Brzorezni elik, HS ili HSS (engl.

High Speed Steel) je vrsta alatnog elika, predvien za rad u uvjetima poviene i visoke temperatureotrice tj. za rezanje velikim brzinama. Najee su brzorezni elici u radu izloeni lokalnom zagrijavanju do 600 C (ponekad i 1000 C), troenju, te udarnom djelovanju obratka na alat. Kemijski sastav ove skupine elika karakterizira povieni udio ugljika (0,7 - 1,3%) i legiranje jakim karbidotvorcima poput kroma, volframa, vanadija i molibdena. Povieni udio ugljika utjee na stvaranje karbida koji su postojani i pri povienim temperaturama. Poput svih alatnih elika brzorezne elike karakterizira viefazna mikrostruktura sastavljena od metalne osnove i karbida. Sloena legiranost brzoreznih elika uzrokom je pojave razliitih vrsta karbida. [1] Najee se javljaju karbidi tipa M6C (npr. Fe3W3C, Fe4W 2C), M23C6 (npr. Cr23C6), MC (npr. VC, V4C3), M2C (npr. W 2C, Mo2C) itd. Od navedenih karbida najlake je topiv karbid Cr23C6 koji nestaje ve pri zagrijavanju do 1050 C. Najtee se otapaju karbidi tipa MC koji, iako ih ima najmanje, poinju s otapanjem tek oko 1200 C, te se nikada ne otope u potpunosti. Navedeni sastav i postignuta mikrostruktura brzoreznih elika dovodi do postizanja izvrsne otpornosti na troenje i poputanje pri radnim temperatrama 500 - 600 C. Meutim, to sve uzrokuje izrazito nisku ilavost. Budui da brzorezni elici podrazumijevaju izrazito visok stupanj legiranosti predstavljaju najskuplju skupinu alatnih elika. Visok udio legirajuuh elemenata osigurava brzoreznim elicima ledeburitnu mikrostrukturu koju karakterizira poveana krhkost. [2] Sadraj [sakrij]

1 Povijest 2 Vrste brzoreznih elika 3 Toplinska obrada brzoreznih elika 4 Izvori Povijest [uredi] Razvoj modernih industrijskih alata doivljava tehnoloku revoluciju u drugoj polovici 19. stoljea. U tom razvoju najvanije je istaknuti slijedee godine: 1868. Mushetov elik (2% C, 7% W, 2,5% Mo), 1898. Taylor-Whiteov brzorezni elik (1,85% C, 3,8% Cr, 8% W), 1904. J. A. Mathews - brzorezni elik s vanadijem, 1910. razvoj volframovih elika za topli rad, 1912. dodatak kobalta u alatne elike, 1930. zapoinje razvoj brzoreznih elika legiranih molibdenom. Vrste brzoreznih elika [uredi]

Prema kemijskom sastavu brzorezni elici se mogu podijeliti u sljedee skupine:

elici s 18% volframa (npr. S 18-0-1, S 18-1-2-10), elici s 12% volframa (npr. S 12-1-4, S 12-1-2-5), elici s 10% volframa (npr. S 10-4-3-10), W-Mo elici (npr. S 6-5-2, S 6-5-2-5), Mo-elici (npr. S 2-9-1),

Prema svojstvima i primjeni brzorezni elici se mogu podijeliti u sljedee skupine: brzorezni elici posebno otporni na poputanje (gruba obrada). Na primjer S10-4-310 s 1,3% ugljika (. 9683) koji ima primjenu kao: tokarski noevi i glodala za fini i za grubi rad, alat za drvo, profilirani alat, alat za rad na automatima. brzorezni elici posebno otporni na troenje (fina obrada). Na primjer S12-1-4-5 s 1,35% C (. 9681) koji ima primjenu kao: tokarski noevi za finu obradu i za obradu na automatima, alat za narezivanje, alat za rad uz nedovoljno hlaenje. brzorezni elici posebno otporni na udarce (ilavi). Na primjer S18-0-1 s 0,75% C (. 6880) koji zbog svoje ope neosjetljivosti pritoplinskoj obradi esto se primjenjuje za: spiralna svrdla, narezna svrdla, glodala, igle za provlaenje, alate s finom otricom, tokarske i blanjake noeve, razvrtala. brzorezni elici najmanje osjetljivi pri toplinskoj obradi. Na primjer S18-1-2-5 s 0,80% C (. 6980) koji ima primjenu kao: tokarski i blanjaki noevi za grubu obradu, alati za obradu austenitnih elika i vatrootpornih elika. brzorezni elici najlake obradivi odvajanjem estica. Na primjer S12-1-2 s 0,95% C (. 6882) koji ima primjenu kao: rezni alati za obradu materijala srednje vrstoe, tokarski noevi, glodala, profilna glodala, razvrtala, krune i trane pile za metal i drvo, spiralna svrdla. [3] Toplinska obrada brzoreznih elika [uredi]

