UPRAVNI POSTUPAK

Uvod u upravno procesno pravo

Upravno procesno pravo je dio grane upravnog prava u koje spadaju upravni
postupak i upravni spor.
Upravno procesno pravo pociva na normama upravnog i upravno sudskog postupka.
Upravno procesno postupanje u pogledu rezima po kojem se odvija predstavlja
kombinaciju sluzbenog postupanja i postupanja po tzv privatnoj inicijativi. Oba
oblika zovu se sluzbenom ili oficijelnom maksimom ex officio/privatnom ex private.
U upravno procesnom pravi iskljucivo je prisutna inicijativa stranke,jer je ona ta
koja je jedino ovlastena da pokrece upravni spor podnosenjem tuzbe protiv
nezakonitog upravnog akta.
Upravni postupak cine sva ona pravila koaj reguliraju nadleznost,vanjski red
radnji,akata donesenih od organa drzave

idruge javne uprave pri rjesavanju o

pravima i obavezama gradana i organizacija koje proizilaze iz materijalnopravnih

propisa u pojedinim oblastima uprave.
Rjesavanje se sastoji u donosenju takvih pravnih akata kojima se konkretni slucajevi
rjesavaju

na autoritativan nacin,odredivanjem prava ili obaveza gradana ili

organizacija.
Duznost postupanja prema ZUP-u proteze se na:organe uprave politicko teritorijalnih
zajednica,druge drzavne organe,organizacije i drustva.
Pojam upravnog postupka iskljucivo je vezan za pojam upravne stvari-ono radi cega
se vodi upravni postupak. U njoj se neposrednom primjenom propisa rjesava o
pravima,obavezama ili pravnim interesima pojedinaca ,pravnih lica ili druge
stranke(predmet upravnog postupka).
Nju obiljezavaju tri elementa:a)konkretnost b)autoritativnost c)pravno djelovanje
Izmedu propisa upravnog organa i upravnog akta postoji materijalna i sadrzajna
razlika:
1.oba akta donosi organ uprave,ali donoseci normativni akt,organ uprave
propisuje generalno/apstraktno pravilo,dok upravnim aktom organ uprave
odlucuje o konkretnom slucaju.
2.normativni akt zasniva pravna pravila ,a upravni pravene odnose

3 i jedan i drugi sadrze u sebi regulaciju koja je odredena formom i sadrzajem ,s tim
sto je kod normativnih akata taj okvir apstraktan ,a kod pojedinacnih je potpuno
konkretiziran
Zajednicko za normativni i upravni akt:donose se u onim upravnim stvarima u
kojima njegov donosilac istupa s jacom voljom u kojoma on djeluje kao vlast.
Upravni akt je akt vlasti a ne akt poslovanja,to je dvostrani jacom voljom odredeni
pravni akt. Taj akt utvrduje,mijenja ili dokida neko pravo ili neku duznost/stiti javni
interes.
Materijalne radnje i tehnicke opracije nicu nisu upravni akti,to su materijlni akti
uprave.
U postupku kontrole zakonitosti upravnih akata,upravno procesno pravo predstavlja
ukupnost pravnih normi u upravnoj i sudskoj kontoli rada organa javne uprave.
Pravne norme o upravnom sudovanju reguliraju sledeca pitanja:
a)oblici upravnih djelatnosti
b)organu uprave kontrole upravnih akata
c)upravna stvar
d)postupak upravno sudske kontrole
Do nastanka upravnog postupka dovela je pravilna primjena materijalnih propisa
kojima su regulirane upravne materije na konkretne slucajeve.
Upravno procesno pravo u BiH u BiH postoji struktura upravnog postupanja koja
uvazava sve razine odlucivanja pa su upravno procesne norme hijerarhijski
poredane prema razinama vlasti od lokalne do drzavne.
Na razini BiH upravno procesne norme sadrzane su:
Zakonu o opcem upravnom postupku i Zakonu o upravnim sporovima BiH
Na razini entiteta upravno procesne norme su sadrzane:/diferencirane su na one;
-koijma je ureden upravni postupak
-one koje reguliraju upravni spor
Upravno postupanje u BDBiH posebno je uredeno,tako sto je donesen poseban
Zakon o opcem upravnom postupku BDBiH i Zakon o upravnim sporovima a
primjenjuje se i Zakon o upravnom sporu BiH\
Upravni postupak je takva djelatnost organa uprave,institucija koje raspolazu javnim
ovlastenjima koja ima zadatak da u svrhu ostvarivanja prava ili izvrsavanja

obaveze svojim subjektima osigura objektivnu i pravilnu primjenu materijalnih

propisa na konkretne slucajeve.
Opci cilj upravnog postupka je primjena objektivnog prava na konkretan slucaj.
Poseban(specijalan)cilj upravnog postupka je zastita javnog interesa na osnovu i u
granicama objektivnog prava.
Pravila opceg postupanja se javljaju kao legi generalis i primjenjljiva su u svim
slucajevima osim u onim upravnim oblastima u kojima je potrebno primijeniti
posebna pravila postupanja.
Upravni postupak se dijeli na opci posebni upravni postupak.
Pravila opceg upravnog postupka odlikuju se sirinom,elasticnoscu,te im ove osobine
omogucavaju najsiru primjenu u raznovrsnim upravnim oblastima,a takode do
izrazaja dolaze i razni organi koji ih primjenjuju u svom radu.
Opci upravni postupak sadrzi odredbe o: podnescima,pozivanju,dostavljanju,povratu
u prijasnje stanje,ispitnom postuopku.
Opcenita primjena pravila postupka podrazumijeva da se oni primjenjuju u svim
upravnim oblastima i od svih upravnih organa.
Posebni upravni postupak se primjenjuje u odredenim upravnim oblastima kao
specificnim i strogo odredenim upravnim materijama i od organa koji su ovlasteni za
njihovo upravno rjesavanje.
Ustav BiH i entitetski ustavi o dravnoj upravi ustav BiH nije posvetio posebnu
paznju,odreduje je samo nacelno,dok entiteski ustavi sadrze odredbe o nadleznosti
drzavnih organa uprave.
U RS-u,BDBIH i Ustavima kantona uredenja je organizacija i funkcionisanje upravne
vlasti u radu kantonalnih i opcinskih organa uprave.
Sluzbe za upravu svoju djelatnost u upravnom postupku ostvaruju kroz:
Zakon o upravnom postupku od razine BiH preko entiteta,kantona u Federacji do
razine lokanih zajednica.
Osnovna nacela upravnog postupka
1.nacelo zakonitosti
pravosnaznosti

9.nacelo

2.nacelo zastite prava gradana i zasite javnog interesa

10.nacelo

ekonomicnosti
3.nacelo ucinkovitosti

11.nacelo duznosti pomaganja

neuke stranke
4.nacelo materijalne istine

12.nacelo upotrebe

jezika
5.nacelo saslusanja stranke
6.nacelo samostalne ocjene dokaza
7.nacelo samostalnosti u rjesavanju
8.nacelo dvostepenosti postupka ili pravo zalbe
1.Nacelo zakonitosti u upravnom postupuku znaci da upravni organ kada postupaju
u upravnim stvarima imaju duznost svoje odluke donositi na osnovu zakona i drugog
propisa u skladu sa zakonom. Povreda zakonitosti nezakonito postupanje se
ispoljava kao krsenje nacela zakonitosti u situacijama u kojima organ nenadlezno
postupa ili postupa suprotno cilju u kojim je materijalni propis donesen.
Zakonitost u materijalnom smislu-podrazumijeva obavezu organa dravne uprave i
institucije koje raspolazu javnim ovlastenjima da rjesavaju u upravnim stvarima na
osnovu zakona i drugog propisa u skladu sa zakonom.
Zakonitost u formalnom smislu-podrazumijeva da se organi drazavne uprave i
institucije koje raspolazu javnim ovlastenjima moraju pridrzavati pravila upravnog
postupka koji su u tom smislu vazeci.
Izuzeci od nacela zakonitosti>
1.pogrsena primjena upravnog postupka
2.pogresno ili nepotpuno utvrdeno cinjenicno stanje
3.pogresna primjena materijalnog prava
4.pogresna primjena diskrecione ocjene
2.nacelo zastite prava gradana i zastite javnog interesa-ovim nacelom stiti se
stranka kao ucesnik u upravnom postupku na nacin sto joj se omogucava laksa
zastita i ostvarivanje svojih prava ,s tim da ta zastita ne bude na stetu javnog
interesa. Bilo cija subjektivna prav ne mogu imati vecu tezinu od tzv.opceg/javnog
interesa.

3.nacelo ucinkovitosti-proizilazi iz nacela zakonitosti i njime se osigurava puni

ucinak u radu javnih organa uprave. Ono predstavlja puni kvalitet rada i postupanja
drzavnih organa i institucija sa javnim ovlastenjima u sto kracem vremenu a koje je
potrebno za rjesavanje upravnog predmeta.
Osnovna slabost je u tome sto nepostivanje ne povlaci nikakvu sankciju za sluzbena
lica ili organ. Podrazumijeva da se radnje preduzimaju sto prije,prije isteka
propisanog roka.
4.nacelo materijalne ili objektivne istine-suprotno je formalnoj istini,predstavlja
obavezu organa drzavne uprave i institucija sa javnim ovlastenjima da utvrdivanje
pravnog stanja pune /stvarne istine okonacaju upravni postupak ,utvrdivanjem
cinjenicnog stanja onakvog kakvo postoji u stvarnosti. Neke od cinjenica kao sto su
npr skolska oprema,drzavljanstvo utvrduju se na osnovu javnih isprava dok neke
druge cinjenice kao sto su npr zdravstveno stanje

utvrduju se na osnovu

vjestacenja.
Odstupanja od nacela materijalne istine-tice se odredenih specificnih cinjenica koje
se mogu utvrdivati samo odredenim dokaznim sredstvima,zahtjevima pravne
sigurnosti,potrebom zastite javnog interesa,zahtjevima ekonomicnosti postupka.
Pogresno ili nepotpuno utvrdeno cinjenicno stanje moze biti razlog preduzimanja
ponavljanja postupka upotrebom vanrednih pravnih sredstava:
1.ako se sazna za nove cinjenice i dokaze koji su postojali u vrijeme donosenja
konacnog rjesenja ako se za njih se nije znalo ili se dokazi nisu mogli upotrijebiti a
da se za njih znalo to bi dovelo do drugacijeg rjesenja upravne stvari
2.ako je pogresno ili nepotpuno utvrdeno cinjenicno stanje uzrokovano krivicnim
djelom bilo kojeg ucesnika upravnog postupka,upravni postupak se moze ponoviti
bez objektivnog roka

5.nacelo saslusanja stranke-istovjetno je sa ucescem stranke u upravnom postupku.

Ono podrazumijeva da se da se u postupku prije donosenja upravnog rjesenja
stranci mora dati mogucnost da se izjasni o svim cinjenicama i dokazima koje su
vazne za ishod upravnog postupka. Direktno je povezano sa nacelom ucinkovitosti.
6.nacelo samostalne ocjene dokaza-upucuje na dokaze koje ce organ uzeti u obzir i
koliku ce im vjeru poklonit od cega ce zavisiti i utvrdivanje cinjenica/rjesenja pravne
stvari. O tome odlucuje rukovodilac/sluzbeno lice koje vodi upravni postupak. Organ

nije vezan i izboru dokaznih sredstava kojima se utvrduju cinjenice i dokazi. Potpuna
slobodna ocjena dokaza obavezuje sluzbeno lice da obrazlozi svoju odluku u
pogledu vrijednosti njihove dokazne snage sto onemogucava bilo kakvu samovolju.
7.nacelo samostalnosti u rjesavanju-jedno je od osnovnih nacela u uoravnom
postupku BiH da se osigura samostalnost u radu i odlucivanju organa javne uprave
bez uplitanja ili bilo kakvih pritisaka sa strane. Organi se moraju pridrzavati jedino
pravila postupka i primjenjivanje materijalnih propisa iz razloga koje je duzan
navesti u rjesavanju.
8nacelo dvostepenosti postupka ili pravo zalbe-vezano je za pravnu sigurnost
stranke i pravo na zastitu od nezakonitih akata u radu drzavnih organa i drugih
institucija s javnim ovlastenjima. To je pravo stranke da moze osporavati akt
prvostepenog organa i vrsiti njihovu upravnu kontrolu preko drugih organa koji nisu
ucestvovali u prvostepenom postupku.
Nacelo dvostepenosti postupka predstavlja vid upravne kontrole upravnog akta
nakon cega se postupak okoncava. Koristenje prava na zalbu nije obaveza
stranke,ona se s njime moze sluziti ili to pravo moze ignorirati sto ima za posljedicu
nastupanje svojstva konacnosti upravnog akta.
9.nacelo pravosnaznosti rjesenja-je procesnopravni institut upravnog prava koji
predstavlja procesno svojstvo upravnog akta,da se on ne moze mijenjati ni u
upravnom postupku kroz vrsenje upravnopravne kontrole,niti u upravnosudskom
postupku.
Upravni akt stice pravosnaznost kada se protiv njega ne moze ijaviti zalba u
upravnom postupku,podnijeti tuzba u upravnom sporu pri cemo i konacnost i
pravosnaznost nastupaju istovremeno.
Rjesenje postaje pravosnazno prema stranci: kad ona nema vise mogucnost da
upotrijebi protiv njega zakonom predvideno sredstvo ono je zakonom iskljuceno i
kada je stranka propustila da iskoristi to sredstvo u roku.
Pravosnaznost upravnog akta kpja u sebi supsumira formalnu pravosnaznost
nastupit ce zbog same suspstance akta/njegove sadrzine.
Radi se o situacijama u kojima do pravosnaznosti akta dolazi zbog nemogucnosti
naknadnog procesnopravnog djelovanja upravnog organa kojim bi doslo do
ponistavanja,ukidanja ili mijenjanja upravnog akta zbog toga sto je upravni akt
stekao svojstvo pravosnaznosti.

10.nacelo ekonomicnosti postupka-podrazumijeva da se upravni postupak od

organa javne vlasti mora voditi ekspeditivno bez nepotrebnog odugovlacenja,ali ne
na ustrb drugih pravnih nacela. Treba doprinijeti ppotpunijem i pravilnijem vodenju
upravnog postupka.
11.nacelo duznosti pomaganja neuke stranke- nepoznavanje prava skodi zbog cega
je sluzbeno lice u bilo kojoj fazi vodenja postupka mora pruziti pomoc onim
strankama koje ocigledno ,prema ponasasnju u postupku nemaju elementarna
znanja zbog cega bi u odnosu na njih nastupila otklonjiva,a posebno neotklonjiva
steta po njihova prava koja imaju u postupku.
12.nacelo upotrebe jezika postuje ustavni princip i odluku o konstituisanju naroda na
prostoru BiH,podrazumijeva omogoucavanje ravnopravne upotrebe jezika svih
konstitutivnih naroda u BiH. Ako u postupku sudjeluje osoba koja ne poznaje ni
jedan od 3 slubena jezika u BiH organ joj je duzan dodijeliti tumaca.

Dopunska/izvedena nacela upravnog postupka

1.nacelo oficijelnosti
2.istrazno nacelo(inkvizicijsko i dispoziciono nacelo)
3.nacelo pisanosti i usmenosti
4.nacelo posrednosti i neposrednosti
5.nacelo javnosti
6.nacelo koncentracije
1.oficijelno i privatno nacelo-oficijelno nacelo znaci da sam organ pokrece upravni
postupak ne cekajuci bilo kakvu inicijativu ili zahtjev za pokretanje upravnog
postupka. Sadrzina ovog nacela se ogleda u tome da postupak uvijek pokrece organ
drzavne uprave,sluzba za upravu oli institucija sa javnim ovlastenjimabez obzira
nakoji nacine je istaknuta inicijativa
Stranacko ili privatno nacelo-po njemu se postupak pokrece yahtjevom stranke
nakon sto stranka u postupku podnese svoj zahtjev kojim trazi ostvarivanje nekog
prava ili zastitu pravnog interesa.
2.istrazno(inkviziciono nacelo)-znaci da sluzbeno lice koje vodi upravni postupak
podrazumijeva da stranka moze u toku cijelog postupka upotrebljavati cinjenicno
stanje i izvoditi dokaze o onim cinjenicama koje ranije u postupku nisu bile poznate
ili iznesene/koje jos nisu bile utvrdene.

Svrha ispitnog postupka je u tome da do kraja pravilno i potpuno utvrdi sve

cinjenice.

Omogucava

strankama

postupku

da

samostalno

prikupljaju

upotrebljavaju dokazni materijal.

3.nacelo usmenosti i pisanosti-sluzi da omoguci kontradiktornost, neposrednoi
javnost upravnog postupka kao i da se upravni postupak ubrza i pojeftini.
Usmenost se ogleda od postavljanja pitanja od lsuzbenog lica i davanjem odgovora
strankama ili drugog ucesnika u postupku.
4nacelo

neposrednosti

posrednosti-

nacelo

neposrednosti

znaci

da

isti

organ/sluzbeno lice koje rukovodi postupak a posebno usmenu raspravu donosi

rjesenje na osnovu neposrednog opazanja i utvrdivanja cinjenica.
Nacelo posrednosti podrazumijeva da se u svakom postupku sve procesne radnje ne
obavljaju pred jednim te istim sluzbenim licem,nego se odredene radnje obavljaju
pred drugim sluzbenim licem.
5.nacelo javnosti-sastoji se u tome da usmenoj raspravi u postupku mogu
prisustvovati lica koaj u njemu ne ucestvuju /koja nisu vezana za ishod postupka.
Svrha javnosti postupka je osiguranje kontrole nad radom drzavnih organa.
6.nacelo koncetracije-podrazumijeva da se stranke u upravnom postupku moraju u
jednom stadiju postupka navesti zajednotj odjednom sve cinjenice koje mogu biti od
uticaja na rjesenje upravne stvari.
Pored ovih dopunskih nacela neki autori navode jos i ova:nacelo pravne
sigurnosti,nacelo zastite legitimnih ocekivanja nacelo odgovornosti.

Nadleznost
Pojam nadleznosti u upravnom postupku nadleznost je ovlastenje/pravo ali i
duznost /obaveza odredenog organa uprave ili sluzbe za upravu/drugog organa ili
organizacije koja ima javna ovlastenja da rijesi odredenu upravnu stvar.
Djelokrug je siri pojam od nadleznosti i njime se na uopsten nacin utvrduju svi
poslovi i zadaci koji predstavljaju djelatnost u svrhu horizontalnog razgranicenja tih
poslova i zadataka izmedu organa uprave istog teritorijalnog nivoa.
Znacaj

instituta nadleznosti ogleda se u tome sto se nadleznost organa

uprave/sluzbe za upravu ili institucije koja raspolaze javnim ovlastenjima odreduje

u svakom konkretnom slucaju i za svaku pojedinacnu upravnu stvar. Odredivanje

nadleanosti ima karakter norme ius cogensa.
Organi drzavne uprave u okviru svoje nadleznosti postupaju po 3 kriterija:
1.osnov za odredivanje nadleznosti(stvarna nadleznost)
2.mjesto/teritorija za koju je upravna stvar vezana(mjesna nadleznost)
3.funkcije koje se organu dodjeljuju(mjesna nadleznost)

Vrste nadleznosti:
1.stvarna nadleznost
2.mjesna nadleznost
3.finkcionalana nadleznost
Stvarna nadleznostpodrazumijeva pravo i duznost jednog organa da iz odredene
upravne oblasti ili upravne materije rjesava upravnu stvar.
Tako je za rjesavanje upravnih stvari u prvom stepenu stvarno nadlezan onaj organ
koji je odreden propisom onog organa uprave koji je nadlezan za poslove uprave u
Federaciji ili RS/kantonu u FbiH,a u gradu i opcini sluzba za upravu koja se odredi
propisom gradskog/opcinskog vijeca(skupstina opstina RS).
Mjesna

nadleznost

predstavlja

podrucje

djelovanja

organa

nadleznog

za

rjeseavanje upravne stvari.

Mjesna nadleznost odreduje se:
1.u stvarima koje se odnose na nepokretnost-nadleznaost se odreduje prema mjestu
gdje se nepokretnost nalazi
2.u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa(preduzeza,ustanove ili
drugog pravnog lica)-nadleznost se odreduje prama mjestu njihovog sjedista
3.u stvarima koje se odnose na djelatnost poslovnih jedinica pravnih lica,nadleznost
se odreduje prema sjedistu poslovne jedinice
4.u stvarima koje se odnose na vodenje radnje ili na profesionalnu djelatnost
pojedinih osoba koja se obavlja ili se ima obavljati u odredenom mjestu-nadleznost
se odreduje prema sjedistu radnje/prema mjestu gdje se djelatnost obavlja.
5.u ostalim stvarima mjesna nadleznost se odreduje prema prebivalistu stranke
Kada ima vise stranaka nadleznost se odreduje prema stranci prema kojoj je zahtjev
upravljen.
Ako stranka nema prebivaliste u Federaciji nadleznost se odreduje prema mjestu
njenog boravista,a ako nema ni boravista,nadleznist se odreduje prema mjestu
njenog posljednjeg prebivalista/boravista u Federaciji BiH

Ako

se

mjesna

nadleznost

ne

moze

odrediti

po

odredbama

prema

nepokretnostima/prema djelatnosti,ona se odreduje prema mjestu gdje je nastao

povod za vodenje postupka.
U upravnim stvarima koje se odnose na brod ili avion ili u kojima je povod za
vodenje postupka nastao na brodu ili avionu nadleznost se odreduje prema maticnoj
luci broda/maticnom pristanistu aviona
Funkcionalan nadleznost je podvrsta stvarne nadleznosti. Radi se o nadleznosti
sluzbenog lica za postupanje u upravnoj stvari iz okvira stvarne nadleznosti organa.
Npr funkcionalno je nadlezan organ uprave

kada odredene upravne poslove iz

njegove stvarne nadleznosti obavlja njegovo slubeno lice koje je rasporedeno na

neke druge poslove u okviru djelatnosti toga organa.

