ISABEL ALLENDE

%æi sreæe
PREVELA SA PANJOLSKOG TAMARA HORVAT KANJERA
VUKOVIÆ & RUNJIÆ ZAGREB 2001.
PRVO IZDANJE U BIBLIOTECI D EPNA VUKOVIÆ & RUNJIÆ 10000 Zagreb, Dudovec 32 a www.d
zepna.com
Urednica Milana Vukoviæ Runjiæ Oblikovanje Boris Runjiæ Lektura Slavko Per iæ Kore
ktura Ozren Milat Tisak i uvez Tiskara Puljko
Naslov izvornika La Hija de la Fortuna Copvright © Isabel Allende, 1999
Prijevod © Tamara Horvat Kanjera, 2001. Fotografija autorice © Bedmar
-.TI Sva prava pridr ana.
, $ ; isbn 953-679-14-5
JL5S0
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèili na knji nica, Zagreb
UDK 821 . 134 . 2 (83) - 31 = 163 . 42
ALLENDE, Isabel
Kæi sreæe / Isabel Allende; prevela sa panjolskog Tamara Horvat Kanjera. - Zagreb
: Vukoviæ Runjiæ, 2001. - (D epna biblioteka; knj. 14)
Prijevod djela: La Hija de la Fortuna.
isbn 953-6791-14-5 410625068
Sadr aj
PRVI DIO
1843-1848. Valparaiso ¦ 3
Englezi ¦ 21 Gospoðice ¦ 41
Lo glas ¦ 55 Udvaraèi ¦ 67 Miss Rose ¦ 80
Ljubav ¦ 94
DRUGI DIO 1848-1849. Vijest ¦ 111 Rastanak ¦ 130 Èetvrti sin ¦ 143 Tao Chi'en ¦
159 Putovanje ¦ 186 Argonauti ¦ 208 Tajna ¦ 231
TREÆI DIO 1850-1853. Eldorado ¦ 251 Poslovi ¦ 268 Ukaljane golubice ¦ 281 Razoèa
ranja ¦ 294 Sing song girls -314
Joaquin ¦ 331 Neobièan par ¦ 342
Neprevedeni izrazi ¦ 3/3 Pogovor-374
o
oo oo
7
oo
Valparaiso
vatko se raða s nekim osobitim darom, a Eliza » ¦ < ^^Sommers rano je otkrila da
posjeduje dva: dobar V^/ njuh i dobro pamæenje. Prvi joj je poslu io da zaraðuje
za ivot, a drugi da bi se sjeæala, ako veæ ne precizno, onda barem s poetskom nep
ostojano æu astrologa. Ono to zaboravimo isto je kao da se nikad nije ni dogodilo,
ali njezinih stvarnih ili prividnih sjeæanja bilo je mnogo i bilo je to kao da d
va puta ivi. Obièavala bi reæi svojemu vjernom prijatelju, mudrom Tao Chi'enu, da
je njezino pamæenje poput utrobe broda na kojemu su se upoznali, prostrano i mr
aèno, puno puncato kutija, baèava i vreæa u kojima su nagomilani dogaðaji iz cij
eloga njezina ivota. Budnoj, nije joj bilo lako pronaæi ne to u preveliku neredu, a
li je to uvijek mogla uèiniti usnuv i, tako kako joj je pokazala Mama Fresia za sl
atkih noæi u njezinu djetinjstvu kad su obrisi stvarnosti bili tek fini trag bli
jede tinte. Ulazila bi u prostor snova mnogo puta prijeðenim putem, a vraæala se
s velikim oprezom kako ne bi rastrgala krhka priviðenja na o trom svjetlu svijest
i. Imala je povjerenja u tu metodu, kao to to drugi èine s brojevima, i toliko je
istanèala umijeæe pamæenja da je mogla vidjeti Miss Rose naslonjenu na kutiju s
apuna iz Marseillea, njezinu prvu kolijevku.
'Nemoguæe je da se toga sjeæa , Eliza. Novoroðenèad su kao maèke, nemaju osjeæaja
niti pamæenja', prosuðivala bi Miss Rose u rijetkim prilikama kad bi se naèela t
a tema.
%æi sreæe
Valparaiso ¦ 5
No ta ena koja ju gleda odozgo, u svojoj haljini boje topaza i raspu tenih vlasi pu
nde razbaru ene vjetrom, urezala se u Elizino sjeæanje i nikad nije mogla prihvati
ti drugo obja njenje o svome podrijetlu.
'Ima engleske krvi, kao i mi', uvjerila ju je Miss Rose kad je bila u dobi da mo e
razumjeti. 'Samo nekomu iz britanske kolonije moglo je pasti na um da te ostavi
u ko ari pred vratima Britanske kompanije za uvoz i izvoz. Zacijelo je poznavao do
bro srce moga brata Jeremvja i pogodio da æe te prihvatiti. U to sam vrijeme bil
a luda za tim da imam dijete i ti si mi pala u naruèje poslana od Gospodina da b
ude odgajana na èvrstim naèelima protestantske vjere i engleskoga jezika.'
'Engleskinja, ti? Ne obmanjuj se, djevojèice, ima indijansku kosu poput mene', op
ovrgavala bi to Mama Fresia za leðima svoje gospodarice.
Elizino roðenje bilo je zabranjena tema u kuæi i djevojèica se navikla na tajans
tvenost. To, kao i druga osjetljiva pitanja, nije spominjala pred Rose i Jeremvj
em Sommersom, ali bi raspravljala o njima apæuæi u kuhinji s Mamom Fresijom, koja
se postojano dr ala svog opisa kutije za sapun, dok je verzija Miss Rose godinama
ukra avana sve dok se nije pretvorila u bajku. Prema njoj, ko ara pronaðena u uredu
bila je izraðena od najfinijeg pruæa i podstavljena batistom, njezina ko uljica i
zvezena francuskim bodom, a plahte obrubljene briselskom èipkom. Usto je bila um
otana u ogrtaèiæ od nerca, ekstravagancija nikad viðena u Èileu. S vremenom su p
ridodani est zlatnih novèiæa umotanih u svileni rupèiæ i bilje ka na engleskom koja
obja njava da je djevojèica, premda nezakonita, vrlo dobra roda, ali Eliza nikad
nije zamijetila ni ta od svega toga. Nerc, novèiæ i bilje ka prikladno su nestali i
o njezinu roðenju nije ostalo traga. No obja njenje Mame Fresije vi e je nalikovalo
njezinim sjeæanjima: otvoriv i vrata kuæe jednoga jutra potkraj ljeta, prona li su u
kutiji nago djete ce enskoga spola.
'Ni ta od nercova ogrtaèiæa i zlatnih novèiæa. Bila sam ondje i vrlo se dobro sjeæ
am. Stigla si cvokoæuæi u mu kom prsluku, nisu ti stavili ni obiènu maramu, i bila
si sva pokakana. Bila si jarko-crvena mrkavica kao prekuhani jastog, s maljicama
kukuruza na vrhu glave. To si bila ti. Ne obmanjuj se, nisi se rodila za prince
zu, a da si imala tako crnu kosu kao to ju ima sada, gazde bi bili bacili kutiju u
smeæe', ustrajala je ena.
Barem su se svi slo ili da je djevojèica u la u njihove ivote 15. o ujka 1832, godinu i
pol nakon dolaska Sommersovih u Èile, i stoga su to odredili kao datum njezina
roðenja. Ostalo je uvijek bilo gomila proturjeènosti pa je Eliza naposljetku zak
ljuèila da ne vrijedi truda tro iti energiju premeæuæi ih, jer kakva god istina bi
la, ne mo e se ni na koji naèin ispraviti. Va no je ono to èovjek èini na ovome svije
tu, ne kako na njega dolazi, obièavala je govoriti Tao Chi'enu tijekom mnogih go
dina njihova divna prijateljstva, no on se nije slagao, bilo mu je nemoguæe zami
sliti vlastito postojanje odvojeno od dugoga lanca svojih predaka koji su tomu b
ili pridonijeli ne samo podajuæi mu njegove tjelesne i mentalne osobine, nego su
mu takoðer namrijeli i karmu. Njegova sudbina, vjerovao je, odreðena je postupc
ima roðaka koji bijahu ivjeli prije njega, zato im treba odavati poèast dnevnim m
olitvama i pla iti ih se kad se pojavljuju u spektralnim oblièjima zahtijevajuæi s
voja prava. Tao Chi'en je mogao odrecitirati imena svih svojih predaka, sve do n
ajudaljenijih i najpo tovanijih prapradjedova, pokojnih vi e od jednoga stoljeæa. U
vrijeme zlatne groznice najvi e ga je zaokupljalo razmi ljanje o povratku u Kinu, ka
ko bi umro u svom selu i bio pokopan uz svoje; inaèe bi njegova du a lutala zauvij
ek, prepu tena stranoj zemlji. Eliza je, prirodno, bila naklonjena prièi o skupocj
enoj ko ari - nitko zdrava razuma ne bi volio zapoèeti ivot u obiènoj kutiji od sap
una - ali iz po tovanja prema istini nije ju mogla prihvatiti. Njezin njuh psa tra
gaèa pamtio je vrlo dobro prvi miris njezina ivota, a to nije bio onaj èistih bat
istanih plahta, nego vune, mu koga znoja i duhana. Drugi je bio planinski zadah ko
ze.
Kæi sreæe
Eliza je rasla gledajuæi Tihi ocean s balkona rezidencije svojih posvojitelja. P
odignuta na obroncima bre uljka uz luku Valpara-isa, kuæa je smjerala opona ati stil
to je tada bio u modi u Londonu, ali zahtjevi terena, klima i ivot u Èileu bijahu
primorali da se naprave bitne preinake, a rezultat je bilo ruglo. U dnu dvori ta
nicale su kao organski tumori razlièite prostorije bez prozora i s vratima kao n
a podzemnim tamnicama gdje je Jeremy Sommers skladi tio najdragocjeniji teret komp
anije, koji bi inaèe nestajao u luèkim skladi tima.
'Ovo je zemlja lopova, nigdje na svijetu ured ne tro i toliko na osiguranje robe k
ao ovdje. Krade se sve, a ono to se spasi od d epara zimi bude potopljeno, ljeti iz
gori ili ga sravni potres', ponavljao bi svaki put dok bi mule prenosile nove za
ve ljaje da ih istovare u dvori tu kuæe.
Od tolikog sjedenja pred prozorom da gleda more i broji brodove i kitove na obzo
ru Eliza postade uvjerena da je kæi brodolomca, a ne odroðene majke kadre da je
napusti golu u neizvjesnosti jednoga o ujskog dana. U svoj je dnevnik zapisala kak
o ju je neki ribar prona ao na pla i medu ostacima razbijena èamca, umotao u svoj pr
sluk i ostavio pred najveæom kuæom u engleskoj èetvrti. S godinama je zakljuèila
da ta prièa uopæe nije lo a: ima odreðene poetiènosti i tajnovitosti u onome to iz
baci more. Kad bi se ocean povukao izlo eni pijesak bio bi prostrana vla na pustinja
zasijana umiruæim sirenama i ribama, govorio je John Sommers, brat Jeremvjev i
Rosein, koji je bio preplovio sva svjetska mora i ivo opisivao kako se voda spu ta
usred grobne ti ine da bi se vratila u jednom jedinom golemom valu noseæi sve pred
sobom. Stra no, dr ao je, ali je barem ostavljalo vremena da se pobjegne prema bre ul
jcima, dok su prilikom podrhtavanja zemlje crkvena zvona zvonila objavljujuæi po
gibelj kad su se svi veæ probijali kroz krhotine.
U doba kad se djevojèica pojavila Jeremvju Sommersu bilo je trideset godina i po
èeo je kovati blistavu buduænost u Britanskoj
Valparaiso ¦ 7
kompaniji za uvoz i izvoz. U poslovnim i bankarskim krugovima u ivao je ugled èasn
a èovjeka: njegova rijeè i stisak ruke vrijedili su kao potpisan ugovor, prijeko
potrebna vrlina za svaku transakciju, jer su vjerodajnice kasnile mjesecima krs
tareæi oceanima. Za njega koji je oskudijevao imetkom dobro mu je ime bilo va nije
od samoga ivota. rtvujuæi se, bio je stekao siguran polo aj u dalekoj luci Valparai
so i posljednje to bi po elio u svom organiziranom ivotu bilo je novoroðenèe koje æe
mu poremetiti navike, no kad se Eliza stvorila na pragu, nije ju mogao ne prihv
atiti, jer je izgubio svaku odluènost vidjev i svoju sestru Rose kako se prilijepi
la za malecku poput majke.
Rose je tada bilo tek dvadeset godina, no veæ je bila ena s pro lo æu i njezine su se
prilike za dobar brak mogle smatrati minimalnima. Osim toga, bila je podvukla c
rtu i ocijenila da bi za nju, èak i u najboljem sluèaju, brak bio vrlo lo posao;
uz brata Je-remvja u ivala je neovisnost koju nikad ne bi imala s mu em. Bila je usp
jela urediti svoj ivot i nije pu tala da je zastra i biljeg usidjelice, naprotiv, odl
uèila je da æe izazivati zavist udanih ena usprkos uvrije enoj teoriji kako enama ko
je skrenu od uloge majki i supruga narastu brkovi, kao sufra etkinjama, ali su joj
nedostajala djeca i bila je to jedina tjeskoba koju nije mogla preoblikovati u
trijumf pomoæu disciplinirane vje be ma tarenja. Katkad je sanjala zidove svoje sobe
zastrte krvlju, krvlju to natapa sag, krvlju poprskanoj do stropa, a ona u sredi
ni, gola i ra èupana poput luðakinje, raðajuæi da devnjaka. Budila bi se vièuæi i os
tatak dana provela rastresena, nemoæna da se oslobodi more. Jeremy ju je promatr
ao zabrinut za njezine ivce i osjeæajuæi se krivim to ju je odvukao tako daleko od
Engleske, iako nije mogao odoljeti stanovitom sebiènom zadovoljstvu zbog dogovo
ra to su ga imali. Kako mu pomisao na brak nikad nije bila u srcu, Roseina je naz
oènost rje avala kuæne i dru tvene probleme, dva va na aspekta u njegovoj karijeri. Se
stra mu je nadoknaðivala njegovu introvertiranu i samotnjaèku prirodu, stoga je
dobro raspolo en podno-
%æi sreæe
Valparaiso ¦ g
Kad se pojavilo novoroðenèe u kuæi Sommersovih, tog 15. o ujka, Mama Fresia, koja
je obavljala poslove kuharice i domaæice, dr ala je da je se trebaju rije iti.
'Ako ju je vlastita majka napustila, zacijelo je prokleta i sigurnije je ne doti
cati ju', rekla je, ali ni ta nije mogla uèiniti protiv odluènosti svoje gospodari
ce.
Tek to ju je Miss Rose podigla u naruèje, djete ce je zaplakalo punim pluæima, zatr
esav i kuæu i kidajuæi ivce njezinih stanovnika. Nemoæna da ju u utka, Miss Rose je i
mprovizirala kolijevku od ladice svoje komode i pokrila ju gunjem dok je jurnula
da pronaðe dojilju. Ubrzo se vratila sa enom koju je na la na tr nici, ali joj nije
palo na um da ju potanko pregleda, dostajalo joj je da vidi njezine velike grudi
kako pr te pod bluzom pa da se urno s njom pogodi. Pokazalo se da je to pomalo zao
stala seljanka koja je u la u kuæu sa svojom bebom, sirotim djeèaèiæem jednako tak
o prljavim kao i ona. Morali su dugo natapati dijete u mlakoj vodi da ga oslobod
e prljav tine to mu se prilijepila na stra njici, a enu uroniti u vjedro vode s lu inom
kako bi joj povadili u i. Oboje djece, Eliza i dadiljino, patili su od kolika i uèn
og proljeva za koji obiteljski lijeènik i njemaèki ljekarnik nisu bili kadri naæ
i lijeka. Shrvana djeèjim plaèem koji nije bio samo od gladi nego i od bola ili
tuge, Miss Rose je takoðer zaplakala. Napokon se treæega dana zlovoljno umije ala
Mama Fresia.
'Ne vidite da ena ima gnjile bradavice? Kupite kozu da nahranite malecku i dajte
joj uvarak od cimeta, jer æe inaèe otiæi na onaj svijet prije petka', progunðala
je.
U to je doba Miss Rose jedva natucala panjolski, ali je razumjela rijeè 'koza', p
oslala koèija a da kupi jednu i otpustila dojilju. Tek to je ivotinja stigla, Indija
nka je postavila Elizu izravno pod nabreklo vime, na u as Miss Rose koja nikad nij
e bila vidjela tako neèastan prizor, ali mlako mlijeko i napici od cimeta hitro
su ubla ili stanje; djevojèica je prestala plakati, spavala je iduæih sedam sati i
probudila se pomamno usisavajuæi zrak. Za nekoliko
sio njezine promjene raspolo enja i nepotrebne izdatke. Kad se pojavila Eliza i Ro
se ustrajala da ostane s njom, Jeremv se nije usudio suprotstaviti ili izraziti
slaba ne sumnje, izgubio je galantno sve bitke da zadr i bebu na udaljenosti, poèev i
od prve: nadjenuti joj ime.
'Zvat æe se Eliza, po na oj majci, i nosit æe na e prezime', odluèila je Rose èim ju
je nahranila, okupala i umotala u vlastiti ogrtaè.
'Nipo to, Rose! to æe reæi ljudi?'
'Za to æu se pobrinuti ja. Ljudi æe reæi da si svetac prihvati li ovo jadno siroè
e, Jeremv. Nema gore sudbine no to je ne imati obitelj. to bi bilo od mene bez bra
ta kao to si ti?' odvrati ona, svjesna kako njezinoga brata u asava i najmanji traè
ak sentimentalnosti.
Iskre su bile neizbje ne i s tim se Jeremv Sommers morao pomiriti, jednako kao to j
e prihvatio da djevojèica dobije ime njihove majke, spava prve godine u sobi nje
gove sestre i nametne gungulu u kuæi. Rose je razglasila nevjerojatnu prièu o ra
sko noj ko ari koju su anonimne ruke ostavile u uredu Britanske kompanije za uvoz i
izvoz i nitko ju nije progutao, ali kako ju nisu mogli optu iti za posrnuæe jer su
je viðali svake nedjelje njezina ivota da pjeva na anglikanskoj slu bi, a njezin j
e male ni struk bio izazov zakonima anatomije, rekli su da je beba posljedica njeg
ove veze s nekom ulièarkom pa ju stoga odgajaju kao kæer obitelji. Jeremv se nij
e potrudio da se suprotstavi tim zlobnim glasinama. Djeèja ga je iracionalnost z
bunjivala, ali se Eliza pobrinula da ga osvoji. Premda to nije priznavao, volio
ju je gledati kako se igra pod njegovim nogama poslije podne dok sjedi u svom na
slonjaèu i èita novine. Nije bilo iskazivanja nje nosti meðu njima, on bi se ukrut
io pri samoj potrebi da stisne ljudsku ruku, pomisao na intimniji doticaj izaziv
ala je u njemu paniku.
Kæi sreæe
Valparaiso ¦ u
je dana imala spokojan izraz zdravih beba i bilo je oèito da dobiva na te ini. Mis
s Rose je kupila boèicu kad je shvatila da Eliza poèinje nju kati tra eæi bradavicu
èim koza zaslini u dvori tu. Nije eljela gledati kako djevojèica raste uz èudnu pom
isao da joj je ta ivotinja majka. Te kolike bile su jedna od rijetkih neugoda to i
h je podnijela Eliza u svojemu djetinjstvu, ostale su bile sprijeèene pri prvim
simptomima travama i èaranjima Mame Fresije, ukljuèujuæi ljutu kugu afrièkih osp
ica koju je neki grèki mornar donio u Valparaiso. Dok je trajala opasnost, Mama
Fresia je noæu stavljala komad sirova mesa na Elizin pupak i vezivala ga èvrsto
povojem od crvene vune, prirodnim tajnim sredstvom za spreèavanje zaraze.
U iduæim je godinama Miss Rose pretvorila Elizu u svoju igraèku. Zabavljena, pro
vodila je sate poduèavajuæi je pjevanju i plesanju, recitirajuæi joj stihove koj
e je malecka pamtila bez napora, pletuæi joj kosu i vrsno je odijevajuæi, no tek
to bi izvirila neka druga razonoda ili je spopala glavobolja, slala bi je u kuhi
nju Mami Fresiji. Djevojèica je rasla izmeðu sobice za ivanje i stra njih dvori ta, g
ovoreæi engleski u jednom dijelu kuæe, a mje avinu panjolskog i mapuche - indijansk
og jezika svoje dadilje - u drugom, nekih dana odjevena i obuvena poput vojvotki
nje, a drugih igrajuæi se s koko ima i psima, bosa i slabo pokrivena sirotinjskom
pregaèom. Miss Rose ju je pokazivala na svojim glazbenim veèerima, vodila je koè
ijom da piju èokoladu u najboljoj slastièarnici, u kupovinu ili u posjete brodov
ima na pristani tu, ali je jednako tako mogla provesti nekoliko dana rastresena, p
i uæi u svoje tajanstvene bilje nice ili èitajuæi roman, i ne pomisliv i na svoju tiæen
icu. Kad bi je se sjetila, pokajnièki bi trèala da je potra i, prekrivala je polju
pcima, kljukala poslasticama i opet joj navlaèila njezinu odjeæu za lutke kako b
i je vodila u etnju. Pobrinula se da joj pru i naj iru moguæu naobrazbu ne zanemaruju
æi umijeæa svojstvena jednoj gospoðici. Neposredno nakon jednog Elizina prenemag
anja oko klavirskih vje bi uhvatila ju je za ruku i ne
èekajuæi koèija a odvukla je dvanaest cuadras nizbrdo do samostana. Na ciglenom zi
du, iznad debelih dveri od hrastovine sa eljeznim zakovicama, moglo se proèitati
u slovima izblijedjelim od slanoga vjetra: Dom za siroèad.
'Budi zahvalna to smo se moj brat i ja pobrinuli za tebe. Ovdje zavr avaju kopilad
i napu tena djeca. To eli ?'
Nijema, djevojèica je odmahnula glavom.
'Onda radije nauèi svirati glasovir kao pristojna djevojèica. Jesi me razumjela?
'
Eliza je nauèila svirati bez dara i otmjenosti, ali snagom discipline uspjela je
u dobi od dvanaest godina pratiti Miss Rose za vrijeme glazbenih veèeri. Nije i
zgubila vje tinu unatoè dugim razdobljima bez vje be, a nekoliko godina poslije mogl
a je zaraditi za uzdr avanje u putujuæem bordelu, to Miss Rose nikad nije imala na
umu dok se upinjala da je poduèi uzvi enoj glazbenoj umjetnosti.
Mnogo godina poslije, za jednoga od onih mirnih popodneva dok je pila kineski èa
j i pripovijedala sa svojim prijateljem Tao Chi'enom u istanèanom vrtu to su ga z
ajednièki njegovali, Eliza je zakljuèila da je ta nepouzdana Engleskinja bila ve
oma dobra majka i bila joj je zahvalna za velike prostore unutarnje slobode koju
joj je dala. Mama Fresia bila je drugi oslonac u njezinu djetinjstvu. Vje ala bi
se o njezine iroke crne skute, pravila joj dru tvo pri njezinim zadaæama i usput je
izluðivala pitanjima. Tako je nauèila indijanske legende i mitove, odgonetati z
nakove ivotinja i mora, prepoznavati navike duhova i poruke iz snova, pa i kuhati
. Svojim neumornim njuhom bila je kadra razaznati sastojke, trave i zaèine zatvo
renih oèiju, a isto tako kao to bi memorirala poeziju, pamtila bi i kako se upotr
ebljavaju. Brzo su slo ena kreolska jela Mame Fresije i slasne slastice Miss Rose
izgubile svoju tajnovitost. Posjedovala je rijedak kulinarski poziv, sa sedam go
dina mogla je bez gaðenja zguliti ko u s kravljega jezika ili izvaditi koko ja crije
va, umijesiti dvadeset empanada bez najmanje
%æi sreæe
Jacob Todd, karizmatièni crvenokosi mu karac najdivnijeg propovjednièkog glasa koj
i se ikada mogao èuti u tom kraju, iskrcao se u Valparaisu 1843. s teretom od tr
isto primjeraka Biblije na panjolskom. Nikoga nije zaèudilo kad su ga vidjeli: bi
o je jo jedan od mnogih misionara koji su tuda hodali propovijedajuæi
Valparaiso ¦ 13
protestantsku vjeru. Meðutim, njegovo je putovanje bilo posljedica njegove pusto
lovne radoznalosti, a ne vjerskoga ara. Za jednog od onih bonvivanskih junaèenja,
s previ e piva u tijelu, kladio se za igraæim stolom u svom londonskom klubu da m
o e prodati Biblije na bilo kojoj toèki planeta. Njegovi su mu prijatelji povezali
oèi, zavrtjeli globus, a njegov je prst pao na koloniju panjolskoga kraljevstva,
izgubljenu u donjem dijelu svijeta, za koju nijedan od tih veselih drugova nije
ni pomi ljao da u njoj ima ivota. Otkrio je ubrzo da je karta zastarjela, kolonija
je stekla neovisnost prije vi e od trideset godina i sad je bila ponosna Republik
a Èile, katolièka zemlja u koju protestantske ideje nisu imale pristupa, no okla
da je veæ bila sklopljena, a on se nije bio spreman povuæi. Bio je samac, bez os
jeæajnih ili profesionalnih veza, a ekstravagantnost takva putovanja istog ga je
trena privukla. Kad se uzmu u obzir tri mjeseca za odlazak i jo tri za povratak,
ploveæi preko dva oceana, pokazalo se da je to projekt duga daha. Dok su mu pri
jatelji klicali, prorièuæi mu tragièan kraj u rukama papista u toj nepoznatoj i
barbarskoj zemlji, uz financijsku potporu Britanskog i inozemnog biblijskog dru tv
a koje mu je dalo knjige i priskrbilo brodsku kartu, otpoèeo je dugo plovljenje
brodom prema luci Valparaiso. Izazov se sastojao u prodaji Biblija i povratku u
roku od godine dana s potpisanom potvrdom za svaku od njih. U arhivima knji nice p
roèitao je pisma slavnih ljudi, mornara i trgovaca koji su bili u Èileu i opisiv
ali narod mje anaca s ne to vi e od milijun du a te neobièan zemljopis dojmljivih planin
a, vrletnih obala, plodnih dolina, drevnih uma i vjeènoga leda. Bila je na glasu
kao najnesno ljivija zemlja u vjerskim pitanjima na cijelom amerièkom kontinentu,
kako su uvjeravali oni koji su je bili posjetili. Usprkos tomu kreposni misionar
i bijahu poku avali pro iriti protestantizam i, ne govoreæi ni rijeèi kastiljanskog
ili indijanskog jezika, do li bi na jug, gdje se kopno runilo u niz otoka. Nekolic
ina je pomrla od gladi, hladnoæe ili su ih, sumnjalo se, pro drli vlastiti upljani.
U gradovima nisu
muke i provesti trenutke dokolice kruneæi grah dok bi otvorenih usta slu ala okrut
ne indijanske legende Mame Fresije i njezine slikovite inaèice iz ivota svetaca.
Rose i njezin brat John bili su nerazdvojni od malih nogu. Ona bi se zimi zabavl
jala pletuæi prsluke i èarape za kapetana, a on se trudio da joj sa svakog putov
anja donese kovèege dupkom pune darova te velike kutije s knjigama, od kojih æe
mnoge zavr iti pod kljuèem u Roseinu ormaru. Jeremv, kao gazda kuæe i glava obitel
ji, imao je pravo da otvara korespondenciju svoje sestre, èita njezin privatni d
nevnik i zatra i kopiju kljuèeva od njezina pokuæstva, ali nikad nije pokazao nagn
uæe da to uèini. Jeremv i Rose odr avali su kuæni odnos utemeljen na ozbiljnosti,
malo su toga imali zajednièkog osim uzajamne ovisnosti koja se katkad doimala po
put tajnovita oblika mr nje. Jeremv je pokrivao Roseine potrebe, ali nije financir
ao njezine hirove niti pitao odakle dolazi novac za njezine prohtjeve, pretposta
vljao je da joj ga daje John. Zauzvrat, ona je upravljala kuæom uèinkovito i sa
stilom, uvijek èistih raèuna, no ne gnjaveæi ga sa sitnim pojedinostima. Posjedo
vala je istanèano dobar ukus i ljupkost bez napora, unosila je blje tavilo u njiho
v ivot i svojim prisustvom protuslovila vjero.vanju, ondje vrlo ra irenom, da je mu k
arac bez obitelji potencijalni bez-du nik.
'Mu ka je narav divlja; enin je usud da saèuva moralne vrednote i dobro vladanje',
dr ao je Jeremv Sommers.
