile su kurve. Kad je Jean-Pierre bio ovdje, mogla je uvijek ispruiti ruku i dotai ga prije nego to bi usnula. On je uvijek spavao skvrenih nogu, okrenut prema njoj leima i premda je prilino nemirno spavao, nikad ne bi posegao za njom. Jedini drugi mukarac s kojim je Jane due vrijeme dijelila krevet bio je Ellis, a on se upravo suprotno ponaao: cijelu bi je no dodirivao, grlio, ljubio, katkad polubudan, a katkad u snu. Dva ili tri puta pokuao je u snu prilino grubo voditi ljubav; ona mu je, smijui se, pokuala udovoljiti, ali on se svaki put nakon nekoliko sekundi svalio ustranu i poeo hrkati, a ujutro se uope nije mogao sjetiti to je nou radio. Kako se on razlikovao od Jean-Pierrea. Ellis ju je znao ganuti svojim nezgrapnim njenostima, nalik na djeaka koji se igra s voljenim psiem; Jean-Pierre ju je milovao poput violinista koji u rukama ima Stradivarija. Voljeli su je na razliite naine, ali su je obojica na isti nain iznevjerila.

Chantal zague. Probudila se. Jane je poloi sebi u krilo, podupirui joj glavicu dlanovima, tako da su mogle gledati jedna u drugu i pone joj priati, djelimice tepajui i guui, a djelomice pravim rijeima. Djevojici se to svialo. Nakon nekog vremena, Jane prestane priati i pone pjevati. Upravo je dola do polovice pjesme Tata je otiao u London s vlakom, kad je prekine glas s dvorita. - Ui - zazove Jane i ree Chantal: - Stalno imamo guste, je li ti to vidi'? Kao da ivimo u Nacionalnoj galeriji, jel'da? - Usput je brzo zakopala koulju da sakrije prsa. Mohammed ude unutra i upita na dariju: - Gdje je Jean-Pierre? - Otiao je u Skabun. Mogu li ja pomoi? - Kad e se vratiti? - Ujutro, pretpostavljam. Namjerava li rei to treba ili e i dalje govoriti sa mnom kao kakav policajac iz Kabula'? On se naceri. Kad bi Jane tako drsko s njim govorila, njemu se to inilo jako seksi, to nije bio efekt koji je ona eljela postii. - Alishan je doao s Masudom - ree on. - Trai jo tableta. - Ah, da. - Alishan Karim bio je mulin brat i patio je od angine. Naravno, nije mu padalo na pamet da se povue iz borbe pa mu je Jean-Pierre davao trinitrin da ga popije neposredno prije okraja ili nekog drugog napora. - Ja u ti dali tablete - ree Jane. Zatim ustane i preda Chantal Mohammedu. Mohammed automatski prihvati dijete, a potom se odmah zbuni. Jane mu se nasmijei i ode u prednju sobu. Nala je tablete na polici ispod trgovake tezge. Istresla je otprilike stotinu tableta u jednu boicu i vratila se u dnevnu sobu. Chantal je oarano zurila u Muhammeda. Jane uzme od njega bebu i preda mu boicu. - Reci Alishanu da se vie odmara - ree. Mohammed zatrese glavom. - On se mene ne boji - ree. - Ti mu to reci. Jane se nasmije. S obzirom da ju je izrekao jedan Afganistanac, ta je ala zvuala gotovo feministiki. Mohammed upita: - Zato je Jean-Pierre otiao u Skabun? - Tamo je jutros bilu bombardiranje. - Nije. - Naravno da je... - Jane naglo zauti. Mohammed slegne ramenima. - Ja sam bio tamo cijeli dan, s Masudom. Sigurno si se zabunila. Jane se trudila da zadri smiren izraz lica. - Da. Vjerojatno sam neto krivo ula. - Hvala ti za tablete. - Muhammed izie.

Jane malaksalo sjedne na stolicu. Skabun nije bio bombardiran. JeanPierre je otiao da se sastane s Anetulijem. Nije joj bilo posve jasno kako je to uspio dogovoriti, ali uope nije sumnjala u to. to da radi? Ako Jean-Pierre zna za sutranji sastanak i ako uspije o tome obavijestiti Ruse, onda e Rusi sigurno napasti... Moi e pobiti sve voe afganistanskih pobunjenika u jednom jedinom danu. Mora potraiti Ellisa. Ona umota Chantal u al, zrak e sada biti neto svjeiji, i izie iz kue, te krene prema damiji. Ellis je bio u dvoritu damije, zajedno s ostalim mukarcima, nadnesen nad Jean-Pierreove karte, a uz njega su bili Masud, Mohammed i onaj ovjek s povezom preko oka. Nekolicina gerilaca su sjedili u krugu i puili, dodavajui jedan drugom hookah, ostali su jeli. Svi su iznenaeno podigli glave kad je Jane ula u dvorite, s djetetom na boku. - Ellise - ree, a on podigne glavu. - Moram s tobom razgovarati. Hoe li malo izii'? Ellis ustane i oni zajedno iziu kroz nadsvoeni ulaz i stanu ispred damije. - O emu se radi? - upita on. - Da li Jean-Pierre zna o ovom skupu koji si ti dogovorio, o ovom sastanku svih pobunjenikih voa'? - Da. Kad smo Masud i ja o tome pregovarali, on mi je upravo vadio metak iz stranjice. Zato? Jane osjeti kako joj je srce otealo u grudima. Posljednja joj je nada bila da Jean-Pierre nita ne zna. Sad vie nije imala izbora. Ona se osvrne naokolo. Nitko nije bio dovoljno blizu da bi ih mogao uti, a osim toga, govorili su engleski. - Moram ti neto rei - zapone ona - ali mora mi obeati da se njemu nita nee dogoditi. Ellis je na trenutak utke zurio u nju. - Oh, sranje - uzvikne napokon, - Jebem mu. On radi za njih. Naravno! Kako mi to nije palo na pamet. U Parizu je sigurno on doveo one gadove do mog stana! On im je javljao za konvoje, zato su ih Rusi tako uspjeno napadali! Kopile... - Naglo zauti i ree blaim glasom: - To je moralo biti strano za tebe.

- Da - ree Jane. Nije vie mogla izdrati, lice joj se zgri, suze poteku i ona pone jecati. Osjeala se glupo to plae, ali je istodobno osjeala kao da joj je s lea spao golem teret. Ellis ovije ruke oko nje i Chantal. - Jadna moja Jane - ree. - Da - jecala je Jane. - Bilo je uasno. - Otkad za to zna? - Od prije nekoliko tjedana. - Nisi to znala kad si se udala za njega? - Ne. - Obojica - ree Ellis. - Obojica smo te prevarili. - Da. - Druila si se s pogrenim ljudima. - Da. Ona zarije lice u njegovu koulju i plakala je bez suzdravanja: za sve lai; izdaje, potraeno vrijeme i izgubljenu ljubav. Chantal se takoer rasplae. Ellis vre zagrli Jane i pone joj milovati kosu. Tako ju je drao i milovao sve dok se napokon nije prestala tresti i dok se nije malo smirila. Jane obrie nos u rukav svoje koulje. - Vidi, ja sam mu razbila radio - ree - i mislila sam da vie nema nikakvog naina da stupi u vezu s njima. Meutim, danas su ga pozvali u Skabun da pregleda ranjenike od bombardiranja, ali Skabun danas nije bio bombardiran... Mohammed izie iz damije. Ellis zbunjeno skine ruke s Jane. - to se dogaa? - upita Mohammeda na francuskome. - Prepiru se - odgovori Mohammed. - Neki kau da je to dobar plan i da e nam to pomoi da pobijedimo Ruse. Drugi pitaju zato se Masuda smatra jedinim dobrim zapovjednikom i tko je Ellis Thaler da moe donositi sud o afganistanskim voama? Mora se vratiti unutra i jo malo razgovarati s njima. - ekaj - ree Ellis. - Dolo je do novog razvoja situacije. Jane pomisli: Oh, Boe, Mohammed e nekoga ubiti kad ovo uje... - Procurila je vijest o sastanku. - Kako to misli? - prijetei upita Mohammed. Ellis je trenutak oklijevao, kao da mu nije drago da kae to je saznao, a onda je izgleda zakljuio da nema izbora. - Rusi moda znaju za sutranji skup... - Tko? - otro upita Mohammed. - Tko je izdajica? - Postoji mogunost da je to doktor, ali... Muhammed se naglo okrene prema Jane. - Kako dugo si znala za to? - Govori sa mnom pristojno ili neu s tobom razgovarati - otro odvrati ona. - ekaj - ree Ellis.

Jane nije bilo ni nakraj pameti da dopusti Muhammedu takav optuujui ton. - Ja sam vas upozorila, zar nisam? Rekla sam ti da promijeni rutu konvoja. Spasila sam ti ivot, dovraga, nemoj sad upirati prstom u mene. Mohammedova srdba ishlapi i on je pogleda pomalo zbunjeno. - Znai zato je promijenjena ruta konvoja - ree Ellis. On pogleda Jane s odobravanjem, gotovo divljenjem. Mohammed upita: - Gdje je on sada? - Nismo sigurni - odgovori Ellis. - Kad se vrati, morat emo ga ubiti. - Ne! - uzvikne Jane. Ellis joj umirujui poloi ruku na rame i ree Mohammedu: - Zar bi ubio ovjeka koji je spasio ivote tolikih tvojih drugova? - On mora platiti za to to je uinio - uporno ponovi Mohammed. Mohammed je govorio kao da sumnja da e se Jean-Pierre vratiti i Jane odjednom shvati da je ona stalno oekivala da e se on vratiti. Ta nee valjda ostaviti nju i dijete? -Ako je on doista izdajica - ree Ellis - i ako mu je uspjelo stupiti u vezu s Rusima, onda im je rekao za sutranji sastanak. Oni e sigurno napasti i pokuati uhvatiti Masuda. - To je vrlo loe - ree Mohammed. - Masud mora odmah otii odavde. Sastanak emo odgoditi... - Moda to nije nuno - ree Ellis. - Razmisli malo. Mogli bismo to okrenuti u nau korist. - Kako? - Zapravo, to vie mislim o tome, to mi se vie svia. Moda na kraju ispadne da je ovo najbolje to nam se moglo dogoditi... 12. Selo Darg je evakuirano u zoru. Masudovi su ljudi ili od kue od kue, tiho budili stanare i govorili im da e njihovo selo danas napasti Rusi, te da svi moraju otii u selo Bandu, nosei sa sobom svu vredniju imovinu. Kad je sunce provirilo iza planina, rastegnuta kolona ena, djece, starih ljudi i stoke vijugala se putem koji je uz rijeku vodio prema gornjem dijelu Doline. Darg je bio drugaijeg oblika od Bande. U Bandi su kue bile grupirane na istonom kraju ravnice, tamo gdje se Dolina suavala i

tlo bilo kamenito. U Darku su sve kue bile stisnute na uskom pojasu izmeu strme stijene i rijene obale. Ravno ispred damije poinjao je most koji je vodio preko rijeke, a njive su bile na drugoj obali. Bio je to sjajan teren za postavljanje zasjede. Masud je preko noi razradio plan bitke i sad su Mohammed i Alishan razmjetali ljude. Radili su to tiho i efikasno. Mohammed visok, naoit i dostojanstven, Alishan nizak i opasnog izgleda, izdavali su naredbe tihim glasom, oponaajui suzdrani stil svog vode. Dok je polagao eksploziv, Ellis se pitao hoe li Rusi doi. Jean-Pierre se nije pojavio, prema tome sigurnu je; uspio kontaktirati svoje nalogodavce, a bilu je gotovo nezamislivo da bi oni mogli odoljeti napasti da uhvate ili ubiju Masuda. Ali sve je to bilo nagaanje. I ako oni na kraju doista ne dudu, Ellis e ispasti glupo jer je naveo Masuda da postavlja stupicu za neprijatelja koji se uope nije pojavio. Gerilci sigurno nee htjeti sklopiti savez s takvom budalom. Ali ako Rusi dou, razmiljao je Ellis, i ako zasjeda uspije, ugled koji emo time stei Masud i ja mogao bi biti dovoljan da ih prikloni mome planu. Nastojao je ne misliti o Jane. Kad je tamu pred damijom zagrlio nju i dijete, kad su mu njezine suze natopile koulju, ponovo je u njemu planula stara strast. Buknula je poput vatre polivene benzinom. elio je ostati tako zauvijek, s rukama oko njenih uskih, uzdrhtalih ramena i s njezinom glavom na svojim grudima. Jadna Jane. Ona je tako iskrena, a njezini mukarci tako neiskreni. Ellis poloi fitilj kroz rijeku do svog poloaja kuji se nalazio u jednoj maloj kolibi od jedne prostorije uz rijeku, oko dvjesta metara uzvodno od damije. Upotrijebio je klijeta da privrsti kapicu detonatora i sve naposljetku povezao s jednostavnim armijskim upaljaem. Po njegovu miljenju, Masud je smislio dobar plan. U onih godinu dana, izmeu dva dolaska u Aziju, Ellis je u Fort Braggu predavao postavljanje zasjede i protuzasjede. U rasponu ocjena od jedan do deset, on bi Masudovu planu dao ocjenu devet. Ne bi mu dao desetku zato to nije osigurao svojim borcima put kojim su se mogli povui s poloaja, ukoliko se bitka okrene protiv njih. Naravno, Masud to moda uope ne bi smatrao propustom. Do devet sati sve je bilo spremnu i gerilci ponu pripravljati doruak. To je takoer bio dio plana: svi su mogli biti na svojim poloajima u roku od samo nekoliko minuta, moda ak i sekunda, a ovako e selo

iz zraka izgledati prirodnije, kao da su stanovnici pohitali da se sklone pred helikopterima, ostavljajui posude, prostirke i vatre od doruka. Kad ugleda takav prizor ispod sebe, zapovjednik ruskih snaga nee imati nikakva razloga da posumnja u zasjedu. Ellis pojede malo kruha i popije nekoliko alica zelenog aja, a zatim se pripremi na ekanje. U meuvremenu se sunce ve bilo visoko podiglo iznad Doline. Uvijek je bilo mnogo ekanja. Sjeao se kako je to izgledalo u Vijetnamu. On je tada najee bio drogiran, pun marijuane, amfetamina, kokaina, i ekanje ga gotovo uope nije smetalo, dapae, uivao je u njemu. udno, pomisli Ellis, kako sam nakon rata potpuno izgubio zanimanje; za drobu. Pretpostavljao je da e Rusi napasti danas popodne ili sutra u zoru. Kad bi on bio na mjestu ruskog zapovjednika, uzeo bi u obzir injenicu da su se pobunjeniki vode okupili juer i da e se razii sutra, te bi napao dovoljno kasno da uhvati i one koji su moda stil;li kasnije, ali ne previe kasno, kako neki od njih ne bi ve krenuli natrag u svoje baze. Oku sredine prijepodneva stiglo je teko naoruanjc: dvije dashoke, protuavionski mitraljezi kalibra 12,7 mm, na dvokolicama koje su vukli gerilci. Iza njih je iao jedan magarac, natovaren sanducima s kineskim 5-0 mecima koji su s lakoom probijali oklop tenka. Masud objavi da e jedan mitraljez preuzeti Jusuf, najbolji pjeva u selu, ra kojeg se u selu prialo da bi trebao oeniti Zaharu, Janeinu prijateljicu, a drugi je dao jednom gerilcu iz Doline Pich, nekom Abduru kojega Ellis nije poznavao. Prialo se da je Jusuf svojim kalanjikovim oborio ve tri helikoptera. Ellis je to primio sa skepsom: on je upravljao helikopterima u Vijetnamu i znao je da jc gotovo nemogue pukom oboriti helikopter. Meutim, Jusuf mu je sa smijekom objasnio kako je tajna u tome da strijelac bude iznad mete, te da na letjelicu puca odozgora, s planine, a to u Vijetnamu nije bilo mogue, zbog drugaije konfiguracije terena. Iako e danas imati mnogo snanije oruje, Jusuf je kanio primijeniti istu tehniku. Mitraljezi su demontirani s dvokolica, potom su svaki uprtila po dva borca, te su ih ponijeli uz strme stube usjeene u stijenu to se dizala iznad sela. Za njima su poli drugi borci s postoljima i municijom. Ellis ih je odozdo promatrao kako ponovo sastavljaju oruje. Na vrhu stijene bio je mali zaravanak, irok otprilike tri do pet metara, iznad kojega se, pod neto blaim kutom, dizala planinska kosa. Borci su

postavili mitraljeze na toj izboini, na oko tri i pol metra udaljenosti jedan od drugoga i zatim su ih kamuflirali. Piloti helikoptera e, naravno, vrlo brzo otkriti gdje se nalaze mitraljezi, ali e ih na tom mjestu vrlo teko moi pogoditi i uutkati. Kad je to bilo obavljeno, Ellis se vrati na svoj poloaj u kolibi uz obalu rijeke. U mislima se stalno vraao na ezdesete godine. On je to desetljee zapoeo kao kolarac, a zavrio ga kao vojnik. Upisao se na Berkclcy 1967. godine, uvjeren kako tono zna to ga oekuje u budunosti: elio je postati producent dokumentarnih programa na televiziji, a kako je bio bistar i dovoljno kreativan, a ivio je u Kaliforniji, gdje svatko moe postati to hoe, samo ako se potrudi, nije vidio nikakva razloga zato to ne bi mogao ostvariti. A onda ga je obuzeo mir i mo cvijea, proturatni marevi i skupovi ljubavi, The Doors i traperice sa zvonolikim nogavicama i LSD; i ponovo je mislio da zna to je njegova budunost: on e promijeniti svijet. Taj je san takoer bio kratkog vijeka; ubrzo ga je prekinula brutalnost vojnikog ivota i drogirani uas Vijetnama. Svaki put kad bi razmiljao o tom vremenu, pomislio bi kako ga je ivot najtee udarac upravo onda kad bi se osjeao najsigurnijim. Podne je prolo bez ruka. Vjerojatno zato to gerilci nisu imali hrane. Ellis se prilino teko privikavao na tu u biti sasvim jednostavnu injenicu da kad nema hrane, nitko ne moe ruati. Palo mu je na pamet da bi to mogao biti razlog zbog ega su gotovo svi gerilci mnogo puili: duhan smanjuje tek. Bilo je vrue ak i u sjeni. Sjeo je na vrata kolibe, pokuavajui uhvatiti slabi povjetarac. S mjesta na kojem je sjedio mogao je vidjeti polja, rijeku s lukom jednostavnog mosta od kamenja spojenog bukom, selu s njegovom damijom i strmu liticu koja se nadvijala iznad kue. Veina gerilaca ve su bili na svojim poloajima kuji su ih titili od pogleda neprijatelja i ujedno im pruali zaklon od sunca. Najvei dio boraca nalazio se u kuama uz samu stijenu, gdje e ih strijelci iz helikoptera teko moi pogoditi, ali su neki, neizbjeno, bili na isturenijim poloajima, blie rijeci. Na kamenoj, gruboj fasadi seoske damije bila su tri nadsvoena ulaza i u svakom je otvoru sjedio po jedan gerilac prekrienih nogu. Te tri nepomine prilike podsjetile su Ellisa na straare u straarskim kuicama. Poznavao je svu trojicu: ispod luka najudaljenijeg ulaza sjedio je Mohammed; u srednjim je vratima bio Kahmir, njegov brat kojega je pamtio po mekoj, rijetkoj bradi, dok se u njemu najbliem ulazu nalazio Ali

Ghanim, ruan ovjek s iskrivljenom kimom i etrnaestoro djece, onaj koji je prilikom miniranja mosta dolje u ravnici bio ranjen zajedno s Ellisom. Sva su trojica imala kalanjikove preko koljena i cigaretu. Ellis se pitao koji e od njih sutra biti iv. Njegov prvi pismeni sastav na koledu obraivao je temu ekanja prije bitke kako ju je prikazao Shakespeare u svojim dramama. Analizirao je dva govora pred bitku: poticajni govor iz Henrika V, u kojem kralj kae: "Jo jednom u proboj, prijatelji dragi, jo jednom; ili zagradimo zid svojim mrtvim, engleskim tijelima"; i Falstaffov cinini monolog o asti iz prvog ina Henrika IV "Moe li ast namjestiti slomljenu nogu? Ne. Ili ruku'? Ne... ast, znai, ne zna vjeto baratati noem poput ranarnika? Ne... A tko zna? Onaj kuji je poginuo u srijedu." Devetnaestogodinji Ellis dubio je najviu ocjenu za taj esej, prvu i posljednju jer je dugu nakon toga bio zaokupljen dokazivanjem kako su Shakespeare i cijeli studij engleskoga "irelevantni". Iz sanjarenja su ga trgli povici boraca. Nije razumio rijei na dariju, ali to nije bilo ni potrebno: po uzbuenom tonu glasova bilo mu je odmah jasno da su strae na okolnim brdima spazile udaljene helikoptere i da su signalizirale Jusufu koji je obavijestio ostale. U selu sprenom suncem nastalo je uzrujano komeanje dok su gerilci trali na svoje poloaje, povlaili se dublje u zaklon, provjeravali oruje i palili posljednje cigarete pred bitku. Tri straara u vratima damije povukla su se dublje u sjenu. Sad bi se selo, gledano iz zraka, doimalo naputenim, kao to normalno izgleda u najtoplije doba dana kad se veina seljana odmara. Ellis oslune i zauje prijeteu huku helikopterskih elisa. eludac mu se zgri: ivci. Tako su se osjeali kosooki, pomisli, skriveni u vlagom natopljenoj dungli, kad bi uli zvuk mog helikoptera kako im se pribliava kroz kine oblake. Svatko anje ono to posije, dragi moj. On otpusti osigurae na upaljau. Huka helikopterskih elisa sada se pribliila, ali ih Ellis jo uvijek nije mogao vidjeti. Pitao se koliko ih ima: po zvuku to nije mogao odrediti. Primijetio je neto kutkom oka i okrenuo se, te ugledao jednog gerilca kako na drugoj obali zaranja u vodu i poinje plivati prema njemu. Kad je izronio u njegovoj blizini, Ellis prepozna starog, oiljcima izbrazdanog Shahazaia Gula, brata seoske babice.

Shahazaijeva specijalnost bile su mine. Stari gerilac projuri pokraj Ellisa i ue u jednu kuu. Iduih nekoliko trenutaka u selu se nita nije micalo i nije se uo nikakav drugi zvuk osim zastraujue tutnjave elisa, a Ellis pomisli: Isuse, koliko su ih to poslali? A onda je prvi bljesnuo u suncu iznad stijene i spustio se dolje, prema selu. Visio je neko vrijeme oklijevajui iznad mosta poput divovskog kolibria. Bio je to Mi-24, na Zapadu poznat kao hind (Rusi su te helikoptere zvali grbavci, zbog dva glomazna turbomotora na krovu putnike kabine). Mitraljezac je sjedio nisko dolje, u nosu letjelice, ispred i ispod pilota, tako da su sliili na djecu koja u igri nose jedno drugo na leima, a prozori uokolo kabine izgledali su kao ploasto oko nekog monstruoznog kukca. Helikopter je imao stajni trap s tri kotaa i kratka, zdepasta krila ispod kojih su bile privrene rakete. Kako se, zaboga, aica poluizgladnjelih plemenskih ratnika moe boriti protiv takve mainerije'? Za prvim se u brzom slijedu pojavilo jo pet hindija. Preletjeli su selo i okolni teren, izviajui neprijateljske poloaje, pretpostavljao je Ellis. To je bila rutinska mjera opreza. Rusi nisu imali nikakva razloga da oekuju estoki otpor pobunjenika jer su vjerovali da e ih njihov napad iznenaditi i zatei nespremne. Sad su se poeli pojavljivati helikopteri drugog tipa i Ellis prepozna Mi-8, poznat kao hip. Vei od hinda, ali manje zastraujueg izgleda, taj je tip letjelice mogao nositi dvadeset do trideset ljudi i glavna mu je svrha bila transport trupa, a ne napadanje neprijatelja. Prvi je zastao u zraku iznad sela, zatim se nalo spustio ustranu i sletio na jedno polje jema. Slijedilo ga je jo pet tipova. Sto pedeset vojnika, pomisli Ellis. Kako bi kuji hip sletio, vojnici su iskakali iz letjelica i polijegali na zemlju, s pukama uperenim prema selu, ali nisu pucali. Da zauzmu selo, morali su prvo prijei rijeku, a da prijeu rijeku, morali su prvo zauzeti most. Ali, oni tu nisu znali. Jednostavno su bili oprezni: prema njihovu oekivanju, element iznenaenja trebao im je omoguiti da tako svladaju eventualni otpor pobunjenika. Ellis se zabrinuo da selo moda ne izgleda previe pusto. Bilo bi normalno da se nakon pojave prvog helikoptera vidi barem nekoliko ljudi kako uplaeno bjee. Napregnuto je oslukivao da uje zvuk prvog pucnja. Vie ga nije bilo strah. Nastojao se koncentrirati na toliko stvari odjednom da jednostavno nije imao vremena misliti na strah. Kroz glavu mu proleti misao: Uvijek je tako kad jednom pone.

Shahazai je postavio mine u polje jema, prisjeti se Ellis. Zato jo ni jedna nije eksplodirala'? Trenutak kasnije, dobio je odgovor. Jedan se vojnik uspravio, vjerojatno oficir, i uzviknuo naredbu. Dvadesetak vojnika skoi na noge i potri prema mostu. Odjednom odjekne zagluujui prasak, glasniji ak i od tutnjave helikoptera, zatim jo jedan i jo jedan dok je tlo eksplodiralo pod nogama vojnika koji su trali, a oko njih se dizali oblaci zemlje i zlatnog jema, zaklanjajui ih pogledu, sve osim jednoga koji je odbaen eksplozijom poletio visoko u zrak i zatim polako padao, okreui se u padu poput akrobata dok napokon nije udario u zemlju, nalik na polomljenu lutku. Ellis pomisli: Shahazai je pojaao dodatnom koliinom TNT-a. Dok su se polako utiavali odjeci eksplozija, javio se novi zvuk muklo bubnjanje tekih mitraljeza s vrha stijene kad su Jusuf i Abdur otvorili vatru. Rusi su se u neredu poeli povlaiti, a gerilci u selu su poeli pucati na njih preko rijeke iz svojih kalanjikova. Element iznenaenja dao je gerilcima golemu poetnu prednost, ali to nee dugo trajati: ruski zapovjednik e brzo prestrojiti svoje trupe. No, prije nego bilo to uspije postii, morat e raistiti prilaz mostu. Jedan od hipova u polju jema plane i eksplodira. Ellis shvati da su ga morali pogoditi Jusuf ili Abdur. Bio je zadivljen, jer iako dashaka ima domet od 1600 metara, a helikopteri su bili udaljeni manje od 800 metara, ipak je tako precizan pogodak na tolikoj udaljenosti predstavljao pravo umijee. Hindovi, grbavi borbeni helikopteri, jo su uvijek bili u zraku i kruili su iznad sela. Ruski je zapovjednik sada njih poslao u akciju. Jedan je od njih u niskom letu preletio rijeku i zasuo granatama Shahazaijevo minsko polje. Jusuf i Abdur su ga obasuli vatrom, ali bez uspjeha. Shahazaijeve su mine bezopasno eksplodirale jedna za drugom. Ellis uzrujano pomisli: teta to mine nisu izbacile iz stroja vei broj neprijateljskih vojnika - dvadesetak od stotinu pedeset nije mnogo. Hind se ponovo podigao, otjeran Jusufovom paljbom, i ali se drugi spustio i poeo reetati minsko polje mitraljeskim rafalima. Jusuf i Abdur su ga drali pod stalnom vatrom. Odjednom, teki se helikopter zanjie, dio jednog krila otpadne i on se nosom zabije u rijeku, a Ellis pomisli: Dobar pogodak, Jusufe! Ali prilaz mostu je sada bio raien, a Rusi su jo uvijek imali vie od stotinu vojnika i deset helikoptera, i uz ledene srhe straha Ellis shvati da bi pobunjenici mogli izgubiti ovu bitku.

Rusi su se tada osokolili i veina vojnika, oko osamdeset ili neto vie, procijeni Ellis, krene prema mostu, puzei i neprekidno pucajui. Izgleda da oni ipak nisu tako bezvoljni i nedisciplinirani kako o njima tvrde u amerikim novinama, pomisli Ellis, osim ako ovo nije neka elitna jedinica. A onda odjednom shvati da su svi vojnici izrazito bjeloputi. Medu ovim vojnicima nema Afganistanaca. Isto je tako bilo u Vijetnamu. Vijetnamski vojnici, Arvini, kako su ih zvali Amerikanci, nikad nisu sudjelovali ni u jednoj vanijoj akciji. Odjednom je dolo do zatija. Rusi u polju jema i gerilci u selu nastavili su pucati, ali bez nekog reda: Rusi su uglavnom pucali nasumce, a gerilci su nastojali tedjeti municiju. Ellis pogleda uvis. Hindovi su krenuli u napad na Jusufov i Abdurov poloaj na stijeni. Ruski je zapovjednik ispravno odredio teke mitraljeze kao glavnu metu svog napada. Kad je jedan hind poletio prema stijeni, Ellis jr na trenutak osjetio divljenje prema pilotu: vrlo je dobro znao koliko je hrabrosti potrebnu za takav let. Neposredno pred stijenom helikopter skrene ustranu: obje su strane promaile cilj. I jedni i drugi imaju otprilike jednake anse, pomisli Ellis: Jusufu je bilo lake ciljati jer je stajao u mjestu, dok se letjelica kretala, ali je upravo zbog toga bio sigurnija meta. Ellis se sjeti da u hindu rakete ispod krila ispaljuje pilot, dok mitraljezac puca iz nosa letjelice. U ovako zastraujuim okolnostima leta, pilot teku moe tono ciljati, procjenjivao je Ellis, a budui da dashoke imaju vei domet od etverocijevnog garlinba u helikopteru, moda Jusuf i Abdur ipak imaju malu prednost. Nadam se da je tako, pomisli, inae smo propali. Drugi je hind krenuo prema stijeni poput jastreba koji se baca na zeca, ali su oba teka mitraljeza zabubnjala i letjelica se raspala u zraku. Ellis osjeti elju da zaklike od radosti, to je bila prilina ironija, jer je na vlastitoj koi iskusio uas i jedva kontroliranu paniku posade u helikopteru pod vatrom. Slijedei hind krene prema stijeni. Gerilci ovaj put nisu bili precizni, ali su uspjeli otkinuti rep helikoptera i pilot izgubi kontrolu, helikopter udari o stijenu i Ellis pomisli: Isuse Kriste, jo bismo ih mol;li sve poskidati! Meutim, ton muklog bubnjanja mitraljeske vatre se promijenio i trenutak kasnije Ellis shvati da puca samo jedan.

Drugi je bio oteen. Ellis se zapilji kroz prainu i ugleda kako se gore mie chitrali kapica. Jusuf je jo bio iv. Abdur je pogoen. Preostala tri hinda napravili su krug i promijenili raspored. Jedan se digao visoko iznad mjesta okraja: u njemu je zacijelo ruski zapovjednik, pomisli Ellis. Ostala dva krenu na Jusufa svaki sa svoje strane, poput klijeta. Lukava taktika, uznemireno pomisli Ellis, Jusuf ne moe pucati istodobno na obojicu. Gledao ih je kako se obruavaju prema stijeni. Dok je Jusuf ciljao na jednoga, drugi se spustio nie. Ellis primijeti da Rusi lete s otvorenim vratima, ba kao to su to radili Amerikanci u Vijetnamu. Hindovi napadnu. Jedan se zaleti na Jusufa i naglo skrene ustranu, ali je pritom dobio direktan pogodak i planuo; zatim je drugi krenuo u napad, pucaj ui iz svih oruja i Ellis pomisli: Jusuf nema nikakvih izgleda, a onda je drugi hind odjednom zastao u zraku, kao da oklijeva. Je li pogoen'? Helikopter odjednom pone padati, padao je ravno dulje otprilike desetak metara -Kad vam motor otkae, rekao je instruktor u koli letenja, va e helikopter tresnuti popeo koncertnog klavira - i sruio se na zaravanak, samo nekoliko metara daleko do Jusufa, a onda kao da je motor ponovo proradio i na Ellisovo iznenaenje, hind se poeo dizati. Vraja maina, pomislio je, izdrljivija je od naeg oruja; helikopteri su se oigledno poboljali u posljednjih deset godina. Mitraljezac u hindu sve je vrijeme pucao, ali je sad prestao. Ellis vidje zato i srce mu otea u grudima. Dashokn se polako prevrne preko ruba zaravanka, zajedno s gomilom grmlja i granja koje je sluilo kao kamuflaa, a odmah za njom slijedio je mlitav sveanj boje blata - Jusuf. Padajui niz strmu stijenu, na pola puta udario je u jedan izboeni kamen i sa glave mu padne njegova okrugla chitrali kapa. Trenutak kasnije, nestao je Ellisu iz vida. Jusuf je zamalo sam dobio bitku: za svoje junatvu mrtvi mitraljezac nee dobiti nikaku medalju, ali e se o njemu priati uz vatre u hlanim afganistanskim planinama iduih stotinu godina. Rusi su izgubili etiri od est hindova, jednog hinda i oko dvadeset pet vojnika, ali su gerilci izgubili oba teka mitraljeza i vie nisu raspolagali nikakvom obranom od preostalih hindova koji su sad poeli obasipati selo koncentriranom paljbom. Ellis se skutri u svojoj kolibi, prieljkujui da je kuica od nekog vreg materijala, a nc od sasuena blata. Paljba iz helikoptera bila je taktiki potez koji jc trebao oslabiti otpor pobunjenika, jer kao na zapovijed, vojnici u polju jema podigli su se sa zemlje i potrali prema mostu. .

Gotovo je, pomisli Ellis, ovo je kraj. Gerilci u selu pucali su na vojnike koji su trali, ali su ih ometali helikopteri i malo je Rusa palo. Sad su ve gotovo svi Rusi bili na nogama; otprilike osamdesetak vojnika, koliko je Ellis mogao procijeniti, jurialo je prema mostu, u trku pucajui naslijepo preko rijeke. Oduevljeno su vikali, ohrabreni slabim otporom pobunjenika. Nekoliko sekundi kasnije, prvi su vojnici preli rijeku, uli u selo i bacili se u zaklon iza kua. Na mostu i u blizini mosta bilo je oko ezdeset vojnika kad je Ellis trgnuo ruicu upaljaa. Ellis je postavio eksploziv tako da pobije to vie ljudi, a ne samo da srui most i eksplozija je rasula uokolo smrtonosne komade kamenja nalik na rafal iz nekog divovskog mitraljeza, pobivi sve vojnike na mostu i mnoge ud onih koji su jo bili u polju jema. Ellis se povukao u dubinu kolibe dok se kia kamenja osula po selu. Kad je kamenje prestalo padati, otiao je do vrata i provirio. Na mjestu na kojem se nalazio most, sad je ustala samo niska hrpa kamenja izmijeana s mrtvim tijelima. Udar eksplozije sruio je takoer dio damije i dvije seoske kue. A Rusi su se panino povlaili. Promatrao je kako preostalih dvadesetak ili tridesetak vojnika u panici uskae kroz otvorena vrata. Nije im to mogao zamjeriti. Da su ostali u polju jema, bez zaklona, gerilci bi ih polako postrijeljali kao glinene golubove sa svojih zaklonjenih poloaja u selu, a da su pokuali prijei rijeku, u vodi bi predstavljati jo lake mete za puke pobunjenika. Nekoliko sekundi kasnije, tri preostala hipa podigla su se s polja jema i pridruila se hindovima u zraku, te su, ne ispalivi vie nijednog pucnja, svi zajedno odletjeli preko vrha stijene i nestali. Kad se izgubila buka njihovih rotora, Ellis zauje jedan novi zvuk. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati kako je taj zvuk pobjedniko klicanje pobunjenika. Pobijedili smo, pomisli. Dovraga, pobijediti smo. I obuzet euforijom, Ellis takoer pone klicati. 13. - A kamo su otili ostali? - upita Jane. - Rasprili su se - odgovori

Ellis. - To je Masudova taktika. On se uvijek povlai u planine prije nego to Rusi mogu ponovo doi do daha. Oni se sad mogu vratiti s pojaanjima, moda su upravo sada u Dargu, ali tamo nee zatei nikoga. Svi su gerilci otili, osim ovih nekoliko ovdje. U ambulanti je bilo sedam ranjenika. Nijedan od njih nee umrijeti. Jane je previla jo dvanaestoricu lake ranjenih, koji su zatim otili svojim putem. Samo su dvojica poginula i zlosretnom igrom slu~aja jedan od njih je bio Jusuf. Zahara e opet biti u koroti, i ponovo je tome bio kriv Jean-Pierre. Usprkos Ellisovoj euforiji, Jane je bila deprimirana. Moram prestati s time, pomislila je. Jean-Pierre je utiao i nee se vie nikad vratiti, to je injenica i nema nikakva smisla nad njom tugovati. Moram poeti pozitivno misliti. Moram prestati misliti o sebi i poeti se zanimati za ivote drugih ljudi. - A to je s tvojim skupom? - upita Ellisa. - Ako su se svi pobunjenici razili... - Jednoglasno su se sloili s mojim prijedlogom odgovori Ellis. Toliko su bili oduevljeni uspjehom zasjede koju smo postavili Rusima da su bili spremni pristati na bilo to. Na neki nain, ta je zasjeda potvrdila ono u to su neki od njih sumnjali: injenicu da je Masud izvanredan voda i da bi ujedinjeni pod njegovim zapovjednitvom mogli postii znaajne pobjede. Zasjeda je, osim tuga, potvrdila i moje macho sposobnosti, to je takoer pomoglo. - Znai, uspio si. - Da. Imam ak i ugovor, s potpisima svih pobunjenikih voa i mule, kao svjedoka. - Sigurno si sada ponosan. - Jane posegne za Ellisovom miicom i lagano je stegne, a onda brzo povue ruku. Bilo joj je toliko drago to je on tu, to nije sama, da se osjeala krivom to se tako dugo ljutila na njega. Meutim, bojala se da nehotice kod njega ne izazove pogrean dojam kako je njoj jo uvijek stalu do njega onako kao ranije, jer tu nikako ne bi bilo zgodno. Okrenuvi se od njega, Jane pogleda po peini. Zavoji i injekcije bili su u svim kutijama, a lijekovi u njenoj torbi. Ranjeni gerilci udobno su bili smjeteni na ilimima i pokrivaima. Oni e ostati u peini preko noi jer bi bilo previe teko prenositi ih sve uveer dolje u selo. U peini su imali vode i neto kruha, a dvojica ili trojica njih bili su dovoljno pokretni da mogu pripraviti aj. Musa, Muhammedov jednoruki sin, uao je na ulazu i igrao u praini neku zagonetnu igru
-

s noem koji mu je poklonio otac. On e ostati s ranjenicima i ukoliko bi nekome od njih u tuku noi zatrebala medicinska pomo, djeak e otrati dolje u selo i pozvati Jane. Sve je bilo u redu. Jane poeli ranjenicima laku no, potape Musu po glavi i izie iz peine. Ellis poe za njom. Jane osjeti u veernjem povjetarcu dah hladnoe. Bio je to prvi znak da je ljeto na izmaku. Ona pogleda gore, prema dalekim planinskim vrhuncima Hindukua, odakle e doi zima. Snjeni vrhovi arili su se u odsjaju zalazeeg sunca. Ovo je prekrasna zemlja: to se nekako lako zaboravlja, pogotovo kad se cijeli dan provede u poslu. Drago mi je da sam vidjela ovu zemlju, pomisli Jane, iako jedva ekam da se vratim kui. Poela se s Ellisom sputati stazom prema selu. Pogledala bi ga s vremena na vrijeme. U rumenom svjetlu zalazeeg sunca njegovo je lice izgledalo duboko preplanulo i puno bora. Jane shvati da on vjerojatno prole noi nije mnogo spavao. - Izgleda umorno. - Mnogo je vremena prolo otkako sam bio u pravom ratu - odgovori Ellis. - Mir omeka ovjeka. Rekao je to jednostavno, kao injenicu. Za razliku od afganistanskih mukaraca, on barem nije uivao u ubijanju. Od njega je ula samo to da je digao u zrak most kod Darga, ali joj je zato jedan od ranjenih gerilaca ispriao sve detalje, slikovito opisujui krvave pojedinosti, objasnivi kako je dobro odabran trenutak eksplozije okrenuo tok bitke u korist pobunjenik. Dolje, u selu, posvud se osjealo slavljeniko raspoloenje. Mukarci i ene stajali su naokolo u skupinama i ivo razgovarali, umjesto da se povuku u svoja dvorita. Djeca su se buno igrala rata, napadajui iz zasjede zamiljene Ruse, oponaajui stariju brau. Negdje je neki mukarac pjevao uz udaranje bubnja. Pomisao da e veer provesti sama odjednom ispuni Jane takvom nepodnoljivom tugom da je, ponesena impulsom, rekla Ellisu: - Doi sa mnom popiti aj... ako te ne smeta to u dojiti Chantal. - Vrlo rado - odgovori on. Kad su uli u kuu, doekao ih je djeji pla i kao uvijek, njezino je tijelo odmah reagiralo: iz jedne je dojke naglo poteklo mlijeko. Jane brzo ree: - Sjedni, Fara e ti donijeti aj - a zatim poleti u drugu sobu, prije nego to je Ellis mogao vidjeti mokru mrlju na njezinoj koulji.

Brzo je raskopala dugmad i podigla dijete iz kolijevke. Nakon uobiajenog prvog trenutka panike dok je Chanlal traila bradavicu, djevojica pone sisati, isprva bolnom estinom, a potom njenije. Jane osjeti da joj je neugodno vratiti se ovako u prvu sobu. Ne budi glupa, ree samoj sebi, pitala si ga i rekao je da je to u redu, a osim toga neko si praktiki svaku no provela s njim u krevetu... Ipak je osjetila kako joj se lice blago zacrvenjelo kad je ula kroz vrata. Ellis je gledao Jean-Pierreove karte. - Ovo mu je bila izvanredno lukava ideja - ree on. - Tako je svaki put tono znao rutu konvoja, jer je Mohammed uvijek koristio njegove karte. - Podigne glavu, ugleda izraz na njezinu licu i brzo ree: - Ali nemojmo razgovarati o tome. to ti sad namjerava uiniti? Jane sjedne na jastuk i leima se osloni na zid; to joj je bio najdrai poloaj kad bi dojila malu. inilo se da Ellisa nimalo ne zbunjuju njezine gole grudi i ona se polako pone oputati. - Morat u ekati - odgovori. - im se otvori put prema Pakistanu i konvoji ponovo krenu, vratit u se kui. A ti? - I ja isto. Obavio sam ono to sam trebao obaviti. Dakako, trebat e nadzirati izvravanje dogovora, ali Agencija ima svoje ljude u Pakistanu koji to mogu raditi. Fara donese aj. Jane se pitala to e biti idui Ellisov zadatak: pripremanje dravnog udara u Nikaragvi, ucjenjivanje nekog sovjetskog diplomate u Washingtonu, ili moda ubojstvo nekog afrikog komunista? U vrijeme kad su bili ljubavnici, pitala ga je zato je iao u Vijetnam, a on joj je odgovorio kako su svi oekivali da e on pobjei i tako izbjei regrutaciju, ali on ne voli initi ono to ljudi od njega oekuju i zato je postupio suprotno. Jane nije bila sigurna da li da mu vjeruje, ali ak i ako je bilo tako, to jo uvijek ne objanjava zato je ostao u tom poslu nakon to je iziao iz vojske. - I to e raditi kad se vrati kui'? - upitala je. - Nastaviti smiljati zgodne naine kako da ubije Castra? - Ubojstva u naelu ne spadaju u djelokrug Agencije odgovori Ellis. - Ali ih ona ipak vri. - Unutar Agencije postoje luaci, fanatici, koji su nas iznijeli na lo glas. Na nesreu, predsjednici ne mogu odoljeti napasti da se ukljue u igru s tajnim agentima, a to ohrabruje frakciju luaka. - Zato im ti ve jednom ne okrene lea i pridrui se ljudskom rodu?