Delagacija(prenosenje) i avokacija(preuzimanje nadleznosti)

Ukoliko se dogodi da je zakonom odredeno da je organ uprave ovlasten da
odredenu upravnu stvar preuzme od nizeg upravnog organa radi rjesavanja tada se
radi o instituu avokacije(supstitucije)nadleznosti.
Ako se radi o prenosenju upravnih poslova iz stvarne nadleznosti viseg organa na
nize organe da ih oni rjesavaju na osnovu izricitog zakonskog ovlastenja,u pitanju je
institut delegacije nadleznosti.
Sukob nadleznosti
Kada organ prisavaja rjesavanje u odredenoj upravnoj stvari cije rjesavanje nastoji
ostvariti ili je za nju nadlezan neki drugi organ radi se o tzv pozitivnom sukobu
nadleznosti.
S druge strane kada odredenu upravnu stvar odbijaju uzeti u rjesavanje dva ili vise
organa smatrajuci da je za nju nadlezan neki drugi organ radi se o negativnom
sukobu nadleznosti.
Pravo na inicijativu za rjesavanje sukoba nadleznosti imaju organ i stranka.
Ako bi istovremeno bila mjesno nadlezna dva organa ili vise njih nadlezan je onaj
organ koji je prvi pokrenuo postupak,ali se mjesno nadlezni organi mogu
sporazumjeti koji ce od njih voditi postupak.
Sukobe nadleznosti u upravnom postupku

izmedu vlada

dva kantona ili vise

kantona/izmedu vlade Federacije i vlade kantona rjesava Vrhovni sud Federacije.

Sukobe nadleznosti izmedu federalnih organa koji nisu predvideni na nacin kako se
rjesava sukob nadleznosti na fedralnoj razini

i za koje nije odredena nadleznost

drugog organa ili suda rjesava Vrhovni sud Federacije.

Sukobe nadleznosti u kantonu rjesava vlada kantona i to:
1.izmedu kantonalnih organa uprave
2.izmedu kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova
3.kao i izmedu kantonalnih ustanova
Sukobe nadleznosti u upr postupku u kantonu rjesava najvisi sud kantona;
1.Izmedu kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti
2.i kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova
3.izmedu opcinskih sluzbi za upravu dviju opcina ili vise njih
4.izmedu institucija koje imaju javne ovlasti s podrucja 2 opcine ili vise njih ,kao i
sukobe nadleznosti izmedu tih institucija i opcinskih sluzbi za upravu
5.izmedu opcinskih nacelnika dviju opcina ili vise njih/opcinskog nacelnika i vlade
kantona

Sukobe nadleznosti u upravno postupuku u opcini rjesava opcinski nacelnik izmedu:

1.opcinskih sluzbi za upravu i opcinskih ustanova
2.kao i izmedu opcinskih ustanova
Sukobe nadleznosti na razini Federacije rjesava:
1.izmedu federalnih organa uprave,izmedu federalnih organa uprave i federalnih
ustanova kao i izmedu ustanova Vlada FbiH.
2.izmedu organa uprave dvaju kantona ili vise njih Vrhovni sud Federacije
3,izmedu institucija koje imaju javne ovlasti s podrucja dva kantona ili vise njih,kao i
sukobe nadleznost izmedu tih institucija i federalnih organa uprave Vrhovni sud
Federacije
4.izmedu federalnih organa uprave i federalnih ustanova i kantonalnih organa
uprave i kantonalnih ustanova,kao i federalnih i kantonalnih institucija koje imaju
javne ovlasti Vrhovni sud Federacije.
Protiv rjesenja kojim se odlucuje o sukobu nadleznosti,stranak ne mogu izjaviti
posebnu zalbu niti pokrenuti poseban upravni spor.
Pravna pomoc sastoji se u tome sto zamoljeni organ obavlja neku radnju
upravnog postupka na svom podrucju u ime drugog organa koji vodi postupak u
odredenoj upravnoj stvari na svom podrucju,a

u nemogucnosti da sam izvrsi tu

radnju upravnog postupka,s obzirom da se ona mora izvrsiti na podrucju zamoljenog

organa uprave.

ZUP
Obavezuje zamoljenog organa da postupi po molbi bez odlaganja najkasniej u roku
od 10 dana.
Do obaveznog izuzeza slubenog lica iz postupka ce doci u sledecim slucajevima:
1.ako je slubeno lice u predmetu po kojem se vodi postupak
stranka,suovlascenik/suobaveznik,svjedok,vjestak,punomocnik i zakonski zastupnik
stranke
2.ako je slubeno lice koje vodi postupak sa strankom,zastupnikom stranke ili njenim
punomocnikom,srodnik po krvi u pravoj liniji ,a u pobocnoj liniji do 4 stepena,ako je
bracni drug ili srodnik po tazbini stepena,pa i onda ako je brak prestao
3.ako je slubeno lice sa strankom,zastupnikom ili punomocnikom stranke u odnosu
staratelja,usvojitelja ili branitelja.
4.ako je slubeno lice u prvostepenom postupku ucestvovalo u vodenju postupka ili
donosenju rjesenja.
Slubeno lice koje vodi postupak dusno je cim sazna da postoji neki od razloga za
izuzece o tome izvijesti oegan. O izuzecu sluzbenog lica odlucuje se u obliku
zakljucka.
UCESNICI U UPRAVNOM POSTUPKU
Podjela ucenika u upravnom postupku
a)subjekti upravnog postupka
b)drugi ucenici upravnog postupka(lica koja ucestvuju u uopravnom postupku)
Subjekti upravnog postupka jesu obavezni ucesnici bez kojih postupak ne bi bio
ni voden i u njih ubrajamo:
1.sluzbena lica organa drzavne uprave/sluzbe za upravu i institucija koje raspolazu
javnim ovlastenjima
2.stranke,njihovi zastupnici,punomcnici
Drugi ucesnici upravnog postupka-mogu se pojaviti sva lica cije je ucesce u
postupku neopodno a to su: svjedoci

vjestaci

tumaci

pomagaci

zainteresirana lica.
Sluzbena osoba ovlastena za vodenje upravog postupka i rjesavanje upravne stvari
u organu drzavne uprave/instituciji koja raspolaze javnim ovlastenjima/u organima
drzavne

uprave,sluzbama

za

upravi,institucijama

koje

raspolazu

javnim

ovlastenjima rjesenje u upravnom postupku donosi starjesina organa/lice koje

on ovlasti.

U organima organiziranim kao zborni/kolegijalni rjesenje se donosi odlucivanjem

kolegijlnog organa kvorumom prisutnih clanova.
Ovlastenje

za

postupanje

sluzbene

osobe

upravnim

stvarima

izdaju

se

donosenjem posebnog rjesenja koje sadrzi licne podatke sluzbenog lica i obim
ovlastenja za rjesavanje upravne stvari i vodenje upravnog postupka.
U upravnim stvarima u kojima rjesava institucija koja rasplaze javnim ovlastenjima
rjesenje donosi rukovodilac institucije.
Stranke u upravnom sporu
Pojam stranke pozitivan smisao-lice po cijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv
koga se vodi postupak ili koje radi zastite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo
da ucestvuje u upravnom postupku.
U upravnom postupku svojstvo stranke generalno se priznaje samo onome ko
moze biti nosiocem prava/obaveza i duznosti. To mogu biti fizicka i pravna lica a
moguce je da to budu i drugi drzavni organi,odredene organizacije
i
zajednice,pojedina naselja i grupe lica.
Stranka moze steci neko od sledecih svojstava:
a)aktivna stranka
b)pasivna stranka
c)uzgredna stranka ili interventijent(pravni interesent)
Aktivna stranka-lice po cijem je zahtjevu pokrenut postupak/lice koje trazi od
upravnog organa ostvarenje odredenog prava ili smanjenje/ukidanje neke obaveze.
(smanjenje poreza)
Pasivna stranka-lice protiv koga se vodi postupak po sluzbenoj duznosti radi
izvrsenja neke obaveze(duznosti)/lice kojem se umanjuje ili potpuno oduzima neko
pravo (rjesenje o bespravno sagradenom objektu).
Uzgredna stranka ili interventijent(pravni intersent)-lice koje radi zastite
svojih prava ili pravnih interesa ima pravo ucestvovati u upravnom postupku(vlasnik
zemljista koje granici sa zemljistem lica koje je podnijelo zahtjev za izdavanje
urbanisticke saglasnosti).
Prema ZUP-u razlikuju se dvije kategorije stranaka:
Direktna stranka-lice cija je upravna stvar predmet postupka/ono zbog cega je
postupak pkrenut.
Indirektna stranka je lice cija se pravna situacija dodiruje ili cak preplice sa
predmetom upravnog postupka..
Dvostranacke i visestranacke upravne stvari
Prema broju stranaka koje ucestvuju u upravnom
jednostranacke i visestranacke upravne stvari.

postupku

razlikujemo

Ako u upravnom postupku ucestvuje samo jedna stranka ili vise stranaka istog
interesa onda se radi o jednostranackoj upravnoj stvari.
Ukoliko u upravnom postuoku ucestvuju
suprotnim/protivnim interesima onda je u
stvar/kontradiktorni upravni predmet.

dvije stranke ili vise njih sa

pitanju visestranacka upravna

Sindikalna organizacija moze biti stranka u postupku ukoliko je predmet postupka

pravo ili pravni interes sluzbenika u organima uprave i radnika u privrednim
drustvima,ustanovama ili drugom pravnom licu.
Takode institucija ombdusmena moze ako smatra potrebnim prisustvovati upravnom
postupku i preduzimati radnje u postupku radi ostvarenja svojih funkcija u zastiti
ljudskog dostojanstva,prava i sloboda gradana koje su zajamcene ustavom.
Pretpostavke za ucesce stranke u upravnom postupku-radi se o
procesnopravnim pretpostavkama stranackog djelovanja bez kojih one ne mogu
ucestvovati u upravnom postupku.
Stranke/lica koja preduzimaju radnje postupanja u postupku uvjetovane su
posjedovanjem sledecih sposobnosti(pretpostavki):
1.stranacka sposobnost
2.procesna sposobost
3.stranacka legitimacija
Stranacka sposobnost-to je sposobnost biti strankom u postupku/biti nosiocem
prava i obaveza,pa zbog toga ovu sposobnost imaju sva lica koja mogu imati prava i
obaveze.
Osim njih nosioci pojedinacnih prava i obaveza mogu biti osobe koje ostvarujuju
privremene drustvene zadatke:drzavni organi,poslovne jedinice,naselja,grupe
gradana,ustanove,banke itd.
Javni tuzilac,javni pravobranilac,ombdusmen mogu biti strankama u postupku kada
su na to zakonom ovlasteni da u njemu ucestvuju radi zastite javnog interesa.
Stranacka sposobnost stice se rodenjem fizickog lica/osnivanjem pravnog lica i
upisom u sudski registar nadleznog suda.
U nekim slicajevima se zahtijeva posebna pravna sposobnost iako lice ima opcu
pravnu sposobnost-strani drzavljani ne mogu biti strankama u postupku u
odredenim upravnim stvarima u kojima se kao uvjet postavlja ucesce domaceg lica.
Procesna sposobnost-predstavlja sposobnost stranke da samostalno poduzima
radnje u upravnom postupku,bilo u svoje ime ili ime drugog lica u cije ime ucestvuje
u upravnom postupku.
Procesnu sposobnost imaju stranke koje/lica koja raspolazu potpunom poslovnom
sposobnoscu.
Stice se punoljetstvom,i ona uvijek pretpostavlja postojanje stranacke sposobnosti.
Pravna lica nemaju neposredne poslovne sposobnosti,pa samim tim nemaju ni
neposrednu procesnu sposobnost. Tako ona nisu u mogucnosti sama kao kolektivitet
i kao drustvena tvorevina obavljati pojedine radnje u upravnom postupku,u ime njih
te radnje u postupku poduzimaju njihovi ovlasteni predstavnici.

Postulaciona sposobnost-je svojstvo stranke da moze sama neposredno pred sudom

da preduzima radnje u postupku koje ce imati procesno pravno dejstvo.
Stranacka legitimacija-za postojanje stranacke legitimacije nuzno je postojanje
stranacke sposobnosti ali nije nuzno postojanje procesne sposobnosti.
To se objasnjava ovako:ukoliko stranka izgubi procesnu sposobnost,to nece imati
uticaja na stranacku legitimaciju jer se na mjesto stranke u upravnom postupku
pojavljuje njen zakonski zastupnik.
Stranacka legitimacija predstavlja odnos jednog lica prema predmetu postupka iz
kojeg proizilaze odredena prava ili pravni interes.
Osnovni problemi zbog kojih nastaju teskoce u vezi sa utvrdivanjem stranacke
legitimacije jesu u tome sto se upravni postupak ne vodi niti po zahtejvu stranke
niti po sluzbenoj duznosti nego je upravni postupak pokrenut nezavisno od tog lica.
Postojanje stranacke legitimacije uglavnom zavisi od pravnog interesa svih lica koje
ucestvuju u postupku.
Pravni interes da bi bio valjan mora se sastojati od jednog od 2 svosjstva:
1.pravo stranke da zahtijeva pokretanje upravnog postupka(npr zahtjev za
izdavanje licne karte)
2.obaveza ili duznost da stranka nesto ispuni ili ucini bez izrazavanja svoje volje ili
pak saglasnosti stranke(placanje poreza).
Aktivna legitimacija stranke u upravnom postupku-tako pravo aktivno
legitimira stranku kao lice koje od drzavnog organa nesto zahtijeva kako bi ostvarilo
neko svoje subjetivno pravo ili zastitilo svoj subjektivni interes,pa ovo svojstvo da
neko bude stranka u postupku nazivamo ALS
Pasivna legitimacija stranke u upravno postupku-takvo svojstvo stranke kada
se postupak pokrece od organa i po sluzbenoj duznosti odreduje stranku kao
pasivno legitimiranu u up.pos.

ZASTUPANJE STRANKE U UPRAVNOM POSTUPKU

Stranka u upravnom postupku ne mora,cak nije ni obavezna ako to ne zeli
neposredno

ucestvovati

upravnom

postupku,nego

to

moze

uciniti

preko

zastupnika koji ce u ime i za njen racun preduzeti odredene radnje u granicama onih
ovlastenja koje stranka prenese na njega. Radnje zastupnika imaju isti pravni ucinak
kao da ih je stranka sama neposredno preduzela.
Do zastupanja stranke dolazi iz razloga sto u odredenim slucajevima stranka ne
moze ili ne zeli neposredno ucestvovati u postupku,a to se dogada u situacijama
kada je stranka poslovno nesposobna,kada nema poslovnu sposobnost,iz razloga
sto je maloljetna ili punoljetna ali joj je poslovna sposobnost oduzeta,kao i u
situacijama kada je boraviste stranke nepoznato,a potrebno je provesti postupak.
Stranka koja nema procesnu spospbnost,tj ona koja ne moze preduzimati procesne
radnje u postupku mora imati zakonskog zastupnika.
Zastupnici mogu biti:

1.zakonski zastupnici(nuzni zastupnici)

2.voljni zastupnici(punomocnici)
Pravilo je da jedno lice koje nije legitimirano da istupa u korist drugog lica bez
njegovog ovlastenja-voljno zastupanje ili bez zakonskog osnova-nuzno zastupanje
ne moze ucestvovati u upravnom postupku.
Zakonski zastupnici procesno nesposobnih lica i zakonski zastupnik pravnih lica kao
i oni zastupnici koji zastupaju druge subjekte,nazivaju se nuznim zastupnicima.
Oni za razliku od punomocnika koji su dobrovonji zastupnici stranke u upravnom
postupku ucestvuju na osnovu ovlastenja sadrzanih u zakonu ili propisu u skladu sa
zakonom.
Zajednicko i za jedne i za druge je sto moraju biti poslovno sposobna lica.
U upravnom postupku razlikujemo sledece vrste zastupanja:
1.zakonsko ili nuzno zastupanje procesno nesposobnih lica
2.zastupanje po punomocju
3.privremeno zastupanje
4.zajednicko predstavljanje.
Strucni pomagac-lice koje se u upravnom postupku moze angazirati radi
pomaganja onoj stranci koja nedovljno poznaje svoja prava i koja bi zbog toga
mogla pretrpjeti stetu.
Zakonski zastupnik-zakonsko ili nuzno zastupanje procesno nesposobnih lica
Zakonski zastupnici djeluju za procesno nesposobna fizicka lica kao i za pravna
lica koja ucestvuju u upravnom postupku a koja su lisena mogucnosti da sama vrse
pojedine radnje.
Zakonski zastupnici fizickih lica jesu roditelji maloljetne djece. To zastupanje moze
prestati i prije punoljetsva u slucajevima kada maloljetno lici zakljuci brak,kao i u
slucaju oduzimanja roditeljskih prava zakonskom zastupniku/roditelju ili staratelju
maloljetnog lica. Zakosnko zatupanje moze se i produziti ukoliko je produzeno
roditeljsko staranje nad maloljetnom djecom ili postoji nad punoljetnom osobom
kojoj je oduzeta poslovna sposobnost.
Pravna lica takode imaju svog zakonskog zastupnika,to su predstavnici pravnog lica
koji predstavljaju pravno lice. Ona su odredena njegovim opcim aktom a mogu biti
odredena i zakonom ili aktom nadleznog organa donesenog na osnovu zakona. Oni
svoju volju izrazavaju preko svojih organ. Pravilo je da zakonsko zastupanje pravnih
lica vrsi inokosni organ takvog lica.
Politicko teritorijalne zajednice zastupaju gradonacelnici,nacelnici,predsjednici.
Ukoliko se u upravnom postupku odlucuje o pravima i pravnim interesima politicko
teritorijalnih zajednica njihov zakonski zastupnik je javni pravobranilac
U vezi sa predstavljanjem i zastupanjem prava i pravnih interesa gradana jednog
naselja ili ulice nijih zastupa lice koje oni dogovorom odrede.
Zastupanje po punomocju-voljno zastupanje

Osim u onim slucajevima u kojima je neophodno licno ucesce stranke kao sto je
ucesce stranke prilikom davanja nasljednicke izjave,i u slucaju suocenja stranke sa
svjedokom,u svim drugim slucajevima umjesto stranke u postupku moze
ucestvovati njen punomocnik kao voljni zastupnik.
Odredivanje punomocnika u postupku javlja se kao zastita prava i pravnih interesa
stranke u upravnom postupku pred drzavnim organom.
Zastupanje po punomocju nije obavezno nego iskljicivo zavisi od volje
stranke/zakonskog zastupnika fizickog ili pravnog lica.
Punomocnik moze biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna,osim onih
osoba koje se bave nadripisarstvom ukoliko ima urednu punomoc/ovlastenje za
zastupanje radi ucestvovanja u upravnom postupku.
Punomoc za zastupanje moze se dati pismeno i usmeno na zapisnik.
Ako je punomoc data u obliku privatne isprave pa se posumnja u njenu istinitost
moze se narediti da se podnese ovjerena punomoc.
Advokatu se punomoc daje potpisom na obrascu punomoci.
Smrcu stranke,gubitkom njene procesne spospbnosti
zakonskog zastupnika punomoc prestaje vrijediti.

ili

promjenom

njenog

Ukoliko u upravnom postupku dode do preduzimanja takvih radnji kod kojih je nizno
ucesce stranke tada stranku ne bi mogao zastupati njen punomocnik.
Bitno je naglasiti da u upravnim stvarima u kojima umjesto stranke u upravnom
postupku ucestvuje njen punomocnik,stranka ne gubi svoja procesna svojatva niti
svoju stranacku individualnost da u postupku neposredno ucestvuje uz
punomocnika.
Stranka koja je prisutna u trenutku kada je njen punomocnik zastupa,moze
neposredno nakon njegovog istupanja izmijeniti ili opzvati iskaz koji je dao u
postupku zastupanja.
Privremeni zastupnika-privremeno zastupanje
Privremeno zastupanje predstavlja oblik zastupanja u posebnim slucajevima koji
zahtijevaju hitnost postupanja ,a kod kojih postoje odredene smetnje za ucesce
stranke u postupku.
Osnovni uvjet za primjenu instituta privremenog zastpanja treba traziti u hitnosti
preduzimanja mjera u predmetu u kojem svoje ucesce ne moze preduzeti stranka
niti njen zakonski zastupnik ili punomocnik
Organ/sluzbeno lice koje vodi upravni postupak postavlja privremenog zastupnika u
sledecim slucajevima:
1.ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnja
treba preduzeti protiv lica cije je boraviste nepoznato a koja nema punomocnika.
Organ koji vodi postupak odmah ce o tome obavijestiti organa starateljstva. Za lice
cije je boraviste nepoznato organ je duzan obaviti zakljucak o postavljanju
privremenog zastupnika objavljivanjem na oglasnoj tabli organa uprave koji vodi
postupak.