'Ah, brate! Ti i ja znamo da je moja narav vi e divlja no tvoja', rugala se Rose.
Kæi sreæe
Valparaiso ¦ 15
bili bolje sreæe. Osjeæaj gostoljubivosti, svet za Èileance, bio je moæniji od v
jerske nesno ljivosti i iz pristojnosti bi im dopu tali da propovijedaju, ali su im
slabo obraæali pozornost. Ako bi prisustvovali brbljanju rijetkih protestantskih
pastora, èinili su to pona ajuæi se kao da idu na predstavu, jer ih je zabavljala
posebnost to su krivovjerci. Ni ta od toga nije uspjelo obeshrabriti Jacoba Todda,
jer nije i ao kao misionar, nego prodavaè Biblija.
U arhivima Biblioteke otkrio je daje od svoje neovisnosti 1810. Èile bio otvorio
luke imigrantima, kojih su dolazile na stotine i nastanjivali su se na tom duga
èkom i uskom teritoriju okupanom od glave do repa Tihim oceanom. Englezi su se b
rzo obogatili kao trgovci i brodovlasnici; mnogi su poveli svoje obitelji i osta
li. Uoblièili su malu naciju unutar zemlje, sa svojim obièajima, bogo tovljem, nov
inama, klubovima, kolama i bolnicama, ali su to èinili nastupajuæi tako profinjen
o da su, daleko od toga da izazovu sumnje, bili smatrani primjerom civiliziranos
ti. Utaborili su svoju eskadru u Valparaisu da kontrolira morski promet na Pacif
iku i tako se od ubogog i nesvrsishodnog naselja s poèetaka republike u manje od
dvadeset godina pretvorio u va nu luku, gdje bi se ukotvljavali jedrenjaci to su d
olazili s Atlantika preko Rta Horn, a kasnije parobrodi koji su plovili Magellan
ovim prolazom.
Kad se Valparaiso pojavio pred njegovim oèima, bilo je to iznenaðenje za umornog
putnika. Bilo je vi e od stotinjak plovila sa zastavama polovice svijeta. Planine
sa zasnije enim vrhovima èinile su se tako bli im da su se doimale kao da uranjaju
izravno u more boje plave tinte, iz kojega je strujao nesnosan miomiris sirena.
Jacob Todd nikad nije doznao da je pod tim prividom duboka mira postojao cijeli
grad potopljenih panjolskih jedrenjaka i kosturi domoljuba s kamenom iz kamenolom
a privezanim oko èlanaka, koje su potopili vojnici vrhovnoga generala. Brod se u
sidrio u zaljevu usred tisuæa srebrnastih galebova koji su uz-burkavali zrak svo
jim stra nim krilima i grakæuæi od gladi. Bezbrojni èamci odolijevali su valovima,
neki natovareni jo ivim
golemim ugorima i brancinima, probijajuæi se kroz nesno ljiv zrak. Valparaiso, rek
li su mu, bio je trgovaèko carstvo Pacifika, u njegovim skladi tima skladi tili su s
e metali, ovèja i alpaka-vuna, ito i ko e za svjetske tr nice. Neki su èamci prevozil
i putnike i teret s jedrenjaka na kopno. Spustiv i se na pristani te meðu mornare, u
tovarivaèe, putnike, mazge i dvokolice, na ao se u gradu okovanom amfiteatrom strm
ih bre uljaka, tako napuèenom i prljavom poput mnogih zvuènih imena u Europi. Uèin
ile su mu se arhitektonskom budala tinom kuæe od nepeèene cigle i drva u tijesnim
ulicama koje bi najmanji po ar u nekoliko sati mogao pretvoriti u pepeo. Kola koja
su vukla dva konja u lo em stanju povela su njega i njegovu prtljagu, krinje i san
duke, u hotel Ingles. Pro ao je ispred zgrada poslo enih uokolo trga, nekoliko popri
lièno nezgrapnih crkava i rezidencija na kat okru enih prostranim vrtovima i povrt
njacima. Procijenio je da na tom podruèju ima stotinu blokova, ali je odmah znao
da izgled grada vara, bilo je to klupko ulièica i prolaza. Promotrio je izdalek
a ribarsku èetvrt s kuæercima izlo enim zapusima vjetrova s mora i mre ama izvje enim
poput beskrajne paukove mre e, ondje dalje plodna polja zasaðena povræem i voækama
. Kru ile su jednako moderne koèije kao u Londonu, dvokolice, fijakeri i otvoreni
dvoprezi kao i povorke mula koje su sprovodili dronjavi djeèaci te koèije to ih v
olovi vuku kroz samo sredi te grada. Na uglovima su fratri i redovnice prosili mil
ostinju za siromahe okru eni morem pasa lutalica i dezorijentiranih koko i. Primijet
io je neke ene natovarene vreæama i ko evima kako vuku svoju djecu, bose, ali s crn
im ve-lima preko glave, a mnoge mu karce sa sto astim e irima kako sjede na pragovima i
li brbljaju u skupinama, povazdan dokoni.
Cijeli sat po to je si ao s broda Jacob Todd je sjedio u otmjenom salonu hotela Ingl
es pu eæi crne cigare uvezene iz Kaira i listajuæi britanski èasopis s prilièno za
kasnjelim vijestima. Uzdahnuo je zahvalno: oèito neæe imati problema s privikava
njem i rasporeðujuæi dobro svoj godi nji prihod, moæi æe tu ivjeti gotovo
%æi sreæe
Valparaiso ¦ 17
'Zapravo nisam', odvrati Jacob Todd, prikrivajuæi nelagodu iza dima svoje cigare
.
'Misionar, onda. Mislite iæi u Ognjenu zemlju, pretpostavljam. Patagonijski Indi
janci spremni su za pokr tavanje. Na Araukance zaboravite, èovjeèe, veæ su ih ugra
bili katolici', primijetio je Jeremv Sommers.
'Zacijelo je ostala aèica Araukanaca. Ti ljudi imaju maniju da pu taju da ih se mas
akrira', pridoda njegov brat.
'Bili su to najdivljiji Indijanci u Americi, Mr. Todd. Veæina je pomrla boreæi s
e protiv panjolaca. Bili su ljudo deri.'
'Rezali su na komade ive zatvorenike: dra a im je bila svje a veèera', dodao je kapet
an. 'Isto bismo uèinili vi i ja da nam netko pobije obitelj, spali selo i ukrade
zemlju.'
'Izvrsno, Johne, sad brani kanibalizam!' odvrati mu brat, ojaðen. 'Kako god bilo,
Mr. Todd, moram vas upozoriti da se ne sukobljavate s katolicima. Ne smijemo pr
ovocirati domoroce. Ti su ljudi vrlo praznovjerni.'
'Tuða su vjerovanja praznovjerje, Mr. Todd. Na a se zovu religija. Indijanci iz Og
njene zemlje, Patagonci, veoma se razlikuju od Araukanaca.'
'Jednako su divlji. ive goli na toj stra noj klimi', reèe Jeremv. 'Ponesite im svoj
u vjeru, Mr. Todd, da vidimo hoæe li barem nauèiti upotrebljavati gaæe', pridoda
kapetan.
Todd nije bio èuo da se spominju ti Indijanci, a posljednje to je elio bilo je da
propovijeda ne to u to on sam nije vjerovao, no nije im se usudio priznati da je nj
egovo putovanje bilo rezultat oklade pijanaca. Odgovorio je nejasno kako misli p
oduzeti misionarsku ekspediciju, ali jo mora odluèiti kako æe se financirati.
'Da sam znao da dolazite propovijedati nakane tiranskoga boga meðu ove dobre lju
de, bacio bih vas preko palube nasred Atlantika, Mr. Todd.'
Prekinula ih je konobarica s viskijem i èajem. Bila je to dje-
jednako udobno kao u Londonu. Oèekivao je da æe netko priteæi da ga poslu i - naok
o, ovdje se nikomu nije urilo - kad se pribli io John Sommers, kapetan jedrenjaka k
ojim je putovao. Bila je to mu karèina tamne kose i zagasite ko e poput ðona cipele,
koji se hvalisao svojim polo ajem tvrdokornog pika, enskara i neumornog karta a i ko
ckara. Bili su se dobro sprijateljili i razonodili bi se igrom za dugovjeènih no
æi plovidbe puèinom te za burnih i ledenih dana dok su jedrili oko Rta Horn na j
ugu svijeta. John Sommers je do ao u pratnji blijedoga mu karca s uredno podre-zanom
bradom i u crnom odijelu od glave do pete, kojega je predstavio kao svog brata
Jeremvja. Te ko bi bilo pronaæi dva razlièitija tipa ljudi. John se doimao poput s
like i prilike zdravlja i èvrstoæe, otvoren, buèan i ljubazan, dok je drugi izgl
edao kao utvara uhvaæena u vjeènoj zimi. Bio je jedna od onih osoba koje nikad n
isu posve prisutne i koje je te ko upamtiti jer oskudijevaju preciznim obrisima, z
akljuèio je Jacob Todd. Ne èekajuæi poziv, obojica su mu se pridru ila za stolom f
amilijarno æu sunarodnjaka u stranoj zemlji. Napokon se pojavila konobarica i kape
tan John Sommers je naruèio bocu viskija, dok je njegov brat zamolio èaj argonom
koji su izmislili Britanci kako bi se sporazumjeli sa slu inèadi.
'Kako je kod kuæe?' ispitivao je Jeremv. Govorio je tiho, gotovo mrmljajuæi, jed
va mièuæi usne i s pone to afektiranim naglaskom.
'Veæ se tristo godina u Engleskoj nije dogodilo ni ta', rekao je kapetan.
'Oprostite mi na radoznalosti, Mr. Todd, ali vidio sam vas da ulazite u hotel i
nisam mogao ne zamijetiti va u prtljagu. Uèinilo mi se da imate mno tvo kutija oznaè
enih kao Biblije... Varam li se?' zapitao je Jeremv Sommers.
'Doista su Biblije.'
'Nitko nas nije obavijestio da nam alju drugoga pastora...' 'Putovali smo tri mje
seca zajedno i nisam uvidio da ste pastor, Mr. Todd!' uskliknuo je kapetan.
rKfI sreæe
Valparaiso ¦ 17
jednako udobno kao u Londonu. Oèekivao je da æe netko priteæi da ga poslu i - naok
o, ovdje se nikomu nije urilo - kad se pribli io John Sommers, kapetan jedrenjaka k
ojim je putovao. Bila je to mu karèina tamne kose i zagasite ko e poput ðona cipele,
koji se hvalisao svojim polo ajem tvrdokornog pika, enskara i neumornog karta a i ko
ckara. Bili su se dobro sprijateljili i razonodili bi se igrom za dugovjeènih no
æi plovidbe puèinom te za burnih i ledenih dana dok su jedrili oko Rta Horn na j
ugu svijeta. John Sommers je do ao u pratnji blijedoga mu karca s uredno podre-zanom
bradom i u crnom odijelu od glave do pete, kojega je predstavio kao svog brata
Jeremvja. Te ko bi bilo pronaæi dva razlièitija tipa ljudi. John se doimao poput s
like i prilike zdravlja i èvrstoæe, otvoren, buèan i ljubazan, dok je drugi izgl
edao kao utvara uhvaæena u vjeènoj zimi. Bio je jedna od onih osoba koje nikad n
isu posve prisutne i koje je te ko upamtiti jer oskudijevaju preciznim obrisima, z
akljuèio je Jacob Todd. Ne èekajuæi poziv, obojica su mu se pridru ila za stolom f
amilijarno æu sunarodnjaka u stranoj zemlji. Napokon se pojavila konobarica i kape
tan John Sommers je naruèio bocu viskija, dok je njegov brat zamolio èaj argonom
koji su izmislili Britanci kako bi se sporazumjeli sa slu inèadi.
'Kako je kod kuæe?' ispitivao je Jeremv. Govorio je tiho, gotovo mrmljajuæi, jed
va mièuæi usne i s pone to afektiranim naglaskom.
'Veæ se tristo godina u Engleskoj nije dogodilo ni ta', rekao je kapetan.
'Oprostite mi na radoznalosti, Mr. Todd, ali vidio sam vas da ulazite u hotel i
nisam mogao ne zamijetiti va u prtljagu. Uèinilo mi se da imate mno tvo kutija oznaè
enih kao Biblije... Varam li se?' zapitao je Jeremv Sommers.
'Doista su Biblije.'
'Nitko nas nije obavijestio da nam alju drugoga pastora...' 'Putovali smo tri mje
seca zajedno i nisam uvidio da ste pastor, Mr. Todd!' uskliknuo je kapetan.
'Zapravo nisam', odvrati Jacob Todd, prikrivajuæi nelagodu iza dima svoje cigare
.
'Misionar, onda. Mislite iæi u Ognjenu zemlju, pretpostavljam. Patagonijski Indi
janci spremni su za pokr tavanje. Na Araukance zaboravite, èovjeèe, veæ su ih ugra
bili katolici', primijetio je Jeremv Sommers.
'Zacijelo je ostala aèica Araukanaca. Ti ljudi imaju maniju da pu taju da ih se mas
akrira', pridoda njegov brat.
'Bili su to najdivljiji Indijanci u Americi, Mr. Todd. Veæina je pomrla boreæi s
e protiv panjolaca. Bili su ljudo deri.'
'Rezali su na komade ive zatvorenike: dra a im je bila svje a veèera', dodao je kapet
an. 'Isto bismo uèinili vi i ja da nam netko pobije obitelj, spali selo i ukrade
zemlju.'
'Izvrsno, Johne, sad brani kanibalizam!' odvrati mu brat, ojaðen. 'Kako god bilo,
Mr. Todd, moram vas upozoriti da se ne sukobljavate s katolicima. Ne smijemo pr
ovocirati domoroce. Ti su ljudi vrlo praznovjerni.'
'Tuða su vjerovanja praznovjerje, Mr. Todd. Na a se zovu religija. Indijanci iz Og
njene zemlje, Patagonci, veoma se razlikuju od Araukanaca.'
'Jednako su divlji. ive goli na toj stra noj klimi', reèe Jeremv. 'Ponesite im svoj
u vjeru, Mr. Todd, da vidimo hoæe li barem nauèiti upotrebljavati gaæe', pridoda
kapetan.
Todd nije bio èuo da se spominju ti Indijanci, a posljednje to je elio bilo je da
propovijeda ne to u to on sam nije vjerovao, no nije im se usudio priznati da je nj
egovo putovanje bilo rezultat oklade pijanaca. Odgovorio je nejasno kako misli p
oduzeti misionarsku ekspediciju, ali jo mora odluèiti kako æe se financirati.
'Da sam znao da dolazite propovijedati nakane tiranskoga boga meðu ove dobre lju
de, bacio bih vas preko palube nasred Atlantika, Mr. Todd.'
Prekinula ih je konobarica s viskijem i èajem. Bila je to dje-
'Kæi sreæe
vojka u cvijetu mladosti koja je ugodno popunila crnu haljinu s poculicom i u krob
ljenom pregaèom. Kad se nagnula s poslu- avnikom ostavila je u zraku uznemirujuæi
miomiris smrvljenoga cvijeæa i glaèala na ugljen, jacob Todd posljednjih tjedana
nije bio vidio enu i sjedio je gledajuæi ju s grèem osamljenosti. John Sommers p
rièeka da se djevojka povuèe.
'Oprezno, èovjeèe, Èileanke su kobne', reèe.
'Ne èine mi se. Niske su, irokih bokova i imaju neugodan glas', reèe Jeremv Somme
rs odr avajuæi ravnote u svoje alice èaja.
'Mornari napu taju brodove zbog njih!' usklikne kapetan.
'Priznajem to, nisam autoritet kad su u pitanju ene. Nemam vremena za to. Moram s
e brinuti o svojim poslovima i na oj sestri, zaboravio si to?'
'Ni na tren, ti me uvijek podsjeti . Vidite, Mr. Todd, ja sam crna ovca obitelji,
budala . Da nema dobroga Jeremvja...'
'Ova djevojka izgleda kao panjolka', prekide ga Jacob Todd slijedeæi pogledom kon
obaricu koja je u tom èasu poslu ivala drugi stol. ' ivio sam dva mjeseca u Madridu
i vidio mnoge poput nje.'
'Ovdje su svi mje anci, èak i u vi im stale ima. Ne priznaju to, dakako. Indijanska kr
v skriva se poput kuge. Ne krivim ih, Indijanci su na glasu kao prljavi, skloni
piæu i lijeni. Vlada poku ava pobolj ati rasu dovodeæi europske imigrante. Na jugu p
oklanjaju zemlje naseljenicima.'
'Njihov je omiljeni sport ubijanje Indijanaca kako bi im oduzeli zemlju.'
'Pretjeruje , Johne.'
'Nije ih uvijek potrebno ukloniti metkom, dovoljno ih je alkoholizirati. Ali ubi
ti ih je mnogo zabavnije, jasno. Bilo kako bilo, mi Britanci ne sudjelujemo u to
j razbibrizi, Mr. Todd. Ne zanima nas zemlja. Za to saditi krumpir kad mo emo steæi
imetak ne skidajuæi rukavice?'
'Ovdje ne nedostaje prilika za poduzetna èovjeka. U ovoj
Valparaiso 19
zemlji toliko toga treba za napraviti. Ako elite napredovati, idite na sjever. Im
a srebra, bakra, salitre, gvana...' 'Gvana?'
'Ptièji izmet', pojasni pomorac.
'Ne razumijem se u ni ta od toga, Mr. Sommers.'
'Steæi imetak ne zanima Mr. Todda, Jeremv. Njegov je posao kr æanska vjera, zar ne
?'
'Protestantska je kolonija brojna i uspje na, pomoæi æe vam. Doðite sutra u moju k
uæu. Srijedom moja sestra Rose uprilièuje glazbenu zabavu i bit æe to dobra pril
ika da steknete prijatelje. Poslat æu svoju koèiju da vas pokupi u pet poslije p
odne. Zabavit æete se', reèe Jeremv Sommers opra tajuæi se.
Sljedeæeg dana, osvje en nakon noæi bez snova i duge kupke kako bi skinuo naslagu
soli to mu se prilijepila za du u, ali jo uvijek nesigurna koraka èovjeka sviknuta n
a plovidbu, Jacob Todd je po ao u etnju lukom. Pre ao je bez urbe glavnom ulicom uspor
ednom s morem i na tako kratkoj udaljenosti od obale da su ga prskali valovi, is
pio nekoliko èa ica u kavani i najeo se u krèmi na tr nici. Ostavio je Englesku za m
razne februarske zime i po to je prokrstario vjeènom pustinjom vode i zvijezda gdj
e mu se sapleo èak i broj njegovih negda njih ljubavi, stigao je na ju nu polutku po
èetkom druge nemilosrdne zime. Prije polaska nije mu palo na um provjeriti podne
blje. Zamislio je kako je Èile vruæ i vla an poput Indije, jer je takvima dr ao siro
ma ne zemlje, ali se na ao na milost i nemilost ledenom vjetru koji mu je strugao ko
sti i podizao vrtloge pijeska i smeæa. Nekoliko se puta izgubio u krivudavim uli
cama, vrtio okolo-naokolo da bi se na ao upravo ondje gdje je i zapoèeo. Uspinjao
se ulièicama izmuèenim beskonaènim stubama i obrubljenim apsurdnim kuæama to vise
niotkuda, poku avajuæi pristojno ne viriti kroz prozore u tuðu intimu. Nailazio j
e na romantiène trgove europskog izgleda okrunjene slavolucima gdje su vojnièki
sastavi svirali glazbu za zaljubljene te propje aèio stidljivim vrtovima kojima su
gazili magarci. Ponosna
Kæi sreæe
-"4 ¦ J
stabla jasla su uz rub glavnih ulica hranjena smradnim vodama koje.su se slijeva
le s bre uljaka otvorenim usjecima. U trgovaèkoj zoni bila je tako oèita nazoènost
Britanaca da se udisao varljiv zrak drugih zemljopisnih irina. Natpisi na nekoli
ko duæana bili su na engleskom, a njegovi sunarodnjaci prolazili su odjeveni kao
u Londonu, istim crnim, pogrebnièkim ki obranima. Tek to je odmaknuo od glavnih ul
ica, zatekla ga je sirotinja poput pljuske; mogao je vidjeti neuhranjene, sanjiv
e ljude, vidio je vojnike u izlizanim uniformama i prosjake na vratima hramova.
U dvanaest su jednoglasno pobje njela crkvena zvona i zaèas je utihnuo mete , prolaz
nici su zastali, mu karci skinuli e ire, one rijetke ene koje su se mogle vidjeti klek
nule su i svi su se prekri ili. Slika je potrajala dok su zvona odzvonila dvanaest
puta, a potom je ulica povratila svoju u urbanost kao da se ni ta nije bilo dogodil
o.
Englezi
^LS~Y~ oèija koju su poslali Sommersovi stigla je u ¦ » c 1^ hotel s pola
sata zaka njenja. Vozaè je imao po-m^dosta alkohola u elucu, ali Jacob Todd nije bi
o u polo aju da bira. Èovjek ga je poveo put juga. Nekoliko je sati bilo ki ilo i ul
ice su postale neprohodne na nekim dionicama, gdje su lokve vode i blata prikriv
ale kobne zamke s rupama kadrim da progutaju rastresenoga konja. Na svakoj stran
i ulice de urali su djeèaci s parovima volova pripravni da spa avaju koèije uvaljene
u kalju u u zamjenu za novèiæ, ali usprkos kratkovidnosti pijanca vozaè je uspio
izbjeæi jame i ubrzo su se poèeli uspinjati uz bre uljak. Kad su stigli na Cerro A
legre, gdje je ivio veæi dio strane kolonije, izgled se grada preobrazio i nestal
i su kuæerci i sirotinjske zgrade iz donjeg dijela. Koèija se zaustavila pred lj
etnikovcem velikih razmjera, ali izmuèena izgleda, neki izrod s pretencioznim to
rnjevima i nepotrebnim stubi tima postavljen na neporavnanu terenu i osvijetljen t
olikim bakljama da je noæ bila ustuknula. Indijanski sluga u odjeæi livreja koja
mu je bila prevelika, izi ao je da otvori vrata, primio njegov kaput i e ir i poveo
ga u prostranu dvoranu ure enu namje tajem dobre izrade i s pomalo teatralnim zavjes
ama od zelena bar una, natrpanu ukrasima, bez ijednog praznog centimetra kako bi s
e odmorio pogled. Pretpostavio je da se u Èileu, kao i u Europi, goli zid smatra
znakom siroma tva, a mnogo kasnije, posjetiv i suzdr ane kuæe Èileanaca, shvatio je
'KÆI sreæe
pogre ku. Slike su visjele nagnute kako bi se procjenjivale odozdo, a pogled se gu
bio u polusjeni visokih stropova. Veliki kamin u kojemu su gorjele debele klade
te nekoliko ognji ta na ugljen irili su neujednaèenu toplinu koja je noge ostavljal
a hladnima, a glavu u vruæici. Bilo je tu preko dvanaestak osoba odjevenih po eu
ropskoj modi te nekoliko slu avki u odorama koje su kru ile s pladnjevima. Jeremv i
John Sommers pribli ili su se da ga pozdrave.
'Predstavit æu vam svoju sestru Rose', reèe Jeremv vodeæi ga prema dnu salona.
I tad je Jacob Todd vidio kako desno od kamina sjedi ena koja æe uni titi spokoj nj
egove du e. Rose Sommers oèarala ga je u trenu, ne toliko svojom naoèito æu koliko s
amopouzdanjem i vedrinom. Nije imala ni ta od kapetanove prostaèke pretjeranosti n
iti od naporne sveèanosti njegova brata Jeremvja, bila je ena blistave izra ajnosti
, kao da je uvijek spremna prasnuti u koketni smijeh. Kad bi to èinila, niz sitn
ih bora pojavljivao bi joj se oko oèiju, a iz nekog razloga to je najvi e privuklo
Jacoba Todda. Nije joj znao odrediti dob, izmeðu dvadeset i trideset mo da, ali j
e pretpostavio da æe jednako tako izgledati za deset godina, jer je imala dobre
kosti i dr anje kraljice. Nosila je haljinu od tafta boje breskve i bez ukrasa, os
im jednostavnih koraljnih nau nica na u ima. Najosnovnija uljudnost ukazivala je da
se valja ogranièiti tek na naznaku geste kao da æe joj poljubiti ruku, ne dotièu
æi je usnama, ali mu se toliko pomutio razum da je, i ne znajuæi kako, spustio p
oljubac. Tako je neprikladnim ispao taj pozdrav da su zastali sleðeni u neizvjes
nosti, on dr eæi njezinu ruku kao da je èepao maè, a ona gledajuæi trag sline, ne u
suðujuæi se obrisati ju kako ne bi uvrijedila posjetitelja, sve dok stanku to je
potrajala cijelu vjeènost nije prekinula djevojèica odjevena poput princeze. Tod
d se prenuo iz uznemirenosti, a kad se pribrao, stigao je zamijetiti stanovitu g
estu podsmijeha to su ga izmijenila braæa Sommers. Poku avajuæi to prikriti, okrenu
o se prema djevojèici s pretjeranom pa njom, odluèan da ju osvoji.
Englezi 23
'Ovo je Eliza, na a tiæenica', reèe Jeremv Sommers. Jacob Todd poèini jo jednu nespr
etnost. 'Kako to, tiæenica?' zapita.
'Hoæe reæi da ne pripadam obitelji', objasni Eliza strpljivo, tonom onoga tko go
vori s glupanom. 'Ne?'
'Ako se budem lo e vladala, poslat æe me papistièkim redovnicama.'
' to to govori , Eliza! Ne obraæajte pozornost, Mr. Todd. Djeci padaju na um kojekak
ve èudne stvari. Dakako, Eliza je dio na e obitelji', prekide Miss Rose ustajuæi.
Eliza je bila provela dan s Mamom Fresijom pripremajuæi veèeru. Kuhinja je bila
u dvori tu, ali ju je Miss Rose dala spojiti s kuæom pomoæu nadstre nice kako bi izb
jegla sramotu da poslu uje jela koja bi ohladnjela ili bi ih ispikali golubovi. Ta
prostorija pocrnjela od masnoæe i èaðe s ognji ta bila je neprikosnoveno kraljevs
tvo Mame Fresije. Maèke, psi, guske i koko i etali su po vlastitoj volji podom od r
ustikalne, neula tene cigle; tu je cijele zime pre ivala koza koja je dojila Elizu,
sad veæ vrlo stara, koju se nitko nije usudio ubiti jer bi to bilo kao umoriti m
ajku. Djevojèici se sviðala aroma sirova kruha u kalupima dok kvasac uzdi uæi vlad
a tajanstvenim procesom nadimanja tijesta; karameliziranog mrvljenog eæera za ukr
a avanje torti; èokolade u gromadama koja se rastapa u mlijeku. Za glazbenih srije
da kuæne pomoænice
- dvije indijanske djevojke koje su ivjele u kuæi i radile za hranu
- èistile su srebro, glaèale stolnjake i svjetlale kristal. U podne su slali koè
ija a u slastièarnicu kako bi ku ao slatki e pripremljene po receptima ljubomorno èuva
nim jo od kolonijalnoga doba. Mama Fresia je pritom na ormu konja vje ala ko nu vreæu
sa svje im mlijekom koje se tijekom kaskanja onamo i nazad pretvaralo u maslac.
U tri poslije podne Miss Rose zvala bi Elizu u svoju sobu, gdje su koèija i sobar
postavili bronèanu kadu s lavljim apama, koju
%Æ1 sreæe
Englezi ¦ 25
zbirku e ira usprkos tomu to bi je na ulici obièno gledali kao da je kurtizana.
Odu evljena to vidi novo lice na tjednom dru enju, Miss Rose je Jacobu Toddu oprostil
a zbog nepristojna poljupca i, primiv i ga pod ruku, povela do okrugloga stola smj
e tenoga u kutu salona. Dala mu je da odabere izmeðu nekoliko likera, inzistirajuæ
i da ku a njezinu mistelu, èudan buækuri od cimeta, rakije i eæera, koji nije mogao
progutati i potajice ga je ispraznio u posudu s cvijeæem. Potom ga je predstavil
a dru tvu: Mr. Appelgren, proizvoðaè namje taja, u pratnji svoje kæeri, bezbojne i s
tidljive djevojke; Madame Colbert, ravnateljica engleske kole za djevojèice; Mr.
Ebeling, vlasnik najboljega duæana sa e irima za gospodu i njegova supruga, koja je
nasrnula na Todda moleæi da joj isprièa vijesti o engleskoj kraljevskoj obitelj
i kao da je rijeè 0 njezinim roðacima. Takoðer je upoznao kirurge Pagea i Poetta
.
'Doktori operiraju uz kloroform', pojasnila je zadivljena Miss Rose.
'Ovdje je to jo novost, ali u Europi je revolucioniralo bavljenje medicinom', obj
asni jedan od kirurga.