- Gledaj. Amerika je puna ljudi koji vjeruju da druge zemlje, ba kao i njihova vlastita, imaju pravo na slobodu, ali sve su to ljudi one vrste koja okree lea i pridruuje se ljudskom rodu. Posljedica toga je da Agencija zapoljava prevelik broj psihopata, a premalo pristojnih, savjesnih graana. I onda, kad Agencija zbog hira nekog od predsjednika srui neka strana vlada, svi oni pitaju kako se neto takvo uope moglo dogoditi. Moglo se dogoditi jer su oni dopustili da se dogodi. U mojoj zemlji vlada demokracija i prema tome ja ne mogu svaljivati krivnju ni na koga drugoga, mogu kriviti jedino sebe. Ako neto nije u redu i ako neto treba ispraviti i promijeniti, onda to moram uiniti ja, jer je to moja obaveza. Nije uspio uvjeriti Jane. - Nee valjda rei da sad svi trebamo postati agenti KGB-a, jer je to jedini nain da ga se promijeni'? - Ne, zato to narod u krajnjoj liniji nema kontrolu nad KGB-om, ali ima kontrolu nad Agencijom. - Kontrola nije tako jednostavna - odvrati Jane. - CIA lae narodu. Kako moe nekoga kontrolirati, ako nema naina da sazna to on radi? - Ali na kraju je to ipak naa Agencija i naa odgovornost. - Mogao bi raditi na tome da se ona ukine, umjesto to surauje s njom. - Ali nama je potrebna jedna sredinja obavjetajna agencija. ivimo u neprijateljskom svijetu i potrebne su nam informacije o naim neprijateljima. Jane uzdahne. - Ali pogledaj kamo to vodi - ree. - Ti sad planira slati Masudu jo vie, jo jaeg oruja kako bi on mogao bre ubijati to vie ljudi. Sve to vi iz Agencije radite, uvijek zavrava time. -Ne radi se samo o tome da Masud bre ubija vie ljudi - usprotivi se Ellis. - Afganistanci se bore za slobodu, i bore se protiv gomile ubojica... - Svi se oni bore za slobodu - prekine ga Jane. - PLO, kubanske izbjeglice, IRA, bijelci u Junoj Africi i Armija slobodnog Walesa. - Neki od njih su u pravcu, a neki nisu. - A C1A tono zna koji jesu a koji nisu? - Trebala bi znati... - Ali ne zna. Za iju se slobodu bori Masud? - Za slobodu svih Afganistanaca.

- Kojeta - raspaljeno uzvikne Jane. - On je muslimanski fundamentalist i ako se domogne vlasti, prvo to e uiniti, oduzet e sva prava enama. Masud im nikad nee dopustiti pravo glasa. Njemu smeta i ovo malo prava koje sada imaju. A kako misli da e se odnositi prema svojim politikim protivnicima, s obzirom da je njegov politiki idol ajatolah Homeini'? Hoe li znanstvenici i uitelji dobiti akademsku slobodu? Hoe li homoseksualni mukarci i ene dobiti seksualnu slobodu'? to e biti s Hindusima, budistima, ateistima, protestantima? - Ti ozbiljno misli da e Masudov reim biti gori od ruskog? Jane razmisli trenutak. - Ne znam. Jedino to je sigurno, to je da e Masudov reim biti afganistanska tiranija koja e smijeniti rusku tiraniju. A nije vrijedno ubijati ljude samo zato da bi se strani diktator zamijenio domaim. - Afganistanci ne misle tako. - Veinu njih nitko nikad nije pitao to misle. - Ja mislim da je to oigledno. Uostalom, ja ubino ne radim ovakve poslove. Moji su roaci vie detektivskog tipa. To je bilo neto to je Jane kopkalo vie od godinu dana. - to je zapravo bio tvoj zadatak u Parizu'? - Misli, kad sam pijunirao tvoje prijatelje'? - Ellis se blijedo osmjehne. - Zar ti Jean-Pierre nije rekao? - Rekao mi je da zapravo ne zna. - Moda i ne zna. Lovio sam teroriste. - Meu naim prijateljima? -To je upravo drutvo u kojem se njih obino moe nai, meu disidentima, studentskim aktivistima i kriminalcima. - Je li Rahmi Coskun bio terorist'? - Jean-Pierre je rekao da je Rahmi uhapen zbog Ellisa. - Da. On je odgovoran za bombu postavljenu u stan predstavnika Turske avio-kompanije u Aveniji Felix Faure. - Rahmi? Kako ti to zna? - On mi je to rekao. A u trenutku kad sam mu postavio klopku planirao je postaviti jo jednu bombu. - On ti je i tu rekao? - Traio je da mu pomognem napraviti bombu. -Zaboga. -Lijepi Rahmisa zaarenim oima, kuji je tako strastveno mrzio vladu svoje napaene zemlje... Ellis jo nije zavrio. - Sjea se Pepea Gozzija? Jane se namrti.

- Misli onog smijenog malog Korzikanca koji je imao rolls-roycee? - Da. On je dobavljao oruje i eksploziv za svakog luaka u Parizu. Bio je spreman prodati svakome tko je mogao platiti cijenu koju je traio, ali se posebno specijalizirao za "politike" muterije. Jane je bila zaprepatena. Pretpostavljala je da se Pepe bavi pomalo mutnim poslovima, ve samo zbog toga to je bio bogat i Korzikanac, ali vjerovala je da je u najgorem sluaju umijean u neku svakodnevnu, uobiajenu kriminalnu djelatnost kao to je krijumarenje ili preprodaja droga. Tko bi rekao da je mali Pepe prodavao oruje ubojicama! Jane pomisli kako je cijeli svoj ivot proivjela u nekom snu, nesvjesna nasilja i intriga koje su se odigravale u stvarnom svijetu oko nje. Zar sam ja toliko navina'? pitala sc. Ellis je nastavio: - Uspio sam namamiti u klupku i jednog Rusa kuji je financirao prilian broj ubojstava i otmica. Poslije je Pepe u istrazi prokazao pola terorista u Evropi. - To si ti radio sve vrijeme dok smo bili ljubavnici zamiljeno ree Jane. Prisjeala se zabava, rock koncerata, demonstracija, politikih diskusija u kavanama, bezbrojnih boca vin rouge ordinaire koje su ispijali po mansardama... Otkako su njih dvoje raskinuli, ona je neodreeno zamiljala da je on pisao sitne izvjetaje o radikalima iz njezina kruga, o tome tko je od njih utjecajan, tko je ekstremist, tko ima novaca, tko ima najvie sljedbenike meu studentima, tko je povezan s komunistikom partijom, i tako dalje. Sad joj je teko bilo prihvatiti ideju da je on zapravo gonio prave zloince i da je doista naao neke od njih meu njegovim prijateljima. - Jednostavno to ne mogu vjerovati - zapanjeno je rekla. - Ako hoe znali istinu, to je bio veliki trijumf. - Vjerojatno mi nita od toga ne bi smio rei. - Ne bih smio. Ali esto sam puta, najblae reeno, poalio to sam ti lagao dok smo bili zajedno. Jane se zbuni i nije znala to bi rekla. Premjesti Chantal na lijevu dojku, a zatim, uhvativi Ellisov pogled, pokrije kouljom desnu dojku. Razgovor je postajao nezgodno osoban, ali ju je isuvie muila znaticlja da sazna neto vie. Sad je znala kako on opravdava ono to radi, iako se nije slagala s njegovim argumentima, ali jo uvijek joj nije bila jasna njegova motivacija. Ako to sad ne saznam, pomislila je, moda mi se nikad vie nee pruiti druga prilika.

- Ne shvaam to moe navesti nekoga da cijeli ivot provede na takvom poslu. Ellis skrene pogled. -Ja to dobro radim, smatram to poslom koji vrijedi radili, a osim toga, izvrsno me plaaju. - Aha. Uz to, pretpostavljam, CIA ima dobru menzu i daje velike penzije. Nema veze, ne mora mi objanjavati svoje motive, ako to ne eli. Zagleda se u nju, kao da joj pokuava proitati misli. - Ja elim govoriti o tome - ree. - Ali, jesi li ti sigurna da me eli sluati? - Da. Molim te. - Sve je to povezano s ratom - zapone Ellis i Jane je odjednom znala da e joj on sad ispriati neto to jo nikome nije ispriao. - Jedna od najgorih stvari u Vijetnamu bilo je to to se iz zraka gotovo uope nije moglo razlikovati vojnike Vietkonga od civila. Svaki put kad smo, recimo, pruali podrku trupama na zemlji, ili minirali staze kroz dunglu, ili odredili neku zonu za intenzivno bombardiranje, unaprijed smo znali da emo pobiti vie ena, djece i staraca nego gerilaca. Obino smo govorili da ti civili tite neprijatelja, ali tko zna? I kakve to zapravo ima veze? Mi smo ih ubijali. Mi smo tada bili teroristi. Pazi, ja sad ne govorim o izoliranim sluajevima, iako sam se nagledao svakojakih strahota, ja govorim o naoj redovnoj, svakodnevnoj taktici. I zato nije bilo nikakvih opravdanja, to je bilo ono najgore. Poinili smo sve te uasne stvari u ime neeg to se na kraju pokazalo kao hrpa lai, korupcije i samoobmanjivanja. Mi smo se borili na pogrenoj strani. - Ellisovo se lice grilo kao od boli, kao da u njemu postoji neka trajna, nezalijeena rana. U treperavom svjetlu uljanice, njegovo je lice djelovalo bolesno i izmueno. - Ne postoji nikakva isprika za ono to smo inili, shvaa, nema oprotaja. Jane ga obzirno ponuka da govori dalje: - Zato si onda ostao? Zato si se dobrovoljno javio za drugi rok? - Zato to mi tada jo nije bilo sve tako jasno, zato to sam se borio za svoju domovinu i ovjek ne moe samo tako odetati iz rata; zato to sam bio dobar oficir i da sam ja otiao kui, na moje mjesto moda bi doao neki kreten, zbog ije bi nesposobnosti neki od mojih momaka mogli izgubiti ivot. Ali, naravno, nijedan od tih razloga nije dovoljno jak i u jednom trenutku sam se poeo pitati: "to e

poduzeti u vezi s tim?" Htio sam... Nisam to tada shvaao, ali elio sam uiniti neto da se iskupim. U ezdesetim godinama to bismo zvali osjeajem krivnje. - Da, ali... - Izgledao je tako nesiguran i ranjiv da joj je bilo teko postavljati mu izravna pitanja, ali njemu je oito bilo potrebno da govori, a ona je to svakako eljela saznati i zato je nastavila. - Ali zbog ega ovo? - Pred kraj tata bio sam prebaen u obavjetajnu slubu i poslije su mi ponudili da u civilu nastavim s istim poslom. Rekli su da u moi dobro raditi kao tajni agent, budui da dobro poznajem te krugove. Bila im je poznata moja radikalna prolost. Meni se inilo da bih se hvatanjem terorista moda mogao iskupiti za neke od stvari koje sam poinio. Tako sam postao strunjak za borbu protiv terorista. Kad to ovako pokuavam izraziti rijeima, sve to zvui jako pojednostavljeno, ali bio sam uspjean u svom poslu. U Agenciji me ne vole previe, jer katkad odbijem prihvatiti neki zadatak, kao na primjer onda kad su ubili predsjednika ilea... agenti ne smiju odbijati zadatke. Meutim, mojom su zaslugom neki vrlo opasni ljudi dospjeli iza brave i mogu rei da sam na to ponosan. Chantal je zaspala. Jane je poloi u kutiju koja je djetetu sluila kao kolijevka. Zatim ree Ellisu: - Pretpostavljam da ti trebam rei kako... kako sam te izgleda pogreno ocijenila. Ellis se nasmijei. - Hvala Bogu da si to uvidjela. Na trenutak, Jane osjeti nostalgiju za onim danima - zar je to doista bilo prije samo godinu i pol? - kad su ona i Ellis bili sretni i kad se jo nita od svega ovoga nije bilo dogodilo: ni CIA, ni Jean-Pierre, ni Afganistan. - Ipak, neke se stvari ne mogu jednostavno izbrisati, zar ne? - ree. Mislim, sve ono to se dogodilo ... tvoje lai, moja ljutnja. - Ne. - Ellis je sjedio na stolici i gledao gore u nju, dok je ona stajala pred njim i pozorno prouavala izraz na njegovu licu. U jednom trenutku, on isprui ruke, oklijevajui zastane, a zatim ih poloi na njezine bokove kretnjom koja je mogla biti izraz bratskc njenosti, ali i neto vie od toga. A onda Chantal ree: "Mamamamamammmm...", Jane se okrene da je pogleda i Ellis povue ruke. Chantal je bila potpuno budna i veselo je mahala

nogama i rukama. Jane je uzme u naruje i ona odmah glasno podrigne. S djetetom na rukama, Jane se opet okrene Ellisu. S rukama prekrienim na grudima, on je gledao nju i Chantal i smjekao se. Jane odjednom shvati kako ne eli da on ode. - Zato ne ostane i veera sa mnom? Dodue, moe dobiti samo kruha i sira. - To je u redu. Ona mu prui Chantal. - Priuvaj je malo, dok ja odem javiti Fari. - Ellis uzme dijete, a ona izie u dvorite. Fara je grijala vodu za Chantalino veernje kupanje. Jane uroni lakat u vodu da provjeri temperaturu i ustanovi kako je voda upravo onakva kakva treba biti. - Pripremi kruha za dvoje - ree na dariju. Farine se oi raire i Jane shvati kako se vjerojatno ne dolikuje eni bez mua zvati drugog mukarca na veeru. Dovraga i obziri, pomisli. Zatim dohvati posudu s vodom i vrati se u kuu. Ellis je sjedio na velikom jastuku ispod uljanice, cupkajui Chantal na koljenu i govorei tihim glasom neku djeju pjesmicu. Njegove velike, dlakave ruke njeno su grlile sitno, ruiasto tijelo djevojice. Chantal je gledala u Ellisa, veselo gukala i mahala bucmastim noicama. Jane zastane u vratima, oarana prizorom, a kroz glavu joj nenadano proleti misao: Ellis je trebao biti njezin otac. Je li to mogue'? pitala se, dok ih je tako gledala. Zar stvarno tako mislim'? Ellis je dovrio pjesmicu, pogledao u nju i zbunjeno se nasmijeio, a Jane pomisli: Da, stvarno tako mislim. U pono su se uputili u brda. Jane je vodila, a Ellis je iao za njom, nosei pod rukom svoju veliku vreu za spavanje. Okupali su Chantal, pojeli skroman obrok kruha i sira, ponovo nahranili Chantal i odnijeli je na krov, gdje je sada vrsto spavala pokraj Fare koja e je tititi svojim ivotom. Ellis je htio odvesti Jane iz kue u kojoj je bila ena drugog mukarca, a i Jane je osjeala isto, te je stoga rekla: - Znam jedno mjesto kamo bismo mogli otii. Sad je skrenula sa planinske staze i povela Ellisa preko kamenite padine do svog tajnog skrovita, skrivene izboine u stijeni, na kojoj se tijekom trudnoe gola sunala i mazala trbuh uljem. Mjeseina je bila jaka i lako je nala put do izboine. Pogledala je dolje, prema selu, gdje su u dvoritima dogorijevale vatre na kuhinjskim ognjitima, a iza prozora bez stakala jo uvijek je treperilo nekoliko uljanica. Nejasno je nazirala obrise vlastite kue. Kroz nekoliku sati,

im svane, moi e vidjeti Chantal i Faru kako spavaju na krovu. Bit e joj drago kad ih bude mogla vidjeti: ovo je prvi put da nije nou pokraj Chantal. Jane se okrene. Ellis je do kraja otvorio patent na vrei za spavanje i rairio je po zemlji poput pokrivaa. Jane obuzme osjeaj nelagode. Struja topline i udnje kuja ju je bila preplavila u kui, dok ga je gledala kako tepa njezinoj keri, sad je presahla. Na trenutak su joj sc bili vratili svi nekadanji osjeaji: udnja za njegovim dodirom, njenost koju bi osjetila kad bi se onako zbunjeno nasmijeio, elja da osjeti njegove velike ruke na svojoj koi, opsesivna elja da ga vidi golog. Nekoliko tjedana prije poroda prestala je osjeati elju za seksom i nije je ponovo osjetila sve do tog trenutka. Ali sve je to polako hlapilo tijekom iduih nekoliko sati dok su nezgrapno pokuavali srediti kako da ostanu sami, poput tinejdera koji pokuavaju pobjei od roditelja kako bi se mogli malo maziti. - Doi, sjedni ovdje - pozove je Ellis. Jane sjedne pokraj njega na rastvorenu vreu za spavanje. Oboje su gledali u mrano selo. Nisu se dodirivali. Nastao je trenutak napregnute utnje. - Ovdje nikad nitko nije bio osim mene - primijeti Jane, tek toliko da neto kae. - to si ovdje radila? - Oh, jednostavno bih leala na suncu i ni o emu ne bih mislila odgovori Jane, a zatim pomisli; Ma to, zato ne bih rekla istinu? i doda: - Ne, to nije sasvim tono, ponekad sam masturbirala. Ellis prasne u smijeh, zatim je ogrli rukom oko ramena i privue je k sebi: - Drago mi je da jo uvijek nisi nauila uvijeno govoriti. Okrene se licem prema njemu. On je njeno poljubi u usta. Svia mu se to sam takva kakva sam, pomisli Jane: ne smetaju mu moje mane, moj nedostatak takta, moja plahovita narav i moja tvrdoglavost. - Ti me ne eli mijenjati - ree. - Oh, Jane, tako si mi nedostajala. - On sklopi ui i tiho promrmlja: Najvei dio vremena nisam uope shvaao da si ti ono to mi nedostaje. - Isprui se i povue nju za sobom, tako da je na kraju bila nagnuta iznad njega. Ona dotakne usnama njegovo lice. Osjeaj nelagodc brzo se gubio. Pomislila je: Kad sam ga posljednji put ljubila nije imao bradu. Osjetila je kako su se njegove ruke pokrenule:

raskopavao joj je koulju. Nije nosila grudnjak, nije sa sobom donijela nijedan dovoljno velik, i sad je intenzivno osjeala da su joj grudi gole. Ona zavue ruku pod njegovu koulju i dotakne dugake dlake oko njegove bradavice. Gotovo je zaboravila kakav je to osjeaj dodirnuti mukarca. Mjesecima je njezin ivot bio ispunjen mekim glasovima i licima ena i djece: sad je odjednom poeljela osjetiti grubu kou, tvrda bedra i dlakave obraze. Zaplela je prste u njegovu bradu i otvorila mu usta jezikom. Njegove ruke nadu njezine nabrekla dojke i Jane osjeti srh uitka. Shvatila je to e se dogoditi, ali nije imala snage da to sprijei jer jo dok se naglo odmicala od njega, osjetila je kako joj se iz obje dojke prolilo mlijeko preko njegovih ruku. Zaarila se od stida i rekla: - Oh, Boe, ao mi je. Sigurno ti se to gadi, ali ne mogu to sprijeiti... On joj stavi prst na usta i prekine je. - Sve je u redu - ree. Milovao joj je dojke dok je govorio i ona osjeti kako su postale skliske od mlijeka. - To je prirodno. Ne treba ti biti neugodno. To je seksi. To ne moe biti seksi, pomisli Jane, ali on promijeni poloaj nagne se nad njezine grudi i pone ih ljubiti i milovati u isti mah, i malo po malo, Jane se opusti i pone uivati. Osjetila je ponovo snaan gr uitka kad je mlijeko iznova poteklo, ali joj ovaj put nije bilo zbog toga neugodno. Ellis jekne: - Aaah - i njegov hrapavi jezik dotakne osjetljive bradavice, a ona pomisli: Ako pone sisati, svrit u. Kao da joj je proitao misli, Ellis stisne usnice oko dugake bradavice, uvue je u usta i pone sisati, dok je drugu uhvatio izmeu palca i kaiprsta i njeno je, ritmiki stiskao. Jane se bespomono prepusti uitku. I dok je mlijeko trcalo iz njezinih dojki u njegova usta i njegovu ruku, senzacija koju je osjeala bila je tako udesna da je poela nekontrolirano drhtati i jeati: - O Boe, o Boe, o Boe - dok nije svrila i mlitavo se sruila na njega. Neko vrijeme nita nije mogla misliti, samo osjeati: njegov topli dah na svojim mokrim dojkama, njegovu bradu na svojoj kui, svje noni povjetarac na svojim zaarenim obrazima, najlonsku vreu za spavanje i tvrdo tlo ispod nje. Nakon stanovitog vremena, njegov prigueni glas ree: - Guim se. Ona se svali ustranu.

- to misli, jesmo li mi nastrani? - Jesmo. Ona se zahihoe. - Je li ti to bilo prvi put? asak je oklijevao, zatim ree: - Nije. - Kakav... - Jo uvijek joj je bilo malo neugodno. - Kakav ima ukus? - Toplo je i slatko. Kao kondenzirano mlijeko. Jesi li svrila? - Zar nisi primijetio? - Nisam bio siguran. Kod ena je to katkad teko ustanoviti. Ona ga poljubi. - Svrila sam. Jedan mali orgazam, ali pravi. Sisalni orgazam. - Ja sam zamalo svrio. - Stvarno? - Ona pree rukom po njegovom tijelu. Ellis je na sebi imao tanke pamune hlae i koulju, kakve nose svi Afganistanci. Osjeala je ispod tanke tkanine njegova rebra i kosti kukova: izgubio je onaj meki sloj potkone masnoe koji imaju svi Zapadnjaci, osim onih najmravijih. Ruka joj doe do njegova uspravnog penisa koji je strao ispod tankih hlaa i ree: - Ahhh! - Uhvati ga u ruku. - Kakav divan osjeaj. - Takoer i na ovoj strani. eljela mu je pruiti isto toliko uitka, koliko je on njoj pruio. Sjela je uspravno, razvezala uzicu na hlaama i izvukla njegov penis. Njeno ga milujui, nagnula se i poljubila vrh. Zatim, potaknuta naglim impulsom, vragoljasto upita: - Koliko si ena imao nakon mene? - Samo nastavi to raditi pa u ti rei. - U redu. - Ponovo ga pone milovati i ljubiti. On je utio. - Onda ree ona malo kasnije - koliko? - ekaj, jo brojim. - Gade! - ree ona i blago ga ugrize. - Joj! Nije ih bilo puno, stvarno... kunem se! - to radi kad nema nikoga? - Moe triput pogaati. Jane je bila uporna. - Kako to radi? Rukom? - Joj, gospodina Janey, mene sram. - Znai, rukom - ree Jane zadovoljno. - A to misli dok to radi? - Nee mi vjerovati ... mislim na princezu Dianu. - Ne. - Sad me je zbilja sram. Jane je izgarala od znatielje. - Mora rei istinu. - Pam Ewing. - Tko ti je to? - Ti stvarno nisi u toku. Pam je ena Bobbyja Ewinga iz Dallasa.

Jane se sjeti televizijske serije i glumice o kojoj on govori, ali nije mogla vjerovati. - Zeza se? - Htjela si da ti kaem istinu. - Ali ona je sva od plastike! - Mi sad govorimo o matanju. - Zar ne moe matati o nekoj pravoj, osloboenoj eni? - Matanje ne podlijee politikim idejama. - okirana sam. - Trenutak je oklijevala. - A kako to radi? - to? - To to radi. To s rukom. - Otprilike isto kao i ti, samo snanije. - Pokai. - Sad me nije samo sram - ree on. - Umirem od srama. - Molim te. Molim te, pokai mi. Uvijek sam eljela vidjeti nekog mukarca kako to radi. Ranije se nikad nisam usudila pitati... ako me sad odbije, nikad neu saznati. Ona dohvati njegovu ruku i poloi je tamo gdje je do tada bila njezina. Ellis je na trenutak oklijevao, a onda pokrene ruku. Napravio je nekoliko bezvoljnih pokreta, a onda je uzdahnuo, zatvorio oi i poeo ozbiljno onanirati. - Taku si grub! - uzviknula je Jane. On prestane. - Ne mogu to raditi... ako i ti sebe ne dira. - Dogovoreno - odgovori ona spremnu, te brzo smakne hlae i gae. Zatim klekne pokraj njega i pone se milovati. - Doi blie ree on. Glas mu je zvuao pomalo promuklo. - Ne vidim te dobro. Leao je na leima. Ona se primakne blie, sve dok mu nije kleala ravno iznad glave, okrenuta prema mjesecu koji joj je srebrnastim svjetlom obasjavao bradavice dojki i meke, svijetle dlake meu nogama. On se ponovo pone trljati, ovaj put ubrzanije, a pritom je kao opinjen zurio u njezinu ruku. - Oh, Jane - ree. Jane pone uivati u dobro poznatim strelicama uitka koje su odailjali vrci njezinih prstiju. Vidjela je kako se Ellisovi bokovi poinju propinjati u ritmu s pokretima njezine ruke. - Hou da svri - ree. - Hou da vidim kako e trcnuti. - Jednim dijelom svijesti osjeala je zgraanje zbog vlastitog ponaanja, ali je taj dio ubrzo zamaglilo uzbuenje i udnja. Ellis zastenje. Ona mu pogleda lice. Usta su mu bila otvorena i teko je disao. Pogled mu je bio prikovan za njezinu ruku. Jane je milovala svoje donje usne srednjim prstom.

.. - Gurni ga unutra - zadihano ree Ellis. - Hou vidjeti kako tvoj prst ulazi unutra. To je bilo neto to ona normalno nije radila. Ona gurne prst unutra. Osjetila je sebe kako je glatka i skliska. Gurnula je prst do kraja. On glasno uzdahne i zato to je tu njega toliko a uzbuivalo, uzbudi se i ona. Ponovo se zagledala u njegov penis. Vidjela je kako mu se bokovi trzaju sve bre i bre, dok je evio vlastitu ruku. Ona je uvlaila i izvlaila prst iz svoje pizde sa sve veim uitkom. Od jednom, on se propne visoko u zrak, jeei, a mlaz bijele sperme ikne iz njega. Jane nehotice uzvikne: - Oh, Boe! - a zatim, dok je fascinirano zurila u siunu rupicu na vrhu njegova penisa, iz njega ikne jo jedan mlaz, pa jo jedan i jo jedan, trcajui mjeseinom obasjanu spermu u zrak i zalijevajui njome njegove grudi i njezinu ruku i njezinu kosu, a onda se on iznemoglo srui na zemlju, a ona se pone griti od uitka, pokreuu ruku sve bre i bre, sve dok se nije napokon iscrpljena sruila pokraj njega. Leala je s glavom na njegovu bedru. Njegov je penis jo uvijek bio nabreknut. Iznemoglo se nagne preko njega i poljubi ga. Osjetila je slankasti okus spermc, a u isti mah je osjetila kako joj on gura glavu meu bedra da uzvrati poljubac. Neko su vrijeme nepomino leali. Jedini su zvuci bili njihovo ubrzano disanje i huanje rijeke u dolini. Jane pogleda u nebo. Zvijezde su blistale na tamnom svodu i nije bilo oblaka. Zrak je postao prilino hladan. Morat emo se ubrzo zavui u vreu, pomisli Jane. Veselila se to e zaspati stisnuta uz njega. - to kae, jesmo li nastrani'? - upita Ellis. - O da - odgovori ona. Njegov se penis sruio ustranu i leao je, omekan, na trbuhu. Ona pomiluje vrcima prstiju crvenkastozlatne dlake u donjem dijelu njegova trbuha. Ve je gotovo bila zaboravila kako je to voditi ljubav s Ellisom. On je bio toliko drugaiji od Jean-Pierrea. Jean-Pierre je volio velike pripreme: ulje za kupanje, parfem, svjetlost svijea, vino, violine. On je u ljubavi bio istunac. Traio je od nje da se okupa prije voenja ljubavi, a sam je uvijek urio u kupaonicu nakon ljubavne igre. Nikad je ne bi ni dotakao u vrijeme dok bi imala menstruaciju i sasvim sigurno ne bi sisao i progutao mlijeko iz njezinih grudi kao to je to uinio Ellis. Ellisu se nita nije gadilo; moglo bi se rei da je za njega vailo pravilo: to manje higijene, tim bolje. Jane se zadovoljno nasmijei u mraku. Padne joj na pamet kako nikad nije mogla do kraja povjerovati da se Jean-Pierreu doista

sviao oralni seks, iako je u tome bio vrlo dobar. to se tie Ellisa, tu nije bilo nikakve sumnje. Ova misao probudi u njoj elju. Ona rairi bedra prema njemu. Osjetila je kako je ljubi, kako trlja usne o kovrave dlaice, a zatim joj poinje jezikom draiti nabore njezinih donjih usana. Malo kasnije, on je poloi na lea, klekne meu njezina bedra i podigne joj noge preko svojih ramena. Jane se osjeti krajnje izloenom, ranjivom, ali i oboavanom. Njegov je jezik polako opisivao krivulje, poinjui od kraja kime Oh, Boe, pomisli ona, sad se sjeam kako on to radi pa kroz usjek izmeu polutki stranjice, zastajui prije nego to e ga gurnuti duboko u vaginu i potom ga izvlaei da bi njeno podraio osjetljivu kou s unutarnje strane usana i zaareni klitoris meu njima. Nakon sedam ili osam puta, ona mu zadri glavu iznad klitorisa, primoravajui ga da se tu koncentrira, te se pone izvijati u bokovima, govorei mu pritiskom vrhova prstiju o sljepooice da li da je lie jae ili slabije, vie ili nie, lijevo ili desno. Osjetila je njegovu ruku na svojoj piki, a zatim njegove prste kako se guraju u mokru upljinu i naslutila je to e on sada uiniti: trenutak kasnije on povue ruku i polako gurne mokri prst u njezin anus. Jane se sjeti koliko je bila okirana kad je on to prvi put napravio i kako je brzo nauila u tome uivati. Jean-Pierre se na tu ne bi mogao odluiti ni za milijun godina. Dok su joj se miii u tijelu napinjali pred orgazam, ona pomisli kako joj je Ellis nedostajao vie nego to se to ikad usudila samoj sebi priznati; zapravo, pravi je razlog njezine tako duge ljutnje na njega bio upravo u tome to je ona njega i dalje voljela... i ju uvijek ga voli. Kad je to priznala samoj sebi, osjetila je kako joj je s due pao veliki teret i poela je svravati, izvijajui se poput stabla na buri, a Ellis, znajui to ona voli, gurne jezik duboko u nju, a ona se silovito odupre spolovilom o njegovo lice. inilo se kao da tome nikad nee doi kraj. Svaki put kad bi se orgazama stiao, on bi gurnuo prst dublje u njezin anus, ili bi joj liznuo klitoris, ili bi je blago ugrizao za usne pike i sve bi poelo ispoetka; sve dok napokon, potpunu iscrpljena, nije poela moliti: Prestani, prestani, nemam vie snage, ubit e me - te on napokon podigne glavu i spusti joj noge na zemlju. Nagnuo se preko nje, oslanjajui se na ruke i poljubio je u usta. Brada mu je mirisala po njezinim sokovima. Ona je leala ispruena, previe umorna da bi otvorila oi, odve umorna ak i da mu uzvrati poljubac. Osjetila je njegovu ruku meu nogama kako joj iri usne

pike, zatim njcgov kurac kako se polako uvlai i pomisli: Brzo se ponovo uzbudio, a zatim: Kako ga dugo nisam osjetila, oh Boe, kako je io divno. Ellis se pokrene, prvo polako, zatim sve bre. Ona otvori oi. Lice mu je bilo tono iznad njezinog i njegove su je oi pozorno promatrale. Zatim je izvio vrat i pogledao dulje, tamo gdje su njihova tijela bila spojena. Oi mu se raire i usta otvore dok je promatrao svoj kurac kako ulazi i izlazi iz njezine pike, te se pritom toliku uzbudio da j Jane poalila to i ona to ne moe gledati. Iznenada je usporio ritam, gurajui se sve dublje u nju i ona se sjeti da je kod njega to znak da se pribliava klimaksu. Zapilji joj se u oi. - Ljubi me dok svravam - ree i ona mu privue glavu dolje i gurne svoj jezik meu usne koje su intenzivno mirisale po njoj. Uvijek je voljela taj trenutak kad bi on svravao. Lea bi mu se izvila u luk, zabacio bi glavu i kriknuo poput divlje ivotinje, a onda bi osjetila kako se u nju izlijeva njegova sperma. Kad se smirio, spustio je glavu na njezino rame i dodirujui joj njeno vrat usnicama, tiho joj aptao rijei koje nije mogla razumjeti. Nakon minutu-dvije, ispustio je uzdah dubokog zadovoljstva, podigao se na koljena i poljubio joj dojke, prvo jednu pa drugu. Na kraju je poljubi u piku. Njezino je tijelo istog trena reagiralo i ona se bokovima gurne prema njegovim ustima. Osjetivi da se ona ponovo uzbudila, on je pone lizati, a nju, kao i uvijek, pomisao da on lie svoju spermu s njezine pike totalno izludi i ona gotovo trenutno pone svravati, viui njegovo ime sve dok gr orgazma nije popustio. On se tada, napokon, iscrpljeno srui pokraj nje. Oboje se automatski namjeste u poloaj u kojem su uvijek leali nakon to bi vodili ljubav: njegova se ruka ovila oko nje, njezina je glava nala svoje mjesto na njegovu ramenu, a jedna je njezina noga bila prebaena preko njegovog boka. On iroko zijevne i ona mu se nasmije. Pospano su se dodirivali. Poigravala se s njegovim mlohavim penisom, a on je sporo uvlaio i izvlaio prst iz njezine mokre pike. Ona lizne njegova prsa i okusi slani znoj na njegovoj ruci. Zagledala se u njegov vrat. Mjeseina je naglaavala linije i nabore kuji su odavali njegove godine. On je desct godina stariji ud mene, pomisli Jane. Moda se zato tako dobro evi, rato to je stariji.

- Zato se ti tako dobro evi? upita glasno. Nije joj odgovorio, ve je bio zaspao. - Volim te, dragi, slatko spavaj - ree mu i potom sklopi oi. Nakon godinu dana provedenih u Dolini pet lavova, na Jean-Pierrea je Kabul djelovao zbunjujue i zastraujue. Zgrade su mu se inile previsoke, automobili prebrzi i posvuda je bilo previe ljudi. Morao je rukama zapuiti ui kad bi pokraj njega prolazio konvoj tekih ruskih kamiona. Sve je u njemu izazivalo ok novog, neobinog: stambeni blokovi, kolarke u uniformama, uline svjetiljke, dizala, stolnjaci i okus vina. Nakon dvadeset etiri sata provedenih u gradu jo uvijek se trzao na buku prometa. To je bilo apsurdno: on je odrastao u Parizu! Dali su mu sobu za neoenjene oficire. Obeali su mu da e dobiti stan im stigne Jane sa djetetom. U meuvremenu, osjeao se kao da ivi u nekom jeftinom hotelu. Zgrada je vjerojatno bila hotel prije dolaska Rusa. Ako bi Jane dola sada, a mogla je stii svakog trena, morali bi se nekako stisnuti za ovu no. Ne mogu prigovarati, pomisli Jean-Pierre; jo nisam proglaen herojem. Stajao je uz prozor, gledajui svjetla Kabula u noi. Nekoliko sati cijeli grad nije imao struje, navodno zbog sabotae urbane gerile, ali je struja ponovo dola prije nekoliko minuta i na nonom se nebu vidio blagi odsjaj uline rasvjete u centru grada. Jedini su zvuci bili brujanje motora vojnikih automobila, kamiona i tenkova, koji su prolazili kroz grad, jurei prema nepoznatim odreditima. to je to moglo biti tako hitno u pono u Kabulu? Jean-Pierre koji je odsluio vojnu obvezu u Francuskoj, pomisli: ako ruska armija imalo nalikuje francuskoj, onda bi taj hitan pononi zadatak mogao biti neto kao prebacivanje pet stotina stotina iz baraka u salu na drugom kraju grada za koncert koji bi se trebao odrati za dva tjedna, a najvjerojatnije e biti otkazan. Nije mogao osjetiti miris nonog zraka jer je prozor u njegovoj sobi bio zakovan. Vrata nisu bila zakljuana, ali je na stolici na kraju hodnika, uz zahod, bezizraajna lica sjedio jedan ruski narednik s pitoljem za pojasom. Jean-Pierre je slutio da bi ga taj narednik vjerojatno zaustavio, ako bi pokuao izii iz zgrade. Gdje je Jane? Napad na Darg sigurno je zavrio prije sumraka. Helikopteru ne treba vie od nekoliko minuta da odleti od Darga do Bande i pokupi Jane i Chantal. Udaljenost od Bande do Kabula

helikopter moe prijei za manje ud jednog sata. Ali moda su se helikopteri vratili u Bagram, zranu bazu na ulazu u Dolinu pet lavova, a u tom sluaju Jane mora iz Bagrama do Kabula doi automobilom, bez sumnje u pratnji Anatolija. Njoj e biti toliko drago to ga vidi da e mu lako oprostiti to ju je prevario, uvidjet e ispravnost njegova gledita u odnosu na Masuda i sve e meu njima opet biti u redu, mislio je Jean-Pierre. Na trenutak se upita nije li to moda s njegove strane samo projekcija onog to bi on elio da se dogodi. Ne, zakljui, on prilino dobro poznaje svoju enu i ona je u osnovi potpuno u njegovoj vlasti. to je najvanije, ona e znati. Samo e nekolicina ljudi biti upuena u tajnu i moi e shvatiti veliinu njegova djela: Jean-Pierreu je bilo drago to e Jane biti jedna od njih. Nadao se da je Masud zarobljen, a ne ubijen. Ako su ga uspjeli zarobiti, Rusi e ga moi izvesti pred sud i tako e svi pobunjenici nedvojbeno znati da je s njim gotovo. Pogibija bi bila gotovo jednako dobra, ali samo uz uvjet da imaju tijelo. Ako nema mrtvog tijela ili ako je le unakaen do neprepoznatljivosti, pobunjenika e propaganda u Peshawaru razglasiti da je Masud jo uvijek iv. Dakako, na kraju e ipak postati jasno da je mrtav, ali e ok izazvan injenicom njegove pogibije ipak biti donekle ublaen. Jean-Pierre se nadao da su se Rusi uspjeli domoi njegova mrtvog tijela. uo je korake u hodniku. Moda je to Anatolij, ili Jane, ili oboje? Po zvuku mu se inilo da su to muki koraci. On otvori vrata i ugleda dva krupna ruska vojnika i jednog manjeg mukarca u oficirskoj uniformi. Oito su doli da ga vode do Anatolija i Jane. Bio je razoaran. Upitno je pogledao oficira koji napravi pokret rukom. Dvojica vojnika neotesano upadnu u sobu. Jean-Pierre uzmakne korak natrag i pokua protestirati, ali prije nego to je dospio progovoriti, blii od dvojice vojnika zgrabi ga za koulju i udari u lice golemom akom. Jean-Pierre zaurla od straha i bola. Drugi vojnik podigne nogu i udari ga tekom izmom u prepone. Bol je bila toliko nesnoljiva da je Jean-Pierre pao na koljena, svjestan da je nastupio najuasniji trenutak u njegovu ivotu. Vojnici su ga grubo podigli na noge i drali ga svaki za jednu ruku kako bi ostao stajati, a oficir polako ue u sobu. Kroz maglicu od sura Jean-Pierre ugleda niskog, zdepastog mladia s deformiranim licem:

jedna mu je strana lica bila purpurno crvena i otekla, tako da su mu usta bila razvuena u permanentni sarkastini osmijeh. Mladi je oficir imao rukavice na rukama, a u jednoj je ruci drao pendrek. Sljedeih pet minuta dvojica vojnika pridravala su Jean-Pierreovo drhtavo tijelo, dok je oficir udarao drvenom palicom po njegovoj glavi, ramenima, koljenima, potkoljenicama, trbuhu i preponama, uvijek ponovo po preponama. Svaki je udarac bio briljivo naciljan i izveden, a izmeu dva udarca uvijek je bila kratka stanka, dovoljna da bol od prethodnog udarca malu umine i da Jean-Pierre osjeti strah pred iduim udarcem. Napokon je nastupila dua pauza i Jean-Pierre pone drhtavim glasom zapomagati, ne znajui da li ga oni uope mogu razumjeti: - Oh, molim vas, nemojte me tui, molim vas, nemojte me opet tui, ne, ne vie... - Dosta! - ree neki glas na francuskome. Jean-Pierre otvori oi i kroz krv kuja mu se slijevala niz lice pokua vidjeti tko je taj spasitelj koji je rekao Dosta. Ugledao je Anatolija. Dvojica vojnika puste Jean-Pierrea da polako sklizne na pod. Cijelo mu je tijelo gorjelo. Svaki je pokret izazivao stranu bol. inilo mu se da su mu sve kosti polomljene, da su mu muda smrvljena, a lice oteklo poput bundeve. On otvori usta, a iz njih potee krv. S mukom proguta i progovori kroz otekle usne: - Zato... zato su mi to uinili'? - Ti dobro zna zato - odgovori Anatolij. Jean-Pierre polako zatre;se glavom, trudei se da ne utone u ludilo. - Izloio sam se smrtnoj opasnosti zbog vas... sve sam rtvovao... zato'? - Namjestio si nam stupicu - ree Anatolij. - Zbog tebe je danas poginulo osamdeset ljudi. Napad se izjalovio, shvati Jean-Pierre i zbog neega oni sad bacaju krivicu na njega. - Ne - ree - ja nita... - Mislio si pobjei - nastavi Anatolij. - Ali ja sam te iznenadio, primorao sam te da se ukrca u helikopter i da doe sa mnom. I sad te eka kazna... bolna i dugotrajna kazna. - Anatolij se okrene. - Ne - ree Jean-Pierre. - ekaj! Anatolij stane i ponovo se okrene prcma njcmu. Jean-Pierre je svim silama pokuavao misliti, unato bolovima.

- Ja sam doao ovamo... stavljao sam ivot na kocku... davao sam ti informacije o konvojima... napadali ste konvoje... nanijeli ste mnogo vee gubitke pobunjenicima nego to je tih osamdeset ljudi... nema logike, to nema logike. Uspio je prikupiti snage za jednu suvislu reenicu. - Da sam znao za stupicu, mogao sam te juer upozoriti i moliti za milost. - Kako su onda oni znali da emo napasti? - otro upita Anatolij. - Naslutili su... - Kako? Jean-Pierre je s naporom pokuavao misliti. - Je li Skabun bio bombardiran'? - Mislim da nije. To je to, shvati Jean-Pierre, netko je otkrio da Skabun nije bio bombardiran. - Trebali ste ga bombardirati - ree. Anatolij ga zamiljenu pogleda. - Netko tamo izuzetno dobro povezuje stvari. To je bila Jane, pomisli Jean-Pierre i na trenutak osjeti estoku mrnju. Anatolij upita: - Da li Ellis Thaler ima neto po emu ga se moe identificirati? Jean-Pierre je vie od svega elio utonuti u nesvijest, ali se bojao da e ga ponovo tui. - Da - ree izmueno. - Veliki oiljak na leima u obliku kria. - Onda je to ipak on - ree Anatolij, gotovo apui. - Tko? - John Michael, star trideset etiri godine, roen u New Yerseyju, najstariji sin zidara. Prekinuo je studij na Sveuilitu u Berkeleyju i otiao u vojsku. Bio je marinac, kapetan po inu. Agent CIA-c od 1972. godine. Brano stanje: jednom razveden, jedno dijete, boravite obitelji strogo uvana tajna. - Odmahne rukom kao da su to nevani detalji. - Nema sumnje, on je taj koji me je nadigrao danas. Izuzetno je inteligentan i vrlo opasan. Kad bih izmeu svih zapadnih agenata trebao odabrati jednoga kojeg bih se najradije doepao, odabrao bih njega. On nam je u posljednjih deset godina u najmanje tri navrata nanio nenadoknadive tete. Prole godine, u Parizu, razorio nam je mreu agenata koju smo gradili punih osam godina. Godinu dana prije toga otkrio je jednog agenta kojega sam ja ubacio u ameriku tajnu slubu jo 1965, ovjeka koji je jednog dana mogao ubiti predsjednika. I sad... sad je doao ovamo.

Kleei na podu i grlei rukama svoje izudarano tijelo, Jean-Pierre pusti da mu glava klone i zatvori oi, preputajui se oajanju. Sav je njegov trud unaprijed bio osuen na propast jer se naivno upustio u neravnopravnu borbu s majstorima ove nemilosrdne igre. Bio je poput nejakog djeteta medu lavovima. A nadao se da e uiniti doista veliko djelo. Mislio je da e sam samcat zadati afganistanskom pokretu otpora takav udarac od kojeg se nikad nee oporaviti. Mislio je da e on osobno promijeniti tijek povijesti u ovom dijelu svijeta. I osvetiti se samozadovoljnim vlastodrcima Zapada. Nadao se da e uspjeti nadmudriti i bolno pogoditi establiment koji je izdao i ubio njegova oca. Ali umjesto trijumfa, doivio je poraz. Sve emu se nadao u posljednji tren mu je unitio Ellis. Obuzet oajanjem jedva je uo Anatolija kako govori: - Moemo biti sigurni da je postigao kod pobunjenika ono to je htio. Ne znamo pojedinosti, ali ono to znamo dovoljno jasno pokazuje o emu se radi: pakt o zajednikom djelovanju pobunjenikih voda u zamjenu za ameriko oruje. To bi moglo omoguiti pobunjenicima da nastave ratovati jo nekoliko godina. Moramo to zaustaviti prije nego to im ponu dostavljati oruje. Jean-Pierre otvori oi i pogleda ga. - Kako? - Moramo tog ovjeka uhvatiti prije nego to se vrati u Sjedinjene Amerike Drave. Ako nam to uspije, nitko nee znati da je uspio sklopiti sporazum s pobunjenicima, oru3je nee biti isporueno i od svega toga nee biti nita. Jean-Pierre je fascinirano sluao, zaboravljajui bolove. Je li mogue da jo uvijek postoji neka ansa za ostvarenje njegove osvete? - Njegovim hapenjem gotovo bismo sasvim nadoknadili tetu zbog neuspjeha u lovu na Masuda - nastavi Anatolij, a Jean-Pierreovo srce ispuni nova nada. - Neutralizirali bismo najopasnijeg agenta kojim raspolau imperijalisti. Zamisli samo: pravi, ivi agent CIA-e uhvaen ovdje, u Afganistanu... Ve tri godine amerika propagandna maina tvrdi kako su afganistanski banditi borci za slobodu koji se poput Davida herojski bore protiv sovjetskog Golijata. Sad konano imamo dokaz da je tono ono to smo mi sve vrijeme govorili: da su Masud i ostali obine sluge amerikog imperijalizma. Moemo Ellisa izvesti pred sud... - Ali zapadne e novine sve to negirati - ree Jean-Pierre. Kapitalistika tampa...