2.privremeni zastupnik za preduzeca,ustanove,privredna drustva i druga pravna lica

koja nemaju zakonskog zastupnika,predstavnika ili punomocnika,odreduje se iz reda
sluzbenih lica o cemu se obavjestava pravno lice.
3.u slucaju kada se mora izvrsiti radnja koja se ne moze odgoditi ,a stranka/njen
punomocnik ili zastupnik se ne moze osigurati da ucestvuje u postupku,odreduje se
privremeni zastupnik,o cemu se stranka ili njegov zastupnik ili punomocnik odmag
obavjestava.
Funkcija privremenog zastupnika traje dok se procesno nesposobnoj stranci cije je
boraviste neposnato ne odredi zakonski zastupnik/dok stranka sama ne stupi u
upravni postupak ili ne odredi svog punomocnika.
Zajdnicki predstavnik-zajednicko predstavljanje vise stranaka
Kada u odredenoj upravnoj stvari ucestvuju 2 stranke ili vise njih s istovjetnim
interesima te stranke sacinjavaju procesnu zajednicu.
Ukoliko je do takve zajednice doslo tek pokretanjem upravnom postupka takva
zajednica naziva formalnom procesnom zajednicom, a ako je zajednica izmedu
stranaka postojala i prije pokretanja upravnog postupka pa takva postoji i dalje u
postupku,ona se naziva materijalnom procesnom zajednicom.
Procesna zajednica u upravnom postupku nastaje kada 2 stranke ili vise njih u
istom predmetu istupaju zajednicki,ukoliko njihovo istupanje nije suprotno posebnim
propisima.
U tom slucaju stranke su duzne naznaciti koja ce od njih istupati kao njihov
zajednicki predstavnik,ako nisu odlucile postaviti zajednickog predstavnika.
Ukoliko ga stranke ne odrede,organ uprave ce zakljuckom postaviti zajedniskog
predstavnika ili punomocnika. Na ovaj zakljucak se moze izjaviti zalba ali ona nema
suspenzivno dejstvo.
I pored postavljanja zajednickog predstavnika ili punomocnika stranaka,nijedna
stranka ne gubi svoj stranacki individualitet. Svaka od njih zadrzava pravo da istupa
kao stranka u postupku, da daje izjave,da samostalno izjavljuje zalbe i koristi druga
pravna sredstva.
Strucni pomagac nije zastupnik stranke vec lice koje radi uz stranku/prati stranku
pri vrsenju njenih pojedinih procesnih radnji i pomaze joj strucnim savjetima i
objasnjenjima.
On je samo strucno lice koje sranci pruza strucnu pomoc u vidu savjeta, objasnjenja
u onoj mjeru u kojo to stranka od nejga ocekuje i zeli. Ova lica moraju imati
odgovarajuce strucno poznavanje pitanja u vezi sa predmetom upravnog postupka.

PODNESAK
Podnesak je svaki zahtjev,obrazac ili drugi slican akt kojim se stranka obraca
organu drzavne uprave,sluzbi za upravu ili instituciji koja raspolaze javnim
ovlastenjima.

Od stranke se trazi da podnesak bude uredan,a on je uredan ako je razumljiv i ako

sadrzi sve ono sto je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti prilikom rjesavanja
upravne stvari. Stoga je pozeljno da zahtjev stranke bude obrazlozen,da se navedu
dokazi i cinjenice na kojima stranka zasniva svoj prijedlog.
Prema pozitivnim zakonskim propisima pod podnescima se podrazumijevaju
zahtjevi,obrasci

koji

se

koriste

podatak,prijedlozi,prijave,molbe,zalbe,prigovori

za
i

automatsku

druga

saopcenja

obradu
kojima

se

pojedinci i pravna lica obracaju organima.

Pravilo je da se odnesci predaju neposredno,ili salju postom pismeno ili se usmeno
saopcavaju na zapisnik kod organa,a mogu se izjavljivati i faksom ili telegrafski.
Sadrzaj podneska-podnesak mora sadrzavati:
1.opce ili vanjske(formalne) oznake
2.unutrasnje ili(materijalne)oznake
U opce ili vanjske formalne oznake podneska ubraja se:
1.oznacenje organa kojem se podnesak upucuje
2.oznacenje podnosioca i njegovog zastupnika/punomocnika ako ga stranka ima
3.oznacenje zahtjeva ili tacnije predmeta na koji se podnesak odnosi
4.potpis podnosioca
A ako se radi o nepismenom podnosiocu podneska

treba ga punim imenom i

prezimenom potpisati drugo lice s potpunom adresom.

Unutrasnji ili materijalni sadrzaj podneska:
1.podnesak mora biti obrazlozen
2.mora sadrzavati cinjenice i dokaze kojima se potvrduje istinitost navoda
U slucaju da ponesak sadrzi vise zahtjeva koji se moraju rjesavati odvojeno,organ ce
uzeti u red zahtjeve za koje je nadlezan,a ostale ce ili proslijediti nadleznom organu
ili ce ih odbaciti zakljuckom,ako za njihovo rjesavanje nije nadlezan.
Predaja i postupanje sa podneskom
Podnesak se predaje organu nadleznom za prijem podneska,a moze se predati
svakog radnog dana u toku radnog vremena. Podnesak se predaje u pisanom obliku
a samo izuzetno usmeno na zapisnik,putem poste ili neposredno predajom u
prijemni ured.
Postupanje sa podneskom-organ je duzan zaprimiti svaki podnesak. Izuzetno organ
moze odbiti prijem podneska za ciji prijem nije nadlezan.
Ukoliko organ smatra da nije nadlezan za rjesavanje podneska/ukoliko se iz
podneska pouzdano ne zna nadleznost za postupanje tada ce bez odgadanja donijet

zakljucak o odbacivanju podneska. Na taj zakljucak stranka ima pravo zalbe. O

podnesku je organ duzan obavijestiti stranku sluzbenim putem,postom ili na drugi
nacin.
U slucaju nerazumljivog podneska organ ga ne smije odmah odbaciti,nego je duzan
od podnosioca zatraziti da u odredenom roku otkloni nedostatke. Ukoliko stranka ne
otkloni nedostatke nadlezni organ ce odbaciti podnesak zakljuckom o njegovom
odbacivanju na koji stranka ima pravo zalbe.
Ako podnesak sadrzi vise zahtjeva koji se moraju rjesavati odvojeno organ koji primi
podnesak uzet ce u rjesavanje zahtjeve za cije je rjesavanje nadlezan,a sa ostalim
zahtjevima postupit ce tako sto ce ga dostaviti organu nadleznom za njegovo
rjesavanje,ukoliko mu je takav organ poznat,te o tome obavijestiti stranku.
Ukoliko organ koji je primio podnesak nije u stanju utvrditi koji je organ nadlezan za
rad po podnesku donijet ce bez odgadanja zakljucak kojim ce odbaciti podnesak
zbog nenadleznosti. Protiv ovog zakljucka stranka ima pravo zalbe.
Molba je podnesak koijm se trazi nesto na sto se nema pravo,nego to zavisi od
slobodne ocjene organa,imamo cinjenicni ali ne i pravni osnov.
Prituzba je podnesak kojim se obraca visem organu ili starijesini organa zbog
nezadovoljstva radom nizeg organa tj sluzbenog lica-ona je osnov za pokretanje
disciplinskog postupka
Zahtjev je podnesak kojim se trazi priznavanje nekog prava,oslobodenje od kakve
obaveze ili se trazi ucesce u postupku radi zastite pravom zasticenog interesa.
Prijedlog je podnesak kojim se trazi izvrsenje neke procesne radnje.
Prigovor je posebno pravno sredstvo koje predvidaju pojedini propisi umjesto zalbe
Predstavka je podnesak kojim se obicno van redovnog postupka i bez posebnog
ovlastenja javljaju neki podaci ili cine odredeni prijedlozi.
POZIVANJE je sluzbena radnja kojom se osigurava prisustvo odredenih lica kada je
njihovo

ucesce

postupku

neophodno

ili

potrebno

svjedocenja,vjestacenja,davanja iskaza.
U pisanom pozivu naznacit ce se:
1.naziv organa koji poziva
2.ime i prezime i adresa osobe koja se poziva
3.mjesto,dan i kada je to moguce sat dolaska pozvanog
4.predmet zbog kojeg se poziva i u kojem svojstvu-svjedok,stranka,vjestak
5.koja pomocna i dokazna sredstva pozvani treba ponijeti

radi

U pozivu se mora navesti je li pozvana osoba duzna doci licno ili moze putem
punomocnika koji ce je zastupati a zatim ce se upozoriti da je u slucaju sprijecenosti
da se odazove pozivu duzna izvijestiti organ koji je izdao poziv.
Neodazivanje na licno urucen poziv povlaci sledece sankcije pod uvjetom:
1.da je poziv licno dostavljen stranci ili drugoj pozvanoj osobi
2.da je u pozivu sadrzano upozorenje za slucaj neodazivanja
3.da pozvano lice nije svoj izostanak opravdalo
Sankcije za neodazivanje na poziv jesu privodenje pozvanog i njegovo kaznjavanje,o
cemu se odlucuje zakljuckom
ZAPISNIK-je pisani sastav o usmenoj raspravi ili drugoj vaznijoj radnji u upravnom
postupku,kao i o vaznijim usmenim izjavama stranaka i trecih lica u upravnom
postupku.
To su razna saslusanja,uvidaji,vjestacenja. S obzirom da je zapisnik formalnopravni
akt koji se sacinjava i sluzbene svrhe i u tom smislu ima dokaznu snagu kakvu ima
javna isprava. On predstavlja dokaz objektivne prirode ali se njime ne dokazuje
istinitost izjava koje su u njega unsene,nego samo potvrda da su osobe saslusane
u toku upravnog postupka.
S druge strane zapisnik o uvidaju na koji nisu stavljene primjedbe,predstavlja
materijalni dokaz i po tome sto se u njega kao u javnu ispravu ne sumnj,osim ako se
dokaze suprotno.
Razlikujemo sledece vrste zapisnika:
1.zapisnik o usmenoj raspravi
2.zapisnik o pojedinim vaznijim radnjama u postupku
3.zapisnik o primanju usmenih podnesaka(zahtjeva,zalbe)
4.zapisnik o vijecanju i glasanju
Sadrzaj zapisnika-zapisnik se sastoji iz dva dijela i to:
1.opci dio zapisnika
2.posebni dio zapisnika
Opci dio zapisnika sadrzi sledece podatke:
1.naziv organa
2.podatke o sastavu-ako se radi o postupanju kolektivnog organa
3.mjesto gdje se vrsi radnja
4.dan,mjesec,godinu i sat vrsenja radnje
5.ime sluzbenog lica koje preduzima vrsenje radnji u postupku
6.imena prisutnih stranaka,njihovih zastupnika,punomocnika,vjestaka,svjedoka itd.

Posebni dio zapisnika sadrzi sledece podatke u kojima mora biti tacno i kratko
izlozen tok i sadrzaj preduzetih radnji i danih izjava svjedoka,vjestaka,stranaka i
drugih lica koja ucestvuju u postupku.
Zapisnik se mora uredno voditi a eventualno precrtavanje mora biti ovjereno
potpisom sluzbenog lica.
Na kraju zapisnika mora se navesti da je zapisnik procitan i da njega nisu/stavljene
primjedbe
Zapisnik o vijecanju i glasanju-karakteristican je kada se radi o odlucivanju
kolegijalnog organa. To je poseban zapisnik u koji se unose svi podaci koji su vazni
za odlucivanje u konkretnoj upravnoj stvari,kao sto su kvorum prisutnih clanova
kolegijalnog organa,postupak i nacin glasanaj,odluka koja je donesena i broj clanova
koji su za nju glasali.
Zapisnik potpisom ovjerava sluzbeno lice i zapisnicar a ako sadrzi vise lica onda ga
ovjeravaju sva ta lica.
Razgledavanje spisa i obavjestavanje o toku upravnog postupka
Stranke imaju pravo razgledati spise i vrsiti prepisivanje izjava ili njihovo
fotokopiranje,a od tog prava obavezno su izuzeti zapisnici o vijecanju i
glasanju,te sluzbeni referati,kao i nacrti rjesenja.
ZUP stranci dozvoljava mogucnost razgledavanja spisa predmeta postupka kao i
mogucnost da za sebe o svom trosku fotokopira,umnozava i prepisuje potrebne
dokumente,dijelove spisa i cak cijeli spis,kao i da se obavjestava o toku upravnog
postupka u bilo kojoj njegovoj fazi.
Zahtjev za razgledanje i prepisivanje spisa moze se staviti usmeno i pismeno,s tim
sto se ne mogu razgledati i prepisaivati zapisnici o vijecanju i glasanju,te
sluzbeni referati,kao i nacrti rjesenja,kao ni drugi spisi koji se vode kao
povjerljivi,ako bi se time mogla osujetiti svrha upravnog postupka ili ako se protivi
javnom interesu ili opravdanom interesu jedne stranke/interesa trecih lica.
Pravilo je da stranka u toku trajanja postupka razgleda spise u namjeri da se sto
bolje pripremi za usmenu raspravu ili da sto bolje obrazlozi zalbu koju namjerava
izjaviti.
DOSTAVLJANJE je djelatnost upravnog organa koja se sastoji u predaji raznih vrsta
pismena kao sto su pozivi,rjesenja,zakljucci,adresatu(strankama i dr ucesnicima up
pos)/drugim osobama na koje se ti akti odnose,kao i ovjeravanu izvrsenog
dostavljanja,osim u slucaju kada to nije moguce.

Dostavljane je sluzbena radnja iz razloga sto nakon izvrsenog dostavljanja nastupa

pravno dejstvo pismena.
Nacini dostavljanja-redovan nacin dostavljanja je tzv licno-neposredno
dostavljanje koje podrazumijeva predaju pismena licu kojem je namijenjen na
njegovu adresu stanovanja kad god je to moguce.
Neposredno dostavljanje podrazumijeva dostvaljanje putem poste ili kurira,a
izuzetno adresat moze biti pozvan radi dostavljanja pismena kad to zahtijeva
priroda ili znacaj pismena koja se ima uruciti,ako je takva dostava predvidena
posebnim propisom.
Po pravilu dostavlja se na kucnu adresu ili radno mjesto,a advokatu u advokatskom
uredu.
Licno dostavljanje je obavezno u sledecim slucajevima:
1.kad je to odredeno zakonom
2.kad od dana dostavljanja pocinje teci rok koji se ne moze produzavati
3.kad licno dostavljanje odredi organ koji je naredio dostavljanje
Dostavljanje putem posrednika-posredno dostavljanje
Obavlja se samo onda kada neposredno dostavljanje nije moguce. Po sluzbenoj
duznosti dostavlja se radnim danima,a samo izuzetno moze i u neradne dane. Nacin
dostavljanja odreduje organ uprave koji je naredio dostavljanje pismena stranci kao
adresatu.
Kad se treba dostaviti poziv,rjesenje,zakljucak i drugi sluzbeni spis osobama u
inostranstvu,kao i osobama u zemlji koje uzivaju diplomatski imunitet,dostavljanje
se vrsi preko Ministarstva vanjskih poslova.
Vojnim licima,sluzbenicima policije,granicne policije posredno se dostavlja ako licno
dostavljanje
nije
moguce
preko
nadlezne
vojne
komande,uprave
policije/uprave granicne policije.
Dokaz za izvrseno dostavljanje pismena predstavlja potvrda o dostavljanjudostavnica.
Dostavnica sadrzi sledece elemente:
1.naziv organa koji dostavlja
2.broj i datum
3.naziv pismena koje se dostavlja
4.ime stranke/osobe kojoj se pismeno dostavlja i njenu adresu
Izuzeci od licnog dostavljanja-jesu oblici tzv posrednog dostavljanja kada se
primalac ne nalazi na adresi stanovanja/prebivalista ili boravista. Tada se u pisanom
obliku urucuje nekom od odraslih clanova,a ukoliko se ni oni ne zateknu u
stanu,moze se predati susjedu ukoliko on na to pristane.
U drugim slucajevima kao sto su:
a)ako adresat ne pristane primiti pismeno
b)ako adresat nema stan ili sluzbene prostorije dostavit ce se na nacin propisan
zakonom
Posebni slucajevi dostavljanja pismena

1.dostavljanje pismena zakonskom zastupniku(bilo zast maloljetnika ili zast

punoljetnika sa oduzetom poslovnom sposobnoscu,bilo zast pravnog lica
2.dostavljanje pismena punomocniku za primanje pismena(ima isto pravno dejstvo
kao da je stranci dostavljeno)
POVRAT U PRIJASNJE STANJE-restitutio in integrum
Jeste vanredno pravno sredstvo u redovnom postupku kojim se uklanjaju nepovoljne
posljedice koje su nastale za stranku usljed propustanja radnji u postupku do kojeg
je doslo bez njene krivice.
Razlozi za povrat u prijasnje stanje
Povrat u prijasnje stanje moze se provesti samo po prijedlogu stranke koja je
propustila odredene radnje u postupku iz opravdanih razloga,koji u zakonu nisu
izricito navedeni.
Organ nece dozvoliti povrat u prijasnje stanje ukoliko u daljem toku postupka za
stranku postoji mogucnost da izvrsi radnju koju je propustila i zbog koje trazi povrat
u prijasnje stanje.
Opce pretpostavke za povrat u prijasnje stanje(razlozi za povrat):
1.opravdano propustanje preduzimanja odredene radnje
2.nemogucnost stranke da drugim putem izvrsi procesnu radnju koju je propustila
izvrsiti u roku
3.da je prijedlog za povracaj u prijasnje stanje stavljen u propisanom roku
U prijedlogu za povrat u prijasnje stanje stranka je duzna uciniti vjerovatnim
okolnost zbog koje je doslo do propustanja neke radnje kako bi se postupak vratio u
stanje u koje mse nalazio prije propustanja.
O prijedlogu odlucuje zakljuckom organ kod kojeg je trebalo izvrsiti propustenju
radnju.
Prijedlog za povrat se podnosi u roku od 8 dana racunajuci od dana kad je prestao
razlog koji je prouzrokovao propustanje,a ako je stranka tek kasnije saznala za
propustanje onda od dana kad je to saznala.
Poslije isteka 3 mjeseca od dana propustanja ne moze se traziti povrat u prijasnje
stanje.
Postoje dva roka za povrat u prijasnje stanje:
Subjektivni rok-jeste onaj rok zbog kojeg se ne moze vrsiti povrat u prijasnje
stanje i on zavisi od licnih odnosa stranke koja je radnju propustila
sprijecenost,neznanje
Objektivni rok-predstavlja rok koji zavisi iskljucivo od objektivne cinjenice i on
iznosi 3 mjeseca od dana propustanja radnje.