'Shvatio sam da se u Engleskoj redovito upotrebljava u porod-ni tvu. Nije li se ti
me koristila kraljica Viktorija?' doda Todd tek da ne to ka e, jer ni ta o tome nije z
nao.
'Ovdje postoji veliko protivljenje katolika protiv toga. Biblijsko je enino prokl
etstvo da raða u bolu, Mr. Todd.'
'Ne èini li vam se to nepravednim, gospodo? Mu karèevo je prokletstvo da radi u zn
oju lica svoga, ali u ovome salonu, da ne idemo dalje, gospoda zaraðuju za ivot t
uðim znojem', otpovrne Miss Rose obilno se zacrvenjev i.
Kirurzi su se u nelagodi nasmijali, ali ju je Todd promotrio opèinjen. Bio je os
tao uz nju cijele veèeri usprkos tomu to je na londonskim zabavama, kako se sjeæa
o Jacob Todd, bilo ispravno otiæi nakon pola sata. Uvidio je da na tom dru enju lj
udi namjeravaju ostati i pretpostavio je kako je dru tveni krug zacijelo
su kuæne pomoænice oblo ile plahtom i napunile vruæom vodom namirisanom listovima
metvice i ru marina. Rose i Eliza pra-æakale su se u kadi poput djeèice sve dok se
voda ne bi rashladila i vratile se slu avke naruèja nakrcana odjeæom kako bi im p
omogle da navuku èarape i èizmice, duge gaæe, batistane ko ulje, potom vunenu donj
u suknju s punjenjem na bokovima da se istakne vitkost struka, zatim tri u kroblje
ne podsuknje te napokon haljinu koja ih je sve prekrivala, slobodnim ostavljajuæ
i jedino glavu i ruke. Miss Rose je uz sve to upotrebljavala steznik stisnut kit
ovim kostima i tako stegnut da nije mogla duboko disati niti podizati ruke iznad
ramena; jednako se tako nije mogla odijevati sama niti saginjati, jer bi se kit
ove kosti polomile i poput igala zabile u tijelo. To je bila jedina kupka u tjed
nu, obred usporediv tek s pranjem kose subotom, koji bi mogao biti odgoðen s bil
o kojim izgovorom, jer se smatrao opasnim za zdravlje. Preko tjedna Miss Rose se
oprezno koristila sapunom, radije bi se trljala . spu vom natopljenom u mlijeko i
osvje avala se s eau de toilette s mirisom vanilije, kako je bila èula da je u mo
di u Francuskoj od vremena Madame Pompadour; Eliza ju je usred gomile mogla prep
oznati zatvorenih oèiju po osobitu miomirisu na taj desert. Pro av i tridesetu, zadr a
la je ipak tu prozirnu i krhku ko u poput nekih mladih Engleskinja prije no to ju z
emaljsko svjetlo i vlastita arogancija pretvore u pergamenu. Njegovala je svoju
vanj tinu ru inom i limunskom vodom da posvijetli ko u, medom od hamamelisa da je omek a
, kamilice da posvijetli kosu i zbirkom egzotiènih balzama i losiona koje bi don
osio njezin brat John s Dalekog istoka, gdje su bile najljep e ene na svijetu, kako
se govorilo. Izmi ljala je haljine nadahnute èasopisima iz Londona i sama ih izra
ðivala u svojoj sobici za ivanje; prema intuiciji i duhu preinaèavala bi svoju ga
rderobu istim vrpcama, cvjetovima i perjem koji su joj slu ili godinama ne izgleda
juæi ofucano. Nije, kao Èileanke, rabila crni veo da se pokrije kad izlazi, taj
obièaj èinio joj se nastranim, vi e je voljela svoje kratke ogrtaèe i svoju
'KÆI SRLÆL
Englezi ¦ 27
Te noæi Jacob Todd nije mogao spavati, vizija Rose Sommers okrutno ga je probada
la i prije no to je svanulo odluèio je da joj se poène ozbiljno udvarati. Ni ta nij
e znao o njoj no nije za to mario, mo da je njegova kob bila da izgubi okladu i st
igne do Èilea jedino stoga da upozna svoju buduæu suprugu. Bio bi to uèinio veæ
od iduæeg dana, ali se nije mogao diæi iz kreveta jer su ga spopali estoki grèevi
. Tako je proveo dan i noæ, na mahove nesvjestan, a na mahove u agoniji, sve dok
nije uspio skupiti snage da se pojavi na vratima i pozove pomoæ. Na njegovu je
molbu upravitelj hotela poslao obavijest Sommersovima, njegovim jedinim poznanic
ima u gradu, te pozvao momka da oèisti sobu koja je zaudarala na gnoji te. Jeremv
Sommers se pojavio u hotelu u podne u pratnji najpoznatijeg ranarnika u Valparai
su, koji je, ispostavilo se, posjedovao stanovita znanja engleskog, a po to mu je
pustio krv na nogama i rukama sve dok nije ostao beskrvan, objasnio mu je da se
svi stranci razbole kad prvi put stupe u Èile.
'Nema razloga za uzbunu, koliko ja znam, malo je onih koji umru', umirio ga je.
Dao mu je da popije kinin u listiæima ri ina papira, ali ga on, svijajuæi se od mu
ènine, nije mogao progutati. Bio je u Indiji i poznavao je simptome malarije i d
rugih tropskih bolesti koje se
ogranièen pa je mo da jedino tjedno dru enje bilo ovo kod Som-mersovih. Pretresao je
tako svoje dvojbe kad je Miss Rose najavila glazbeni predah. Slu avke su donijele
jo svijeænjaka, rasvjetljavajuæi dvoranu danjim svjetlom, postavile stolice oko
glasovira, gitare i harfe, ene su posjedale u polukrug, a mu karci su se poslagali
stojeæi iza njih. Neki bucmasti gospodin smjestio se za glasovir i iz njegovih j
e mesarskih ruku izniknula oèaravajuæa melodija dok je kæi proizvoðaèa namje taja
izvodila staru kotsku baladu tako izvanrednim glasom da je Todd posve zaboravio n
a njezin izgled upla ena takora. Ravnateljica kole za djevojèice recitirala je junaè
ku pjesmu, nepotrebno dugu; Rose je otpjevala nekoliko pikarskih pjesama u duetu
s bratom Johnom, usprkos oèitu neodobravanju Jeremvja Sommersa, a potom je zatr
a ila od Jacoba Todda da im pokloni ne to iz svog repertoara. To je dalo priliku pos
jetitelju da istakne svoj dobar glas.
'Vi ste istinsko otkriæe, Mr. Todd! Neæemo vas pustiti. Osuðeni ste da dolazite
svake srijede!' uskliknula je ona kad je prestao pljesak, ne obraæajuæi pozornos
t zabezeknutom izrazu kojim ju je motrio posjetitelj.
Todd je osjeæao kako su mu zubi slijepljeni eæerom i u glavi mu se vrtjelo, nije
znao da li tek od divljenja prema Rose Sommers ili i zbog mije anja likera i moæne
kubanske cigare koju je pu io u dru tvu kapetana Sommersa. U toj se kuæi nisu mogla
odbiti èa a ili jelo bez uvrede; brzo æe otkriti da je to nacionalna znaèajka Èil
ea gdje se gostoljubivost iskazuje u obvezivanju uzvanika da piju i jedu iznad s
vake ljudske izdr ljivosti. U devet su oglasili veèeru i u procesiji pre li do blago
vaonice, gdje ih je èekao jo jedan niz impresivnih jela i nove poslastice. Blizu
ponoæi ene su se podigle od stola i nastavile razgovor u salonu, dok su mu karci pi
li brendi i pu ili u blagovaonici. Naposljetku, kad je Todd bio na rubu da se ones
vijesti, uzvanici su poèeli tra iti svoje kapute i koèije. Ebelingovi, ivo zaintere
sirani za tobo nju evangeliza-torsku misiju u Ognjenoj zemlji, ponudili su da ga p
ovedu u nje-
gov hotel i on je smjesta prihvatio, upla en pri pomisli da se vraæa po mrklu mrak
u tim ko marnim ulièicama sa supijanim koèija em Sommersovih. Èinilo mu se da putova
nje traje vjeèno, æutio se nesposobnim da se usredotoèi na razgovor, bilo mu je
muèno i eludac mu se okretao.
'Moja se supruga rodila u Africi, kæi je misionara koji su ondje irili istinsku v
jeru; znamo koliko rtava to znaèi, Mr. Todd. Nadamo se da æete nam ustupiti povla
sticu da vam pomognemo u va oj plemenitoj zadaæi meðu Indijancima', reèe Mr. Ebeli
ng sveèano, opra tajuæi se.
%æi sreæe
Englezi ¦ 29
Bila je to godina poplava koje su ostale zabilje ene u kolskim sastavcima i sjeæanj
ima djedova i baka. Potop je sravnio stotine prebivali ta, a kad je napokon nevrij
eme jenjalo i vode poèele opa-
calu, shvatio je da se takva izgleda ne mo e pojaviti pred Miss Rose: bio je izgub
io nekoliko kilograma, bio je ispijen i nije mogao napraviti dva koraka da da æuæi
ne padne na stolicu. Kad je bio kadar poslati joj poruku da zahvali to mu je spa
sila ivot te èokoladu za Mamu Fresiju i Elizu, doznao je da se djevojka s prijate
ljicom i svojom kuænom pomoænicom otputila u Santiago na opasno putovanje, ako s
e uzmu u obzir lo i uvjeti na putu i klima. Miss Rose bi prevalila to putovanje od
trideset i èetiri milje jednom godi nje, uvijek poèetkom jeseni ili usred proljeæ
a, kako bi pogledala kazali nu predstavu, poslu ala dobru glazbu ili obavila svoje g
odi nje kupovine u Gran Almacen Japones, koji je mirisao na jasmin i bio osvijetlj
en plinskim svjetiljkama s kuglama od ru ièasta stakla, gdje su se nudile trièarij
e koje je te ko nabaviti u luci. Ovoga puta, meðutim, imala je dobar razlog da poð
e zimi: pozirat æe za portret. U zemlju je bio stigao slavni francuski slikar Mo
nvoisin, kojega je vlada pozvala da dr i kolu za nacionalne umjetnike. Maestro je s
likao samo glavu, ostatak djela njegovi pomoænici, a da dobije na vremenu, èak s
u se i èipke nanosile izravno na platno, no usprkos tim varavim metodama ni ta nij
e donosilo takav ugled kao portret to bi ga on potpisao. Jeremv Sommers je inzist
irao da ima jedan svoje sestre koji æe dominirati salonom. Slika je stajala est u
nca zlata i jo jednu za svaku ruku, ali u ovakvoj prilici se ne tedi. Prigoda da s
e ima autentièno djelo velikog Monvoisina ne pru a se dvaput u ivotu, kako su govor
ile njegove stranke.
'Ako tro ak nije problem, hoæu da me naslika s tri ruke. Bit æe to njegova najslav
nija slika i zavr it æe obje ena u nekom muzeju umjesto nad na im kaminom', primijeti
Miss Rose.
lijeèe kininom, ali ova boljetica nije tomu ni izdaleka nalikovala. Tek to je oti a
o ranarnik, momak se vratio noseèi krpe i peruæi iznova sobu. Jeremv Sommers bio
je ostavio podatke o doktoru Pageu i Poettu, no nisu ih stigli pozvati jer se d
va sata poslije pojavila u hotelu krupna ena koja je tra ila da vidi bolesnika. Vod
ila je za ruku djevojèicu odjevenu u plavi bar un, s bijelim èizmicama i kapicom o
brubljenom cvijeæem, poput lika iz bajke. Bile su to Mama Fresia i Eliza, koje j
e poslala Rose Sommers, koja takoðer nije ba imala povjerenja u pu tanje krvi. Njih
su dvije nahrupile u sobu s toliko pouzdanja da se oslabljeni Jacob Todd nije u
sudio prosvjedovati. Ona prva je do la u ulozi njegovateljice, a druga prevoditelj
ice.
'Moja mamica ka e da æe vam svuæi pid amu. Ja neæu gledati', objasni djevojèica i ok
rene se prema zidu dok ga je Indijanka raz-odjenula u dva pokreta i otpoèela ga
cijeloga trljati rakijom.
Stavili su mu u krevet vruæe cigle, umotali u pokrivaèe i dali mu lièicom napitak
od gorkih trava zaslaðen medom, da umiri bolove od probavnih smetnji.
'Sad æe se moja mamica udvarati bolesti', reèe djevojèica.
' to je to?'
'Ne bojte se, ne boli.'
Mama Fresia je zatvorila oèi i poèela mu prelaziti rukama preko trupa i trbuha ap
uæuæi èaranja na jeziku mapuche. Jacob Todd je osjetio da ga spopada nepodno ljiva
pospanost; prije no to je ena zavr ila, duboko je spavao i nije znao kad su dvije b
olnièarke nestale. Spavao je osamnaest sati i probudio se okupan znojem. Sljedeæ
eg su se jutra Mama Fresia i Eliza vratile da primijene jo jedno krepko utrljavan
je i daju mu veliku alicu koko je juhe.
'Moja mamica ka e da vi e nikad ne pijete vodu. Uzimajte samo vruæi èaj i ne jedite
voæe, jer æe vam se vratiti volja da um-rete', prevela je malena.
Na kraju tjedna, kad je mogao stati na noge i pogledao se u zr-
' sreæe
Englezi ¦ 31
dati, serija manjih podrhtavanja, koje su osjetili kao udarce Bo je, dokraja je un
i tila ono to je razmek ao pljusak. Pokvarenjaci su obilazili ru evine i koristili se z
brkom kako bi okradali kuæe, a vojnicima je nareðeno da pucaju bez premi ljanja na
svakoga koga zateknu u tim prijestupima, ali su, zanijev i se surovo æu, poèeli dij
eliti udarce sabljom iz u itka, tek toliko da èuju kuknjavu, pa je naredba morala
biti povuèena prije nego dokrajèe i nevine. Jacob Todd, zatvoren u hotelu, èuvaj
uæi se od prehlade i jo slab od cjelotjednih grèeva, provodio je sate oèajan zbog
neprestane buke crkvenih zvona koja su pozivala na pokoru, èitajuæi zastarjele
novine i tra eæi dru tvo za kartanje. Izi ao je u ljekarnu u potrazi za tonikom za jaè
anje eluca, ali se ispostavilo da je duæan kaotièni sobièak dupkom ispunjen pra nim
boèicama od plavoga i zelenoga stakla, gdje je neki njemaèki pomoænik nudio ulj
e od korpiona i pirit od glista. Prvi je put po alio to je tako daleko od Londona.
Noæu je jedva uspijevao zaspati zahvaljujuæi veselicama i svaðama pijanaca te po
grebima koji su se odvijali izmeðu dvanaest i tri ujutro. Novo novcato groblje s
tajalo je navrh brijega, provirujuæi ponad grada. Uslijed nevremena rastvorile s
u se jame, a grobnice otkotrljale niz padine u pometnji koja je istom nedostoj-n
o æu izjednaèila kosti svih pokojnika. Mnogi su komentirali kako je mrtvima bilo b
olje prije deset godina, kad su se imuæni ljudi pokapali u crkvama, siroma ni u kl
ancima, a stranci na alu. Neobièna je ovo zemlja, zakljuèi Todd s rupèiæem poveza
nim preko lica, jer je vjetar donosio muèan zadah nesreæe protiv koje su se vlas
ti borile velikim lomaèama eukaliptusa. Tek to se osjetio bolje, provirio je kako
bi gledao procesije. Inaèe nisu prizivale pozornost jer su se svake godine pona
vljale istovrsne tijekom sedam dana za Velikoga tjedna i drugih vjerskih proslav
a, ali u ovoj su se prilici pretvorile u masovni javni èin kojim se prekli-njalo
nebo da okonèa nevrijeme. Dugi nizovi vjernika izlazili su iz crkava na èelu s
dru bama gospode odjevene u crno, s nosiljkama
na koje su natovarili kipove svetaca u predivno izvezenu ruhu od zlata i dragoga
kamenja. Na jednom je stupu bio Krist pribijen na kri s krunom od trnja oko vrat
a. Objasnili su mu da je rijeè o Cristo del Mayo, posebno dovezenom iz Santiaga
za tu priliku, jer je to bila najèudotvornija slika na svijetu, jedina kadra da
promijeni klimu. Dvjesto godina prije strahotan je potres sravnio glavni grad i
sru ila se cijela crkva Svetog Augustina, osim oltara gdje se nalazio taj Krist. K
runa je kliznula s glave na vrat, gdje je sveudilj ostala, jer se svaki put kad
bi je poku ali vratiti na svoje mjesto, ponovno zatreslo. Procesije su okupljale b
ezbrojne sveæenike i redovnice, bla enike beskrvne od tolikog posta, ponizni narod
koji je molio i pjevao iz svega glasa, pokajnike u grubim haljecima i flagelant
e koji su si ibali gola leða ko nim bièevima to su zavr avali britkim metalnim rozetam
a. Neki su padali onesvije teni i o njima su se brinule ene èisteæi im ivu ranu i da
vale im sokove, ali tek to bi se povratili, gurali bi ih nazad u procesiju. Prola
zili su nizovi Indijanaca muèeæi se bezumnom gorljivo æu te glazbeni sastavi koji
su svirali religiozne himne. Mrmor tugaljivih molitava doimao se poput bujice di
vlje vode, a vla ni je zrak zaudarao na tamjan i znoj. Bilo je procesija aristokra
ta, rasko no odjevenih, ali u tamno i bez nakita, te procesija svjetine, bose i u
dronjcima, koje su prelazile istim trgom ne dotièuæi se niti se mije ajuæi. Kako s
u napredovali, pojaèavao se amor, a prizori milosrða postajali su intenzivniji; v
jernici su urlali zazivajuæi oprost za svoje grijehe, uvjereni da je lo e vrijeme
Bo ja kazna za njihove pogre ke. Pokajnici su hrlili masovno, crkve nisu pokrivale p
otrebe pa su se redovi sveæenika smje tali pod improvizirane tandove i ki obrane kako
bi primili ispovijedi. Englezu se prizor èinio fascinantnim, ni na jednom od sv
ojih putovanja nije prisustvovao nièemu tako egzotiènom ni tako sjetnom. Naviknu
t na protestantsku suzdr ljivost, èinilo mu se da se vratio usred srednjega vijeka
; njegovi prijatelji u Londonu nikad mu ne bi povjerovali. Èak i na razboritoj u
daljenosti moglo se zamijetiti drhtaj
%Æ1 sreæe
primitivne i ispaæene zvijeri koji je u valovima prelazio masom ljudi. Uzverao s
e s mukom na postolje nekog spomenika na trgiæu pred crkvom De la Matriz, gdje m
u se pru ao panoramski pogled na mno tvo. Odjednom je osjetio da ga netko vuèe za hl
aèe, spustio je pogled i vidio upla enu djevojèicu s velom preko glave i lica uprl
jana krvlju i suzama. Odmaknuo se grubo, no veæ je bilo kasno, bila mu je uprlja
la hlaèe. Prokleo je i poku ao je otjerati pokretima kad se veæ nije mogao sjetiti
prikladnih rijeèi kojima bi to uèinio na panjolskom, ali je do ivio iznenaðenje ka
d mu je odvratila na savr enu engleskom kako se izgubila pa bi je mo da on mogao odv
esti kuæi. Tada ju je bolje pogledao.
'Ja sam Eliza Sommers. Sjeæate me se?' promrmljala je djevojèica.
Koristeæi se time to je Miss Rose bila u Santiagu i pozirala za portret, a Jeremv
Sommers se rijetko pojavljivao u kuæi tih dana jer su bili poplavljeni podrumi
njegova ureda, bila si je zabila u glavu da ide na procesiju i toliko je gnjavil
a Mamu Fresiju da je ena naposljetku popustila. Njezini su joj gospodari bili zab
ranili da spominje katolièke ili indijanske obrede pred djevojèicom, a pogotovo
da joj dopusti da ih gleda, no i ona je umirala od elje da vidi Crista del Maya b
arem jednom u ivotu. Braæa Sommers neæe nikada doznati, zakljuèila je. Tako su se
iskrale iz kuæe, spustile se pje ice niz brijeg, uspele se na kola koja su ih ost
avila u blizini trga i stopile se s redovima pokornièkih Indijanaca. Sve bi bilo
ispalo po planu da u toj gunguli i egi Eliza nije ispustila ruku Mame Fresije, k
oja to, zara ena kolektivnom histerijom, nije zamijetila. Poèela je vikati, ali se
njezin glas izgubio u amoru molitava i tu nih bubnjeva bratov tina. Poèela je trèati
tra eæi svoju dadilju, ali su sve ene izgledale istovjetno pod tamnim koprenama, a
noge su joj se klizale na kaldrmi pokrivenoj blatom, voskom od svijeæa i krvlju
. Ubrzo su se ti razlièiti redovi spojili u jedno jedino mno tvo koje se vuklo pop
ut ranjene ivotinje, dok su poludjela zvonca zvonila i odzvanjale sirene na brodo
vima u
Englezi ¦ 33
luci. Nije znala koliko je dugo bila ukoèena od u asa, dok se malo--pomalo misli n
isu poèele razbistrivati u njezinu duhu. U meðuvremenu se procesija bila primiri
la, svi su bili na koljenima, a na postolju pred crkvom biskup je osobno vodio p
jevanu misu. Eliza je pomislila da se otputi do Cerra Alegrea, ali se upla ila da
æe je zateæi mrak prije no to stigne do kuæe, jer nikad nije bila izlazila sama i
nije se znala snaæi. Odluèila je da se ne mièe dok se svjetina ne raspr i, mo da æe
je tada pronaæi Mama Fresia. Uto su njezine oèi naletjele na visokog crvenokoso
g mu karca koji je visio na spomeniku na trgu i prepoznala je bolesnika kojega s d
adiljom bija e njegovala. Bez oklijevanja si je prokrèila put do njega.
' to radi ovdje? Jesi li ozlijeðena?' usklikne mu karac.
'Izgubila sam se; mo ete me povesti mojoj kuæi?'
Jacob Todd joj je oèistio lice svojim rupèiæem i pregledao je na brzinu, uvjeriv i
se da nema neke vidljive ozljede. Zakljuèio je kako krv zacijelo pripada flagel
antima.
'Povest æu te u ured Mr. Sommersa.'
No ona ga je zamolila da to ne èini, jer ako njezin za titnik dozna da je bila na
procesiji, otpustit æe Mamu Fresiju. Todd je po ao potra iti koèiju za unajmljivanje
, to nije bilo nimalo lako naæi u tim trenucima, dok je djevojèica hodala utke i n
e ispu tajuæi mu ruku. Englez je osjetio prvi put u ivotu kako je ganut nje no æu prema
toj maloj i mlakoj ruci koja je èepala njegovu. S vremena na vrijeme pogledao bi
je kradom, dirnut tim djetinjim licem crnih bademastih oèiju. Napokon su na li ma
la kola to su ih vukle dvije mule, a vozaè je prihvatio da ih poveze uzbrdo za dv
ostruku od uobièajene cijene. Pro li su put u ti ini i sat kasnije Todd je ostavio E
lizu pred njezinom kuæom. Ona se oprostila zahvaliv i mu, no nije ga pozvala da uð
e. Vidio ju je kako se udaljava, sitna i krhka, pokrivena do peta crnim pla tem. O
djednom se djevojèica okrenula, potrèala k njemu, bacila mu ruke oko vrata i uti
snula mu poljubac u obraz. Hvala, reèe jo jednom. Jacob Todd se vratio u svoj hot
el u istoj dvokolici. Katkad bi si doticao
%æi sreæe
Englezi ¦ 35
obraz, iznenaðen tim slatkim i tu nim osjeæajem koji je curica u njemu nadahnula.
Procesije su poslu ile da poveæaju kolektivno kajanje i jednako tako, kako je moga
o potvrditi sam Jacob Todd, da se zaustave ki e, opravdavajuæi jo jednom velièanstv
en ugled Crista de Maya. U manje od èetrdeset i osam sati nebo se ra èistilo i pro
virilo je stidljivo sunce, unoseæi optimistiènu notu u udese to su se posla-gali
tih dana. Zbog nevremena i epidemija proteklo je punih devet tjedana prije no to
su obnovljene zabave srijedom u kuæi Som-mersovih, a jo nekoliko njih prije no to
se Jacob Todd usudio nagovijestiti svoje romantiène osjeæaje Miss Rose. Kad je t
o napokon napravio, ona se pravila da ne èuje, ali je, na njegovo inzi-stiranje,
izrekla u utkujuæi odgovor.
'Jedino je dobro s udajom kad obudovi ', reèe.
'Uz mu a, koliko god glup on bio, ena uvijek dobro izgleda', odvrati on, ne gubeæi
dobro raspolo enje.
'Za mene to ne vrijedi. Mu bi bio smetnja i ne bi mi mogao dati ono to veæ nemam.'
'Mo da djecu?'
'Ali to vi mislite koliko mi je godina, Mr. Todd?'
'Ne vi e od esnaest!'
'Ne rugajte se. Sreæom, imam Elizu.'
'Tvrdoglav sam, Miss Rose, nikad se ne predajem.'
'Zahvaljujem vam, Mr. Todd. Nije mu ono zbog èega ena dobro izgleda, nego brojni u
dvaraèi.'
Kako god bilo, Rose je bila razlog zbog kojega je Jacob Todd ostao u Èileu mnogo
dulje od tri mjeseca predodreðena za prodaju Biblija. Sommersovi su bili savr ena
dru tvena veza, zahvaljujuæi njima irom su mu se otvorila vrata napredne kolonije
stranaca spremne da mu pomogne u njegovoj navodnoj religioznoj misiji
u Ognjenoj zemlji. Nakanio je nauèiti ne to o patagonijskim Indijancima, ali nakon
to je bacio lijen pogled na knji urine u knji nici, shvatio je da je svejedno zna li
ili ne zna, jer je neznanje o tome bilo kolektivno. Bilo je dovoljno reæi ono to
ljudi ele èuti, a u tome je raèunao sa svojim zlatnim jezikom. Kako bi plasirao
teret Biblija meðu potencijalne èileanske klijente, morao je pobolj ati svoj nesig
urni panjolski. Uz dva mjeseca koje je pro ivio u panjolskoj i svoj dobar sluh uspio
ga je nauèiti br e i bolje od mnogih Britanaca to su stigli u zemlju prije dvadese
t godina. U poèetku je prikrivao svoje previ e liberalne politièke ideje, ali je z
amijetio da ga na svakom dru tvenom okupljanju progone pitanjima i uvijek ga je ok
ru ivala skupina zadivljenih slu atelja. Njegova abolicionistièka, egalitaristièka i
demokratska razglabanja potresala su dremljivost tih dobrih ljudi, davali pobud
e za vjeène rasprave meðu mu karcima i u asnute usklike meðu zrelim damama, ali su n
eizljeèivo privlaèili najmlaðe. Prema sveopæem mi ljenju, svrstavali su ga meðu enu
te, a njegove buntovne ideje bile su zabavne; naprotiv, njegova ismijavanja brit
anske kraljevske obitelji najte e su pogaðala èlanove engleske kolonije, za koje j
e kraljica Viktorija, poput Boga i carstva, bila nedodirljiva. Njegova skromna,
ali nezanemariva renta dopu tala mu je da ivi u stanovitoj udobnosti iako nikad nij
e ozbiljno radio, to ga je smje talo u kategoriju gospode. Tek to su otkrili da nije
o enjen, nije uzmanjkalo djevojèuraka u dobi za udaju koje su ga nastojale zgrabi
ti, ali po to je upoznao Rose Sommers, nije imao oèi za druge ene. Zapitao se tisuæ
u puta za to je djevojka ostala sama i jedini odgovor koji je pao na um tom agnost
ièkom racionalistu bio je da je predodreðena za raj.
'Dokad æete me muèiti, Miss Rose? Ne pla ite se da æe mi dosaditi da vas progonim?
' alio se s njom.
'Neæe vam dosaditi, Mr. Todd. Progoniti maèku mnogo je zabavnije no èepati je', o
dvraæala bi ona.