Brzorezni elici se uobiajeno isporuuju u meko arenom stanju (tvrdoa 240 300 HB). Budui da pripadaju grupi ledeburitnih(podeutektikih) elika, temperatura austenitizacije ove skupine elika je izrazito visoka (1200 - 1300 C), tj. svega 20 C ispod solidus temperature. Pri tim temperaturama austenit otapa dovoljno ugljika (0,5 0,6%), to je glavni preduvjet za postizanje visoke tvrdoemartenzita nakon kaljenja. Radi postizanja dovoljnog sadraja ugljika u austenitu na temperaturi austenitizacije treba se raspasti i oko 2/3obujma svih karbida (nalaze se u obliku karbidne mree), te njihove sastavne dijelove otopiti u austenitu. Otapanje karbida je difuzijski proces ovisan o temperaturi i vremenu zadravanja (austenitizacije). Kod nedovoljnog vremena austenitizacije ne postie se dovoljna koncentracija ugljika u austenitu. Nasuprot tome, predugo dranje na visokim temperaturama uzrokovat e porast austenitnog kristalnog zrna. Stoga je nuno za svaki brzorezni elik utvrditi optimalne parametre austenitizacije. Radi visokog sadraja legirajuih elemenata brzorezni elici imaju slabu toplinsku vodljivost, te su vrlo osjetljivi na nain zagrijavanja. Toplinska obrada brzoreznih elika je izrazito sloena, tako da se esto provodi predgrijavanje u tri stupnja (550, 850 i 1050 C) radi osjetljivosti elika na nagle promjene temperature.

Visoki udio legirajuih elemenata u brzoreznim elicima utjee na njihovu visoku prokaljivost, pa se za kaljenje smiju koristiti blaa sredstva poput ulja, termalne kupke (tzv. martempering postupak) ili struje plinova (npr. u vakuumskoj pei). Gaenjem do sobne temperature ne postie se temperatura zavretka martenzitne pretvorbe (Mf), pa se mikrostruktura zakaljenog brzoreznog elika sastoji od martenzita, zaostalog austenita i neotopljenih karbida. Nakon poputanja (540 - 590 C) iz zaostalog austenita se izdvaja ugljik, te nastaju karbidi poputanja. Nastankom karbida poputanja smanjuje se koncentracija ugljika u zaostalom austenitu, pa dolazi do porasta temperatura Ms i Mf. Naknadnim hlaenjem do sobne temperature iz zaostalog austenita izdvaja se sekundarni martenzit. Sekundarni martenzit dovodi do pojave sekundarnog otvrdnua (sekundarna tvrdoa), tako da nakon poputanja tvrdoa moe narasti na 66 HRC. Uglavnom se provodi viekratno poputanje (2 - 3 puta), zbog pojaavanja uinka sekundarnog otvrdnjavanja. Molibden je 1778. godine otkrio Carl William Scheele (SE). Ime je dobio od grke rijei molibdos to znai olovo. To je sjajni, srebrni, vrlo tvrdi metal ali meki od wolframa. Moe se dobiti i u obliku tamno sivog do crnog praha. Otporan je na otopine i taline luina, a ne otapa se ni u hladnim kiselinama koje nemaju oksidacijsko djelovanje. U zemljinoj kori ima ga otprilike sto puta manja od kroma. Glavne rude molibdena su molibdenit (MoS2), powelit (CaMoO4) i vulfenit (PbMoO4). Mnogo molibdena se dobiva kao nusproizvod kod dobivanja bakra. Najvie se primjenjuje u metalurgiji za legiranje elika koji se upotrebljavaju za izradu brzoreznih alata. Ve i mali postotak molibdena daje eliku veliku tvrdou koja se zadrava i pri visokim temperaturama. Podela alatnih elika prema nameni Jedna od osnovnih podela alatnih elika prema nameni bila bi sledea: alatni elici za rad u hladnom stanju alatni elici za rad u toplom stanju brzorezni alatni elici Alatni elici za rad u hladnom stanju upotrebljavaju se za izradu alata k o j i m a s e obrauju u hladnom stanju razliiti materijali, kao npr.: elik, obojeni metali, drvo, plastinemase, papir, itd. Alatni elici za rad u toplom stanju se upotrebljavaju za izradu alata zaobradu razliitih materijala na visokim temperaturama (kovanjem, presovanjem, livenjem).Brzorezni elici se koriste za razne alate zbog toga to zadravaju dovoljno visokutvrdou pri rezanju metala velikom brzinom koja prouzrokuje visoke temperature (540 600 o C) na reznom seivu alata.
8 % , 2 % , 5 10 % 1 % .