ROKOVI U UPRAVNOM POSTUPKU

Rokovi su mjera za vrijeme u kojem se mogu izvrsiti radnje u upravnom
postupku/oni predstavljaju razmak vremena u toku kojeg se mora izvrsiti odredena
radnja.
Rokovi u upravnom postupku mogu biti odredeni:

1.zakonom ili drugim propisom-zakonski rokovi

2.od slubenog lica koji vodi postupak-sluzbeni rokovi
Zakonski
rokovi
su
izrictio
odredeni
zakonom,te
su
zbog
toga
neproduzivi/prekluzivni,osim u slucajevima kada je u samom propisu predvidena
mogucnost da se mogu produzavati.
Sluzbeni rokovi-njihova osnovna karakteristika je da ih odreduje sluzbeno lice,pa
se ti rokovi mogu produzavati na molbu stranke ili zainteresiranog lica,ukoliko za
njihovo produzenje postoje opravdani razlozi.
Prema posljedicama koje izaziva propustanje rokova,rokovi se dijele na:
1.stroge ili prekluzivne
2.instruktivne rokove
3.dilatorne rokove
Prekluzivni rokovi-jesu oni rokovi cije propustanje ima za posljedicu iskljucenjeprekluziju od procesne radnje koja je vezana za takav rok.
Instruktivni rokovi-jesu oni rokovi koji sluze samo kao opomena ili pouka da se
procena radnja izvrsi u odredenom roku. U slucaju propustanja ovog roka,on moze
izazvati samo disciplinski postupak za slubeno lice,dok za stranki zbog njegovog
propustanja ne mogu nastupiti nikakve posljedice.
Dilatorni rokovi- jesu vremenski odredeni rokovi i kojima se ne mogu preduzimati
nikakve radnje u postupku.
Prema odredenosti rokova rokovi mogu biti:
1.nezavisni rokovi-apsolutni
2.zavisni rokovi-rokovi
Apsolutni
rokovi-su
rokovi
kod
kojih
je
precizno
termin,oznacavanjem datuma kad radnja treba da se obavi.

odreden

krajnji

Relativni rokovi-rokovi ciji se pocetak vezuje za objektivne ili subjektivne

cinjenice.
Rokovi se racunaju po tzv civilnoj komputaciji /prema metodi po kojoj dani
predstavljaju nedjeljive cjeline.
Odrzavanje reda u upravnom postupku-podrazumijeva osiguranje uvjeta da se
upravni postupak moze voditi bez ometanja. Sluzbeno lice koje rukovodi postupkom
ovlasteno je pored toga sto vodi i odreduje tok postupka,da preduzima mjere kojima
se odrzava red u postupku tokom cijelog njegovog trajanja.
TROSKOVI UPRAVNOG POSTUPKA
Troskovi koji nastaju za vrijeme trajanja upravnog postupka dijele se na:
1.opce troskove i
2.posebne troskove
Opci troskovi upravnog postupka jesu troskovi organa koji se javljaju kao izdaci
koje zahtijeva sama cinjenica sto organ uprave postoji i djeluje. U njih ubrajamo

novcane izdatke,izdaci za smjestaj,place zaposlenih,troskovi inventara,el energije

itd.
Ovi troskovi ne padaju na teret organa uprave koji vodi postupak,nego padaju na
teret budzeta politicko teritorijalne zajednice ciji organ vodi postupak.
Posebni troskovi upravnog postupka jesu oni troskovi koji se javljaju kao posebni
izdaci koji nastaju provodenjem odredenih radnji u pravnom postupku. U njih
ubrajamo takse na podneske,priloge,rjesenja,izdacu za vjestake,putni troskovi za
svjedoke itd.
Snosenje troskova upravnog postupka
U vezi sa obavezom snosenja troskova upravnog postupka postoje 3 kriterija u
pogledu duznosti snosenja troskova.
Ti kriteriji su sledeci:
1.kriteriju uspjeha u postupku
2.kriteriju krivice
3.kriteriju koristi vodenja postupka
Po kriterijumu uspjeha u postupku troskove snosi ona stranka na ciju stetu je
postupak okoncan.
Kada u upravnom postupku ucesestvuju 2 stranke ili vise njih sa suprotnim
interesima,stranka koja je izazvala postupak,a na ciju stetu je postupak
okoncan,duzna je protivnoj stranci nadoknaditi opravdane troskove koji su stranci
nastali ucestvovanjem u postupku.
Ukoliko je u takvom slucaju neka od stranaka samo djelimicno uspjela sa svojim
zahtjevom ona je duzna naknaditi protivnoj stranci troskove srazmjerno dijelu svog
zahtjeva s kojim nije uspjela.
Po kriterijumu odgovornosti zbog krivice za nastanak troskova troskove
snosi svako lice koje je ucestvovalo u postupku,nezavisno od uloge koju je u njemu
imalo,duzno je snositi sve troskove koje u upravnom postupku prouzrokuje krivicom.
To su uvijek troskovi pojedinacnih radnji u postupku,a ne trosovi cijelog postupka.
Po kriterijumu koristi vodenja postupka sve troskove u jednostranackim
upravnim stvarima snosi stranka na ciji zahtjev se postupak vodi i u cijem interesu
je postupak okoncan.
Ukoliko se upravna stvar zavrsi poravnjanjem,svaka stranka snosi svoje troskove
postupka,osim ukoliko se stranke drugacije ne dogovore.
U pogledu postavljanja zahtjeva za naknadu troskova vrijeme nije precizno
odredeno za stranku,dok je u odnosu na svjedoke,vjestake,tumace,odredeno da
zahtjev za naknadu troskova postave prilikom samog saslusanja. Uvjet za
oslobadanje od placanja troskova jeste da ih ona nije u stanju snositi.
POKRETANJE UPRAVNOG POSTUPKA
Upravni postupak smatra se pokrenutim kada organ uprave/sluzbeno lice u
organu preduzme bilo koju radnju,do koje je doslo,bilo inicijativom organa,bilo
inicijativom privatnog lica.
Kod pokretanja upravnog postupka po sluzbenoj duznosti treba razlikovati 2
situacije:

-prva je kad je u zakonu ili propisu nize pravne snage od zakona odredeno da
nadlezni organ pokrece postupak po sluzbenoj duznosti
-druga je vezana za pokretanje upravnog postupka koje je uvjetovano saznanjima o
postojanju cinjenicnog stanja koje upucuje na zastitu javnog interesa.
Povodom zahtjeva stranke do pokretanja postupka dolazi iz razloga da se na podlozi
utvrdila osnovanost zahtjeva stranke.
Ako organ utvrdi da prema propisima ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po
zahtjevu stranke,donijet ce zakljucak o odbacivanju zahtjeva stranke
Zakljucak o odbacivanju zahtjeva stranke organ ce donijeti kada utvrdi:
1.da se radi o zahtjevu za rjesavanje upravne stvari o kojoj se ne moze odlucivati u
upravnom postupku
2.da je o toj upravnoj stvari ranije pravosnazno odluceno
3.kada organ utvrdi da nije nadlezan rjesavati po zahtjevu stranke
4.kad zahtjev potjece od stranke koja ne moze biti stranka u postupku
SPAJANJE STVARI U JEDAN POSTUPAK
Predstavlja insitut procesnig upravnog
postupcima.

prava

koji

je

komaptibilan

sudskim

Dvije upravne stvari ili vise njih koje se ticu stranaka spajaju se u jedan
postupak:
1.ako se prava ili obaveze stranaka zasnivaju na jednakom ili slicnom cinjenicnom
stanju i na istom pravnom osnovu
2.kada je isti organ koji vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno nadlezan za
rjesavanje tih stvari
3.kada se radi o pravima i obavezama vise stranaka.
Ukoliko organ spaja predmete u jedan postupak.o tome donosi poseban zakljucak
kojeg se moze izjaviti posebna zalba.
Bez obzira sto se radi o spajanju stvari u jedan postupak,svaka stranka u postupku
istupa samostalno,tj svaka od njih stiti svoja prava i pravne interese.
DISPOZITIVNE STRANACKE RADNJE
1.izmjena-prosirenje zahtjeva stranke
2.odustanak od zahtjeva
3.nagodba ili poravnjanje
Izmjena zahtjeva stranke
U upravnom postupku koji je pokrenut/koji se vodi po zahtjevu stranke,stranka nije
strogo vezana postavljenim zahtjevom,nego joj je dozvoljeno da sve do donosenja
rjesenja u prvom stepenu izmijeni/prosiri svoj zahtjev ili umjesto ranijeg zahtjeva
stavi drugi zahtjev,pod uvjetom da se takav zahtjev temelji na bitno jednakom
cinjenicnom stanju.
Kada stranka u toku prvostepenog postupka izmijeni svoj prvobitni zahtjev,organ
rjesava o izmijenjenom,a ne o prvobitnom zahtjevu.
U svakom slucaju ovlastenje za izmjenu-prosirenje zahtjeva njegov podnosilac moze
koristiti samo u toku prvostepenog postupka.

Ukoliko bi se stranci omogucilo da svoj zahtjev izmijeni nakon donosenja

drugostepenog postupka,tada bi se vracao cijeli upravni postupak.
Odustanak od zahtjeva
Stranka moze odustati od svog zahtjeva u svim fazama upravnog postupka/u toku
prvostepenog ili u toku drugostepenog postupka. Ako je npr .stranka podnijel;a
zahtjev za otvaranje samostalne trgovacke radnje,pa je u meduvremenu dobila
drugi posao,dovoljno je samo da ona odustajanje od svog zahtjeva
izrazi na jasan i nedvosmislen nacin davanjem izricite izjave putem podneska ili
usmeno na zapisnik kod organa koji vodi postupak.
Ovo odustajanje moze biti u cjelosti i djelimicno. Organ je duzan u vezi sa
odustajanjem od zahtjeva stranke donijeti zakljucak kojim se obustavlja postupak.
Nagodba ili poravnjanje-Je izraz volje stranke o medusobnim spornim pitanjima
koja su nastala u okviru rjesavanja upravne stvari.
Nagodbom postupak moze biti okoncan samo o pravima kojima stranke slobodno
raspolazu,a imajuci u vidu da nagodba ima snagu izvrsnog rjesenja/da se na osnovu
nje moze provesti prinudno izvrsenje ona mora biti jasna i odredena i ne smije
biti na stetu javnog interesa,javnog morala ili pravnog interesa trecih
lica(uslovi za nagodbu/poravnjanje/elementi nagodbe).
Moguce je i samo i djelimicno poravnjanje/ono u kojem su se stranke poravnale
samo u pogledu pojedinih dijelova svojih zahtjeva,pa ce sluzbeno lice donijeti
zakljucak o obustavi postupka samo u odnosu na te dijelove zahtjeva,dok u
pogledu ostalih zahtijeva organ ce nastaviti vodenje upravnog postupka.
Nagodba ne predstavlja upravni akt,nego uredivanje spornog odnosa izmedu
stranaka putem sporazuma,te se ona moze pobijati samo tuzbom kod suda.
POSTUPAK DONOSENJA RJESENJA
Utvrdivanje cinjenica i okolnosti od znacaja za rjesenje upravne stvari
Donosenje rjesenja u upravnom postupku predstavlja primjenu materijalnog propisa
iz odredene upravne oblasti na konkretan slucaj.
Da bi se takva norma primijenila,potrebno je u svakom takvom slucaju prije
donosenja rjesenja utvrditi postoje li cinjenice i okolnosti koje povlace primjenu
materijalnog propisa.
Cilj ispitnog postupka predstavlja utvrdivanje cinjenica i oklonosti koje su od znacaja
za rjesenje upravne stvari/predmeta upravnog postupka i omogucavanje strankama
da u postupku zastite i ostvare svoja prava i pravne interese.
Ispitni postupak moze biti:
1.skraceni ispitni postupak
2.posebni ispitni postupak
Nacelo arbitrarnosti-podrazumijeva da organ koji vodi postupak odreduje po
sluzbenoj duznosti tok i obim ispitnog postupka. Zakon mu omogucava da po svom
nahodenju odreduje sta ce i kojim ce redom utvrdivati cinjenice i okolnosti koje su
bitne za rjesenje upravne stvari.
Skraceni postupak-predstavlja nacin utvrdivanja cinjenica i okolnosti koje su
vazne za rjesenje upravne stvari.
Provodi ga neposredno organ po zahtjevu stranke u sledecim slucajevima:

1.ako je stranka u svom zahtjevu navela cinjenice ili podnijela dokaze na osnovu
kojih se moze utvrditi stanje stvari,ili ako se to stanje moze utvrditi na osnovu
opcepoznatih cinjenica ili cinjenica koje su organu poznate
2.ako se stanje stvari moze utvrditi na osnovu sluzbenih podataka kojima organ
raspolaze,a nije potrebno posebno saslusanje stranke radi zastite njegovih
prava/pravnih interesa.
3.u slucaju kadje propisom predvideno da se stvar moze rijesiti na osnovu cinjenica i
okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrduju,ali su
cinjenice i oklnosti ucinjene vjerovatnim,a iz svih okolnosti proizilazi da se zahtjevu
stranke mora udovoljiti
4.kad se radi o preduzimanju hitnih mjera u javnom interesu koje se ne mogu
odgadati,a cinjenice na kojima rjesenje treba biti utemeljeno utvrdene su ili barem
ucinjene vjerovatni.
Posebni ispitni postupak se provodi kad je to potrebno radi utvrdivanja cinjenica
i okolnosti koje su znacajne za razjasnjenje stvari ili radi davanja strankama
mogucnosti da ostvare i zastite svoja prava i pravne interese.
Posebni ispitni postupak zahtijeva da se prije donosenja rjesenja utvrde sve
cinjenice i okolnosti od znacaja za rjesenje upravne stvari/da se pruzi mogucnost
stranci da ucestvuje u tom postupku i to ne samo radi zastite svojih prava i interesa
nego i da svojim ucescem doprinese utvrdivanju pravog stanja stvari.
Sluzbeno lice odreduje tok postupka,radnje koje treba izvrsiti,zatim rokove,usmenu
raspravu,saslusanja koja treba provesti i koje dokaze treba izvrsiti i kojim dokaznim
sredstvima,te odlucuje o prijedlozima i izjavama stranaka i ucesnika postupka.
Predhodno-prejudiciono pitanje
Predhodno pitanje je pravno pitanje koje cini samostalnu cjelinu od cijeg
predhodnog
raspravljanja
zavisi
rjesenje
glavnog
pitanja
upravnog
postupka/upravne stvari radi koje se vodi postupak.
Raspravljenje predhodnog pitanja vrsi se u prvostepenom postupku,dok
drugostepenom postupku takvo pitanje ne moze biti predmetom raspravljanja.
Karakateristike:
1.o njemu se ne rjesava,nego raspravlja
2.raspravljanje se vrsi u prvostepenom postupku
3.organ ga ne smije zanemariti i priejci na glavnu stvar

Kada organ naide na predhodo pitanje me smije ga zanemariti i preci na glavnu

stvar nego ima 2 mogucnosti:
1.sam raspraviti predhodno pitanje za koje nije nadlezan
2.postupak prekinuti dok nadlezni organ predhodno ne rijesi pitanje
1.Ako se organ upusti u raspravljanje predhodnog pitanja,duzan je prikupiti
potrebne podatke od kojih zavisi raspravljanje toga pitanja. Pri tome se organ mora
pridrzavati materijalnih propisa koji vaze za predhodno pitanje i u obrazlozenju
rjesenja mora se navesti relevantni cinjenicni i pravni osnov na kojem je
raspravljeno predhodno pitanje.
2.U slucaju da se organ ne upusti u raspravljanje predhodnog pitanjaon mora
prekinuti upavni postupak. U tom slucaju organ ce sacekati donosenje
odlukenadleznog organa o predhodnom pitanju. Tada su moguce 2 situacije:

-da se postupak za rjesavanje predhodnog pitanja pokrece po sluzbenoj duznosti

-da se postupak pokrece po zahtjevu stranke.
Organ ne smije raspraviti predohno pitanje kada se ono odnosi na:
1.postojanje krivicnog djela
2.na postojanje braka
3.na utvrdivanje ocinstva
4.kad je to izricito zakonom odredeno
Usmena rasprava-je faza posebnog ispitnog postupka koja pruza mogucnost
strankama da brane svoja prava i pravne interese.
Cilj usmene rasprave je da se utvrde sve cinjenice i okolnosti koje su od znacaja za
rjesenje upravne stvari,kao i da se strankamau postupku omoguci ostvarivanje i
zastita njihovih prava i pravnih interesa.
Usmenu raspravu odreduje sluzbeno lice po vlastitoj inicijativi ili po priejdlogu
stranke-fakultativno je postavljeno.
Slucajevi kada se usmena rasprava mora odrzati:
1.kad u postupku ucestvuju 2 stranke ili vise njih sa suprotnim interesima
2.kad se treba izvrsiti uvidaj ili saslusanje svjedoka
Usmena rasprava je javna osim u slucaju kada je nuzno iskljuciti javnost.
Pravilno provedena usmena rasprava predstavlja put siguran ka ostvarivanju nacela
materijalne istine,saslusanja stranke,i slobodne ocjene dokaza.
Tok usmene rasprave-prvo se utvrduje prisustvo pozvanih lica na nacin sto se
provjeravaju vracene dostavnice. Ako na raspravu ne dode stranka koja je podnijela
zahtjev,a koja je uredno pozvana i ukoliko se moze pretpostaviti da je prijedlog
povukla,organ ce obustaviti postupak donosenjem zakljucka na koji je dopustena
zalba. Sluzbeno lice moze provesti raspravu i bez stranke protiv koje je pokrenut
postupak.
Na usmenoj raspravi treba pretresti i utvrditi sve sto je predmet upravnog postupka
a to su prije svega cinjenice i okolnosti koje su od znacaja za rjesenje upravne
stvari.
U slucaju prekida rasprave sluzbeno lice je duzno zakazati nastavak rasprave,a u
slucaju odlaganja smatrat ce se kao da nije odrzana.
DOKAZIVANJE U UPRAVNOM POSTUPKU
Pojam dokazivanja
Dokazivanje ili izvodenje dokaza je procesna radnja kojoj je cilj da se sluzbeno
lice uvjeri u istinitost cinjenica koje su prema materijalnim propisima,o cijoj primjeni
se radi od vaznosti za donosenje rjesenja.
Dokazivanje se vrsi upotrebom dokaznih sredstava. Kao dokazno sredstvo
upotrijebit ce se sve sto je podesno za utvrdivanje stanja stvari kao sto
su:isprave,svjedoci,izjave stranke,vjestaci,uvidaj.
Utvrdivanje cinjenica dokaznim sredstvima-osnovno pravilo u upravnom postupku
jeste da se svaka cinjenica moze utvrdivati dokaznim sredstvima.
Pri tome je potrebno imati u vidu 2 stvari:
-prva je da se radnja dokazivanja odnosi na dokazivanje cinjenica na osnovu kojih se
donosi rjesenje u up
-a druga da se dokazuje dokaznim sredstvima

Zautvrdivanje
cinjenica
postoje
mnoga
dokazna
sredstva
kao
sto
su:isprave,svjedoci,vjestaci,uvidaj,izjave stranke
Istinitost cinjenica se moze utvrdivati posredno i neposredno,pa su i dokazi
klasificirani kao posredni i neposredni.
Pod neposrednim dokazima -podrazumijevaju se oni dokazi na osnovu kojih se
odredena cinjenica neposredno utvrduje,dok se pod posrednim dokazima
podrazumijevaju oni dokazi kojima se utvrduje postojanje neke druge cinjenice koja
implicitno upucuje na postojanje cinjenice koja se dokazuje.
Cilj dokazivanja dokazivanja jeste u tome da se slubeno lice uvjeri u postojanje ili
nepostojanje pravno relevantnih cinjenica u skladu sa nacelom materijalne istine
koja upucuje da je odredena cinjenica istinita samo ako je dokazana/barem ucinjena
vjerovatnom.
Postupak dokazivanja-ponekad je u praksi potrebno preduzeti osiguranje dokaza i
ono se odnosi na sva dokazna sredstva.
Do osiguranja dokaza dolazi onda kada stranka zahtiejva njihovo osiguranje,pri
cemu ona treba uciniti svoj prijedlog vjerovatnim /uvjeriti slubeno lice da postoji
opravdana bojazan da se kasnije nece moci izvesti ti dokazi ili da ce takvo izvodenje
biti otezano.
O osiguranju dokaza donosi se poseban zakljucak protiv kojeg je dopustena posebna
zalba koja ne prekida tok upravnog postupka u konkretnoj upravnoj stvati
Postupak dokazivanja se odvija kroz 5 faza-stadija:
1.faza predlaganja dokaza
2.prihvacanje dokaza
3.pribavljanje dokaza
4.izvodenje dokaza
5.ocjenjivanje dokaze
Postoje cinjenice koje ne treba dokazivati jer se same po sebi uzimaju dokazanim:
Opce poznate cinjenice ili tzv notorne cinjenice-jesu sve ono sto razuman
covjek zna iz iskustva. Tih cinjenica su svjesni svi stanovnici bilo koje drzave i oni ih
dobro poznaju iz iskustva. U mpp nazivaju se opcim pravnim pravilima
Cinjenice cije postojanje pretpostavlja zakon,tj zakonske pretpostavke o
istinitosti cinjenica ili zakonske presumpcije-materijalno pravo ponekad daje
odredenoj indiciji snagu potpunog dokaza. Ta indicija postaje zakonska
pretpostavka. Zakonske pretpostavke prema ZUP-u su oborive.
DOKAZNA SREDSTVA
Svrha dokazivanja u upravnom postupku jeste utvrdivanje istinitosti cinjenica sto se
postize putem dokaza.
Dokazi su fakticki podaci/dokazne cinjenice koje su sadrzane u zakonom
predvidenim izvorima dokaza.
Dokaz u sirem smislu je logicki zakljucak kojim se dokazuju ili opovrgavaju
fakticki podaci koji se javljaju kao rjesenja spornih pitanja u upravnom postupku.
Dokazi u uzem smislu jesu podaci vazni za rjesavanje upravne stvari/za ishod
upravnog postupka.