I
.L
%æi sreæe
Englezi -37
Elokvencija la noga misionara bila je novost u toj sredini i èim se doznalo da je
savjesno prouèio Sveto pismo, ponudili su mu rijeè. Postojao je malen anglikansk
i hram na koji je lo e gledala katolièka vlast, ali se protestantska zajednica oku
pljala i u zasebnim kuæama. 'Gdje ste vidjeli crkvu bez djevica i ðavola? Svi su
gringosi bezbo nici, ne vjeruju u papu, ne znaju moliti, provode vrijeme pjevajuæ
i i uopæe se ne prièe æuju', mumljala je Mama Fresia, sabla njena kad je do ao red da
se obavi nedjeljna slu ba u kuæi Sommersovih. Todd se priredio da kratko èita o iz
lasku idova iz Egipta i smjesta se usmjeri na situaciju imigranata, koji su se, k
ao biblijski idovi, morali prilagoditi u stranoj zemlji, ali Jeremv Sommers ga je
predstavio skupu kao misionara i zamolio ga da govori o Indijancima u Ognjenoj
zemlji. Jacob Todd nije znao smjestiti regiju niti reæi zbog èega nosi to sugest
ivno ime, ali je uspio dirnuti slu atelje do suza pripovije æu o tri divljaka koje j
e ulovio engleski kapetan kako bi ih odveo u Englesku. U manje od tri godine ti
su nesretnici, koji su ivjeli goli na ledenoj hladnoæi i obièavali èiniti kanibal
istièka djela, reèe, hodali odjeveni kako dolikuje, pretvorili su se u dobre kr æa
ne i nauèili uljuðenim obièajima, èak su podnosili englesku hranu. Nije, meðutim
, pojasnio da su se, èim su ih vratili u domovinu, smjesta okrenuli starim navad
ama kao da ih nikad ne bijahu dotaknuli Engleska ili Isusova rijeè. Na prijedlog
Jeremvja Sommersa odmah su organizirali skupljanje priloga za njegov plan irenja
vjere, uz tako dobre ishode da je sljedeæeg dana Jacob Todd mogao otvoriti raèu
n u podru nici Londonske banke u Valparaisu. Raèun je tjedno opskrbljivan prilozim
a protestanata i rastao je unatoè èestim Toddovim obrtajima kako bi poplaæao sve
svoje tro kove kad mu renta ne bi dostajala da ih pokrije. to je vi e novca ulazilo,
to su se umno avale prepreke i izlike za zapostavljanje evangelièke misije. Tako
su protekle dvije godine.
Jacob Todd osjeæao se s vremenom tako ugodno u Valparaisu kao da je u njemu roðe
n. Èileanci i Englezi imali su nekoliko zajednièkih karakternih crta: sve su rje a
vali sa sindikalistima i odvjetnicima; osjeæali su apsurdnu odanost tradiciji, d
omovinskim simbolima i navikama; hvalili su se da su individualisti i neprijatel
ji razmetljivosti, koju su prezirali kao znak dru tvenoga lak-tarenja; doimali su
se ljubaznima i obuzdanima, ali su bili kadri za velike okrutnosti. Meðutim, nas
uprot Englezima, Èileanci su osjeæali u as pred ekscentrièno æu i ni ta ih nije toliko
pla ilo kao izrugivanje. Kad bih ispravno govorio kastiljanski, pomisli Jacob Tod
d, osjeæao bih se kao u svojoj kuæi. Bio se smjestio u pansionu jedne engleske u
dovice koja je pru ala utoèi te maèkama i pekla najslavnije torte u luci. Spavao je
s èetiri maèeta na krevetu, u boljem dru tvu no to je ikad prije bio i doruèkovao s
vakodnevno zamamne torte svoje domaæice. Povezao se s Èileancima svih stale a, od
onih najskromnijih koje je upoznavao na svojim pohodima kroz najbjednije èetvrti
luke, do onih najbahatijih. Jeremv Sommers ga je predstavio u klubu Union, gdje
je bio prihvaæen kao gostujuæi èlan. Jedino su se stranci provjerene dru tvene va n
osti mogli pohvaliti takvom povlasticom jer je posrijedi bila enklava zemljodr aca
i konzervativnih politièara gdje se vrijednost partnera mjerila prezimenom. Vra
ta su mu bila otvorena zahvaljujuæi njegovoj spretnosti s kartama i kockama; gub
io je tako dra esno da je malo njih bilo svjesno koliko mnogo zaraðuje. Ondje se s
prijateljio s Agustinom del Valleom, vlasnikom poljoprivrednih dobara u toj zoni
te stada ovaca na jugu kamo nikad nije kroèio nogom, jer je za to imao nadzorni
ke koje je doveo iz kotske. To novo prijateljstvo pru ilo mu je priliku da posjeæuj
e stroge kuæe aristokratskih èileanskih obitelji, èetvrtaste i mraène zgrade s v
elikim, gotovo praznim prostorijama nimalo istanèano namje tenima, s masivnim poku
æstvom, mrtvaèkim svijeænjacima i svitom krvareæih raspela, gipsanih djevica i s
vecima odjevenim poput drevnih panjolskih plemiæa. Bile su to kuæe okrenute pre-
'Kæi sreæe
ma unutra, zatvorene prema ulici, s visokim eljeznim re etkama, neudobne i sirove,
ali opskrbljene prohladnim hodnicima i unutarnjim dvori tima zasaðenim jasminima,
naranèama i ru ama.
S raðanjem proljeæa Agustin del Valle pozvao je Sommersove i Jacoba Todda na jed
an od svojih posjeda. Put je ispao noænom morom; jahaè ga je na konju mogao prij
eæi u èetiri do pet sati, ali karavana s obitelji i njihovim gostima krenula je
u zoru, a stigla tek kad je veæ debelo zapala noæ. Valleovi su se prevozili u dv
okoli-cama koje su vukli volovi na koje su postavili stolove i pli ane divane. Sli
jedio je niz mula s prtljagom i te acima na konju oboru anima primitivnim kremenjaèa
ma za obranu od lopova koji su obièavali èekati æuæureni iza krivina na bre uljcima
. Iscrpljujuæoj sporosti ivotinja pridru ile su se rupèage na putu na kojima su se
dvokolice tresle, te èesta zaustavljanja kako bi se odmorili dok su slu kinje posl
u ivale hranu u ko arama usred oblaka muha. Todd nije znao ni ta o poljodjelstvu, ali
mu je bio dovoljan jedan pogled kako bi shvatio da na toj plodnoj zemlji sve rod
i u izobilju; voæe je padalo sa stabala i gnjililo na tlu a da se nitko nije pot
rudio da ga pokupi. Na hacijendi je prona ao isti stil ivota kakav je godinama bio
promatrao u panjolskoj: brojna obitelj povezana zamr enim krvnim vezama i neumoljiv
im kodeksom èasti. Njihov je domaæin bio moæni i feudalni patrijarh koji je u aci
dr ao sudbine svojih potomaka, a razmetao se, arogantno, rodoslovljem koje je sez
alo sve do prvih panjolskih osvajaèa. Moji pradjedovi, pripovijedao je, hodali su
vi e od tisuæu kilometara zavijeni u te ke eljezne oklope, prelazili planine, rijeke
i pustinju najsu u na svijetu kako bi osnovali grad Santiago. Meðu svojima bio je
simbol autoriteta i doliènosti, ali izvan svoga stale a poznavali su ga kao razbl
udnika. Imao je pleme kopiladi i pratio ga je zao glas da je likvidirao vi e od je
dnoga svog zakupnika za svojih legendarnih bijesnih ispada, ali ti pokojnici, ka
o i toliki drugi grijesi, nikad nisu razja njeni. Njegova supruga imala je èetrdes
etak godina, ali se doimala drhtavom i poti tenom staricom, uvijek se odijevala u
crninu zbog
Englezi ¦ 39
djece postradale u djetinjstvu i gu ila se pod te inom steznika, religije i tog mu a to
joj ga je namijenio udes. Mu ka djeca provodila su svoje dokone ivote u misama, etn
jama, sijestama, igrama i veselicama, dok su kæeri plutale kao tajanstvene nimfe
kroz prostorije i vrtove u umorenju podsuknji, vjeèno pod bdijuæim okom svojih p
ratilja. Od malena bijahu pripremane za ivot vrlina, vjere i odricanja; njihova s
u sudbina bili brakovi iz pogodbe i materinstvo.
Na selu su prisustvovali koridi bikova koja ni izdaleka nije izgledala poput sja
jnoga spektakla hrabrosti i smrti kao u panjolskoj; ni ta od blistavih ruha, razmet
anja, strasti i slave, tek borba bezobzirnih pijanaca koji muèe ivotinju kopljima
i uvredama dok je ne obore u pra inu, poprativ i to kletvama i grohotom. Najopasnij
e u koridi bilo je izvuæi iz arene pobje njelu i o amuæenu, ali ivu zvijer. Todd je b
io zahvalan to su po tedjeli bika krajnje nedostojnosti javnoga smaknuæa, jer bi nj
egovo dobro englesko srce radije vidjelo mrtvim torera no ivotinju. Poslije podne
su mu karci igrali tresillo i rocambor, dok ih je, kao kraljeviæe, opslu ivala prav
a vojska tamnih i poniznih sluga èiji se pogledi nisu podizali s tla niti njihov
i glasovi iznad mrmora. Nisu bili robovi, no takvima su se doimali. Radili su u
zamjenu za za titu, krov i dio etve; u teoriji su bili slobodni, ali su ostajali s
gospodarom, kakav god despot bio i kako god surove bile prilike, jer nisu imali
kamo otiæi. Ropstvo je bilo ukinuto prije vi e od deset godina bez veæe galame. Tr
govina Afrikancima nikad nije bila isplativa u tim krajevima gdje nisu postojale
velike planta e, ali nitko nije spominjao kob Indijanaca li enih svoje zemlje i osu
ðenih na bijedu, niti zakupnika na poljima koji su prodavani i nasljeðivani sa z
emlji tima, kao ivotinje. Takoðer se nije govorilo o teretima s kineskim i polinezi
jskim robovima predodreðenim za guanere na otocima Chinchas. Ako se ne bi iskrca
vali, nije bilo problema: zakon je zabranjivao ropstvo na kopnu, ali ni ta nije go
vorio o moru. Dok su mu karci kartali, Miss Rose se diskretno dosaðivala
%Æ1 sreæe
u dru tvu gospoðe Del Valle i njezinih brojnih kæeri. Eliza je, naprotiv, galopira
la otvorenim poljem s Paulinom, jedinom kæeri Agustina del Vallea koja se izmakn
ula mlitavom obrascu ena u obitelji. Bila je nekoliko godina starija od Elize, al
i se tog dana zabavljala s njom kao da su iste dobi; obje su prepustile svoje ko
se vjetru, a lica suncu dok su ibale svoje jahaæe konje.
Gospoðice
1 ^ liza Sommers je mr ava i sitna curica, nje nih <» < l"H crta lica poput crte a pero
m. Kad je 1845.
m. J navr ila trinaest godina i poèe e joj se nazirati grudi i struk, jo se doimala k
ao balavica, premda se veæ nasluæivala dra est u kretnjama, to æe biti najveæom zna
èajkom njezine ljepote. Neumoljiva budnost Miss Rose usadila je kosturu njezina
tijela uspravnost koplja: tjerala ju je da se dr i ravno pomoæu metalnoga tapa priè
vr æenog za leða tijekom beskonaènih sati vje bi glasovira i vezenja. Nije mnogo nar
asla i zadr ala je isti varljivi djetinji izgled koji joj je vi e no jednom spasio iv
ot. U srcu je bila takva djevojèica da je u pubertetu i dalje spavala skutrena u
istom krevetiæu iz djetinjstva, okru ena lutkama i si uæi prst. Opona ala je gadljivo
dr anje Jeremvja Sommersa, jer je mislila da je znak unutarnje èvrstine. S godina
ma ju je umorilo pretvaranje da se dosaðuje, ali joj je uvje banost poslu ila da ukr
oti svoj znaèaj. Sudjelovala je u zadacima slu kinja: jednog dana praveæi kruh, dr
ugoga kruneæi kukuruz, jednog osunèa-vajuæi madrace, a drugog iskuhavajuæi bijel
o rublje. Provodila je sate æuæurena iza zavjese salona pro diruæi jedno po jedno k
lasièna djela iz knji nice Jeremvja Sommersa, romantiène romane Miss Rose, zastarj
ele novine i svaku lektiru to bi joj pala u ruke kako god ogavna bila. Ishodila j
e da joj Jacob Todd pokloni jednu od svojih Biblija na panjolskom i poku avala ju j
e odgonetnuti s golemim strpljenjem, jer je njezino kolovanje bilo na engleskom.
'KÆI sreæe
Gospoðice ¦ 43
Uranjala je u Stari zavjet s bolesnom zaneseno æu porocima i strastima kraljeva ko
ji su zavodili tuðe supruge, proroka koji su ka njavali stra nim zrakama i oèeva koj
i su zaèeli potomstvo s vlastitim kæerima. U ropotarnici gdje se gomilala starud
ija na la je zemljovide, knjige o putovanjima i brodske dnevnike svoga strica John
a, koji su joj poslu ili da toèno naznaèi obrise svijeta. Pouèavatelji koje je ugo
vorila Miss Rose uèili su je francuski, pisanje, povijest, zemljopis i ne to latin
skog, znatno vi e no to su usaðivali u najboljim kolama za djevojèice u glavnom grad
u, gdje bi na koncu jedino uèile molitve i dobro vladanje. Nasumièna tiva, kao i
prièe kapetana Sommersa, dali su uzlet njezinoj ma ti. Taj ujak moreplovac pojavlj
ivao bi se u kuæi natovaren darovima, uzburkavajuæi joj ma tu svojim nepojmljivim
pripovijestima o crnim carevima na prijestoljima od èista zlata, malajskim gusar
ima koji su skupljali ljudske oèi u kutijicama od bisernica, o princezama spalje
nima na pogrebnoj lomaèi svojih prastarih mu eva. Za svakog njegova posjeta sve bi
se zapostavljalo, od kolskih zadaæa pa sve do satova glasovira. Godina je protje
cala u oèekivanju ujaka i umetanju pribadaèa na zemljovid, u zami ljanju zemljopis
nih irina puèine kojom se kretao njegov jedrenjak. Eliza je imala malo doticaja s
drugim mali anima svoje dobi, ivjela je u zatvorenu svijetu kuæe svojih dobroèinit
elja, u vjeènu prividu da nije tu nego u Engleskoj. Jeremv Sommers sve bi naruèi
vao preko kataloga, od sapuna do njezinih cipela, i odijevala je laganu odjeæu z
imi, a kaput ljeti, jer se vladala po kalendaru sjeverne hemisfere. Djevojèurak
je slu ao i promatrao pozorno, bio vesele i neovisne æudi, nikad nije tra ila pomoæ
i posjedovala je rijedak dar da po volji postane nevidljivom, gubeæi se meðu nam
je tajem, zavjesama i cvjetnim tapetama. Onog dana kad se probudila spavaæe ko ulje
umrljane nekom crvenkastom tvari, oti la je reæi Miss Rose da krvari ondje dolje.
'Ne govori o tome nikomu, to je vrlo osobno. Sad si ena i
morat æe se pona ati kao takva, gotovo je s djetinjarijama. Vrijeme je da poðe u kolu
za djevojke Madame Colbert', bilo je cijelo obja njenje njezine adoptivne majke;
izbacila ga je u jednom dahu i ne gledajuæi je dok je vadila iz ormara tucet ruè
nièiæa to ih je sama porubila.
'Sad si nadrapala, malena, izmijenit æe ti se tijelo, pomutiti se misli i svaki
æe mu karac moæi s tobom èiniti to bude htio', upozorila ju je poslije Mama Fresia
od koje Eliza nije mogla skriti novost.
Indijanka je poznavala biljke koje mogu zauvijek skratiti menstrualno izlijevanj
e, ali se suzdr ala i nije joj ih dala iz straha od svojih gospodara. Eliza je ozb
iljno shvatila to upozorenje i odluèila biti budnom kako bi sprijeèila da se ost
vari. Povezala si je èvrsto trup svilenom vrpcom, uvjerena kako nema razloga da
ta metoda, koja je bila slu ila stoljeæima da bi smanjivala stopala Kineskinja, ka
ko je govorio njezin stric John, podbaci u nastojanju da se spljo te njedra. Takoð
er, naumila je pisati; dugi niz godina gledala je Miss Rose kako pi e u svoje bilj
e nice i pretpostavila je da to èini kako bi pobijedila prokletstvo smuæenih misli
. to se tièe posljednjeg dijela proro tva - da svaki mu karac mo e s njom èiniti to bude
htio - tomu je pridala manje va nosti jer jednostavno nije bila kadra zamisliti s
ituaciju kad æe se u njezinoj buduænosti pojaviti mu karci. Svi su bili starci od
najmanje dvadeset godina; svijet je bio li en biæa mu koga roda njezina nara taja. Jed
ini koji bi joj se svidjeli kao mu evi, kapetan John Sommers i Jacob Todd, bili su
izvan dohvata jer joj je prvi bio ujak, a drugi zaljubljen u Miss Rose, to je zn
ao cijeli Valparaiso.
Godinama poslije, sjeæajuæi se svojega djetinjstva i mladosti, Eliza je mislila
kako bi Miss Rose i Mr. Todd bili dobar par, ona bi smek ala Toddovu osornost, a o
n bi je spasio od dosade, no sve je krenulo drugim putem. Nakon mnogo godina, ka
d su veæ oboje osijedjeli, a od osamljenosti bijahu stvorili jo jednu navadu, na li

'Kipi SHLÆE
su se u Kaliforniji pod èudnim okolnostima; tada joj se on iznova udvarao istom
silinom, a ona ga opet odbila istom odluèno æu. No sve je to bilo mnogo kasnije.
Jacob Todd nije gubio priliku da se pribli i Sommersovima, nije bilo revnijeg i re
dovitijeg posjetitelja zabava, pozornijeg kad bi Miss Rose pjevala svoje silovit
e trilere, niti spremnijeg da se veseli njezinim dosjetkama, èak i onima pone to o
krutnima kojima ga je obièavala muèiti. Bila je osoba puna proturjeènosti, ali n
ije li i on to bio? Nije li bio ateist koji prodaje Biblije i obmanjuje sve priè
om o tobo njoj evangelièkoj misiji? Pitao se za to se jedna tako privlaèna ena nije b
ila udala; sama ena tih godina nije imala buduænosti niti mjesta u dru tvu. U stran
oj koloniji mrmljalo se o nekoj bruci u Engleskoj prije mnogo godina, to bi obja
snilo njezino pojavljivanje u Èileu, gdje se pretvorila u domaæicu svoga brata,
ali on nikad nije htio ispitivati o potankostima, voleæi vi e misterij nego da doz
na ono to mo da ne bi mogao podnijeti. Pro lost ba i nije bila va na, ponavljao si je. B
ila je dovoljna jedna jedina pogre ka u promi ljanju ili proraèunu da umrlja enin ugl
ed i sprijeèi je da sklopi dobar brak. Bio bi dao svoje buduæe godine samo da mu
uzvrati, ali ona nije davala znakove da popu ta opsadi, premda ga jednako tako ni
je poku avala ni obeshrabriti; zabavljala ju je igra popu tanja uzda da bi ih potom
iznenada zategnula.
'Mr. Todd je zloguka ptica s èudnim zamislima, konjskim zubima i znojnim rukama.
Nikad se ne bih udala za njega, makar bio i posljednji samac na planetu', prizn
ala je Elizi Miss Rose, smijuæi se.
Djevojèici se primjedba nije svidjela. Bila je zahvalna Jacobu Toddu ne samo na
tomu to ju je spasio na procesiji s Cristo de Mayo nego i stoga to je pre utio nezgo
du kao da se nikad nije bila ni dogodila. Dopadao joj se taj neobièni saveznik:
mirisao je na
Gospoðice ¦ 45
velikoga psa poput njezina strica Johna. Dobar dojam koji je u njoj izazivao pre
tvorio se u odanu nje nost kad je, skrivena iza te ke bar unaste zelene zavjese salona
, èula da govori s Jeremvjem Sommersom.
'Moram, Jacobe, donijeti odluku u vezi s Elizom. Nema ni najmanjeg pojma o svom
mjestu u dru tvu. Ljudi poèinju propitkivati, a Eliza zacijelo zami lja buduænost ko
ja joj ne prilièi. Ni ta nije tako opasno kao zloduh ma te æuæuren u enskoj du i.'
'Ne pretjerujte, prijatelju. Eliza je jo uvijek curica, ali je inteligentna i sva
kako æe pronaæi svoje mjesto.'
'Inteligencija je smetnja za enu. Rose ju eli poslati u kolu za gospoðice kod Madam
e Colbert, ali nisam pristalica tolike izobrazbe djevojaka, postaju neukrotive.
Treba znati svoje mjesto, to je moje geslo.'
'Svijet se mijenja, Jeremv. U Sjedinjenim Dr avama slobodni su ljudi jednaki pred
zakonom. Stale i su dokinuti.'
'Govorimo o enama, ne o mu karcima. Osim toga, Sjedinjene su Dr ave zemlja trgovaca i
pionira, bez tradicije i smisla za povijest. Jednakost ne postoji nigdje, èak n
i meðu ivotinjama, a po-najmanje u Èileu.'
'Mi smo stranci, Jeremv, jedva natucamo kastiljanski. to nas briga za èileanske d
ru tvene stale e? Ovo nikad neæe biti na a zemlja...'
'Moramo pru iti dobar primjer. Ako mi Britanci nismo sposobni odr avati vlastitu kuæ
u u redu, to se mo e oèekivati od ostalih?'
'Eliza je odgojena u ovoj obitelji. Ne vjerujem da æe Miss Rose prihvatiti da je
li i polo aja samo stoga to odrasta.'
Tako je i bilo. Rose je prkosila svome bratu cjelovitim repertoarom svojih bolje
tica. Prvo su bili grèevi, potom uznemirujuæa glavobolja od koje je preko noæi o
slijepila. Tijekom nekoliko dana kuæa se zaogrnula u muk: navuèene su zavjese, h
odalo se na prstima i govorilo aptom. Nije se vi e kuhalo jer je miris jela
%Æl SREÆE
Gospoðice ¦ 47
pojaèavao simptome, Jeremv Sommers je jeo u klubu i vraæao se kuæi smetena i sra
me ljiva dr anja kao onaj tko posjeæuje bolnicu. Neobièna sljepoæa i mnogostruke Ros
eine tegobe te uporna utnja zaposlenika kuæe, podrovali su brzo njegovu èvrstinu.
Kao vrhunac svega, Mama Fresia, tajanstveno upuæena u privatne rasprave brata i
sestre, pretvorila se u stra nu saveznicu svoje gospodarice. Jeremv Sommers se dr a
o uljudnim i pragmatiènim mu karcem, neranjiv na zastra ivanja praznovjerne vje tice k
ao to je Mama Fresia, ali kad je Indijanka upalila crne svijeæe i posvuda zapra ila
dimom alfije pod izlikom da istjeruje komarce, zatvorio se u knji nicu napola ustr
a en, a napola bijesan. Noæu bi je èuo kako vuèe bose noge s one strane vrata i pj
evu i u pola glasa bajanja i proklinjanja. U srijedu je prona ao mrtvu gu tericu u svo
joj boci brendija i odluèio da æe jednom zasvagda ne to poduzeti. Prvi je put poku
cao na vrata sestrine sobe i bio pripu ten u to sveti te enskih tajni o kojemu radije
ne bi ni ta znao, kao to ni ta nije znao o sobici za ivanje, kuhinji, praonici, mraèn
im sobiècima u potkrovlju gdje su spavale slu kinje i kuæerku Mame Fresije u dnu d
vori ta; njegov su svijet bili saloni, knji nica s policama od ula tenog mahagonija te
njegova zbirka rezbarija s lovaèkim prizorima, dvorana s biljarom na rasko no izr
ezbarenu stolu, njegova soba namje tena spartanskom jednostavno æu i mala prostorija
s talijanskim ploèicama kao njegov osobni toalet gdje je, jednoga dana, namjera
vao postaviti moderni nu nik kao u katalozima iz New Yorka, jer je bio proèitao da
je sustav noænih posudica i skupljanja ljudskih izluèevina u vjedrima, kako bi
se iskori tavale za gnojivo, bio izvor epidemija. Morao je prièekati da mu se oèi
sviknu na polumrak dok je smeten udisao mje avinu mirisa lijekova i postojanog par
fema od vanilije. Rose se jedva nazirala, ispijena i u mukama, le eæi na leðima na
krevetu bez uzglavlja, ruku prekri enih na grudima kao da uvje bava vlastitu smrt.
Uz nju je Eliza cijedila krpu natopljenu napitkom od zelenoga èaja kako bi joj j
e stavila na oèi.
'Ostavi nas same, malena', reèe Jeremv Sommers, sjedajuæi na stolicu uz postelju
.
Eliza se lagano nakloni i iziðe, ali je u malome prstu imala slabosti kuæe pa je
, uha priljubljena uz tanki pregradni zid, mogla èuti razgovor koji je poslije p
onovila Mami Fresiji i pribilje ila u svoj dnevnik.
'Dakle dobro, Rose. Ne mo emo nastaviti ovako ratovati. Dogovorimo se. to eli ?' zapit
a Jeremv, unaprijed pobijeðen.
'Ni ta, Jeremv...', uzdahnula je jedva èujnim glasom.
'Nikad neæe primiti Elizu u kolu Madame Colbert. Onamo idu samo djevojèice iz vi eg
a stale a i sreðenih domova. Svi znaju da je Eliza posvojena.'
'Ja æu se pobrinuti da je prime!' usklikne ona sa stra æu neoèekivanom za umiruæu e
nu.
'Slu aj me, Rose, Elizi ne treba jo naobrazbe. Mora izuèiti neko zvanje kojim æe za
raðivati za ivot. to æe biti s njom kad tebe i mene ne bude da je titimo?'
'Ako bude imala naobrazbu, dobro æe se udati', reèe Rose bacajuæi povoj od zelen
oga èaja na pod i uspravljajuæi se u krevetu.
'Eliza nije ba neka krasota, Rose.'
'Nisi je dobro pogledao, Jeremv. Sve je savr enija svakoga dana, bit æe naoèita, u
vjeravam te. Imat æe i napretek udvaraèa!' 'Siroèe i bez miraza?'
'Imat æe miraz', odvrati Miss Rose iza av i iz kreveta posræuæi poput slijepca, ra èup
ana i bosa.
'Kako to? Nikad nismo govorili o tome...'
'Jer nije bio pravi trenutak, Jeremv. Djevojka za udaju zahtijeva nakit, miraz s
 dovoljno odjeæe za nekoliko godina i sve to je nu no za kuæu, osim dobre svote nov
ca koja æe poslu iti paru da poène neki posao.'
'A mogu znati to pridonosi zaruènik?'
'Kuæu, a uz to æe morati uzdr avati enu do kraja njezina ivota. Bilo kako bilo, jo ne
dostaje nekoliko godina dok Eliza ne
%ÈI SREÆE
Gospoðice ¦ 49
smo. Jedino to mo emo uèiniti jest da poku amo izvuæi korist iz ono malo to imamo.'
Nije joj rekla da je jedini put kad je ona sama poku ala letjeti tresnula na nos u
stvarnost, jer nije eljela usaditi razorne ideje u duh malecke. Predodredila si
je da æe joj pru iti sudbinu bolju no to je njezina, izvje bat æe ju u vje tinama prikr
ivanja, manipulacija i smicalica jer su bili korisniji od iskrenosti, u to je bi
la uvjerena. Zatvarala bi se s njom po tri sata ujutro i jo tri poslije podne da
uèe kolske tekstove uvezene iz Engleske; pojaèala je poduku iz francuskog uzev i pr
ofesora, jer nijedna dobro obrazovana djevojka nije mogla ne znati taj jezik. Os
tatak vremena osobno je nadzirala svaki Elizin ubod iglom za njezin miraz mladen
ke, plahte, ruènike, stolno i vrsno izvezeno donje rublje to je potom èuvala u kri
njama umotano u platna i namirisano lavandom. Svaka bi tri mjeseca izvlaèila sad
r aj iz krinja i izlagala ga suncu, spreèavajuæi tako da ga uni te vlaga i moljci u g
odinama koje prethode braku. Kupila je kovèe iæ za nakit za njezin miraz, a svom b
ratu Johnu dala zadaæu da ga ispuni darovima sa svojih putovanja. Prikupljeni su
safiri iz Indije, smaragdi i ametisti iz Brazila, ogrlice i narukvice od veneci
janskoga zlata, pa èak i mali dijamantni bro . Jeremv Sommers nije bio upuæen u po
jedinosti i ni ta nije znao o naèinu na koji su njegov brat i sestra financirali t
akve ekstravagancije.
Satovi glasovira - sad s profesorom pristiglim iz Belgije koji se koristio ravna
lom udarajuæi trome prste svojih uèenika - pretvorili su se za Elizu u svakodnev
no muèenje. Odlazila je i u akademiju za salonske plesove, a na prijedlog uèitel
ja plesa Miss Rose ju je tjerala da satima hoda balansirajuæi s knjigom na glavi
, kako bi ju prisilila da se dr i uspravno. Ona je izvr avala svoje zadaæe, odraðiva
la svoje klavirske vje be i hodala ravna kao svijeæa premda nije nosila knjigu na
glavi, ali bi noæu iskliznula bosa u dvori te slu kinja i èesto bi je svitanje zatek
lo kako spava na slamarici za-grliv i Mamu Fresiju.
bude u dobi za udaju, a dotad æe imati miraz. John i ja æemo se pobrinuti za to,
neæemo od tebe tra iti nijedan novèiæ, ali sad ne vrijedi gubiti vrijeme govoreæi
o tome. Mora smatrati Elizu svojom kæeri.'
