Professional Documents
Culture Documents
b) ispitivanja djece
Primjer 4: Munn(1951) opisuje eksperiment u kojemu se jo nedovoljno zreloj djeci
onemoguilo svako dohvatanje, sjedenje i stajanje, kao i svaku socijalnu
stimulaciju za takve aktivnosti. Nakon to su djeca ve bila ula u dob kada se
zrelost za takve aktivnosti javlja kod veine njihovih vrnjaka, bila su
osloboena restriktivnih uvjeta.
????????????????????????????????????????????????????????????????
Ve nakon nekoliko dana poticaja, podrke i vjebe ta su djeca uspjeno
dohvatala, stabilno sjedila i uspravno stajala, jednako kao i njihovi
slobodni vrnjaci. Aktivnosti dohvatanja, sjedenja i stajanja oito su im
bile pod znatnim uticajem maturacije.
Primjer 5: Gessel i Thompson su proveli istraivanje sa jednojajanim blizancima. Oni su
blizanku T, staru 46 sedmica, est sedmica vjebali penjajnu uz stepenice, i to
svakoga dana po 10 minuta. Nakon obavljena treninga, blizanka je bila u stanju
popeti se uz stepenice u vremenu od 26 sekundi. Njezinu sestru, blizanku K, za
to su vrijeme uvali od bilo kakve aktivnosti sline penjanju. Tek kad joj je
bilo 52 sedmice, poeli su je vjebati u penjanju uz stepenice.
??????????????????????????????????????????????????????????????????????
Ali, ona je za samo dvije sedmice treninga uspjela popeti se uz stepenice i
to u vremenu od 10 sekundi, pa je time brzinom i uspjenou uenja
nadmaila svoju sestru blizanku T.
Primjer 6: U plemenu Hopi-indijanaca kada se rodi dijete, ono biva sa ispruenim nogama
vrsto omotano u platnene povoje. Tako omotanoga majka ga, takoer
platnenim povojima, privrsti za dasku, kako bi mu sprijeila svako sagibanje
nogu, pa i prinoenje ruke ustima i okretanje tijela.
U prva tri mjeseca nakon roenja, dijete je samo oko jedan sat dnevno
slobodno. Nakon tri mjeseca njegova se sloboda postupno poveava, pa se u
tom vremenu poinju pojavljivati prvi pokreti nogu, zatim primicanje ruke
ustima, dohvatanje predmeta i sl.
?????????????????????????????????????????????????????????????????????
Ali i pored injenice to su noge te djece bile tri mjeseca u prisilnom
poloaju ekstenzije (a ni u kasnijim mjesecima im nisu bile posve
slobodne), ona u dobi od 13 do 15 mjeseci prohodaju kao i njihovi vrnjaci
bijele rase.
c) divlja djeca
Primjer 7. U umama u blizini Aveyrona u junoj Francuskoj naen je 1799.godine
potpuno gol dvanaestogodinji djeak koji se neobino spretno verao po
drveu. Odveden je u Nacionalni institut za gluhonijeme kojim je u to vrijeme
rukovodio H. Pinel. Nakon smjetaja u institutu djeak je pokazivao neobine
oblike ponaanja: reao je i ujedao svakoga ko bi mu se pribliio. Inae je
mirno sjedio i pokazivao nezainteresiranost. Oi su mu bile nemirne i
bezizraajne. U vidnom polju nije mogao razlikovati reljef od slike. Sluno nije
bio osjetljiv na niske tonove, ali je zato pokazivao izuzetnu osjetljivost na tihe
umove. Nije bio u stanju hodati, ve samo etveronoke puzati i obavljati
nagle galopirajue skokove. Pri hranjenju se nije sluio rukama, vee je hranu
uzimao usnama i zubima. Njegovo raspoloenje se naglo mijenjalo pa je iz
smijeha lako zapadao u stanje potitenosti i obrnuto. Pinel je bio miljenja da
je djeak slabouman te ga je uputio na edukaciju.
Itard ga je uzeo sebi i dao mu ime Viktor. Strpljivim radom uspio je Viktora
nauiti da razlikuje toplo i hladno, hrapavo glatko, meko tvrdo. Njegov
emocionalni ivot uenjem je postao bogatiji i raznolikiji, pa je poeo
manifestovati ne samo elementarni strah i srdbu, nego i ljubav, privrenost i
njenost prema medicinskoj sestri koja ga je poduavala i njegovala. Ali, uza
svu Itardovu dugogodinju poduku, Viktor nije uspijevao nauiti govoriti.
Nauio je jedino sluiti se gestama u izraavanju nekih svojih elja. Na rijei
koje bi mu bile upuene reagirao je kao na neto to je povezano s odreenim
predmetom, a ne kao na njegov simbol.
Primjer 8: 1920 godine u vuijem blogu, nedaleko od Kalkute u Indiji, naene su dvije
djevojice, jedna (Amala) je imala neto iznad dvije godine, a druga (Kamala) izmeu
osam i devet godina. Obje djevojice dobile su za poduavanja najbolje odgajatelje kako
bih ih se to je prije mogue humaniziralo.
Kad su dovedene u zavod, ponaale su se kao vukovi. Danju su preteno drijemale, a nou
bi ivnule i postale motoriki nemirne. Imale su dobro razvijen sluh i njuh. Osjeti topline i
hladnoe su im bili slabo razvijeni. Mokrenje i defekaciju nisu kontrolirale. Hranile su se
poput ivotinja hvatajui hranu usnama i zubima, a kosti su glodale na zemlji. Hodale su
etvernonoke i nisu se znale oblaiti.
Mlaa, Amala, relativnos e brzo humanizirala. Ve nakon dvomjesene obuke nauila je
nekoliko rijei, zatim je nauila uspravan hod, pa oblaiti se i nositi haljinu. Ali nakon
dvije godine umrla je od bolesti.
Starija, Kamala, ivjela je do sedamnaeste godine. Trebalo joj je dugo da naui uspravan
hod i da pone nositi haljinu. I tada je znala napadati u ujedati drugu djecu, zatim hvatati i
klati koko u dvoritu. Za dvije godine jedva je nauila nekoliko rijei, a u est godina
svega trideset. Pri kraju svog ivota nije bila u stanju sastaviti prostu reenicu.
2.
3.