Dokazna sredstva se dijele na:

1.licna dokazna sredstva
2.stvarna dokazna sredstva
U licna dokazna sredstva ubrajaju se svjedoci,vjestaci i stranke,dok u
stvarna/objektivna dokazna sredstva se svrstavaju razni obavjestajni predmeti i
predmeti uvidaja.
Sloboda u izboru dokaznih sredstava ne smije zadirati u ljudska prava,niti se
sluzbena lica smiju pretvoriti u istrazitelje. Dozvoljena dokazna sredstva su samo
ona koja mogu pruziti potrebna obavjestenja o cinjenicama koje se utvrduju.
Najsigurnije dokazno sredstvo je uvidaj.
Dokazivanje ispravama ispravama se mogu smatrati odredeni dokumenti koji
sadrze pismeno zabiljezene cinjenice ili dogadaje kojima se dokazuje ono sto se u
njima potvrduje ili sto se u njima odreduje. Smatraju se dokazima objektivne
prirode/objektivnim dokazima.
Imajuci u vidu dokaznu snagu koja je u njima sadrzana isprave dijelimo na sledece
vrste:
1.javne i privatne isprave
2.dispozitivne ili konstitutivne isprave(instrumenti) i dokumentarne/isprave o
posvjedocenju
3.originalne(izvornike) i prijepise/kopije
Javne isprave su one isprave koje su u propisanom obliku i u granicama svoje
nadleznosti izdali drzavni organi/organizacije koje raspolazu javnim ovlastenjima.
Privatne isprave su one isprave koje ne ispunjavaju uvjete koji su propisani za
javne isprave. Izdavalac privatnih isprava moze biti svako privatno lice.
Prema nacinu izdavanja i znacenju/dokaznoj snazi razlikuju se 2 vrste
uvjerenja:
1.uvjerenje o cinjenicama o kojima organi koji izdaju uvjerenja vode sluzbenu
evidenciju(izadju se u roku od 15 dana od dana podnosenja zahtjeva za njihovo
izdavanje)
2.uvjerenja o cinjenicama o kojima organ koji izdaje uvjerenje ne vodi sluzbenu
evidenciju(rok za njihovo izdavanje je 8 dana)
Dispozitivne/konstitutivne isprave -to su pismena kojima se odredena prava
zasnivaju/ukidaju ili prenose(testament,mjenice,upravni akti)
Dokumentarne isprave ili isprave o posvjedocenju-jesu pismena kojima se
posvjedocava neki dogadaj(ljekarsko uvjerenje)
Original ili izvornik isprave i prijepisi/kopije-original je isprava koja potjece od
izdavaoca isprave,dok prijepisi/kopije mogu biti sastavljeni od bilo koga i oni
samoreproduciraju potpunu sadrzinu isprave.
Prijepisi mogu biti:ovjereni i prosti prijepisi.
Kao obavezno dokazno sredstvo smatraju se originali ili prosti prijepisi .
Dokaznu snagu isprava cijeni organ nadlezan za rjesenje po svom slobodnom
uvjerenju.

Dokazivanje svjedocima-svjedoci su fizicka lica koja su bila sposobna opaziti

odredene cinjenice o kojima treba da svjedoce i koja su sposobna saopciti to svoje
opazanje.
Da bi se fizicko lice moglo pojaviti kao svjedok u postupku treba biti sposobno
opaziti cinjenicu i to u vrijeme kada se ona dogodila,kao i da je sposobno tu
cinjenicu saopciti organu u vrijeme svjedocenja.
Duznost svjedocenja podrazumijeva:
1.da se svjedok odazove pozivu organa za svjedocenje
2.da svjedoci i da odgovara na postavljena pitanja
Duznost da se svjedok odazove pozivu organa za svjedocenje
U slucaju sprijecenosti svjedok ima obavezu opravdati svoj izostana. Od
svjedocenja su oslobodena lica koja zbog bolesti nisu u stanju pristupiti organu radi
svjedocenja. Takva lica se mogu saslusati u njihovom domu,bolnici isl. Kao svjedok
se ne moze ispitati osoba koja bi svojim iskazom povrijedila duznost cuvanja
sluzbene tajne,dok ga nadlezni organ ne oslobodi te duznosti.
Duznost da svjedoci i da odgovara na postavljena pitanja
Svjedok moze uskratiti svjedocenje:
1.na pojedina pitanja na koja bi odgovor izlozio teskoj sramoti,znatnoj imovinskoj
steti ili krivicnom gonjenju njega,njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji a u
pobocnoj liniji do treceg stupnja zakljucno,njegovog bracnog druga ili srodnika po
tazbini do drugog stupnja zakljucno i onda kada je brak prestao,kao i njegovg
staraoca,usvojioca ili usvojenika.
2.na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovriti a da ne povrijedi obavezu da
cuva poslovnu,profesionalnu,umjetnicku ili znanstvenu tajnu
3.o onome sto je stranka povjerila svjedoku kao svome punomocniku
4. o onome o cemu se stranka ili druga osoba povjerila svjedoku kao vjerskom
ispovijedniku
Svjedok se saslusava obavezno na usmenoj raspravi i predhodno se mora upozoriti
na duznost kazivanja istine i posljedice laznog svjedocenja.
Samo svjedocenje obuhvaca sledece faze:
1.predhodno ispitivanje
2.saslusanje o samoj stvari
Predhodno ispitivanje svjedoka sastoji se od tzv opcih pitanja koja su vezana za
licne i opce podatke o samom svjedoku. To je neophodno da bi se na osnovu tih
saznanja utvrdila sposobnost ili nesposobnost svjedoka da svjedoci. Svjedok ce se
predhodno upozoriti da je duzan govoriti istinu,da ne smije nista presutjeti i da
moze na svoj iskaz biti zaklet.
Saslusanje o samoj stvari- vrsi se postavljanjem pitanja od sluzbenog lica o samom
predmetu postupka u kojem svjedok treba svjedociti. Svjedoku se ne smoju

postavljati sugestivna pitanja,niti zbunjujuca pitanja. Saslusani svjedok ne smije se

udaljiti bez dozvole sluzbene osobe koja vodi postupak.
Dokaz vjestacima vjestaci su treca po pravilu nezainteresirana lica koja mogu
ucestvovati u upravnom postupku,a koja raspolazu odredenim strucnim znanjima ili
vjestinama za utvrdivanje spornih pravnolevantnih cinjenica. Dokazivanje
vjestacima izvodi se po prijedlogu stranke i po sluzbenoj duznosti.
Vjestak ne moze biti:
1.lice koje ucestvuje u postupku
2.lice koje bi svojom izjavom tj iskazom povrijedilo kakvu tajnu
Dokazivanje uvidajem-uvidaj je procesna radnja u upravnom postupku koja se
preduzima kada je potrebno neposredno opazati cinjenice od sluzbenog lica koje
vodi upravni postupak. Uvidaj se vrsi na prijedlog stranke ili na inicijativu sluzbenog
lica.
Dokaz usmenom izjavom strankejeste ograniceno dokazno sredstvo buduci da su
stranke zainteresirane za ishod rjesenja upravne stvari.
Usmeno dana izjava stranke moze se uzeti kao dokazno sredstvo za utvrdivanje
odredene cinjenice u sledecim slucajevima:
a)ako za utvrdivanje cinjenica ne postoji neposredan dokaz nego indicija na osnovu
postojanja nekih drugih cinjenica
b)ako se takva cinjenica ne moze utvrditi na osnovu drugih dokaznih
sredstava(isprava,svjedoka,vjestaka
DONOSENJE RJESENJA
Organ koji donosi rjesenje mora biti stvarno i mjesno nadlezan za rjesenje upravne
stvar. Donoseci rjesenje organ polaze racune ne samo stranic,nego i drugostepenom
organu,ako dode do postupka po zalbi. Rok za izdavanje rjesenja zavisi od prirode
upravne stvari koja se rjesava u upravnom postupku. Ukoliko ne postoje razlozi za
provodenje posebnog ispitnog postupka,ni razlozi odlaganja,rjesenje se dostavlja
stranci u roku od 30 dana. U ostalim slucajevima organ je duzan rjesenje dostaviti
stranci u roku od 2 mjeseca. Po isteku ovih rokova,smatra se da je doneseno
negativno rjesenja
Oblik i sastavni dijelovi rjesenja-takvi su da sadrze svoje formalne i materijalne
dijelove.
Rjesenje obavezno sadrzi sledece sastavne dijelove:
1.uvod rjesenja
2.dispozitiv
3.obrazlozenje
4.upustvo o pravnom lijeku
5.naziv organa s brojem i datumom rjesenja
6.potpis sluzbenog lica
7.pecat organa
Uvod rjesenja-cesto se naziva preambulom ili konkretizacijom a sadrzi:
1.naziv organa koji donosi rjesenje
2.propis o nadleznosti tog organa
3.ime stranke i njenog zakonskog zastupnika ili pinomocnika

4.kratko oznacenje predmeta postupka

Dispozitiv-je najvazniji dio rjesenja jer se njim rjesava sam predmet upravnog
postupka/konkretna upravna stvar. Njime se rjesava o predmetu postupka u
cjelosti,kao i o svim zahtjevima stranke o kojima u toku postupka nije posebno
rijeseno. Pravilo je da dispozitiv mora biti sazet/kratak i jasno odreden
Obrazlozenje-je sastavni dio rjesenja koji se objasnjava dispozitiv.
Kada se radi o jednostavnim upravnim stvarimau kojima ucestvuje samo jedna
stranka,kao i u jednostavnijim stvarima u kojima u postupku sudjeluju 2 stranke ili
vise njih,ali nijedna ne prigovora postavljenom zahtjevu,a zahtjev se
uvazava,obrazlozenje rjesenja moze sadrzavati samo kratko izlaganje zahtjeva
stranke i pozivanja na pravne propise na osnovu kojih je rijesena stvar- rjesenje sa
skracenim obrazlozenjem.
U ostalim stvarima obrazlozeje rjesenjasadrzi:
1.kratko izlaganje zahjteva stranke
2.izvedene dokaze
3.utrdeno cinjenicno stanje
4.razloge koji su bili odlucujuci pri ocjeni dokaza
5.razloge zbog kojih nije uvazen neki od zahjteva stranke
6.-II- koje s obzirom na utvrdeno cinjenicno stanje upucuju na onakvo rjesenje kako
je dato u dispozitivu
7.pravne propise na osnovu kojih je rijesena upravna stvar
Obrzlozenje rjesenja donesenog na osnovu diskrecione ocjene-u slucaju kad je
nadlezni organ zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu ovlasten da
rijesi stvar po slobodnoj ocjeni,duzan je da u obrazlozenju rjesenja obavezno navede
propis u kojem je predvideno rjesavanje po slobodnoj ocjeni,te izloziti razloge kojima
je rukovodio pri donosenju rjesenja.
Upustvo o pravnom lijeku-obavezan je elemenat rjesenja kojim se stranka
obavjestava moze li protiv rjesenja izjaviti zalbu ili pokrenuti uprvani spor.
Kada se protivrjesenaj moze izjaviti zalba u upustvu se navodi:
1.naziv organa kome se zalba izjavljuje
2.naziv organa kojem se/u kojem roku i s kolikom taksom se zalba predaje
3.da se navede da se zalba moze izjaviti i na zapisnik organa koji je donio rjesenje
Kada se protiv rjesenja moze pokrenuti upravni sporu upustvu o pravnom lijeku se
navodi:
1.naziv i sjediste suda kojem se podnosi tuzba
2. u kojem roku i sa kolikom taksom
A kada se moze pokrenuti neki drugi postupak pred sudom navodi se sud kojem se
stranka moze obratiti i kojem roku.
Na kraju rjesenja stavlja se pecat i potpis sluzbene osobe koja je ovlastena da
donosi rjesenje.
Djelimicno,dopunsko i privremeno rjesenje
Djelimicno rjesenje jeste ona vrsta rjesenja u kojem se o jednoj upravno stvari
rjesava u vise tacaka,kada su samo neke od njih dozrele za rjesenje i kad treba

cjelishodno o tom tackama rijesiti stvar posebnim rjesenjem. Bitan uvjet za

donosenje obog rjesenja jesu razlozi svrsishodnosti.
Dopunsko rjesenje moze se donijeti nakon ranije donesenog rjesenja u kojem
upravna stvar nije rijesena u potpunosti. Kada organ propusti rijesiti upravnu stvar u
cjelini,organ cini pravnu gresku procenog karaktera i stranka moze protiv takvog
rjesenja izjaviti zalbu/pokrenuti upravni spor.
Zbog toga je i za organ i za stranku jednostavnije da ispravi gresku i po slubenoj
duznosti/prijedlogu stranke donese tzv dopunsko rjesenje kojim ce rijesiti preostala
pitanja koja su ostala neobuhvacena ranije donesenim rjesenjem.
Privremeno rjesenje je takva vrsta rjesenja koje se donosi kada je u odredenoj
upravnoj stvari nuzno prije okoncanja upravnog postupka rijesiti neke odnose na
osnovu podataka koji postoje u trenutku donosenja toga rjesenja npr odobrenje za
privremeno obavljanje odredene djelatnosti.
Rok za donosenje rjesenja po zalbi
zakon nalaze drugostepenom organu da je o zalbi duzan donijeti rjesenje i uruciti ga
stranci cim prije je to moguce a najkasnije u roku od 30 dana. Posebnim propisima
moze se propisati i kraci rok za donosenje rjesenja po zalbi ali ne i duzi. Rok do 2
mjeseca je krjanji rok za donosenje rjesenja/to je prkluzivni rok koji se moze
produzavati posebnim propisima. Ako se dogodi da se u ovim rokovima ne donose
rjesnje onda se ima pravo traziti zastita kod nadleznog suda putem upravnog spora.
Ispravljanje greske u rjesenju
Grseke koje organ kao donosilac rjesenja moze ispraviti tehnicke su prirode i mogu
se u svako doba ispraviti a nazivaju se tehnickim/stvarnim/faktickim greskama.
Greseke se ispravljaju donosenjem posebnog zakljucka o ispravci grseke u
rjesenju u koji se upisuje biljeska o ispravci.
Zakljucak je pojedinacni upravni akt kojim se odlucuje o svim pitanjima koja se ticu
postupka/onim pitanjima u vezi sa provodenjem postupka o kojima se ne odlucuje
rjesenjem. Zakljucak donosi sluzbeno lice koje je ovlasteno za donosenje rjesenja
kada obavlja onu radnju upravnog postupka u kojoj se pojavilo takvo pitanje o kojem
treba odluciti zakljuckom navodenjem roka u kojem se ta radnja mora izvrsiti.
Zakljuckom se odlucuje i o sporednim pitanjima u vezi s provodenjem postupka.
Zakljucak se zacinajava u vidu sluzbene zabiljeske i sapocava zainteresiranim licima
usmeno.
Daje se u pisanom obliku u sledecim slucajevima:
1.ako to zahtijeva zainteresirano lice koje nije prisustvovalo raspravi na kojoj je
donesen zakljucak
2.ako to stranka zahtijeva
3.ako se moze odmah traziti izvrsenje zakljucka.
O zalbi na zakljucak vaze ista pravila koja se odnose na rjesenje i ta zalba ne odlaze
izvrsenje osim ako je zakonom drugacije odredeno.

ZALBENI POSTUPAK

Zalba u upravnom postupku predstavlja jedino pravno sredstvo protiv nezakonitog i

nepravilnog rjesenja donesenog u prvom stepenu kojim nezadovoljna stranka trazi
od organa uprave neposredno viseg stepena da to rjesenje ponisti ili izmijeni.
Zalba je procesni institut koji pociva na nacelu dvostepenosti postupka. Koristenjem
ovog prava omogucava se preispitivanje prvostepenih odluka kojim podnosilac zalbe
nije zadovoljan,pa radi toga zeli eliminiranje konkretne upravne odluke/akta iz
pravnog sistema.
Zalba je vezana za instancioni nadzor,sto znaci da o zalbi odlucuje organ vise
instance koji je donio akt kojim se osporava zalba.
Protiv rjesenja domova Parlamenta Federacije i zakonodavnog organa
kantona/gradskog i opcinskog vijeca,kao i rjesenja Vlade Federacije i vlade kantona
donesenog u prvom stepenu ne moze se izjaviti zalba.
Da bi neko mogao da izjavi zalbu na prvostepeno rjesenje dovoljno je da se u tom
rjesenju na bilo koji nacin radi o nekom njegovom pravu ili pravnom interesu.
Iz nacela dvostepenosti zakljucuje se da se upravni postupak odvija na dvije
redovne razine/postupka. Ovi postupci se mogu posmatrati kao dvije odvojene
sukcesivne faze s tim sto je jedna obavezna prvostepeni postupak a druga
fakultativna-drugostepeni postupak jer se ne vodi po sluzbenoj duznosti nego po
zalbi izjavljenoj od ovlascenog lica.
Ako zalbe nema prvostepeni akt se javlja kao okonacan akt,jer je upravni postupak
okoncan.
Drugostepeni organ razmatra zalbu u meritumu i on se u odnosu na prvostepenog
organa javlja kao instancioni kontrlor prema podnosiocu prvostepenog akta koji je
predmet zalbe.
Izuzeci koji iskljucuju pravo na zalbu su sledeci(izuzeci od dvostepenosti
postupka):
1.kad je zakonom propisano da u pojedinim upravnim stvarima zalba nije
dopustena, ali pod uvjetom da je zastita prava i zakonitosti osigurana na drugi
nacin(npr putem upravnog spora u upravno postupku)
2.kada je upravni akt donijelo predstavnicko tijelo,politicki izvrsni organ sirih
politicko teritorijalnih zajednica
Izuzeci koji ogranicavaju pravo na zalbu protiv prvostepenih upravnih akata mogu
se svesti na situacije:
-kada nema organa uprave drugog stepena,zalba protiv prvostepenih rjesenja moze
se izjaviti kad je to zakonom odredeno.
Protiv rjesenja donesenih u drugom stepenu zalba nije dopustena,jer ta rjesenja
sticu svojstvo konacnosti,pa se protiv takvog rjesenja moze pokrenuti i voditi
upravni spor.
Predmet zalbe i njene opce karakteristike
Postoje 3 osnovne pretpostavke za mogucnost izjavljivanja zalbe u upravnom
postupku:
1.da postoji rjesenje i da je rjesenje doneseno u prvom stepenu
2.da postoji organ viseg stepena od organa koji je donio prvo stepeno rjesenje
3.d apravo zalbe nije zakonom izricito izuzeto
Postojanje prvostepenog rjesenja jeste osnovna pretpostavka za ulaganje zalbe,jer
se donosenjem prvostepenog rjesenja i njegovim dostavljenjem stranci stvara
mogucnost ulaganja zalbe a time i ispitivanja jeli ono pravno valjano.
U obavezne elemente zalbe spadaju:
1.broj i datum rjesenja koje se pobija
2.organ koji je donio rjesenje

3.u kom pogledu je stranka nezadovoljna rjesenjem

Od neobaveznih elemenata zalbe navodi se samo obrazlozenje.
ZUP odreduje drugostepenu nadleznost na sledeci nacin:
1.rjesava organ koji bi bio nadlezan da rjesava o zalbi protiv rjesenja organa koji je
izdao pobijano rjesenje
2.ako je u pitanju slozeno rjesenje koje je donio organ uz saglasnost drugog
organa,o zalbi rjesava onaj organ koji inace rjesava protiv rjesenja organa koji je
donio rjesenje. Drugostepeni organ ne moze izmijeniti kompleksni akt,moze ga
samo ponistiti.
3. o zalbi ne moze rjesavati organ neposredno viseg stepena koji bi inace rjesavao u
drugom stepenu ,ukoliko je saradivao sa prvostepenim organom,nego sam
oneposredno visi organ u odnosu na taj organ.
Dopustenost zalbe
Podnosenje zalbe od strane stranke dopusteno je protiv prvostepenih rjesenja i
zakljucaka.
Izuzetak od dopustenosti zalbe u prvom stepenu postoji u slucaju kada je zalba
zakonom iskljucena(nije dopustena zalba protiv rjesenja koje donosi opcinsko vijece
u vezi sa dodjelom gradevinskog zemljista jer se radi o aktu o raspologanju)
Subjekti kojima se priznaje zalbena legitimacija prioritetno se odnosi na ona fizicka
lica cija je pravna situacija u neposrednoj ili posrednoj vezi s rjesenjem upravne
stvari koja predmet zalbe.
Najcesce su to stranke po cijem zahtjevu je i pokrenut prvostepeni upravni
postupak/protiv koji se vodi postupak po sluzbenoj duznosti,kao i lica koja su radi
zastite svojih prava ili pravnih interesa imala pravo ucestvovati u postupku-treca
lica intervijenti.
Zalbena legitimaciaj priznaje se i jednom broju onih organa koji su apostrofirani i u
prvostepenom postupku a to su javni pravobranilac i javni tuzilac pod uvjetom da je
konkretnim rjesenjem povrijeden zakon u korist pojedinca ili pravnog lica a na stetu
javnog interesa. Da bi ovi organi imali polozaj stranke nuzno je da posjeduju
zakonsko ovlascenje za zastupanje u upravnom postupku.
Nadleznost organa za rjesavanje po zalbi
Odredivanje organa koji ce odlucivati po zalbi protiv prvostepenih rjesenja
istovremeno znaci i odredivanje subjekata redovne kontrole ovih akata. S obzirom
na devolutivno dejstvo zalbe takvu ulogu dobiva organ koji u organozacijskom i
funkcionalnom ustrojstvu uprave ima polozaj drugostepenog organa.
Rok za zalbu
Opci rok za izjavljivanje zalbe je 15 dana od dana dostavljanja upravnog akta
stranci,a posebnim zakonom moze se propisati i kraci/duzi rok.
Rok za zalbu pocinje teci prvog narednog dana od dana kada je upravni
akt(rjesenje,zakljucak) urucen stranci. Zalba podnesena po ispteku ovog roka
smatra se neblagovremenom,bilo preuranjenom ili zakasnjelom,pa se kao takva
rjesenjem odbacuje.
Zalba protiv nepostojeceg rjesenja podnosi se nakon isteka roka u kojem je zahtjev
stranke trebao biti rijesen.
Postoje slucajevi kad rok za zalbu ne dolazi do izrazaja. U pitanju je pasivno
ponasanje organa prema zahtjevu stranke koje dolazi do izrazaja neizdavanjem
upravnog akta-sutnja uprave,a ako akt nije izdan naziva se nepostojecim upravnim
aktom.