'Ona to nije, Rose.'
'Tada postupaj s njom kao da je moja kæi. Sla e li se barem s time?'
'Da, sla em se', popusti Jeremv Sommers.
Èajni napici pokazali su se èudesnima. Bolesnica se potpuno oporavila i u èetrde
set i osam sati bija e povratila vid i sva je zraèila. Posvetila se brizi o svome
bratu s oèaravajuæom skrbi; nikad nije bila slaða i vedrija s njim. Kuæa se vrat
ila u uobièajeni ritam i iz kuhinje su put blagovaonice izlazila slasna kreolska
jela Mame Fresije, aromatièni kruhovi koje je mijesila Eliza i fini kolaèi koji
su toliko bili pridonijeli glasu Sommersovih kao dobrih domaæina. Od tog trenut
ka Miss Rose je drastièno promijenila svoje neujednaèeno ophoðenje prema Elizi i
nastojala ju je, s materinskom posveæeno æu kakvu nikad prije nije iskazivala, pr
irediti za kolu, dok je u isto vrijeme zapoèela neodoljivu opsadu Madame Colbert.
Bila je odluèila da æe Eliza imati kolovanje, miraz i biti na glasu kao ljepotic
a èak i ako to nije, jer je smatrala da je ljepota pitanje stila. Svaka ena koja
se vlada sa suverenim samopouzdanjem krasotice na kraju æe svakoga uvjeriti da t
o jest, dr ala je. Prvi korak Elizine emancipacije bio bi dobar brak, ima li se na
umu da nema starijega brata koji bi joj slu io kao oslonac, kao to je to èinio nje
zin. Ona sama nije vidjela prednosti u udaji, supruga je mu evo vlasni tvo s manje p
rava od sluge ili djeteta; s druge strane, ena sama i bez imetka prepu tena je na m
ilost i nemilost najgorim zlostavljanjima. Udana, ako se ravna domi ljato, barem m
o e upravljati mu em, a s ne to sreæe mo e èak i rano obudovjeti...
'Ja bih rado dala polovicu svoga ivota da mogu imati jednaku slobodu kao to je ima
mu karac, Eliza. Ali mi smo ene i gotove
"Kæi sreæe
Dvije godine nakon poplava sreæa se promijenila i zemlja je u ivala u dobru vremen
u, politièkom miru i gospodarskom blagostanju. Èileanci su bili kao na iglama; b
ili su naviknuti na prirodne nesreæe i takva bonaca mogla je biti priprema kakve
veæe kataklizme. Osim toga otkrivena su bogata nalazi ta zlata i srebra na sjever
u. Za vrijeme osvajanja, kad su panjolci obilazili Ameriku tra eæi te metale odnose
æi sve to bi usput na li, Èile se smatrao dnom svijeta, jer je u usporedbi s bogats
tvima ostatka kontinenta malo toga imao ponuditi. Prisilno pje aèenje njegovim bes
krajnim planinama i Mjeseèevom pustinjom na sjeveru iscrpila bi lakomost u srcim
a tih osvajaèa, a ako bi ne to i preostalo, divlji bi se Indijanci pobrinuli da se
zbog toga pokaju. Kapetani, izmo deni i osiroma eni, proklinjali su tu zemlju u koj
oj im nije preostalo drugo nego da zabiju svoje zastave i prepuste se umiranju,
jer je gore bilo vratiti se bez slave. Tri stotine godina poslije ti su rudnici,
skriveni od oèiju ambicioznih panjolskih vojnika i nekim èudom odjednom iznikli,
bili neoèekivana nagrada za njihove potomke. Stvorena su nova bogatstva kojima
su pridodana bogatstva industrije i trgovine. Negda nja zemljoposjednièka aristokr
acija, koja je uvijek dr ala kormilo, osjetila se ugro enom u svojim povlasticama i
prezir prema novim bogata ima postao je razlikovnim obilje jem.
Jedan od takvih skorojeviæa zaljubio se u Paulinu, stariju kæer Agustina del Val
lea. Bio je to Feliciano Rodriguez de Santa Cruz koji je uspio u samo nekoliko g
odina zahvaljujuæi rudniku zlata koji je eksploatirao popola sa svojim bratom. O
njihovu se porijeklu malo znalo, osim to se sumnjalo da su im preci bili preo-br
aæeni idovi, a njihovo zvuèno kr æansko prezime bilo preuzeto kako bi spasili svoju
ko u za vrijeme Inkvizicije, dodatan razlog da ga oholi Del Valleovi glatko odbij
u. Jacobu Toddu Paulina je upala u oèi izmeðu pet Agustinovih kæeri jer ga je nj
ezina odva na i vesela narav podsjeæala na Miss Rose. Djevojka se smijala na iskre
n naèin to je bilo u suprotnosti s osmijesima njezinih sestara, zastrtim lepezama
i velovima. Uputiv i se u oèevu namjeru
Gospoðice ¦ 51
da je osudi na samostanski ivot kako bi onemoguæio njezinu ljubavnu vezu, Jacob T
odd je odluèio, nasuprot svakoj razboritosti, da joj pomogne. Prije no to su je o
dveli uredio je da razmijeni s njom nekoliko reèenica nasamo u trenutku nepa nje n
jezine pratilje. Svjesna da nemaju vremena za obja njavanja, Paulina je izvukla iz
dekoltea pismo toliko puta presavijeno da je nalikovalo pu u volku, i zamolila ga
da ga preda njezinu ljubljenom. Sljedeæeg je dana djevojka pod strogom paskom s
voga oca po la na vi ednevno putovanje nemoguæim putovima prema Concepcionu, gradu n
a jugu u blizini indijanskih rezervata, gdje æe redovnice ispuniti svoju du nost d
a ju prizovu pameti prisilnim molitvama i postom. Kako bi joj izbio iz glave sum
anutu pomisao da se pobuni ili pobjegne, otac je naredio da joj obriju glavu. Ma
jka je skupila pletenice, umotala ih u izvezenu batistanu krpu i odnijela ih kao
dar bla enicama crkve De la Matriz, namijeniv i ih za svetaèke vlasulje. U meðuvrem
enu Todd ne samo da je uspio predati poslanicu nego je doznao od djevojèine braæ
e toèan polo aj samostana i proslijedio taj podatak bri nom Felicianu Rodriguezu de
Santa Cruzu. Zahvalan, udvaraè je skinuo d epnu uru s lancem od èista zlata i upor
no zahtijevao da je pokloni blagoslovljenom izaslaniku njegove ljubavi, ali je o
vaj to, uvrijeðen, odbio.
'Ne mogu vam nikako platiti to to ste uèinili', promrmljao je uzbuðeni Feliciano.
'Nema razloga za to.'
Jacob Todd nije èuo za zlosretni par dulje vrijeme, no dva mjeseca poslije soèna
vijest o gospoðièinu bijegu bila je predmetom ogovaranja na svakom dru tvenom oku
pljanju, a ponosni Agustin del Valle nije mogao sprijeèiti da joj ne pridodaju j
o i slikovite pojedinosti zbog kojih su mu se izrugivali. Paulinina verzija koju
je isprièala Jacobu Toddu mjesecima kasnije bila je sljedeæa: jednoga lipanjskog
popodneva, od onih zimskih popod-neva s ki om to sipi i ranim mrakom, uspjela je i
zigrati stra u i pobjegla je iz samostana u ruhu novakinje, odnoseæi srebrne svi-
%Æ1 SREÆE
Gospoðice 53
jednjake s glavnoga oltara. Zahvaljujuæi obavijesti Jacoba Todda, Feliciano Rodr
iguez de Santa Cruz premjestio se na jug i od poèetka potajno odr avao vezu s njom
, èekajuæi priliku da se ponovno sretnu. Te ju je veèeri i èekivao nedaleko od sam
ostana, a kad ju je vidio, trebalo mu je nekoliko sekunda da ju raspozna u toj n
apola æelavoj novakinji koja se sru ila u njegove ruke ne ispu tajuæi svijeænjake.
'Ne gledaj me tako, èovjeèe, kosa raste', rekla je ljubeæi ga ravno
u usta.
Feliciano ju je odveo u natkrivenoj koèiji natrag u Valparaiso i smjestio privre
meno u kuæu svoje udovice majke, najpo tovanije skrovi te koje je mogao smisliti, s
nakanom da za titi njezinu èast dokle god bude moguæe, premda nije bilo naèina koj
im bi izbjegli da ih ukalja sablazan. Prvi Agustinov poriv bio je da se u dvoboj
u suprotstavi zavodniku svoje kæeri, no kad je to htio napraviti, shvatio je da
je ovaj na poslovnom putu u Santiagu. Tada si je dao zadaæu da pronaðe Paulinu,
potpomognut svojim naoru anim sinovima i neæacima, odluènima da osvete obiteljsku
èast, dok su majka i sestre u zboru molile krunicu za drsku kæer. Ujak biskup ko
ji je bio preporuèio da po alju Paulinu redovnicama poku ao je uliti ne to zdrava razu
ma u duhove, ali ti prototipovi mu karèina nisu bili raspolo eni za propovijedi dobr
a kr æanina. Felicianovo putovanje bilo je dijelom strategije koju je isplanirao s
a svojim bratom i Jacobom Toddom. Bez galame je otputovao u glavni grad, dok su
se druga dvojica prihvatila posla kako bi se sve to zakotrljalo u Valparaisu, ob
javljujuæi u liberalnim novinama nestanak gospoðice Pauline del Valle, vijest na
koju je obitelj bila veoma dobro pazila da se ne razglasi. To je spasilo ivot za
ljubljenima.
Napokon je Agustin del Valle prihvatio da nije vrijeme da prkosi zakonu i da æe
bolje biti da opere èast javnom svadbom doli dvostrukim ubojstvom. Utvrdili su t
emelje za prisilni mir i tjedan dana poslije, kad je sve bilo spremno, Feliciano
se vratio. Bjegunci su se pojavili u rezidenciji Del Valleovih u pratnji zaruèn
ikova
brata, odvjetnika i biskupa. Jacob Todd se dr ao neupadljivo odsutnim. Paulina se
pojavila odjevena u vrlo jednostavnu haljinu, ali kad je skinula ogrtaè, moglo s
e vidjeti da prkosno nosi kraljevsku dijademu. Zakoraknula je podruku sa svojom
buduæom svekrvom, koja je bila spremna jamèiti za njezinu vrlinu, ali joj nisu d
ali priliku da to uèini. Posljednje to je obitelj eljela bila je jo jedna vijest u
novinama, Agustin del Valle nije imao druge nego primiti pobunjenu kæer i njezin
a ne eljenog udvaraèa. Uèinio je to okru en sinovima i neæacima u blagovaonici pretv
orenoj za tu priliku u sud, dok su ene iz obitelji, zatvorene na drugome kraju ku
æe, bile u pojedinosti uputile slu avke, koje su vrebale na vratima i trèale preno
seæi svaku rijeè. Izvijestile su da se djevojka pojavila sa svim tim dijamantima
to su blistali meðu novoiz-raslim vlasima na njezinoj glavi tifusarke i suoèila
se s ocem bez traèka poniznosti ili straha, obznanjujuæi da jo ima svijeænjake, z
apravo ih je uzela tek da naljuti redovnice. Agustin del Valle je podigao konjsk
i biè, ali je zaruènik istupio kako bi doèekao kaznu; tada se biskup, vrlo umora
n, ali s netaknutom te inom svoga autoriteta, upleo s neoborivim argumentom kako s
e ne mo e odr ati javno vjenèanje koje æe u utkati naklapanja ako zaruènici budu popla
vjelih lica od masnica.
'Zamoli da nam poslu e alicu èokolade, Agustine, pa sjednimo da poprièamo kao prist
ojni ljudi', predlo io je crkveni dostojanstvenik.
Tako su i uèinili. Naredili su kæeri i udovici Rodriguez de Santa Cruz da èekaju
vani, jer je to bio mu ki posao i po to su ispili nekoliko vrèeva pjenaste èokolade
, postigli su dogovor. Sastavili su dokument u kojem su ekonomski termini ostali
jasni, a èast obje strane spa ena, te ga potpisali pred bilje nikom, i nastavili pl
anirati pojedinosti samoga vjenèanja. Mjesec dana poslije Jacob Todd je bio na n
ezaboravnom balu na kojemu je istaknuta rastro na gostoljubivost obitelji Del Vall
e; bilo je plesa, pjesme i gozbe sve do iduæega dana, a uzvanici su na odlasku k
omentirali mladen-
I SREÆE
kinu ljepotu, mladenèevo bla enstvo i sreæu njegova tasta i punice koji su udali s
voju kæer za solidan, premda nedavno steèeni imetak. Supru nici su smjesta otputov
ali na sjever zemlje.
Lo glas
"T"acob Todd je po alio zbog Felicianova i Paulinina ¦ * «fr I odlaska, bio je skl
opio dobro prijateljstvo s I rudarskim milijuna em i njegovom blistavom suprugom.
Osjeæao se tako lagodno meðu mladim poslodavcima kao to se neugodno poèeo osjeæat
i meðu èlanovima kluba Union. Poput njega, novi su industrijalci bili pro eti euro
pskim idejama, bili su moderni i liberalni, za razliku od stare oligarhije u dr av
i koja je zaostala na polovini stoljeæa. Ostalo mu je jo sto ezdeset Biblija zamet
nutih pod krevetom, kojih se vi e nije sjeæao jer je oklada veæ neko vrijeme bila
izgubljena. Bija e dovoljno ovladao panjolskim da se mogao snalaziti bez pomoæi, a
unatoè tomu to mu nije uzvraæeno, i dalje je bio zaljubljen u Rose Sommers, dva d
obra razloga da ostane u Èileu. Neprestano djevojèino odbijanje bilo se pretvori
lo u slatku naviku i vi e ga nije uspijevalo poniziti. Nauèio je primati to s iron
ijom i uzvraæati joj bez zlobe, poput neke igre loptom èija su tajanstvena pravi
la poznavali samo oni. Povezao se s nekim intelektualcima i provodio cijele noæi
raspravljajuæi o francuskim i njemaèkim filozofima te o znanstvenim otkriæima k
oja su otvarala nove obzore ljudske spoznaje. Imao je na raspolaganju duge sate
za razmi ljanje, èitanje i raspravljanje. Bija e pretakao svoje ideje zapisujuæi ih
u debelu bilje nicu zgu vanu od upotrebe i tro io dobar dio novca od svog godi njeg prih
oda na knjige naruèene u Londonu te one koje je kupovao u knji ari Santos Tornero,
u èetvrti El Almendral, gdje su ivjeli
%ÆI SREÆE
Lo glas ¦ 57
i zapra ene knji urine koje godinama nitko nije pregledavao. Todd je zapitao Jeremvj
a Sommersa o njemu, no ovaj ga nije mogao nikamo smjestiti; zacijelo ga je viðao
svakodnevno, reèe, ali nije imao osoban odnos sa svojim podreðenima i jedva bi
mogao raspoznati njihova imena. Iz drugih je kanala doznao da Andieta ivi s majko
m, ali o ocu nije mogao ni ta otkriti; pretpostavio je da æe biti neki mornar u pr
olazu, a majka jedna od onih nesretnih ena koje ne pristaju ni u kakvu dru tvenu ka
tegoriju, mo da izvanbraèno dijete ili je se obitelj odrekla. Joaquin Andieta imao
je andalu ke crte lica i mu evan arm mladoga toreadora; sve je na njemu nagovije talo
èvrstinu, gipkost, obuzdanost; njegovi su pokreti bili precizni, njegov pogled g
orljiv, a njegov ponos dirljiv. Utopijskim Toddovim idealima suprotstavljao je s
tameni osjeæaj za stvarnost. Todd je propovijedao stvaranje zajednièkoga dru tva,
bez sveæenika i policajaca, kojim bi demokratski vladao jedan jedini i neopozivi
moralni zakon.
'Vi ivite na Mjesecu, Mr. Todd. Mnogo toga valja napraviti, ne vrijedi gubiti vri
jeme raspravljajuæi o ma tarijama', prekidao bi ga Joaquin Andieta.
'Ali ako ne poènemo zami ljati savr eno dru tvo, kako æemo ga stvoriti?' odvraæao bi o
vaj drugi ma uæi svojom bilje nicom, svaki put sve obimnijom, u koju bija e dodavao pl
anove idealnih gradova gdje bi svaki stanovnik uzgajao svoju hranu, a djeca rasl
a zdrava i sretna, zbrinuta u zajednici jer buduæi da ne bi postojalo privatno v
lasni tvo, èovjek ne bi mogao zahtijevati posjedni tvo nad djecom.
'Moramo popraviti strahotu u kojoj ivimo, ovdje i sada. Prvo valja ukljuèiti radn
ike, siroma ne i Indijance, dati zemlju seljacima i dokinuti moæ upnika. Potrebno j
e promijeniti ustav, Mr. Todd. Ovdje glasaju jedino vlasnici, odnosno, vladaju b
ogati. Siroma ni se ne broje.'
U poèetku je smi ljao zakuèaste putove kojima bi pomogao svom prijatelju, ali ubrz
o je morao odustati jer su ga njegovi po-
Francuzi i gdje se smjestio najbolji bordel u Valparaisu. Knji ara je bila sastaja
li te intelektualaca i buduæih pisaca. Todd je obièavao provoditi po cijele dane è
itajuæi; poslije bi davao knjige svojim drugovima, koji su ih u oskudici prevodi
li i objavljivali na skromnim pamfletima to su kru ili od ruke do ruke.
U skupini intelektualaca najmlaði je bio neki Joaquin Andieta od jedva osamnaest
godina, ali je nadoknaðivao nedostatak iskustva prirodnom vokacijom vode. Njego
va strastvena liènost jo je bila zamjetnija u opreci s njegovom mlado æu i siroma tvo
m. Nije bio èovjek od mnogo rijeèi, taj Joaquin, nego od akcije, jedan od rijetk
ih s dovoljno jasnih misli i hrabrosti da ideje iz knjiga pretvori u revoluciona
rni impuls, ostali su radije o njima vjeèno raspravljali uz bocu u sobièku iza k
nji are. Todd je od poèetka uoèio Andietu, u tom je mladiæu bilo ne to uznemirujuæe
i patetièno to ga je privlaèilo. Bio je zamijetio njegovu kukavnu torbu i istro enu
tkaninu njegova odijela, prozirnu i krhku poput lukove kore. Kako bi prikrio ru
pe na donovima èizama, nikad ne bi sjedao podignuv i nogu; isto tako nije skidao j
aknu jer je, pretpostavljao je Todd, njegova ko ulja bila sva puna zakrpa i za- iven
a. Nije imao pristojan kaput, ali je zimi bio prvi koji æe iziæi zorom da podije
li pamflete i prilijepi transparente pozivajuæi radnike na pobunu protiv zlopora
be njihovih gazda ili mornare protiv kapetana i brodskih tvrtki, to je èesto bio
beskoristan posao jer su oni kojima se obraæao bili uglavnom nepismeni. Njegovo
pozivanje na pravdu ostajalo bi na milost i nemilost vjetru i ljudskoj ravnodu nos
ti.
Diskretno se raspitujuæi Jacob Todd je otkrio da mu je prijatelj zaposlen u Brit
anskoj kompaniji za uvoz i izvoz. Za bijednu plaæu i u iscrpljujuæem radnom vrem
enu popisivao je robu koja je prolazila kroz luèki ured. Od njega su se takoðer
zahtijevali u krob-ljen ovratnik i ula tene cipele. ivot mu je protjecao u lo e osvijet
ljenoj dvorani bez ventilacije, gdje su pisaæi stolovi bili poredani jedan iza d
rugoga do u beskonaènost i gomilali se snopovi papira
'KÆI SREÆE
Lo glas ¦ 59
Takve su prilike bile krajem 1845, kad je trgovaèka pomorska flota Velike Britan
ije iskrcala u Valparaiso kapelana koji æe udovoljiti duhovnim potrebama protest
anata. Èovjek je stigao spreman za natjecanje s katolicima, gradnju postojana an
glikanskog hrama i ulijevanje novoga poleta svojoj pastvi. Njegov prvi slu beni po
tez bilo je ispitivanje raèuna za misionarski projekt u Ognjenoj zemlji, èije se
rezultati nisu nigdje mogli nazreti. Jacob Todd se dao pozvati na selo kod Agus
tina del Vallea misleæi kako æe na taj naèin pru iti novom pastoru vremena da se i
spu e, no kad se vratio dva tjedna poslije, uvjerio se da kapelan to nije zaboravi
o. Neko je vrijeme Todd pronalazio nove izlike da ga izbjegne, ali se naposljetk
u morao suoèiti s inspektorom, a potom s komisijom Anglikanske crkve. Zapleo se
u obja njenja koja su postajala sve fantastiènija i fantastiènija to su vi e brojke j
asno kao dan dokazivale pronevjeru. Vratio je novac koji mu je ostao na raèunu,
ali je njegov ugled pretrpio nepopravljivu pljusku. Za njega su zavr ile zabave sr
ijedom u kuæi Sommersovih i nitko u stranoj
izgled. Vidio je kako Joaquin Andieta pali ibicu, tijelom je zaklanjajuæi od povj
etarca, vadi kljuè i otvara vrata pri drhtavu svjetlu plamena. 'Ti si, sine?' Èu
o je jasno enski glas, bistriji i mlaði no to je oèekivao. Vrata su se smjesta zat
vorila. Todd je zadugo stajao u mraku promatrajuæi kuæerak, s neizmjernom eljom d
a pokuca na vrata, eljom koja nije bila tek znati elja, nego pora- avajuæa naklonost
prema svom prijatelju. K vragu, ja sam idiot, procijedio je napokon. Okrenuo se
i po ao u klub Union popiti èa icu piæa i proèitati novine, no prije no to je stigao
onamo, predomislio se, nesposoban da se suoèi s oprekom izmeðu siroma tva koje je
upravo ostavio iza sebe i tih salona s ko nim namje tajem i kristalnim lusterima. Vr
atio se u svoju sobu zapaljen vatrom suosjeæanja, nemalo nalik onoj groznici koj
a ga je gotovo otpravila na onaj svijet tijekom njegova prvog tjedna u Èileu.
ku aji vrijeðali. Zadu io bi ga za neke poslove kako bi imao izliku da mu dade novac
, ali Andieta bi ih savjesno izvr io, a potom odbijao bilo kakav oblik plaæanja. A
ko bi mu Todd nudio duhan, èa u brendija ili svoj ki obran za neke olujne noæi, Andi
eta bi uzvraæao s ledenom arogancijom, ostavljajuæi ovoga drugog zbunjenim, a ka
tkad i uvrijeðenim. Mladiæ nikad nije spominjao svoj privatni ivot ili svoju pro lo
st, èinilo se kao da se nakratko pretvara u biæe od krvi i mesa kako bi na nekol
iko sati sudjelovao u revolucionarnim razgovorima ili gorljivim tivima u knji nici
prije no to bi i èeznuo na koncu tih veèeri. Nije imao gotovine da s ostalima ide u
gostionicu, a nije prihvaæao poziv koji ne mo e uzvratiti.
Jedne noæi Todd nije mogao vi e izdr ati neizvjesnost i slijedio ga je kroz labirint
luèkih ulica, gdje se mogao skrivati po sjenama ve a i okukama tih apsurdnih uliè
ica, koje su, kazivali su ljudi, namjerno bile zamr ene kako bi sprijeèile da se u
njih uvuèe vrag. Vidio je Joaquina Andietu kako je podvrnuo hlaèe, skinuo cipel
e, umotao ih u novinsku stranicu i pa ljivo spremio u svoju istro enu torbu, iz koje
je izvukao seljaèke sandale da ih obuje. U taj kasni sat kru ila je tek nekolicin
a izgubljenih du a i maèke lutalice koje su èeprkale po smeæu. Osjeæajuæi se poput
lopova, Todd je napredovao u mraku gotovo za petama svom prijatelju; mogao je è
uti njegovo nemirno disanje i trenje njegovih ruku koje je trljao bez prestanka
boreæi se protiv iglica ledenog vjetra. Njegovi su ga koraci odveli do opæinske
zgrade do koje se stizalo jednom od onih uskih ulièica tipiènih za grad. Vonj mo
kraæe i izmeta zapljusnuo mu je lice; tim su èetvrtima gradski èistaèi, sa svoji
m dugim kukama za proèi æavanje prokopa, prolazili rijetko. Razumio je Andietin op
rez kad je izuo svoje jedine cipele: nije znao po èemu je gazio, noge su mu uran
jale u smradnu tekuæinu. U noæi bez Mjeseca slaba no je svjetlo curkalo kroz raskl
imana prozorska krila, mnoga od njih bez stakala, obzidana kartonom ili ploèama.
Kroz utore se moglo naviriti u unutra njost s bijednim sobama osvijetljenim svije
æama. Blaga maglica davala je prizoru nestvaran
%ÆI SREÆE
Lo glas ¦ 61
' ivot je dug i pun iznenaðenja. Ne elim nikad biti siroma na udovica, a osobito ne s
djecom', objasni ona gladeæi trbu èiæ.
Feliciano je izi ao tresnuv i vratima, ali njegov priroðeni osjeæaj za pravdu bio je
jaèi od lo ega raspolo enja ojaðenoga mu a. Osim toga, tih dvadeset posto bili bi sna n
a pobuda za Paulinu, odluèio je. Uèinio je to je molila, unatoè tomu to nikad nije
bio èuo za udanu enu s vlastitim novcem. Ako supruga nije mogla sama putovati, p
otpisati zakonske isprave, otiæi na sud, prodati ili bilo to kupiti bez mu eve ovla
sti, jo je manje mogla raspolagati bankovnim raèunom i koristiti se njime kako jo
j se prohtije. Bilo bi to te ko objasniti banci i partnerima.
'Doðite na sjever s nama, buduænost je u rudnicima i ondje mo ete poèeti iznova',
predlo ila je Paulina Jacobu Toddu kad je, za jednog od svojih kratkih posjeta Val
paraisu, doznala da je pao u nemilost.
' to bih ja ondje radio, prijateljice moja?' promrmljao je.
'Prodavali svoje Biblije', narugala se Paulina, ali ju je smjesta dirnula njegov
a bezdana tuga i ponudila mu je svoju kuæu, prijateljstvo i posao u mu evim tvrtka
ma.
No Todd je bio tako bezvoljan zbog zle sreæe i javne sramote da nije na ao snage d
a otpoène novu pustolovinu na sjeveru. Znati elju i nemir koji su ga prije gonili
nadomjestila je opsjednutost da povrati izgubljeno dobro ime.
'Upropa ten sam, gospoðo, zar to ne vidite? Mu karac bez èasti mrtav je mu karac'
'Vremena su se promijenila', utje i ga Paulina. 'Prije se uprljana enina èast mogla
oprati jedino krvlju. Ali kao to ste veæ vidjeli, Mr. Todd, u mom sluèaju oprana
je vrèem èokolade. Èast mu karaca mnogo je otpornija od na e. Ne oèajavajte.'
Feliciano Rodriguez de Santa Cruz, koji nije bio zaboravio njegovo uplitanje u d
oba osujeæene ljubavi s Paulinom, htio mu je posuditi novac da vrati i posljednj
i novèiæ od misije, ali Todd je odluèio da mu je izmeðu dugovanja prijatelju ili
dugovanja
koloniji nije ga vi e pozivao; izbjegavali su ga na ulici, a oni koji su s njim po
slovali dr ali su te poslove zakljuèenima. Vijest o prevari doprla je do njegovih
èileanskih prijatelja, koji su mu, diskretno, ali odluèno, nagovijestili da se v
i e ne pojavljuje u klubu Union ako eli izbjeæi sramotu da ga izbace. Nije vi e bio d
obrodo ao na igrama kriketa ni u baru hotela Ingles, uskoro je bio izoliran, a èak
su mu i njegovi liberalni prijatelji okrenuli leda. Obitelj del Valle u potpuno
sti mu je uskratila pozdrav, osim Pauline, s kojom je odr avao sporadiènu vezu pis
mima.