- to nas briga za Zapad? Nama su vane nesvrstane zemlje, kolebljivci iz Treeg svijeta i posebno muslimanske nacije. Mogue je, shvati Jean-Pierre, jo uvijek je mogue da se ovo preokrene u pobjedu, a na kraju e to ipak biti njegov osobni trijumf, jer je on bio taj koji je Ruse upozorio na prisutnost agenta CIA-e u Dolini pet lavova. - A sada - ree Anatolij -gdje e Ellis biti noas? - On je stalno uz Masuda - ree Jean-Pierre. Nee biti tako lako uhvatiti Ellisa; njemu je trebalo cijelih godinu dana da doe do sigurnih informacija o kretanju Masuda. - Ne vidim zato bi i dalje bio s Masudom - ree Anatolij. - Da li je Ellis imao neku bazu'? - Teoretski, da. Stanovao je kod jedne obitelji u Bandi. Ali, rijetko kad je bio tamo. - Svejedno, to je oigledno mjesto od kojeg treba poeti. Pa da, naravno, pomisli Jean-Pierre. Ako Ellis nije tamo, netko u selu bi mogao znati kamo je otiao... Na primjer, Jane. Ako Anatolij ode u Bandu traiti Ellisa, mogao bi istodobno pokuati nai Jane. Jean-Pierre ivne i zaboravi na bolove kad je shvatio da jo uvijek moe ostvariti svoju osvetu kapitalistikom drutvu, uhvatiti Ellisa i povrh toga, vratiti Jane i Chantal. - Hoe li i mene povesti sa sobom u Bandu? - upita. Anatolij razmisli. - Mislim da bi bilo dobro da bude s nama. Ti poznaje selo i ljude... mogao bi nam biti od koristi. Jean-Pierre se s naporom uspravi na noge, stiui zube da ne jaukne od bolova. - Kad kreemo?. - Odmah - odgovori Anatolij. 14. Ellis je urio da stigne na vlak i hvatala ga je panika, iako je znao da sanja. Prvo nije mogao nigdje parkirati automobil, vozio je Gillinu hondu, a onda nikako nije mogao nai alter za prodaju karata. Odluivi da ude u vlak bez karte, poeo se gurati kroz gusto zbijenu gomilu ljudi u golemoj sredinjoj dvorani Grand Centrala. U tom se trenutku sjetio da je taj isti san sanjao ve nekoliko puta, i to nedavno, i nijednom nije uspio uhvatiti vlak. Nakon tih snova uvijek

se budio s nepodnoljivim osjeajem da ga je srea zauvijek mimoila i uhvatio ga je silan strah da e mu se to ponovo dogoditi. Gurao se kroz gomilu sve silovitije i bezobzirnije, te napokon stigao do ulaza na peron. Svaki put dosad, kad bi stigao do tog mjesta, ugledao bi vlak kako nestaje u daljini. Ovaj put vlak je jo bio u stanici. On potri niz peron i uskoi u vlak upravo kad je krenuo. Toliko je bio sretan to je uspio uskoiti u zadnji tren da mu se u glavi vrtjelo kao da je neto popio. Sjeo je i uope mu se nije inilo udnim to je u vrei za spavanje i to je pokraj njega Jane. Pogledao je kroz prozor vagona i vidio kako zora svie iznad Doline pet lavova. Nije bilo otre granice izmeu sna i budnog stanja. Vlak se postupno izgubio i ostala je samo vrea za spavanje i Dolina i Jane i osjeaj sree. U jednom trenutku tijekom kratke noi zatvorili su patent na vrei za spavanje i sad su leali tijesno priljubljeni jedno uz drugo, jedva su se mogli pomaknuti. Ellis je osjeao njezin topli dah na svom vratu i njezine nabrekle dojke pritisnute o njegova rebra. Njezine su ga kosti pritiskale, kuk, koljeno, lakat, noga, ali mu je to godilo. Oni su uvijek spavali stisnuti jedno uz drugo, prisjeti se Ellis. Antikni krevet u njezinom stanu u Parizu bio je toliko uzak da nije ni doputao neki drugi poloaj. Krevet u njegovu stanu bio je iri, ali su se oni i u njemu stiskali. Jane je uvijek tvrdila da ju je on napastovao tijekom noi, ali se on ujutro nikad nije mogao toga sjetiti. Dugo je vremena prolo otkako je cijelu no spavao s nekom enom. Pokuao se sjetiti koja je bila posljednja s kojom je tako spavao i shvati da je to bila Jane: djevojke koje je dovodio u svoj stan u Washingtonu nikad nisu ostajale na doruku. Jane je bila posljednja i jedina s kojom je u seksu mogao biti tako nesputan. Preletio je u mislima sve to su noas radili i osjeti kako ga je to ponovo uzbudilo. S njom kao da nije bilo granica njegovim seksualnim mogunostima. U Parizu su katkad znali ostati u krevetu cijeli dan, ustajali bi samo da poharaju hladnjak i otvore novu bocu vina, i on bi svrio po pet ili est puta, dok bi ona naposljetku prestala brojati orgazme. On inae o sebi nikad nije mislio kao o nekom seksualnom supermenu. Uostalom, iskustvo s drugim enama dokazalo mu je da na tom podruju nema natprosjenih sposobnosti, osim s njom. Ona je oslobaala neto to je s drugim enama ostajalo zabravljeno u njemu, zbog osjeaja krivnje ili neega. Nijedna druga ena nije uspijevala probiti te brane u njemu, iako je jedna bila blizu,

jedna Vijetnamka, s kojom je doivio kratku, nesretnu ljubavnu priu 1970. godine. Sad je bilo oigledno da on zapravo nikad nije prestao voljeti Jane. U proteklih godinu dana obavljao je svoj posao, udvarao se enama, posjeivao Petal i odlazio u supermarket poput glumca koji igra svoju ulogu, pretvarajui se da ivi stvarnim ivotom, ali je u dnu due znao da to nije istina. Da nije doao u Afganistan, tugovao bi za njom do kraja ivota. inilo mu se da je on esto bio slijep u odnosu na uistinu vane injenice o njemu samom. Tako 1968. nije shvatio da se eli boriti za svoju zemlju; nije shvatio da se zapravo ne eli oeniti sa Gill; u Vijetnamu nije odmah shvatio da je protiv rata. Svaka je od tih injenica dola kao otkrie i svaku ga je takvo otkrie zaprepastilo i potpunu mu preokrenulo ivot. Meutim, samozavaravanje ne mora uvijek biti neto negativno, smatrao je, jer kako bi bez njega preivio rat i da nije doao u Afganistan, to bi mu drugo preostalo nego da sebe uvjerava kako ne eli Jane'? Da li je ona sad opet moja'? pitao se. Ona mu nita nije rekla u tom smislu, osim: Volini te, dragi, slatko spavaj, ba kad je tonuo u san. Pomislio je kako je to najljepe to je ikad u ivotu uo. - emu se smjeka? On otvori oi i pogleda je. - Mislio sam da spava - odgovori. - Promatrala sam te. Izgledao si tako sretan. - I jesam. -On duboko udahne hladan jutarnji zrak i pridigne se na laktove da pogleda u Dolinu. U svjetlu zore njive su bile gotovo sasvim bez boja, a nebo je bilo bisernosivo. Upravo joj je kanio rei zbog ega je tako sretan kad je zauo nekakvo udno zujanje. On nakrivi glavu i oslune. - to je'? - upita Jane. Poloi joj prst na usta. Trenutak kasnije, ona takoer zauje taj udan zvuk. Buka se postupno pojaavala i ubrzo je postalo jasno da jc to zvuk helikoptera. Ellis predosjeti opasnost. - Oh, sranje - uzbueno promrsi. Letjelice se pomole iznad njihovih glava, prelijeui preko hrpta planinskog masiva: tri grbava hinda, naikana orujem i jedan hip s vojnicima. - Uvuci glavu u vreu - otro naredi Ellis. Vrea za spavanje bila je smea i pranjava kao i zemlja oku nje; ako se uvuku unutra, moda

ih nee moi primijetiti iz zraka. Gerilci su se sluili istom taktikom: pokrivali su se smeim pokrivaima koje su zvali pattu i koje su svi uvijek nosili sa sobom. Jane uvue glavu u vreu. Vrea je na otvorenom kraju imala dodatak predvien za jastuk, iako trenutno u njemu nije bilo jastuka. Ako time pokriju glave bit e potpuno skriveni pogledu. Ellis vrsto stisne Jane uza se i preokrene se zajedno s vreom, tako da im je "jastunica" pala preko glave. Sad su praktiki bili nevidljivi. Leali su na trbusima, on napola preko nje, i gledali dolje u selo. Izgledalo je da se helikopteri sputaju. - Nee se valjda ovdje spustiti? - upita Jane. Ellis polako odgovori: - Mislim da hoe... Jane se pone izvlaiti iz vree, govorei: - Moram otii dolje... - Ne! - Ellis je zgrabi za ramena, koristei teinu svog tijela da je zadri. - ekaj... priekaj nekoliko sekundi da vidim to smjeraju... - Ali, Chantal... - Priekaj! Ona se prestane boriti, ali ju je on i dalje vrsto drao. Po krovovima kua, ljudi su se pospano uspravljali, trljajui oi i zbunjeno zurei u goleme strojeve koji su poput divovskih ptica klepetali iznad njihovih glava. Ellis pronae pogledom trgovevu kuu. Vidio je Faru kako ustaje i kako se omotava plahtom. Na krovu pokraj nje bio je mali madrac na kojem je leala Chantal, skrivena ispod pokrivaa. Helikopteri su oprezno kruili. Namjeravaju se spustiti, pomisli Ellis, ali su oprezni zbog zasjede kod Darga. Medu seljanima je zavladala panika. Jedni su bjeali iz kua, drugi su trali u kue. Okupljali su djecu i stoku i uvodili ih u kue. Nekoliko je ljudi pokualo pobjei, ali se jedan hind spustio nisko nad stazu koja je vodila iz sela i primorao ih da se vrate natrag. Panika u selu uvjerila je ruskog zapovjednika da ih ovdje ne oekuje zasjeda. Hip s vojnicima i jedan od tri hinda nezgrapno slete na jednu njivu. Trenutak kasnije, pojave se vojnici, iskaui iz golemog trbuha helikoptera poput insekata. - Ne mogu vie ekati - krikne Jane. - Mora otii dolje. - Sluaj me! - ree Ellis. - Njoj ne prijeti nikakva opasnost. Bez obzira to oni trae, djeca ih sigurno ne zanimaju. Ali moda su doli po tebe. - Moram otii do nje...

- Prestani paniariti - povie on. - Ako ti bude pokraj nje, tek onda e za nju postati opasno. Ako ostane ovdje, nita joj se nee dogoditi. Zar ne shvaa'? Najgore to moe uiniti je da sad otri do nje. - Ellise, ja to ne mogu... - Mora! - Oh, Boe! - Ona zatvori oi. - Zagrli me. On je zgrabi za ramena i vrsto je stegne. Vojnici su opkolili maleno selo. Samu je jedna kua ostala izvan njihovog okruenja: tu je bila mulina kua kuja se nalazila uz stazu prema planini, na oku etiri-pet stotina metara od sela. Upravo kad je Ellis to zamijetio, iz kue istri jedan mukarac. Bio je dovoljno blizu da Ellis zapazi bradu obojenu kanom: to je bio Abdullah. Troje djece, jedno drugom do uha i ena s dojenetom u naruju izlete za njim iz kue i potre uz stazu prema planini. Rusi su ih odmah zapazili. Ellis i Jane navuku vreu za spavanje jo vie na glave kad je jedan od dva helikoptera kuji su ostali u zraku poletio od sela prema planinskoj stazi. Zapratao je mitraljez, smjeten u nosu helikoptera i oko Abdullahovih nogu podignu se oblaii praine. Mula se naglo zaustavi, djelujui gotovo komino jer je zamalo pao, zatim se okrene i potri natrag, maui rukama i viui eni i djeci da se vrate u kuu. Kad su se pribliili kui, jo jedan opominjui rafal sprijei ih da udu unutra i nakon trenutka zbunjenosti, cijela obitelj potri nizbrdo prema selu. Kroz buku elisa helikoptera uli su se pojedinani hici, ali inilo se da vojnici pucaju u zrak, kako bi natjerali seljane na poslunost. Ulazili su u kue i tjerali ukuane da iziu. Hind koji je potjerao u selo mulu i njegovu obitelj, sad je poeo vrlo nisko kruiti, kao da trai ima li jo nekoga izvan opkoljenog podruja. - to namjeravaju uiniti? - upita Jane drhtavim glasom. - Nisam siguran. - Misli da je to... odmazda? - Boe sauvaj. - A to onda? - inzistirala je Jane. Ellis joj je ve htio odgovoriti: Dovraga, otkud bih ja to mogao znati?, ali se na vrijeme suzdri i ree: - Moda je to ponovni pokuaj hvatanja Masuda. -Ali on se nikad ne zadrava u blizini poprita prethodne bitke. - Moda se nadaju da je postao neoprezan, ili da se zalijenio, ili misle da je moda ranjen... - Zapravo, Ellis nije imao pojma to Rusi smjeraju, ali se plaio masakra u stilu My Laia.

Seljane su sada utjerali u dvorite damije i premda su vojnici s njima grubo postupali, Ellis nije mogao primijetiti nikakve brutalnosti. Jane odjednom krikne: - Fara! - to je? - to to ona radi? Ellis pogleda na krov trgoveve kue. Fara je kleala pokraj Chantalinog madraca i Ellis raspozna ruiastu glavicu kako viri ispod pokrivaa. Izgleda da je dijete jo uvijek spavalo. Fara joj je vjerojatno negdje oko ponoi dala boicu i djevojica jo nije bila gladna, ali udnu da je nije probudila buka helikoptera. Ellis se nadao da e Chantal nastaviti spavati. Vidio je kako Fara namjeta jastuk pokraj djetetove glave i zatim navlai pokrivae preko lica djevojice. - Ona je skriva - ree Jane. - Jastuk pridrava pokrivae, tako da unutra ima zraka. - Pametna djevojka. - Trebala sam ja biti ramo. Fara zguva malo pokrivaa, zatim nemarno prebaci jo jednu plahtu preko Chantal. Trenutak je zastala i promotrila to je uinila. Iz daljine je izgledalo kao da je na krovu samo gomila na brzinu zbaenih pokrivaa. Fara je izgleda bila zadovoljna iluzijom jer je otila do ruba krova i spustila se ljestvama u dvorite. - Ostavila ju je - ree Jane. - S obzirom na okolnosti, Chantal je tu najsigurnija... - Znam, znam! Faru su gurnuli u dvorite damije s ostalim seljanima. Ona je posljednja ula. - Sve su bebe s majkama - reve Jane. - Mislim da je Fara trebala uzeti Chantal sa sobom... - Ne - ree Ellis. - ekaj. Vidjet e. - On jo uvijek nije mogao naslutiti to e se dogoditi, ali ako dude do masakra, Chantal je bila najsigurnija tamo gdje ju je Fara ostavila. Kad je izgledalo da su svi seljani unutar zidova damije, vojnici ponu ponovo pretraivati selo, utravajui i istravajui iz kua, pucajui povremeno u zrak. Oni oito imaju napretek municije, pomisli Ellis. Helikopter koji je ostao u zraku nisko je kruio po rubovima sela, kao da traga za neim. Jedan vojnik ude u dvorite trgoveve kue. Ellis osjeti kako se Jane ukoila. - Sve e biti u redu - tiho joj je rekao na uho.

Vojnik ue u kuu. Ellis i Jane su zurili u vrata. Nekoliko sekundi kasnije, vojnik izie i hitro se uspne uz ljestve. - Boe, spasi je - proape Jane. Vojnik se popeo na krov, pogledao na zguvane pokrivae, zaokruio pogledom po okolnim krovovima i zatim opet poeo razgledavati krov na kojem je stajao. Farin je madrac bio najblii, a Chantal je bila odmah iza njega. On gurne vrkom izme Farin madrac. Iznenada se okrene i stri niz ljestve. Ellis ponovo pone disati i pogleda Jane. Ona je bila blijeda poput mrtvaca. - Rekao sam ti da e sve biti u redu - ree on. Ona se pone tresti. Ellis pogleda prema damiji. Mogao je vidjeti samo dio dvorita iza ograde. Seljani su izgleda sjedili na zemlji u redovima, ali primjeivalo se neko komeanje. Ellis je pokuavao pogoditi to se tamo dogaa. Da li ih ispituju o Masudu i o tome gdje se on sada nalazi? Meu seljanima su bila samo trojica koji su mogli neto znati o tome, tri gerilca koji su bili iz Bande i kuji juer nisu otili u brda s Masudom: Shaharai Gul, onaj ovjek s oiljkom; Alishan Karim, mulin brat i Sher Kador, seoski pastir. Shahazai i Alishan su preli etrdesetu i lako su mogli izigravati uplaene starce. Sher Kador je imao samo etrnaest godina. Prema tome, sva trojica su mogli tvrditi da nita ne znaju o Masudu i tu je moglo izgledati sasvim vjerojatno. Srea to Mohammed nije bio u selu: Rusi ne bi tako lako povjerovali da on nita ne zna. Oruje gerilaca bilo je vjeto skriveno na mjestima, na koje Rusi sigurno nee gledati: u krov zahoda, u kronju duda, duboko u jednoj rupi na obali rijeke. - Oh, gledaj! - iznenaeno dahne Jane. - Onaj ovjek ispred damije! Ellis pogleda. - Misli onaj ruski oficir u kapi sa iltom? - Da. Znam tko je to... vidjela sam ga jednom ranije. To je ovjek s kojim sam zatekla Jean-Pierrea u onoj kamenoj kolibi. To je Anatolij. - Njegova veza - proape Ellis. Otro se zapiljio u Rusa, pokuavajui razaznati crte njegova lica: ovako iz daljine inilo mu se da je to orijentalno lice. Kakav je to ovjek? Usudio se sam ui na pobunjeniki teritorij kako bi se sastao s Jean-Pierreom, prema tome morao je biti hrabar. Danas je sigurno bijesan, jer je on svoje sunarodnjake poveo u zasjedu kod Darga. Sigurno eli brzo vratiti udarac, kako bi ponovo preuzeo inicijativu...

Ellisovo razmiljanje iznenada prekine pojava jednog drugog mukarca kuji je iziao iz damije. Bio je to bradat mukarac u raskopanoj bijeloj koulji i tamnim hlaama, zapadnjakog kroja. - Isuse Kriste - ree Ellis. - To je Jean-Pierre. - Oh! - uzvikne Jane. - Da mi je znati koga vraga smjeraju? - promrmlja Ellis. - Mislila sam da ga nikad vie neu vidjeti - ree Jane. Ellis je pogleda. Njezino je lice imalo udan izraz. Trenutak kasnije, Ellis shvati da je to izraz kajanja. On ponovo skrene pogled prema prizoru u selu. Jean -Pierre je neto govorio ruskom oficiru, maui rukama i pokazujui prema planini. - Nekako udno stoji - ree Jane. - ini mi se da je povrijeen. - Da li on to pokazuje prema nama? - upita Ellis. - On ne zna za ovo mjesto... nitko za njega ne zna. Misli da nas moe vidjeti?. - Ne. - Mi njega vidimo - reve Jane sumnjiavo. - Ali on stoji uspravno, a iza njega je ravnica. Mi leimo na zemlji, a iza nas je planinska kusa. Nikako nas ne moe vidjeti, osim ako bi tono znao gdje treba gledati. - Onda sigurno pokazuje na peine. - Da. - Sigurno im govori da odu tamo pogledati. - Da. -Ali to je grozno. Kako moe... - Ona se prekine i nakon kratke stanke, doda: - Pa naravno, on sad vini ono istu to je inio otkako smo doli ovamo: izdaje ove ljude Rusima. Ellis primijeti kako Anatolij govori neto u voki-toki. Trenutak kasnije, jedan od dva hinda koji su kruili iznad sela, preleti preko Ellisove i Janeinc glave i, kako je zakljuio po zvuku, jer ga vie nije mogao vidjeti, sleti na zaravanak ispred peina. Jean-Pierre i Anatolij su se udaljili od damije. Jean-Pierre je epao. - Izgleda da je stvarno povrijeen - ree Ellis. - Tko zna to se dogodilo. Ellisu je izgledalo da je Jean-Pierre pretuen, a1i joj nije to rekao. Pitao se o emu sad Jane misli. Tamo je dolje njezin mu, s jednim oficirom KGB-a, pukovnikom, sudei po uniformi. A ovdje je ona, u improviziranom krevetu s drugim mukarcem. Da li se moda osjea krivom? Ili se stidi'I Da li misli da ga je iznevjerila? Ili se ne kaje zbog onog to je uinila? Da li mrzi svog mua ili se samo razoarala u njega? Ona je nedvojbeno voljela Jean-Pierrea: da li ga jo uvijek voli?

- to sad osjea u vezi s njim? - on upita. Pozorno se zagleda u njega i on na trenutak pomisli da se naljutila, ali onda shvati da ona samo ozbiljno razmilja o njegovu pitanju. Na kraju, ree: - Tugu. Zatim okrene glavu i ponovo uperi pogled prema selu. Jean-Pierre i Anatolij su ili prema trgovevoj kui, gdje je na krovu spavala skrivena Chantal. Jane ree: - Mislim da mene trae. Ukoeno je zurila u onu dvojicu dolje u selu, a lice joj je bilo blijedo i uplaeno. Ellis je sumnjao da su Rusi samo zbog Jane prevalili toliki put i dovukli ovamo toliko ljudi i strojeva, ali nita nije rekao. Jean-Pierre i Anatolij prou kroz dvorite trgoveve kue i udu u zgradu. - Nemoj sad zaplakati, djevojice - proape Jane. Pravo je udo da to dijete jo uvijek spava, pomisli Ellis. A moda ne spava: moda se probudila i plae, ali je nitko ne uje zbog buke helikoptera. Moda je onaj vojnik nije uo zato to je upravo u tom trenutku jedan helikopter letio ravno iznad njegove glave. Moda e osjetljivije ui njezina oca uti zvukove koji su izmakli pozornosti nezainteresirana tuinca. Moda... Dvojica mukaraca iziu iz kue. Stajali su trenutak u dvoritu, udubljeni u razgovor. Jean-Pierre odepa preko dvorita do drvenih ljestava koje su vodile na krov. Uspeo se na prvu preku s oiglednim naporom, zatim ponovo siao. Nakon kratke rasprave, Rus se pone uspinjati ljestvama. Ellis zaustavi dah. Anatolij je doao do vrha ljestava i zakoraio na krov. Kao i onaj vojnik prije njega, bacio je pogled na zguvane pokrivae, pogledao naokolo po drugim krovovima i ponovo se zagledao u hrpu posteljinc pred sobom. I on je nogom gurnuo Farin madrac. Zatim je kleknuo. Polako, njenim pokretom, povukao je plahtu. Jane krikne kad se ispod plahte pomolilo Chantalino ruiasto lice. Ako stvarno trae Jane, pomisli Ellis, uzet e Chantal, jer znaju da e se ona odmah predati kako bi bila sa svojim djetetom. Anatolij je nekoliko sekundi zurio u siuni zaveljaj pred sobom. - Oh, Boe, ja to ne mogu podnijeti, ja to ne mogu podnijeti - zajaue Jane. Ellis je jo vre stegne i ree:

- Priekaj, priekaj da vidimo to e uiniti. Upinjao se da razazna izraz na djetetovu licu, ali udaljenost je bila prevelika. Izgledalo je da Rus neto razmilja. A onda je, ini se, naglo donio odluku. Vratio je plahtu na mjestu, zaukao je oku djeteta, ustao i krenuo prema rubu krova. Jane brizne u pla. Odozgo, s krova, Anatolij je doviknuo neto Jean-Pierreu, nijeno tresui glavom. Zatim se spustio ljestvama u dvorite. - Pitam se, zato je to uinio? - ree Ellis, mislei naglas. Nijeni pokret glavom jasno je pokazivao da je Rus lagao Jean-Pierreu, da mu je rekao: "Na krovu nema nikoga." To je jedino moglo znaiti da bi Jean-Pierre htio ponijeti dijete sa sobom, a da Anatolij to ne eli. A to opet znai da Jean-Pierre eli nai Jane, ali da Rusa ona ne zanima. A to ga onda zanima? Odgovor na to pitanje bio je oigledan. Njega zanima Ellis. - Mogao sam sve zajebati - ree Ellis, govorei sam sebi. Jean-Pierre je elio nai Jane i Chantal, ali Anatolij je traio njega. Anatolij se htio osvetiti za jueranje ponienje, elio je sprijeiti Ellisa da se vrati na Zapad s ugovorom koji su potpisali pobunjeniki zapovjednici i elio je izvesti Ellisa pred sud kako bi cijelom svijetu dokazao da se iza afganistanske pobune krije CIA. To mi je trebalo jo juer pasti na pamet, pomisli Ellis gorko, ali ja sam se prepustio zadovoljstvu zbog uspjeno obavljenog posla i mislio sam samo na Jane. Osim toga, Anatolij nije mogao znati da sam ja ovdje, mogao sam biti u Dargu, ili Astani, ili u brdima s Masudom. Prema tome, on je samo mogao nagaati da bih ja mogao biti u Bandi. Ali je malo nedostajalo da me uhvati. On oigledno ima dobar instinkt. Anatolij je opasan protivnik - bitka jo nije zavrena. Jane je plakala. Ellis ju je gladio po kosi i umirivao je, promatrajui Jean-Pierrea i Anatolija kako se vraaju do helikoptera koji su jo uvijek stajali na njivama s upaljenim motorima. Hind koji se spustio ispred spilja ponovo uzleti i pojavi se iznad njihovih glava. Ellis se pitao to se dogodilo sa sedmoricom ranjenih gerilaca: jesu li ih ispitivali ili poveli sa sobom kao zarobljenike, ili i jedno i drugo. Sve se vrlo brzo zavrilo. Vojnici su istrali iz damije i ukrcali se u hip isto onako brzo kao to su iz njega iskoili kad su doli. Jean-

Pierre i Anatolij uli su u jedan od hindova. Rune letjelice uzlete jedna za drugom, njiui se dok se nisu uspele vie od planinskog lanca, a zatim su poveale brzinu i letei u liniji, odletjele prema jugu. Znajui to je Jane na pameti, Ellis ree: - Priekaj jo samo malo, dok helikopteri ne odu... nemoj sad sve pokvariti. Uplakana, Jane utke kimne glavom. Seljani su polako poveli izlaziti iz damije, jo uvijek prestraeni. Posljednji helikopter uzleti i poleti za ostalima. Jane se iskobelja iz vree za spavanje, navue hlae, prebaci koulju preko glave i poleti nizbrdo, skliui se, posrui i zakopavajui koulju u hodu. Ellis ju je promatrao, osjeajui da ga je ona nekako odgurnula od sebe, svjestan da je taj osjeaj iracionalan, ali ga se svejedno nije mogao osloboditi. Odluio je da nee krenuti odmah za njom. Bolje je da bude sama u trenutku kad doe do Chantal. Jane zae iza muline kue i nestane mu iz vida. Ellis pogleda dolje u selo. Ulice i dvorita su oivjeli. uo je uzbuene povike seljana. Djeca su trala naokolo, oponaajui helikoptere, pucajui iz zamiljenih puaka i tjerajui kokoi u dvorita da ih podvrgnu ispitivanju. Veina odraslih, jo uvijek pod okom, pokunjeno su se vraali svojim kuama. Ellis se sjeti ranjenih gerilaca i jednorukog djeaka u peini. Odlui otii gore i pogledati to je s njima. Brzo se obukao, sloio vreu za spavanje i uputio se stazom prema peinama. Sjetio se Allena Windermana, u sivom odijelu i prugastoj kravati, kako je nabadajui salatu u jednom restoranu u Washingtonu upitao: "Kakvih izgleda imaju Rusi da uhvate naeg ovjeka?" Vrlo malih, odgovorio je Ellis. Ako nisu u stanju uhvatiti Masuda, zato bi im polo za rukom da uhvate jednog tajnog agenta koji je tamo doao da se sastane s Masudom? Sad je znao odgovor na to pitanje: Zato to imaju Jean-Pierrea. - Proklet bio Jean-Pierre - ree Ellis glasno. Stigao je do istine ispred peina. Iz peine u kojoj je bila smjetena ambulanta nije se uo nikakav zvuk. Nadao se da Rusi nisu poveli djeaka Musu, ako su odveli gerilce Mohammeda bi to teko pogodilo.

Uao je u peinu. Sunce je sad ve bilo visoku i jasno ih je mogao vidjeti. Svi su jo uvijek bili tu, leali su tihi i nepomini. - Je li sve u redu? - upita Ellis na dariju. Nije bilo odgovora. Nitko se nije pomaknuo. - Oh, Boe - proape Ellis. Kleknuo je pokraj najblieg gerilca i dotaknuo bradato lice. ovjek je leao u lokvi krvi. Hitac koji je dobio u glavu bio je ispaljen iz najvee blizine. Kreui se hitro, Ellis provjeri svakog od njih. Svi su bili mrtvi. Djeak takoer. 15. Jane je trala kroz selo obuzeta slijepom panikom, gurajui ljude ispred sebe, nalijeui na zidove, spotiui se, padajui, ponovo se diui, jecajui, daui i jauui, sve u isti mah. - Sigurno je iva i zdrava - govorila je sama sebi, ponavljajui to kao litaniju, ali su joj istodobno u glavi odjekivala pitanja: Zato se Chantal nije probudila? to joj je Anatolij uinio?Je li povrijeena? Posrui je uletjela u dvorite trgoveve kue i grabei po dvije preke odjednom, uspela se na krov. Pala je na koljena i svukla plahtu s malog madraca. Djevojica je leala zatvorenih oiju. Jane pomisli: Da li die'? Da li die? A onda se djetetove oi otvore,ona pogleda majku i nasmijei se-prvi put u svom kratkom ivotu. Jane zgrabi dijete i estoko je stisne uza se, osjeajui se kao da e joj srce prepui od radosti. Chantal zaplae zbog njezinog snanog stiska i Jane takoer brizne u pla, preplavljena osjeajima sree i olakanja to je njezina djevojica jo uvijek iva, topla, to plae i to joj se po prvi put nasmijeila. Nakon stanovitog vremena, Jane se smiri, a Chantal, osjetivi promjenu, prestane plakati. Jane ju je njeno njihala u naruju, tapui je po leima i ljubei meko, jo uvijek elavo tjeme. Kad se napokon pribrala, Jane se sjeti da na svijetu postoje i drugi ljudi i pone se pitati to se dogaalo u damiji i jesu li svi seljani ivi i zdravi. S djevojicom na rukama, ona side u dvorite i ugleda Faru. Jane ju je na trenutak utke gledala: ta tiha, plaha Fara, tako stidljiva i naivna... gdje je samo nala hrabrosti i prisutnosti duha, odakle joj toliko smjelosti da sakrije Chantal ispod zguvanih pokrivaa, dok su samo nekoliku metara dalje slijetali ruski helikopteri i praskale puke i mitraljezi'?

- Ti si je spasila - ree Jane. Fara je pogleda prestraeno kao da ju je Jane zbog neeg optuila. Jane prebaci Chantal na lijevi bok i zagrli Faru desnom rukom, te je privue k sebi. - Ti si spasila moje dijete! - ree. - Hvala ti! Hvala ti! Fara na trenutak zasja od sree, a onda brizne u pla. Jane je smirivala djevojku, tapui je po leima kao to je malo prije tapala Chantal. im se Fara malo umirila, Jane upita: - to se dogodilo u damiji'? to su vam uinili`? Je li netko ozlijeen? - Da - zbunjeno odgovori Fara. Jane se nasmijei: zaboravila je da Fari ne smije odjednom postaviti vie od jednog pitanja ako eli dubiti pametan odgovor. - to je bilo kad su vas otjerali u damiju? - Pitali su gdje je Amerikanac? - Koga su pitali'? - Svakoga. Nitko nije znao. Doktor je mene pitao gdje ste vi i dijete, a ja sam rekla da ne znam. Onda su odabrali trojicu mukaraca: prvo moga ujaka Shahazaia, zatim mulu i na kraju mulinog brata, Alishana Karima. Onda su njih opet ispitivali, ali nita nisu doznali, jer oni nisu znali kamo je otiao Amerikanac. Onda su ih poeli tui. - Jesu li teke ozlijeeni? - Samo pretueni. - Pogledat u to je s njima. - Alishan ima slabo srce, zabrinuto pomisli Jane. - Gdje su oni sada? - Jo uvijek u damiji. - Doi sa mnom. - Jane ode u kuu i Fara pode ra njom. U prednjoj sobi Jane nade svoju bolniarsku torbu na staroj trgovakoj tezgi. Brzo ubaci u torbu neto tableta nitroglicerina i iziu iz kue. Dok su ile prema damiji, Jane upita Faru: - Jesu li tebe tukli'? - Ne. Doktor je izgledao ljut, ali me nisu tukli. Jane se pitala nije li Jean-Pierre bio ljut zato to je slutio da je ona s Ellisom. Palo joj je na pamet da vjerojatno cijelo selo zna da je ona provela no s Amerikancem. Pitala se kako e seljani reagirati. To bi za njih mogao biti konani dokaz da je ona bludnica. Ipak, znala je da se jo nee okrenuti protiv nje, barem dok su tu ranjeni ljudi koje treba njegovati. Stigla je do damije i ula u dvorite. Abdullahova ena ju je prva ugledala i pourila do nje, te je odvela do svog mua koji je leao na zemlji. Na prvi pogled, on nije bio u tako loem stanju, a kako je Jane bila zabrinuta zbog

Alishanuva bolesna srca, ona ostavi mulu, ne obazirui se na uvrijeene proteste njegove ene, i ode do Alishana koji je leao malo dalje. Alishan je bio siv u licu, teko je disao i jednom se rukom drao za grudi: ba kao to se plaila, batine koje je dubio izazvale su napad angine. Ona mu prui tabletu i ree: - Pregrizi je, nemoj je progutati. Zatim Jane preda Chantal Fari i brzo pregleda Alishana. Bio je pun modrica, ali nijedna kost mu nije bila slomljena. - ime su vas tukli? - upitala ga je. - Kundacima - odgovori on promuklo. Jane kimne glavom. Imao je sree: jedino ime su mu stvarno nakodili bio je stres, zbog njegova srca, ali ve se polako oporavljao. Ona mu namae jodom posjekotine i naredi mu da se ne mie i ostane tu leati jo jedan sat. Zatim se vrati do Abdullaha. Meutim, kad ju je mula ugledao, srdito uzvikne i zamae rukom neka mu ne prilazi. Jane je znala da je bijesan na nju zato to je prvo otila k Alishanu jer je smatrao da on, kao mula, zasluuje prioritet. Jane mu se nije kanila ispriavati. Ona mu je ve ranije jednom objasnila kako se ona u lijeenju ravna prema hitnosti, a ne prema statusu. Zato se sad bez rijei okrenula. Nije imalo nikakvog smisla inzistirati da joj stara budala dopusti da ga pregleda. Ako ima snage vikati na nju, onda e ve preivjeti. Ona ode do Shahazaia, starog borca iaranog oiljcima. Njega je ve pregledala njegova sestra Rabia, seoska babica, koja mu je sad prala posjekotine. Rabijini lijekovi od trava nisu bili ba sasvim antiseptiki, ali su vjerojatno vie koristili nego tetili, pomisli Jane i zadovolji se time da od starca zatrai da pokua micati prstima na rukama i nogama. Sve je bilo u redu. Imali smo sree, pomisli Jane. Samo su tri ovjeka pretrpjeli manje ozljede. Hvala Bogu. Moda se sad moemo nadati da e nas Rusi neko vrijeme ostaviti na miru; moda sve dok prijelaz preko Khybera ne postane opet prohodan... - Je li doktor Rus? - iznenada upita Rabia. - Nije. - Prvi put Jane se upita to je zapravo Jean-Pierre imao na umu. Da me je naao, pomisli, to bi mi rekao? - Ne, Rabia, on nije Rus, ali je izgleda preao na njihovu stranu. - Znai da je izdajica.

- Da, pretpostavljam da se tako moe rei. - Pitala se to se to vrzma starici po glavi. - Moe li se kranka razvesti od mua zbog toga to je izdajica? U Evropi se moe razvesti i za mnogo manje od toga, pomisli Jane i odgovori: - Da. - Jesi li se zato sad udala za Amerikanca? Jane shvati Rabijin nain razmiljanja. No provedena s Ellisom doista je potvrdila Abdullahovu optubu da je ona zapadnjaka kurva. Stara Rabia, koja je uvijek bila na njezinoj strani, oigledno kani pobijati tu optubu tvrdnjom da se Jane naprasno razvela od izdajice u skladu s udnim kranskim zakonima o kojima pravovjerni nita ne znaju - te da je sad udata za Ellisa. Neka bude tako, pomisli Jane. - Da - odgovori - zato sam se udala za Amerikanca. Rabia zadovoljno kimne glavom. Zapravo, Jane se osjeala kao da mulina optuba ipak nije posve neopravdana. Ona je doista nepristojno brzo prela iz kreveta jednog mukarca u krevet drugoga. Postidjela se, ali se onda brzo prenula: nikad dosad nije doputala da joj ponaanje odreuju oekivanja drugih ljudi. Neka misle to hoe, rekla je samoj sebi. to se nje osobno tie, nije se smatrala udatom za Ellisa. A da li se osjeam razvedenom od Jean-Pierrea? upitala se. Odgovor na to pitanje glasio je: ne. Osjeala je da prema njemu nema vie nikakve obaveze. Nakon onoga to je uinio, pomislila je, doista mu vie nita ne dugujem. inilo joj se da bi zbog toga trebala osjetiti olakanje, meutim, osjeala je samo tugu. Jane se trgne iz razmiljanja. Kod ulaza u damiju dolo je do nekog komeanja i ona se okrene da vidi to se dogaa. Ugledala je Ellisa kako ulazi, nosei neto na rukama. Kad je doao blie, vidjela je da mu je lice skamenjeno od srdbe i sjeti se kako je jednom ranije vidjela Ellisa u takvom stanju: kad je neki bezobzirni taksist naglo skrenuo i sruio jednog mladia na motoru. Mladi je zadubio prilino teke ozljede. Ellis i Jane su bili svjedoci nezgode i pozvali su hitnu pomo, tada ona jo nita nije znala o medicini, a Ellis je sve vrijeme srdito ponavljao: "Tako nepotrebno, to je bilo tako nepotrebno." Jane razazna oblik onoga to je Ellis nosio u naruju: to je bilo neko dijete, a po njegovu izrazu bilo joj je jasnu da je dijete mrtvo. Prva reakcija, zbog kuje ju je kasnije bilo stid, bila je: Hvala Bogu, to nije

moje dijete, a zatim, kad je bolje pogledala, vidje da je to upravu ono dijete za koje joj se katkad inilo kao da je njezino - Musa, jednoruki djeak kojem je spasila ivot. Obuzeo ju je straan osjeaj razoaranja i gubitka, osjeaj kakav bi joj se javio kad bi neki pacijent umro, nakon to bi se Jean-Pierre i ona dugo borili za njegov ivot. Samo to je ovaj gubitak bi osobito bolan, jer je Musa tako hrabro podnosio gubitak ruke i njegov je otac bio toliko ponosan na njega. Zato ba on? pomisli Jane i oi joj se ispune suzama. Zato ba on? Seljani su se okupili oko Ellisa, ali je on gledao u nju. - Svi su mrtvi - ree Ellis na dariju kako bi ga svi razumjeli. Nekoliko ena pone glasno plakati. - Kako? - upita Jane. - Rusi su ih ustrijelili, sve do jednoga. - Oh, Boe. -Jo prije nekoliko sati, protekle veeri, rekla je: Nijedan od njih nee umrijeti, mislei, dakako, na njihove rane, predviajui da e se svi oporaviti, netko bre, netko sporije, te da e se uz njezinu njegu svima vratiti snaga i zdravlje. A sad su svi mrtvi. - Ali zato su ubili djeaka'? uzvikne. - Mislim da ih je razljutio. Jane se zbunjeno namrti. Ellis malo pomakne mrtvog djeaka, tako da se ukazala Musina ruka. Mali su prsti bili vrsto obavijeni oko drke noa koji mu je poklonio otac. Na otrici je bilo krvi. Odjednom zauju straan vrisak i Halima se progura kroz okupljenu gomilu. Ona uzme tijelo svoga sina iz Ellisova naruja i srui se na zemlju s mrtvim djetetom na rukama, zazivajui njegovo ime. ene se skupe oko nje. Jane se okrene. Kimnuvi Fari da je slijedi, Jane izie iz damije i polako krene prema svojoj kui. Jo prije nekoliko minuta mislila je kako je sve sretno prolo. A sad su sedmorica odraslih mukaraca i djeak bili mrtvi. Nije vie imala suza, odvie je danas plakala: samo je osjeala kako je hvata slabost od tuge i bola. Ula je u kuu i sjela da nahrani Chantal. - Kako si ti strpljiva, mala moja - rekla joj je, dok ju je namjetala na prsima. Minutu-dvije kasnije ue Ellis. Nagne se nad nju i poljubi je. - Izgleda kao da si ljuta na mene. Jane shvati da se doista ljuti. - Mukarci su stvarno prokleti - ree ogoreno. - Taj je djeak oigledno pokuao napasti naoruane ruske vojnike. Tko ga je nauio

da bude tako nerazuman'? Tko mu je ulio u glavu da je njegova glavna uloga u ivotu ubijati Ruse'? Kad se bacio na vojnika s kalanjikovom, tko mu je u tome bio uzorom? Sigurno ne njegova majka. Oponaao je oca. Mohammed je kriv za njegovu smrt, Mohammed i ti. Ellis je zapanjeno pogleda. - Zato ja? Jane je znala da je previe otra prema njemu, ali se nije mogla zaustaviti. - Rusi su pretukli Abdullaha, Alishana i Shahazaia kako bi ih natjerali da im kau gdje si ti - ree. - Oni su traili tebe. Zbog tebe su doli ovamo. - Ja to znam. Zar je zato moja krivica sto su ustrijelili djeaka? - Do svega je toga dolo zato to si ti ovdje, kamo ne spada. - Moda. Uostalom, taj se problem lako moe rijeiti. Moja prisutnost izaziva nasilje i krvoprolie, kako si mi ti to upravo objasnila. Ako ostanem ovdje, neu se samu izloiti opasnosti da me uhvate, jer jutros sam jednostavno imao sree, nego e se ujedno raspasti i cijeli moj krhki mali plan o ujedinjenju ovih plemena u borbi protiv zajednikog neprijatelja. Dapae, u pitanju je jo neto gore ud toga. Rusi bi me izveli pred sud i tom bi suenju dali najvei mogui publicitet: "Gledajte kako CIA pokuava eksploatirati unutranje probleme jedne nerazvijene zemlje." Ili neto tome slino. - Tko bi rekao da si ti tako vana linost. - udno je bilo misliti kako ovo to se dogodilo ovdje u Dolini pet lavova, medu ovom malom skupinom ljudi, moe imati taku zamane posljedice svjetskih razmjera. - Meutim, ne moe ulii. Put preko prijevoja Khyber je blokiran. - Postoji jo jedan put: Stara maslaca. - Oh, Ellise... to je strano teka ruta... i opasna. - Zamislila ga je kako se uspinje tim strmim stazama, borei se s ledenim vjetrovima. Mogao bi se izgubiti i smrznuti u snijegu, ili postati rtvom razbojnika. - Molim te, nemoj ii tim putem. - Ako ne budem imao drugog izbora, morat u. Znai opet e ga izgubiti, opet e ostati sama. Ta ju je pomisao duboko rastuila. Iznenadila se. Napokon, provela je s njim samo jednu no. to je oekivala'? Nije bila sasvim sigurna. U svakom sluaju, neto vie od ovako naglog rastanka. - Nisam mislila da u te tako brzo opet izgubiti - ree. Zatim premjesti Chantal na drugu dojku.