U odnosu na nepostojece rjesenje zalba se moze izjaviti. Stranka podnosi zalbu kad
je o njenom zahtjevu negativno odluceno/kad je izdat negativan upravni akt kojim je
njen zahtjev odbijen.
Sadrzaj zalbe
Da bi zalba ostvarila svoju namjenu mora biti ispravna/mora sadrzavati i formalne i
materijalne uvjete. U njoj moraju biti sadrzani potrebni podaci koji omogucavaju
vodenje postupka po zalbi.
U zalbi mora biti navedeno:
1.rjesenje koje se pobija zalbom
2.naziv organa koji je donio rjesenje
3.broj i datum pobijanog rjesenja
U vezi sa zalbenim razlozima ZUP je predvidio minimum uvjeta koje stranka mora
ispuniti da bi zalba bila ispravna. Dovoljno je samo da zalilac istakne u zalbi u kojem
je pogledu nezadovoljan rjesenjem,sto znaci da stranka ne mora posebno obrazlagti
zalbu ,ali je duzna iznijeti u cemu je nezadovonlja pobijanim rjesenjem,kao i zbog
cega trazi ponistenje takvog rjesenja.
Stranka moze iznijeti nove cinjenice i nove dokaze ali samo u roku za zalbu i zalilac
je duzan obrazloziti zbog cega ih nije iznio u prvostepenom postupku.
Predavanje i podnosenje zalbe
Zalba se izjavljuje drugostepenom organu,a predaje se prvostepenom organu koji je
donio rjesenje koje se osporava zalbom i protiv kojeg se izjavljuje zalba.
Zalba se predaje neposredno na protokol organu koji je donio rjesenje ili postom.
Zalba se moze izjaviti i usmenio na zapisnik pred prvostepenim organom. Ukoliko se
zalba dostavi neposredno drugostepenom organu,omn ju je duzan polasti
prvostepenom organu.
Kada primi zalbu prvostepeni organ je duzan ispitati je u pogledu
dopustenosti,blagovremenosti i izjavljenosti od ovlastenog lica.
Nedopustenu,neblagovremenu ili od neovlastene osobe izjavljenu zalbuorgan prvog
stepena odbacit ce svojim rjesenjem.
Blagovremenost zalbe koja je predana ili poslananeposredno drugostepenom
organu,organ prvog stepena cijeni prema danu kada je predana/poslana
drugostepenom organu.
Dejstvo zalbe
Zalba koja je propisno izjavljena sadrzi dvostruko dejstvo a ono je:
1.suspenzivno ili odlozno dejstvo zalbe
2.devolutivno dejstvo zalbe
Suspenzivno ili odlozno dejstvo zalbe-sastoji se u tome sto propisno izjavljena
zalba zadrzava izvrsenje rjesenja koje je predmetom zalbe.
Suspenzivno dejstvo sadrzi ne samo izjavljenu zalbu nego i rok za zalbu. U zakonu je
propisano da se rjesenje ne moze izvrsiti u toku trajanja roka za zalbu,a kad je zalba
propisno izjavljenja rjesenje se ne moze izvrsiti sve dok se rjesenje doneseno po
zalbi ne dostavi stranci.
Suspenzivno dejstvo zalbe dolazi u obzir ako se radi o rjesenju koje je moguce
izvrsiti. U tom smislu rjesenje se ne moze u cjelosti izvrsiti u toku roka za zalbu.
Poslije propisno izjavljenje zalbe rjesenje se ne moze izvrsiti ukoliko je napadnuto
zalbom. Ukoliko se rjesenje pobija zalbom samo djelimicno suspenzivno dejstvo
zalbe odrazava se samo u pogledu tih dijelova koji se napadaju zalbom. U ostalim
dijelovima rjesenej se moze izvrsiti cim istekne rok za zalbu.
Izuzeci od suspenzivnog dejstva zalbe:
1.kad je to predvideno zakonom

2.ako se radi o poduzimanju hitnih mjera u javnom interesu koje se ne mogu

odgadati
3.ako bi usljed odlaganja izvrsenja rjesenja bila nanesena steta nekoj stranci,a koja
se ne bi mogla popraviti.
Devolutivno dejstvo zalbe-sastoji se u tome da o zalbi donosi rjesenje organ
kome se zalba podnosi/organ viseg stepena od organa koji je donio rjesenje u prvom
stepenu koje se zalbom osporava.
Izuzeci od devolutivnog dejstva zalbe postoje kad je prvostepeni organ ovlasten da
sam rijesi zalbu i da je ne dostavlja organu kojim je zalba izjavljena.
Ti izuzecu su sledeci:
1.kad se radi o odbacivanju neblagovremene,nedopustene i od neovlastenog lica
izjavljene zalbe
2.kada je u pitanju zamjenjivanje prvostepenog rjesenja u slucaju pogresnog
rjesenja pravnog pitanja
3.kada je u pitanju zamjenjivanje rjesenja koje se zalbom pobija nakon upotpunjenja
postupka
4.u slucaju uvazavanja zalbenog zahtjeva i donosenja novog rjesenja nakon
provedenog ispitnog postupka/nakon davanja mogucnosti stranci da se izjasni o
cinjenicama i okolnostima koje su od vaznosti za donosenje rjesenja.
Primjena devolutivnog dejstva zalbe obavezuje prvostepeni organ da zalbu koju
primi posalje drugostepenom organu nadleznom za rjesavanje po zalbi,skupa sa
spisima predmeta.
Rad prvostepenog organa po zalbi
Kontrolna
pravna
ovlastenja
prvostepenog
organa
povodom
izjavljene
zalbe(samokontrola povodom zalbe)zadrzavaju se i mogu se podijeliti u dvije grupe:
1.ovlastenja cisto procesnopravnog/nemeritornog karaktera
2.meritorna ovlastenja u odnosu na vlastiti akt
Ovlastenja cisto procesnopravnog/nemeritornog karaktera prvostepenog organa
jesu takva ovlastenja u kojima organ provjerava zalbu,prvo s aspekte njene
formalno pravne ispravnostiu pogledu dopustenosti,blagovremenosti i izjavljenosti
od ovlastenog lica(zalbena legitimacija)
Ukoliko prvostepeni organ smatra da je izjavljena zalba dopustena,blagovremenai
izjavljena od ovlastenog lica on moze naci da je zalba:
1.zalba opravdana
2.da provoedeni postupak nije bio potpun
3.da je rjesenje doneseno u skracenom postupku,a trebalo je provesti posebni ispitni
postupak
Nakon formalnog ispitivanaj zalbe slijedi koristenje meritonih ovlastenja od
prvostepenog organa koaj se provode po zalbi:
1.najvaznije ovlastenje prvostepenog organa svodi se na njegovo pravo da donese
novo prvostepeno rjesenje,kojim u cjelini stvar rjesava drugacije.protiv ovog
rjesenja stranka ima pravo zalbe
2.prvostepeni organ duzan je upotpuniti vec provedeni postupak,ako utvrdi da je on
nepotpun
3.prvostepeni organ duzan je provesti posebni ispitni postupak u sledecim pravnim
situacijama
a)kada je rjesenje donesenog bez predhodno provedenog posebnog ispitnog
postupka koji je bio obavezan
b)kada je rjesenje doneseno po skracenom postupku a stranci nije bila dana
mogucnost da se izjasni o cinjenicama i okolnostima koje su od vaznosti za

donosenje rjesenja i to trazi u svojoj zalbi

c)ako prvostepeni organ koristeci svoje ovlastenje,nije odbacio tuzbu,niti je
zamijenio svoje prvostepeno rjesenje koje se pobija zalbom novim rjesenjem
duzan je bez odogadanja a najkasnije u roku od 8 dana poslati zalbu nadleznom
organu na rjesavanje
Organ ce upotpuniti postupak u sledecim slucajevima:
1.kad je zalilac iznio u svojoj zalbi takve cinjenice i dokaze koji bi mogli biti od
uticaja na drugacije rjesenje upravne stvari
2.ako je zaliocu morala biti dana mogucnost da ucestvuje u postupku koji je
predhodio donosenju rjesenja a takva mu mogucnost nije nije bila data
3.ako je zaliocu bila dana mogucnost da ucestvuje u postupku koji koji je predhodio
donosenju rjesenja a on je propustio da je koristi,ali je u zalbi opravdao to
propustanje
Rjesavanje drugostepenog organa po zalbi
Postupanje drudostepenog organa sastoji se iz dvojakog preduzimanja odredenih
radnji u sl postupcimma:
1.predhodni postupak
2.redovni postupak
Predhodni postupak-u predhodnom postupku koji predhodi rjesavanju po zalbi
drugostepeni organ ispituje zalbu jeli blagovremena,dopustena i izjavljena od
ovlastenog lica. Ukoliko utvrdi da je zalba nedopustena,neblagovremena ili
izjavljena od neovlastenog lica drugostepeni organ ce takvu zalbu odbaciti
rjesenjem.
Ukoliko drugostepeni organ u predhodnom postupku utvrdi da rjesenje sadrzi
ocigledne formalne nedostatke on ce ga ponistiti ili oglasiti nistavim.
Ti formalni nedostatci su sledeci:
1.odbijanje od prvostepenog organa da rjesava o upravnoj stvari-negativni sukob
nadleznosti
2.donosenje prvostepenog rjesenja od sluzbenog liza koje nije bilo nadlezno za
njegovo donosenje
3.ako je u donosenju rjesenja ucestvovalo sluzbeno lice koje je moralo biti izuzeto
4.ako je rjesenej donio kolegijalni organ u nepotpunom sastavu
Redovni postupak-drugostepenog organa po zalbi znaci meritorno raspravljenje o
zalbenim navodima. On pocinje u zavisnosti od toga je li prvostepeni organ odbacio
zalbu kao neispravnu ili je nije odbacio/ukoliko to nije uradi odrugostepeni organ.
Cijeneci cinjenicno stanje i primjenu materijalnog prava sadrzanog u prvostepenom
rjesenju,drugostepeni organ donijet cew odluku u vidu rjesenja kojim ce
1.odbiti zalbu
2.ponistiti prvostepeno rjesenje u cjelosti ili djelimicno
3.izmijeniti prvostepeno rjesenje u cjelosti ili djelimicno
Odbijanje zalbe
Drugostepeni organ ce odbiti zalbu u sledecim slucajevima:
a)ako je zalba neosnovana /kad je rjesenje pravilno doneseno
b)ako je u prvostepenom postupku bilo nedostataka,ali oni nisu bili takvi da su bili
od utjecaja na rjesenje upravne stvari
c)ako drugostepeni organ nade da je prvostepeno rjesenje zasnovano na zakonu,ali
ne iz razloga koji su u rjesenju navedeni,nego iz drugih,
drugostepeni organ moze odbiti zalbu,ponistiti rjesenje u cjelosti ili djelimicno ili ga
izmijeniti.

Neosnovanost zalbe-drugostepeni organ ce odbiti zalbu kao neosnavanu kada je

prvostepeno rjesenje zasnovano na zakonu. To znaci da su razlozi za odbijanje zalbe
sadrzani u cinjenici da u rjesenju koje se zalbom pobija ne postoji povreda ni
formalnopravnih ni materijalno pravnih propisa.
Nedostatci u rjesenju koji nisu utjecali na rjesenje upravne stvari
Drugostepeni organ odbit ce zalbu kada nade da je u prvostepenom postupku bilo
nedostataka,ali da su ti nedostatci takvi da nisu mogli utjecati na rjesenje upravne
stvari. U ocjeni tih nedostatka drugostepeni organ ce navesti razloge zbog kojih
smatra da njihov uticaj na rjesenje konkretne upravne stvari nije bio takav da je
mogao dovesti do ponistenja prvostepenog rjesenja.
Primjena materijalnog propisa
Kad je prvostepeni organ donio rjesenje u postupku u kojem je potpuno utvrdeno
cinjenicno stanje pa je na njega pravilno primijenjen materijalni propis i zakonito
odluceno u dispozitivu o upravnoj stvari,ali u obrazlozenju toga rjesenja nije pravilno
iznio razloge zbog kojih je upravnu stvar trebalo rijesiti onako kako je navedeno u
dispozitivu rjesenja,tada ce drugostepeni organ odbiti zalbu.
Ponistavanje rjesenja
Drugostepeni organ ce ponostiti napadnuto prvostepeno rjesenje u sledecim
slucajevima:
1.kad ustanovi da je prvostepeno rjesenje donio nenadlezni organ
2.kada ustanovi da su u prvostepenom postupku cinjenice nepotpuno ili pogresno
utvrdene
3.kad ustanovi da su u prvpost. povrijedena pravilapostupka koja su bitno utjecal na
rjesavanje stvari
4.kad ustanovi da je dispozitiv pobijanog rjesenja nejasan ili da je u suprotnosti da s
obrazlozenjem rjesenja
5.kad ustanovi da su u prvopos. Pogresno ocijenjeni dokazi
6.kad ustanovi da je iz utvrdenih cinjenica izveden pogresan zakljucak u pogledu
cinjenicnog stanja
7.kad ustanovi da je pogresno primijenjen pravni propis/materijalnopravnog
karaktera
8.kad ustanovi da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugacije rjesnje
Ponostvajuci prvostepeno rjesenje drugostepni organ moze postupiti na 2 nacina:
a)sam rijesiti stvar(meritorni rjesenje)
b)vratiti predmet na ponovni postupak prvostepenom organu
Kada samostalno rjesava upravnu stvar drugostepeni organ moze donijeti rjesenje
bilo na osnovu vec utvrdenih cinjenica u prvostepenom postupku,bilo na nacin da ce
postupak upotpuniti sam ili ce traziti da to ucini prvostepeni organ. Prema tome
rjesavajuci po zalbi drugostepeni organ sam rjesava upravnu stvar.
Drugostepeni organ ce nakon ponistavanja rjesenja predmet vratiti prvostepenom
organu na popnovan postupak. Kada drugostepeni organ utvrdi da de je prvstp.
rjesenje donio nenadlezan organ,nakon ponistenja rjesenja vraca predmet prvostp.
organu,ali ne onome koji je rjesenje donio nego nadleznom organu.
Obaveza prvostepenog organa je da postupi po uputama drugostepenog organa i da
donese novo rjesenje bez odgadanja a najkasnije u roku od 30 dana,protiv kojeg
stranka moze takode izjaviti zalbu.

Razlozi zbog kojih drugostepeni organ moze ponistiti prvostepeno rjesenje po zalbi
stranke dijele na:
a)formalnopravne razloge
b)materijalnopravne razloge
Ponistavanje rjesenja iz formalnopravnih razloga drugostepeni organ ce vratiti
rjesenje na ponovni postupak/sam ce upotpuniit postupak u sledecim slucajevima:
1.ako su cinjenice u prvostepenom postupku nepotpuno ili pogresno utvrdene
2.ako postoji povreda pravila postupka koja je bilao d utjecaja na rjesenej upravne
stvari
3.ako postoji pogresna ocjena dokaza u prvostepenom rjesenju
4.ako je iz utvrdenih cinjenica izveden pogresan zakljucak u pogledu utvrdenog
cinjenicnog stanja
5.ako postoji nejasnost dispozitiva pobijanog rjesenja
6.ako postoji proturjecnost dispozitiva sa obralozenjem
Ponistavanje rjesenja ako su cinjenice pogresno ili nepotpuno utvrdene-dogada se
u slucaju kada je prvostepeno rjesenje doneseno bez potpuno i pravilno utvrdenih
cinjenica/kada u prvostepenom postupku nisu bile utvrdene sve one cinjenice od
kojih zavisi primjena materijalnog propisa. U ovom slucaju drugostepeni organ je
ovlasten da sam upotpuni postupak i da otkloni nedostakeu pogledu cinjenicnog
stanja.
Ponistavanje rjesenja ako postoji povreda pravila postupka koja je bila od utjecaja
na rjesenje upravne stvari-dolazi u slucaju kada je od drugostepenog organa
utvrdeno da su u prvostepenom postupku ucinjene povrede pravila postupka,bilo
zato sto stranci nije bila dana mogucnost da se izjasni o cinjenicama i okolnostima
na kojima je zasnovano pobijano rjesenje/postupak nije bio potpun sto je moglo
utjecati na rjesenje upravne stvari drugostepeni organ je ovlasten ponistiti
prvostepeno rjesenje.
Povrede postupka ne utjecu uvijek na rjesavanje stvari pa se one dijele na:
-one koje ne utjecu na rjesenje stvari tzv nebitne povrede(nemaju pravnih posljedica
sto u ZUP dolazi do izrazaja u odredbi stava 2 cl 237)
-povrede koje uticu /koje su mogle utjecati na rjesavanje stvari,bitne povrede pravila
upravnog postupka koje se razvrstavaju na:
a)aposolutne i
b)relativno bitne povrede pravial postupka
Apsolutne povrede pravila postupka-svojim postupanjem dovode do ponistavanja
rjesenja i na njih se pazi po sluzbenoj duznosti.
Postoje u sledecim slucajvima:
1.ako je drugostepeni organ utvrdio da je u prvostepenom postupku ucinjena takva
nepravilnost koja cini rjesenje nistavim
2.ako je drugostepeni organ utvrdio da je doslo do povrede jednog ili vise osnovnih
nacela u prvostepenom organu
3.ako je drugostepeni organ utvrdio da je prvostepeno rjesenje donio nenadlezni
organ
4.ako je drugostepeni organ utvrdio i druge bitne povrede postupaka a koje bi
zajedno ili odvojeno dovele do ponistenja prvostepenog rjesenja
Relativno bitne povrede postupka predstavljaju takve povrede koje su mogle
utjecati na rjesenje upravne stvari i njih drugostepeni organ mora utvrdivati u
svakom pojedinacnom slucaju. U njih spadaju:

1.povrede osnovnih nacela upravnog postupka koje se javljaju i kao

apsolutne(povreda nacela osaslusanju stranke) a mogu biti i relativne(povreda
nacela o upotrjebi jezika)
2.povreda ostalih pravila postupka koje su mogle biti uticati na rjesenje stvari.
Ponistenje rjesenja ako postoji pogresna ocjena dokaza u prvostepenom rjesenju
dogada se u slucaju kada su u prvostepenom postupku pogresno ocijenjeni dokazi
pri cemu ce drugostepeni organ ponistiti prvostepeno rjesenje isam riejsiti spravnu
stvar u zavisnosti od izvrsene ocjene dokaza i utvrdenih cinjenica.
Ponistenje rjesenja ako je iz utvrdenih cinjenica izveden pogresan zakljucak u
pogledu utvrdenog cinjenicnog stanja dolazi u slucaju kad je iz pravilno utvrdenih
cinjenica izveden pogresan zakljucak,gdje je drugostepeni organ nije ovlasten da
vrati predmet prvostepenom organu nego sam rjesava upravnu stvar,s tim sto ce
predhodno ponistit prvostepeno rjesenje.
Ponistavanje rjesenja ako postoji nejasnost dispozitiva pobijanog rjesenja-dolazi u
slucaju kad je dipozitiv rjesenja nejasan. To ce se dogoditi u slucaju kada nije
sastavljen tako da kratko i odredeno navodi kako je rijeseno o predmetu postupka
vec je dvosmisleno receno.
Ponistenje rjesenja ako postoji proturjecnost dispozitiv sa obrazklozenjem to ce se
dogoditi u slucaju kada obrazlozenje nije u skladu sa dispozitivom
Ponistenje rjesenja iz materijalnopravnih razloga
Drugostepeni organ ce ponistit rjesenje iz materijalno pravnih razloga u sledecim
slucajevima:
1.kada postoji pogresna primjena pravnog propisa na osnovu kojeg se rjesava
upravna stvar
2.kada je nepravilno primijenjena slobodna ocjena
Pogresna primjena materijalnog propisa u upravnom postupku postojala bi kada
prvostepeni organ nije primijenio odredbu iz zakona,drugog propisa drzavnog
organa ili opceg akta organizacije ili zajednic,koju je trebao primijeniti/kad je nije
pravilno primijenio.
Do pogresne primjene materijalnog propisa dolazi u slucaju kada drugostepeni
organ rjesavajuci po slobodnoj ocjeni na osnovu ovlastenja iz zakona prekoraci
granice svog ovlastenja,kao i u slucaju kada je organ koje je ovlasten da rjesava po
slobodnoj ocjeni donio rjesenje koje nije u skladu sa ciljem u kojem je dano
ovlastenje. Iz ovoga proizilazi da je pogresna primjena materijalnog propisa vezana
za ocjenu zakonitosti upravnog akta.
Nepravilno primijenje slobodna ocjena slslobodna ili diskreciona ocjena jeste
ovlastenje koje je dano prvostepenom organu uprave na osnovu zakona ili drugog
propisa zasnovanog na zakonu da odlucuje prijenjujuci slobodnu ocjenu u cilju
zastite javnog interesa..
Nepravilno primijenjena slobodna ocjena spade u materijalno pravne razloge za
ponistavanje upravnog akta.
Materijalana strana osporenog upravnog akta sastoji se u ispitivanju postoji li
zakonsko ovlastenje za rjesavanje po slobodnoj ocjeni i je li prvostepeni organ
odlucivao u granicama danog ovlastenja. Alternativa na kojoj se temelji diskreciona
ocjena moze biti samo ona koja je u javnom interesu. Drugostepeni organ ce kada
ocijeni da slobodna ocjena nije pravilno primijenjena,ponistiti prvostepeno rjesenje
is am rijesiti upravnu stvar,s obzirom da moze slobodnu ocjenu prvostepenog
organa zamijeniti svojom slobodnom ocjenom.
Izmjena rjesenja