Paulina je na sjeveru donijela na svijet svoga prvoga sina i u njezinim je pismi
ma bilo bjelodano njezino zadovoljstvo ivotom udane ene. Feliciano Rodriguez de Sa
nta Cruz, sve bogatiji, sudeæi prema onomu to su govorili ljudi, pokazao se nimal
o uobièajenim mu em. Bio je uvjeren da se odva nost koju je Paulina pokazala pobjega
v i iz samostana i slomiv i autoritet svoje obitelji kako bi se udala za njega nije
trebala razvodniti u kuænim zadacima, nego iskoristiti za njihovu obostranu dobr
obit. Njegova ena, odgojena kao gospoðica, jedva je znala èitati i zbrajati, ali
je bila razvila istinsku strast prema poslovima. U poèetku se Feliciano èudio nj
ezinu zanimanju kojim se raspitivala za pojedinosti o procesu iskopavanja i prij
evoza minerala te o kolebanjima na trgovaèkoj burzi, ali je brzo nauèio po tivati
njezinu neobiènu intuiciju. Zahvaljujuæi njezinim savjetima, sedam mjeseci nakon
njihova vjenèanja, stekao je veliku dobit pekulirajuæi sa eæerom. Zahvalan, poklo
nio joj je srebrni servis za èaj obraðen u Peruu, koji je te io devetnaest kilogra
ma. Paulina, koja se jedva mogla kretati od tustog zave ljaja sa svojim prvim djet
etom u trbuhu, odbila je dar, ne podi uæi pogled s nazuvaka koje je plela.
'Dra e bi mi bilo da otvori raèun na moje ime u banci u Londonu i da mi odsad nadal
je ostavlja dvadeset posto od zarade koju steknem za tebe.'
'Za to? Ne dajem li ti sve to za eli i mnogo vi e?' pitao je uvrijeðeni Feliciano.
¦ SREÆE
protestantskom kapelanu dra e ovo posljednje, jer je njegov ugled na svaki naèin v
eæ bio uni ten. Nedugo zatim morao se oprostiti od maèaka i voænih torti, jer ga j
e engleska udovica izbacila iz pansiona uz dreku beskonaènih prigovora. Dobra je
ena bila udvostruèila svoje napore u kuhinji kako bi financirala promicanje vjer
e u tim krajevima gdje neprestano traje zima, a sablasni vjetar zavija danju i n
oæu, kako je govorio Jacob Todd, opijen elokvencijom. Doznav i za sudbinu svoje u te
ðevine u rukama la noga misionara, poludjela je od pravedna bijesa i izbacila ga i
z kuæe. Uz pomoæ Joaquina Andiete, koji mu je potra io drugi smje taj, mogao se pres
eliti u malu sobu, ali s pogledom na more u jednoj od skromnih èetvrti u luci. K
uæa je pripadala èileanskoj obitelji i nije imala europskih pretenzija kao prija n
ja; bila je to stara izgradnja, s ciglama obijeljenim vapnom i krovom s crvenim
crijepom, sastojala se od ulaznoga trijema, velike sobe gotovo li ene namje taja koj
a je slu ila kao dnevni boravak, blagovaonice i spavaonice roditelja, jedne malene
i bez prozora u kojoj su spavala sva djeca, te druge u stra njem dijelu koju su i
znajmljivali. Vlasnik je radio kao uèitelj u koli, a njegova je ena pridonosila u
kuænom bud etu svijeæama koje je izraðivala u kuhinji. Miris voska natapao je kuæu
. Todd je osjeæao slatkastu aromu u svojim knjigama, svojoj odjeæi, svojoj kosi,
pa èak i u svojoj du i; toliko mu je bila za la pod ko u da je mnogo godina poslije,
na drugoj strani svijeta, sveudilj mogao namirisati svijeæe. Èesto bi sam posjeæ
ivao puèke èetvrti u luci gdje nikomu nije bio va an dobar ili lo ugled jednoga gri
nga crvene kose. Jeo bi u krèmama za sirotinju i provodio cijele dane meðu ribar
ima, svojski radeæi s mre ama i brodovima. Tjelesna mu je vje ba dobro èinila i na n
ekoliko bi sati uspijevao zaboraviti ranjeni ponos. Jedino ga je Joaquin Andieta
nastavio posjeæivati. Zatvarali bi se da raspravljaju o politici i razmjenjuju
tekstove francuskih filozofa dok su s druge strane vrata trèkarala uèiteljeva dj
eca, a vosak svijeæa tekao poput rastopljene zlatne niti. Joaquin Andieta nikad
se nije osvr-
Lo glas ¦ 63
nuo na novac od misije, premda je to morao znati, ako se uzme u obzir da se o sa
blazni tjednima naglas raspravljalo. Kad mu je Todd elio objasniti da mu na umu n
ikad nije bila prevara i da su svemu uzrok bile njegova lo a glava kad je rijeè o
brojevima, njegova poslovièna rasipnost i zla sreæa, Joaquin Andieta poslu io se u
niverzalnim gestom utnje, staviv i prst na usta. U nagonu po-sramljenosti i naklono
sti Jacob Todd ga je nespretno zagrlio, a ovaj ga je naèas stegnuo, a potom se n
aprasno odmaknuo, pocrvenjev i sve do u iju. Obojica su se istodobno povukla, smeten
i, ne shvaæajuæi kako su bili pogazili osnovno pravilo pona anja koje zabranjuje t
jelesni dodir meðu mu karcima osim u bitkama ili grubim sportovima. Sljedeæih je m
jeseci Englez izgubio ravnote u, zanemario je svoj izgled i obièavao lutati s neko
liko dana starom bradom, zaudarajuæi na svijeæe i alkohol. Kad bi se zaboravio p
ijuæi d in, blebetao bi poput manijaka bez predaha i udaha protiv vlade, kraljevsk
e engleske obitelji, vojske i policije, sustava stale kih povlastica koje je uspor
eðivao s kastama u Indiji, religije opæenito, a kr æanstva napose.
'Morate otiæi odavde, Mr. Todd, gubite dodir sa stvarno æu', usudio mu se reæi Joa
quin Andieta onoga dana kad ga je izbavio s nekog trga u posljednji èas, prije n
o to su ga odveli stra ari.
Upravo je takav bio, propovijedajuæi poput lude na ulici, kad ga je susreo kapet
an John Sommers, koji se bio iskrcao sa svog jedrenjaka u luci nekoliko tjedana
prije. Njegova je laða bila pretrpjela tolika valjanja po moru oplovljavajuæi Rt
Horn da se morala podvrgnuti dugim popravcima. John Sommers bija e proveo cijeli
mjesec u kuæi svoga brata i sestre, Jeremvja i Rose. To ga je navelo da potra i po
sao na jednom od modernih parnih brodova tek to se vrati u Englesku, jer nije bio
spreman ponoviti iskustvo zatoèeni tva u obiteljskoj krletki. Volio je svoje, ali
su mu bili dra i izdaleka. Bio je dotad odolio razmi ljanju o parobrodima jer nije
mogao pojmiti pustolovinu na moru bez izazova jedara i klime koji stavljaju na k
u nju dobru kov kapetana, no naposljetku je
%ÆI SREÆE
Lo glas ¦ 65
morao priznati da je buduænost u novim plovilima, veæima, sigurnijima i br ima. Ka
d je zamijetio da gubi kosu, okrivio je za to, prirodno, sjedilaèki naèin ivota.
Ubrzo mu je dokolica postala te kom poput oklopa i bje ao bi iz kuæe da pro eæe lukom
s nemirom zarobljene zvijeri. Prepoznav i kapetana, Jacob Todd je spustio obod e ira
i pretvarao se da ga ne vidi kako bi si pri tedio poni enje jo jednog uskraæenog pozd
rava, ali ga je pomorac naglo zaustavio i pozdravio srdaènim tap anjem po ramenu.
'Idemo popiti ne to, prijatelju!' rekao je i povukao ga u obli nji bar.
Bio je to jedan od onih zakutaka luke poznat meðu mu terijama po pristojnu piæu uz
koje su nudili jedan jedini obrok koji je po teno zavrijedio svoju glasovitost: p
r eni ugor s krumpiriæima i salatom od sirova luka. Todd, koji bi obièno zaboravio
jesti tih dana i uvijek je bio kratak s novcem, osjetio je slastan miris jela i
pomislio da æe se onesvijestiti. Val zahvalnosti i u itka ovla io mu je oèi. Iz pri
stojnosti, John Sommers je skrenuo pogled dok on nije pro dro obrok do posljednje
mrve.
'Nikad mi se nije èinio dobrom idejom taj posao s misijama medu Indijancima', re
èe, upravo kad se Todd poèinjao pitati je li kapetan upuæen u financijski skanda
l. 'Ti jadni ljudi ne zaslu uju nesreæu da budu pokr teni. to sad mislite napraviti?'
'Vratio sam ono to je ostalo na raèunu, ali jo dugujem poveæu svotu.'
T nema naèina da to vratite, toèno?'
'Zasad ne, ali...'
'Ali ni ta, èovjeèe. Vi ste dali tim dobrim kr æanima izliku da se osjete kreposnima
, a sad ste im za poprilièno vremena dali povod za skandal. To je ispala jeftina
zabava za njih. Kad sam vas pitao to mislite napraviti, mislio sam na va u buduæno
st, ne na va e dugove.'
'Nemam planova.'
'Vratite se sa mnom u Englesku. Ovdje nema mjesta za vas.
Koliko je stranaca u ovoj luci? Èetiri protuhe i svi se poznaju. Vjerujte mi, ne
æe vas pustiti na miru. U Engleskoj, naprotiv, mo ete se izgubiti u gomili.'
Jacob Todd je zastao gledajuæi u dno svoje èa e tako oèajna izraza lica da je kape
tan ispustio jedan od svojih gromkih smje-hova.
'Nemojte mi reæi da ostajete ovdje zbog moje sestre Rose!'
Bila je to istina. Opæe odbacivanje bilo bi ne to podno ljivije za Todda da je Miss
Rose bila pokazala barem malo odanosti ili razumijevanja, no ona ga je odbijala
primiti i vratila je, ne otvoriv i ih, njegova pisma kojima je poku ao oprati svoje
ime. Nikad nije doznao da njegove poruke uopæe nisu stigle u primateljièine ruke
jer je Jeremv Sommers, kr eæi obostrani dogovor sa sestrom, bio odluèio za tititi j
e od njezina dobra srca i sprijeèiti je da poèini jo jednu nepopravljivu glupost.
Kapetan to takoðer nije znao, ali je pogodio Jeremvjev oprez i zakljuèio kako b
i i on zacijelo bio uèinio isto u takvim okolnostima. Pomisao da vidi patetiènog
prodavaèa Biblija kao aspiranta ruke njihove sestre Rose èinila mu se pogubnom:
jednom da se posve slagao s Jeremvjem.
'Tako su oèite bile moje namjere s Miss Rose?' pitao je Jacob Todd, uznemiren.
'Recimo da nisu tajna, moj prijatelju.'
'Bojim se da nema ni najmanje nade da bi me jednoga dana prihvatila...' T ja se
bojim.'
'Biste li mi uèinili neizmjernu uslugu da se zauzmete za mene, kapetane? Kad bi
me barem Miss Rose primila jednom, mogao bih joj objasniti...'
'Ne raèunajte na mene da poslu im kao posrednik, Todde. Da Rose odgovara na va e osj
eæaje, vi biste to veæ znali. Moja sestra nije stidljiva, uvjeravam vas. Ponavlj
am vam, èovjeèe, jedino vam preostaje to da odete iz ove proklete luke, ovdje æe
te zavr iti kao prosjak. Moj brod polazi za tri dana prema Hong Kongu, a
%ÆI SREÆE
odande u Englesku. Plovidba æe biti duga, ali vi niste u urbi. Svje zrak i tvrd ra
d nepogre ivi su lijekovi za glupost ljubavi. Ka em vam to ja koji se zaljubljujem u
svakoj luci, a ozdravim tek to se vratim na more.'
'Nemam novca za kartu.'
'Morat æete raditi kao mornar, a poslije podne kartati sa mnom. Ako niste zabora
vili one trikove varalica koje ste znali kad sam vas poveo u Èile prije tri godi
ne, zacijelo æete me oplindrati.'
Nakon nekoliko dana Jacob Todd se ukrcao mnogo siroma niji no to bija e stigao. Jedin
i koji ga je otpratio do pristani ta bio je Joaquin Andieta. Turobni je mladiæ na
poslu bio zatra io dozvolu da izbiva jedan sat. Oprostio se od Jacoba Todda èvrsti
m stiskom ruke.
"Vidjet æemo se opet, prijatelju', reèe Englez. 'Ne vjerujem', odvrati Èileanac,
koji je mnogo jasnije predosjeæao sudbinu.
Udvaraèi
~1 *V vije godine nakon odlaska Jacoba Todda do-¦ » ^ I I godila se konaèn
a preobrazba Elize Sommers.
~A__S Od uglatoga kukca kakav je bila u djetinjstvu
pretvorila se u djevojèurak mekih obrisa i nje na lica. Pod paskom Miss Rose prove
la je nezahvalne godine puberteta balansirajuæi s knjigom na glavi i uèeæi glaso
vir, dok je u isto doba uzgajala samonikle trave u vrtu Mame Fresije i stjecala
znanja o starinskim receptima za lijeèenje poznatih bolesti i onih koje tek treb
a upoznati, ukljuèujuæi goru icu protiv ravnodu nosti prema svako-dnevici, hortenzij
in list za sazrijevanje tumora i povrat osmijeha, ljubicu da se podnese samoæa i
verbenu kojom je zaèinjala juhu Miss Rose, jer ta plemenita biljka lijeèi ispad
e lo ega raspolo enja. Miss Rose nije uspjela razbiti zanimanje svoje tiæenice za kuh
anje i napokon se pomirila kad bi je vidjela da gubi dragocjene sate meðu crnim
loncima Mame Fresije. Dr ala je kulinarska znanja tek ukrasom djevojaèke naobrazbe
, koja ju osposobljava za davanje naredbi slu kinjama, kao to je to èinila i ona, a
li odatle pa do prljanja s tignjevima i tavama velika je razlika. Jedna dama nij
e mogla zaudarati na èe njak i luk, ali je Elizi bila dra a praksa od teorije i obra
æala se prijateljicama u potrazi za receptima, koje je prepisivala u bilje nicu i
potom pobolj avala u svojoj kuhinji. Mogla je provoditi cijele dane meljuæi zaèine
i orahe za torte ili kukuruz za kreolske kolaèe, èisteæi grlice za mariniranje
i voæe za konzerviranje. S èetrnaest godina bila je nadma ila Miss Rose u
%ÆI SREÆE
Udvarati ¦ 69
njezinu skromnom slastièarskom zanatu i nauèila cijeli repertoar Mame Fresije; s
petnaest je bila zadu ena za banket za zabave srijedom, a kad su èileanska jela p
restala biti izazovom, zainteresirala se za profinjenu francusku kuhinju kojoj j
u je poduèila Madame Colbert, te egzotiène indijske mirodije koje je njezin stri
c John obièavao donositi, a ona identificirala po mirisu premda im nije znala na
zive. Kad bi koèija ostavljao poruku kod prijatelja Som-mersovih, isporuèivao bi
omotnicu i uz nju poslasticu proizi lu iz Elizinih ruku, koja je bila podigla loka
lnu navadu razmjenjivanja jela i slastica do umjetnièke razine. Tolika je bila n
jezina posveæenost da ju je Jeremv Sommers napokon stao zami ljati kao vlasnicu sa
lona za èaj, to je, kao i sve ostale projekte svoga brata to su se odnosili na dje
vojku, Miss Rose odbacila bez najmanjeg razmatranja. ena koja zaraðuje za ivot spu t
a se u ni u dru tvenu klasu, koliko god po tovano bilo njezino zvanje, smatrala je. On
a je, naprotiv, te ila prema dobru mu u za svoju tiæenicu i bila si je dala dvije god
ine roka da ga pronaðe u Èileu, poslije toga bi Elizu povela u Englesku, nije se
mogla izlagati riziku da navr i dvadeset godina bez zaruènika i ostane usidjelica
. Kandidat je morao biti netko tko æe moæi ignorirati njezino mutno porijeklo i
zanijeti se njezinim vrlinama. Meðu Èileancima je to bilo nezamislivo, aristokra
cija se enila meðu roðacima, a srednja ju klasa nije zanimala, nije htjela vidjet
i Elizu kako pro ivljava novèane oskudice. Katkad bi imala doticaja s rukovoditelj
ima trgovina ili rudnika koji su sklapali poslove s njezinim bratom Jeremvjem, a
li su oni te ili za prezimenima i znamenjima oligarhije. Èinilo se nevjerojatnim d
a bi se mogli zagledati u Elizu jer je malo toga u njezinu tjelesnom izgledu mog
lo zapaliti strasti: bila je malena i sitna, oskudijevala je mlijeènom bljedoæom
ili obilno æu poprsja i bokova koji su bili tako u modi. Tek na drugi pogled otkr
ivala se njezina neupadljiva ljepota, dra est njezinih pokreta i gorljiv izra aj nje
zinih oèiju; doimala se porculanskom lutkom koju je kapetan John Sommers bio don
io iz Kine. Miss Rose je tra ila udvaraèa
kadra da cijeni jasno rasuðivanje njezine tiæenice kao i èvrstoæu znaèaja te spos
obnost da preokrene situacije u svoju korist, to je Mama Fresia zvala sreæom, a o
na radije zvala inteligencijom; materijalno sreðena mu karca dobra znaèaja koji bi
joj ponudio sigurnost i po tovanje, ali kojim bi Eliza mogla upravljati s lakoæom
. Mislila ju je poduèiti, kad doðe vrijeme, suptilnoj vje tini svakodnevnih pa nji k
oje u mu karcu pothranjuju naviku na kuæni ivot; sustavu smjelih milovanja da ga na
gradi i tvrdoglave utnje da ga kazni; tajni kako da mu ukrade volju, koju ona sam
a nije imala prilike prakticirati, a isto tako i tisuæljetnoj vje tini tjelesne lj
ubavi. Nikad se ne bi bila usudila govoriti o tome s njom, ali je raèunala na br
ojne knjige skrivene pod dvostrukim kljuèem u svom ormaru koje æe joj posuditi k
ad kucne èas. Sve se mo e reæi napismeno, bila je njezina teorija, a na podruèju t
eorije nitko nije bio potkovaniji od nje. Miss Rose je mogla dr ati profesuru o sv
im moguæim i nemoguæim oblicima voðenja ljubavi.
'Mora zakonski posvojiti Elizu kako bi imala na e prezime', zahtijevala je od brata
Jeremvja.
'Koristila se njime godinama, to jo hoæe , Rose?'
'Da se mo e udati uzdignute glave.'
'Udati za koga?'
Miss Rose mu to nije rekla tom prigodom, ali je veæ imala nekoga na umu. Bio je
to dvadesetosmogodi nji Michael Stevvard, èasnik engleske mornarièke flote utabore
ne u luci Valparaisa. Preko svoga brata Johna otkrila je da pripada staroj obite
lji. Ne bi blagonaklono gledali da se najstariji sin i jedini nasljednik o eni nek
om neznankom bez imetka koja je stigla iz zemlje za èije ime nikad nisu bili èul
i. Bilo je nu no da Eliza ima privlaèan miraz i Jeremv je posvoji, tako barem pita
nje porijekla ne bi bilo preprekom.
Michael Steward je bio atletskog dr anja, nevina pogleda plavih zjenica, sa zalisc
ima i riðim brkovima, dobrim zubima i aristokratskim nosom. Slaba na brada dokidal
a mu je pristalost i
%ÆI SREÆE
Eliza se jo uvijek doimala djevojèicom, ali je okonèala svoju izobrazbu i ubrzo æ
e biti u dobi za udaju. Imala je ne to vremena pred sobom, zakljuèi Miss Rose, ali
je morala odluèno djelovati kako bi sprijeèila da joj u meðuvremenu neka druga,
ustrija, ne pograbi kandidata. Kad je jednom odluèila, uprla je u zadaæi da priv
uèe èasnika slu eæi se svakom izlikom koju je bila kadra izmisliti. Udesila je da
se glazbene zabave podudare s onim prigodama kad je Michael Stevvard na dopustu,
bez ikakva obzira prema ostalim sudionicima koji su godinama bili èuvali srijed
e za tu svetu aktivnost. Ozlovoljeni, neki su prestali dolaziti. Upravo joj je t
o i bila nakana, tako da mo e mirne glazbene veèeri pretvoriti u vesele noæne ples
njake i obnoviti popis uzvanika mladim samcima i gospoðicama za udaju iz strane
kolonije, umjesto predo-sadnih Ebelingovih, Scottovih i Appelgrenovih, koji su s
e bili pretvorili u prave fosile. Recitali poezije i popijevke ustupili su mjest
o salonskim igrama, neformalnim plesovima, natjecanju duha i
Udvaraæi ¦ 71
aradama. Organizirala je slo ene ladanjske ruèkove i etnje pla om. Odlazili bi u koèij
ama kojima su u svitanje prethodile te ke dvokolice s ko nim podom i pokrovom od sla
me prevozeæi slu kinje zadu ene da poslo e bezbrojne ko are sa zakuskom pod atorima i sun
cobranima. Pred njima su se pru ale plodne doline zasaðene voækama, vinogradi, liv
ade s p enicom i kukuruzom, vrletne obale gdje se Tihi ocean razbijao u oblacima p
jene, a u daljini uznositi profil snje nih Kordiljera. Nekako bi Miss Rose sredila
da Eliza i Stevvard putuju u istoj koèiji, sjede zajedno i budu prirodni sudruz
i u igrama loptom i pantomimi, ali se trudila da ih u kartama i dominu razdvoji,
jer je Eliza nedvosmisleno odbijala da ju itko pobijedi.
'Mora pustiti da se mu karac osjeæa nadmoænim, malena', objasni joj strpljivo Miss
Rose.
'To iziskuje mnogo napora', odvrati nepokolebana Eliza. Jeremv Sommers nije uspi
o sprijeèiti val tro kova svoje sestre. Miss Rose je kupovala tkanine na veliko i
dr ala je dvije djevojke iz slu inèadi da cijeli dan iju nove haljine precrtane iz èa
sopisa. Zadu ivala se vi e no to je razumno u mornara koji su krijumèa-rili kako im n
e bi uzmanjkalo parfema, ru eva iz Turske, beladona i komadiæa grafita za tajanstv
o oèiju i kreme od ivih bisera da posvijetle ko u. Prvi put nije nalazila vremena z
a pisanje, svojski usmjeriv i svoje pa nje prema engleskom èasniku, ukljuèujuæi keks
e i su eno voæe koje je nosio na puèinu, sve spravljeno u kuæi i darivano u prediv
nim boèicama.
'Eliza je to priredila za vas, ali je previ e stidljiva da vam to osobno preda', g
ovorila bi mu, ne pojasniv i da je Eliza kuhala sve to bi je molili, ne pitajuæi ko
mu je upuæeno i stoga se iznenadila kad bi joj on zahvaljivao.
Michael Stevvard nije bio ravnodu an na kampanju zavoðenja. krt na rijeèima, pokazi
vao je svoju zahvalnost kratkim i formalnim rijeèima na papiru sa zaglavljem mor
narice, a kad je bio na kopnu, obièavao se pojaviti s rukovetima cvijeæa. Bio se
priuèio
Miss Rose se nadala da æe zadobiti njegovo povjerenje kako bi mu predlo ila da ju
prikrije pu tajuæi da mu naraste bradica. Prema kapetanu Sommersu, mladiæ je bio p
rimjer moralnosti i njegov neumrljani slu beni list jamèio mu je sjajnu karijeru u
mornarici. U oèima Miss Rose to to provodi toliko vremena ploveæi bila je golema
prednost za onu koja æe se za njega udati. to je vi e o tome mislila, sve je vi e bi
la uvjerena da je otkrila idealna mu karca, ali imajuæi na umu Elizinu narav, ona
ga neæe prihvatiti tek iz prikladnosti, morala se zaljubiti. Bilo je nade: èovje
k je izgledao pristalo u uniformi, a jo ga nitko nije bio vidio bez nje.
'Steward nije ni ta drugo doli glupan s dobrim manirama. Eliza æe umrijeti od dosa
de uda li se za njega', smatrao je kapetan John Sommers kad mu je isprièala svoj
e planove.
'Svi su mu evi dosadni, Johne. Nijedna ena zdrava razuma ne udaje se da bi je zabav
ljali, nego da bi je uzdr avali.'
%Æ1 SREÆE
Udvaraèi ¦ 73
jeziku cvijeæa, ali ta profinjenost nije pala na plodno tlo, jer ni Miss Rose ni
itko ovdje tako daleko od Engleske nije bio èuo za razliku izmeðu ru e i karanfil
a, a jo manje dvojio oko znaèenja boje vrpce. Stewardovi napori da pronaðe cvijeæ
e koje bi se postupno uspinjalo po tonu, od blijedoru ièaste preko svih nijansi cr
venog do naj arèe rumenog kao naznake njegove rastuæe strasti, posve su se izgubil
i. S vremenom je èasnik uspio nadvladati svoju stidljivost i od tegobne utnje koj
om se odlikovao na poèetku pre ao je u govorljivost neugodnu za slu atelje. Euforièn
o bi izlagao svoja moralistièka razmi ljanja o trièarijama i obièavao bi se izgubi
ti u nekorisnim obja njenjima na temu morskih struja i navigacijskih karata. Doist
a se isticao u grubim sportovima koji su iznosili na vidjelo njegovu odva nost i d
obro mi iæje. Miss Rose ga je izazivala da poka e svoje akrobacije viseæi na grani u
vrtu i èak je uspjela, uz stanovitu ustrajnost, da ih ushiæuje svojim stepanjem
, poskakujuæim èuènjevima i salto mortalima nekog ukrajinskog plesa koji je nauè
io od jednoga mornara. Miss Rose je svemu pljeskala s pretjeranim odu evljenjem do
k je Eliza promatrala utljiva i ozbiljna, ne ponudiv i svoje mi ljenje. Tako su prote
kli tjedni dok je on vagao i odmjeravao posljedice koraka koji je htio poduzeti
te komunicirao pismeno s ocem da raspravi o svojim planovima. Nepredvidljiva ka nj
enja po te produ ila su neizvjesnost na nekoliko mjeseci. Posrijedi je bila najozbil
jnija odluka njegova ivota i trebalo mu je mnogo vi e hrabrosti da se s njom suoèi
nego da nasrne na potencijalne neprijatelje britanskoga carstva na Pacifiku. Nap
okon je, na jednoj od glazbenih zabava, nakon deset govora izvedenih pred zrcalo
m, uspio skupiti hrabrost koja se silnom brzinom topila, te uèvrstiti glas piska
v od strepnje kako bi u hodniku stjerao Miss Rose u kut.
'Moram govoriti s vama privatno', promrmljao joj je.
Ona ga je povela u sobicu za ivanje. Predosjeæala je to æe èuti i iznenadila se vl
astitom osjeæaju, osjetila je za arenost obraza i galopiranje srca. Poslo ila si je
kovrèu koja je bje ala iz punðe i
diskretno si obrisala oznojeno èelo. Michael Steward je pomislio kako je nikad n
ije vidio tako lijepu.
'Mislim da ste veæ pogodili to vam moram reæi, Miss Rose.'
'Pogaðati je opasno, Mr. Stevvard. Slu am...'
'Rijeè je o mojim èuvstvima. Nesumnjivo, vi znate o èemu govorim. elim vam pokaza
ti da su moje namjere besprijekorno ozbiljne.'
'I ne oèekujem manje od osobe poput vas. Mislite da je uzvraæeno?'
'Samo vi to mo ete odgovoriti', promucao je mladi èasnik. Stajali su tako gledajuæ
i se, ona uzdignutih obrva u i èekujuæoj gesti, a on u strahu da æe mu krov tresnu
ti na glavu. Odluèan da djeluje prije no to se èarolija trenutka pretvori u pepeo
, udvaraè ju je primio za ramena i nagnuo se da ju poljubi. Sleðena od iznenaðen
ja, Miss Rose se nije sna la kako bi se pomaknula. Osjetila je vla ne usne i mekane
brkove na svojim ustima ne shvaæajuæi gdje je to, dovraga, krenulo po zlu, a kad
se napokon sna la, odmaknula ga je silovito.
' to radite! Zar ne vidite da sam mnogo starija od vas!' us-kliknula je bri uæi si u
sta nalièjem ruke.
' to je tu va na dob?' zamuckivao je èasnik, zbunjen, jer je odista bio raèunao da M
iss Rose nije bilo vi e od kakvih dvadeset i sedam godina.
'Kako se usuðujete! Izgubili ste pamet?' 'Ali vi...vi ste mi dali na znanje...ni
sam se mogao tako prevariti!' promrmljao je jadni èovjek o amuæen od sramote.
' elim to za Elizu, ne za sebe!' usklikne Miss Rose zapanjena i izjuri da bi se za
tvorila u svoju sobu, dok je nesretni udvaraè zatra io svoj ogrtaè i kapu i oti ao n
e oprostiv i se ni s kim, da se nikad vi e ne vrati u tu kuæu.