Ellis klekne pred nju i uhvati je za ruku. - Ti nisi jo o svemu dobro razmislila - ree. - Misli na Jean-Pierrea. Zar ne zna da on eli da mu se vrati? Jane razmisli o tome. Ellis je u pravu, zakljui. Jean-Pierre se sigurno osjea ponienim i na neki nain ukopljenim: jedino to bi mu sad moglo zalijeiti rane bio bi njezin povratak, spoznaja da je ponovo ima u svom krevetu i u svojoj vlasti. - to misli, to bi uinio sa mnom? - upita. - Vjerojatno e htjeti da ti i Chantal odete ivjeti u neki rudarski grad u Sibiru, a on e i dalje pijunirati po Evropi i dolaziti svake dvije-tri godine da s vama provede dopust izmeu dva zadatka. - to mi moe ako ja to odbijem'? - Moe te prisiliti. Ili ubiti. Jane se sjeti kako ju je Jean-Pierre tukao i osjeti muninu. - Misli da e mu Rusi pomoi da me nae? - upita. - Hoe. - Ali zato? to je njih briga za mene? - Prije svega, oni su mu to duni uiniti. Drugo, smatraju da e uz tebe biti sretan i zadovoljan. I tree, ti previe toga zna. Intimno poznaje Jean-Pierrea i vidjela si Anatolija, prema tome, ako te puste da se vrati u Evropu, mogla bi dati dobar opis njih obojice za kompjutorsku arhivu CIA-e. Znai, nasilje e se nastaviti, pomisli Jane; Rusi e nastaviti s racijama po selima, ispitivat e, tui i muiti ljude, kako bi saznali gdje se ona skriva. - Ruski oficir... on se zove Anatolij. On je vidio Chantal. - Sjetivi se onih nekoliko stranih trenutaka, Jane vre privine djetece uza se. Mislila sam da e je uzeti. Zar on ne shvaa da bih se ja odmah predala, im bih saznala da je dijete kod njih? Ellis kimne glavom. - I mene je to zaudilo u prvi mah. Meutim, ja sam im sada vaniji od tebe i zato mislim da je zakljuio kako tebe moe uhvatiti kasnije, a meuvremenu mu moe biti od koristi. - Kako to misli? Kakve koristi moe on imati od mene? - Moe mene usporiti. - Tako to u te primorati da ostane ovdje? - Ne, tako to e poi sa mnom. im je Ellis to rekao, Jane shvati da je on u pravu i teak, sudbinski predosjeaj spusti se na nju poput mrtvakog pukrova. Morat e poi s njim, ona i njezino dijete; to je jedino rjeenje. Pa ako nam je

sueno da umremo, umrijet emo, fatalistiki zakljui. Neka bude to bude. - Pretpostavljam da imam vie anse pobjei s tobom odavde, nego to bih imala bjeei sama iz Sibira - ree. Ellis kimne glavom. - Otprilike, tako nekako. - Odmah u poeti pakirati - ree Jane. Nije bilo vremena za gubljenje. - Najbolje e biti da krenemo sutra u zoru. Ellis zatrese glavom. - Hou da krenemo za jedan sat. Jane spopadne panika. Bila je spremna otii odavde, naravno, ali ne ovako iznenada i sad joj se inilo da jednostavno nema vremena misliti. Poela je juriti po kui, bacajui u torbe bez reda odjeu, hranu i lijekove, plaei se da e zaboraviti neto bitno, ali odve obuzeta panikom da bi zastala i razmislila. Ellis je shvatio to se s njom zbiva i zaustavio ju je. Uhvatio ju je za ramena, poljubio u elo i smirenim glasom upitao: - Reci mi neto. Da li moda zna koja je najvie planina u Velikoj Britaniji? Jane ga pogleda kao da je poludio. - Ben Nevis - odgovori. - U kotskoj. - Koliko je visoka? - Preko tisuu dvjesta metara. - Neki od prijevoja preko kojih emo morati prijei visoki su oko pet tisua metara, znai etiri puta vii od najvie planine u Velikoj Britaniji. Iako trebamo prijei samo dvjesta etrdeset kilometara, neemo taj put moi prevaliti za manje od dva tjedna. Prema tome stani, razmisli, planiraj to treba ponijet. Ako se ne uspije spakirati za jedan sat, to moemo... bolje da kasnimo, nego da odemo bez antibiotika. Jane kimne glavom, duboko udahne i pone iz poetka. Imala je dvije torbe koje su zapravo bile bisage, ali su se mol;le nositi i kao naprtnjae. U jednu je stavila odjeu: pelene za Chantal, rezervno donje rublje za sve njih, Ellisovu skijaku jaknu ispunjenu perjem i kinu kabanicu s krznenom podstavom koju je ona donijela iz Pariza. Drugu je torbu upotrijebila za lijekove i hranu, eljeznu rezervu za sluaj nude. Naravno, nije vie imala Kendnl Mint Cake, ali je uspjela pronai odgovarajui nadomjestak: kola od suenih dudinja i oraha, gotovo neprobavljiv, ali nabijen koncentriranom energijom. Imali su takoer dovoljno rie i veliki komad tvrdog sira.

Jedina uspomena koju je odavde ponijela bile su polaroid fotografije seljana. Ponijeli su takoer vree za spavanje, jednu tavu i Ellisovu vojniku torbu, u kojoj je bilo neto eksploziva i oprema za miniranje, to im je bilo jedino oruje. Ellis je svu prtljagu privezao na lea Maggie, njihove stare, tvrdoglave kobile. Njihov uurbani oprotaj od seljana nije proao bez suza. Zahara, stara Rabia pa ak i Mohammedova ena, Halima, plaui su grlile Jane. Jedino je Abdullah, proavi mimo neposredno prije njihova odlaska, pljunuo na zemlju i utjerao svoju obitelj kui, ali je njegova ena nekoliko sekundi kasnije dotrala natrag, uplaena ali odluna, i tutnula Jane u ruku poklon za Chantal: jednostavnu krpenu lutku s minijaturnim alom i koprenom. Jane zagrli i poljubi Faru koja je neutjeno plakala. Djevojica je navrila trinaest godina: uskoro e dubiti mua kojeg e moi oboavati. Za godinu dana, najvie dvije, udat e se i preseliti u kuu muevih roditelja. Rudit e osmoro ili desetoro djece, od kojih e najvjerojatnije polovina umrijeti prije nego to navre pet godina. Njezine e se keri poudavati i otii od kue. Neki e od njezinih sinova poginuti u borbama prije nego to dorastu do enidbe, a oni koji preive, oenit e se i dovesti ene u kuu. S vremenom, kad se obiteljska zajednica povea i postane prevelika, neki od sinova i unuka e otii i zasnovati vlastite obiteljske zadruge. A kad ostari, Fara e postati seoska babica poput svoje bake, stare Rabije. Nadam se da e zapamtiti neto od onoga to sam je ja nauila, pomisli Jane. Alishan i Shahazai su zagrlili Ellisa i zatim su krenuli, praeni povicima: - Bog neka vas prali! Djeca su ih ispratila do rijene okuke. Jane je tu zastala na trenutak i pogledala jo jednom malu skupinu kua boje zemlje kuja je godinu dana bila njezinim domom. Znala je da se nikad vie nee vratiti ovamo, ali ako poivi, sigurno e svojim unuiima priati prie o selu Banda. Krenuli su ustrim korakom uz rijeku. Jane se zatekne kako oslukuje pokuavajui razaznati uje li se odnekud zvuk helikoptera. Koliko e vremena trebati Rusima da zaponu hajku? Hoe li poslati samo nekoliko helikoptera koji e manje-vie nasumice tragati za njima ili e rtvovati neto vremena da organiziraju temeljitu potragu? Jane nije znala emu bi se od toga dvoje trebala nadati.

Trebalo im je manje od sata da stignu do Dasht-i- Rewata, "Ravnice s tvravom", ljupkog sela uz sjevernu obalu rijeke. Ovdje je kolski put - uski, izlokani put koji je vaio kao cesta u Dolini pet lavova - prestajao i sva zaprena vozila koja su bila dovoljno vrsta da izdre neravnu cestu morala su se ovdje zaustaviti, tako da je u selu bila razvijena trgovina konjima. Tvrava kuja se spominje u nazivu sela, nalazila se u pokrajnoj dolini i sad je sluila gerilcima kao zatvor za zarobljene vladine vojnike, ponekog Rusa i povremeno, za nekog lopova. Jane je jednom bila u toj tvravi da odnese lijekove za nekog jadnog nomada iz zapadne pustinje kojega su silom unovaili u vladinu vojsku i koji je, oboljevi u hladnom Kabulu od upale plua, dezertirao. On je u tvravi prolazio period "preodgajanja" prije nego ~to mu bude doputeno da se prikljui gerilcima. Bilo je podne, ali nisu se htjeli zaustavljati zbog ruka. Htjeli su prije noi stii do Saniza, mjesta na kraju Doline, udaljenog esnaest kilometara i premda tu ne bi bila velika udaljenost na ravnom tercnu, u uvjetima koji su njih oekivali, to bi moglo potrajati satima. Posljednji dio ceste krivudao je medu seoskim kuama na sjevernoj obali. Juna je obala bila strma stijena, visoka oko ezdeset metara. Ellis je vodio konja, a Jane je nosila Chantal u povezu koji je smislila kako bi je mogla dojiti u hodu. Selo je zavravalo kod vodenice blizu ulaza u postranu dolinu Riwat, u kojoj se nalazio zatvor. Kad su proli vodenicu, nisu vie mogli brzo hodati. Staza se poela uspinjati, prvo postupno, a zatim pod otrijim kutom. Polako su se uspinjali pod vrelim podnevnim suncem. Jane je pokrila glavu smeim pokrivaem zvanim parer, obaveznim dijelom opreme svih putnika. Chantal je bila zatiena od sunca povezom. Ellis je na glavi imao chitrnti, kapu koju mu je poklonio Mohammed. Kad su stigli na vrh prijevoja, Jane sa zadovoljstvom ustanovi da se uope nije zadihala. Jo nikad u ivotu nije bila u ovako sjajnoj kondiciji - i vjerojatno to vie nikad nee biti. Ellis je, za razliku od nje, dahtao i znojio se. On je bio u prilino dobroj kondiciji, ali nije bio navikao na dugotrajno pjeaenje po ovakvim stazama kao to je bila ova. injenica da je izdrljivija od njega, ispunila je Jane osjeajem samozadovoljstva, sve dok se nije sjetila da je on prije samo devet dana leao nepokretan zbog dvije rane od metaka. S druge strane prijevoja, staza je vodila preko planinske kose, visoko iznad Doline pet lavova. Zaudo, ovdje je rijeka tekla vrlo sporo. Na

mjestima gdje je bila duboka i mirna, imala je blistavu zelenu boju, poput smaragda koje su ovdanji stanovnici nalazili posvud oko Dasht-i-Riwata i nosili ih u Pakistan na prodaju. Jane je pretrpjela strah kad su njezine preosjetljive ui uhvatile zvuk neke daleke letjelice: na ovom dijelu staze nije bilo nikakvog zaklona i u napadu panike, ona je osjetila neodoljivu elju da se baci sa stijene u rijeku, s visine od preko trideset metara. Meutim, to su bili samo mlanjaci, a oni su letjeli odve visoko da bi ih mogli zapaziti. Ipak, Jane je otada stalno pogledom pretraivala teren, traei stabla, grmlje ili udubljenja u zemlji gdje bi se mogli sakriti. Glas neastivog u njoj aptao joj je: Nemora nastaviti put, mogla bi se vratiti, predati Rusima i biti sa svojim muem, ali to je nekako izgledalo kao puko akademsko pitanje, ista teorija. Staza se jo uvijek uspinjala, ali neto blae, tako da su mogli prilino brzo napredovati. Svakih kilometar i pol ili dva zadrao bi ih prijelaz preko neke od pritoka glavne rijeke koje su tekle kroz postrane doline. Staza bi se spustila do mosta od brvana ili gaza i Ellis bi morao vui Magbie u vodu, dok bi je Jane odostrag podsticala vikom i bacanjem kamenja. Cijelom duinom jednog planinskog klanca, visoko iznad rijeke, tekao je kanal za navodnjavanje. Svrha mu je oigledno bila proirenje obradivih povrina, Jane se pitala koliko je vremena prolo otkako je Dolina imala dovoljno vremena i ljudi i mira da se posveti jednom tako velikom graevinskom projektu. Moda i vie od stotinu godina, zakljui. Klanac se suzio, a rijeka ispod njih bila je puna granitnih blokova. Stijene od vapnenca bile su na mnogo mjesta izlokane u vee ili manje peine: Jane ih zapazi kao mogua skrovita. Krajolik je postao surov i sumoran, a niz Dolinu je zapuhao hladan vjetar, pod ijim je naletima Jane zadrhtala od zime, unato jakom suncu. Kamenjar i strme stijene predstavljali su idealan teren za ptice: posvud oku njih letjela su jata azijskih svraka. Napokon iziu iz klanca ponovo na ravnicu. Daleko prema istuku Jane razazna lanac visokih brda, a iznad njih snjene planine Nuristana. Oh, Boe, tamo mi idemo, pomisli i srce joj se stisne od straha. Usred ravnice stajala je mala skupina kua koja je prilino jadno izgledala. - Pretpostavljam da smo stigli - ree Ellis. - Dobro dola u Saniz.

Krenuli su prema mjestu traei pogledom damiju ili neku od kamenih koliba za putnike. Kad su doli do prve kue, netko izie iz nje i Jane prepozna naoitu pojavu Mohammeda. Bio je isto tako iznenaen kao i ona. Meutim, kod nje je osjeaj uasa brzo smijenio iznenaenje, jer je shvatila da e mu morati rei za smrt njegova sina. Ellis joj je dao vremena da se pribere obrativi se Mohammedu na dariju: - Odakle ti ovdje? - Masud je ovdje - odgovori Mohammed. Jane zakljui da je ovo jedno od pobunjenikih skrovita. Mohammed nastavi: - Odakle vi ovdje? - Idemo u Pakistan. - Ovim putem? - Mohammedovo se lice naglo uozbilji. to se dogodilo? Jane je znala da mu ona to mora rei, jer ga poznaje due od Ellisa. -Donosimo loe vijesti, prijatelju. Rusi su doli u Bandu. Ubili su sedmoricu mukaraca... i jedno dijete... - Odmah je naslutio to mu ona pokuava rei i izraz boli na njegovu licu bio je toliko ganutljiv da se Jane gotovo rasplakala. - To dijete... to je bio Musa - zavri. Snagom volje, Mohammed se uspio svladati. - Kako je umro moj sin? - Ellis ga je naao - ree Jane. S mukom traei rijei na dariju, Ellis mu odgovori: - Umro je... s noem u ruci, krv na nou. Mohammedove se oi raire. - Sve mi recite. Shvaajui da Ellis ne zna kako bi to rekao na dariju, Jane ponovo preuzme rije. - Rusi su doli u zoru - zapone. - Traili su Ellisa i mene. Mi smo bili u planini, tako da nas nisu uspjeli nai. Pretukli su Alishana, Shahazaija i Abdullaha, ali ih nisu ubili. Onda su nali peine. Sedmorica ranjenih mudahedina leali su u ambulanti, a Musa je ostao s njima kako bi mogao otrati u selo po mene, ukoliko njima bude luije u toku noi. Kad su Rusi otili, Ellis je obiao peine. Svi su bili mrtvi, ranjenici i Musa... - Kako? - prekine je Muhammed. - Kako su ga ubili? Jane pogleda Ellisa. Ellis ree: - Kalanjikov - upotrijebivi rije koju nije trebalo prevoditi. Pritom je rukom pokazao na srce, da pokae gdje je djeaka pogodio metak. Jane nadoda:

- On je izgleda pokuao braniti ranjenike jer je bilo krvi na otrici njegova noa. Mohammed se ponosno uspravi, iako su mu oi bile pune suza. - Napao ih je, odrasle mukarce naoruane pukama, napao ih je svojim noem! Noem koji mu je dao njegov otac! Jednoruki djeak je sada sigurno u raju s ratnicima. Umrijeti u svetom ratu najvea jc mogua ast za jednog muslimana, sjeti se Jane. Mali Musa e za ove ljude vjerojatno postati neto kao svetac. Bilo joj je drago to Mohammed ima barem tu utjehu, ali nije se mogla suzdrati da ciniki ne pomisli: Na taj nain ratoborni mukarci umiruju savjest prianjem o slavi. Ellis ozbiljno, bez rijei zagrli Mohammeda. Jane se odjednom sjeti svojih fotografija. Imala je nekoliko Musinih slika. Afganistanci oboavaju fotografije i Mohammed e biti sretan da ima sliku svog sina. Otvorila je jednu od torbi na Maggienim leima i kopajui medu lijekovima, pronala kartonsku kutiju s polaroidnim snimkama. Nala je Musinu sliku, izvadila je i ponovo zatvorila torbu. Zatim je pruila fotografiju Muhammedu. Jo nikad nije vidjela nekog afganistanskog mukarca tako duboko dirnuta. Nije mogao govoriti. Na trenutak je izgledalo kao da e briznuti u pla. Okrenuo se, pokuavajui se svladati. Kad se ponovo okrenuo prema njima, lice mu je bilo pribrano, premda mokro od suza. - Poite za mnom - pozvao ih je. Odveo ih je kroz malo selo do obale rijeke, gdje je skupina od dvadesetak gerilskih boraca uala oko vatre. Mohammed je otiao do njih i bez ikakva uvoda poeo im priati o Musinoj smrti, plaui i ivo gestikulirajui. Jane se okrene ustranu. Vidjela je ve previe tuge. Zabrinuto se osvrtala. Gdje e se sakriti ako Rusi dou? pitala se. Uokolo nije bilo niega, samo polja, rijeka i nekoliko koliba. No, Masud je izgleda smatrao da je ovdje siguran. Moda je selo bilo odve maleno da bi privuklo panju vojske. Nije vie imala energije da se i dalje brine. Sjela je na zemlju i oslonila se leima o stablo, sretna to moe malo odmoriti noge, te je poela hraniti Chantel. Ellis je privezao Mazge i skinuo joj torbe s lea, te je kobila poela pasti bujnu zelenu travu pokraj rijeke. Kakav dugi dan, pomisli Jane, i kakav straan dan. A noas sam tako malo spavala. Ona se potajno nasmijei, sjetivi se protekle noi.

Ellis je izvukao Jean-Pierreove karte i sjeo pokraj Jane da ih proui u sve slabijem svjetlu rane veeri. Jane pogleda preko njegova ramena. Ruta kuju su sebi zacrtali nastavljala se uz Dolinu do sela Comara, gdje e skrenuti prema jugoistoku, u jednu od postranih dolina koje vode do Nuristana. Ta se dolina takoer zvala Comar, a tako se zvao i prvi visoki prijevoj s kojim e se susresti. - etiri tisue petsto ezdeset metara - ree Ellis, pokazujui na prijevoj. - Tu e poeti biti hladno. Jane zadrhti. Kad se Chantal zasitila, Jane joj stavi svjeu pelenu i opere u rijeci onu koju joj je skinula. Kad se vratila, nala je Ellisa udubljenog u razgovor s Masudom. Ona une pokraj njih. - Ispravno ste odluili - govorio je Masud. - Morate to prije otii iz Afganistana, s naim ugovorom u depu. Ako vas Rusi uhvate, sve je izgubljeno. Ellis kimne glavom u znak slaganja. Jane pomisli: Jo nikad nisam vidjela Ellisa ovakvog: on se prema Masudu odnosi s iskrenim potovanjem. Masud nastavi: - Meutim, ovo je izuzetno teak put. Velik dio puta nalazi se iznad granica leda. Na nekim mjestima, stazu je teko odrediti ispod snijega, a ako se tamo izgubite, umrijet ete. Jane se pitala kamo sve to vodi. inilo joj se loim znakom to se Masud obraa iskljuivo Ellisu, a ne njoj. - Ja vam mogu pomoi - nastavi Masud. - Ali slino kao i vi, i ja traim neto zauzvrat. - Nastavite - ree Ellis. - Dat u vam Mohammeda za vodia, da vas provede kroz Nuristan do Pakistana. Kad je to ula Jane, srce joj poskoi u grudima od radosti. Mohammed e poi s njima kao vodi! To bi znatno povealo njihove anse. - A to bi trebao biti moj dio pogodbe? - upita Ellis. - Da poete sami. Doktorova ena i dijete ostaju ovdje, Jane se srce stezalo od tuge, ali joj je bilo potpuno jasno da e morati na to pristati. Bila bi prava ludost pokuati se probiti bez vodia, vjerojatno bi oboje stradali. Ovako barem moe Ellisu spasiti ivot.

- Mora pristati na to - rekla mu je. Ellis joj se nasmijei i poglula Masuda. - To ne dolazi u obzir - ree. Masud ustane, vidljivo uvrijeen i ode do gerilaca oko vatre. - Oh, Ellise, je li to bilo pametno? - upita Jane. - Nije - ree on. Zatim je uzme za ruku. - Ali ne namjeravam te ponovo izgubiti. Ona mu stisne ruku. ' - Ja... nisam ti nita obeala. - Znam - odgovori on. - Kad se vratimo u civilizaciju, imat e punu slobodu da postupi kako god eli. Moe nastaviti ivjeti sa JeanPierreom, ako to eli i ako ga uspije pronai. Ja u se zadovoljiti s idua dva tjedna, ako je to sve to mogu dobiti. Uostalom, moda ni ti, ni ja neemo poivjeti tako dugo. To je bila istina. emu se sad muiti mislima o budunosti, kad je vjerojatno neemo doivjeti'? Masud se vrati do njih. Ponovo je bio nasmijeen. -Ja nisam dobar trgovac - ree. - Ipak ete dobiti Mohammeda. 16. Uzletjeli su pola sata prije zore. Jedan po jedan, helikopteri su se dizali s betonske piste i ne;stajali u noi, iza granice dometa aerodromskih reflektora. Hind, u kojem su bili Jean-Pierre i Anatolij, s mukom se odlijepi od zemlje poput kakve nezgrapne ptice i pridrui se konvoju. Ubrzo su svjetla zrane baze nestala s vidika, a JeanPierre i Anatolij su ponovo letjeli preko planinskih vrhova prema Dolini pet lavova. Anatolij je napravio pravo udo. U manje ud dvadeset etiri sata pokrenuo je vjerojatno najveu operaciju u povijcsti afganistanskog rata i za sebe izborio ulogu glavnog zapovjednika. Vei dio jueranjeg dana proveo je u telefonskim razgovorima s Moskvom. Morao je pokrenuti tromu birokraciju sovjetske armije objanjavajui, prvo svojim pretpostavljenima u KGB-u, a potom cijelom nizu vojnih glaveina, koliko je vano da uhvate Ellisa Thalera. Jean-Pierre ga je sluao i premda nije razumio ni rijei, divio se savrenoj mjeavini autoriteta, smirenosti i upornosti u tonu Anatolijeva glasa. Slubeno odobrenje dobiveno je kasnu poslije podne i Anatolij se tada naao pred zadatkom da ga provede u praksu. U nastojanju da dobije potreban broj helikoptera, Anatolij je preklinjao, pozivao se na stare dugove i razbacivao se obeanjima i prijetnjama od Jalalabada do

Moskve. Kad je jedan general u Kabulu odbio dati svoje letjelice bez pismene naredbe, Anatolij je nazvao KGB u Moskvu i nagovorio jednog svog starog prijatelja da zaviri u generalov osobni dosje, a zatim je nazvao generala i zaprijetio mu da e presjei vezu preko koje iz Njemake dobavlja djeju pornografiju. Sovjeti su u Afganistanu imali ukupno est stotina helikoptera: do tri sata ujutro, pet stotina letjelica bilo je na pisti u Bagramu, pod Anatolijevom komandom. Jean-Pierre i Anatolij proveli su zadnji sat prije polijetanja nagnuti nad karte, odluujui precizno za svaki helikopter kamo treba poi i izdajui odgovarajue naredbe oficirima. Sve su naredbe bile vrlo precizne, zahvaljujui Anatolijevoj opsesivnoj brizi za detalje i JeanPierreovu odlinom poznavanju terena. Iako Ellis i Jane juer nisu bili u selu, kad su Jean-Pierre i Anatolij doli tamo da ih trae, ipak je bilo gotovo sigurno da su uli za raciju i da se sada skrivaju. Vie sigurno nisu u Bandi. Moda ive u damiji u nekom drugom selu, putnici u prolazu obino bi prespavali u damiji, ili su zakljuili da sela nisu sigurna i uselili u jednu od kamenih koliba, namijenjenih za sklonite putnicima, kojih je bilo posvuda. Mogli su se nalaziti bilo gdje u Dolini pet lavova ili pak u nekoj od brojnih malih postranih dolina. Anatolij je uzeo u obzir sve mogunosti. Helikopteri e sletjeti u svako selo u Dolini i uz svaku utvrdu u postranim dolinama. Piloti e nadlijetati sve puteve i staze. Vojnici, kojih je bilo vie od tisuu, dobili su naredbe da pretrae svaku zgradu, te da zavire ispod veih stabala i u svaku peinu. Anatolij je vrsto odluio da mu ovaj put Ellis nee umai. Danas e ga sigurno nai. Ellisa i Jane. Unutranjost hinda bila je neudobna i bez ikakvih suvinih stvari. U putnikoj kabini nije bilo niega osim jedne klupe, privrene za trup helikoptera nasuprot vratima. Na njoj su sjedili Jean-Pierre i Anatolij. Sa svojih su mjesta mogli vidjeti pilotsku kabinu. Sjedalo pilota bilo je povieno na oko metar od poda i s lijeve je strane imalo jednu stepenicu zbog lakeg pristupa. Na ovim je letjelicama sav novac bio utroen na poboljanje naoruanja, brzine i manevarskih sposobnosti. Na udobnost nije bilo potroeno ni pare.

Dok su letjeli prema sjeveru, Jean-Pierre je natmureno sjedio, utonuo u misli. Ellis se pretvarao da je njegov prijatelj, a zapravo je sve vrijeme radio za Amerikance. Iskoristio je Jean-Pierreovo prijateljstvo da uniti njegov plan za hvatanje Masuda i tako mu upropastio godinu dana strpljivog rada. I na kraju je, pomisli JeanPierre, zaveo moju enu. Misli su mu se stalno vrtjele u krugu, neprestano se vraao na to zavoenje. Zurio je vani u tamu, pratei svjetla drugih helikoptera i zamiljao njih dvoje kako lee negdje u polju na prostrtim pokrivaima, kako su vjerojatno proveli proteklu no, i kako se predaju ljubavnoj igri apui jedno drugom njene rijei. Pitao se kakav jc Ellis u krevetu. Jednom je prilikom pitao Jane koji je od njih dvojice bolji ljubavnik, ali mu je ona odgovorila kako nijedan od njih nije bolji, nego su jednostavno drugaiji. Da li je isto rekla i Ellisu? Ili mu je aptala: Ti si najbolji, ljubavi, najbolji na svijetu? JeanPierre osjeti kako i nju poinje mrziti. Kako se samo mogla vratiti mukarcu koji je devet godina stariji od nje i usto je neotesani Amerikanac i pijun C1A-e. Jean-Pierre pogleda Anatolija. Rus je sjedio nepomino, bezizraajna lica, poput kamene statue kineskog mandarina. Iako gotovo uope nije spavao tijekom proteklih etrdeset osam sati, na njemu se uope nije vidio umor, samo tvrdoglava odlunost. Jean-Pierre se sada susreo s jednom, njemu posve nepoznatom stranom Anatolijeve linosti. U ovih godinu dana otkako je radio za njega, Anatolij je uvijek bio srdaan i oputen, a sad je bio napet, bez emocija i neumoran, nemilosrdno tjerajui sebe i sve oko sebe do krajnjih granica izdrljivosti. Bio je ledeno miran i opsjednut. Kad se razdanilo mogli su vidjeti ostale helikoptere. Bio je to zastraujui prizor: izgledali su poput golemog jata divovskih pela iznad planinskih vrhunac:a. Buka njihovih elisa morala je biti zagluujua dolje na zemlji. Kad su se pribliili Dolini, helikopteri su se poeli razdvajati u manje skupine. Jean-Pierre i Anatolij bili su u grupi koja je letjela u Comar, selo na sjevernom kraju Doline. Posljednji dio puta helikopteri su slijedili rijeku. U jarkom jutarnjem suncu ukazali su se uredni nizovi stogova na itnim poljima: ovdje, u gornjem dijelu Doline, bombardiranja ipak nisu potpuno unitila poljoprivredu. Kad su se poeli sputati prema Comaru, sunce im je udaralo u oi. Selo je bilo skupina kua naikanih uz planinsku kosu, skrivenih iza

debelog zida. Pogled na ovo selo podsjetio je Jean-Pierrea na planinska sela na jugu Francuske. Preplavio ga je val nostalgije. Kako bi bilo lijepo otii kui i uti opet pravilan francuski, jesti svjei kruh i ukusnu hranu, ili sjesti u taksi i otii u kino! Nelagodno se promekoljio na tvrdom sjedalu. Ovog trena bi bilo dovoljno samo izii iz helikoptera. Stalno su ga muili bolovi otkako su ga pretukli. Ali gore od bolova bilo je sjeanje na ponienje koje pretrpio, na to kako je vikao i plakao, kako je molio za milost: svaki put kad bi se toga sjetio, zgrio bi se od stida i poelio se negdje skriti. eznuo je za osvetom. Osjeao je da nee moi mirnu spavati sve dok ne izravna raune. A samo ga je jedno moglo zadovoljiti. Htio je vidjeti kako tuku Ellisa, kako ga tuku ona ista dva brutalna vojnika, na isti nain kao to su njega tukli - sve dok ne zaplae, ne krikne, ne pone moliti za milost. Samo to e u Ellisovu sluaju postojati jo jedan rafinirani dodatak: sve e se to odigravati pred oima Jane. Negdje oko sredine popodneva jo jednom su se nali suoeni s neuspjehom. Pretraili su selo Comar, sve utvrde oko njega, sve postrane doline na tom podruju i svaku od kua koje su stajale zasebno, u krtim poljima otetim od kamenjara, sjeverno od sela. Anatolij je preko radija stalno bio u vezi sa zapovjednicima drugih odreda. Svi su oni jednako temeljito pretraili komad po komad Doline. Nali su neto skrivenog oruja u nekoliko peina i po kuama; dolo je do nekoliko okraja, vjerojatno s gerilskim skupinama, osobito u brdima oko Saniza, ali su ti okraji bili znaajni jedino po tome to su Rusi izgubili vie ljudi nego obino zbog novosteene vjetine gerilaca u baratanju s eksplozivom. Vojnici su svim enama skinuli ferede i provjerili boju koe svakog malog djeteta, ali unato svim naporima nisu nali ni traga Ellisu, Jane i Chantal. Jean-Pierre i Anatolij su se na kraju potrage nali kud stanice za zamjenu konja u brdima iznad Comara. Mjesto nije imalo imena: tu je bilo samo nekoliko kamenih koliba i jedna pranjava livada, na kojoj su mrave rage pasle rijetku travu. Jedini muki stanovnik, jedan bosonogi starac u dugakoj koulji s velikom kapuljaom koja ga je titila od muha, bio je izgleda trgovac konjima. Osim njega su nali jo nekoliko mladih ena i jato uplaene djece. Muevi su oigledno bili gerilci i sad su bili negdje u brdima s Masudom. Nije im trebalo mnogo vremena da pretrae ovaj zaselak. Kad su zavrili, Anatolij

sjedne na zemlju uz jedan kameni zid i zamiljeno se osloni na njega. Jean-Pierre sjedne do njega. U daljini, preko brda, mogli su vidjeti snjeni vrh Mesmer, visok gotovo est tisua metara, koji je neko privlaio alpiniste iz Evrope. - Pogledaj da li moe dobiti malo aja - ree Anatolij. Jean-Pierre se osvrne oko sebe i ugleda starca u kapuljai kako ui malo dalje od njih. - Skuhaj aja - vikne mu na dariju. Starac pouri prema kuama. Trenutak kasnije, Jean-Pierre zauje starca kako vie na ene. - aj stie - ree Anatoliju na francuskome. Ljudi iz njihovog odreda, vidjevii da e se ovdje zadrati neko vrijeme, ugase motore helikoptere i posjedaju naokolo u prainu, strpljivo ekajui. Anatolij je zurio negdje u daljinu. Na njegovu irokom, istonjakom licu jasno se vidio umor. - Loe nam se pie - ree. Jean-Pierreu se nije svialo to on govori u prvom licu mnoine. Anatolij nastavi: - U naem je poslu uvijek preporuljivo umanjivati znaenje nekog zadatka, sve dok ovjek nije potpuno siguran u uspjeh. To je trenutak kad treba poeti preuveliavati. Da bih dobio pet stotina helikoptera i tisue vojnika, morao sam svoje pretpostavljene uvjeriti kako je hvatanje Ellisa Thalera zadatak od izuzetne vanosti. Morao sam im jasno predoiti kakvoj se opasnosti izlaemo, ako dopustimo da nam pobjegne. Uspio sam ih uvjeriti.1 sad e tim ei biti njihov bije;s na mene jer ga nisam uhvatio. Jasno, tvoja je budunost vezana za moju. Jean-Pierre nije dosad o tome mislio na taj nain. - to e uiniti? - Moja e se karijera jednostavno prekinuti. Plaa e mi ostati ista, ali u izgubiti sve privilegije. Nee vie biti scotcha za mene, ni francuskih parfema za moju enu, gotovo je s ljetovanjima na Crnom moru, gotovo je s trapericama i ploama Rolling Stonesa za moju djecu... ali to se mene tie, ja mogu bez svega toga. Ono ega se ja uasavam, to je beskrajna dosada koja me eka na postu koji se obino daje neuspjelim agentima. Poslat e me u neki mali gradi na Dalekom istoku, gdje sluba sigurnosti zapravo nema nikakva posla. Dobro znam kako nai ljudi provode vrijeme na takvim mjestima i ime opravdavaju svoje poloaje. Jedino to ti preostaje, to je da se sprijatelji s nezadovoljnicima, da ih navede da steknu u tebe povjerenje, a zatim ih podstie da kritiki govore o vladi i partiji,

kako bi ih mogao uhapsiti zbog subverzivnog djelovanja. isto traenje vremena... - Anatolij shvati da se raspriao i zauti. - A ja? - upita Jean-Pierre. - to e biti sa mnom? - Ti e postati nitko i nita - odgovori Anatolij. - Nee vie raditi za nas. Moda e ti dopustiti da ostane u Moskvi, ali najvjerojatnije e te poslati natrag kui. - Ako Ellis uspije pobjei, ja se vie ne mogu vratiti u Francusku... oni e me sigurno ubiti. - Ti nisi poinio nikakav zloin u Francuskoj. - Nije ga poinio ni moj otac, a ipak su ga ubili. - Moda bi mogao otii u neku neutralnu zemlju, recimo, Nikaragvu ili Egipat. - Sranje. - Ali nemojmo klonuti duhom - nastavi Anatolij neto ivahnije. Ljudi ne mogu jednostavno ispariti. Nai bjegunci moraju negdje biti. - Ako ih nismo uspjeli nai s tisuu ljudi, sumnjam da emo ih nai s deset tisua - sumorno dobaci Jean-Pierre. - Neemo imati ni tisuu, a kamoli deset tisua - odvrati Anatolij. Od sada pa nadalje moramo se osloniti sami na sebe i na nae mozgove. Potroili smo sav kredit koji smo imali. Pokuajmo s drugaijim pristupom. Razmisli: netko im je morao pomoi da se sakriju. To znai da netko zna gdje se nalaze. Jean-Pierre razmisli. - Ako im je netko pomogao, onda su to najvjerojatnije bili gerilci, a od njih nita neemo saznati. - Netko drugi moda zna za to. - Moda. Ali da li e taj nama rei to to zna? - Nai bjegunci moraju imati bar jednog neprijatelja uporno je nastavljao Anatolij. Jean-Pierre zatrese glavom. - Ellis nije ovdje bio dovoljno dugo da stvori sebi neprijatelja, a Jane je za njih junakinja, oni se prema njoj odnose kao da je Ivana Orleanska. Svi je vole... oh! - Upravo kad je to izgovorio, Jean-Pierre shvati da to ipak nije istina. - No? - Mula. - Aaah. - Njemu se Jane, zbog neega, silno zamjerila. Jedan od razloga mogao bi biti u tome to je njezino lijeenje bilo djelotvornije od

njegova, ali to nikako nije sve, jer sam i ja lijeio uspjenije od njega, a prema meni nikad nije pokazivao neku osobitu antipatiju. - Vjerojatno ju je proglasio zapadnjakom kurvom. - Oni to kau za svaku enu sa Zapada. Gdje taj mula ivi? - Abdullah ivi u Bandi, njegova je kua na oko pola kilometra izvan sela. - Hoe li on biti spreman da govori? - Mislim da je njegova mrnja prema Janc dovoljno jaka da ga navede na izdaju - zamiljeno odgovori Jean-Pierre. Ali to nitko ne smije vidjeti. Ne moemo jednostavno sletjeti u selo i pokupiti ga; svi bi znali to se dogaa i on se sigurno ne bi usudio nita rei. Ja bih se nekako morao s njim tajno sastati... - Jean-Pierre se zapita u kakvu bi opasnost mogao sam sebe dovesti ako nastavi razvijati misao o tom pravcu. A onda se sjeti ponienja koje je doivio: vrijedilo je izloiti se opasnosti, ako mu tu omogui da se osveti. - Ako me izbaci negdje blizu sela, mogao bih pjeke doi do njegove kue i tamo se sakriti dok on ne naie. - A to ako on ne "naie" cijeli dan? - Eh, da... - Nita, morat emo se pobrinuti da sigurno naie - ree Anatolij i namrti se. - Ponovo emo provesti raciju i utjerati sve seljane u damiju, a zatim emo ih jednostavno pustiti. Abdullah e gotovo sigurno krenuti odmah prema kui. - Ali da li e biti sam? - Hmmm. Recimo da prvo pustimo ene i naredimo im da se vrate kuama. Potom, kad pustimo mukarce, oni e sigurno pouriti da vide to je s njihovim enama. Da li Abdullah ima nekog bliskog susjeda? - Ne. - Onda bi n:orao biti sam. Ti e istupiti pred njega na stazu... - I on e mi prerezati grlo ud uha do uha. - Zar on ima no? - A zar si ikad upoznao nekog Afganistanca koji ga nema? Anatolij slegne ramenima. - Moe uzeti moj revolver. Jean-Pierre je bio polaskan, i pomalo iznenaen, to Anatolij ima toliko povjerenja u njega, iako nije imao pojma o rukovanju revolverom. - Pretpostavljam da bi mi dobro doao da mu njime zaprijetimzabrinuto ree. -Trebao bih se preobui u njihovu odjeu, za sluaj da me vidi jo netko osim Abdullaha. to e biti ako se sretnem s nekim tko me poznaje. Moram nekako sakriti lice.

- To je lako - ree Anatolij. Zatim povie neto na ruskome i tri vojnika skoe na noge. Uli su u jednu kuu i nekoliko sekundi kasnije vratili se sa starim trgovcem konjima. - Moe uzeti njegovu odjeu - ree Anatolij. - Odlino - ree Jean-Pierre. - Moi u lice sakriti kapuljaom. Zatim dovikne starcu na dariju: - Skidaj se. Starac se pobuni: za Afganistance je golotinja velika sramota. Anatolij vikne otru naredbu na ruskome i vojnici srue starca na zemlju, te mu svuku dugaku koulju. Svi su se poeli grohotom smijati kad su ugledali stareve tanke noge kako poput dva tapa vire iz njegovih irokih gaa. Vojnici ga puste i starac otri, pokrivajui rukama spolovilo, to je kod vojnika izazvalo jo jai smijeh. Jean-Pierre je bio previe nervozan da bi mu to bilo smijeno. Brzo je svukao svoju evropsku odjeu i navukao starevu dugaku koulju s kapuljaom. - Smrdi na konjsku pialinu - ree mu Anatolij. - Iznutra jo gore smrdi - odgovori Jean-Pierre. Popeli su se u helikopter. Anatolij uzme od pilota njegove slualice i zatim pone neto nairoko priati na ruskome u radiomikrofon. JeanPierre se sa strepnjom pitao u to se to upustio. Pretpostavimo da se odnekud iz planine iznenada pojave tri gerilca i uhvate ga kako dri uperen pitolj na Abdullaha? Svi su u Dolini znali tko je on. Vijest da je doktor doao u Bandu s Rusima sigurno se brzo proirila meu stanovnicima Doline. Bez sumnje su sad ve gotovo svi znali da je on pijun. Vjerojatno u njemu vide svog najgoreg neprijatelja. Rastrgnut e ga ivog, ako ga uhvate. Moda pokuavamo biti previe lukavi, pomisli. Moda bismo trebali jednostavno sletjeli, uhvatiti Abdullaha i tui ga dok ne kae sve to zna. Ne, juer smo to pokuali i nita nismo postigli. Ovo je jedini nain. Anatolij vrati slualice pilotu, a ovaj se popne u sjedalo i pone zagrijavati motore. Dok su ekali, Anatolij izvue svoj revolver i pokae ga Jean-Pierreu. - To je makarov, 9 mm - vikne, nadglasavajui buku rotora. Zatim otpusti zaponac u dnu drke i izvue magazin. Unutra je bilo devet metaka. On gurne magazin natrag u pitolj i pokae jedan drugi zaponac na lijevoj strani pitolja. - Ovo je osigura. Kad je ova crvena toka pokrivena, zaponac je u sigurnosnoj poziciji. - Drei pitolj u lijevoj ruci, on desnom rukom povue jedan klizni dio iznad

drke. - Ovako se pitolj napinje. - On pusti zaponac i on se vrati natrag. Kad ispali metak, mora dobro povui okida da ponovo napne pitolj. - Anatolij prui oruje Jean-Pierreu. On doista ima povjerenja u mene, pomisli Jean-Pierre i topao osjeaj zadovoljstva potisne na trenutak ledeni gr straha. Helikopteri uzlete. Krenuli su niz Dolinu prema jugozapadu, slijedei tok rijeke. Jean-Pierre pomisli kako su on i Anatolij dobar tim. Anatolij ga je podsjeao na oca koji je isto tako bio pametan, odluan i hrabar ovjek, nepokolebljivo odan ciljevima komunizma. Ako uspjeno obavimo ovaj zadatak, pomisli Jean-Pierre, vjerojatnu emo moi nastaviti raditi zajedno, na nekom drugom boji~tu. Ta ga je pomisao uinila neobino sretnim. Kod Dasht-i-Rewata, nakon kojega je poinjao ravniji dio Doline, helikopter okrene prema jugoistoku, slijedei pritoku Rewat uzvodno prema brdima, kako bi u Bandu doao odostrag, iza planine. Anatolij se ponovo poslui pilotovim slualicama s ugraenim mikrofonom, a zatim se vrati Jean-Pierreu i vikne mu u uho: - Ve su svi u damiji. Koliko vremena treba mulinoj eni da doe do svoje kue? - Pet, moda deset minuta - viui odgovori Jean-Pierre. - Gdje hoe da te iskrcamo? Jean-Pierre razmisli. - Kae da su svi seljani u damiji? - Da. - Jesu li provjerili peine. Anatolij ode do pilota i raspita se preko radija. Onda se vrati i ree: - Provjerili su. - U redu. Iskrcajte me tamo. - Koliko ti vremena treba od peina do mjesta na kojem se misli sakriti? - Dajte mi deset minuta, a onda pustite enu i djecu pa priekajte jo deset minuta i onda pustite mukarce. - U redu. Helikopter se spusti nie i zae u sjenu planine. Bilo je ve kasno poslijepodne, ali je jo uvijek ostalo otprilike sat vremena do sumraka. Sletjeli su iza jednog grebena, nekoliko metara daleko od peina. Anatolij uhvati Jean-Pierrea za ruku: - Nemoj jo izlaziti. ekaj, da jo jednom provjerimo peine.

Kroz otvorena vrata, Jean-Pierre ugleda drugi hind kako slijee. estorica vojnika iskoe iz helikoptera i otre prema spiljama. - Kako u ti signalizirati da doete po mene - upita Jean-Pierre. - ekat emo te ovdje. - A to ako netko od seljana doe ovamo prije nego se ja vratim? - Likvidirat emo ga. To je bila jo jedna Anatolijcva osobitost kuja je Jean-Pierrea podsjeala na njegova oca: nemilosrdnost. Izvidnica se vrati preko grebena i jedan od vojnika pokae rukom da je sve u redu. - Krei - ree Anatolij. Jean-Pierre otvori vrata i skoi iz helikoptera, jo uvijek drei u ruci Anatolijev pitolj. Protrao je ispod rotirajuih elisa pognute glave. Kad je doao do grebena, okrenuo se: obje su letjelice jo uvijek bile tu. Preao je preko dobro poznate istine ispred njegove nekadanje ambulante i pogledao dulje u selo. Mogao je vidjeti dvorite damije, ali nije mogao raspoznati nijedan ud ljudskih likova u njemu. Ipak, postojala je mogunost da netko od njih pogleda ovamo i ugleda ga, njihov je vid mogao biti otriji od njegova, stoga Jean-Pierre brzo povue kapuljau jo vie prema naprijed, da sakrije lice. Srce mu je sve jae kucalo to se vie udaljavao od sigurnosti ruskih helikoptera. Pourio je niz brdu i proao mulinu kuu. Usprkos uvijek prisutne huke s rijeke i udaljenog mrmora helikoptera, Dolina se inila nekako udno tiha. Jean-Pierre od jednom shvati u emu je stvar: nisu se uli djeji glasovi. Skrenuo je iza zavoja i ustanovio da ga se vie ne moe vidjeti iz muline kue. Pokraj puta je rastao veliki busen devine trave i grmlje borovice. On ude iza grmlja i une. Bilo je to dobro mjesto: zelenilu ga je skrivalo od pogleda prolaznika, a on je imao pregled nad cijclim ovim dijelom staze. Jean-Pierre se pripremi na ekanje. Razmiljao je to e rei Abdullahu. Mula je histerino mrzio ene; moda bi bilo najbolje zaigrati na tu kartu. Iznenadna galama visokih glasova odozdo, iz sela, upozorila ga je da su iz damije pustili enu i djecu. Seljani e se vjerojatno uditi zbog ega je sve to bilo potrebno, ali e na kraju to pripisati notornoj ludosti svake vojske na svijetu. Nekoliko minuta kasnije, na puteljku se pojavi mulina ena s dojenetom na rukama, a za njom je ilo troje starije djece. JeanPierre se zabrine: da li ga stvarno ne mogu vidjeti kroz grmlje'?