Drugostepeni organ ce izmijeniti prvostepeno rjesenje kad ustanovi da je ono

pravilno u pogledu utvrdenih cinjenica i u pogledu primjene zakona ali da se cilj radi
kojeg je rjesenje doneseno moze postici i drugim sredstvima koja su povoljnija za
stranku..
Drugostepeni organ je ovlasten povodom izjavljene zalbe izmijeniti prvostepeno
rjesenje
a)tako da izmjena rjesenja ide i preko zahtjeva stranke/zalioca
b)da izmjena rjesenja ide in a stetu zalioca
Izmjena rjesenja u korist zalioca- in melius drugostepeni organ moze izmijeniti
prvostepeno rjesenje u korist zalitelja i priznati nesto sto izjavljenom zalbom zalitelj
nije trazio.
U vezi sa izmjenom rjesenja u korist zalioca moguce su 2 situacije:
-prva je vezana za zahtjev stranke koji je istaknut u zalbi
-druga se odnosi na izmjenu rjesenja i mimo zahtjeva postavljenog u zalbi,ali da ta
izmejna bude u okviru zahtjeva postavljenog u prvostepenom postupku
Da bi drugostepeni organ mogao izmijeniti prvostepeno rjesenje preko zahtjeva
zalioca tj da bi mogao primjeniti institute reformation in melius potrebno je
ispunjenje sledecih uvjeta
1.da se prvostepeno rjesenjo mijenja samo u okviru zahtjeva postavljenog u
upravnom postupku koji je predhodio donosenju prvostepenog rjesenja
2.da se izmjenom rjesenja mimo zahtjeva koji je postavljen u zalbi ne vrijeda pravo
drugog lica
Izmejena rjesenja na stetu zalioca- reformatio in peius
1.ako je prvostepeno rjesenje kojim je zaliocu priznato neko pravo tako pogresno da
bi se moglo ponisti ili ukinuti po pravu nadzora
2.ako je izvrsno rjesenje takvo da bi se moglo ukinuti u cilju zastite javnog interesa
3.ako je rjesenje takvo da sadrzava nepravilnosti zbog kojih se moze oglasiti
nistavim.
Oglasavanje rjesenja nistavim spada u grupu vanrednih pravnih sredstava,pri
cemu ovakva rjesenja ne mogu steci pravosnaznost te se mogu uklanjatu u svakom
stadiju postupka.
Oglasavanje rjesenja nistavim vrsi se u odnosu na rjesenje:
1.koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadleznosti ili u stvari o
kojoj se uopce ne moze rjesavati u upravnom postupku
2.koje bi svojimizvrsenjem moglo prouzrokovati neko krivcno djelo kaznjivo po
krivisnom zakonu
3.cije izvrsenje upoce nije moguce
4.koje je doniop organ bez predhodnog zahtjeva stranke ,a na koje rjesenje stranka
nije naknadno izricito ili presutno pristala
5.koje sadrzi neku nepravilnost koja je po nekoj izricitoj zakonskoj odredbi
predvidena kao razlog nistavosti
Zalba kad prvosteno rjesenje nije doneseno u zakonskom roku
Prije svega to je zalba protiv sutnje upravezbog tzv nepostojeceg rjesenja koja se
izjavljuje druogstepenom organu od stranke po cijem zahtjevu prvostepeni organ
nije donio rjesenje u zakonskom roku.
Nadlezni organ je duzan donijeti rjesenje po zahtjevu stranke kojim je upravna stvar
rijesena u roku od 30 dana a u ostalim slucajevima u roku od 60dana. Nakon toga
roka stranka ima pravo izjaviti zalbu nadleznom organu kao da je njen zahtjev
odbijen. Cim primi zalbu stranke drugostepni organ ce u roku od tri dana od dana

prijema zalbe zatraziti od prvostepenog organa dostavljanje svih spisa,objasnjenje o

razlozima zbog kojih nije donio rjesenje u propisanom roku.
Ukoliko drugostepeni organ utvrdi da su razlozi zbog kojih rjesenje nije doneseno
opravdani ili je stranka doprinijela nedonosenju rjesenja odredit ce rok
prvostepenom organu za donosenje rjesenja koji ne moze biti duzi od 15 dana.
Ako drugostepeni organ utvrdi da razlozi za donosenje rjesenja nisu opravdani rijesit
ce upravnu stvar prema stanju spisa i donijeti svoje rjesenja.
IZVRSENJE RJESENJA
Peta ili posljednja faza upravnog postupka naziva se izvrsenjem rjesenja i ona dolazi
nakon zalbenog postupka. Radi se o prinudnom izvrsenju onoga o cemu je rjesenjem
odluceno i taj postupak ne moze biti sprijecen ako je rjesenje konacno/rjesenje kod
kojeg ne odgada izvrsenje rjesenja.
Izvrsenje konacnog rjesenja sprecava samo ona zalba koja ima suspenzivno
dejstv,kao i zalba koja je propisno izjavljena.
Svrha i cilj izvrsenja rjesenja u upravnom postupku-svrha i cilj upravnog postupka
bit ce ostvareni kada se uskladi cinjenicno stanje stvari s onim koje je odredeno
dispozitivom. To ce biti onda kada se izvrsi takvo rjesenje, bilo voljom onoga na koga
se norma odnosi tj adresata ili legitimnom prinudom organa javne uprave.
Rjesenje koje je donio organ u upravnom postupku ne ostvaruje svrhu zbog koje je
doneseno ukoliko se ne izvrsi.
Upravno -administrativno izvrsenje rjesenja
Radnja administrativnog izvrsenja rjesenja procesna je djelatnost kojoj je cilj da
cinjenicno i pravno stanje kojim je stranci nametnuta neka obaveza dovede u sklad.
Izvrsenje se provodi protiv osobe koja se obavezna ispuniti obavezu/njegovih
pravnih nasljednika. Iz ovoga proizila da su predmet izvrsnog postupka ona rjesenja
kojim se stranci namece neka obaveza.
Samo u izuzetnim slucajevima moze doci do prinudnog izvrsenja rjesenja kojima je
stranci priznato neko pravo koje ona nije u stanju ostvariti bez prinudnog djelovanja
upravnog organa. Takvo pravo stranke moze proizilaziti iz jednostranackih i
visestranackih upravnih stvari.
Kada se radi o negativnim rjesenjima u kojima stranka rjesenjem nije ostvarila neko
pravo koje je zahtijevala,nece doci do izvrsenja jer nije nastupila nikakva nova
fakticka situacija koja zahtijeva postupanje organa.
Rokovi u kojiam se rjesenje moze prunudno izvrsiti rjesenje koje je doneseno u
upravnom postupku moze se prinudno izvrsiti samo ako postane izvrsno te je
potrebno da u njegovom dipozitivu bude odreden rok izvrsenja.
Dakle ono rjesenje kojim se stranci namece neka obaveza u vidu izvrsenja neke
radnje mora se izvrsiti u ostavljenom roku i taj rok tece od dana dostavljanja
rjesenja stranci.
Rok u rjesenju ne mora se podudarati sa rokom koji je u rjesenju odreden za
podnosenje zalbe.
Ako je rok izvrsenja rjesenja duzi od roka za zalbu ,a stranka propusti uloziti zalbu do
izvrsenja ce doci tek protekom roka koji je odreden za dobrovoljno izvrsenje
rjesenja(30 dana).
U rjesenjima u kojima je odreden rok za izvrsenje radnje koja se nalaze stranci
dispozitivom rjesenja,po zakonu se uzima da je stranka duzna izvrsiti zadanu radnju
u opcem roku opd 15 dana,racunajuci od dana kada je dostavljeno rjesenje.
Nakon isteka roka od 5 god od dana kad je rjesenje postal izvrsno njegovo izvrsenje
se ne moze provesti prinudnim putem.
Osnovne vrste izvrsenja rjesenja donesenih u upravnom postupku

1.administrativno(upravno)izvrsenje rjesenja
2.sudsko izvrsenje
Administrativno upravno izvrsenje rjesenja-provodi se radi ostvarivanja novcanih
potrazivanja tj kada je obaveza izvrsenje neke radnje,bilo da se radi o predaji neke
stvari,postupanju po zahtjevu organa za neku cinidbu,propustanje neke radnje ili
trpljenju necije djelatnosti koju to lice ostvaruje na osnovu rjesenja nadleznog
organa uprave.
Administrativno izvrsenje rjesenja predstavlja onu vrstu izvrsenja koju prinudnim
putem provodeorgani uprave prema odredbama ZUP.
Ono se moze provesti i po odredbama posebnog upravnog postupka kada se radi o
administrativnom izvrsenju novcanih potrazivanja koja su odredena posebnim
propisima.
Sudsko izvrsenje rjesenja jeste ono izvrsenje koje prinudnim putem provode sudski
organi kad je stranci rjesenjem nametnuta neka novcana obaveza,tj kada je stranka
duzna platiti odredenu sumu novca.
Ovu vrstu izvrsenja provode nadlezni sudovi iz primanja izvrsenika,osim onih koja
poticu iz primanj po osnovu radnog odnosa.
Ako je u pitanju novcana obaveza izvrsenika koja se treba ostvariti izvrsenjem nad
njegovim pokretnim stvarima,nepokretnostima ili na njegovim naplativim novcanim
potrazivanjima,rjesenje se provodi sudskim putem na nacin i po postupku koje vazi
za sudsko izvrsenje. Novcane obaveze se izvrsavaju radi naplate novcanih
potrazivanja i ta vrsta obaveze mozese ispuniti prinudom stranke na isplatu
odredene svote novca.
Ukoliko se ne radi o novcanim potrazivanjima na koje stranke nisu dale svoj
pristanak organi uprave mogu provesti prinudno izvrsenje tih obaveza,koji se
primjenjuje na sva primanja iz radnog odnosa i po osnovu rada.
Predmet izvrsenja-su covjek il njegova imovina.
Ako je predmet izvrsenja covjek onda se izvrsenje provodi neposrednim izvrsenjem i
to djelovanjem na njegovu psihu da nesto ucini ili da nesto propusti.
Ako je predmet izvrsenja neka imovina onda se izvrsenje sastoji u oduzimanju
pojedinih predmeta ili prava iz imovine izvrsenika/oduzimanjem cijele imovine radi
namirenja potrazivanja.
Izvrsenje se provodi po sluzbenoj duznosti ili na prijedlog stranke.
Organi izvrsenja i ucesnici upravnog izvrsenja ucesnici upravnog izvrsenja izvrsnog
postupka su:
1.organ koji provodi izvrsenje-jeste onaj organ koji je rjesavao u prvom stepenu ako
posebnim propisom nije za to odreden drugi organ.
Ukoliko je posebnim propisom odredeno da administrativno izvrsenje ne moze
provoditi organ koji je rjesavao u prvom stepenu,tada administrativno izvrsenje
provodi opcinski organ uprave nadlezan za poslove uprave na cijel se podrucju
nalazi prebivaliste /boraviste izvrsenika.
2.Lice protiv kojeg se provodi izvrsenje(izvrsenik)-izvrsenik je ono lice na koje glasi
dispoziciaj koja upucuje na neku obavezu koja proizilazi iz dispozitiva
rjesnja,zakljucka ili zapisnika kojim je zakljucena nagodba o poravnjanju obaveze
koja se izvrsava.
3 Trazilac izvrsenja-jeste protivna stranka u dvosranackim ili visestranackim
upravnim stvarima u cijem se interesu i po cijem se prijedlogu provodi izvrsenje.
Izvrsenje se provodi kada trazila izvrsenja stavi prijedlog za izvrsenje,osim kada se
izvrsenje provodi po sluzbenoj duznosti.
Provodenje administrativnog izvrsenja

Da bi se moglo pristupiti izvrsenju rjesenja potrebno je da organ nadlezan za

provodenje administrativnog izvrsenja donese po sluzbenoj duznosti ili na zahtjev
trazitelja izvrsenja zakljucak o dozvoli izvrsenja.
Zakljuckom od dozvoli rjesenja konstatira se da je rjesenje koje se treba izvrsiti
postal izvrsno i odreduje se vrijeme,mjesto,rok,kao i nacin izvrsenja i sredstva
pomocu kojih ce se izvrsenje provesti prinudno.
Kad administrativno rjesenje ne provodi organ koji je rjesavao u prvom stepenuon
on ne donosi zakljucak o dozvoli rjesenja,nego samo na prijedlog trazioca izvrsenja
ili po sluzbenoj duznosti kad je u pitanju izvrsenje u javnom interesu stavlja na
rjesenje potvrdu da je ono postal izvrsno. Ova potvrda naziva se potvrdom o
izvrsnosti ili klauzulom izvrsnosti
Zakljucak o dozvoli rjesenja potrebno je donijeti najkasnije u roku od 30 dana od
dana kad je rjesenje postal izvrsno,s tim da se taj rok moze produziti za jos 30 dana.
Izvrsenje po pravilu provodi organ koji je rjesavao u prvom stepenu,dok u slucaju
kad izvrsenje provodi drugi organ on to izvrsenje provodi na osnovu ranije
donesenog izvrsenja koje mora sadrzavati klauzulu izvrsnosti i zvok zakljucka o
dozvoli izvrsenja.
Nacini provodenje administrativnog izvrsenja
1.izvrsenje preko drugih lica
2.izvrsenje putem prinude
3.izvrsenje putem neposredne prinude
Izvrsenje preko drugih lica-provodi se zavisno od toga sastoji li se izvrsenikova
obaveza u izvrsenju radnje koju moze izvrsiti i druga osoba,a izvrsenik je upoce ne
izvrsi ili je ne izvrsi u cjelosti.(npr ukoliko izvrsenik ne postupi po obavezi da porusi
bespravno sagradeni objekt rusenje ce se izvrsiti preko drugih lica).
Prije nego sto pristupi izvrsenju organ koji provodi duzan je predhodno opomenuti
izvrsenika s prijetnjom da ce se obaveza izvrsiti na njegov trosak putem druge
osobe. Opmena se daje sa posebnim zakljuckom i njen smisao jeste u tome da se
izvrseniku ostavi jos jedan rok za izvrsenje obaveze.
Ako izvrsenik ne izvrsi svoju obavezu ni u roku koji mu je odreden zakljuckom o
opomeni organ koji provodi izvrsenje moze porovesti izvrsenje putem drugog lica pri
cemu sve troskove izvrsenja snosi izvrsenik.
Izvrsenje putem prinude-u konkretnom slucaju radi se posrednoj prinudi kojom se
izvrsenik prinudava da izvrsi neku obavezu u vidu radnje cinjenja ili propuistanja
koja je po svojoj prirodi nezamjenjiva,sto znaci da tu obavezu ne moze na mjesto
izvrsenika obaviti neko drugo lice.
Ispunjenje takvih nenonvcanih obaveza koje moze ispuniti samo izvrsenik izvrsava
se putem posredne ili neposredne fizicke prinude.
Posredna prinuda podrazumijeva izricanje novcanih kazni kojima se djeluje na volju
izvrsenika da izvrsi svoju obavezu. Ukoliko izvrsenik u odredenom roku svoju
obavezu ponovo ne izvrsi organ uprave donosi novi zakljucak kojim izvrseniku
odreduje novi rok za izvrsenje obaveze. Navedena mjera moze se ponavljati vise
puta sve dok izvrsenik ne izvrsi svoju obavezu.
Izvrsenje putem neposredne prinude-ispunjenje nenovcanih obaveza koje se ne
mogu izvrsiti preko drugih lica(nezamjenjiva obaveza) u upravnom izvrsnom
postupku izvrsava se putem neposredne fizicke prinude.
Izvrsenje rjesenja putem neposredne prinude podrazumijeva prisiljavanje izvrsenika
da izvrsi odredene obaveze. Ova prinuda moze se ogledati u fizickoj prinudi u
raznim oblicima i uz obavezno asistiranje policije. Neposredna prinuda dolazi u obzir
kad se izvrsenje ne moze provesti preko drugih lica ni izricanje novcane kazne.

Obustavljanje i odlaganje izvrsenja

Administrativno izvrsenje ce se obustaviti po sluzbenoj duznosti i istovremeno
ponistit vec provedene radnje izvrsenja zakljuckom o obustavi postupka u sledecim
slucajevima:
1.ako je obaveza izvrsena
2.ako izvrsenje nije uopce dopusteno
3.ako se provodi prema licu koje nije u obavezi
4.ako trazitelj izvrsenja odustane od svog zahtjeva
5.ako je izvrseno rjesenje ponisteno ili ukinuto
Administrativno izvrsenje odlozit ce se zakljuckom ako se utvrdi da je u pogledu
izvrsenja obaveze izvrseniku dozvoljeno odredeno vremensko cekanje koje sluzi
izvrseniku kao dodatna mogucnost za dobrovoljno ispunjenje svoje obaveze. O
odgadanju izvrsenja organ donosi zakljucak o odgadanju izvrsenja kojim se ne
ponistavaju provedene radnje izvrsenja.
Izvrsenje radi osiguranja i privremeni zakljucak
Predstavljaju dva oblika osiguranja administrativnog izvrsenja rjesenja.
Izvrsenje radi osiguranja -predstavlja odstupanje od osnovnog nacela da se izvrsava
ono rjesenje koje je postalo izvrsno. Ovo odstupanje izuzetnog je karaktera i moze
se primijeniti samo kada su ispunjeni odredeni zakonski uvjeti.
Izvrsenje radi osiguranja moze se dozvoliti zakljuckom i kad nije postalo izvrsno,ali
samo u slucaju kad je to neophodno radi osiguranja njegovog izvrsenja zbog
opasnosti da bi moglo biti osujeceno ili znatno otezano nakon sto rjesenje postane
izvrsno(vazan uvjet jeste postojanja objektivne i ralne opasnosti.
Izvrsenje radi osiguranaj moze biti provedeno administrativnim putem kad je u
pitanju novcana obaveza izvrsenika kada se radi o primanjima iz radnog odnosa ili
kad se izvrsenje provodi po posebnim propisima.
U svim ostalim slucajevima provodi se sudskim putem.
Privremeni zakljucak o osiguranju-znaci jos vece odstupanje od osnovnih nacela
izvrsnog postupka. Privremenim zakljuckom pristupa se izvrsenju obaveze o kojoj
nije ni doneseno nikakvo rjesenje,te u slucaju kada nije pokrenut postupak radi
utvrdivanja obaveze.
Privremeni zakljucak donosi se ako su kumulativno ispunjeni sledeci uvjeti:
a)da postoji obaveza stranke ili je ucinjena barem vjerovatnom
b)da postoji opasnost dace stranka sprijeciti ili znatno otezati izvrsenje svoje
obaveze
Protiv privremenog zakljucka moze se izjaviti posebna zalba koja ne odgada njegovo
izvrsenje. Ako se kasnije utvrdi pravosnaznim rjesenjem da ne postoji obaveza
stranke predlagac je duzan protivnoj stranci nadoknaditi stetu koja je nastala
izvrsenjem privremenog zakljucka.
VANREDNA PRAVNA SREDSTVA
U upravnom procesnom zakonodavstvu u BiH postoje sledeca vanredna pravna
sredstva koja je moguce upotrijebiti od strane stranke a to su:
1.ponavljanje ili obnova postupka
2.mijenjanje ili ponistavanje rjesenaj u vezi sa upravnim sporom
3.zahtjev za zastitu zakonitosti
4.ponistavanje i ukidanje rjesenja po pravu nadzora
5.ukidanje i mijenjanje pravosnaznog rjesenja uz pristanak ili po zahtjevu stranke
6.vanredno ukidanje rjesenja
7.oglasavanje rjesenja nistavim