Iz jednoga kuta u hodniku Eliza je sve bila èula kroz poluotvorena vrata sobice
za ivanje. I nju su bile smele pa nje prema èasniku. Miss Rose je uvijek bila pokaz
ivala toliko ravnodu nosti
%Æ1 sreæe
Eliza Sommers je vidjela Joaquina Andietu prvi put jednoga petka u svibnju 1848,
kad je do ao u kuæu upravljajuæi koèijom koju je vuklo nekoliko mula i natovareno
m do vrha sanduèiæima iz Britanske kompanije za uvoz i izvoz. Sadr avali su perzij
ske tepihe, kristalne lustere i zbirku figura od bjelokosti, narud bu Feliciana Ro
drigueza de Santa Cruza za ukra avanje zgrade koju je bio izgradio na sjeveru, jed
an od onih krasnih tereta koje je bilo opasno dr ati u luci pa je sigurnije bilo u
skladi titi ga u kuæi Sommerso-vih do trenutka kad æe ga poslati na krajnje odredi t
e. Kad bi se ostatak puta prelazio kopnom, Jeremv bi ugovorio naoru ane stra are da
ga tite, ali u ovom sluèaju je to morao poslati do krajnjeg odredi ta èileanskim je
drenjakom koji je isplovljavao za tjedan dana. Andieta je bio odjeven u svoje je
dino odijelo iza lo iz mode, tamno i istro eno, bio je bez e ira i ki obrana. Njegova mrt
vaèka bljedoæa bila je u suprotnosti s njegovim plamteæim oèima i crnom kosom, k
oja je sjala od vlage prvih jesenskih ki ica. Miss Rose je izi la da ga doèeka, a Ma
ma Fresia, koja je uvijek nosila kljuèeve kuæe obje ene na kolutu oko pasa, povela
ga je do
Udvaraæi ¦ 75
prema svojim udvaraèima da se navikla smatrati je staricom. Tek posljednjih mjes
eci, kad ju je vidjela posveæenu tijelom i du om igrama zavoðenja, bila je zamijet
ila njezino velièanstveno dr anje i blistavu ko u. Pretpostavila je da je izgubila g
lavu od ljubavi prema Michaelu Stewardu i nije joj palo na pamet da su bukolièki
seoski objedi pod japanskim suncobranima i keksi od maslaca koji su trebali ola
k ati nepogodnosti plovidbe bili strategija njezine za titnice kako bi zgrabila èasn
ika i pru ila joj ga na pladnju. Ta je ideja bila poput podlog udarca u prsa i ost
ala je bez zraka, jer je posljednje to je eljela na ovome svijetu bio brak uglavlj
en njoj iza leda. Bila je zahvaæena svje im vrtlogom vjetra prve ljubavi i bila se
zaklela, s neopozivom usrdno æu, da se neæe udati za drugoga.
stra njega dvori ta gdje je bio podrum. Mladiæ je poredao nadnièare u red i sanduèiæ
i su prelazili iz ruke u ruku kroz vrleti muènoga terena, preko zavojitih stuba,
terasa postavljenih jedna na drugu i kroz beskorisne slavoluke. Dok je on broja
o, oznaèavao i bilje io u svoju bilje nicu, Eliza je iskoristila svoju sposobnost da
postane nevidljivom i mogla ga je do mile volje promatrati. Prije dva mjeseca b
ila je navr ila esnaest godina i bija e pripravna za ljubav. Kad je vidjela Joaquina
Andietu s dugim prstima umrljanim tintom i èula njegov dubok ali istodobno jasan
i svje glas poput huke rijeke dok je izdavao suhe naredbe nadnièarima, osjetila
se uzdrmanom do kostiju i stra na elja da se pribli i i omiri e ga prisilila ju je da i
ziðe iz skrovi ta iza velikih posuda s palmama. Mama Fresia, gunðajuæi jer su mule
koje su vukle dvokolice bile zaprljale ulaz i zauzeta s kljuèevima, nije ni ta za
pazila, ali je Miss Rose uspjela krajièkom oka uhvatiti djevojèino rumenilo. Nij
e tomu pridala va nost, zaposlenik njezina brata uèinio joj se beznaèajnim stra ljiv
cem, tek sjenom meðu mnogim sjenama tog oblaènog dana. Eliza je nestala prema ku
hinji i za nekoliko se minuta vratila s èa ama i vrèem naranèina soka zaslaðena me
dom. Prvi je put u svom ivotu ona koja je provela godine odr avajuæi ravnote u s knji
gom na glavi ne misleæi to èini bila svjesna svojih koraka, valovitosti svojih bo
kova, njihanja tijela, kuta nadlaktica, udaljenosti od ramena do brade. Htjela j
e biti lijepom poput Miss Rose u doba kad je bila predivna djevojka koja ju je s
pasila iz njezine improvizirane kolijevke od kutije sapuna iz Marseillea; htjela
je pjevati glasom slavuja kojim bi gospoðica Appelgren zapjevala svoje kotske ba
lade; htjela je plesati s nemoguæom lakoæom svoje uèiteljice plesa i htjela je u
mrijeti ondje, odmah, slomljena tim èuvstvom, o trim i neukrotivim poput maèa, koj
i joj je ispunjavao usta vrelom krvlju i koji ju je, prije no to ga je uopæe mogl
a uoblièiti, veæ pritiskao stra nom te inom idealizirane ljubavi. Mnogo godina posli
je pred ljudskom glavom spremljenom u bocu d ina Eliza æe se sjetiti tog prvog su-
%ÆI SREÆE
Udvaraèi ¦ 77
Upoznav i Joaquina Andietu tog jesenskog jutra u dvori tu svoje kuæe, Eliza je povje
rovala da je prona la svoju sudbinu: bit æe njegovom robinjom zauvijek. Jo nije bil
a dovoljno dugo ivjela da bi mogla razumjeti to se dogodilo, izraziti rijeèima met
e koji ju je gu io ili zacrtati plan, ali joj nije nedostajalo slutnje o neizbje nom.
Na nejasan ali bolan naèin shvatila je da je u stupici, a njezina je fizièka re
akcija nalikovala kugi. Tjedan dana, sve dok ga nije ponovno vidjela, probijala
se kroz sna ene grèeve protiv kojih ni ta nisu pomagale èudotvorne trave Mame Fresij
e niti arsenov pra ak rastopljen u likeru od tre anja njemaèkog ljekarnika. Izgubila
je na te ini i kosti su joj postale krhke kao u grlice, na u as Mame Fresije koja j
e hodala zatvarajuæi prozore kako morski vjetar ne bi istrgnuo djevojku i ponio
je prema obzoru. Indijanka joj je davala razne mje avine i èaranja iz svog irokog r
epertoara, a kad je shvatila da ni ta nema uèinka, pribjegla je katolièkim svecima
. Izvadila je s dna svoje krinje svoju jadnu u teðevinu, kupila dvanaest svijeæa i
oti la pregovarati sa upnikom. Po to ih je blagoslovila na velikoj misi u nedjelju, z
apalila je jednu pred
sreta s Joaquinom Andietom i ponovno æe osjetiti istu nepodno ljivu zebnju. Usput
æe se tisuæu puta zapitati je li imala moguænosti da pobjegne od te razorne stra
sti koja æe joj izmijeniti ivot, je li se mo da u tim kratkim trenucima mogla okren
uti i spasiti se, ali svaki put kad bi u sebi oblikovala to pitanje, zakljuèila
bi kako njezina sudbina bija e zacrtana od poèetka svijeta. A kad ju je mudri Tao
Chi'en uveo u poetsku moguænost reinkarnacije, uvjerila se da se u svakom od nje
zinih ivota ponavljala ista drama: da se bila rodila tisuæu puta prije i morala r
oditi jo tisuæu puta u buduænosti, uvijek bi do la na svijet s jednakom misijom: da
ljubi tog mu karca na isti naèin. Nije bilo izlaza za nju. Tao Chi'en joj je tada
pokazao èarobne formule da ra èini èvorove karme i oslobodi se ponavljanja iste s
rceparajuæe ljubavne neizvjesnosti u svakoj inkarnaciji.
Toga dana u svibnju Eliza je stavila poslu avnik na klupu i ponudila osvje enje prvo
radnicima, da dobije na vremenu dok je obuzdavala koljena i poku avala savladati
tu zakoèenost tvrdoglave mule koja joj je paralizirala grudi spreèavajuæi joj di
sanje, a potom Joaquina Andietu, koji je bio zaokupljen svojim zadatkom i jedva
je podigao pogled kad mu je ona pru ila èa u. Kad je to uèinio, Eliza se postavila to
je moguæe bli e, izraèunav i smjer povjetarca kako bi joj donio aromu mu karca koji j
e, bila je odluèila, njezin. Poluotvorenih oèiju udahnula je miris vla ne odjeæe,
obiènoga sapuna i svje ega znoja. Nutrinom joj je potekla rijeka goruæe lave, omek a e
joj se kosti i u trenutku panike povjerovala je kako zaista umire. Te su sekund
e bile tako silovite da je Joaquinu Andieti ispala bilje nica iz ruku kao da mu ju
je istrgnula neka nezadr iva snaga, dok je vrelina lomaèe dopirala i do njega, pr e
æi ga svojim odrazom. Pogledao je Elizu ne vidjev i je, djevojèino je lice bilo bl
ijedo zrcalo u kojemu se, èinilo mu se, odra ava njegova vlastita slika. Imao je t
ek nejasnu predod bu o velièini njezina tijela i tamnoj aureoli kose, ali tek je z
a drugoga susreta, nekoliko dana poslije, napokon mogao uroniti u izgub-
ljenost njezinih crnih oèiju i vodenastu ljupkost njezinih pokreta. Oboje su se
u isto vrijeme sagnuli da pokupe bilje nicu, sudarili ramenima i sadr aj èa e prolio s
e po njezinoj haljini.
'Pazi to radi , Eliza!' uskliknula je Miss Rose, uznemirena jer je silina te nenada
ne ljubavi i nju bila pogodila.
'Poði se preodjenuti i namoèi haljinu u hladnu vodu da vidi hoæe li iziæi mrlja',
dodala je suho.
Ali Eliza se nije pomaknula, zarobljena oèima Joaquina Andi-ete, drhteæi, ra ireni
h nosnica, neprikriveno ga nju eæi, sve dok je Miss Rose nije zgrabila za ruku i p
ovela kuæi.
'Rekla sam ti, malena: bilo koji mu karac, koliko god bijedan bio, mo e uèiniti s to
bom to eli', podsjeti je Indijanka te veèeri.
'Ne znam o èemu govori , Mama Fresia', uzvrati Eliza.
'KÆI sreæe
Udvaraèi ¦ 79
posude, biljke i zbirka punjenih ivotinja. Gust miomiris su enih trava i ljekovitih
korica mije ao se sa zadahom mrtvih ivotinja. Govorili su na mapudungu, jeziku Map
ucha. Podulje je èarobnica slu ala prièu 0 Elizi, od njezina dolaska u kutiji za s
apun iz Mar-seillea, do nedavne krize, potom je uzela svijeæu, kosu i ko ulju i ot
pratila svoju posjetiteljicu s uputama da se vrati kad ona upotpuni svoja èaranj
a i obrede proricanja.
'Poznato je da za to nema lijeka', objavi tek to je Mama Fresia pre la prag njezina
boravi ta dva dana poslije.
'Zar æe moja malena umrijeti?'
'To ne mogu kazati, ali da æe mnogo patiti, u to ne sumnjam.' 'Sto se s njom dog
aða?'
'Tvrdokorna ljubav. To je vrlo ilava boljetica. Zacijelo je ostavila otvoren proz
or jedne vedre noæi i u ao joj je u tijelo za vrijeme sna. Nema èarolije protiv to
ga.'
Mama Fresia se vratila kuæi pomiriv i se s kobi: ako umijeæe te tako mudre machi n
ije moglo promijeniti Elizinu kob, jo æe manje biti od koristi njezina oskudna zn
anja ili svijeæe za svece.
svakim svecem u boènim kapelicama crkve, ukupno njih osam, a tri postavila pred
sliku Svetog Antuna, za titnika beznadnih, ne-udanih djevojaka, nesretno udanih ena
i drugih izgubljenih sluèajeva. Preostali je dio, zajedno s èuperkom kose i Eli
zinom ko uljom, odnijela najuglednijoj machi u okolici. Bila je to stara Mapuche,
slijepa od roðenja, èarobnica bijele magije, slavna zbog svojih neopozivih predv
iðanja i zdrave pronicljivosti u lijeèenju boljetica tijela i tjeskoba du e. Mama
Fresia je bila provela svoje mladenaèke godine kod te ene kao nauènica i slu kinja,
ali nije mogla krenuti njezinim koracima, to je toliko eljela, jer nije imala dar
a. Ni ta se nije moglo uèiniti: raða se s darom ili se raða bez njega. Jednom je to
htjela objasniti Elizi i jedino to joj je palo na pamet bilo je da je dar sposobn
ost da vidi ono to le i iza zrcala. Zbog pomanjkanja te tajanstvene nadarenosti Mama
Fresia se morala odreæi svojih te nji da bude bajalica i potra iti slu bu u engleskoj
obitelji.
Machi je ivjela sama na dnu jednoga klanca izmeðu dva brda, u kolibi od blata sa
slamnatim krovom koja se doimala kao da æe se svaki èas uru iti. Uokolo nastambe b
ila je pustopoljina sa stijenama, drva za potpalu, biljke u limenkama, psi to bij
ahu sama kost i ko a te crne ptièurine to su uzaludno èeprkale po tlu tra eæi ne to za
jelo. Na prilaznom putu podizala se umica s milodarima i amuletima koje su postav
ili zadovoljni klijenti da podsjete na usluge koje su primili. Odjevena u ogrtaè
boje suhe zemlje krajolika, ena je mirisala na zbir svih skuhanih pripravaka koj
e je bila priredila tijekom svoga ivota, bila je bosa i zaprljana, ali napretek u
kra ena ogrlicama od jeftina srebra. Njezino je lice bilo mraèna maska s borama, s
tek dva zuba u ustima i mrtvim oèima. Doèekala je svoju negda nju uèenicu ne odaj
uæi da ju je prepoznala, prihvatila je darove za jelo i bocu likera od anisa, na
znaèila joj da sjedne njoj suèelice i utjela èekajuæi. U sredi tu kuæerka gorjeli s
u slaba ni ugarci, a dim je bje ao kroz rupu u krovu. Na zidovima pocrnjelim od èaðe
visjele su glinene i limene
Miss Rose ¦ 81
Miss Rose
" iss Rose je motrila Elizu s vi e radoznalosti nego suosjeæanja jer je dobro pozn
avala .simptome, prema njezinu iskustvu, vrijeme i zapreke gase i najgore ljubav
ne buktinje. Njoj je bilo jedva sedamnaest godina kad se bezglavom stra æu zaljubi
la u beèkoga tenora. Tada je ivjela u Engleskoj i sanjala da bude divom, usprkos
ustrajnu protivljenju svoje majke i brata Jeremvja, glave obitelji nakon oèeve s
mrti. Nijedno od njih dvoje nije dr alo operno pjevanje po eljnim zanimanjem za jedn
u gospoðicu, uglavnom zato to se izvodi u kazali tu, noæu i u dekoltiranim haljinam
a. Nije raèunala ni s potporom brata Johna koji se bio ukljuèio u trgovaèku morn
aricu i u kuæi bi se jedva pojavio nekoliko puta godi nje, uvijek u urbi. Dolazio b
i da poremeti rutine u ivotu male obitelji, ivahan i opaljen suncem dalekih krajev
a, istièuæi uvijek neku novu tetova u ili o iljak. Podijelio bi darove, zablje-snuo
ih svojim egzotiènim prièama i smjesta nestao put èetvrti s droljama, gdje bi os
tajao sve dok ne bi do lo vrijeme za novo is-plovljavanje. Sommersovi bijahu provi
ncijska gospoda bez velikih ambicija. Posjedovali su zemlju u nekoliko nara taja,
ali otac, kojemu su dojadile tupoglave ovce i siroma ne etve, po elio je oku ati sreæu
u Londonu. Toliko je volio knjige da je bio kadar li iti obitelj kruha i zadu iti se
kako bi nabavio prva izdanja koja su potpisali njegovi omiljeni autori, ali mu
je manjkalo lakomosti istinskih kolekcionara. Nakon bezuspje nih pothvata s trgovi
nom
odluèio je usmjeriti se prema svom istinskom pozivu i na koncu je otvorio duæan
za rabljene knjige i one koje je sam izdavao. U stra njem dijelu knji are instalirao
je malu tiskaru kojom su upravljala dva pomoænika, a u polukatu istoga lokala r
azvijao se pu evim korakom njegov posao s rijetkim svescima. Od njegovo troje djec
e samo se Rose zanimala za posao, rasla je uz strast prema glazbi i èitanju, i k
ad ne bi sjedila za glasovirom ili vje bala vokalizaciju, moglo ju se naæi u nekom
kutu kako èita. Otac je alio to je jedino ona zaljubljena u knjige, a ne Jeremv i
li John, koji bi mogli naslijediti posao. Nakon njegove smrti mu ka su djeca likvi
dirala tiskaru i knji aru, John se otputio na more, a Jeremv je preuzeo brigu o ma
jci udovici i sestri. Raspolagao je skromnom plaæom zaposlenika Britanske kompan
ije za uvoz i izvoz te ogranièenom rentom koju je ostavio otac, uz sporadiène do
prinose njegova brata Johna, koji èesto nisu dolazili u gotovu novcu, nego u kri
jumèarenoj robi. Jeremv je, sabla njen, èuvao te uklete kutije na tavanu ne otvara
juæi ih do sljedeæega bratova posjeta kad bi se ovaj pobrinuo da proda njihov sa
dr aj. Obitelj se preselila u maleni stan, skup za njihov kuæni proraèun, ali lije
po smje ten u srcu Londona, jer su to dr ali ulaganjem. Morali su udati Rose.
U sedamnaestoj je godini djevojèina ljepota poèela cvjetati i imala je napretek
udvaraèa, dobro sreðenih prilika, spremnih da umru od ljubavi, ali dok su se nje
zine prijateljice svojski zalagale tra eæi mu a, ona je tra ila uèitelja pjevanja. Tak
o je upoznala Karla Bretznera, beèkoga tenora koji je stigao u London da izvede
nekoliko Mozartovih djela to æe kulminirati jedne zvjezdane noæi Figarovim pirom
uz prisustvo kraljevske obitelji. Vanj tinom nimalo nije odavao svoj golem talent:
izgledao je poput mesara. Njegovo tijelo sa irokim prsnim ko em, a slabunjavo od k
oljena nani e, oskudijevalo je otmjeno æu, a punokrvno lice okrunjeno izdancima bezb
ojnih uvojaka doimalo se, tovi e, vulgarnim, no kad bi otvorio usta da odu evi svijet
bujicom svoga glasa, pre-
ði
SREÆE
Miss Rose ¦ 83
tvarao se u drugo biæe, njegova je pojava rasla, trbu ina bi nestajala u prsnoj upl
jini, a rumenkasto lice Teutonca ispunilo se olimpijskim svjetlom. Barem ga je t
akvim vidjela Rose Sommers, koja je sredila da dobije ulaznice za svaku izvedbu.
Dolazila bi u kazali te mnogo prije no to su otvarali i, izazivajuæi sabla njene pog
lede prolaznika, slabo naviknutih da vide djevojku njezina polo aja bez pratnje, s
atima èekala na ulazu za glumce kako bi barem nazrela maestra dok silazi s koèij
e. U nedjelju naveèer mu karac je zamijetio krasoticu koja stoji na ulici i pri ao j
oj obrativ i joj se. Drhteæi, odgovarala je na njegova pitanja i priznala mu svoje
divljenje prema njemu i svoju elju da slijedi njegove korake na mukotrpnom ali b
o anskom putu bel canta - to bijahu njezine rijeèi.
'Doðite poslije izvedbe u moju garderobu i vidjet æemo to mogu uèiniti za vas', r
eèe on svojim krasnim glasom i sna nim austrijskim naglaskom.
Tako je uèinila, lebdeæi zrakom. Kad su zavr ile ovacije kojima je publika stojeæi
èestitala, vratar to ga je poslao Karl Bretzner poveo ju je iza kulisa proscenij
a. Nikad ne bija e vidjela unutra njost kazali ta, ali nije gubila vrijeme diveæi se i
ngenioznim strojevima koji prave nevremena niti oslikanim krajolicima na zastori
ma, njezina jedina namjera bila je da upozna svog idola. Prona la ga je pokrivena
ogrtaèem od kraljevski plavog bar una obrubljenog zlatom, lica jo na minkana i s pomn
o izraðenom vlasuljom od bijelih uvojaka. Vratar ih je ostavio same i zatvorio v
rata. Soba, nakrcana zrcalima, namje tajem i zavjesama, mirisala je na duhan, kozm
etiku, a u jednom je kutu bio zaslon oslikan scenama rumenkastih ena u turskom ha
remu dok su uz zidove vi-sjele vje alice s opernim ruhom. Kad je vidjela svog idol
a izbliza, Rosein je zanos na èasak splasnuo, ali je on brzo povratio izgubljeni
 teren. Primio je obje njezine ruke u svoje, prinio ih usnama i polako poljubio,
zatim je ispustio jedan visoki C koji je potresao zaslon s odaliskama. I poslje
dnji ostaci Roseina oklijevanja uru ili
su se poput zidova Jerihona u oblaku pra ine koja je izi la iz vla-sulje kad ju je u
mjetnik skinuo strastvenim i mu evnim pokretom, hitnuv i je preko naslonjaèa, gdje j
e ostala nepomièna poput mrtvoga zeca. Kosa mu je bila prilijepljena gustom mre ic
om, koja mu je, uz dodatak minke, davala izgled ocvale kurtizane.
Na istom tom naslonjaèu na koji je pala vlasulja ponudila mu je Rose svoje djevi
èanstvo nekoliko dana poslije, toèno u tri i èetvrt poslije podne. Beèki joj je
tenor zakazao sastanak pod izgovorom da joj poka e kazali te te srijede kad nije bil
o predstave. Na li su se potajno u jednoj slastièarnici, gdje je on sa sla æu u ivao u
pet kremastih eklera i dvije alice èokolade, dok je ona mije ala svoj èaj, nesposo
bna za gutanje zbog straha i i èekivanja. Odatle su odmah oti li u kazali te. U to dob
a bilo je ondje tek nekoliko ena koje su èistile dvoranu i osvjetljivaè koji je p
rireðivao uljene svjetiljke, baklje i svijeæe za sljedeæi dan. Karl Bretzner, po
tkovan u ljubavnim izazovima, izvukao je opsjenarskim pokretom bocu ampanjca, nal
io svakomu po èa u, koje su ispili naiskap nazdravljajuæi Mozartu i Rossiniju. Pot
om je smjestio djevojku u carsku lo u u koju je sjedao jedino kralj, ukra enu od vrh
a do dna bucmastim amorèiæima i gipsanim ru ama, dok se on otputio do scene. Stoje
æi na komadu stupa od obojena kartona, osvijetljen tek upaljenim bakljama, otpje
vao je samo za nju ariju iz Seviljskog brijaèa, istièuæi svu glasovnu okretnost
i nje nu deliriènost svoga glasa u beskonaènim arabesknim ukrasima. Kad je zamrla
posljednja nota njegove posvete, èuo je udaljene jecaje Rose Sommers, pojurio k
njoj s neoèekivanom okretno æu, pre ao dvoranu, uspeo se do lo e u dva skoka i pao joj
kleèeæi pred noge. Bez daha, polo io je svoju glavurdu u djevojèine skute uranjaj
uæi lice u nabore svilene suknje boje mahovine. Plakao je s njom jer se, ne namj
eravajuæi, i on bio zaljubio; ono to je poèelo kao jo jedno prolazno osvajanje bil
o se u nekoliko sati pretvorilo u u arenu strast.
Rose i Karl ustali su naslanjajuæi se jedno na drugo, klateæi se,
M.
%Æ1 SREÆE
Miss Rose ¦ 85
Pokazalo se da je beèki tenor profinjeni ljubavnik. Volio je i poznavao ene do sr i
, ali je bio kadar izbrisati iz svoga pamæenja ostatke pro lih ljubavi, frustracij
u mnogostrukih opro taja, ljubomora, prijestupa i prevara iz drugih veza da bi se
s potpunom nevino æu predao kratkoj strasti prema Rose Sommers. Njegovo iskustvo n
ije proizlazilo iz patetiènih zagrljaja s prljavim kurvi-cama; Bretzner se hvali
o da ne mora plaæati za u itak jer su mu se ene razlièitih dru tvenih polo aja, od poni
znih sobarica do oholih grofica, bezuvjetno predavale kad bi ga èule kako pjeva.
Umijeæe ljubavi nauèio je istodobno s umijeæem pjevanja. Deset mu je godina bil
o kad se u njega zaljubila ona koja æe mu biti mentoricom, Francuskinja s oèima
tigra i grudima od èista ala-bastera, dovoljno stara da mu bude majkom. Nju je p
ak u to bio uputio u Francuskoj, u njezinoj trinaestoj godini, Donatien--Alphons
e-Francois de Sade. Kæi tamnièara u Bastilli bila je upoznala slavnoga markiza u
jednoj gnusnoj æeliji, gdje je pisao svoje izopaèene prièe pod svjetlo æu svijeæe
. Ona ga je dolazila promatrati kroz eljezne ipke iz èiste djetinje radoznalosti,
ne znajuæi da ju je otac bio prodao zatvoreniku u zamjenu za zlatni sat, posljed
nji imetak osiroma enoga plemiæa. Jednog jutra, dok je motrila kroz zirak, otac je
skinuo sve anj velikih kljuèeva s pojasa, otvorio vrata, i gurnuv i je, ubacio djev
ojèicu u æeliju, kao da daje lavovima jesti. to se dogodilo ondje, nije se mogla
sjetiti, dovoljno je znati da je ostala uz De Sadea slijedeæi ga iz zatvora do j
o gore bijede na slobodi i uèeæi sve to ju je on mogao poduèiti.
tazije, a godinama poslije stvoriti od toga vje tinu zbog koje æe postati slavnom
u stanovitim vrlo tajnim krugovima. Taj divni dan mogao se po intenzitetu uspore
diti jedino s onim o ujskim danom dvije godine poslije u Valparaisu, kad joj je u
naruèje pala tek roðena Eliza, kao utjeha za djecu koju neæe imati, za mu karce ko
je neæe moæi voljeti i za dom koji nikad neæe zasnovati.
u asnuti zbog neizbje nog, i koraèali su ne znajuæi koliko dugim hodnikom u polumrak
u, uspeli se kratkim stubi tem i stigli do prostora s garderobama. Na jednim se vr
atima pojavilo tenorovo ime ispisano kurzivnim slovima. U li su u sobu natrpanu na
mje tajem i rasko nom odjeæom, pra nom i znojnom, gdje su dva dana prije prvi put bili
sami. Nije imala prozora i na trenutak su utonuli u okrilje mraka, gdje su uspj
eli vratiti zrak izgubljen u prija njim jecajima i uzdasima dok je on zapalio prvo
ibicu, a potom pet svijeæa na svijeænjaku. Na treperavom utom svjetlu plamenova d
ivili su se jedno drugomu, zbunjeni i nespretni, s bujicom èuvstava koje su eljel
i izraziti, a nemoæni da uoblièe makar i jednu rijeè. Rose nije mogla podnijeti
poglede koji su je prouèavali i skrila je lice meðu ruke, no on ih je odmaknuo s
jednakom nje no æu koju je prije upotrijebio da dokrajèi kremaste kolaèiæe. Poèe e si
dijeliti uplakane poljupèiæe u lice, poput golu-binjih uboda kljunom koji su pr
irodno kretali prema ozbiljnim poljupcima. Rose je iskusila nje ne ali oklijevajuæ
e i naprasne sastanke s nekim svojim udvaraèima i nekolicina je stigla do toga d
a joj okrznu obraz usnama, ali nikad nije zamislila da je moguæe doseæi takav st
upanj intimnosti da se neèiji jezik ispreplete s tvojim poput vi laste zmije, a tu
ða slina smoèi te izvana i prodre unutra, no poèetna odbojnost brzo je pobijeðen
a nagonom njezine mladosti i njezinom zaneseno æu lirskim. Ne samo da je uzvratila
milovanja jednakom silinom nego je preuzela inicijativu oslobodiv i se e ira i ogrta
èa od sivog astrahana koji joj je pokrivao ramena. Od tog trenutka pa dok nije p
ustila da joj raskopèa jaknicu i potom bluzu zbilo se tek nekoliko predaja. Djev
ojka je znala slijediti, korak po korak ples spajanja, voðen instinktom i vruæim
zabranjenim tivima koje je prije donosila potajice s polica svog oca. Bio je to
najupeèatljiviji dan njezina ivota i sjeæat æe ga se, èak i do najsitnijih pojedi
nosti, ukra enog i pretjeranog, u nadolazeæim godinama. To je bio njezin jedini iz
vor iskustva i saznanja, jedina pobuda za nadahnuæe kojim æe hraniti svoje fan-
SREÆE
Miss Rose ¦ 87
Kad je 1802. markiz bio zatoèen u ludnici u Charentonu, ona je ostala na ulici i
bez novèiæa, ali s obimnim ljubavnim umijeæem koje joj je poslu ilo da pridobije
pedeset i dvije godine starijeg i vrlo bogatog mu a. Èovjek je ubrzo umro, izmo den
nesuz-dr ljivostima svoje mlade ene, a ona je napokon bila slobodna i s novcem da m
o e èiniti to joj je volja. Imala je trideset i èetiri godine, bila je pre ivjela svo
je surovo naukovanje uz markiza, siroma tvo uz koricu kruha u djetinjstvu, mete Fra
ncuske revolucije, u as napoleonskih ratova, a sad je morala podnositi diktatorsku
represiju carstva. Bila je sita svega i njezin je duh tra io predah. Odluèila je
potra iti sigurno mjesto gdje æe ostatak svojih dana provesti u miru i odabrala je
Beè. U tom je razdoblju ivota upoznala Karla Bretznera, sina svojih susjeda, kad
je ovaj bio jedva desetogodi nji djeèak, ali veæ je tada pjevao poput slavuja u z
boru katedrale. Zahvaljujuæi njoj, koja je postala prijateljicom i pouz-danicom
Bretznerovih, djeèaèiæ nije bio kastriran te godine da bi saèuvao svoj glas keru
bina, kako je predlagao ravnatelj zbora.