Moda e djeca poeti trati naokeflu i nabasati na njega u njegovu skrovitu'? Kakvo bi tek to bilo ponienje - da sve propadne zbog djece. On se sjeti da u ruci ima pitolj. Da li bih mogao pucati u djecu'? pitao se. Mulina ena i djeca prou pokraj njega i nestanu iza zavoja, idui prema svojoj kui. Ubrzo potom ruski helikopteri ponu se dizati u zrak: to je znailo da su pustili i mukarce. Tono kako su Anatolij i Jean-Pierre predvidjeli, Abdullah se pojavi, zadihan od brzog hoda: debeljukasta spodoba u turbanu i engleskom sakou s tankim prugama. Jean-Pierre je odavna zakljuio da izmeu Europe i Istoka mora postojati dobro uhodana trgovina rabljenom odjeom jer su ovdje toliki ljudi nosili odjeu kuja je nedvojbeno bila saivena u Parizu ili Londonu i zatim odbaena, moda zato to je izila iz mode, davno prije nego to je postala iznoena. Sad ili nikad, pomisli Jean-Pierre kad se komina spodoba starog mule pribliila njegovu skrovitu. Ovaj klaun u sakou burzovnog meetara moda dri u ruci klju moje budunosti. On se uspravi i izie na stazu. Mula se trgne i prestraeno uzvikne. Zatim pogleda bolje Jean-Pierrea i prepozna ga. - Ti! - ree. Ruka mu poe prema pojasu. Jean-Pierre mu pokae pitolj. Abdullah ga prestraeno pogleda. - Ne boj se - ree mu Jean-Pierre na dariju. U glasu mu se jasno osjeala nervoza. On se napregne i pokua govoriti smireno. - Nitko ne zna da sam ovdje. Tvoja ena i djeca proli su pokraj mene, ali me nisu vidjeli. Ne brini se za njih, oni su kod kue, ivi i zdravi. Abdullah ga je sumnjiavo gledao. - to hoe? - Moja ena je preljubnica - reve Jean-Pierre i premda je svjesno iao na to da iskoristi muline predrasude, njegova je srdba bila ista gluma. - Uzela je moje dijete i ostavila me. Otila se kurvati s Amerikancem. - Znam - ree Abdullah i Jean-Pierre uoi kako se mula poinje nadimati od pravednikog gnjeva. - Tragao sam za njom, kako bih je vratio i kaznio. Abdullah oduevljeno zakima glavom, a u oima mu zasja zloba: sviala mu se ideja o kanjavanju preljubnica. - Ali to dvoje razbludnika se negdje skriva. - Jean-Pierre je govorio polako, briljivo birajui rijei: u ovom je trenutku svaka nijansa bila vana. - Ti si boji ovjek. Reci mi gdje su oni. Nitko nikad nee

znati kako sam doznao za njihovo skrovite, nitko osim tebe, mene i Boga. - Otili su - srdito prasne Abdullah, a kapljice sline mu poprskaju bradu obojenu kanom. - Kamo? - upita Jean-Pierre, suzdravajui dah. - Otili su iz Doline. -Ali kamo su o~ili? - U Pakistan. U Pakistan! Kakve to gluposti pria ova stara budala? - Svi putevi za Pakistan su zatvoreni! - iznervirano vikne Jean-Pierre. - Ali ne i Put maslac;a. - Mon Dieu - proape Jean-Pierre. - Put maslaca. - Divio se njihovoj hrabrosti, ali je u isti mah bio gorko razoaran jer je to znailo da ih sad vie nee moi nai. - Jesu li uzeli dijete sa sobom? - Jesu. - Onda nikad vie neu vidjeti moju ker. - Svi troje e umrijeti u Nuristanu - izjavi Abdullah s oiglednim zadovoljstvom. - ena sa Zapada i dijete nee izdrati napor i hladnou, a Amerikanac e umrijeti zato to e se truditi da ih spasi. Tako Bog kanjava one koji izbjegnu ljudskoj pravdi. Jean-Pierre shvati da bi se trebao pouriti natrag do helikoptera. - Idi sada kui - naredi Abdullahu. - Ugovor e umrijeti zajedno s njima jer Ellis ima papir s potpisima nastavljao je Abdullah. - Tako je najbolje. Koliko god nam je potrebno ameriko oruje, uvijek je opasno sklapati savoz s nevjernicima. - Idi - ponovi Jean-Picrre. - Ako ne elip da me tvoja obitelj vidi, naredi im da ne izlaze iz kue nekoliko minuta. Abdullah je na trenutak izgledao uvrijeen to mu Jean-Pierre izdaje naredbe, ali je; izgleda pravodobno shvatio da se nalazi na pogrenom kraju pitolja, te da mu je bolje da se ne buni i urno se udaljio. Jean-Pierre se pitao hoe li oni doista svi pomrijeti u Nuristanu, kako im je tu Abdullah s uitkom prorekao. To nije bilo ono to je on elio. On je elio osvetu i satisfakciju. elio je svoju ker. elio je da Jane bude iva i u njegovoj vlasti. elio je da Ellis pretrpi boli i ponienje. Dao je Abdullahu vremena da ue u kuu, a zatim je navukao kapuljau na lice i s gorkim osjeajem poraza pone se uspinjati prema peinama. Dok je prolazio pokraj muline kue, okrenuo je lice ustranu, za sluaj da neko dijete viri iza vrata. Anatolij ga je ekao na istini ispred peina. Pruio je ruku, traei nazad svoj pitolj i rekao:

- Onda? Jean-Pierre mu vrati pitolj. - Pobjegli su nam - ree. - Otili su iz Doline. - Nisu nam mogli pobjei - srdito ree Anatolij. - Kamo su otili? - U Nuristan. - Jean-Pierre pokae rukom prema helikopterima. - Zar ne bi bilo bolje da krenemo? - U helikopteru ne moemo razgovarati. - Ali ako naiu ljudi iz sela... - Dovraga! Prestani se ponaati kao da je sve izgubljenu! to rade u Nuristanu? - Namjeravaju se probiti do Pakistana putem koji ovdje zovu Put maslaca. - Ako znamo rutu kojom se kreu, moemo ih nai. - Ne vjerujem. To nije vrsto odreena ruta, postoji vie mogunosti. - Sve ih moemo provjeriti iz helikoptera. - Nemogue je te staze slijediti iz zraka. Zapravo, teko ih moe nai i sa zemlje, ukoliko nema vodia. - Moemo se sluiti kartama... - Kakvim kartama? - odvrati Jean-Pierre. - Vidio sam tvoje kane. Nisu nita bolje od mojih amerikih, a te su najbolje koje postoje. Ni na jednima, ni na drugima nema tih puteva i prijevoja. Zar ti ne zna da na zemlji jo uvijek postoje podruja za koja ne postoje pouzdane zemljopisne karte? Ako to nisi znao, sad se nalazi na jednom takvom podruju! - Znam to. Ja radim u obavjetajnoj slubi, sjea se? Anatolij snizi ton glasa. - Ti se odve lako predaje, prijatelju. Misli malo. Ako Ellis moe nai lokalnog vodia da mu pokae put, onda to mogu i ja. Je li to zaista mogue'? pitao se Jean-Pierre. - Ali rekao sam ti da zapravo postoji vie puteva. - U redu, recimo da postoji deset mogunosti. To znai da nam treba deset vodia koji e voditi deset naih grupa. Jean-Pierre se naglo oduevi kad je shvatio da jo uvijek postoji nada da doe do svoje ene i djeteta i da Rusi uhvate Ellisa. - To moda nije tako loa ideja - uzbueno je rekao. Usput se moemo raspitivati. Kad jednom iziemo iz ove proklete Doline, ljudi e moda biti govorljiviji. Nuristancima nije toliko stalo do rata kao ovim ljudima ovdje. - Vrlo dobro - odsjeeno zakljui Anatolij. - Sputa se mrak. Noas jo imamo mnogo posla. Krenut emo sutra u zoru. Idemo sada!

17. Jane se probudi prestraena. Nije znala gdje je, ni s kim je, ni jesu li je Rusi uhvatili. Trenutak je zurila u neobukani strop od iblja i blata, mislei:Je li ovo zatvor? A onda se naglo uspravi u sjedei poloaj, ugleda Ellisa kako otvorenih usta spava u svojoj vrei za spavanje i sjeti se: Izili smo iz Doline. Uspjeli smo pobjei. Rusi ne znaju gdje smo i ne mogu nas nai. Zatim se ponovo isprui i saeka da joj srce pone opet normalno kucati. Nisu ili putem koji je Ellis u poetku odabrao. Umjesto da iz Comara krene prema sjeveru, te zatim skrenu na istok uz dolinu Comar i u Nuristan, vratili su se iz Saniza natrag dio puta i krenuli prema istoku kroz dolinu Aryu. Muhammed je predloio da krenu tim putem jer e tako mnogo bre izii iz Doline pet lavova i Ellis se sloio. Krenuli su prije zore i cijeli su se dan uspinjali. Ellis i Jane su naizmjenino nosili Chantal, a Muhammed je vodio Maggie. U podne su se zaustavili u selu Aryu, u kojem su sve kue bile od blata i gdje im je kruh donio jedan sumnjiavi starac sa psom koji je stalno reao. To je selo bilu zadnja tuka do koje je dopirala civilizacija: nakon tuga kilometrima i kilometrima nije bilo niega osim rijeke, posute kamenim gromadama i visoke, gole planine boje bjelokosti, sve dok neposredno prije sumraka nisu stigli do ovog mjesta. Jane ponovo sjedne. Chantal je leala kraj nje, diui ujednaeno i irei oko sebe toplinu poput malog termofora. Ellis je leao u svojoj vrei za spavanje: mogli su spojiti obje vree u jednu, ali se Jane bojala da bi se Ellis nou mogao prevaliti na Chantal pa su tako spavali odvojeno i zadovoljili su se time to su blizu i to svakog trena mogu pruiti ruku i dotaknuti jedno drugo. Mohammed je spavao u susjednoj sobi. Jane paljivo ustane, trudei se da ne probudi Chantal. Dok je navlaila koulju i hlae, osjetila je bol u leima i nogama: iako je proteklih godinu dana esto i mnogo pjeaila, nikad se nije uspinjala uz planinu cijeli dan, bez odmora, i to po ovako iscrpljujuem terenu. Obukla je cipele, ne vezujui vezice i izila pred kuu. mirkala je u jakom, hladnom planinskom svjetlu. Stajala je na jednoj planinskoj livadi, irokom zelenom polju kroz koje je tekla brza rijeka. Na jednoj strani livade planina se strmo dizala uvis, pruajui zaklon

aici kamenih kua i tala ovdje, u podnoju stijene. Kue su bile prazne i u talama nije bilo stoke: ovo je bila ljetna ispaa i pastiri su otjerali krave u dolinu, gdje e prezimiti. U Dolini pet lavova jo je uvijek trajalo ljeto, ali na ovim visinama jesen poinje ve u rujnu. Jane ode do rijeke. Kue su bile dovoljno daleko, mogla se svui i oprati, bez straha da e uvrijediti Mohammeda. Utrala je u rijeku i hitro uronila cijelim tijelom. Voda je bila uasno hladna. Jane odmah izie, cvokoui od zime. - Dovraga i pranje - glasno je rekla. Zaboravit e na istou dok se opet ne vrati u civilizaciju, odluila je. Ponovo je navukla odjeu; imali su, dodue jedan runik, ali je on bio rezerviran za Chantal, i potrala prema kui, skupljajui usput komade drveta. Sloila je drva preko ara od noanje vatre i poela puhati, sve dok se vatra nije razgorjela. Drala je smrznute ruke iznad vatre, ekajui da joj krv ponovo pome kolati u prstima. Zatim je stavila lonac vode da se ugrije, kako bi mogla oprati Chantal. Dok je ekala, ostali su se poeli buditi, jedan po jedan: prvo je Mohammed iziao da se opere, zatim Ellis, koji se poalio kako ga cijelo tijelo boli, te na kraju Chantal, koja je odmah zatraila jesti i Jane udovolji njezinu zahtjevu. Zaudo, Jane je bila euforino raspoloena. Trebala bih umirati od brige, pomisli, to sam se uputila u ovu divljinu s dvomjesenom bebom. Meutim, osjeaj sree; nadjaao je brigu i strah. Zbog ega sam tako sretna? pitala se i istog trena joj se u glavi javi odgovor: zato to sam s Ellisom. Chantal je takoer izgledala vesela, kao da je pila sreu s majinim mlijekom. Sino nisu mogli nabaviti hrane jer su pastiri ve bili otili, a ovdje nije bilo nikoga drugog od koga bi neto mogli kupiti. Meutim, imali su neto rie i soli pa su za veeru skuhali riu, to nije bilo lako, jer na ovim visinama treba ekati beskrajno dugo da voda zakuha. Sad su za doruak imali hladnu riu, ostatke od sinonje veere. To je malo ohladilo njezinu euforiju. Pojela je svoj dio rie dok je dojila Chantal, a zatim ju je oprala i presvukla. Rezervna pelena, koju je juer oprala u rijeci, osuila se kraj vatre preko noi i Jane je sada omota oko Chantal, a prljavu pelenu odnese do rijeke da je ispere. Rairit e je preko prtljage pa e se do veeras osuiti na vjetru. to bi njezina majka rekla da zna kako

joj unuka cijeli dan provede s jednom pelenom? Uasnula bi se. Nije vano... Ellis i Mohammed natovare konja i usmjere ga u pravcu kojim treba ii. Danas e biti jo tee nego juer. eka ih prijelaz preko planinskog lanca koji ve stoljeima, poput zida, odvaja Nuristan od ostalog svijeta. Prijei e ga preko prijevoja Aryu, na visini od etiri tisue dvjesto metara. Vei dio puta morat e se probijati kroz snijeg i led. Nadali su se da e do mraka stii u selo Linar u Nuristanu. Do njega je zranim putem bilo samo esnaest kilometara, no oni mogu biti sretni ako tamo stignu prije noi. Bilo je vedro i sunano kad su krenuli, ali je zrak bio hladan. Jane je navukla debele arape i rukavice, a ispod krznom podstavljenog kaputa imala je impregnirani, nepropusni demper. Nosila je Chantal u povezu, izmeu dempera i kaputa. Gornja dva gumba na kaputu ostavila je nezakopana, kako bi dijete imalo zraka. Poli su uzvodno uz rijeku Aryu i im su ostavili livadu za sobom, teren je ponovo postao neravan i naporan za hodanje. Na hladnim stijenama oko njih nije bilo nikakvog zelenila. Jednom je Jane u daljini spazila skupinu nomadskih atora: nije znala da li da se veseli zbog prisutnosti drugih ljudi u ovoj pustoi, ili da se boji tih ljudi. Jedini drugi ivi stvor kojeg je vidjela bio je jedan leinar koji je rairenih krila putao da ga nosi ledeni vjetar. Na kamenitom, neravnom tlu uope se nije moglo raspoznati gdje je zapravo put. Jane je u sebi zahvaljivala Bogu to je tu Mohammed. On je isprva slijedio rijeku, ali kad se ona nakon nekog vremena suzila i nestala, on je nastavio dalje s nesmanjenom sigurnou. Jane ga upita kako raspoznaje put, a on joj odgovori da je staza oznaena hrpicama kamenja, postavljenim u razmacima. Jane te oznake uope nije primijetila, dok je on nije na njih upozorio. Uskoro su zali na teren pokriven tankim slojem snijega i unato debelim arapama i vrstim cipelama, Jane je poela osjeati kako joj mrznu noge. Chantal je, zaudo, najvei dio vremena spavala. Svaka dva sata su se zaustavljali da se odmore nekoliko minuta i Jane je koristila priliku da je nahrani. Bolno bi se trgnula svaki put kad bi osjetljivu dojku izloila ledenom zraku. Rekla je Ellisu kako misli da je Chantal neobino dobra, a on ree: - Nevjerojatno. Nevjerojatno.

U podne su se zaustavili nadomak prijevoja Aryu i odluili da se ovdje odmaraju pola sata. Jane je ve bila umorna i boljela su je lea. Osim toga, bila je uasno gladna. Halapljivo je gutala komad kolaa od dudinja i oraha, to je bilo jedino to su tog dana imali za ruak. Prilaz prijevoju izgledao je uistinu zastraujue. Gledajui strmi uspon, Jane se obeshrabri. Mislim da u jo malo sjediti ovdje, pomisli, ali bilo je toliko hladno da je poela drhtati. Ellis je to primijetio i ustao. - Idemo, prije nego to se pretvorimo u sante leda naalio se, a Jane pomisli: Kad bih barem ja mogla biti tako vesela. Snagom volje prisilila je samu sebe da se pokrene. - Daj da ja malo nosim Chantal - ree joj Ellis. Jane mu zahvalno preda dijete. Mohammed krene prvi, vodei Maggic za uzde. Jane umorno pode za njim. Ellis je ostao na zaelju. Uspon je bio strm, a tlo sklisko zbog snijega. Ve nakon nekoliko minuta Jane je bila umornija nego to je to bila prije odmaranja. Dok je posrtala za Mohammedom, daui i osjeajui kako je boli svaki mii, sjetila se kako je rekla Ellisu: Pretpostavljan: da s tobom imam vie anse nego kad bih sama bjeala iz Sibira. Moda ni za jedno, ni za drugo nemam dovoljno snage, pomisli sada. Nisam znala da e to biti ovako teko. A onda samu sebe ispravi. Naravno da si znala, prekori se u mislima, i zna da e biti jo tee. Hajde, trgni se malo, eno boja. U tom trenutku, noga joj se oklizne na ledu i ona pone padati. Ellis je hodao odmah iza nje i brzo je uhvati za ruku, te je zadri na nogama. Jane shvati da on sve vrijeme pazi na nju i preplavi je topao osjeaj ljubavi prema njemu. Ellis je u svemu bio toliko razliit od Jean-Pierrea. Jean-Pierre bi iao ispred nje, smatrajui da e ona zatraiti pomo ako joj bude potrebna, a ukoliko bi se ona poalila zbog toga, pitao bi je da li eli da jc on smatra ravnopravnom ili ne. Ve su bili blizu vrha. Jane se nagne naprijed, kako bi lake svladala uspon i pone ponavljati u sebi: Jo malo, jo samo malo. Osjeala je kako joj se muti u glavi. Ispred nje, Maggie se oklizne na kamenju i zatim prijee u trku zadnjih nekoliko metara, primoravajui Mohammeda da tri pokraj nje. Jane se umorno vukla, brojei korake. Napokon je dola na ravno tlo. Stala je. Vrtjelo joj se u glavi. Ellisova joj se ruka ovije oko struka. Ona sklopi oi i nasloni se na njega.

- Odsad emo cijeli dan ii samo nizbrdo - ree joj on. Jane otvori oi. Nikad ne bi mogla zamisliti ovako surov krajolik: svud naokolo bio je samo snijeg, vjetar, planine i pusto. - Kakvo samotno mjesto - ree. Neko su vrijeme promatrali krajolik, a onda Ellis ree: - Moramo dalje. Nastavili su hodati. Put kojim su se sputali bio je jo strmiji od onog kojim su se uspeli. Mohammcd je cijelim putem do vrha vukao Maggie za uzde, a sada joj se morao objesiti za rep, pokuavajui djelovati poput konice, kako bi sprijeio da se konj oklizne i skotrlja niz strminu. Hrpice kamenja koje su sluile kao oznake puta bile su zatrpane nanosima snijega i gotovo ih je bilo nemogue uoiti. Meutim, Mohammed se nimalo nije kolebao kuda treba ii. Jane pomisli kako bi se trebala ponuditi da sad ona nosi Chantal i pusti Ellisa da se malo odmori, ali znala je da ne bi mogla nositi dijete niz ovu strminu. to su se vie sputali, snijega je bilo sve manje i napokon ga je sasvim nestalo, a put je ponovo postao vidljiv. Stalno se uo neki udan, zvidukavi zvuk i Jane na kraju prikupi snage da Mohammeda upita to je to. On izgovori jednu rije na dariju koju ona nikada nije ula. Mohammed nije znao kako se to kae na francuskome. Malo kasnije, on je zazove i pokae neto rukom. Jane ugleda malu ivotinjicu, nalik na vjevericu, kako hitro pretrava preko snijega i nestaje meu kamenjem: svizac. Kasnije ih je vidjela jo nekoliko i pitala se gdje oni ovdje nalaze hranu. Ubrzo su poeli slijediti jedan potok koji je tekao nizbrdo i beskrajne sivobijele stijene napokon je smijenila niska, otra trava i nekoliko malih grmova uz rjeicu, ali je vjetar jo uvijek otro zvidao niz klanac i probijao im kroz odjeu poput sitnih iglica leda. Ba kao to je uspon stalno postajao sve tei, tako je silazak postajao sve laki: put vie nije bio pun kamenja, zrak je bio topliji, a krajolik pitomiji. Jane je jo uvijek bila iscrpljena, ali vie nije bila potitena. Nakon nekoliko kilometara stigli su do prvog sela u Nuristanu. Mukarci su nosili debele dempere bez rukava, s upadljivom crnobijelom arom i govorili su narjejem koje je Mohammed jedva uspijevao razumjeti. Ipak, uspio je kupiti kruha Ellisovim afganistanskim novcem. Jane je bila u napasti da zamoli Ellisa da ostanu ovdje preko noi jer je bila neopisivo umorna, ali jo~ uvijek je ostalo nekoliko sati do

veeri, a dogovorili su se da e pokuati danas stii do Linara. Tako je na kraju stisla zube i primorala svoje bolne noge da nastave hodati. Na sreu, preostalih sedam ili osam kilometara pula bili su manje naporni, tako da su u Linar stigli dobar sat prije mraka. Jane se skljokala na zemlju ispod jednog duda i neko je vrijeme samo tako sjedila. Mohammed je zapalio vatru i poeo pripremati aj. Mohammed je nekako uspio razglasiti da je Jane bolniarka sa Zapada i kasnije, dok je ona hranila i presvlaila Chantal, okupila se mala grupa pacijenata koji su strpljivo ekali. Jane skupi snage i pregleda ih. Radilo se o uobiajenim tekoama: inficiranim ranama, crijevnim parazitima i bronhijalnim upalama, ali je Jane zamijetila da ovdje ima manje neishranjene djece nego u Dolini pet lavova, vjerojatno zato to rat nije mnogo utjecao na ivot u ovom zabitom kraju. Za ove njezine usluge u improviziranoj ambulanti, Mohammed je u selu dobio koko, koju je skuhao u loncu. Jane bi najradije odmah pola spavati, ali se prisilila da saeka dok jelo bude gotovo i navalila je na meso kad im ga je Mohammed podijelio. Meso je bilo ilavo i bezukusno, ali je ona bila uasno gladna. Ellis i Jane su dobili sobu u jednoj od seoskih kua. Unutra je bio jedan madrac za njih dvoje i grubo izdjeljana kolijevka za Chantal. Spojili su vree za spavanje i s umornom njenou vodili ljubav. Jane je gotovo isto toliko uivala u tome to lei i to joj je toplo, koliko i u seksu. Ellis je poslije odmah zaspao. Jane je jo nekoliko minuta leala budna. inilo joj se da je miii jo vie bole sad kad se opustila. Sanjarila je o pravom krevetu u udobnoj spavaoj sobi, o svjetlu ulinih svjetiljaka koje prodire kroz zastore, o zvuku automobilskih vrata koja je netko vani zalupio i o kupaonici i zahodu, u kojem se moe pustiti voda, o slavini s toplom vodom i o trgovini na uglu, u kojoj se moe kupiti vata, pelene Pampers i djeji ampon Johnson. Pobjegli smo Rusima, pomislila je dok je polako tonula u san, moda emo se stvarno uspjeti vratiti kui. Moda emo stvarno uspjeti. Jane se probudi im se Ellis probudio, osjetivi kako se on iznenada napeo. Ellis je trenutak ukoeno leao, ne diui, oslukujui lave dva psa. Zatim hitro sklizne s leaja.

U sobi je bio mrkli mrak. Jane zauje zvuk paljenja ibice, zatim jedna svijea zatreperi u uglu. Ona pogleda Chantal. Djevojica je mirno spavala. - to se dogaa? - upitala je Ellisa. - Ne znam - proape Ellis. On obue hlae, navue izme, ogrne kaput i izie. Jane brzo stavi neto na sebe i izie za njim. U susjednoj sobi je mjeseina koja je ulazila kroz otvorena vrata osvjetljavala krevet s etiri djeje glavice koje su iroko otvorenih oiju virile preko ruba zajednikog pokrivaa. Njihovi su roditelji spavali u drugoj sobi. Ellis je stajao u otvorenim vratima i gledao selo obasjano mjeseinom. Jane stane pokraj njega. U svjetlu mjeseine jasno je vidjela na uzvisini iznad sela nekog ovjeka kako tri prema njima. - Psi su ga uli - proape Ellis. - Ali tko je on? - upita Jane. Odjednom osjeti da jo netko stoji pokraj njih. Trgnula se, a zatim prepoznala Mohammeda. U njegovoj ruci bljesne otrica noa. Onaj je ovjek sada bio blie. Neto u nainu na koji je trao uini joj se poznato. Iznenada, Mohammed neto proguna i spremi no. - Ali Ghanim - ree. Jane sada prepozna karakteristian nain tranja. Ali je tako trao zbog toga to mu je kima bila blago iskrivljena. - Ali zato? - proaptala je. Mohammed izie pred kuu i mahne rukom. Ali ga ugleda, uzvrati mahanjem i potri prema kui ispred koje su njih troje stajali. Mohammed i on se zagrle. Jane je nestrpljivo ekala da Ali povrati dah. Napokon on zadihano propenta: - Rusi su vam za petama. Jane klone. Ona je ve mislila da su im pobjegli. to se dogodilo? Ali je jo nekoliko trenutaka hvatao dah, a onda nastavi: - Masud me je poslao da vas upozorim. Istog dana kad ste vi otili, oni su pretraili cijelu Dolinu pet lavova, doli su sa stotinama helikoptera i tisuama vojnika. Kako vas nisu uspjeli nai, danas su poslali potjere u sve doline koje vode prema Nuristanu. - to kae? - prekine ga Ellis. Jane podigne ruku i pokae Aliju da prieka, zatim prevede Ellisu ono to je Ali rekao.

- Kako oni znaju da smo mi otili u Nuristan? - upita Ellis. - Mogli smo se negdje sakriti. Jane prenese to pitanje Aliju. Ali odgovori da ne zna. - Jesu li i u ovoj dolini? - upita Jane Alija. - Da. Pretekao sam ih malo prije prijevoja Aryu. Do noi su vjerojatno stigli do prvog sela. - Oh, ne - izusti Jane, obuzeta oajanjem. Zatim to prevede Ellisu. Kako mogu biti toliko bri od nas? - ree. Ellis slegne ramenima, a ona sama odgovori na svoje pitanje: - Zato to nemaju sa sobom enu s malim djetetom. Oh, sranje. -Ako krenu u zoru, sutra e nas sustii - napomene Ellis. - to emo uiniti? - Moramo odmah krenuti. Jane pri samoj pomisli na to obuzme smrtni umor i potpuno iracionalna srd~ba na Ellisa. - Zar se ne bismo mogli negdje sakriti'? - razdraeno upita. - Gdje? - ree Ellis. - Ovuda vodi samo jedan put. Rusi imaju sa sobom dovoljno ljudi da pretresu sve kue, ionako ih nema mnogo. Osim toga, ne moemo biti sigurni da su ovi ljudi ovdje na naoj strani. Mogli bi lako odati Rusima gdje se skrivamo. Ne, jedina nam je nada da pokuamo zadrati razmak izmeu nas i njih. Jane pogleda na sat. Bilo je dva sata ujutro. Ona pomisli kako bi bilo najbolje odustati od svega. - Ja u natovariti konja - ree Ellis. - Ti nahrani Chantal. - Zatim prijee na dari i dobaci Mohammedu: - Hoe li skuhati aj? I daj Aliju neto da pojede. Jane se vrati u kuu, dovri odijevanje i zatim nahrani Chantal. Dok je dojila dijete, Ellis joj donese zdjelicu slatkog zelenog aja. Ona zahvalno ispije okrepljujui napitak. Dok je Chantal sisala, Jane je razmiljala koliko Jean-Pierre ima veze s ovom nemilosrdnom potjerom za njom i Ellisom. Znala je da je on Rusima pomagao u raciji na Bandu, jer ga je vidjela vlastitim oima. Sigurno im je njegovo poznavanje terena pomoglo i tijekom potrage u drugim dijelovima Doline pet lavova. On mora znati da Rusi gone njegovu enu i dijete poput pasa koji gone takore. Kako im onda moe pomagati? Od ogorenja i ljubomore, njegova se ljubav morala u meuvremenu pretvoriti u mrnju.

Chantal se zasitila. Kako to mora biti ugodno, pomisli Jane, ne znati nita o strastima, ljubomori i izdaji, ne osjeati nita osim topline ili hladnoe, sitosti ili gladi. - Uivaj dok moe, mala moja djevojice - njeno ree Jane usnulom djetetu. Zatim brzo zakopa koulju i navue teki, impregnirani demper preko glave. Potom prebaci povez oko vrata, namjesti udobno Chantal, obue kaput i izie. Ellis i Mohammed su uz svjetlo fenjcra prouavali karte. Ellis joj pokae rutu kojom e ii. - Ii emo uz Linar do mjesta na kojem se ulijeva u rijeku Nuristan, zatim emo opet skrenuti u brda, pratei rijeku Nuristan prema sjeveru. Onda emo ui u jednu od ovih pokrajnih dolina, Mohammed e znati koju tek kad stignemo do nje, i zaputiti se prema prijevoju Kantiwar. Ja bih htio da jo danas iziemo iz Nuristana, tako bi nas Rusi tee mogli slijediti, jer nee znati u koju smo pokrajnu dolinu uli. - Koliko je to daleko? - upita Jane. - Samo dvadeset etiri kilometra, ali ovisi o terenu hoe li biti lako ili teko. Jane kimne glavom. - Krenimo - ree. Bila je ponosna na sebe to je uspjela da joj glas zvui vedro, iako se nije tako osjeala. Krenuli su u no obasjanu mjeseinom. Muhammed im je nametnuo brzi korak i nemilosrdno je ibao konja kad bi poeo zastajati. Jane je osjeala blagu glavobolju i muninu. Meutim, nije bila pospana, samo nervozno-napeta i beskrajno umorna. Staza joj se nou inila zastraujuom. Katkad su hodali po rijetkoj travi uz rijeku i to je bilo u redu, ali bi onda poele serpentine uz planinu i put bi vijugao po rubu gotovo okomite stijene iznad provalije duboke i do stotinu metara, a na toj je visini bilo snijega i Jane je stalno bila u smrtnom strahu da se ne oklizne i ne padne u dubinu zajedno s djetetom. Ponekad su imali izbor: put bi se ravao u dvije staze, od kojih je jedna vodila uzbrdo, a druga nizbrdo. Kako nitko od njih nije znao kojim putem treba poi, preputali su Mohammedu da nagaa. On se prvi put odluio za donju stazu i pogodio je: ta ih je staza dovela do jedne male plae, gdje su morali gaziti kroz trideset centimetara

duboku vodu, ali im je utedjela mnogo vremena. Meutim, kad su se drugi put trebali odluiti, poli su uz obalu rijeke; i poalili: nakon otprilike kilometra i pol nali su se pred okomitom stijenom koju bi mogli zaobii jedino plivanjem. Umorno su se vratili do mjesta na kojem se put ravao i krenuli drugim krakom koji je vodio u planinu. Kod sljedeeg ravanja opet su se spustili na obalu rijeke. Ovaj put ih je staza dovela na usku izboinu uz strmu stijenu, otprilike tri metra iznad rijeke. Konj je postao nervozan, vjerojatno zato to je staza bila tako uska. Jane se takoer uplaila. Svjetlost zvijezda nije bila dovoljna da osvijetli rijeku ispod njih, tako da je kanjon rijeke izgledao kao crni bezdan kraj njezinih nogu. Maggie bi svaku malo stala i ukopala se na mjestu, te ju je Mohammed morao vui za uzde kako bi je pokrenuo. Kad ih je staza dovela do jedne izboene stijene oko koje je otro skretala, Maggie je odbila ui u zavoj i poela se ritati. Jane ustukne nekoliko koraka, plaei se da je kobila ne udari stranjim nogama. Chantal je poela plakati, vjerojatno zato to je osjetila njihovu napetost ili zato to nakon dojenja u dva sata ujutro vie nije zaspala. Ellis preda Chantal majci i pode naprijed da pomogne Mohammedu smiriti konja. Ellis se ponudi da on uhvati uzde, ali ga Muhammed naprasito odbije: napetost je i na njega poela djelovati. Ellis se zadovolji time da gura konja odostraga i uzvikuje borija i gistaha. Jane je upravo pomislila kako je prizor bio gotovo komian kad se Maggie propela i krenula natrake: Mohammed je bacio uzde i posrnuo, a kobila je natrake udarila u Ellisa i oborila ga s nogu, te se nastavila povlaiti. Na sreu, Ellis je pao lijevo, prema stijeni. Meutim, kad je kobila gurnula Jane, ona se nalazila na pogrenoj strani, s nogama na rubu provalije. Jane se uhvatila za torbu privezanu za sedlo, drei se grevito ra sluaj da je konj odgurne preko ruba staze. - Glupa ivotinjo! - vrisnula je. Chantal, zgnjeena izmeu Jane i kobile, takoer je poela vriskati. Jane je pustila da je kobila nosi metar i pul ili dva, plaei se pustiti torbu. Zatim, skupivi hrabrost, ona skine desnu ruku s torbe i dohvati uzde, napipa nogama vrsto uporite i progura se uz konjske slabine tako da je stajala uz Maggienu glavu. Zatim otro povue uzde i glasno vikne: - Stani! Donekle se iznenadila kad je Maggie zaista stala. Jane se okrene. Ellis i Mohammed su se upravo dizali na noge.

- Jeste li itavi? - upita na francuskome. - Manje vie - odgovori Ellis. - Ja sam izgubio fenjer - ree Mohammed. - Jedino se nadam da jebeni Rusi imaju iste probleme ree Ellis na engleskome. Jane shvati da njih dvojica uope nisu vidjeli kako je nju konj zamalo sruio u rijeku. Odlui da im nita ne kae. Prebirui prstima u mraku, ona pronae uzdu-vodilicu i preda je Ellisu. - Hajdemo dalje - ree. - Kasnije emo brojiti koliko nam je itavih kostiju ostalo. - Zatim proe pokraj Ellisa i ree Mohammedu: - Vodi nas. Mohammed se razvedrio ve nakon nekoliko minuta hoda bez Maggie. Jane se pitala da li je njima zapravo potreban taj konj i zakljui da ga ipak trebaju: imali su previe prtljage da bi je sami nosili, a sve im je to bilo apsolutno nuno. Zapravo, bilo bi dobro da su ponijeli vie hrane. Brzo su proli kroz jedan tihi, uspavani zaselak, tek nekoliko kuica uz vodopad. Jedan je pas poeo histerino lajati, sve dok ga netko nije utiao psovkom. Zatim su se ponovo nali sami u divljini. Nebo je poelo polako blijedjeti i vie nije bilo zvijezda: danilo se. Jane se pitala to sad rade Rusi. Moda upravo u ovom trenutku oficiri bude vojnike, viui da ih probude i udarajui nogom tvrdokorne pospance. Kuhar vjerojatno kuha kavu, dok zapovjednik prouava karte. Ili su moda ve ustali, jo prije jednog sata, za mraka i nakon nekoliko minuta krenuli u koloni po jedan uz rijeku Linar; moda su ve proli kroz selo Linar; moda su kod svakog ravanja poli pravim putem i ve im se pribliili na samo kilometardva. Jane pone bre koraati. Uska je slaza vijugala uz strmu stijenu i zatim se spustila do obale rijeke. Nigdje nije bilo nikakvog znaka da se zemlja obraduje, ali su padine planine s obje strane bile gusto obrasle umom i kad se malo vie razdanilo, Jane ustanovi da su to hrastove ume. Ona pokae ume Ellisu i upita: - Zato se ne bismo mogli sakriti u ovim umama'? - U krajnjem sluaju mogli bismo to uiniti - odgovori Ellis. - Ali Rusi bi brzo shvatili da smo se zaustavili jer bi ispitivali seljane i uli od njih da nismo proli pa bi se okrenuli i zapoeli intenzivnu potragu.

Jane rezignirano kimne glavom. Ona je samo traila neku izliku da prestanu hodati. Malo prije izlaska sunca zali su za jednu krivinu i stali kao ukopani: odron je ispunio klanac zemljom i kamenjem, te ga potpuno blokirao. Jane bi najradije sjela na zemlju i briznula u pla, Preli su gotovo pet kilometara uz obalu i po onoj uskoj stazi: vraati se znailo je dodatnih devet ili deset kilometara uzalud prijeenih, ukljuujui onaj dio staze koji je toliko uplaio Maggie. Sve troje su nekoliko trenutaka utke stajali i zurili u odron. - Moda bismo se mogli popeti preko toga? - ree Jane. - Konj ne bi mogao - ree Ellis. Jane se naljuti na njega to je upozorava na neto to je samo po sebi jasno. - Jedan od nas bi se mogao vratiti natrag s konjem strpljivo objasni. Drugo dvoje bi se mogli odmoriti dok ekaju da ih onaj s konjem dostigne. - Mislim da ne bi bilo pametno da se razdvajamo. Jane se nije svidio ton njegova glasa koji kao da je upozoravao: mojaje-odluka-konana. - Zbog ega pretpostavlja da emo svi uvijek raditi ono to se tebi ini pametno? - otro je odbrusila. Ellis je izgledao zateen. - U redu. Ali ja mislim da bi se to brdo zemlje i kamenja moglo pomaknuti ako bi se netko pokuao penjati preko njega. Zapravo, mogu to ba i rei, ja se ne kanim penjati, bez obzira to ete vas dvoje odluiti. - Znai nee ak ni diskutirati o tome? Naravno. - Jane se bijesno okrene i pone se vraati, ne ekajui da vidi da li oni idu za njom. to je to, pitala se, to sve mukarce navede da se ponu ponaati zapovjedniki i superiorno im se pojavi neki fiziki ili mehaniki problem? Ni Ellis nije bez mana, razmiljala je. On takoer zna brkati pojmove: koliko pria o tome kako je strunjak za borbu protiv terorizma, a radi za C1A-u, vjerojatno najveu teroristiku grupaciju na svijetu. Jedan dio njegove linosti nedvojbeno voli opasnost, nasilje i lukavstvo. Ako eli mukarca koji e te potovati, pomisli Jane, nemoj odabrati nekog macho romantiara. Jedno se mora priznati Jean-Pierreu: on se nikad nije superiorno odnosio prema enama. On te moe zanemariti, prevariti ili ignorirati,

ali nikad nee prema tebi biti snishodljiv. Moda je to zbog toga to je mladi od Ellisa. Ona proe dio staze na kojem je Maggie krenula natrake. Nije ekala mukarce: neka se ovaj put sami nateu s tom glupom kobilom. Chantal je bila gladna, ali je Jane odluila da moe jo malo priekati. Nastavila je hodati, sve dok nije stigla do jedne toke, gdje joj se inilo da jedna staza vodi uzbrdo. Tu je sjela na zemlju i jednostrano proglasila odmor. Ellis i Mohammed stignu nekoliko minuta kasnije. Mohammed izvadi iz torbe komad kolaa od dudinja i oraha, razlomi ga i podijeli. Ellis nije uputio Jane ni jednu jedinu rije. Nakon odmora, poeli su se uspinjati uz stijenu. Kad su stigli blizu vrha, uli su u sunce i Jane osjeti kako joj srdba popu~ta. Nakon nekog vremena, Ellis je obgrli oko ramena i ree: - Ispriavam se to sam preuzeo zapovjednitvo. - Hvala - ukoeno odvrati Jane. - Ne misli~ da si moda malice pretjerano reagirala? - Vjerojatno jesam. Oprosti. - Stvarno si pretjerala. Daj sad malo meni Chantal. Jane mu preda dijete. Kad je nestalo teine kuja joj je visjela o vratu, ona shvati da je bole lea od noenja djevojice. Chantal joj se nikad nije inila teka, ali sad, kad ju je morala tako dugo nositi, shvatila je da je tu ipak prilian teret. Neto slino kao da vreicu sa ivenim namirnicama mora nositi esnaest kilometara. Kako se sunce dizalo na jutarnjem nebu, tako je zrak postajao topliji. Jane raskopa kaput, a Ellis ga svue. Jedino je Mohammed zadrao na sebi ruski vojniki injel s tipinom ravnodunou Afganistanca prema svakoj, osim onoj najotrijoj promjeni vremena. Pred podne su iz uskog kanjona rijeke Linar izili u prostranu Dolinu Nuristan. Ovdje je put opet bio prilino jasno oznaen i gotovo isto tako dobar kao kolska cesta u Dolini pet lavova. Okrenuli su prema sjeveru, idui uzvodno i uzbrdo. Jane je bila uasno umorna i obeshrabrena. Ustala je u dva ujutro i hodala punih deset sati, a preli su samo sedam-osam kilometara. Ellis je htio da danas prijeu jo esnaest kilometara. Za Jane je to bio trei uzastopni dan napornog hodanja i ona je znala da nee moi nastaviti hodati do mraka. ak je i Ellis imao na licu srditi izraz, a Jane je znala da to kod njega znai da je umoran. Samo je Muhammed, ini se, bio neumoran.

U Dolini Linar nisu vidjeli nikoga izvan sela, ali su ovdje ve susreli nekoliko putnika, veinom odjevene u bijele halje i bijele turbane. Nuristanci su radoznalo zurili u dvoje blijedih, iscrpljenih Zapadnjaka, ali su paljivo i s potovanjem pozdravljali Mohammeda, bez sumnje zbog kalanjikova na njegovu ramenu. Dok su se umorno uspinjali uz rijeku Nuristen, prestigao ih je jedan mladi crne brade i sjajnih oviju, kuji je preko ramena nosio tap na kojem je bilo nabodeno deset svjeih riba. On se obratio Mohammedu na mjeavini raznih jezika, Jane je raspoznala neto darija i poneku rije na jeziku pato, i njih dvojica su se uspjeli dovoljno dobro sporazumjeti da Mohammed od njega kupi tri ribe. Ellis izbroji novac i ree Jane: - Pet stotina afgana po ribi... koliko je to? - Pet stotina afgana je pedeset francuskih franaka, pet funti. - Deset dolara - ree Ellis. - Skupa riba. Jane poeli da Ellis ve jednom prestane brbljati: ona je jedva imala snage da stavlja nogu pred nogu, a on govori o cijeni ribe. Mladi, kojemu je ime bilu Halam, ree da je ribu uhvatio u jezeru Mundol, u donjem dijelu doline, iako ju je vjerojatno kupio, jer nije izgledao kao ribar. Halam je usporio korak i prikljuio se njihovoj grupi, te je neprekidno brbljao ne marei mnogo da li ga oni razumiju ili ne. Poput Doline pet lavova, Nuristan je zapravo bio stijenoviti kanjon koji se svakih nekoliko kilometara irio u male, obraene ravnice s terasastim poljima. Najuoljivija razlika bila je hrastova uma koja je gusto pokrivala planine poput ovjeg runa i koju je Jane promatrala kao svoje mogue skrovite, ukoliko sve ostalo propadne. Sad su bre napredovali. Vie nije bilo iscrpljujuih zaobilaznica preko planine, zbog ega je Jane osjeala duboku zahvalnost. Na jednom je mjestu cesta bila zatrpana odronom, ali su ovaj put Ellis i Jane mogli prijei preko odronjene zemlje, a Mohammed je s konjem pregazio rijeku i ponovo im se prikljuio nekoliko metara dalje uzvodno. Neto kasnije, jedna je izboena stijena sjekla cestu i zadirala u rijeku, a oko stijene je vodio most od pletenog iblja koji se prilino ljuljao i na koji Maggie nije htjela ni stupiti kopitom. Mohammed je ponovo rijeio problem tako da je siao s konjem do rijeke i zaobiao stijenu kroz vudu.