1.Ponavljanje ili obnova postupka-jeste vanredni i najvazniji pravni lijek koji se moze
pokrenuti tek nakon isteka roka za zalbu. Bitan uvjet za obnovu postupka je to da je
rjesenje postalo konacno(ne moze se izjaviti zalba)/ da je rjesenje postalo
pravosnazno(kad se u upravnom postupku ne moze izjaviti zalba niti pokrenuti
upravni spor). Opci uvjeti za ponavljanje postupka jesu da je upravni postupak
okoncan u odredenoj upravnoj stvari/da je doneseno rjesenje koje je konacno u
upravnom postupku.
Protiv rjesenja protiv kojeg se moze izjaviti zalba a ukoliko zalba nije izjavljena
ponavljanje postupka nije dopusteno iz razloga sto se zalbeni razlozi mogu navesti u
zalbi pa se prema tome mogu navesti i nove cinjenice o kojima moze rjesavati organ
viseg stepena od organa koji je donio prvostepeno rjesenje.
Ponavljane ili obnova postupka moze se trziti protiv konacnih rjesenja protiv kojih je
pokrenut upravni spor i to u vrijeme vodenaj up spora kao i u vrijeme okoncanja
spora.
Do obnavljanja postupka ne moze docu ako je postupak okoncan zakljuckom,kao ni
u slucaju kad je postupak okoncan zakljucenim poravnjanjem
RAZLOZI ZA PONAVLJANJE POSTUPKA
1.Nove cinjenice i dokazi koji nisu bili poznati prije donosenja rjesenja
Pod novim cinjenicama smatraju se cinjenice koje su postojale u vrijeme vodenja
postupka ali se za njih nije znalo.. Razlozi za obnovu postupka ne mogu biti sve
cinjenice koje su nastale nakon okoncanja postupka, nego samo one za koje se
saznalo nakon njegovog okoncanja. To su one cinjenice koje se temelje na
cinjenicnom stanju na osnovu kojeg je doneseno rjesenje. Nove cinjenice mogu biti
samo one koje kada budu upotrijebljene mogu dovesti do drugacijeg rjesenja od
onog koje je doneseno u ranijem postupku.
Kad je rijec o novim dokazima kao novi dokazi se smatraju se dokazi za koje se u
prijasnjme postupku nije znalo ili se znalo ali iz bilo kojih razloga nisu mogli biti
pribavljeni i upotrijebljeni za vrijeme vodenja ranijeg postupka. I novi dokazi da bi se
predocili moraju rezultirati donosenjem drugaciejg rjesenja od ranije donesenog.
2. Ako je rjesenje doneseno na podlozi lazne isprave,ili ako je doneseno kao
posljedica kakvog djela kaznjivog po kaznenom zakonu
Pod laznim ispravamasmatraju se bilo javna ili privatna isprava u kojoj su navedeni
lazni podaci i na osnovu kojih je doneseno rjesenje sa laznim podacima o
cinjenicama. To predstavlja krivicno djelo falsificiranja isprava po KZ u FBiH. Razlog
za obnovu postupka moze biti i lazno svjedocenje i vjestacenje.
3.Ako se rjesenje temelji na presudi donesenoj u kaznenom postupku ili u
privrednom prestupu a ta presuda je pravosnazno ukinuta-odmah treba reci da se
ova osnova ne odnosi na ukidanje presude kada su u pitanju drugi sudski postupci.
4. Ako je rjesenje povoljno za stranku doneseno na osnovu neistinitih navoda
stranke kojima je organ koji vodi postupak bio doveden u zabludu-donosi se u
slucaju kad za odredene cinjenice ne postoji neposredan dokaz /kad se takva
cinjenica ne moze utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava.
Da bi organ usvojio ovaj razlog moraju biti ispunjeni sledeci uslovi:
a)da se rjesenje(zakljucak)temelji na laznim navodima stranke
b)da je stranka imala namjeru da dovede u zabludu organ koji je vodio upravni
postupak
c)da se radi o rjesenju/zakljucku povoljnom za stranku
5.Ako se rjesenje organa koji je vodio postupak temelji na nekom predhodnom
pitanju,a nadlezni organ je to pitanje kasnije rijesio u bitnim tackama drugacije
kada je organ raspravi ojedno pitanje kao predhodno a zatim ga drugacije rijesio

organ koji je za to nadlezan,onda se rjesenje ovog organa mora uzeti kao razlog za
obnovu postupka.
6 Ako je u donosenju rjesenja ucestvovala sluzbena osoba koja je po zakonu morala
biti izuzeta
Sluzbena osoba ce biti izuzeta u sledecimn slucajevima:
1.ako je u predmetu u kome se vodi postupak stranka
suovlascenik,ovlascenik/suobaveznik,vjestak,svjedok,punomocnik
ili
zakonski
zastupnik stranke
2.ako je sa navedenim licima srodnik po krvi u pravoj liniji,a u pobocnoj liniji
zakljucno sa 4 stupnjem bracni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja
zakljucno,pa i onda kad je brak prestao
3.ako je sa strankom,zastupnikom ili punomocnikom stranke u odnosu
staraoca,usvojioca ili hranioca
4.ako je u prvostepenom postupku ucestvovalo u vodenju postupka ili u donosenju
rjesenja
7.Ako je rjesenje donijela sluzbena osoba nadleznog organa koja nije bila ovlastena
za nejgovo donosenje
Primjena ovog razloga postoji kada je rjesenje donijela sluzbena osoba nadleznog
organa koja prema propisima i drugim aktima inace nije ovlastena rjesavati u
upravnom postupku.
Ako kolegijalni organ nije rjesavao u sastavu predvidenim vazecim propisima ili ako
za rjesenje nije glasala propisana vecina.
Smatra se da ovaj razlog postoji kad je rjesenje/zakljucak donio kolegijalni organ s
tim da nije bilo prisutno vise od polovine njegovih clanova ili rjesenje nije doneseno
vecinom glasova prisutnih clanova ili narocitom vecinom.

8.Ako osobi koja je trebala ucestvovati u svojstvu stranke nije bila dana mogucnost
da sudjeluje u postupku
U ovom slucaju radi se o povredi nacela saslusanja stranke u postupku jer stranka
po cijem zahtjevu je pokrenut postupak ili protiv kojeg je pokrenut postupak ima
pravo ucestvovati u postupku/da zastiti u postupku svoja prava i interese.
9 Ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik a po zakonu ju je trebao zastupati
Ovaj razlog postoj u slucaju kad je u postupku doneseno rjesenje gdje procesno
nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik a morao je,sto znaci da
stranka nije ucestvovala preko svoga zastupnika.
Ako osobi koja je ucestvovala u postupku nije bila dana mogucnost da sluzi svojim
jezikom.
Rok za trazenje ponavljanja upravnog postupka
Ukoliko nadlezni organ utvrdi da su ispujeni uvjeti za obnovu postupka donijet ce
zakljucak koji dozvoljava obnovu postupka u kome ce navesti radi li se potpunoj ili
djelimicnoj obnovi zavisno o kojem razlogu za obnovu se radi.
Postoje dva roka za trazenje popnavljanja upravnog postupka:
a)Subjektivni rok jeste rok koji se odnosi samo na stranku a to znaci i na javnog
tuzioca,ali ne i na organ koji ponavljanje okoncanog upravnog postupka moze
pokrenuti i provesti po sluzbenoj duznosti. Rok za obnovu postupka iznosi 30 dana i
on vazi samo za stranku a ne i za organ koji po sluzbenoj duznosti moze pokrenuti
obnovu postupka.Subjektivni rok se racuna u sl slucajevima(nabrojat razloge za
obovu postupka)

b) Objektivni rok nakon proteka roka od 5godina od dana dostavljanja rjesenja

stranci obnovu postupka ne moze traziti niti stranka,niti je organ moze pokrenuti po
sluzbenoj duznosti. Ovaj rok pocinje teci od dana kad je rjesenje dostavljeno stranci
a za organ od dana donosenja rjesenja.
Izuzetno stranka moze traziti obnovu postupka i nakon proteka roka od 5 godina:
1.ako je rjesenje/zakljucak donesen na osnovu lazne isprave ili kao posljedica
krivinog djela
2.kad se rjesenje/zakljucak temelji na presudi donesenoj u krivicnom postupku ili
privrednom prestupu a ta presuda kasnije bude pravosnazno ukinuta
3.kad se rjesenje/zakljucak temelji na predhodnom pitanju koje je organ sam
raspravio u upravnom postupku,a nadlezni organ je to pitanje poslije u bitnim
tackama rijesio drugacije
Rjesavanje o ponavljanju postupka
Ponavljanje upravnog postupka moze se provesti po prijedlogu stranke ili po
zahtjevu javnog tuzioca,kao i po sluzbenoj duznosti organa uprave nadleznog za
postupanje u konkretnoj upravnoj stvari.
Prijedlog za ponavljanje postupka koji je podnesen od stranke mora biti ucinjen
vjerovatnim i on se dostavlja organu koji je rjesavao u prvom stepenu ili organu koji
je donio rjesenje kojim je upravni postupak okoncan. Kad se ponavljanje trazi
povodom drugostepenog rjesenja priedlog za ponavljanje postupka prilozit ce se sa
spisima predmeta i poslati organu koji je odlucivao u drugom stepenu.
Kad organ primi priedlog za ponavljanje u predhodnoj preliminarnoj fazi,on se javlja
kao samokontrolor urednosti svog rada,pri cemu provjerava jesul ispunjeniu
formalnopravni uvjeti za meritorno odlucivanje o prijedlogu za ponavljanje postupka.
Organ provjerava blagovremenost,izjavljenost od ovlastenog lica i vjerovatnost
okolnosti na kojima se zasniva prijedlog.ukoliko neki od uvjeta nije ispunjen prijedlog
se odbacuje zakljuckom.
U slucaju negativnog stajalista organ ce donijeti rjesenje kojim ce odbiti prijedlog za
ponavljanje postupka iz razloga sto je neosnovan.
Ukoliko organ stekne misljenje da prijedlog osnovano upucuje na drugaciej rjesenje
postupka donijet ce zakljucak kojim dozvoljava ponavljanje postupka i odredit ce u
kojem ce se obimu ponoviti postupak.
Novo mertirno rjesenje donosi se ne samo na osnovu cinjenica koje su utvrdene u
ponovljenom postupku nego i na osnovu cinjenica koje su utvrdene ranije uz
primjenu materijalnopravnih propisa koji su vazili u vriejme vodenja prvobitnog
postupka.
U ponovljenom upravnom postupku rjesenje se i pored ponavljanja moze ostaviti na
snazi,ukoliko se ustanovi da ne postoje bitno drugacije cinjenice i okolnosti zbok
kojih se ono trebalo donijeti ili zamijeniti novim rjesenjem.
Mijenjanje i ponistavanje rjesenja u vezi sa upravnim sporom
Na ovaj vid vanredne pravne zastitte moze se pozvati organ protiv cijeg rjesenja je i
pokrenut upravni spor sve do okoncanja spora ako tim postupkom ne vrijeda druku
stranu ili drugo lice. Ovo rjesenje nadlezni organ donijet ce ex officio nakon sto
utvrdi da su navodi u tuzbi tazni i da je ona osnovana.
Tuzeni moze u upravnom postupku ponistiti ili izmijeniti svoje rjesenje samo ako su
kumulativno ispunjeni sledeci uvjeti:
1.da je protiv konacnog rjesenja pokrenut upravni spor
2.da po tuzbi sud nije donio svoju odluku/presudu ili rjesenje
3.da organ uvazava sve zahtjeve tuzbe/smatra da:
4.je nepravilno i nepotpuno utrvdeno cinjenicno stanje

5.da je iz utvrdenih cinjenica izveden nepravilan zakljucak

6.da se u upravnom postupku nije vodilo racuna o pravilima tog postupka
7.da osporeno rjesenje sadrzi bitne nedostatke koji sprecavaju ocjenu njegove
zakonitosti
8.sto osporeno rjesenje sadrzi razloge njegove nistavosti
9.sto je osporeno rjesenje protivno toj presudi
10.da se time vrijedaju prava stranke ili trece osobe u upravnom postupku
Aktivna konacnost rjesenja-radi se o vanrednom pravnom sredstvu kao
posebnom vidu upravnopravne samokontrole koja se preduzima od izdavaoca
konacnog upravnog akta koji je donesen u vezi sa odlucivanjem o glavnoj upravnoj
stvari.
Pasivno konacna rjesenja ne mogu biti predmetom ove vanredne samokontrole
jer kada nije koristena zalba koja je bila dopustena,ne moze se koristiti ni tuzba,pa
su takva rjesenja istekom roka za zalbu istovremeno konacna i pravosnazna. U
ovom slucaju ne moze doci do upravnos spora a niti do mijenjanja i ponistavanaj
rjesenja u vezi sa upravnim sporom.
Nakon pokretanja upravnog spora protiv konacnog upravnog akta kojeg je sam
izdao,tuzeni organ moze dvojako postupiti/moze ostati pasivan i neintervenirati i
ostati pri svojoj odluci iz rjesenja,a moze i provesti kontrolu i sanirati utvrdene
nezakonitosti.
Svoje novo rjesenje organ uprave dostavit ce sudu u vidu obavjestenja,nakon cega
ce sud pozvati stranku da se u roku od 15 dana izjasni jeli zadovoljna novim
rjesenjem ili nije.
Ako se stranka izjasni da je zadovoljna novim rjesenjem sud ce rjesenjem obustaviti
upravnosudski postupak,a ako nije zadovoljna svojim rjesenjem sud ce nastaviti
vodenje upravnog spora.
Zahtjev za zastitu zakonitosti
Moze ga koristiti javni tuzilac protiv pravosnaznog rjesenja koje je doneseno u
upravnoj stvari povodom koje nije osigurana sudska zastita u upravnom sporu.
Nadlezni javni tuzilac ima pravo podnijeti zahtjev za zastitu zakonitosti pod sledecim
uvjetima:
1.da se radi o pravosnaznom rjesenju u rjesavanju upravne stvari
2.da se protiv toga rjesenja uopste ne moze voditi upravni spor/da je zakonom
iskljucen
3.da ni na drugi nacin nije osigurana zastita od nezakonitosti
4.da nadlezni tuzitelj smatra da je rjesenjem povrijeden zakon
Zahtjev za zastitu zakonitosti ima i Pravobranilac BiH kad je rjesenjem povrijeden
zakon. Inicijativu mu mogu uputiti stranke ali i trece zainteresirane osobe u roku od
30 dana od dana dostavljanja zahtjeva pravobranicu,ako mu niej dostavljeno onda u
roku od 3mjeseca.
Stranke nisu ovlastene da koriste ovaj vanredni pravni lijek nego samo daju
inicijativu tuzitelju ciji se zahtjev mora odnositi na nezakonitost bez obzira ide li
povreda u korist ili na stetu stranke.
Po zahtjevu za zastitu zakonitosti odlucuje organ uprave vise stepena u odnosu na
organ koji je donio pravosnazno rjesenje,a kao takvog organa nema onda odlucuje
vlada.
Zahtjev za zastitu zakonitosti moze se podnijeti u roku od mjesed dana od dana kad
je rjesenje dostavljeno tuziocu a ako mu rjesenje nije dostavljeno zahtjev se moze
podnijeti u roku od 6mjesec od dana kad je rjesenje dostavljeno stranci.

Rjesavajuci o zahtjevu organ moze uvaziti zahtjev kao osnovan i ukinuti pobijano
rjesenje ili ga moziti odbiti kao neosnovano.
U slucaju uvazavanja zahtjeva pobijano rjesenje se nikada ne moze ponistiti,pa
ukidanje rjesenja djeluje uvijek samo ubuduce,protiv takvog rjesenja ne moze se
izjaviti zalba niti se moze voditi upravni spor.
Protiv pravosnaznog rjesenja donesenog u upravnoj stvari u kojoj se ne moze voditi
upravni spor,a sudska zastita nije osigurn izvan upravnog spora,po zahtjevu javnog
tuzitelja za zastitu zakonitosti ne odlucuje Vrhovni sud u upravnom sporu,vec
odgovarajuci organ uprave,a ako takvog organa nema odlucuje izvrsni organ.
Ponistavanje i ukidanje rjesenja po pravu nadzora
Ponistavanje
rjesenja-ovo
vanredno
pravno
sredstvo
predstavlja
oblik
upravnopravne kontrole upravnih akta koje ime prvenstveni zadatak zastitu javnog
intersa/zastitu objektivne zakonitosti. Radi se o sredstvu koje po sluzbenoj duznosti
moze biti upotrijebljeno protiv konacnih rjesenja u upravnom postupku,bez obzira
jesu li ona donesena u korist ili na stetu stranke.
Ponistavanje rjesenja vezano je za propuste procesnopravne prirode(greske u
postupku).
Greske procesnopravne prirode koje dovode do ponistavanja rjesena jesu one koje
utjecu na zakonitost rjesenja u slucajevima:
1.ako je rjesenje u konkretnoj upravnoj stvari donio organ koji je, s obzirom na njenu
materiju relativno stvarno nenadlezan
2.ako je u istoj stvari doneseno pravosnazno rjesenje kojim je ta stvar drgacije
rijesena
3.ako je rjesenje donio jedan organ bez saglasnosti,potvrde,odobrenja ili misljenja
drugog organa,a to je po zakonu ili drugom propisu bilo potrebno
4.ako je rjesenej donio mjeseno nenadlezan organ
5.ako je rjesenje doneseno kao posljedica prinude,iznude,ucjene,pritiska ili druge
nedozvoljene radnje
Kad se radi o mjesenoj nadleznosti rok za ponistavanje rjesenja iznosi godinu,dok u
svom ostalim slucajevima ponistavanje rjesenja po pravu nadzora taj rok iznosi
5godina.
Ukidanje rjesenja-vezano je za gresku materijalnopravne prirode-povreda
materijalnog zakona. Ako se radi o upravnom aktu u kojem se vrsi slobodna ocjena
materijalni zakon bit ce povrijedenako je organ prekoracio granice ovlastenja koje
mu je dano u svrhu vrsenja te ocjene i je tu ocjenu vrsio supritno cilju. O ovom
vanrednom pravnom sredstvu odlucuje drugostepeni organ. Do ukidanja moze doic
po sluzbenoj duznosti ili po zahtjevu javnog tuzioca. Za ponistavanje i ukidane
rjeseneja ostavljeni su strogi rokovi koji seracunaju od dana kad rjesenje stekne
svosjtvo konacnosti. Rok za ponistavanje rjesenja iznosi jednu godinu,dok u svim
ostalim slucajevima taj rok iznosi 5godina.
Ukidanje i mijenjanje pravosnaznog rjesenja uz pristanak i po zahtjevu stranke
U slucaju da je pravosnaznim rjesenjem donesenim od nadleznog organa stranka
stekla neko pravo a organ koji ga jedonio smatra da je u njemu nepravilno
primijenjen materijalni zakon,ovo serjesenje moze ukinuti i mijenjati samo uz
pristanak stranke. Ovo rjesenje se moze mijenjati i ukidati samo novim rjesenjem
koje djeluje ex nunc.
Ukidanje i mijenjanje pravosnaznog rjesenja kojim je stranka stekla neko pravo:
1.da postoji pravosnazno rjesenje

2.da organ koji je to rjesenje donio smatra da je u njemu nepravilno primijenjeno

materijalno pravo
3.da stranka koja je pravosnaznoscu tog rjesenja stekla neko pravo pristane na
njegovo ukidanje i mijenjanje
5.da se ukidanjem ili mijenjanjem ne vriejdaju prava trece osobe
6.da se primjena ovog instituta ne protivi zakonu ili drugom propisu kao ni javnom
interesu
Ukidanje i mijenjanje pravosnaznog rjesenja koje je nepovoljno za stranku
Ukoliko se radi o pravosnaznom rjesenju kojim je stranci nametnuta odredena
obaveza,rjesenje se moze ukinuti ili izmijeniti na stetu stranke,tako da se ta
obaveza poveca ili se ukidanjem /mijenjanjem rjesenja jos vise pogorsa taj polozaj
stranke,pa je to i osnovni razlog zbog kojeg je potreban pristanak stranke. Primjena
ovog instita je fakultativna sto znaci da nadlezni organ moze ali nije duzan u
svakom slucaju ukidti ili mijenjati pravosnazno rjesenje.
Vanredno ukidanje
Ovo je vanredno pravno sredstvo kojim se ukidaju samo izvrsna rjesenja koja su
zakonita ali cije izvrsenje stoji u sukobu s javnim interesom. Mogu se ukidati samo
ona rjesenja cije izvrsenje nije ni zapocelo ili je u toku.
Do vanrednog ukidanja moze doci:
1.kada je nuzno ukinuti takvo rjesenje da bi se sprijecla ili otklonila teska i
neposredna opasnost po zivot i zdravlje ljudi,javnu sigurnost,javni mir i poredak ili
javni moral,kakav poremecaj u privredi
2.kada se sve to ne moze uspjesno otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje
diralo u stecena prava koja su utvrdena u tom rjesenju
Novo rjesenje uz primjenu vanrednog ukidanja vrsi se po sluzbenoj duznosti a mogu
ga donijeti i prvostepeni i drugostepeni organ,a moze se ukinuti u cjlosti ili
djelimicno i djeluje samo ex nunc unaprijed.
Oglasavanje rjesenja nistavim
Ima retroaktivno dejstvo/djeluje ex tunc,te ima deklarativni karakter a razlozi za
zbog kojih se jedno rjesenje moze oglasiti nistavim su sledeci:
1.ako radi o gruboj povredi propisa
o nenadleznosti tzv apsolutna stvarna
nenadleznost a ona postoji kad je rjesenje u upravnom postupku nije doneseno u
upravnoj nego u stvari iz sudske nadleznost
2.ako bi izvrsenje rjesenja moglo dovesti do nekog djela kaznjivog po krivicnom
zakonu
3.ako izvrsenje rjesenja uopce nije moguce
4.ako je rjesenje donio organ bez predhodnog zahtjeva stranke a stranka nije
pristala na njeno rjesenje ni naknadno ,bilo izricito ili presutno
5.ako rjesenje sadrzi nepravilnost koja je po nekoj izricitoj zakonskoj odredbi
predvidena kao razlog nistavosti
Protiv ovog rjesenja dopustena je zalba,a ako nema organa koji rjesava po zalbi
moze se pokrenuti upravni spor