 , . 30 % . . .7880.
U elementarnom stanju molibden je srebrnasto-siv, na zraku stalan metal relativne gustoe 10,3; pri grijanju tamnocrven, a iznad 600C oksidira na oksid MoO3. Otapa se u razrijeenoj nitratnoj kiselini, u koncentriranoj sulfatnoj kiselini i zlatotopci. U tragovima ga ima u biljnim i ivotinjskim organizmima. Za ivot na zemlji veoma je vaan jer baza katalitikoga djelovanja - bioloka fiksacija duika mikroorganizmima bez molibdena nije mogua; nedostatak molibdena u tlu izaziva k tomu deficitarna oboljenja kod mnogih viih biljaka. Prisutnost molibdena vana je za odranje zdravlja zubi. Od molibdenskih su minerala najvaniji: molibdenit (MoS2), vulfenit (PbMoO49, povelit [Ca(MoW)O4], molibdit (Fe2O3 x 3MoO3 x 7,5H2O). Metalni molibden dobiva se gotovo jedino iz molibdenita (molibdenskog sjajnika).

Slika 1. - Ova slika je preuzeta sa www.chemsoc.org stranice. Prikazuje Molibden u elementarnom stanju.

Nalazita molibdenita s dovoljnim koliinama i koncentracijama minerala rijetka su: 3/4 svjetske proizvodnje dolazi iz SAD, od toga opet 90% iz rudnika Climax (Colorado). Manje se koliine dobivaju u Kanadi, Peruu, Australiji, ileu, Rusiji, Kini, Norvekoj, Meksiku, djelomino kao nusprodukt pri preraivanju bakrenih ruda. Molibdenske rude sadre redovito prosjeno oko 1%, molibdenita, a oplemenjivanjem se dobivaju koncentrati sa 7585% MoS2. Iz koncentrata se dobiva, taljenjem u elektrinoj pei, uz dodatak koksa, vapna i staroga eljeza, legura molibdena i eljeza, feromolibden. Prenjem sulfida dobiva se molibden-oksid koji, proien i reduciran vodikom, daje isti molibden u obliku praha. Najvei dio (oko 85%) proizvedenog molibdena upotrebljava se (uglavnom u obliku feromolibdena) za dobivanje legiranih molibdenskih konstrukcijskih elika i kao dodatak nehrajuim i alatnim elicima. isti molibden upotrebljava se za proizvodnju arulja, elektronskih i rendgenskih cijevi, elektrinih kontakata, otpornika posebnih elektrinih pei za veoma visoke temperature, za proizvodnju termoelemenata i u zubarstvu. U spojevima molibden moe imati sve valencije od 2 do 6, a najstabilniji su spojevi esterovalentnog molibdena. Najee se upotrebljava amonij-molibdat: u analitikoj kemiji za odreivanje fosfata i za proizvodnju molibdenskih pigmenata. Molibdenski spojevi takoer se upotrebljavaju kao maziva i kao katalizatori u kemijskoj industriji.

9.2.3 Brzorezni

elici Brzorezni elici spadaju u visokolegirane elike, to im omogu ava rad sa velikim brzinamarezanja. Oni imaju visoku tvrdo u, otpornost na habanje, izdrljivost rezne ivice i postojanost pri radu. izdravaju temperature do 600 0 C. Najiru upotrebu imaju slede i elici: .6880, .6881, .6882, .6980, .6981, .9780, .9782, .7680, .7880.Volframov brzorezni elik je najbolji za obradu srednje tvrdih materijala sa ve om dubinomrezanja. Od ostalih brzoreznih elika ima manju trajnost, ali je pogodan za alate sa tanjim ifinijim se ivom kao to su alati za rezanje navoja, spiralne burgije i sl.Volfram-vanadijumov brzorezni elik ima ve

u trajnost od volframovog. Smatra sevisokovrednim elikom, a trajnost rezne ivice zavisi od odnosa volframa i vanadijuma.Moe da se koristi za obradu i vrlo tvrdih materijala.Vanadijumov brzorezni elik je pogodan za zavrnu obradu, poto mu je izdrljivost rezneivice vrlo visoka naro ito ako se obilno hladi. Koristi se za strugarske noeve za finuobradu, za noeve za automate itd.

Obradne tehnologije 111 Kobaltov brzorezni elik je najkvalitetniji, ali i najskuplji. elik sa 16-18% Co seupotrebljava za najtee uslove obrade, kao to je gruba obrada elika, eli nog liva i sl. elici sa 10% Co se koriste za izradu noeva i glodala. elici sa 5% Co se primenjuju zasve vrste alata za finu obradu.Molibdenski brzorezni elik ima dobre osobine u pogledu ilavosti i najpogodniji je zaizradu spiralnih burgija.