Jane je sad ve bila toliko iscrpljena da joj se inilo da e se svakog trena sruiti. Kad im se Mohammed ponovo prikljuio, ona ree: - Ja moram malo stati i odmoriti se. -Jo malo pa emo stii u Gadwal -odvrati Mohammed. - Koliko jo ima do tamo? Mohammed se posavjetuje s Halamom na dariju i na francuskome, a onda rce: - Jo pola sata. Jane se to inilo cijela vjenost. Ma to, mogu valjda hodati jo pola sata, rekla je u sebi i pokuala misliti na neto drugo, a ne na bol u leima i neodoljivu elju da legne. Meutim, kad su doli do idueg zavoja, ugledali su selo. Bio je to dobrodoao i iznenaujui pogled: drvene su kuice bile poslagane jedna iznad druge na planinskoj kosi poput djece koja su se popela jedno drugom na ramena, tako da se stjecao dojam kako bi bilo dovoljno da popusti samo jedna kua u donjem nizu pa da se cijelo selo skotrlja nizbrdo u rijeku. im su doli do prve kue, Jane jednostavno stane i sjedne na obalu rijeke. Tijelo ju je boljelo i jedva je imala snage da preuzme Chantal od Ellisa koji je spremno sjeo pokraj nje, po emu se moglo zakljuiti da je i on iscrpljen. Iz kue je radoznalo provirila jedna ena i Halam je odmah poeo priati s njom, govorei joj vjerojatno sve to je znao o Jane i Ellisu. Mohammed sapne Maggie prednje noge, ostavljajui je na mjestu gdje je bilo neto otre trave, te une uz Ellisa. - Moramo kupiti kruha i aja - ree Mohammed. Jane pomisli kako bi im svima sada bilo potrebno neto krepkije od toga. - A riba'? - upita. - Predugo bi trajalo da sad idemo istiti i kuhati ribe ree Ellis. Ostavit emo ih za veeru. Ne bih htio da ovdje ostanemo due od pola sata. - U redu - ree Jane, iako nije bila sigurna hoe li biti u stanju nastaviti put nakon samo pola sata odmora. Moda e se bolje osjeati kad neto pojede, zakljui. Halam ih zazove. Jane podigne glavu i vidje kako ih on mahanjem ruku poziva da dudu tamo. I ona ena je mahala: pozivala ih je da uu u kuu. Ellis i Muhammed ustanu. Jane spusti Chantal na zemlju, ustane, zatim se sagne po djevojicu. Odjednom joj se zamuti pred ovima i uini joj se da je izgubila ravnoteu. Trenutak se borila da ne

padne, zurei kroz neku maglicu u Chantalino siuno lice, a onda joj koljena popuste, ona se srui na zemlju i sve oko nje utone u mrak. Kad je otvorila ovi, vidjela je iznad sebe krug zabrinutih lica: Ellisovo, Mohammedovo, Halamovo i lice one ene. Ellis je upita: - Kako se osjea? - Glupo - odgovori ona. - to se dogodilo? - Onesvijestila si se. Ona se uspravi u sjedei poloaj. - Ne brinite, sa mnom e biti sve u redu. - Nee - ree Ellis. - Ti danas vie ne moe dalje. Jane se polako bistrilo u glavi. Bilo joj je jasnu da je Ellis u pravu. Njezino tijelo jednostavno nije vie bilo spremno suraivati, bez obzira na snagu volje. Ona pone govoriti francuski, kako bi i Mohammed mogao razumjeti to govori. - Ali Rusi e sigurno danas stii do ovog sela. - Morat emo se sakriti - odgovori Ellis. Mohammed tiho dobaci: - Pogledajte ove ljude. Mislite li da su oni sposobni uvati tajnu? Jane pogleda Halama i enu. Oni su ih gledali, pozorno sluajui njihov razgovor, iako nita nisu mogli razumjeti. Dolazak dvoje stranaca vjerojatno je za ovo selo bio najuzbudljiviji dogaaj u posljednjih godinu dana. Za nekoliko minuta ovdje e se okupiti cijelo selo. Jane pogleda Halama. Rei ovom mladiu da ne govori o njima bilo bi isto kao rei nekom psu da ne laje. Ako netko od ovih ljudi vidi gdje su se sakrili, tona pozicija njihova skrovita bit e poznata svim stanovnicima Nuristana prije nego to zanoi. Je li uope mogue umaknuti nekako ovim ljudima i uuljati se neprimijeeno u neku postranu dolinu'? Moda. Ali nee moi dugo izdrati bez pomoi lokalnog stanovnitva: uskoro e ostati bez hrane, a to bi se moglo dogoditi upravo u vrijeme kad Rusi shvate da su se oni zaustavili i kad ponu pretraivati ume i kanjone. Ellis je bio u pravu kad je neto ranije rekao kako je njihova jedina nada u tome da odre razmak izmeu sebe i svojih progonitelja. Mohammed je duboko uvlaio dim cigarete i zamiljeno zurio pred sebe. Zatim se obrati Ellisu: - Ti i ja emo morati sami dalje, a Jane emo ustaviti ovdje. - Ne - ree Ellis. - Taj papir koji ti ima, na kojem su potpisi Masuda, Kamila i Azizija, vaniji je od ivota svakoga od nas - ree Mohammed. - Taj papir predstavlja budunost Afganistana, slobodu za koju je umro moj sin.

Ellis e morati nastaviti bez nje, shvati Jane. Tako e se barem on spasiti. Bilo ju je stid to joj se srce steglo od oajanja na pomisao da e ga izgubiti. Morala bi misliti o tome kako da mu pomogne, a ne kako da ga zadri uza se. Iznenada joj padne na pamet dobra ideja. - Ja bih mogla skrenuti Ruse s vaeg traga - ree. - Mogla bih se predati i zatim, nakon izvjesnog nekanja, dati Jean-Pierreu pogrene informacije o tome kamo ste se uputili i kojim putem idete... Ako ih uspijem zavarati, to bi vama moglo dati nekoliko dana prednosti... dovoljno da iziete iz zemlje! - Dok je govorila, poela se sve vie oduevljavati tom zamisli, iako je u srcu stalno ponavljala: Ne ostavljaj me, molim te, ne ostavljaj me. Mohammed pogleda Ellisa. - To je jedini nain - ree. - Zaboravi - ree Ellis. - Nita od toga. - Ali, Ellise... - Nita od toga - ponovi Ellis. - Zaboravi to. Mohammed zauti. - Ali to emo onda? - upita Jane. - Rusi nas nee danas sustii - odgovori Ellis. - Mi smo jo uvijek u prednosti zato to smo krenuli jo u toku noi. ; Ostat emo ovdje noas i krenuti rano ujutro. Zapamtite, nita nije gotovo, sve dok nije gotovo. Svata se moe desiti. Netko u Moskvi moe odjednom zakljuiti da je Anatolij lud i obustaviti potragu. - Sere - ree Jane na engleskome, ali joj je potajno bilo drago to je on odbio nastaviti bez nje, iako je znala da je to nerazumno. E - Ja imam jedan drugi prijedlog - ree Mohammed. - Ja u se vratiti natrag i uputiti Ruse na pogrean put. Jane se trgne. Da li on to moe izvesti? - Kako? - upita Ellis. - Ponudit u im se kao vodi i tuma, a onda u ih povesti na jug kroz dolinu Nuristan do jezera Mundul. Jane se dosjeti slabe toke ovog prijedloga i obeshrabri se. - Ali oni sigurno ve imaju vodia - ree. - Moda je to neki dobar ovjek iz Doline pet lavova kojega su oni prisilili da pode s njima protiv svoje volje. U tom sluaju, porazgovarat u s njim i sve e biti u redu. - A to ako on ne bude htio suraivati? Mohammed razmisli. - Onda nije dobar ovjek koji im prisilno pomae, nego izdajica koji dobrovoljno, iz koristoljublja surauje s neprijateljem. U tom u ga sluaju ubiti. - Ne elim da zbog mene bilo koga ubije - usprotivi se Jane.

- To ne bi bilo zbog tebe - muklo ree Ellis. - On bi ubio zbog mene, ja sam inzistirao da ostanemo zajedno. Jane zauti. Ellis je razmiljao o praktinim stvarima. - Ti nisi odjeven kao Nuristanac. - Zamijenit u odjeu s Halamom. - Ne govori dobro njihov jezik. - U Nuristanu se govori vie jezika. Rei u da dolazim iz podruja na kojem se govori drugaije. Rusi ionako ne znaju nijedan od tih jezika, prema tome nita nee posumnjati. - to e s automatom? Mohammed razmisli trenutak. Hoe li mi dati tvoju torbu'? - Nije dovoljno velika. - Moj kalanjikov ima kundak koji se moe sklopiti. - Pa, naravno ree Ellis. - Moe uzeti torbu. Jane se upita nee li to izazvati sumnju kud Rusa, ali zakljui da nee: Afganistanci nose svakojake torbe, ba kao i odjeu. Ipak, prije ili kasnije Muhammed e sigurno postati sumnjiv. - to e biti kad otkriju da su na pogrenom putu'? - Prije nego to se tome dosjete, ja u pobjei jedne noi i ostaviti ih u nekom bespuu. - Sve je to strano opasnu - ree Jane. Mohammed se nastojao drati herojski ravnoduno. Poput veine gerilskih boraca, on je doista bio hrabar, ali i beskrajno tat. - Ako krivo procijeni trenutak za bijeg - ree Ellis - i ako oni posumnjaju u tebe dok jo bude s njima, sigurno e te muiti kako bi im odao kojim smo putem otili. - Nikad me nee uhvatiti ivoga - odgovori Mohammed. Jane je znala da se on nee dati iv zarobiti. - Ali onda mi vie neemo imati vodia - napomene Ellis. - Nai u vam drugog vodia - ree Mohammed, te se okrene Halamu i pone mu neto ustru govoriti, sluei se s nekoliko razliitih jezika. Jane shvati da Mohammed pred lae Halamu da ga unajmi kao vodia. Njoj mladi nije bio osobito simpatian, bio je odve dobar trgovac da bi mu se moglo vjerovati, ali oigledno je dosta putovao ovim krajem i predstavljao je logian izbor. Veina ovdanjih stanovnika vjerojatno nikad nije zakoraila preko granica njihove doline. - On kae da zna put - ree; Mohammcd, govorei opet francuski. Jane je naas osjetila nelagodu zbog rijei: On kae. Mohammed nastavi: - On e vas odvesti do Kantiwara i tamo ete nai drugog

vodia koji e vas odvesti do sljedeeg prijevoja. Na taj nain ete nastaviti sve do Pakistana. On za sebe trai pet tisua afgana. - To ne zvui pretjerano, ali koliko emo vodia na taj nain morati unajmiti dok ne stignemo u Chitral - upita Ellis. - Pet, moda est - odgovori Mohammed. Ellis zatrese glavom. - Nemamo trideset tisua afgana. A jo emo morati kupovati i hranu. - Jane e morati dobavljati hranu lijeenjem - ree Mohammed. - A kad uete u Pakistan, put je mnogo laki. Moda vam za zadnji dio puta nee trebati vodi. Ellis sumnjiavo zakima glavom. - to ti misli? - upita Jane. - Jo uvijek postoji alternativa - odgovori ona. - Vas dvojica moete nastaviti bez mene. - Ne - ree Ellis. - To nije nikakva alternativa. Ti i ja ostajemo zajedno. 18. Cijeli prvi dan potjera nije naila ni na kakav trag Ellisa i Jane. Jean-Pierre i Anatolij sjedili su na tvrdim drvenim stolicama u spartanski namjetenom uredu bez prozora u zranoj bazi u Bagramu, prouavajui izvjetaje kuji su stizali preko radija. Ljudi koji su sudjelovali u potjeri ponovo su krenuli prije zore. Poslali su za poetak est skupina: po jednu za svaku od pet glavnih i postranih dolina koje su vodile na istok od Doline pet lavova i jednu koja je slijedila rijeku Pet lavova na sjever do izvora i dalje. U svakoj je skupini bio barem jedan oficir afganistanske vojske kuji je govorio dari. Helikopterima su se prebacili do est razliitih sela u Dolini i nakon pola sata, svih est skupina su javile da su nale vodie. - To je brzo ilo - ree Jean-Pierre kad se javila esta skupina. - Kako su to samo uspjeli? - Jednostavno - odgovori Anatolij. - Pitaju nekoga da li hoe biti vodi. On kae da nee. Oni ga ubiju i pitaju nekoga drugoga. Obino ne treba dugo ekati da se javi neki dobrovoljac. Jedna je skupina pokuala pratiti svoju dionicu iz zraka, ali eksperiment nije uspio. Staze su bile teko raspoznatljive i sa zemlje, a iz zraka je to bilo sasvim nemogue. Osim toga, nijedan od vodia nikad ranije nije letio u helikopteru i kad bi se nali u zraku, potpuno bi izgubili osjeaj za orijentaciju. Tako su sve skupine na kraju krenule pjeke, a neke su od seljana rekvirirale konje za noenje prtljage.

Jean-Pierre nije oekivao neke daljnje vijesti tijekom jutra, jer su bjegunci imali puni dan prednosti. Meutim, vojnici e se sigurno moi kretati bre od Jane, s obzirom na to da ona mora nositi Chantal... Svaki put kad bi pomislio na Chantal, Jean-Pierre bi osjetio grinju savjesti. Bio je bijesan na svoj u enu zbog onog to ini, ali to se nije odnosilo na dijete, a ipak je ono trpjelo, u to je bio siguran, budui da je zajedno s majkom bilo izloeno naporima hodanja bez odmora, hladnoi na visokim prijevojima, ledenom vjetru... Ponovo je poeo razmiljati, posljednjih nekoliku dana to mu se stalno vrtjelo po glavi: to e biti ako Jane umre, a Chantal ostane iva. Zamiljao je kako Ellisa hvataju samog, a Jane nalaze mrtvu, s djetetom u naruju, kuje je nekim udom jo uvijek ivo. Vratio bih se u Pariz i svi bi u meni gledali traginog, romantinog junaka, sanjario je Jean Pierre, udovca s kerkicom od nekoliku mjeseci, veterana iz Afganistana... Kako bi mi se divili! Ja bih se sasvim sigurno mogao sam brinuti o djetetu. Kakav bi to bio divan, prisan odnos izmeu mene i nje kad bi malo narasla. Naravno, morao bih nai neku dadilju, ali bih se postarao da Chantal nikad u njoj ne pone gledati svoju majku. Ne, ja bih joj bio i otac i majka. to je vie mislio o tome, tim je vei bio njegov bijes na Jane to stavlja na kocku djetetov ivot. Takvim svojim postupkom ona je neosporno proigrala sva svoja roditeljska prava na Chantal. JeanPierre je smatrao kako bi na osnovu toga vjerojatno mogao na sudu dubiti pravo starateljstva nad djetetom... Kako su protjecali sati, Anatolij se poeo dosaivati, a Jean-Pierre je postao napet. Obojica su bili razdraljivi. Anatolij je vodio duge razgovore na ruskome s oficirima koji su ih dolazili posjetiti u njihovu malom uredu bez prozora i njihovo je beskonano brbljanje ilo Jean-Pierreu na ivce. Isprva mu je Anatolij prevodio izvjetaje koji su stizali preko radija, ali sad bi samo rekao: "Nita." Jean-Pierre je ucrtavao u karte napredovanje potjere, oznaavao pozicije pojedinih skupina, ali pred kraj popodneva oni su poeli slijediti staze i presuena korita rijeka kojih nije bilu na kartama, a ukoliko su u svojim izvjetajima obavjetavali o tome gdje se nalaze, Anatolij mu to nije prenosio. Do noi, nijedna skupina nije mogla izvijestiti o bilo kakvu tragu. Sve su skupine imale uputstva da se raspituju o bjeguncima kod stanovnika sela kroz koja prolaze. Dosad su od seljana uvijek

dobivali odgovor da nisu vidjeli nikakve strance. To nije bilo nita udno, jer se potjera jo uvijek nalazila na podruju Doline pet lavova, s ove strane visokih prijevoja kuji su vodili u Nuristan. Ljudi koje su ispitivali bili su openito lojalni Masudu i za njih je svaka suradnja s Rusima znaila izdaju. Sutra, kad potjera prijee u Nuristan, narod u selima bit e spremniji za suradnju. Ipak, kad su te veeri izili iz ureda i uputili se prema kantini, JeanPierre je bio potiten. Pojeli su groznu veeru od konzerviranih kobasica i instant pirea od krumpira, a zatim je Anatolij otiao piti votku s nekim oficirima, ostavivi Jean-Pierrea s jednim narednikom koji je govorio samo ruski. Njih dvojica su odigrali jednu partiju aha, ali narednik je bio daleko nadmoniji ahist, to je Jean-Pierrea samo jo vie razdrailo. Otiao je u krevet i dugo se vrtio na tvrdom vojnikom madracu, zamiljajui Jane i Ellisa kako vode ljubav. Kad ga je idueg jutra probudio, Anatolijevo istonjako lice sjalo se ud osmijeha i nije vie bilo ni traga razdraljivosti. Jean-Pierre se osjeao kao dijete kojemu su oprostili, iako, barem koliko je njemu bilo poznato, nije bio nita zgrijeio. Zajedno su dorukovali u kantini. Anatolij je ve razgovarao sa svih est skupina hajkaa, koji su u zoru nastavili potjeru. - Danas emo uloviti tvoju enu, prijatelju - veselo je rekao, a JeanPierrea te njegove rijei ispune vedrim optimizmom. im su doli u ured, Anatolij ponovo pozove preko radija svoje izviae. Traio je od nj ih da mu opiu sve to vide oko sebe, a JeanPierre je na temelju njihovih opisa rijeka, jezera, uleknua i morena pokuavao odrediti gdje se oni nalaze. Ako se gledalo na broj prijeenih kilometara u jednom satu, inilo se da strano sporo napreduju, ali, naravnu, oni su se kretali uzbrdo po vrlo tekom terenu, a osim toga, isti e faktori usporiti Ellisa i Jane. Svaka je skupina imala po jednog vodia, a kad bi doli do mjesta gdje se staza rava i oba puta vode u Nuristan, zavrbovali bi u najbliem selu jo jednog vodia i podijelili se u dvije grupe. Do podneva je Jean-Pierreova karta bila sva posuta crvenim tokicama kao ospicama. Negdje oko sredine popodneva privremeno ih je omeo nepredvieni dogaaj. Jedan general s naoalama, koji je putovao po Afganistanu s ciljem da procijeni situaciju, sletio je u Bagram i odluio provjeriti kako Anatolij troi sredstva koja su mu odobrena. Jean-Pierre je to saznao od Anatolija nekoliko sekundi prije nego to je general upao u

njihov mali ured, praen skupinom uzbuenih oficira nalik na paie kuji tre za majkom. Jean-Pierre je bio fasciniran superiornou s kojom je Anatolij zadrao kontrolu nad situacijom. Skoio je na noge, kreui se ustro, ali potpuno smireno; rukovao se s generalom i ponudio mu da sjedne; otro viknuo kroz vrata nekoliko naredbi; porazgovarao s generalom brzo, ali s puno potovanja oko jednu minutu, a zatim se ispriao i poeo razgovarati preko radija s tragaima, prevodei Jean-Pierreu odgovore koji su, praeni umovima, stizali iz Nuristana, te je usput predstavio generalu Jean-Pierrea na francuskome. General je poeo postavljati pitanja i Anatolij je odgovarao, pokazujui pritom crvene pribadae na Jean-Pierreovoj karti. A onda, usred svega toga, jedna se grupa sama javila, uo se jedan uzbucni glas koji je neto brzo govorio na ruskome i Anatolij uutka generala u pola reenice. Jean-Pierre je nervozno sjedio na rubu stolice i nestrpljivo ekao prijevod. Glas uuti. Anatolij postavi jedno pitanje i dobije odgovor. - to su vidjeli? - upita Jean-Pierre, gorei od nestrpljenja. Anatolij mu nije odmah odgovorio, nego se prvo obratio generalu. Napokon se okrenuo prema Jean-Pierreu. - Nali su dvoje Amerikanaca u selu Atati, u dolini Nuristan. - Divno! - uzvikne Jean-Pierre. - To su oni! - Pretpostavljam - ree Anatolij. Jean-Pierre nije shvaao zbog ega je on tako hladan. - Naravno da su to oni! Tvoji vojnici ne mogu razlikovati Amerikance od Engleza. - Vjerojatno ne mogu. Ali kau da nema nikakvog djeteta. - Nema djeteta! - Jean-Pierre se namrti. Kako je to mogue? Zar je Jane ostavila Chantal u Dolini pet lavova da je podiu Rabia, Zahara ili Fara? Nije to mogao vjerovati. Moda je sakrila dijete kod neke obitelji u tom selu, Atati, malo prije nego to su je uhvatili? To mu se takoer inilo nevjerojatnim. Jane bi instinktivnu nastojala zadrati dijete uza se u trenutku opasnosti. Da nije Chantal umrla? Ne, to je vjerojatno neka greka, zakljui, netko je neto pogreno prenio ili su smetnje prekrile taj dio izvjetaja ili zapovjednik skupine jednostavno nije primijetio bebu.

- Nemojmo nagaati - ree Jean-Pierre Anatoliju. - Hajdemo sami pogledati o emu se radi. - Hou da ti ode tamo - ree Anatolij. - Pa, naravno - ree Jean-Pierre, a onda mu se uini udno kako je to Anatolij rekao. - Da li to znai da ti nee ii? - Tono. - Zato? - Zato to sam potreban ovdje - odgovori Anatolij i pogleda generala. - U redu. - Oigledno, radilo se o nekim zakulisnim igrama oko vlasti unutar vojne birokracije. Anatolij ne eli otii iz baze dok general njuka naokolo, kako ne bi nekom suparniku pruio priliku da ga okleveta iza njegovih leda. Anatolij dohvati telefon i izdiktira niz naredbi na ruskome. Dok je on jo uvijek govorio u slualicu, u sobu ude jedan vojnik i kimne JeanPierreu da pode s njim. Anatolij pokrije dlanom mikrofon i ree: - Dobit e topao kaput, u Nuristanu je ve poela zima. Jean-Pierre izie s vojnikom. Proli su preko betonske i piste. Dva helikoptera su ekala s upaljenim motorima: jedan hind s raketama ispod kratkih krila i jedan hip, neto vei, s nizom prozoria na trupu. Jean-Pierre se zaudi to e im hip, a onda se sjeti da e dovesti natrag ljude iz patrole. Kad su doli do letjelica, jedan vojnik dotri do njih sa injelom i preda ga Jean-Pierreu. On ga prebaci preko ruke i popne se u hind. Odmah su uzletjeli. Jean-Pierre je gorio od nestrpljenja. Sjedio je na klupi u putnikoj kabini, zajedno sa est vojnika. Letjeli su prema sjeveroistoku. Kad su odmakli od zrane baze, pilot pozove Jean-Pierrea. JeanPierre ode naprijed i stane na stepenicu uz pilotsko sjedalo, kako bi pilot mogao s njim razgovarati. - Ja u biti va prevodilac - ree pilot na pomalo nesigurnom francuskome. - Hvala. Vi znate odredite? - Da, gospodine. Dobili smo koordinate i imamo radiovezu s naim ljudima tamo. - Odlinu - ree Jean-Pierre, donekle iznenaen to mu se pilot obraa kao pretpostavljenom. Izgleda da je kao suradnik pukovnika KGB-a stekao poasni in. Vrativi se na svoje sjedalo na klupi, pitao se kako e Jane reagirati kad ga ugleda. Hoe li ga doekati s olakanjem? Ili prkosno'? Ili e jednostavno biti iscrpljena'! Ellis e, dakako, biti srdit i osjeat e se

ponienim. Kako bih ja trebao nastupiti? pitao se Jean-Pierre. Htio bih oboje natjerati da se preda mnom svijaju od straha, ali moram pritom ostati dostojanstven. to da kaem? Pokuao je zamisliti taj prizor. Nai e ih vjerojatno u dvoritu neke damije, ili kako sjede na zemljanom podu neke kolibe, moda svezane i pod paskom straara s kalanjikovima. Vjerojatno e biti promrzli, gladni i potiteni. Jean-Pierre e ui unutra, u ruskom injelu, samouvjeren i autoritativan, u pratnji mladih oficira. Prvo e se zagledati u njih dugim, prodornim pogledom, a onda e rei... to e rei? Opet smo se sreli, zvualo je uasno melodramatski. Zar ste stvarno mislili da nam moete pobjei?, zvualo je odve retoriki. Mogli ste znati da nemate nikakavih ansi, bilo je neto bolje, ali je imalo prizvuk popustljivosti. Kad su zali medu planine, temperatura je naglu pala. Jean-Pierre obue injel i stane kraj otvorenih vrata, gledajui dolje. Letjeli su iznad doline kuja je donekle sliila Dolini pet lavova, budui da je i ovdje sredinom doline tekla rijeka, a s obje su strane bile visoke planine. Po okolnim je vrhuncima bilo snijega, ali ga u dolini jo nije bilo. Jean-Pierre ode do pilota i ree mu na uho: - Gdje smo sada? - Dolina Sakardara - odgovori pilot. - Dalje prema sjeveru dolina mijenja ime i zove se Dolina Nuristan. Selo Atati nalazi se na njezinu sjevernom kraju. - Koliko nam jo treba do tamo'? - Dvadeset minuta. Jean-Pierreu se to ini beskrajno dugo. Svladavajui nestrpljivost, vrati se do klupe i sjedne meu vojnike. Oni su svi utke sjedili i gledali ga. inilo se kao da ga se boje. Moda misle da pripada KGBu. to je meni, pa ja doista pripadam KGB-u, odjednom pomisli JeanPierre. Pitao se o emu vojnici razmiljaju. O djevojkama i enama koje; su ostavili u domovini? Njihova e domovina odsad biti i njegova domovina. ivjet e u Moskvi, imat e svoj stan. Pitao se da li je jo uvijek mogue da on i Jane ive zajedno u sretnom braku. On bi elio nju i Chantal smjestiti u tom stanu pa da ga one tu ekaj u dok se on bori za pravednu stvar u drugim zemljama i poput ovih vojnika sanjari o tome kako e se vratiti kui za dopust, kako e upet spavati sa svojom enom i ivjeti koliko mu je ki porasla. Ja sam iznevjerio

Jane i ona je iznevjerila mene, razmiljao je, moda emo moi jedno drugome oprostiti, makar samo zbog Chantal. to se dogodilo sa Chantal? Uskoro e to saznati. Helikopter se poeo sputati. Blizu su. JeanPierre ustane i opet pogleda kroz vrata. Sputali su se prema jednoj livadi, na mjestu gdje se pritoka ulijevala u glavnu rijeku. Kraj je slikovito izgledao, a selo se sastojalo od samo nekoliko kua, naikanih jedna iznad druge na padinama planine, to je bilo karakteristino za sela u Nuristanu. Jean-Pierre se sjeti da je viao fotografije ovakvih sela u knjigama o Himalaji. Helikopter se spusti na zemlju. Jean-Pierre iskoi. Na drugoj strani livade, iz najnie drvene kue, izie grupa ruskih vojnika. Jean-Pierre je nestrpljivo ekao pilota, svog tumaa. Napokon, pilot sie iz helikoptera. - Hajdemo! - ree Jean-Pierre i krene preko livade. Jedva se suzdravao da ne potri. Ellis i Jane su vjerojatno u kui, iz koje su izili vojnici, pomisli i brzim se koracima uputi u tom smjeru. Poeo je osjeati srdbu: u njemu je kuhalo od dugo potiskivanog bijesa. Dovraga i dostojanstvo, pomislio je, rei u tim gadovima otvoreno to mislim o njima. Kad je priao grupi vojnika, oficir koji je stajao na clu grupe pone govoriti. Ne osvrui se na njega, Jean-Pierre naredi pilotu: - Pitaj ga gdje su oni. Pilot upita i oficir pokae na kuu iz koje su izili on i njegovi vojnici. Bez rijei, Jean-Pierre proe pokraj vojnika i ode prema kui. Kad je upao u kuu njegova je srdba ve dosegla toku vrenja. U jednom kutu stajalo je jo nekoliko ruskih vojnika. Oni svi pogledaju u Jean-Pierrea, a zatim se razmaknu. U kutu je bila klupa, za koju je bilo privezanu dvoje ljudi. Jean-Pierre je zgranuto zurio u njih. Zinuo je od zaprepatenja, a sva mu se krv povukla iz lica. Pred njim je bio mravi djeak od osamnaest-devetnaest godina, aneminog izgleda, duge, prljave kose i objeenih brkova, te jedna prsata plavokosa djevojka s cvijeem u kosi. Djeak pogleda Jean-Pierrea s izrazom dubokog olakanja i ree na engleskome: - Hej, ovjee, hoe li nam pomoi? U gadnom smo sosu. Jean-Pierre je mislio da e eksplodirati. Ovu dvoje su obini hipiji na putu za Katmandu, posebna vrsta turista koji nisu prestali dolaziti,

usprkos ratu. Kakvo razoaranje! Zato su se oni morali tu zatei upravo sada kad svi tragaju za odbjeglim parom Zapadnjaka? Nije mu padalo na pamet da pomae tom paru drogiranih degenerika. Okrene se na peti i izie. Pilot je upravo bio na vratima. Kad je ugledao izraz na licu JeanPierrea, upita: - Neto nije u redu? - Uhvatili su pogrene ljude. Doi sa mnom. Pilot pouri za njim. - Pogrene ljude? Zar to nisu Amerikanci'? - Jesu Amerikanci, ali nisu oni koje traimo. - to ete sada uiniti? - Razgovarat u s Anatolijem i zato trebam tebe da mi ga pozove preko radija. Preli su preko livade i uspeli se u helikopter. Jean-Pierre je sjeo na mjesto mitraljesca i stavio slualice. Nestrpljivo je lupkao nogom po metalnom podu dok je pilot dugo s nekim priao na ruskome. Napokon je uo Anatolijev glas koji je bio prilino slab i popraen umovima. -Jean-Pierre, prijatelju, ovdje Anatolij. Gdje si ti? - U Atatiju. Amerikanci koje su uhvatili nisu Ellis i Jane. Ponavljam, nisu Ellis i Jane. Samo dvoje glupe djece u potrazi za nirvanom. -Ja sam tako neto i oekivao - odgovori Anatolij. - to? - prekine ga Jean-Pierre, zaboravljajui da ga Anatolij ne moe uti dok govori. ... dobili nekoliko izvjetaja da su Ellis i Jane primijeeni u dolini Linar. Nisu jo uspjeli doi u kontakt s njima, ali su im za petama. Kraj poruke. Jean-Pierreova srdba zbog hipija naglo nestane i on ponovo ivne. - Dolina Linar... gdje je to? Kraj poruke. - Nije daleko od mjesta na kojem se sada nalazi. To je jedno od pokrajnjih dolina, oko dvadesetak kilometara juno od Atatija. Kraj poruke. Tako blizu! - Jesi li siguran? Kraj poruke. - Nai su ljudi dobili informacije o njima u nekoliko sela kroz koje su proli. Opis se slae. Osim toga, seljani su spominjali dijete. Kraj poretke. Onda su to sigurno oni. - Moemo li proraunati gdje su sada? Kraj poruke.

- Jo ne. Ja sam sad na putu tamo. Kad stignem, saznat u vie detalja. Kraj poruke. - Znai, nisi u Bagramu? A to je bilo s onim... posjetiocem? Kraj poruke. - Otiao je - odgovori Anatolij kratko. - Sad sam u helikopteru i za koju minutu u se sastati s patrolom u selu Mundol. To je u dolini Nurisma, nizvodno od mjesta gdje se Linar ulijeva u Nuristan, pokraj jednog velikog jezera koje se takoer zove Mundol. Ti doi tamo. Prespavat emo u selu i sutra ujutro nadzirati potragu. Kraj poruke. - Dolazim! - poletno uzvikne Jean-Pierre. Odjednom se sjeti. - to emo s ovim hipicima? Kraj. - Morat u ih odvesti u Kerbul radi ispitivanja. Mi imamo tamo ljude koji e ih podsjetiti na stvarnost materijalnog svijeta. Daj mi sad pilota. Kraj poruke. - Vidimo se u Mundolu. Kraj poruke. Anatolij pone razgovarati s pilotom na ruskome, a Jean-Pierre skine slualice. udilo ga je zato Anatolij eli troiti vrijeme na dvoje bezopasnih hipija. To dvoje mladih oigledno nisu bili pijuni. Ali mu onda padne na pamet kako je on, Jean-Pierre, zapravo jedina osoba koja doista zna jesu li ovaj mladi i djevojka Ellis i Jane, ili nisu. Postojala je mogunost, iako prilino nevjerojatna, da su Ellis i Jane nagovorili Jean-Pierrea da ih pusti, a da Anatoliju kae kako su vojnici uhvatili par obinih hipija. Sumnjiavo kupile, taj Rus. Jean-Pierre je nestrpljivo ekao da Anatolij zavri razgovor s pilotom. Izgledalo je da se ona grupa dolje, u Mundolu, prilino pribliila bjeguncima. Ellis i Jane e moda ve sutra biti u njihovim rukama. Njihov pokuaj bijega nije od poetka imao mnogo izgleda za uspjeh, ali Jean-Pierre se ipak nije moga prestati brinuti i znao je da ta napetost u njemu nee popustiti sve dok ih ne vidi, svezanih ruku i nogu, u eliji ruskog zatvora. Pilot skine slualice i ree: - Odvest emo vas u Mundol u ovom helikopteru. Hip se sa ostalima vraa u bazu. - U redu. Nekoliko minuta kasnije ve su bili u zraku. Ostalima, koji su se trebali vratiti u bazu, nije se urilo i oni su ostali u Atatiju. Ve se gotovo sasvim smrailo i Jean-Pierre se pitao hoe li uspjeti pronai selo Mundol.

No se brzo sputala dok su letjeli nizvodno. Krajolik ispod njih utonuo je u mrak. Pilot je stalno bio u radiovezi i Jean-Pierre je zakljuio da ga ljudi u Mundolu vjerojatno vode sa zemlje. Nakon deset ili petnaest minuta, ispod njih su se upalila jaka svjetla. Otprilike kilometar dalje, iza svjetala, ljeskala se na mjeseini povrina velikog jezera. Helikopter se pone sputati. Sletio je nedaleko jednog drugog helikoptera. Jedan je vojnik doekao Jean-Pierrea i poveo ga preko trave do sela na brijegu. U svjetlu mjeseine ocrtavali su se obrisi drvenih kua. Vojnik odvede Jean-Pierrea u jednu kuu. Tamo, u platnenoj stolici na sklapanje i ogrnut golemom bundom od vujeg krzna, sjedio je Anatolij. Bio je sjajno raspoloen. -Jean-Pierre, moj francuski prijatelju, blizu smo uspjeha - glasno ga je doekao. Bilo je udno vidjeti tog suzdranog Istonjaka tako srdanog i bunog. - Popij kavu... stavio sam unutra malo votke. Jean-Pierre uzme papirnatu au od neke Afganistanke koja je izgleda posluivala Anatolija. Zatim sjedne na drugu sklopivu stolicu, poput one na kojoj jc sjedio Anatolij. Te su stolice oito potjecale iz vojnih skladita. Ako su Rusi nosili sa sobom toliku opremu - sklopive stolice, kavu, papirnate ae i votku, moda se na kraju ipak nisu kretali bre od Ellisa i Jane. Anatolij mu je proitao misli. - Priutio sam si luksuz i donio sa sobom u helikopteru nekoliko stvarica - rekao je sa smijekom. - Napokon, moram paziti na dostojanstvo KGB-a. Jean-Pierre nije znao kako da protumai izraz na njegovu licu i nije bio siguran da li se on to ali ili ne. Stoga promijeni temu. - Kako glase najnovije vijesti? - Nai su bjegunci definitivno danas proli kroz sela Bosaydur i Linar. Nai su ljudi danas popodne iznenada izgubili svog vodia, jednostavno je nestao. Najvjerojatnije je otiao kui. - Anatolij se namrti kao da ga pomalo mui taj nerazjanjeni detalj, a onda zavri. - Nasreu, vrlu brzo su nali novog vodia. - Bez sumnje, zahvaljujui primjeni tvoje vrlo djelotvorne metode ree Jean-Pierre. - Zapravo, ne. Ovaj je bio autentian dobrovoljac, barem mi oni tako kau. Tu je negdje, u selu.

- Normalno je da ovdje, u Nuristanu, bude dobrovoljaca - ree JeanPierre. - Za ove ljude rat kao da i ne postoji, a osim toga, oni su na glasu kao ljudi bez ikakovih skrupula. - Taj ovjek tvrdi da je danas vidio bjegunce, malo prije nego to nam se prikljuio. Mimoiao se s njima blizu mjesta gdje se rijeka Linar ulijeva u Nuristan. Vidio je da su krenuli na jug, a to znai prema ovom selu. - Odlino! - Kad su nai ljudi stigli veeras ovamo, u Mundol, raspitali su se kod seljana i doznali da je dvoje stranac;a s malim djetetom prolo kroz selo danas poslije podne, te da su nastavili prema jugu. - Onda vie nema nikakve sumnje - zadovoljno ree Jean-Pierre. - Izgleda da nema - sloi se Anatolij. - Sutra e biti u naim rukama. Sasvim sigurno. Jean-Picrre se probudi na gumenom madracu - to je bila jo jedna od "stvarica" koje je Anatolij donio sa sobom - na podu od nabijene zemlje. Vatra se tijekom noi ugasila i bilo je hladno. Anatolijev je krevet na drugom kraju male sobe bio prazan. Jean-Pierre nije znao gdje su vlasnici kuice proveli no. Nakon to su im pripremili veeru i posluili ih, Anatolij im je naredio da odu iz kue. Anatolij se u Afganistanu ponaao kao da je to njegovo kraljevstvo. Moda je imao pravo to se tako ponaa. Jean-Pierre sjedne i protrlja oi, a onda ugleda Anatolija kako stoji u vratima i zamiljeno ga gleda. - Dobro jutro - pozdravi ga Jean-Pierre. - Jesi li ti ikad ranije bio ovdje? - upita ga Anatolij iznebuha. Jean-Pierre se jo uvijek nije bio do kraja razbudio. - Gdje? - U Nuristanu - nestrpljivo odgovori Anatolij. - Nisam. - udno. Jean-Pierre je bio iritiran ovakvim zagonetnim stilom razgovora rano ujutro. - Zato? _ razdraeno je pitao. - Zato je to ~udnu? - Razgovarao sam prije nekoliko minuta s novim vodiem. - Kako mu je ime? -Mohammed, Muhammad, Mahomet, Mahmoud, jedno od tih imena koja ovdje daju svakom drugom djetetu. - Na kojem si jeziku razgovarao s tim Nuristancem? - Na francuskome, ruskome, dariju i engleskome, uobiajenoj mjeavini. Pitao me je tko je to stigao noas s drugim helikopterom.

Rekao sam: "Jedan Francuz koji moe identificirati bjegunce", ili neto slino, a on me nato upitao kako se ti zove i ja sam mu rekao. Htio sam nastaviti razgovor dok ne ispipam zbog ega ga sve to zanima. Meutim, on me vie nita nije pitao. Reagirao je gotovo kao da te poznaje. - Nemogue. - To sam i ja pomislio. - Zato ga nisi pitao? - Prilino je neobino za Anatolija da se tako ustee, pomisli Jean-Pierre. - Nema nikakvog smisla postavljati nekome pitanja dok ne ustanovi da li taj ima nekog razloga da ti lae. - Rekavi to, Anatolij izie. Jean-Pierre ustane. Spavao je u koulji i donjem rublju. Sada navue hlae i izme, prebaci injel preko ramena i poe za Anatolijem. Kad je iziao kroz vrata naao se na drvenoj verandi, s koje se pruao pogled na cijelu dolinu. Dulje, ispod njega, rijeka je vijugala kroz polja, iroka i spora. Neto dalje prema jugu ulijevala se u dugako, usko jezero, opkoljeno sa svih strana planinama. Sunce jo nije bilo izilo. Maglica iznad vode skrivala je pogled kraj jezera. Bio je to lijep i ugodan prizor. Jean-Pierre se sjeti da je ovo najplodniji i najgue naseljen dio Nuristana. Ostali su dijelovi uglavnom divlji i slabo napueni. Rusi su iskopali poljski zahod, primijeti Jean-Pierre s odobravanjem. Afganistanski obiaj da u tu svrhu koriste rijeke iz kojih uzimaju vodu za pie bio je glavni uzrok njihovih tegoba s crijevnim parazitima. Rusi e uvesti reda u ovoj zemlji kad se jednom uspiju rijeiti pobunjenika, pomisli Jean-Pierre. On side do livade, upotrijebi poljski zahod, upere se u rijeci i popije kavu sa skupinom vojnika kuji su stajali oko vatre. Grupa je bila spremna za polazak. Anatolij je noas odluio da e njih dvojica upravljati potragom odavde, putem radija. Helikopteri e ekati spremni da njega i Jean-Pierrea prebace do ekipe tragalaca im im oni jave da su ugledali bjegunce. Dok je Jean-Pierre pio kavu, Anatolij doe preko livade iz pravca sela. - Jesi li vidio tog prokletog vodia? - otro upita. - Ne. - Izgleda da je nestao. Jean-Pierre uzdigne obrve. - Ba kao i onaj prije njega. -Kakvi su to ljudi. Morat u ispitati seljane. Doi, mora mi prevoditi.

- Ja ne govorim njihov jezik. - Moda e razumjeti dari. Jean-Pierre pode s Anatolijem natrag preko livade do sela. Dok su se uspinjali uskim putem izmeu kua, netko zovne Anatolija na ruskome. Oni stanu i okrenu se. Dvanaestak ljudi, Nuristanaca u bijelim haljama i Rusa u uniformama, stajali su okupljeni na jednoj verandi i gledali u neto na podu. Grupa se razdvoji i propusti Anatolija i Jean-Pierrea. To, u to su svi oni gledali, bio je neki mrtvac. Seljani su ljutito agorili, pokazujui na mrtvu tijelo. ovjeku je bilo prerezano grlo: rana je odvratno zjapila, a glava je neprirodno leala, gotovo odvojena od tijela. Krv je bila sasuena ... ovjek je vjerojatno ubijen juer. - Je li to taj vodi, Mohammed? - upita Jean-Pierre. - Ne - odgovori Anatolij. Zatim neto upita nekog vojnika i ree: Ovo je prethodni vodi, onaj koji je odjednom nestao. Jean-Pierre se obrati seljanima, govorei polako na dariju: - to se to dogaa? Nakon krae utnje, jedan naborani starac s mrenom na desnom oku odgovori na dariju. - On je ubijen! - uzviknuo je optuujui. Jean-Pierre ga pone ispitivati i malo-pomalo izvue iz njega cijelu priu. Ubijeni je bio jedan seljak iz doline Linar kojega su Rusi regrutirali kao vodia. Pas seoskog pastira otkrio je mrtvo tijelo skriveno u grmlju. Obitelj ubijenog zakljuila je da su ga Rusi ubili i jutros su donijeli ovamo njegovo mrtvo tijelo, zahtijevajui da im se kae zato je ubijen. Jean-Pierre objasni Anatoliju: - Oni su ljuti i uvrijeeni jer misle da su ga ubili tvoji ljudi. - Ljuti? - ree Anatolij. - Zar oni ne znaju da je rat? Ljudi ginu svakog dana, to je u ratu normalna pojava. - Oigledno, ovdje nisu vidjeli mnogo od rata. Jeste li ga vi ubili? - Vidjet u. - Anatolij se obrati vojnicima. Nekoliku njih mu istodobno odgovori uzbuenim tonom. - Mi ga nismo ubili - prevede Anatolij. - Tko je to onda uinio, pitam se? Misli da to moda ovdanji stanovnici ubijaju nae vodie zbog suradnje s neprijateljem'? - Ne - ree Anatolij. - Kad bi toliko mrzili kolaboratere, ne bi se toliko uzbuivali to je ovaj ubijen. Reci im da mi to nismo uinili. Umiri ih.

Jean-Pierre se obrati onom jednookom starcu. - Stranci nisu ubili ovog ovjeka. Oni ele saznati tko je ubio njihova vodia. Starac to prevede ostalima i seljani se zaprcpateno zgledaju. Anatolij zamiljeno ree: - Moda je Mohammed ubio ovog ovjeka kako bi dobio posao vodia. - Koliko plaate vodie? Mnogo? - upita Jean-Pierre. - Sumnjam. - Anatolij upita narednika i prevede odgovor. - Pet stotina afgana na dan. - To je dobra plaa za jednog Afganistanca, ali ipak ne tolika da bi zbog nje vrijedilo ubiti, iako kau da su Nuristanci u stanju ubiti ovjeka zbog sandala, ako su nove. - Pitaj ih da li oni znaju gdje je Muhammed. Jean-Pierre upita seljane. Seljani ponu raspravljati meu sobom. Veina ih je tresla glavama, ali jedan ovjek pone neto govoriti povienim glasom i pritom je uporno pokazivao prema sjeveru. Jednooki starac ree Jean-Pierreu: - Jutros je rano otiao iz sela. Abdul ga je vidio kako odlazi prema sjeveru. - Je li otiao nakon to su donijeli ovog mrtvaca'? - Prije. Jean-Pierre prevede to Anatoliju i doda: - Pitam se, zbog ega je onda otiao'? - U svakom sluaju, ponio se kao ovjek koji se zbog neeg osjea krivim. - Izgleda da je otiao neposredno nakon to si ti s njim razgovarao. Gotovo bi se reklo da je otiao zato to sam ja ovdje. Anatolij zamiljeno kimne glavom. - Bez obzira zbog ega je otiao, ini mi se da on zna neto to mi ne znamo. Najbolje e biti da krenemo za njim. Ako zbog toga izgubimo neto vremena, nije vano, moemo si to priutiti. - Koliko je vremena prolo otkako si s njim razgovarao? Anatolij pogleda na sat. - Neto vie od jednog sata. - Onda nije mogao daleko odmaknuti. - Tako je. - Anatolij se okrene i pone ustro izdavati naredbe. Vojnici su se hitro pokrenuli. Dvojica su uhvatili za ruke jednookog starca i odveli ga dulje na livadu. Drugi su potrali prema helikopterima. Anatolij uhvati Jean-Pierrea

za miicu i njih dvojica krenu hitrim koracima za vojnicima, - Povest emo jednookog da nam poslui kao tuma, ukoliko to bude potrebno - ree Anatolij. Kad su njih dvojica doli na livadu, elise helikoptera ve su se okretale. Anatolij i Jean-Pierre uu u jedan helikopter, Jednooki starac ve je bio unutra, izgledajui u isti mah oduevljen i smrtno prestraen. On e o ovome priati dok bude iv, pomisli Jean-Pierre. Nekoliko trenutaka kasnije, digli su se u zrak. Anatolij je sa JeanPierreom stajao blizu otvorenih vrata i gledao dolje. vrsto utabana staza, jasno vidljiva, vodila je iz sela do vrha brda, a zatim se gubila meu drveem. Anatolij pone govoriti u pilotov radio, zatim objasni Jean-Pierreu: - Poslao sam nekoliko vojnika da pretrae ovu umu, za svaki sluaj. Moda je odluio da se tu sakrije. Sigurnu nije ostao tako blizu sela, pomisli Jean-Pierre, ali Anatolij, kao i obino, nita nije proputao. Letjeli su jo otprilike dva kilometra paralelno s rijekom, a onda su doli do ua Linara. Da li je Mohammed nastavio prema gornjem kraju doline i hladnom sreditu Nuristana ili je skrenuo na istok, u dolinu Linar koja bi ga dovela do Doline pet lavova? Jean-Pierre upita jednookog starca: - Odakle je bio Muhammed? - Ne znam - odgovori starac. - Ali bio je Tadik. To je znailo da je vjerojatno iz doline Linar, a ne iz Nuristana. JeanPierre prenese to Anatoliju, a Anatolij uputi pilota da skrene lijevo i slijedi Linar. Sad se jasno vidi zato se za Ellisom i Jane nije moglo tragati iz helikoptera, pomisli Jean-Pierre. Mohammed je imao samo jedan sat prednosti, a moda su mu ve izgubili trag. Kad netko ima cijeli dan prednosti, kao to je to bio sluaj s Ellisom i Jane, potjera je suoena s jo mnogo vie alternativnih ruta i mjesta na kojima se bjegunci mogu skrivati. Ako je postojao put kroz dolinu Linar, onda nije bio vidljiv iz zraka. Pilot je jednostavno slijedio rijeku. Okolna brda su bila gola, bez vegetacije i jo nisu bila pokrivena snijegom, tako da se bjegunac, ukoliko je bio dolje, nije imao gdje sakriti. Ugledali su ga nekoliko minuta kasnije. Njegova bijela odjea i turban jasno su se isticali na sivosmeem tlu. Hodao je ujednaenim korakom Afganistanaca, naviklih na

dugotrajna pjeaenja, a preko ramena je imao prebaenu torbu. Kad je uo buku helikoptera, stao je i pogledao uvis, a zatim nastavio hodati. - Je li to on? - upita Jean-Pierre. - Mislim da jest - ree Anatolij. - Ubrzo emo saznati. On uzme pilotove slualice i porazgovara s pilotom drugog helikoptera. Ovaj poleti naprijed i spusti se otprilike sto metara ispred pjeaka. Ovaj je bezbrino nastavio hodati. - Zato i mi nismo sletjeli? - upita Jean-Pierre. - Uobiajena mjera opreza. Vrata na helikopteru su se otvorila i est vojnika iskoi na zemlju. ovjek u bijelom nastavio je hodati prema njima, skidajui u hodu torbu s ramena. Bila je to dugaka torba, poput vojnike vree i pogled na nju podsjeti Jean-Pierrea na neto, ali prije nego to se mogao sjetiti na to ga podsjea, Mohammed podigne torbu i uperi je na vojnike. Jean-Pierre shvati to on namjerava i otvori usta da upozori vojnike. Bilo je to kao kad pokuava vikati u snu, ili pod vodom; sve se inilo nekako usporeno, ali su njegove reakcije bile jo sporije. Prije nego to je uspio viknuti, ugledao je cijev a automata kako proviruje iz torbe. Buka helikoptera prekrila je zvuk pucnjeva, to je stvaralo udan dojam da se sve odigrava u potpunoj tiini. Jedan od ruskih vojnika uhvati se za trbuh i padne na lice; drugi digne ruke u zrak i padne na lea; lice treega eksplodira u masu krvi i mesa. Ostala trojica uspjela su podii oruje. Jedan je od njih pao mrtav prije nego to je uspio pritisnuti obara, ali druga dva su pucali kao ludi i dok je Anatolij vikao u mikrofon: - Njet! Njet! Njet! Njet! - Mohammedovo se tijelo pod udarom metaka prvo podigne u zrak, a zatim odbaeno unatrag, padne na zemlju, pretvoreno u krvavu, bezoblinu masu. Anatolij je i dalje bjesomuno vikao u mikrofon. Njihov se helikopter brzo sputao. Jean-Pierre ustanovi kako sav drhti od uzbuenja. Prizor koji se odigrao pred njegovim oima opio ga je poput kokaina - osjeao je neobuzdanu elju da se smije, da jebe, da tri, da plee. Na trenutak mu kroz glavu proleti misao: Ja sam neko elio lijeiti ljude. Helikopter dotakne zemlju. Anatolij strgne s glave slualice, govorei s gaenjcm:

- Sad nikad neemo saznati zato je zaklan onaj ovjek. - Zatim iskoi iz helikoptera, a Jean-Pierre iskoi za njim, Otili su do mrtvog Afganistanca. Prednja strana tijela i vei dio lica bili su pretvoreni i masu iskidanog mesa, ali Anatolij ree: - To je on, siguran sam. Visina se slae, boja kose se slae i prepoznajem torbu. - Sagnuvi se, on oprezno podigne automat. - Ali zato je ovo nosio sa sobom? Komad papira je ispao iz torbe i odletio na zemlju. Jean-Pierre ga podigne i pogleda. Bila je to polaroid fotografija Muse. - Gospode Boe - ree. - Mislim da mi je sve jasno. - to je to? - upita Anatolij. - to ti je jasno? - Ovaj je ovjek iz Dolinc pet lavova - ree Jean-Pierre. -Jedan od Masudovih najbliih suradnika. Ovo je fotografija njegovog sina Musc. Tu je fotografiju snimila Jane. A sad prepoznajem i torbu. To je Ellisuva torba. - I to? - nestrpljivo ree Anatolij. - to iz toga zakljuuje? Jean-Pierreov mozak je ubrzano izvodio zakljuke, bre nego to je on to mogao izraziti rijeima. - Mohammed je ubio vaeg vodia kako bi zauzeo njegovo mjesto zapone. - Nitko od vas nije mogao znati da on nije onaj kojim se predstavlja. Nuristanci su znali da on nije njihov, ali to nije nita znailo jer: prvo, oni nisu znali da se on pretvara da je odavde i drugo, ak i da su to znali, ne bi vam to mogli rei jer je on bio va tuma. Zapravo, postojao je samo jedan ovjek koji bi ga moda mogao raskrinkati... - Ti - ree Anatolij. - Jer si ga ti poznavao. - On je, dakako, bio svjestan te opasnosti i motrio je da li u se ja odnekud pojaviti. Zato te je jutros pitao tko je to doao nou s drugim helikopterom. Ti si mu rekao moje ime. On je nakon toga odmah otiao. - Jean-Pierre se namrti: neto se ipak nije sasvim slagalo. Ali zato je ostao na otvorenom? Mogao se sakriti u neku peinu, ili ostati u umi: trebalo bi nam mnogo vie vremena da ga naemo. Ovako izgleda kao da nije oekivao da emu krenuti za njim. - A zato bi to oekivao? - ree Anatolij. - Kad je prvi vodi nestao, nismo nikoga poslali u potragu za njim, jednostavno smo unajmili drugog vodia. Nije bilo nikakve istrage, nikakve potjere. Jedino to nas je ovaj put navelo da drugaije postupimo bio je zapravo puki sluaj: seljani su nali mrtvo tijelo prethodnog vodia i optuili nas da smo ga ubili. tovie, mi smo ak i tada pomiljali na to da

zaboravimo Mohammeda i jednostavno nastavimo s naom potragom. Ukratko, nije imao sree. - Njegov je peh u tome to nije znao s kako opreznim ovjekom ima posla - ree Jean-Pierre. - Jo jedno pitanje: Koji je bio njegov motiv? Zbog ega se toliko trudio da zamijeni prethodnog vodia'? - Vjerojatno zato da nas navede na krivi put. Vjerojatno je sve to nam je rekao ista la. On nije vidio Ellisa i Jane juer na ulazu u dolinu Linar. Oni nisu krenuli juno u Nuristan. Stanovnici sela Mundul nisu rekli kako je dvoje stranaca s djetetom prolo juer kroz njihovo selo i nastavilo prema jugu, Muhammed ih vjerojatno nije ni pitao za njih. On je znao gdje se nalaze bjegunci... - I vodio nas je u suprotnom smjeru, naravnu! - Jean-Pierre je ponovo bio pun puleta. - Prethodni je vodi nestao odmah nakon to je potjera napustila selo Linar, je li tako? - Tako je. Prema tome, moemo pretpostaviti da su do tog trenutka svi izvjetaji toni, to znai da su Ellis i Jane doista proli kroz to selo. Nakon toga je doao Muhammed i poeo nas voditi prema jugu... - Zato to su Ellis i Jane otili prema sjeveru! - pobjedonosno dovri Jean-Pierre. Anatolij namrteno kimne glavom. - Dao im je jedan dan, to je sve - zamiljeno ree. - Za to je rtvovao ivot. Zar je vrijedilo za to dati ivot'I Jean-Pierre ponovo pogleda fotografiju Muse. Pod naletom hladnog vjetra, fotografija zalepra u njegovoj ruci. - Zna - ree - ja mislim da bi ti Muhammed odgovorio: "Da, vrijedilo je." 19. Otili su iz Gadwala u dubokom mraku, prije zore, nadajui se da e na taj nain ukrasti nekoliko sati prednosti Rusima. Ellis je znao kako je teko i najsposobnijem oficiru pokrenuti vojnike prije zore: kuhar mora pripraviti doruak, intendant mora spakirati atore i opremu, telegrafist se mora javiti glavnom tabu i konano svi moraju jesti, a za sve to treba vremena. Ellis je imao tu prednost pred ruskim zapovjednikom to je on trebao samo natovariti Magbie dok bi Jane hranila Chantal i zatim probuditi Halama. Pred njima je bio dug, naporan uspon - prvo petnaestak kilometara uz Nuristan, a zatim jednom pokrajnjom dolinom. Prvi dio puta, kroz

dolinu Nuristan, ne bi smio biti osobito teak, iako e ga dijelom prijei po mraku, razmiljao je Ellis, jer tu jo postoji kakva-takva cesta. Ako samo Jane izdri, trebali bi stii do ulaza u postranu dolinu negdje tijekom poslijepodneva, te do mraka prijei jo nekoliko kilometara. Kad jednom iziu iz doline Nuristana, Rusima e biti mnogo tee da im uu u trag jer nee znati u koju su postranu dolinu uli. Halam je iao naprijed, odjeven u Muhammedovu odjeu, ukljuujui chitrali kapu. Jane je ila za njim, nosei Chantal, a Ellis i Magbie su bili na zaelju. Konj je sada nosio jednu torbu manje: Mohammed je uzeo vojniku vreu, a Ellis nije uspio pronai mjesta u drugim torbama za stvari koje su bile u vrei. Tako je bio primoran ostaviti u Gadwalu gotovo sav svoj minerski pribor i opremu. Ponio je ipak neto TNT-a, vie metara primacorda, nekoliko kapica za upaljae i jedan detonator, to je sve rasporedio po velikim depovima svoje alpinistike parke. Jane je bila dobro raspoloena i puna encrgije. Odmor je obnovio njezine rezerve snage. Njezina je izdrljivost doista bila zadivljujua i Ellis je bio ponosan na nju, iako kad je boljc promislio, nije vidio otkud njemu pravo da bude ponosan na njezinu snagu. Halam je nosio fenjer, u kojem je bila upaljena svijea. Treptavo svjetlo bacalo je groteskne sjenke po stijenama oko njih. Mladi je izgledao zlovoljno. Juer se stalno smjekao i inilo se da je zadovoljan to sudjeluje u ovoj bizarnoj ekspediciji, ali jutros je bio utljiv i namrten. Ellis zakljui da je tome uzrok rani polazak. Staza je vijugala uz stijenu, zaobilazila isturene gromade koje su strale nad rijekom, katkad se drala samog ruba obale, a katkad se uspinjala do vrha stijene. Nakon manje od kilometra i pul, doli su do mjesta gdje je staza jednostavno nestala: lijevo je bila okomita stijena, a desnu rijeka. Halam objasni da su kie izlokale stazu i da e morati priekati da se razdani kako bi pronali zaobilazni put. Ellis nije elio gubiti vrijeme. Skinuo je izme i svukao hlae, te zagazio u ledenu vodu. Na najdubljem dijelu voda mu je dopirala samo do pojasa i bez tekoa je stigao na drugu obalu. Vratio se natrag i preveo Maggie, a zatim se ponovo vratio po Jane i Chantal. Halam je krenuo posljednji, a kako ga je bilo stid da se svue, ak i u mraku, morao je put nastaviti u mokrim hlaama, to je jo vie pojaalo njegovu zlovolju.

Proli su u mraku kroz neko selo, praeni nakratko nekolicinom mravih pasa kuji su lajali na njih sa sigurne udaljenosti. Ubrzo potom, zora je rasvijetlila nebu na istoku i Halam je ugasio svijeu. Morali su jo nekoliko puta pregaziti rijeku na mjestima gdje je put bio otplavljen ili zatrpan odronom. Halam je naposljetku popustio i podigao hlae iznad koljena. Prigodom jednog takvog prelaska prcko rijeke susreli su se s jednim putnikom koji je dolazio iz suprotnog smjera, nekim sitnim, mravim ovjekom. ovjek je vodio na uzici jednu debelu ovcu koju je na rukama prenio preko rijeke. Halam se s njim upustio u podui razgovor na nekom od nuristanskih jezika i po njihovu mahanju rukama, Ellis je zakljuio da govore o putevima preko planine. Nakon to su se oprostili od ovjeka s ovcom, Ellis ree Halamu na dariju: - Nemoj govoriti ljudima kamo idemo. Halam se pretvarao kao da ga ne razumije. Jane ponovi ono to je Ellis rekao. Ona je tenije govorila dari i pritom je gestikulirala i kimala glavom kao to su to inili Afganistanci. - Rusi e ispitivati sve putnike - tumaila mu je. Uinilo im se da je Halam shvatio, ali je opet napravio istu stvar kod susreta sa sljedeim putnikom, nekim mladiem opasna izgleda, naoruanog starom leeenfield pukom. Iz njihova razgovora Ellis je razabrao rije "Kantiwar", ime prijevoja prema kujem su ili: prvo ga je izgovorio Helam, a onda je, trenutak kasnije, mladi s pukom ponovio tu rije. Ellis se rasrdi: Halam se poigravao s njihovim ivotima. Meutim, teta je bila poinjena i to se vise nije moglo popraviti. Stoga je potisnuo elju da se umijea i strpljivo priekao dok nisu opet ostali sami. im se mladi s pukom udaljio, Ellis ree: - Rekao sam ti da ne pria ljudima kamu idemo. Ovaj put, Halam se nije pretvarao da ne razumije. - Nisam mu nita rekao - uvrijeeno je odgovorio. - Jesi - prasne Ellis. - Odsad ne smije vie ni sa kime razgovarati, jesi li razumio'? Halam nita nije odgovorio. Jane ponovi: - Ne smije ni sa kime razgovarati, razumije'? - Razumijem - nevoljko procijedi Halam kroz zube. Ellis je smatrao da je vano sprijeiti ga da govori. Nasluivao je zato Halam nastoji

razgovarati s tim ljudima: od njih je mogao saznati za eventualne odrone, lavine ili poplave u planinama, zbog kojih bi trebalo odabrati neku alternativnu rutu. Halam izgleda nije shvatio da Ellis i Jane bjee pred Rusima. injenica da postoje alternativne rute bila je njihov najvei adut jer su Rusi morali provjeravati svaku mogunost. Stoga e se sigurno truditi da ispitivanjem ljudi, osobito putnika, eliminiraju neke ud tih mogunosti. to manje informacija budu mogli prikupiti na taj nain, tu e potraga due trajati i tim e vee biti anse bjegunaca da im umaknu. Malo kasnije susreli su jednog mulu u bijeloj halji i crveno obojene brade. Na Ellisovo zaprepatenje, Halam odmah zapone s njim razgovor na potpuno isti nain kao to je to uinio s prethodnim putnicima. Ellis nije dugo oklijevao. Otiao je do Halama, bolno mu savio ruke iza lea i natjerao ga da krene dalje. Halam se malo otimao, ali je brzo prestao jer ga je boljelo. Neto je viknuo, ali je mula samo stajao otvorenih usta i zurio za njima. Ellis pogleda preko remena i vidje da je Jane dohvatila uzde i vodei Maggic, krenula za njima. Nakon otprilike sto metara, Ellis pusti Halama i ree: -Ako me Rusi nau, ubit e me. Zato ne smije ni sa kim razgovarati. Halam je uvrijeeno utio. Nakon to su neko vrijeme utke hodali, Janc ree: - Bojim se da e nam se on osvetiti zbog ovoga. - Pretpostavljam da hoe - odvrati Ellis. - Ali morao sam ga nekako uutkati. - Samo mislim da si to moda mogao izvesti na neki bolji nain. Ellis se razdraeno trgne, ali se svlada. Htio joj je odgovoriti: "Zato onda ti nisi neto napravila kad si tako pametna?, ali sad nije bilo vremena za svae. Halam je kraj sljedeeg putnika proao samo s uobiajenim uljudnim pozdravom i Ellis pomisli: Ako nita drugo, moja se metoda pokazala djelotvornom. Isprva su napredovali sporije nego to je to Ellis oekivao. Krivudanje staze, neravno tlo, strmi nagib puta i esta zaobilaenja, sve je to doprinijelo da su sredinom prijepodneva odmakli tek nekih osam kilometara zrane linije, koliko je Ellis mogao procijeniti. Meutim, nakon tuga je put postao neto laki. U tom je dijelu vodio kroz umu, visoko iznad rijeke.

Jo uvijek su poslije svakih dva-tri kilometra nailazili na neko selo ili zaselak, ali sad to vie nisu bile klimave drvene kuice, naslagane jedna iznad druge uz padinu bijega, nalik na sklopive stolice nabacane bez reda na hrpu, nego vrste kamene kue kockasta oblika, sagraene od istog kamena od kojeg su bile i stijene s kojih su strale poput galebovih gnijezda. U podne su se zaustavili u jednom selu i Halam se postarao da ih pozovu u jednu kuu, gdje su ih ponudili ajem. Kua je bila jednokatnica, a prizemlje je sluilo kao spremite, ba kao u srednjovjekovnim kuama u Engleskoj, sjetio se Ellis kolskih lekcija iz povijesti. Jane je domaici poklonila boicu ruiastog sirupa protiv glista i zauzvrat je od nje dobila hljeb kruha i izvanredno ukusan kozji sir. Sjedili su u krugu oko otvorene vatre, na podu od utabane zemlje zastrtom ilimima, ispod nepokrivenog krovita od greda i pletera. Kue nisu imale dimnjake, nego se dim dizao pod grede i postupno izlazio kroz prepleteno iblje: zato valjda ove kue nemaju stropova, pretpostavljao je Ellis. On bi rado bio ostavio Jane da se odmori nakon jela, ali se nije usudio toliko riskirati jer nije znao koliko su im Rusi blizu. Jane je izgledala umorna, ali ne iscrpljena. Osim toga, ako odmah odu, Halam nee imati prilike razgovarati s mjetanima. Ipak, paljivo je motrio Jane kad su se nastavili uspinjati uz dolinu. Dao joj je da ona vodi Maggie, a on je preuzeo Chantal, ocjenjujui da je zamornije nositi dijete. Svaki put kad bi doli do neke prostrane doline koja je vodila prema istuku, Halam bi zastao i nekoliku bi je minuta pozorno prouavao, zatim bi stresao glavom i produio. Oigledno nije bio siguran kojim bi putem trebali poi, iako je to uvrijeeno porekao kad ga je Jane izravno upitala. Ellis se jedva suzdravao da ne prasne, jer je s nestrpljenjem ekao da ve jednom iziu iz doline Nuristana, ali se tjeio time da e i Rusima biti jednako teko pogoditi kojim su putem otili bjegunci. Ve se poeo pitati nije li Halam moda promaio mjesto na kojem trebaju skrenuti kad, napokon, Halam stane kraj ua jedne planinske rjeice u Nuristan i objavi da put dalje vodi uz tu dolinu. Izgledalo je kao da bi Halam htio tu stati i odmoriti se, kao da mu se nije dalo otii s poznatog terena, ali je Ellis pourivao da krenu dalje. Ubrzo su zali u brezovu umu i vie nisu mogli vidjeti glavnu dolinu iza sebe. Ispred njih se uzdizao planinski lanac koji su morali prijei.

Snijegom pokrivene planine stajale su pred njima poput divovskog zida, skrivajui etvrtinu neba i Ellis se nije mogao osloboditi misli: ak ako nam i uspije umai Rusima, kako moemo prijei ove planine? Jane se spotakne jednom ili dvaput i glasno opsuje, to je za Ellisa bio znak da ona naglo gubi snagu, iako se nije tuila. U sumrak su izili iz ume i nali se na surom, golom, nenastanjenom kamenjaru. Ellis zakljui da tu nee moi nai nikakav zaklon i predloi da prenoe u jednoj naputenoj kamenoj kolibi, pokraj koje su proli prije otprilike pula sata. Jane i Halam su se odmah sloili. Ellis je zatraio od Halama da zapali vatru unutar kolibe, a ne vani, na otvorenom, jer bi plamen i dim lako mogli biti uoeni iz zraka. Neto kasnije, njegov se oprez pokazao opravdanim. Odjednom su uli buku helikoptera negdje iznad svojih glava. To je znailo da Rusi nisu daleko, pomisli Ellis, ali u ovoj zemlji udaljenosti su relativne: put kuji se zaas moe prijei helikopterom, moe potrajati satima i danima, ako ga se pokuava prijei pjeice. Rusi su moda s druge strane neke neprolazne planine, ili tek kilometar-dva iza njih. Sreom se staza nije mogla raspoznati iz zraka i nigdje nije bilo pogodnog mjesta za slijetanje pa su gonioci morali ii za njima pjeice. Ellis dade konju neto zobi. Jane nahrani i presvue Chantal, te potom odmah zaspe. Ellis je probudi i natjera da ue u vreu za spavanje, zatim uzme prljavu pelenu, side do rijeke, opere je i rairi kraj vatre da se osui. Leao je neko vrijeme budan pokraj Jane, promatrajui je u treperavu odsjaju vatre, dok je Halam hrkao u drugom kraju kolibe. Izgledala je totalno iscrpljena, lice joj je bilo mravu i napeto, kosa prljava, obrazi umrljani blatom. Nemirno je spavala, trzajui se, grei lice i miui usnicama u bezglasnom govoru. Pitao se koliko e ona jo moi izdrati. Ono to je nju ubijalo bio je tempo. Kad bi mogli malo usporiti, sigurno bi izdrala. Kad bi bar Rusi odustali od potjere, ili kad bi ih opozvali zbog neke velike bitke u nekom drugom dijelu ove jadne zemlje... Razmiljao je o helikopteru koji je proao iznad njih. Moda je bi na nekom zadatku koji nema veze s njima. To je, naalost, bilo malo vjerojatno. Ako je pak pripadao potjeri, onda Mohammed nije mnogo postigao svojim pokuajem da ih skrene s njihova traga. Dopustio je sebi da pone misliti o tom to e biti ako ih uhvate. Njega e izvesti pred sud i od tog e suenja napraviti veliku predstavu, kako bi skeptine nesvrstane zemlje uvjerili u to da su afganistanski pobunjenici plaenici C1A-e. Sporazum izmeu

Masuda, Kamila i Azizija e propasti. Pobunjenici nee dobiti ameriko oruje. Otpor obeshrabrenih pobunjenika e oslabiti i moda sasvim prestati do drugog ljeta. Nakon javnog suenja, Ellisa e predati KGB-u. U poetku e se pretvarati da unato muenju nita nee rei, a onda e se slomiti i sve e im ispriati, samo to e sve to biti lai. Dakako, oni s tim unaprijed raunaju i muenje e se nastaviti, a onda e on pokuati uvjerljivije odigrati slom i ispriat e im mjeavinu istine i lai koju e oni teko moi provjeriti. Nadao se da e na taj nain uspjeti preivjeti. Ako ostane iv, poslat e ga u Sibir. Nakon nekoliko godina, moi e se nadati razmjeni za nekog sovjetskog agenta uhvaenog u Sjedinjenim Dravama. Ako ga ne izvuku na taj nain, umrijet e u nekom sibirskom logoru. Najbolnije od svega bit e rastanak s Jane. Naao ju je, izgubio i ponovo naao; jo uvijek nije mogao vjerovati vlastitoj srei. Ako bi je po drugi put morao izgubiti, to bi bilo nepodnoljivo. Dugo je leao uz nju i gledao je, trudei se da ne zaspe, jer se bojao da ona moda nee biti tu kad se probudi. Jane je sanjala da je u hotelu Georgc V, u Peshawaru. George V je u Parizu, naravno, ali njoj se to u snu nije inilo nimalo udnim. Nazvala je restoran i naruila da joj u sobu donesu fillet mignon, srednje peen, s pireom od krumpira i uz to bocu vina Chateau Ausone iz 1971. Bila je uasnu gladna i nikako se nije mogla sjetiti zato je tako dugu ekala i nije ve odavno naruila veeru. Odluila je da se u meuvremenu okupa. Kupaonica je bila topla i pod je bio zastrt nekim tapisonom. Otvorila je slavine i usula u kadu soli za kupanje, uivajui u mirisnoj pari. Nije mogla shvatiti kako je tu sebi dopustila da bude tako prljava: pravo je udu to su je uope pustili u hotel! Upravo se spremala ui u kadu kad je ula kako je netko zove. Vjerojatno konobar, pomislila je, ba nezgodno, morat e jesti prljava ili pustiti da joj se veera ohladi. Odluila je da e jednostavno ui u kadu i praviti se da nije ula. Uostalom, nije pristojno da je zovu "Jane", trebali bi je zvati "madame", ali glas je bio uporan i nekako poznat. Zapravo, to nije bio konobar, nego Ellis koji ju je tresao za ramena, i s dubokim osjeajem razoaranja ona shvati da je hotel bio san i da se zapravo nalazi u hladnoj kamenoj kolibi u Nuristanu, milijun kilometara daleko od tople kupke. Ona otvori oi i ugleda Ellisovo lice.

- Mora se probuditi - govorio joj je on. Jane je bila toliko umorna i pospana da je osjeala kao da je paralizirana. - Zar je ve jutro? - Ne, jo je no. - Koliko je sati? - Pola dva. - Piku materinu. - Ljutila se na njega to ju je probudio. - Zato si me probudio? - razdraeno je upitala. - Halam je otiao. - Otiao? - zbunjeno je ponovila, jo uvijek napola spavajui. Kamo? Zato? Hoe li se vratiti? - Nije mi nita rekao. Probudio sam se i vidio da ga nema. - Misli da nas je ostavio. - Da. - Oh, zaboga. Kako emo bez vodia? - Jane se uasno bojala da se ne izgubi negdje u snijegu, sa Chantal na rukama. - Bojim se da bi moglo biti jo gore od toga - ree Ellis. - Kako to misli'? - Rekla si da e nam se osvetiti zbog toga to smo ga ponizili pred onim mulom. Moda e mu se initi da se dovoljno osvetio time to nas je napustio. Nadam se da je tako. Ali otiao je natrag, istim putem kojim smo doli. Moda e nabasati na Ruse. Ne vjerujem da e se morati dugo truditi da iz njega izvuku tonu informaciju gdje nas je ostavio. - Samo nam je to trebalo - ree Jane i osjetio kako je hvata tuga. Kao da se nekakvo zlo boanstvo urotilo protiv njih. - Previe sam umorna - ree. - Ostat u ovdje leati i spavati dok ne dou Rusi i zarobe me. Chantal se bila tiho mekoljila, vrtei glavicom i mljac kajui ustima, i sad je poela plakati. Jane se uspravi u sjede i poloaj i podigne je na ruke. - Ako odmah krenemo, mogli bismo jo uvijek pobjei ree Ellis. - Ja u natovariti Maggie dok ti nahrani Chantal. - U redu - ree Jane. Zatim raskopa koulju i prui djetetu dojku. Ellis ih je neko vrijeme gledao, blago se smijeei, a zatim izie. Jane pomisli koliko bi im bilo lake da nema Chantal. Pitala se da li to Ellis koji put pomisli. Napokon, djevojica nije bila njegovo dijete. Meutim, inilo se da njemu to ne smeta. Za njega je Chantal jednostavno bila dio Jane. Ili je moda skrivao to stvarno osjea'?

Da li bi njemu bilo drago da djevojici zamijeni oca? pitala se. Pogledala je maleno lice i krupne plave oi koje su je pomno motrile. Tko bi mogao odoljeti ovoj bespomonoj maloj djevojici? Odjednom osjeti kako vie ni u to nije bila sigurna. Nije vie bila sigurna da li doista voli Ellisa, nije znala to zapravo osjea prema Jean-Pierreu, ocu njezina djeteta koji je progoni, nije vie tono znala to je njezina dunost prema djetetu. Plaila se snijega, planina, Rusa i odvie je dugo osjeala samo umor, napetost i hladnou. Automatski je promijenila djetetu pelenu, uzimajui istu pelenu s kamena pokraj vatre. Nije se mogla sjetiti da li ju je sino presvukla. inilo joj se da je zaspala odmah nakon to ju je nahranila. Mrtila se, pokuavajui rekonstruirati jueranju veer, a onda se sjetila da ju je Ellis probudio i pomogao joj da ue u vreu za spavanje. Znai da je on iao do rijeke, oprao prljavu pelenu i stavio je da se sui pokraj vatre. Jane se rasplae. Osjeala se prilino glupo, ali nije se mogla zaustaviti i nastavila je oblaiti dijete dok su joj se niz lice slijevale suze. Ellis ue u kolibu upravo kad je ona namjetala dijete u povez u kojem ju je nosila. - Prokleta kobila, ni ona se nije htjela probuditi - ree i onda ugleda njezino lice. - to ti je? - Ne znam zato sam te ikad ostavila - ree Jane. - Ti si najbolji ovjek kojeg sam ikad upoznala i nikad te nisam prestala voljeti. Molim te, oprosti mi. On obgrli rukama nju i Chantal. - Samo me nemoj ponovo ostaviti, to je sve - ree. Neko su vrijeme stajali tako zagrljeni. Onda Jane ree: - Ja sam spremna. - Odlino. Idemo. Izili su iz kolibe i uputili se uzbrdo kroz sve rjeu umu. Halam je odnio sa sobom fenjer, ali je mjeseina bila dovoljnu jaka da mogu jasno razaznati stazu. Zrak je bio tako hladan da ih je boljelo u grudima dok su ga udisali. Jane se zabrine za Chantal. Dijete je dodue bilo ispod njezina krznom podstavljenog kaputa i Jane se nadala da se zrak koji Chantal udie dovoljno ugrije od topline njezina tijela. Moe li malom djetetu nakoditi ako udie hladan zrak? Jane o tome nije imala pojma. Pred njima je bio uspon na Kantiwar, koji je sa svojih etiri i pol tisue metara bio znatno vii od prethodnog prijevoja koji su preli, Aryua. Jane je znala da je eka zamor i hladnoa kakve jo nije

doivjela. Bilo ju je strah, ali nije klonula duhom. Osjeala je da je negdje duboku u sebi donijela konanu odluku. Ako preivim, pomislila je, elim ivjeti s Ellisom. Jednog u mu dana rei da sam to odluila zato to je oprao prljavu pelenu. Uskoro su izili iz ume i krenuli preko visoravni koja je sliila na krajolik na Mjesecu, posuta gromadama kamenja, izbuena kraterima i mjestimino pokrivena snijegom. Slijedili su niz golemih kamenih ploa, nalik na tragove stopala nekog diva. Jo uvijek su se uspinjali, iako trenutno nagib nije bio osobito strm, a temperatura je stalno padala i krpe snijega su bile sve ee, sve dok tlo nije poelu sliiti na nekakvu suludu ahovsku plou. ivana napetost davala je Jane snage tijekom prvog sata hoda, ali ju je onda ponovo obuzeo umor. Stalno se morala suzdravati da ne zapitkuje Ellisa; Koliko jo moramo hodati? i Jesmo li ve blizu? kao to je to neko kao dijete inila kad bi joj dosadila vonja u oevom automobilu. U jednom trenutku preli su liniju vjenog leda. Jane postane svjesna nove opasnosti kad se kobila okliznula, prestraeno zanjitala, gotovo se sruila i s mukom ponovo vratila ravnoteu. Tada primijeti da se kamenje ljeska na mjeseini kao da je od stakla: stijene su blistale kao da su naikane dijamantima. Njezine su izme bolje prianjale za tlo od Maggienih kopita, ali se malo kasnije ipak okliznula i zamalo pala. Od tog trenutka nije se mogla osloboditi straha da e pasti i prignjeiti Chantal, te je stoga hodala pretjerano oprezno, a ivci su joj bili toliko napeti da joj se inilo da e prepui. Nakon neto manje od dva sata hoda stigli su do kraja visoravni i nali se pred strmom stazom koja je vodila uz snijegom pokrivenu planinu. Ellis pode prvi, poteui Maggie za sobom. Jane je ila za njima na sigurnom odstojanju, za sluaj da se konj otklie unatrag. Staza se penjala uz planinu u cik-caku. Put nije bio jasno oznaen. Oni su pretpostavljali da je staza tamo gdje je tlo nie od okolnog podruja. Jane je eznula za tim da vidi neki sigurniji znak: ostatke vatre, kokoje kosti, ili samo odbaenu kutiju ibica, bilo to po emu bi vidjeli da je ovuda prolo neko drugo ljudsko bie prije njih. Proganjala ju je misao da su se izgubili, odlutali od puta i da e danima besciljno lutati kroz snijeg i led, sve dok im ne ponestane hrane, energije i volje, te svi troje ne legnu u snijeg da zajedno doekaju ledenu smrt.

Lea su je nesnoljivo boljela. Iako nerado, pruala je Chantal Ellisu i dohvatila uzde, da malo prebaci napor na druge miie. Jadna je kobila sada stalno posrtala. U jednom trenutku, okliznula se na jedan kamen i pala. Jane je morala nemilosrdno potezati uzde kako bi je natjerala da stane na noge. Kad je napokon ustala, Jane primijeti na snijegu tamnu mrlju: krv. Pogledala je bolje i vidjela posjekotinu na Maggienu lijevom koljenu. Rana nije izgledala ozbiljna i ona natjera Maggie da poe dalje. Sad kad se ona nalazila na elu, morala je sama odluivati gdje je staza i njezin strah da e se izgubiti postao je jo jai. Katkad se inilo da se put rava i onda bi morala pogaati da li da krene lijevo ili desno? esto bi tlo oko nje izgledalo posvud jednako ravno i tada bi jednostavno ila naprijed, sve dok se opet ne bi pojavilo neto nalik na stazu. Jednom je zapala u duboki nanos snijega pa su je Ellis i konj morali otuda izvlaiti. S vremenom ju je staza dovela na usku izboinu koja je vijugala visoko uz planinu. Ve su se bili visoko popeli: kad je pogledala dolje, visoravan je bila tako duboko ispod njih da joj se zavrtjelo u glavi. Prijevoj valjda ne moe vie biti daleko? Staza je sada bila strma, zaleena i jedva metar iroka, a iza ruba izboine bila je duboka provalija. Jane je oprezno koraala, ali je ipak nekoliko puta posrnula, a je;dnom je ak pala i nabila koljena. Meutim, cijelo ju je tijelo toliko boljelo da gotovo uope nije osjeala taj novi bol. Maggie se stalno sklizala, tako da se Jane vie nije ni okretala kad bi ula zvuk sklizanja kopita, nego bi samo jae povukla za uzde. Pomiljala je na to da prebaci torbe na leima konja vie naprijed, to bi ivotinji pomoglo da bude stabilnija na usponu, ali na uskoj stazi nije bilo dovoljno mjesta za to, a osim toga, bojala se da nee vie imati snage nastaviti hodati, ako jednom stane. Izboina se jo vie suzila na mjestu gdje je zaobilazila jednu izboenu stijenu. Jane je oprezno stavljala nogu pred nogu, ali usprkos opreza, ili zato to je bila odve nervozna, noga joj se odsklie. Za trenutak je bila sigurna da e pasti preko ruba u provaliju, ali je pala na koljena i zadrala se s obje ruke. Krajikom oka vidjela je snjene padine nekoliko stotina metara ispod sebe. Poela se tresti i jedva se svladala. Polako je ustala i okrenula se. U padu je ispustila uzde i one su sad visjele nad provalijom. Maggie je stajala i gledala je, ukoenih nogu,

drhtei, oigledno smrtno prestraena. Kad je Jane posegla za uzdama, konj panino korakne unatrag. - Stoj! - krikne Jane, zatim se prisili da govori smirenim glasom i tiho ree: - Ne ini to. Doi k meni. Sve e biti u redu. Ellis povie s druge strane zavoja: - to se dogodilo? - Tiho - upozori ga Jane. - Maggie se uplaila. Ne idi za nama. Stalno je mislila na to da Ellis nosi Chantal. Nastavila je tiho mrmljati kobili i pritom joj je polako prilazila. Maggie je zurila u nju, razrogaenih oiju i rairenih nozdrva iz kojih su se dizali oblaii pare. Kad joj je prila na dohvat ruke, Jane posegne za uzdama. Konj naglo trgne glavom, zakorakne unatrag, posklizne se i izgubi ravnoteu. Kad je konj trznuo glavom, Jane je uhvatila uzde, ali u tom trenutku kobila se posklizne i padne udesno, uzde odlete Jane iz ruku i, skamenjena od uasa, vidje kako konj klizi prema rubu staze i strahovito njitei, pada preko ruba. Ellis se pojavi. - Prestani! - zavie i Jane shvati da vriti. Naglo zatvori usta. Ellis klekne i proviri preko ruba, vrsto pritiui Chantal uza se. Jane svlada napad histerije i klekne do njega. Oekivala je da e vidjeti tijelo konja duboko dolje u snijegu, ali je Maggie leala na boku, s nogama u zraku, samo metar-dva ispod ruba staze, na jednoj izboenoj stijeni. - iva je! - krikne Jane. - Hvala Bogu! - I sve nae torbe su jo uvijek tu - trijezno doda Ellis. - Ali kako emo je vratiti na stazu? Ellis je samo pogleda i nita ne ree. Jane shvati da njih dvoje nikako nee moi izvui konja. - Ali ne moemo je samo tako ostaviti da se smrzne! - ao mi je - ree Etlis. - Oh, Boe, ja to neu moi podnijeti. Ellis otvori svoju parku i skine povez sa Chantal, te preda dijete Jane, a ona ga odmah stavi pod svoj kaput. - Idem prvo po torbu s hranom - ree Ellis. Legao je potrbuke uz rub izboine i zatim polako prebacio noge. Snijeg koji je gurnuo nogama zaleprao je preko leeeg konja. Ellis se polako sputao, traei stopalima oslonac. Kad je provjerio vrstinu uporita, odmaknuo je laktove s ruba i oprezno se okrenuo.

Jane ga je promatrala, ukoena od straha. Izmeu konjskih slabina i stijene nije bilo dovoljno mjesta za Ellisove noge da ih stavi naporedo, nego je morao stajati s jednom nogom iza druge, kao likovi na zidnim slikarijama iz starog Egipta. Polako je savio koljena i spustio se u uanj, a zatim posegnuo za konim remenjem koje je pridravalo torbu s hranom. U tom trenutku Maggie odlui ustati. Savila je prednje noge i nekako ih uspjela podvinuti ispod prsa. Zatim je, s onim zmijolikim pokretom konja koji se uspravlja na noge, podignula prednji kraj i pokuala vratiti stranje noge na izboinu. Zamalo je uspjela. A onda se stranje noge okliznu, konj izgubi ravnoteu i padne stranjim dijelom ustranu. Ellis zgrabi torbu s hranom. Centimetar po centimetar, kobila je klizila s izboine, borei se i udarajui kopitima. Jane se bojala da ne udari Ellisa. Polako, ali neizbjeno, klizanje se nastavilo. Ellis je vukao torbu, ne pokuavajui vie spasiti konja, ali jo uvijek u nadi da e remenje popucati i da e uspjeti sauvati torbu. Toliko je u tome bio uporan da se Jane pobojala da e zajedno s konjem pasti u provaliju. Konj je poeo bre kliziti i povukao je Ellisa do samog ruba. U posljednjem trenutku, s krikom razoaranja, Ellis pusti torbu, a konj ispusti neto poput vriska i sklizne preko ruba, prevrui se u zraku dok je padao u ponor, odnosei sa sobom svu njihovu hranu, lijekove, vreu za spavanje i Chantalinu rezervnu pelenu. Jane brizne u pla. Nekoliko minuta kasnije, Ellis se popne na rub staze i klekne pokraj nje. Privukao ju je u naruje i kleao tako uz nju neko vrijeme, dok je ona plakala zbog Maggie, zbog izgubljenih stvari, zbog svojih bolnih leda i smrznutih nogu. Zatim Ellis ustane i njeno je podigne na noge. - Ne smijemo se zadravati - ree. - Ali kako emo sada dalje'? - krikne Jane. - Nemamo vie to jesti, ne moemo ugrijati vodu, nemamo vreu za spavanje, nemamo lijekova... - Imamo jedno drugo - prekine je Ellis. Ona ga vrsto zagrli i s uasom se sjeti kako je bio blizu rubu. Ako ovo preivimo, pomisli, ako umaknemo Rusima i vratimo se zajedno u Evropu, nikad ga vie neu pustiti od sebe, kunem se.

- Ti poi prva - ree on, izvlaei se iz njezina zagrljaja. - Hou da te stalno imam pred oima. - Njeno je gurne i ona automatski pone hodati. Ubrzo je osjetila kako je ponovo poinje hvatati oajanje. Odlui da se mora koncentrirati jedino na to da nastavi hodati, sve dok ne padne mrtva. Malo kasnije, Chantal zaplae. Jane je pusti da plae i nakon nekog vremena, dijete uuti. Kasnije, Jane vie nije mogla odrediti da li je prolo nekoliko minuta ili nekoliko sati, upravo kad je ulazila u jedan zavoj, Ellis je dostigne i uhvati za ruku. - Pogledaj - ree, pokazujui rukom naprijed. Staza se sputala u iroku kotlinu, okruenu visokim, snjenim planinama. Isprva Jane nije shvaala to joj to Ellis pokazuje, a onda odjednom shvati da se staza sputa. - Je li ovo vrh? - tupo upita. - Da - ree on. - Ovo je prijevoj Kantiwar. Preli smo najgori dio puta. Iduih nekoliko dana stalno emo se sputati nizbrdo i postat e toplije. Jane sjedne na jedan zaleeni kamen. Uspjela sam, mislila je, uspjela sam. Dok su njih dvoje gledali planine, nebo iza njih poelo je mijenjati boju: bisernosiva boja polako je prelazila u ruiastu. Svitalo je. Zajedno s danjim svjetlom, u Janeino je srce opet ulo malo nade. Idemo nizbrdo, pomisli, i bit e toplije. Moda emo im ipak pobjei. Chantal ponovo zaplae. Na sreu, njezina zaliha hrane nije otila u nepovrat s Maggie. Sjedei na zaleenom kamenu na krovu svijeta, Jane nahrani dijete, a Ellis otopi u rukama snijeg i prui joj dlanove da se napije. Staza koja je vodila dolje, u dolinu Kantiwar, sputala se pod relativno blagim nagibom, ali je u poetku bila prekrivena slojem leda. Unato svemu, bilo je pravo olakanje to se ne moraju brinuti o konju. Ellis je nosio Chantal i nijednom se nije okliznuo. Nebo ispred njih preobrazilo se iz ruiastog u plamenocrveno, tako da se inilo kao da je tamo iza planina cijeli svijet u plamenu. Jane jo uvijek nije osjeala noge, ali joj se nos odmrznuo. Odjednom je postala svjesna da je uasno gladna. Meutim, morat e jednostavno nastaviti hodati dok ne naiu na neke ljude. Jedino ime su sad mogli trgovati bio je TNT u Ellisovim depovima. Kad to potroe, morat e se pouzdati u tradicionalnu afganistansku gostoljubivost.

Nisu vie imali ni vreu za spavanje. Morat e spavati u kaputima, s izmama na nogama. Meutim, Jane je nekako osjeala da e uspjeti rijeiti sve probleme. Sad je ak postalo lako pronai stazu, jer su visoke stijene koje su s obje strane zatvarale dolinu sluile kao putokaz i ograniavale su prostor na koji su mogli odlutati sa staze. Uskoro je pokraj njih opet zauborio potoi - sili su ispod granice leda. Tlo se prilino izravnalo i da su jo uvijek imali konja, sad bi mogli jahati. Nakon daljnja dva sata hoda, zastali su da se odmore na ulazu u jedan klanac i Jane tu preuzme Chantal od Ellisa. Staza ispred njih opet je postala neravna i strmo se sputala, ali kako vie nije bilo leda, kamenje nije bilo sklisko. Klanac je bio prilino uzak i neka prepreka bi ga lako mogla blokirati. - Nadam se da neemo naii na neki odron - ree Jane. Ellis je gledao u drugom smjeru, iza njih. Iznenada se trgnuo i proaptao: - Isuse Kriste. - to je, zaboga? - Jane se okrene i poe za njegovim pogledom. Srce joj se spusti u pete. Iza njih, otprilike na kilometar i pol udaljenosti, stajala je grupa od est ljudi u uniformama i jedan konj: ruska patrola. Nakon svega, pomisli Jane, nakon svega to smo proli, ipak su nas uhvatili. Bila je previe oajna da bi zaplakala. Ellis je zgrabi za ruku. - Brzo, idemo - dovikne joj. Zatim pouri dolje, u klanac, poteui je za sobom. - Kakvog to ima smisla? - umorno upita Jane. - Sigurno e nas uhvatiti. - Imamo jo jednu ansu. - urei niz stazu, Ellis je pozorno ogledavao strme, stjenovite zidove klanca. - A to je? - Odron kamenja. - Oni e ve nai naina kako da prijeu preko odrona ili da ga zaobiu. - Nee, ako budu ispod njega. On se zaustavi na mjestu gdje dno kanjona nije bilo ire od jednog metra, a jedna se strana dizala visoko i gotovo okomito. - Ovo je idealno - ree. Zatim iz depova povadi paket TNT-a, kalem kabla za detoniranje, na kojem je pisalo primacord, jednu malu metalnu kapicu nalik na kapicu naliv-pera i neto to je sliilo na metalnu pricu injekcije, samo to je na kraju bio prsten koji se

potezao, a ne uobiajeni ep koji se potiskuje. Sve je to poslagao ispred sebe na zemlju. Jane je zurila u njega kao opinjena. Nije se usuivala nadati. Ellis privrsti metalnu kapicu na jedan kraj primacorda, priteui je zubima, a zatim uz kapicu privrsti otri kraj one price. Potom sve to preda Jane. - Evo to mora uiniti - objasni. - Poi dalje niz klanac i usput otputaj kabel. Nastoj ga prikriti. Moe ga slobodno spustili u vodu, on gori i ispod vode. Kad odmota cijelu duinu kabla, izvuci ove osigurae. - On joj pokae dva osiguraa na debelom dijelu price. Izvue ih i ponovo ih uvue. - Zatim gledaj mene. Kad me vidi da ovako maem rukama iznad glave... - on joj pokae kako - povuci ovaj prsten. Ako dobro proraunamo trenutak eksplozije, moemo ih sve pobiti. Kreni! Jane je slijedila njegova uputstva bez razmiljanja, poput robota. Pola je niz kanjon, otputajui kabel. Prvo ga je skrivala iza niskog grmlja, a zatim ga je spustila u rijeku. Chantal joj je spavala na grudima, njiui se blago u svom povezu u ritmu majinog kretanja, tako da je Jane imala obje ruke slobodne. U jednom trenutku, Jane pogleda natrag. Ellis je gurao TNT u jednu pukotinu u stijeni. Jane je uvijek mislila da svaki eksploziv eksplodira sam od sebe ako se s njim grubo rukuje; oigledno je pogreno mislila. Nastavila je hodati sve dok joj se kabel nije napeo u ruci, a onda se ponovo okrenula. Ellis se penjao uz stijcnu, vjerojatno traei najbolji poloaj s kojeg e moi promatrati Ruse kako ulaze u stupicu. Jane sjedne pokraj rijeke. Chantal joj je leala u krilu. Povez se olabavio i nije joj vie natezao lene miie. Njoj su stalno u glavi zvonile Ellisove rijei:Ako dobro proraunamo trenutak eksplozije, moemo ih sve pobiti. Hoe li uspjeti? pitala se. Hoe li uistinu svi poginuti? A to e onda uiniti ostali Rusi? Glava joj se malo razbistri i ona pone zamiljati mogui slijed dogaaja. Kroz otprilike jedan sat, moda dva, netko e primijetiti da se ova patrola ne javlja i pokuat e ih dozvati putem radija. Kad taj pokuaj ne uspije, mislit e da je patrola u nekom dubokom klancu ili im se pokvario radio. Kad ni u iduih nekoliko sati ne uspiju uhvatiti vezu s patrolom, poslat e helikopter da ih trai, pretpostavljajui da e zapovjednik patrole biti toliko priseban da zapali vatru ili na neki drugi nain oznai njihov

poloaj tako da bude uoljiv iz zraka. Kad i taj pokuaj propadne, ljudi u glavnom tabu e se zabrinuti. Prije ili kasnije, odluit e poslati ljude u potragu. Nova patrola e morati ii istim putem kao i prethodna. Danas sigurno nee stii prevaliti cijeli put, a nou nee moi nastaviti potragu. Prema tome, kad nadu mrtva tijela, Ellis i Jane e imati najmanje dan i pol prednosti, vjerojatno ak i vie. To bi nam moglo dostajati, pomisli Jane; kroz to e vrijeme Ellis i ona proi ve toliko ravanja puteva i toliko postranih dolina i alternativnih ruta da e Rusima postati gotovo nemogue da im udu u trag. Pitam se, umorno je razmiljala. Pitam se da li bi ovo doista mogao biti kraj. Kad bi bar vojnici pourili. Ne mogu podnijeti ovo ekanje. Tako me je strah. Jasno je vidjela Ellisa kako na rukama i koljenima pue po vrhu stijene. Vidjela je i patrolu kako silazi niz dolinu. ak i ovako iz daljine, izgledali su prljavi, a nain na koji su hodali i oputena ramena jasno su pokazivali da su umorni i bezvoljni. Jo je nisu primijetili - njezin je prljavi kaput bio iste boje kao okolno kamenje. Ellis je unuo iza jedne stijene i, oprezno virei, pratio napredovanje patrole. Stijena ga je skrivala od Rusa, ali ga je Jane mogla vidjeti, a usto je jasno mogla vidjeti mjesto na kojem je postavio eksploziv. Vojnici su stigli do ulaza u klanac i poeli se sputati. Jedan je od njih jahao na konju i imao je brkove: vjerojatno je to bio zapovjednik. Jedan drugi je na glavi imao chitrali kapu. To je Halam, pomisli Jane, izdajica. Nakon onoga to je Jean-Pierre uinio, njoj se izdaja inila neoprostivim zloinom. Osim ove dvojice, u patroli je bilo jo pet vojnika. Oni su svi imali kratku kosu, vojnike kape i mlada, glatko izbrijana lica. Dva mukarca i petorica djeaka, pomisli Jane. Ona pogleda Ellisa. Sad e joj svakog trena dati signal. Vrat ju je poeo boljeti od gledanja uvis, prema njemu. Vojnici je jo uvijek nisu primijetili: svi su gledali pred sebe, u kamenitu stazu, pazei da se ne spotaknu. Napokon se Ellis okrene prema njoj i polako, ne urei se, zamae obim rukama iznad glave. Jane ponovo pogleda vojnike. Jedan od njih isprui ruku i dohvati uzde konja da mu pomogne sii niz neravnu stazu. Jane je drala detonator u lijevoj ruci, a kaiprst desne ruke ve je savila oko prstena. Jedan trzaj bi upalio fitilj. TNT bi eksplodirao i stijena bi se sruila na njezine progonitelje. Pet djeaka, mislila je. Otili su u vojsku zato to su bili siromani ili naivni, ili i jedno i drugo, ili zato to su ih regrutirali. Doveli su ih ovamo, u ovu hladnu, neprijateljsku

zemlju, gdje su ih svi mrzili. Natjerali su ih da danima pjeae kroz ove planine, kroz snijeg i led. 1 naposljetku e zavriti pod odronom kamenja, razmrskanih glava i plua punih zemlje, slomljene kime i zgnjeenih rebara, vritei i guei se, iskrvarit e pod kamenjem u bolovima i uasu. Pet pisama e stii ponosnim oevima i zabrinutim majkama: sa aljenjem vas obavjetavamo, poginuo na zadatku, historijska borba protiv snaga reakcije, herojska smrt, posmrtna medalja, duboka suut. to e majci znaiti te rijei kad se bude prisjeala koliku je bolova i straha pretrpila dok ga je raala, s koliko ga je muke othranila, kako ga je uila da se dri uspravno i da pere ruke i da zna rei svoje ime, kako ga je slala u kolu i gledala ga kako raste, sve dok je nije prerastao, sve dok nije postao gotov ovjek, sposoban da sam zarauje za ivot i dovoljno zreo da se oeni i zasnuje vlastitu obitelj. Tko moe izraziti tugu majke kad shvati da je sav trud i muka i sva njezina briga, da je sve to bilo uzalud, jer su njezina sina, to W do prirode, ubili bezobzirni ljudi u jednom glupom i nepotrebnom ratu. Tko moe razumjeti taj neopisiv osjeaj gubitka. Osjeaj gubitka. Jane zauje Ellisa kako vie i pogleda gore. On je stajao uspravno, nije se vie uljao iza stijene i ne marei vie hoe li ga Rusi vidjeti, mahao je rukama i vikao: - Sada! Sada! Ona oprezno spusti detonator na zemlju pokraj brze planinske rijeke. Vojnici su ih sad oboje ugledali. Dva vojnika se ponu penjati prema Ellisu. Ostali opkole Jane, nianei pukama na nju i dijete, izgledajui pritom zbunjeno i postienu. Ona se nije osvrtala na njih, motrila je Ellisa. On je silazio u klanac. Vojnici koji su krenuli prema njemu, stanu i saekaju da vide to e uiniti. Ellis je siao do dna kanjona i polako priao Jane. Stao je ispred nje i upitao: - Zato? Zato nisi povukla prsten? Zato to su tako mladi, pomisli ona; zato to su tako mladi i bezazleni i zato to me oni ne ele ubiti. Zato to bi to bilo ubojstvo. Ali najvie od svega... - Zato to i oni imaju majke - rekla je. Jean-Pierre otvori oi. Anatolij je ekao pokraj poljskog kreveta. Iza Anatolijeve glave, sunce je ulazilo u bljetavu mlazu kroz rastvorene

krajeve atora. Jean-Pierre na trenutak osjeti paniku: nije znao zato je taku kasno jo u krevetu i to je propustio. A onda se sjeti dogaaja protekle noi. Ulogorili su se nadomak prijevoju Kantiwar. Probudili su ih oko pola tri ujutro, kapetan patrole i vojnik koji je bio na strai. Neki mladi Afganistanac po imenu Halam nabasao je na njihov logor, rekao im je kapetan. Govorei mjeavinom engleskoga, ruskoga i pato, Halam im je rekao da je bio vodi odbjeglim Amerikancima, ali da su ga oni uvrijedili i da ih je zato napustio. Kad su ga upitali gdje su ti "Amerikanci" sada, ponudio se da e ih odvesti do kamene kolibe, u kojoj oni sada, ne slutei nita, jo uvijek mirno spavaju. Jean-Pierre je odmah htio uskoiti u helikopter i krenuti. Anatolij je, kao i uvijek, bio oprezniji. - Mi u Mongoliji imamo jednu poslovicu koja kae: Ne dii ga dok ti kurva na rairi noge - upozorio je Jean-Pierrea. - Halam moda lae. ak i ako ne lae, moda vie nee moi nai tu kolibu, pogotovo je nee moi nai nou i jo iz helikoptera. A ak i ako je nae, moda oni nisu vie tamo. - Dobro. I to ti onda predlae? - Poslat emo izvidnicu: jednog kapetana, pet vojnika i jednog konja. Halam e poi s njima, naravno. Oni mogu odmah krenuti. Mi se moemo ovdje odmarati dok oni ne otkriju bjegunce. Njegov se oprez pokazao opravdanim. Izvidnica se javila preko radija oko pola etiri ujutro i izvijestila ih da je kolibu zatekla praznu. Meutim, napomenuli su, u kolibi je jo uvijek gorjela vatra, po emu se moe zakljuiti da je Halam vjerojatno govorio istinu. Anatolij i Jean-Pierre su pretpostavljali da su se Ellis i Jane tijekom noi probudili, vidjeli da ih je vodi napustio i odmah odluili bjeati. Anatolij je naredio izvidnici da krene za njima, oslanjajui se na Halama da im pokae najvjerojatniju rutu. Jean-Pierre se nakon toga vratio u krevet i zaspao dubokim snom, te se zato nije probudio u zoru. Sad je pogledao Anatolija oima mutnim od sna i upitao: ~ - Koliko je sati? - Osam. I uhvatili smo ih. Jean-Pierreu poskoi srce u grudima, a onda se sjeti da se ve jednom uzalud veselio. - Sigurno? - upita. - Moemo otii i provjeriti, im ti obue hlae.

Ipak nisu tako brzo krenuli. Hclikopter-cisterna doao je upravo kad su se spremali ukrcati i Anatolij ocijeni da je pametnije priekati nekoliko minuta i napuniti rezervoare sa gorivom pa je tako JeanPierre morao malo due obuzdavati svoju nestrpljivost. Uzletjeli su nekoliko minuta kasnije. Jean-Pierre je kroz otvorena vrata motrio krajolik ispod njih. Kad su zali meu planine, Jean-Pierre shvati da je to najsurovije podruje koje je dosad vidio u Afganistanu. Zar je Jane uistinu prola ovuda s djetetom na rukama? Mora da me uasno mrzi, pomisli Jean-Pierre, kad je sve to podnijela samo zato da pobjegne od mene. Sad e shvatiti da je sve bilo uzalud. I da zauvijek pripada meni. Ali, da li su doista nju uhvatili? Plaio se ponovnog razoaranja. Kad slete, hoe li otkriti da je izvidnica opet uhvatila neki par hipija, ili par fanatinih alpinista, ili ak neki nomadski par, za koje se vojnicima uinilo da bi mogli biti preodjeveni Evropljani? Anatolij pokae na prijevoj Kantiwar dok su prelijetali preko njega. - Izgleda da su izgubili konja - vikne Jean-Pierreu u uho, pokuavajui nadglasati buku motora i vjetar. I doista, Jean-Pierre ugleda obrise konjskog tijela u snijegu ispod prijevoja. Pitao se da li je to Maggie. Nadao se da je ta tvrdoglava betija napokon slomila vrat. Spustili su se nisko nad dolinu Kantiwar, pretraujui tlo ispod sebe ne bi li ugledali izviaki odred. Neto kasnije primijete dim: netko je upalio vatru da im pokae put. Sputali su se prema komadu ravnog zemljita ispred ulaza u klanac. Jean-Pierre je napeto pretraivao pogledom podruje oko signalne vatre: vidio je tri-etiri ruska vojnika, ali nigdje nije vidio Jane. Helikopter sleti. Jean-Pierreu je srce bilu u grlu. Iskoio je iz helikoptera, osjeajui muninu od napetosti. Anatolij iskoi za njim. Kapetan ih povede u klanac. I tamo su, napokon, bili oni. Jean-Pierre se osjeao kao netko koga su muili, a sad ima muitelja u svojoj vlasti. Jane je sjedila na zemlji, uz obalu rijeke, a Chantal joj je leala u krilu. Ellis je stajao iza nje. Oboje su izgledali iscrpljeni, poraeni i obeshrabreni. Jean-Pierre stane. - Doi ovamo - ree, gledajui Jane. Jane ustane i pode prema njemu. Jean-Pierre primijeti da ona nosi Chantal u nekoj vrsti poveza koji joj visi oko vrata i ostavlja joj obje ruke slobodne. Ellis krene za njom.

- Ne ti - ree Jean-Pierre. Ellis stane. Jane se zaustavi pred njim i pogleda ga. Jean-Pierre zamahne desnom rukom i pljusne je svom snagom. Nikad u ivotu nije nikoga udario s veim zadovoljstvom. Jane se zaljulja i posrne unatrag, tako da je on naas mislio da e pasti, ali uspjela je odrati ravnoteu i ostala je prkosno stajati, dok su joj se suze, izazvane bolom od udarca, polako slijevale niz lice. Preko njezina ramena, Jean-Pierre zapazi kako je Ellis naglo zakoraio prema njima, a onda se svladao. Jean-Pierre osjeti blago razoaranje: da ga je Ellis pokuao napasti, vojnici bi skoili na njega i pretukli ga. Ali nije vano: Ellisa ionako ekaju batine. Jean-Pierre podigne ruku u namjeri da ponovo udari Jane. Ona se trgne i zatitniki pokrije Chantal rukama. Jean-Pierre se predomisli. - Bit e za to dovoljno vremena i kasnije - ree, sputajui ruku. Vie nego dovoljno. Jean-Pierre se okrene i poe natrag prema helikopteru. Jane pogleda Chantal. Djevojica ju je gledala, budna, iako nije bila gladna. Jane je privine uza sr, kao da je Chantal ta koju treba tjeiti. Na neki nain, bilo joj je drago to ju je Jean-Pierre udario, iako joj je obraz jo uvijek ario od bola i ponienja. Taj je udarac bio poput presude u brakorazvodnoj parnici: oznaio je konaan, sluben, definitivan kraj njezina braka i ona vie nije imala nikakvih obaveza. Da je JeanPierre plakao, ili traio neka mu oprosti, ili je molio da ga ne mrzi zbog onog to je napravio, Jane bi se osjeala krivom. Udarac je sve to razrijeio. Vie nita nije osjealaprema njemu: u njoj vie nije ostalo ni mrvice ljubavi, ni potovanja, ni suosjeanja. Kakva ironija, pomislila je, osjetila se potpuno slobodnom u odnosu na njega upravo u trenutku kad ju je on napokon uhvatio. Dok oni nisu doli, naredbe je izdavao kapetan, onaj koji je jahao konja, ali sad je Anatolij preuzeo zapovjednitvo. Dok je davao naredbe vojnicima, Jane shvati da ga razumije. Prolo je vie od godinu dana otkako nije ula ruski i premda joj je trebalo nekoliko minuta da se privikne, ubrzo je shvatila da razumije svaku rije. U tom trenutku, Anatolij je nareivao jednom vojniku da Ellisu svec ruke. Vojnik je oigledno oekivao tako neto jer je odmah izvukao par lisica. Ellis mirno isprui ruke ispred sebe i vojnik mu namakne lisice.

Ellis je izgledao klonulu i obeshrabreno. Gledajui ga tako u lancima, poraena, Jane osjeti kako joj se srce stee od saaljenja i oajanja. Oi joj se ispune suzama. Vojnik upita da li da i njoj stavi lisice. - Ne treba - odgovori Anatolij. - Ona ima dijete. Potjerali su ih prema helikopteru. - Oprosti - ree joj Ellis. - Ovo sa Jean-Pierreom. Nisam ga mogao sprijeiti... Ona zatrese glavom, govorei mu na taj nain kako nema potrebe da se ispriava, ali nije mogla izgovoriti ni rijei. Ellisova totalna podlonost izazvala je u njoj srdbu, ne na njega, nego na sve ostale koji su ga takvim napravili: na Jean-Pierrea i Anatolija, na Halama i na sve Ruse. Gotovo je poalila to nije povukla detonator. Ellis uskoi u helikopter, zatim se sagne da njoj pomogne. Ona pridri Chantal lijevom rukom, a njemu prui desnu. On je povue gore. U trenutku kad mu je bila najblie, Ellis tiho promrmlja: - im uzletimo, pljusni Jean-Pierrea. Jane je bila toliko zaprepatena da uope nije mogla reagirati, to je vjerojatno bila srea. Izgleda da nitko osim nje nije uo Ellisa, premda nitko od njih nije dovoljnu znao engleski da bi ga mogao razumjeti. Jane se koncentrira na to da pokua izgledati normalno. Putnika kabina bila je mala i niska, tako da su mukarci morali pognuti glave. U njoj nije bilo nieg osim jedne uske klupe za sjedenje, privrene za trup helikoptera nasuprot vratima. Jane zahvalno sjedne. Sa svog je mjesta jasno vidjela u pilotsku kabinu. Pilotovo je sjedalo bilo povieno gotovo metar od poda i imalo je sa strane jednu stepenicu, zbog lakeg pristupa. Posada nije izlazila, pilot je jo uvijek bio u svom sjedalu, i elise su se jo uvijek ukretale. Buka je bila jedva podnoljiva. Ellis une uz Jane, u prostoru izmeu klupe i pilotskog sjedala. Anatolij se popne u helikopter, zajedno s jednim vojnikom. Zatim ree neto vojniku i pokae na Ellisa. Jane nije mogla uti to je rekao, ali je po vojnikovoj reakciji bilo oito da je dobio naredbu da pazi na Ellisa: skinuo je puku s ramena i drao je leerno u rukama. Jean-Pierre je posljednji uao. Dok je helikopter uzlijetao, on je stajao pokraj otvorenih vrata i gledao van. Jane uhvati panika. Lako je Ellisu rei neka udari Jean-Pierrea kod uzlijetanja, ali kako da ona to

sad izvede? Jean-Pierre je okrenut leima prema njoj i stoji kraj otvorenih vrata. Ako bi ga sad pokuala udariti, vjerojatno bi izgubila ravnoteu i ispala van. Ona pogleda Ellisa, nadajui se da e joj on dati neki znak. Ellisovo je lice bilo blijedu i napeto, ali je nije gledao. Helikopter se podigao otprilike dva do tri metra, zatim se zadrao na trenutak na toj visini, a onda kao da je uzeo zalet i nastavio se penjati veom brzinom. Jean-Pierre se okrenuo od vrata, zakoraiu u kabinu i vidio da nema gdje sjesti. Oklijevao je. Jane je znala da bi sad trebala ustati i pljusnuti ga, iako nije imala pojma zato, ali je sjedila kao zaleena, paralizirana od straha. A onda Jean -Pierre trzne palcem i pokae joj neka se digne i ustupi njemu svoje mjesto. Za Jane je to bila ona poslovina kap od koje se prelije aa. Bila je tako smrtno umorna i sve ju je boljelo, bila je gladna i nesretna, a on je traio od nje da ustane i da stoji s djetetom u rukama, kako bi on mogao sjesti. Taj njegov prezirni pokret palcem kao da je u sebi saeo svu njegovu okrutnost, zlobu, laljivost i izdaju. Jane pobijesni. Ustala je, putajui Chantal da se slobodno ljulja u povezu, i unijela mu se u lice, vritei: - Gade! Gade! - Njezini su se krici izgubili u buci motora, ali je izraz njezina lica oigledno okirao Jean-Pierrea, jer je iznenaeno koraknuo unazad. - Mrzim te! - vrisnula je Jane, jurnula prema njemu s ispruenim rukama i silovito ga gurnula kroz otvorena vrata. Rusi su napravili jednu greku. Bila je to vrlo mala greka, ali u tome je bila jedina Ellisova ansa i on ju je namjeravao to bolje iskoristiti. Njihova je greka bila to su mu ruke svezali naprijed, a ne iza lea. On se bio nadao da ga uope nee svezati, zbog toga se s nadljudskim naporom suzdrao da bilo to uini kad je Jean-Pierre udario Jane. Postojala je ansa da bi ga mogli ostaviti slobodnog, bez lisica: napokon, to je mogao uiniti sam protiv toliko njih i jo k tome nenaoruan? Meutim, Anatolij je, izgleda, oprezan ovjek. Sreom, nije mu Anatolij stavljao lisice, nego jedan od vojnika. Vojnici su znali da je jednostavnije sprovoditi zarobljenika ako su mu ruke svezane naprijed - manje je vjerojatno da e pasti i moe se sam, bez iije pomoi, popeti u kamion ili helikopter ili sii iz njega. Tako, kad je Ellis pokorno ispruio ruke ispred sebe, vojnik mu je bez predomiljanja namaknuo lisice.

Ellis nikako nije mogao sam svladati trojicu ljudi, od kojih je najmanje jedan naoruan. Ako se upusti u otvorenu borbu, njegovi su izgledi ravni nuli. Jedina mu je nada bila da pokua sruiti helikopter. U letjelici su se svi na trenutak ukoili dok je Jane stajala kraj otvorenih vrata, s djetetom koje joj se njihalo u povezu oko vrata i s uasnutim izrazom na licu zurila u Jean-Pierrea kako pada prema zemlji. Ellis pomisli: Digli smo se najvie etiri, etiri i pol metra. Vjerojatno e ostati iv, kakva teta. A onda Anatolij skoi i zgrabi Jane za ruke, te joj ih savije iza lea. Sad su Anatolij i Jane stajali izmeu Ellisa i onog vojnika s pukom na drugom kraju kabine. Ellis se hitro okrene, skoi na stepenicu pokraj pilotovog sjedala, prebaci mu ruke sapete lisicama preko glava, slegne lanac izmeu lisica oko ovjekova vrata i svom snagom ga nastavi pritezati. Pilot se nije uspaniio. Zadravi noge na papuicama i lijevu ruku na ruici upravljaa, posegnuo je desnom rukom prema vratu i zgrabio Ellisove rune zglobove. Ellis osjeti gr straha. Ovo je bila njegova jedina ansa i potrajat e samo sekundu-dvije. Vojnik e u prvi tren oklijevati da upotrijebi puku iz straha da ne pogodi pilota; a isto e tako reagirati i Anatolij, ukoliko je naoruan. Meutim, obojica e vrlo brzo shvatiti da nemaju sto izgubiti, jer ako ne pucaju u Ellisa, helikopter e se ionako sruiti pa je prema tome bolje riskirati da rane pilota. Ellis osjeti kako ga netko odostraga hvata za ramena. Bacivi kratak pogled prema ramenu, ugleda tamnosivi rukav i shvati da je to Anatolij. U tom se trenutku mitraljezac u nosu helikoptera okrene, vidjeti to se dogaa i pone se izvlaiti iz svog sjedala. Ellis divljaki trgne lanac. Pilot ipak nije izdrao, podigao je obje ruke u zrak i ustao sa sjedala. im je helikopter ostao bez kontrole, poeo se ljuljati i trzati na vjetru. Ellis je to oekivao i uspio se zadrati, oslanjajui se na pilotsko sjedalo, ali je Anatolij izgubio ravnoteu i pustio ga. Ellis povue pilota izvan sjedala i baci ga na pod, zatim dohvati ruicu upravljaa i gurne je dolje. Helikopter pone padati poput kamena. Ellis se okrene i pripremi za udarac o zemlju. Pilot je leao na podu kabine, pred njegovim nogama, drei se za vrat. Anatolij je pao na lea posred kabine. Jane je uala u kutu, titei Chantal rukama. Vojnik je takoer pao, ali je uspio povratiti

ravnoteu i sad je kleao na jednom koljenu i podizao cijev svog kalanjikova prema Ellisu. Kad je povukao obara, helikopter je tresnuo o zemlju. Udarac je bacio Ellisa na koljena, ali se on pripremio za to i nije izgubio ravnoteu. Vojnik se zanio u stranu, meci su proli kroz trup helikoptera, metar dalje od Ellisove glave, a zatim se sruio naprijed, bacajui puku, kako bi se rukama zadrao da ne udari glavom o pod. Ellis se nagne naprijed, dohvati kalanjikov i uperi ga na njih, drei ga nespretno u rukama sapetim lisicama. Osjetio je kako mu se srce iri od radosti. Borio se. Bjeao je, bio uhvaen i ponien, pretrpio je hladnou, glad i strah, i bespomono je gledao dok je Jean-Pierre tukao Jane, ali sad je, napokon, imao ansu da stane uspravno i da se bori. Uspio je prstom doi do obaraa. Lanac izmeu lisica bio je prekratak da bi mogao normalno drati kalanjikov, ali je podmetnuvi lijevu podlatkicu pod magazin koji se nalazio odmah ispod obaraa, uspijevao drati cijev u vodoravnom poloaju. Motor helikoptera se poeo ruiti i elise su se sve sporije okretale. Ellis pogleda u pilotsku kabinu i ugleda mitraljesca kako iskae iz helikoptera kroz vrata za pilota. Morao je brzo uspostaviti kontrolu nad situacijom, prije nego to se Rusi uspiju pribrati. On se pomakne tako da je Anatolij, koji je jo uvijek leao na podu putnike kabine, bio izmeu njega i vrata, zatim prisloni cijev puke na Anatolijev obraz. Vojnik je prestraeno zurio u njega. - Izlazi - ree mu Ellis i trzne glavom prema vratima. Vojnik shvati i iskoi van. Pilot je jo uvijek leao i muio se s disanjem. Ellis ga gurne nogom, da privue njegovu pozornost, a zatim i njemu pokae glavom da izie. Pilot s mukom ustane i drei se za vrata, iskoi iz helikoptera. Ellis se obrati Jane: - Reci ovom momku da izie iz helikoptera, ali da ostane to blie, i to leima okrenut prema meni. Brzu, brzo! Jane viui ispali rafal ruskih rijei prema Anatoliju. Anatolij ustane, dobaci Ellisu pogled pun mrnje i polako sie iz helikoptera. Ellis mu prisloni cijev puke na zatiljak i ree: - Reci mu neka ostalima naredi da se ne miu .

Jane prevede i Anatolij dovikne naredbu svojim ljudima. Ellis pogleda naokolo. Pilot, mitraljezac i onaj vojnik kuji je bio u helikopteru, stajali su nedaleko sruene letjelice. Odmah iza njih bio je Jean-Pierre: sjedio je na zemlji i drao se rukom za noni zglob. Izgleda da je spretnu pao, pomisli Ellis, nita mu nije. Malo dalje stajali su jo trojica vojnika, kapetan, konj i Halam. Ellis dobaci Jane: - Reci Anatoliju da otkopa kaput, polako izvue pitolj i preda ga tebi. Jane to prevede na ruski. Ellis jae pritisne cijev puke o Anatolijev zatiljak i on izvue pitolj iz opasaa i prui ga iza sebe. Jane uzme pitolj iz njegove ruke. -Je li to makarov? - upita Ellis. - Da. Vidjet e na lijevoj strani osigura. Pomakni ga tako da prekrije crvenu toku. Kad hoe pucati, prvo povuci prema sebi pomini dio iznad drke, a zatim povuci obara. O.K.? - O.K. - odgovori ona. Lice joj je bilo blijedu i drhtala je, ali su joj usta bila odluno stisnuta. Ellis nastavi: - Sad mu reci neka naredi vojnicima da jedan po jedan donesu oruje ovamo i ubace ga u helikopter. Jane to prevede i Anatolij vikne naredbu. - Uperi taj pitolj u njih kad se priblie - doda Ellis. Jedan po jedan, vojnici su prilazili helikopteru i predavali oruje. - Petorica mladia - ree Jane. - O emu to govori? - Bili su kapetan, Halam i petorica mladia. Sad vidim samo etvoricu. - Reci Anatoliju da mora nai petoga, ako mu je ivot mio. Jane pone vikati na Anatolija i Ellisa iznenadi estina njezina glasa. Anatolijev glas je zvuao prestraeno kad je pozvao petog vojnika da izie iz svog skrovita. Trenutak kasnije, peti vojnik se pokae iza repa helikoptera i posluno preda svoju puku. - Bravo - pohvali Ellis Jane. - On je mogao sve pokvariti. Sad ih natjeraj da legnu na zemlju. Minutu kasnije svi su leali licem prema zemlji. - Morat e mi metkom razbiti lisice - ree Ellis. On spusti puku i prui ruke prema vratima. Jane napne pitolj i prisloni cijev uz lanac. Oboje su se postavili tako da metak izleti kroz otvorena vrata.

- Nadam se da mi udarac nce slomiti zglob - ree Ellis. Jane zatvori oi i potegne obara. Ellis zaurla: - Aaah, jebem ti! - Isprva je bol u zglobovima bila jedva podnoljiva. Meutim, nakon minutu-dvije, Ellis razazna da nita nije slomljeno, samo lanac. On dohvati puku. - Sad hou da mi predaju svoj radio. Anatolij izda naredbu i kapetan pone odvezivati remenje s kojim je jedna velika kutija bila privrena na konjskim leima. Ellis se pitao da li bi ovaj helikopter mogao ponovo uzletjeti. Stajni trap je sigurno smrskan, ali motori i svi glavni ureaji za upravljanje nalazili su se u gornjem dijelu trupa. On se sjeti kako je u bici kod Darga vidio jedan ovakav hind kako se sruio s visine od deset metara i zatim ponovo uzletio. Ako je on uspio uzletjeti, onda bi i ovo kopile moralo jo uvijek biti sposobno za let. Ako ga ne budem mogao pokrenuti... Nije znao to e uiniti ako se pokae da je helikopter definitivno uniten. Kapetan donese radio i stavi ga u helikopter, zatim se vrati k ostalima. Ellis za trenutak odahne. Sve dok je radio kod njega, Rusi ne mogu pozvati zranu bazu. To znai da ne mogu pozvati pojaanje, niti mogu bilo koga obavijestiti o ovome to se dogodilo. Ako uspije helikopter dignuti u zrak, nee se morati bojati potjere. -Dri taj pitolj uperen na Anatolija - upozori Ellis Jane. - Ja idem vidjeti da li ovo udo jo mue letjeti. Jane se iznenadila koliko je pitolj teak. Ciljajui u Anatolija, neko ga je vrijeme drala u ispruenoj ruci, ali je ubrzo morala spustiti ruku, da je malu odmori. Lijevom je rukom tapala Chantal po leima. Chantal je u zadnjih nekoliko minuta poela malo plakati, ali je sad prestala. Motor helikoptera se pokrene, zakalje i stane. Oh, molim te, upali se, molila je Jane u sebi, molim te, kreni. Uz zaglunu buku, motor proradi i elise se ponu polako okretati. Jean-Pierre podigne glavu. Samo se usudi, pomisli Jane. Ne mii se! Jean-Pierre se pridigne iz leeeg poloaja i sjedne, pogleda u nju i s mukom se uspravi na noge.

Jane uperi pitolj prema njemu. On pone hodati prema helikopteru. - Nemoj me tjerati da pucam na tebe! - vikne Jane, ali se njezin glas izgubi u buci motora. Anatolij je izgleda primijetio Jean-Pierrea jer se prevrnuo na lea i sjeo. Jane brzo uperi pitolj u njega. On podigne ruke u pokretu predaje. Jane ponovo okrene pitolj prema Jean-Pierreu. Jean-Pierre je uporno nastavljao hodati. Jane osjeti kako se helikopter zatresao, pokuavajui se odvojiti od zemlje. Jean-Pierre je sad ve bio blizu. Jane mu je jasno vidjela lice. Ruke su mu bile rairene u gesti molbe, ali su mu se oi luaki arile. Poludio je, pomisli Jane. A moda je ve odavna lud. - Misli da neu pucati? - viknula je, iako je znala da je on nee uti. Pucat u! Helikopter se odlijepi od zemlje. Jean-Pierre pone trati. Dok se letjelica polako podizala u zrak, on skoi i padne na platformu ispred vrata. Jane se nadala da e ponovo pasti, ali se on uspio odrati. Pogledao ju je s mrnjom u oima i pripremio se za skok. Jane zatvori oi i povue obara. Pitolj grune i poskoi joj u ruci. Ona otvori oi. Jean-Pierre je stajao uspravno, a na licu mu se vidio izraz zaprepatenja. Na grudima mu je kroz kaput probila tamna mrlja koja se brzo irila. Obuzeta panikom, Jane opet povue obara, i jo jednom, i trei put. Prva dva metka su promaila, ali ga je trei pogodio u rame. Jean-Pierre se zanese, okrene prema van i padne kroz vrata. Zatim ga vie nije vidjela. Ubila sam ga, pomisli Jane. U prvi mah osjetila je nekakav luaki zanos. On ju je pokuao uhvatiti i zatoiti, uiniti je svojom robinjom. Gonio ju je poput divlje zvijeri. Izdao ju je i tukao je. A ona ga je ubila. Zatim je odjednom preplavi tuga. Sjela je na pod kabine i gorko zaplakala. Chantal takoer pone plakati i Jane je pone njeno ljuljati na rukama. Neko su vrijeme tako obje plakale. Jane nije znala koliko je dugo ostala tako, sjedei na podu i plaui. Napokon prestane plakati, ustane i poe naprijed, te stane uz pilotsku sjedalo. - Je li sve u redu? - povie Ellis. Ona kimne glavom i pokua se nasmijeiti. Ellis joj uzvrati osmijeh, pokae na pokazatelj goriva i vikne:

- Gledaj! Rezervoari su puni! Ona ga poljubi u obraz. Jednog e mu dana rei da je ubila JeanPierrea, ali ne sada. - Koliko ima do granice? - upita. - Manje od sata. I ne mogu nikoga poslati za nama jer mi imamo njihov radio. Jane pogleda kroz prozor. Ravnu ispred njih dizali; su se snijegom pokrivene planine uz koje bi se morala popeti. Ne znam da li bih to izdrala, pomisli u sebi, mislim da bih prije ili kasnije jednostavno legla u snijeg i umrla. Ona pogleda Ellisa i primijeti eznutljiv izraz na njegovu licu. - O emu misli - upita ga. - Razmiljao sam kako bi mi sada prijao sendvi od govee peenke i raenog kruha, s puno salate, rajice i majoneze - odgovori on i Jane se nasmijei. Chantal se ponovo promekolji i zaplae. Ellis skine ruku s upravljaa i pogladi je po rumenom obraiu. - Gladna je - ree. - Idem u kabinu da je nahranim - ree Jane. Zatim se vrati u putniku kabinu i sjedne na klupu. Polako raskopa kaput, zatim koulju i pone dojiti svoje djetece dok je helikopter letio prema izlazeem suncu.

TREI DIO 1983

20. Jane se osjeala zadovoljnom dok je silazila niz prilazni put i sjedala na mjesto suvozaa u Ellisovim kolima. Bilo je to uspjelo popodne. Pizze su bile ukusne, a Petal je oigledno uivala u filmu Flashdance. Ellis je s prilinom nervozom dogovorio ovaj susret izmeu svoje keri i svoje prijateljice. Meutim, estomjesena Chantal odmah je osvojila Petal i poslije je sve bilo lako. Ellis je zbog tuga bio toliko sretan da je predloio, kad su Petal dovezli natrag kui, da Jane doe s njim u kuu i upozna se s Gill. Gill ih je ponudila da sjednu i

oduevila se sa Chantal pa je tako Jane u isto popodne upoznala njegovu ker i njegovu bivu enu. Ellis (Jane se nikako nije mogla nauiti na to da se on zapravo zove John i odluila je da e ga i dalje zvati Ellis) smjesti Chantal na stranje sjedalo i sjedne u vozako sjedalo, pokraj Jane. - Onda, to misli? - upita je kad su krenuli. - Nisi mi rekao da je lijepa - ree Jane. - Misli, Petal je lijepa? - Mislim na Gill - nasmije se Jane. - Da, lijepa je. - Obje su jako drage i nisu zasluile da imaju takvog tipa kao to si ti u svojoj obitelji. Jane se alila, ali je Ellis ozbiljno kimnuo glavom. Jane isprui ruku i pogladi ga po bedru. - Nisam to ozbiljno mislila. - ree. - Znam da nisi, ali je to ipak istina. Neko vrijeme su se utke vozili. Prolo je tono est mjeseci otkako su pobjegli iz Afganistana. Jo uvijek se povremeno dogaalo da Jane iznenada brizne u pla, bez nekog vidljivog razloga, ali vie je nisu muile none more, u kojima je iznova pucala u Jean-Pierrea. Nitko osim nje i Ellisa nije znao to se dogodilo. Ellis je ak i u svom izvjetaju lagao o tome kako je Jean-Pierre poginuo, a Jane je odluila da e Chantal rei kako je njezin tata poginuo u afganistanskom ratu: samo to i nita vie. Umjesto da vozi natrag u grad, Ellis je skrenuo u sporedne uliice i zaustavio se ispred jednog praznog komada zemljita s kojeg se pruao pogled na rijeku. - to emo ovdje'? Ljubiti se u kolima kao tinejderi'? upita Jane. - Moemo, ako hoe. Zapravo, elim s tobom razgovarati. - U redu. - Danas je bio lijep dan. - Slaem se. - Petal je danas bila nekako oputenija sa mnom, vie nego ikad dosad. - Pitam se zato? - Ja mislim da znam zato - ree Ellis. - Zbog tebe i Chantal. Sad kad i ja imam obitelj, vie ne predstavljam opasnost za njezin dom i njezinu stabilnost. ini mi se da je to razlog. - Zvui prilinu logino. Jesi li o tome elio razgovarati'? - Ne. - Oklijevao je trenutak, a onda ree: - Otii u iz Agencije. Jane kimne glavom.

- To mi je drago - zadovoljno ree. Oekivala je tako neto. Njegovo ponaanje nakon povratka kui jasno je pokazivalo da je on odluio srediti svoj ivot. - Ono to je trebalo obaviti u Afganistanu, praktiki je zavreno nastavi Ellis. - Masud je zapoeo sa svojim programom obuavanja i preuzeo je prvu poiljku oruja. On je sada tako jak da je mogao ui u pregovore s Rusima i izboriti se za primirje preko zime. - Izvrsno! - ree Jane. - Ja sam za sve to vodi do prekida vatre. - Dok si ti bila u Londonu, ja sam bio u Washingtonu i tamo su mi ponudili jedan novi posao. - Kakav posao'? - zainteresiranu upita Jane. - Da radim u vladinom odsjeku za borbu protiv organiziranog kriminala. Jane se prestrai. - Je li to opasno'? - Za mene nee biti. Ja sam prestar za rad na terenu. Ponudili su mi da rukovodim ljudima koji rade na terenu. Jane je naslutila da joj on ne govori potpunu istinu. - Ne lai - rekla mu je. - U redu. Posao je mnogo manje opasan od onoga to sam dosad radio. Ali sigurnu se ne moe usporcditi s poslom odgojitelja u djejem vrtiu. Jane se nasmijei. Znala je to e sada doi i srce joj se irilo od sree. - Osim toga - ree Ellis - ured e mi biti ovdje, u New Yorku. To ju je iznenadilo. - Stvarno'? - Zato te je to tako zapanjilo'? - Zato to sam ja predala molbu za posao kod Ujedinjenih naroda. Ovdje, u New Yorku. - Nisi mi rekla da e to uiniti! - ree on, a u glasu mu se osjealo da je povrijeen. - Ni ti meni nisi priao u svojim planovima - odbrusi ona otro. - Sad ti govorim o njima. - I ja tebi sada govorim. - Ali... zar si me mislila ostaviti'? - Zato bismo morali ivjeti u gradu u kojem ti radi'? Zato ne bismo mogli ivjeti u gradu u kojem ja radim'? - U ovih mjesec dana, koliku nismo bili zajedno, sasvim sam zaboravio kako si ti prokleto osjetljiva - ree on. - Tako je, osjetljiva sam. Oboje su zautjeli. Nakon nekog vremena Ellis ree: - No, u svakom sluaju, sad kad emo oboje biti u New Yorku...

- Mogli bismo zajedno ivjeti i dijeliti trokove'? - Da - odgovori on nesigurno. Jane odjednom poali to je tako razdraljivo reagirala. Ellis nije stvarno bio neobziran, on samo neke stvari jednostavno ne razumije. Zamalo ga nije izgubila, tamo u Afganistanu i otada se nikad vie nije mogla dugo ljutiti na njega jer nikad nee zaboraviti kako se bojala da e ih razdvojiti i kako je poslije bila neopisivo sretna to su ipak ostali zajedno i to su oboje ostali ivi. - U redu - rekla je mekim glasom. - Imat emo zajedniko kuanstvo. - Zapravo... ja sam mislio da to slubeno sredimo. Ako si ti za to. To je bilo ono na to je ona ekala. - Slubeno - ponovila je, kao da toboe ne razumije. - Pa, da - odvrati on nespretno. - Mogli bismo se vjenati. Ako hoe. Jane se nasmije od sree. - Mora to rei kako treba, Ellise! - ree. - Zaprosi me! On je uhvati za ruku. - Jane, draga, volim te. Hoe li se udati za mene'? - Hou! Hou! - odgovori ona. - to prije! Sutra! Danas! - Hvala ti ree on. Ona se nagne i poljubi ga. - I ja tebe volim. Sjedili su zatim u tiini, drei se za ruke i gledajui sunce kako zalazi. udno, pomisli Jane, Afganistan mi se sada ini nekako nestvaran, kao ruan san, san kojeg se dobro sjeam, ali me vie ne plai. Zapravo, dobro se sjeala ljudi: mule Abdullaha i babice Rabije, naoitog Muhammeda i senzualne Zahare i odane Fare, ali bumbe i helikopteri, strah i napori, sve je to polako blijedjelo iz njezina sjeanja. Ovo je prava pustolovina, osjeala je: udati se, odgajati Chantal i truditi se da svijet u kojem e ona ivjeti bude bolji. - Idemo? - upita Ellis. - Da. - Ona mu jo jednom stisne ruku i onda je pusti. eka nas jo mnogo posla. Ellis pokrene kola i oni se odvezu natrag u grad. KRAJ

Obrada:

KIKA