'Ne dirajte ga i zakratko æe biti najbolje plaæenim tenor u Europi', prognoziral
a je ljepotica. Nije se prevarila.
Unatoè golemoj razlici u godinama, izmeðu nje i maloga Karla razvila se neobièna
veza. Ona se divila djeèakovoj èistoæi osjeæanja i posveæenosti glazbi; on je u
njoj bio prona ao muzu koja ne samo da mu je spasila mu kost nego ga je takoðer nau
èila kako da je upotrebljava. U doba kad mu se neopozivo izmijenio glas i poèeo
se brijati bio je razvio posloviènu sposobnost eunuha da zadovolji enu u oblicima
kakve ne predviðaju priroda i obièaji, ali s Rose Sommers nije se izlagao opasn
osti. Ni ta od vatrenih napadaja u razularenu veselju odvi e smionim milovanjima, je
r je nije trebalo zgroziti trikovima iz kupleraja, odluèio je, ne sumnjajuæi da
æe ga u manje od tri praktiène poduke njegova uèenica nadvisiti u domi ljatosti. B
io je mu karac koji je pazio na potankosti i poznavao je halucinantnu moæ toèno po
goðene rijeèi u èasu ljubavi. Lijevom je rukom oslobaðao jedan po jedan male
sedefaste gumbe na leðima dok joj je desnom skidao ukosnice s frizure, ne gubeæi
ritam poljubaca umetanih u rijeku laskanja. Govorio joj je o njezinu uskom stru
ku, izvornoj bjelini njezine ko e, klasiènoj zaobljenosti njezina vrata i ramena k
oji su u njemu palili vatru, nesavladivo uzbuðenje.
'Sluðen sam... Ne znam to se dogaða sa mnom, nikad nisam volio niti æu ikoga volj
eti kao tebe. Ovaj su susret smislili bogovi, suðeno nam je da se volimo', mrmlj
ao je opet i opet.
Izrecitirao joj je svoj cjeloviti repertoar, ali bez primisli, duboko uvjeren u
svoju iskrenost i zaslijepljen njome. Razvezao je vrpce steznika i oslobodio je
podsuknji dok nije ostala samo u dugim batistanim gaæicama i oskudnoj ko uljici ko
ja je otkrivala jagode njezinih bradavica. Nije joj izuo èizmice od kordovana is
krivljenih potpetica ni bijele èarape, na koljenima prièvr æene izvezenim podvezic
ama. Na toj se toèki zaustavio, dahæuæi, s telurskim tropotom u grudima, uvjeren
da je Rose Sommers najljep a ena na svijetu, anðeo, i da æe mu se srce rasprsnuti u
komadiæe ako se ne umiri. Podigao ju je u naruèje bez napora, pre ao sobu i posta
vio je pred veliko zrcalo sa zlatnim okvirom. Treptava svjetlost svijeæa i kazal
i ni kostimi to vise sa zidova u neredu brokata, perja, bar una i izblijedjelih èipki
davali su prizoru nestvaran izgled.
Razoru ana, opijena osjeæajima, Rose se pogledala u zrcalu i nije prepoznala tu enu
u donjem rublju razbaru ene kose i plamteæih obraza koju je jednako tako nepoznat
mu karac ljubio u vrat i nezasitno joj milovao grudi. Ta po udna stanka dala je vre
mena tenoru da povrati dah i ne to od bistrine izgubljene u prvim okr ajima. Poèeo s
i je svlaèiti odjeæu pred zrcalom, bez srama, i izgledao je, mora se reæi, mnogo
bolje nag nego odjeven. Treba mu dobar krojaè, pomisli Rose, koja nikad nije bi
la vidjela gola mu karca, èak ni svoju braæu u djetinjstvu, i njezina se upuæenost
temeljila na pretjeranim opisima u golicavim knjigama i japanskim razglednicama
koje je otkrila u Johnovoj prtljazi, gdje
%ÆI SREÆE
Miss Rose ¦ 89
Ljubavnici su izbezumljeno gledali kako se pribli ava trenutak rastajanja i u li u f
azu osujeæene ljubavi. Razglabali su o bijegu u Brazil ili zajednièkom samoubojs
tvu, ali nikad nisu spomenuli moguænost da se vjenèaju. Naposljetku je udnja za iv
otom bila moænija od tragièna isku enja i nakon posljednje izvedbe uzeli su koèiju
i oti li na odmor u seosko svratiste na sjeveru Engleske. Bili su odluèili u ivati
u tim danima anonimnosti prije no to Karl Bretzner otputuje u Italiju, gdje je mo
rao ispuniti preostale ugovore. Rose æe mu se pridru iti u Beèu kad on nabavi prik
ladan stan, sredi se i po alje joj novac za put.
Bili su doruèkovali pod tendom na terasi hotelèiæa, pokriv i noge vunenim prekriva
èem zbog o trog i hladnog morskog zraka, kad ih je prekinuo Jeremv Sommers, razlju
æen i dostojanstven poput proroka. Rose je bila ostavila takve tragove da je nje
zin sta-
su mu ki organi, iskreno reèeno, imali optimistiène proporcije. Ru ièasti i uspravlj
eni zvrk koji se pojavio pred njezinim oèima nije ju u asnuo, kako se bojao Karl B
retzner, nego je izazvao nezadr iv i veseo grohot. To je dalo ton onomu to je slije
dilo. Umjesto sveèane i bolne ceremonije kakvo razdjevièenje obièno jest, oni su
u ivali u zaigranu cupkanju, jurili se po sjedalima, skakuæuæi kao djeèica po nam
je taju, ispili ostatak ampanjca i otvorili drugu bocu kako bi se prskali pjenu avim
mlazovima, govorili si svinjarije smijuæi se, a u aptajima zakletve na ljubav, gr
izli se i lizali i bezobzirno se dra ili u bezdanoj moèvari netom otkrivene ljubav
i, cijelo poslijepodne i dobrano za av i u noæ, i ni sluèajno im na um nisu pali vri
jeme niti ostatak svijeta. Postojali su samo oni. Beèki je tenor poveo Rose do e
pskih visina, a ona, marljiva uèenica, slijedila ga je bez oklijevanja i jednom
na vrhuncu sama je poletjela sa zaèudnom prirodnom nadareno æu, povodeæi se znakov
ima i pitajuæi ono to nije uspijevala pogoditi, zabljesnuv i uèitelja i nadma iv i ga n
aposljetku svojom improviziranom spretno æu i razornim darom svoje ljubavi. Kad su
se uspjeli odvojiti i prizemljiti u stvarnosti, sat je pokazivao deset naveèer.
Kazali te je bilo prazno, vani je carevao mrak, a kao vrhunac, bila se spustila m
agla gusta poput merengue.
Izmeðu ljubavnika otpoèela je pomamna razmjena poruka, cvijeæa, bombona, prepisa
nih stihova i malih sentimentalnih relikvija za vrijeme trajanja operne sezone u
Londonu. Nalazili bi se gdje bi mogli, strast ih je natjerala da izgube svaku r
azboritost. Kako bi dobili na vremenu, tra ili su hotelske sobe u blizini kazali ta,
ne hajuæi za moguænost da ih prepoznaju. Rose je bje ala iz kuæe uz smije ne izgovo
re, a njezina majka, prestravljena, nije ni ta govorila Jeremvju o svojim sumnjama
, moleæi se da neobuzdanost njezine kæeri bude prolazna i nestane ne ostavljajuæ
i o iljke. Karl Bretzner je kasnio na pokuse i od tolika razodijevanja u raznorazn
e sate uhvatio je prehladu pa nije mogao pjevati na dvije predstave, no daleko o
d toga da bi zbog toga po alio, is-
koristio je vrijeme za egzaltirano voðenje ljubavi pod drhtavicom vruæice. Pojav
io bi se u unajmljenoj sobi s cvijeæem za Rose, ampanjcem za nazdravljanje i kupa
nje, kremastim kolaèima, pjesmama napisanim u tren oka kako bi ih èitali u poste
lji, aromatiènim uljima da ih utrljaju na dotad zapeèaæena mjesta, erotskim knji
gama koje su listali tra eæi najinspirativnije scene, nojevim perjem da se kakljaju
i drugim bezbrojnim rekvizitima za svoje igre. Djevojka je osjetila da se otvar
a kao cvijet ljudo der, isparavala je kobne miomirise kojima æe privuæi mu karca kao
da je kukac, samljeti ga, progutati, probaviti i napokon ispljunuti njegove ko èi
ce pretvorene u tre èice. Pro ela ju je nepodno ljiva energija, gu ila se, nije mogla mi
rovati ni trenutka pro dirana nestrpljivo æu. U meðuvremenu se Karl Bretzner koprcao
posve zbrkan, katkad zanesen do mahnitosti, a katkad iznuren, poku avajuæi ispuni
ti svoje glazbene obveze, ali je naoèigled postajao sve gori, a kritièari su, ne
smiljeni, govorili da se Mozart zasigurno prevræe u grobu slu ajuæi egzekuciju - d
oslovno - svoje skladbe.
%Æl SREÆE
Miss Rose ¦ gi
riji brat mogao lako odrediti adresu i slijediti je do tog udaljenog kupali ta. Vi
djev i ga, ispustila je vi e iznenaðujuæi no prestra eni krik, onako ohrabrena ljubavn
om uzburkano æu. U tom je trenutku prvi put imala predod bu onoga to je napravila, a
te ina posljedica ukazala joj se u svoj svojoj velièini. Ustala je odluèna da bran
i svoje pravo da ivi kako ona hoæe, ali joj brat nije dao vremena da progovori i
obratio se izravno tenoru.
'Dugujete obja njenje mojoj sestri. Pretpostavljam da joj niste rekli da ste o enjen
i i imate dvoje djece', obijedio je zavodnika.
To je bilo jedino to je Karl Bretzner propustio isprièati Rose. Bili su se dosita
naprièali, bija e joj povjerio èak i najintimnije pojedinosti iz svojih prethodni
h ljubovanja, ne zaboravljajuæi ekstravagancije Markiza De Sadea koje mu je bila
ispripovjedila njegova uèiteljica, Francuskinja s oèima tigra, jer je pokazival
a bolesnu znati elju da dozna kada, s kim i osobito kako bija e vodio ljubav, od svo
je desete godine pa do dana prije no to ju je upoznao. I sve joj je izgovorio bez
zadr ke kad je zapazio koliko to voli slu ati i kako to ukljuèuje u vlastitu teorij
u i praksu. Ali o supruzi i djeci ni ta ne bija e spomenuo iz sa aljenja prema toj kra
snoj djevici koja mu se bija e bezuvjetno predala. Nije elio razru iti èaroliju tog s
usreta: Rose Sommers je zaslu ivala da potpuno u iva u svojoj prvoj ljubavi.
'Dugujete mi zadovolj tinu', izazove ga Jeremv Sommers pljus-nuv i ga rukavicom prek
o lica.
Karl Bretzner je bio odvi e svjetski èovjek da bi poèinio ne to tako divljaèko poput
borbe u dvoboju. Shvatio je da je stigao trenutak da se povuèe i po alio je to nem
a nekoliko trenutaka privatnosti da Rose poku a sve objasniti. Nije ju elio ostavit
i slomljena srca i s mi lju kako ju bija e zaveo neèiste savjesti, tek da ju poslije
napusti. Trebalo je da joj jo jednom ka e koliko ju uistinu voli i ali to nije slobo
dan da ispuni njihove snove, ali je na licu Jeremvja Sommersa proèitao da mu to
neæe dopustiti. Jeremv je uzeo svoju sestru, koja se doimala otupjelom, pod ruku
i poveo je odrje ito prema koèiji ne dajuæi joj priliku da se oprosti od ljubavnik
a ili pokupi ono malo svoje prtljage. Odveo ju je u kuæu jedne tetke u kotskoj, g
dje je trebala ostati dok se ne utvrdi njezino stanje. Ako se dogodi najgore, ka
ko je Jeremv nazivao trudnoæu, njezin ivot i obiteljska èast bit æe uni teni zauvij
ek.
'Nijednu rijeè o ovome nikomu, èak ni mami ili Johnu, razumije ?' bilo je jedino to
je rekao tijekom putovanja.
Rose je provela tjedne neizvjesnosti dok se nije uvjerila da nije noseæa. Vijest
joj je donijela odu ak beskrajna olak anja, kao da ju je samo nebo razrije ilo. Prove
la je jo tri mjeseca kazne tkajuæi za siroma ne, èitajuæi i pi uæi u potaji, ne proli
v i ni jednu jedinu suzu. Za to je vrijeme razmi ljala o svojoj sudbini i ne to se u n
joj preokrenulo, jer je nakon zavr etka klauzure u tetkinoj kuæi bila druga osoba.
Samo je ona uvidjela promjenu. Pojavila se u Londonu posve ista kao to je bila o
ti la, nasmijana, mirna, zanimajuæi se za pjevanje i èitanje, bez ijedne rijeèi pr
ijekora za Jeremvja koji ju je istrgnuo iz ljubavnikova zagrljaja ili nostalgije
za mu karcem koji ju je bio prevario, ponosita dr anja, ignorirajuæi ogovaranja i al
obna lica svoje obitelji. Na povr ini se doimala istom onom djevojkom kakva bija e p
rije, ni njezina majka nije mogla iznaæi pukotinu u njezinu savr enu vladanju koje
bi joj dopustilo prijekor ili savjet. Udovica pak nije bila kadra pomoæi svojoj
kæeri ili je za tititi; rak ju je hitro izjedao. Jedina promjena u Roseinu pona anj
u bio je hir da sate provodi zatvorena u svojoj sobici pi uæi. Ispunila je sitnim
slovima desetke bilje nica koje je èuvala pod kljuèem. Kako nikad nije poku ala posl
ati pismo, Jeremv Sommers, koji se nièega nije tako bojao kao poruge, prestao se
brinuti zbog poroka pisanja i pretpostavio je da je u njegove sestre bilo dovol
jno pameti da zaboravi zlosretnog beèkog tenora. Ali ona ne samo da ga nije bila
zaboravila nego se s podnevnom jasnoæom sjeæala svake potankosti koja se zbila
i svake izgovorene ili pro aptane rijeèi. Iz svoje je glave jedino izbrisala razoè
aranje to je bila prevarena. ena i djeca Karla Bretznera jednostavno su
%Æ1 SREÆE
Miss Rose ¦ 93
nestali jer im nikad nije bilo mjesta u beskrajnoj svje ini njezinih ljubavnih usp
omena.
Povlaèenjem u tetkinu kuæu u kotskoj nije se uspjela izbjeæi sablazan, ali kako g
lasine nisu mogle biti potvrðene, nitko se nije usudio otvoreno pokazati neuljud
nost prema obitelji. Jedan po jedan vratili su se brojni udvaraèi to su prije sal
ijetali Rose, ali ih je udaljila isprièavajuæi se bole æu svoje majke. Ono to se pr
e uti kao da se nije ni dogodilo, dr ao je Jeremv Sommers, spreman utnjom ukloniti sv
aki trag te epizode. Uvredljiv Rosein bijeg zastao je u limbu neimenovanih stvar
i, premda bi katkad brat i sestra pravili odreðene aluzije koje su kivnju odr aval
e svje om, ali su ih takoðer udru ivale u podijeljenoj tajni. Godinama poslije, kad
vi e nitko nije mario, Rose se usudila isprièati to svom bratu Johnu, pred kojim u
vijek bija e preuzimala ulogu ma ene i nevine djevojèice. Nedugo nakon majèine smrti
Jeremvju Sommersu ponudili su da preuzme ravnanje uredom Britanske kompanije za
uvoz i izvoz u Èileu. Otputovao je sa svojom sestrom Rose noseæi nedirnutu tajn
u na drugi kraj svijeta.
Stigli su potkraj zime 1830. kad je Valparaiso jo bio selo, no veæ ondje bija e eur
opskih kompanija i obitelji. Rose je smatrala Èile svojom pokorom i prihvatila j
e to stoièki, pomirena da plati svoju pogre ku tim neizbje nim izgonom, ne dopu tajuæi
nikomu, osobito ne bratu Jeremvju, da posumnja u njezino oèajanje. Njezina disc
ipliniranost da se ne ali i ne govori ni u snovima o izgubljenom ljubavniku odr ala
ju je kad bi je pritisnule pote koæe. Smjestila se u najboljem moguæem hotelu, sp
remna da se èuva od vjetrova i vlage jer se bila razvila epidemija difterije, pr
otiv koje su se lokalni brijaèi borili okrutnim i beskorisnim kirur kim operacijam
a koje su izvodili britvom. Proljeæe pa potom ljeto pone to su ubla ili njezin lo doj
am o toj zemlji. Odluèila je zaboraviti London i izvuæi korist iz svoje nove sit
uacije unatoè provincijskoj okolini i morskom vjetru koji joj se probijao do kos
ti èak i za sunèanih podneva. Uvjerila je brata, a ovaj ured,
o potrebi kupnje pristojne kuæe na ime tvrtke i dopreme namje taja iz Engleske. Po
stavila je to kao pitanje autoriteta i presti a: bilo je nezamislivo da predstavni
k tako va nog ureda boravi u u ljivu hotelu. Osamnaest mjeseci poslije, kad je mala
Eliza u la u njihove ivote, brat i sestra ivjeli su u velikoj kuæi na Cerro Alegre,
Miss Rose je bila sklonila staroga ljubavnika u zapeèaæeni odjeljak sjeæanja i b
ila se potpuno posvetila tomu da osvoji povla teno mjesto u dru tvu u kojemu se kret
ala. U iduæim je godinama Valparaiso izrastao i modernizirao se jednakom brzinom
kojom je ona iza sebe ostavila pro lost i pretvorila se u ivahnu enu sretna izgleda
koja æe jedanaest godina poslije osvojiti Jacoba Todda. La ni misionar nije bio p
rvi koji je bio odbijen, ali nju nije zanimalo da se uda. Bila je otkrila izvanr
ednu formulu kako da ostane u idiliènoj romansi s Karlom Bretznerom pro ivljavajuæ
i svaki od trenutaka iz svoje zapaljive strasti i ostale tlapnje iskovane u ti ini
njezinih usidjelièkih noæi.
Ljubav
"lk "T"itko bolje od Miss Rose nije mogao znati to se ¦ » < I I dogaðalo u Elizin
oj du i èemernoj od ljubavi. .A. ^1 Pogodila je smjesta identitet mu karca, jer je s
amo slijepac mogao propustiti da vidi vezu izmeðu djevojèina bunila i posjeta br
atova slu benika sa sanducima dragocjenosti za Feliciana Rodrigueza de Santa Cruza
. Njezin je prvi poriv bio da prekri i mladiæa jednim potezom, tako beznaèajnog i
siroma ka, ali je brzo shvatila da je i ona bila osjetila njegovu opasnu privlaèno
st i nije ga uspjela izbiti iz glave. Toèno, prvo je zamijetila njegovu pokrpanu
odjeæu i zloslutnu bljedoæu, ali drugi joj je pogled bio dovoljan da uva i njegov
u tragiènu auru prokletoga pjesnika. Dok je vezla bijesno u svojoj sobici za ivan
je, tisuæu je puta pretresala taj obrat sudbine koji je mijenjao njezine planove
da za Elizu pridobije imuæna i popustljiva mu a. U mislima je smi ljala zamke kojim
a æe potuæi tu ljubav prije no to poène, od toga da po alje Elizu na uèenje u kolu z
a gospoðice u Engleskoj ili u kotsku kod njihove stare tetke, do toga da istrese
istinu svom bratu, koji bi potom otpustio slu benika. Meðutim, u dnu njezina srca
pupala je, njoj u prkos, potajna elja da Eliza pro ivi svoju strast do kraja, kako
bi nadoknadila stra nu prazninu to je tenor bija e ostavio prije osamnaest godina u n
jezinu ivotu.
Za to su vrijeme Elizi sati protjecali jezovito sporo u vrtlogu zbrkanih èuvstav
a. Nije znala je li noæ ili dan, srijeda ili èetvrtak,
Ljubav ¦ %
jesu li pro li sati ili godine otkako je upoznala tog mladiæa. Odjednom je osjeæal
a kako joj se krv zapjenila, a ko a ispunila plikovima, koji bi se raspr ili jednako
onako iznenadno i neobja njivo kako bi se pojavili. Viðala bi ljubljenog posvuda:
u sjenama za uglovima, u oblièjima oblaka, u alici èaja, a osobito u snovima. Ni
je znala kako se zove i nije se usuðivala pitati Jeremvja Sommersa, jer se bojal
a da æe pokrenuti val sumnji, no satima se zabavljala zami ljajuæi za njega prikla
dno ime. Oèajnièki je udjela za razgovorom s nekim o svojoj ljubavi kako bi anali
zirala svaku pojedinost iz kratka mladiæeva posjeta, nagaðala o onome to su pre utj
eli, to su trebali reæi i to su si prenosili pogledima, rumenilom i nakanama, ali
nije imala nikoga u koga bi imala povjerenje. Èeznula je za posjetom kapetana Jo
hna Sommersa, tog strica gusarske vokacije koji je bio najfascinantnija osoba iz
njezina djetinjstva i jedini kadar da razumije i pomogne joj u takvoj nevolji.
Nije sumnjala da æe Jeremv Sommers, dozna li, proglasiti bespo tedan rat skromnom
slu beniku svoje tvrtke, a nije mogla predvidjeti stav Miss Rose. Prosudila je da
æe, to se manje bude znalo u kuæi, ona i njezin buduæi zaruènik imati vi e slobode
za akciju. Nikad nije posumnjala u pomisao da joj nije uzvraæeno jednakom silino
m osjeæaja, jer joj se naprosto èinilo nemoguæim povjerovati da je tako velièans
tvena ljubav o amutila jedino nju. Najosnovnija logika i praviènost ukazivali su k
ako negdje u gradu i on trpi istu slatku muku.
Eliza se skrivala kako bi si dodirivala tijelo po tajnim, nikad dotad istra ivanim
mjestima. Sklapala bi oèi i tada bi to bila njegova ruka koja ju je milovala s
tankoæutno æu ptice, njegove usne, koje je ljubila u zrcalu, njegov struk koji je
grlila na uzglavlju, njegova ljubavna mrmljanja koja joj je nosio vjetar. Ni nje
zini snovi nisu izmaknuli moæi Joaquina Andiete. Vidjela bi ga kako se pojavljuj
e i nadvija nad njom poput goleme sjene kako bi je pro dro na tisuæu budalastih i
uznemirujuæih naèina. Zaljubljenik, zloduh,
%ÆI SREÆE
Ljubav ¦ 97
arhanðeo, nije znala. Nije se eljela probuditi i s fanatiènom se odluèno æu predava
la umijeæu da ulazi i izlazi iz snova po volji, to je nauèila od Mame Fresije. To
liko je ovladala tom vje tinom da se njezin prividni ljubavnik pojavljivao utjelov
ljen, mogla ga je dotaknuti, namirisati i èuti njegov glas, savr eno jasan i bliza
k. Da je mogla neprestano spavati, ne bi joj trebalo ni ta drugo: mogla bi ga i da
lje voljeti iz svoga kreveta zauvijek, mislila je. Bila bi izginula u deliriju t
e strasti da se Joaquin Andieta nije pojavio tjedan dana poslije u kuæi da izvad
i sanduèiæe s dragocjenostima kako bi ih poslali stranci na sjever.
Noæ prije ona je znala da æe doæi, ali ne instinktom niti pred-osjeæajem, kako æ
e godinama poslije nagovijestiti pripovijedajuæi to Tao Chi'enu, nego stoga to je
za vrijeme veèere èula Jeremvja Sommersa kako daje upute svojoj sestri i Mami F
resiji.
'Po teret æe doæi isti onaj slu benik koji ih je donio', nadoda u prolazu, ne nasl
uæujuæi uragan osjeæaja to æe ga njegove rijeèi, iz razlièitih razloga, pokrenuti
u trima enama.
Djevojka je provela jutro na terasi, motreæi stazu koja se uspinje brdom prema k
uæi. Oko podneva vidjela je kako sti e dvo-kolica koju vuèe est mula, a slijede nao
ru ani nadnièari na konju. Osjetila je leden mir, kao da je mrtva, ne zamjeæujuæi
kako je Miss Rose i Mama Fresia promatraju iz kuæe.
'Toliko truda da je se izobrazi, a zaljubi se u prvog ni koristi koji joj se naðe
na putu!' cijedila je Miss Rose kroz zube.
Bila je odluèila da æe poduzeti sve to je u njenoj moæi kako bi sprijeèila katast
rofu, bez previ e uvjerenosti, jer je i predobro poznavala okorjelu kov prve ljuba
vi.
'Ja æu predati teret. Reci Elizi da uðe u kuæu i ne pu taj je da iziðe ni iz kakva
razloga', naredi.
'A kako hoæete da to uèinim?' zapita Mama Fresia zlovoljno.
'Zakljuèaj ju, ako je potrebno.'
'Onda ju vi zakljuèajte. Ne petljajte mene', odvrati i ode vukuæi papuèe.
Bilo je nemoguæe sprijeèiti da se djevojka pribli i Joaquinu Andieti i preda mu pi
smo. Uèinila je to neprikriveno, gledajuæi ga u oèi i s toliko divlje odluènosti
da Miss Rose nije imala hrabrosti da ju presretne, a ni Mama Fresia da joj stan
e na put. Tada su ene shvatile da je zaèaranost mnogo moænija no to su zami ljale i
nema tako zakljuèanih vrata ni blagoslovljenih svijeæa dostatnih da je odvrate.
I mladiæ bija e proveo taj tjedan opsjednut uspomenom na djevojku za koju je vjero
vao da je kæi njegova gazde, Jeremvja Sommersa, pa stoga apsolutno nedosti na. Nij
e ni naslutio kakav je dojam u njoj prouzroèio i nije mu pro lo glavom da mu je, p
onudiv i mu tu znamenitu èa u soka za prethodnog posjeta, izjavila svoju ljubav. Sto
ga se strahovito prepao kad mu je predala zatvorenu omotnicu. Zbunjen, stavio ju
je u d ep i nastavio nadgledati utovarivanje kutija u dvokolicu dok su mu u i gorje
le, odjeæa natapala znojem, a groznièavi srsi prelazili leðima. Stojeæi, nepomiè
na i utljiva, Eliza ga je promatrala uporno udaljena nekoliko koraka, ne zamjeæuj
uæi bijes na licu Miss Rose i ganutost Mame Fresije. Kad je posljednja kutija bi
la prièvr æena na dvokolicu, a mule okrenule da poènu silaziti niz brdo, Joaquin A
ndieta se isprièao Miss Rose zbog gnjava e, pozdravio Elizu kratkim naklonom glave
i oti ao najbr e to je mogao.
Elizino pisamce sadr avalo je tek dva retka kojima mu je na-znaèavala gdje æe se i
kako naæi. Lukav tina je bila toliko jednostavna i smiona da bi je svatko mogao s
matrati struènjakom za himbenost: Joaquin se trebao pojaviti za tri dana u devet
naveèer u sveti tu Djevice vjeène pomoæi, kapelici koja je na Cerro Alegre podign
uta kao skloni te za putnike, na kratkoj udaljenosti od kuæe Sommersovih. Eliza je
izabrala mjesto zbog blizine, a datum jer je bila srijeda. Miss Rose, Mama Fres
ia i sluge bit æe zauzeti veèerom i nitko neæe zamijetiti ako na èasak iziðe. Od
odlaska ogorèenog Michaela Stewarda vi e nije bilo povoda za plesove, niti je pre
uranjena zima bila pogodna za to, ali je Miss Rose odr ala obièaj kako bi razoru ala
ogovaranja koja su kru ila na
%ÆI SREÆE
U sedam je Joaquin Andieta veè bio ondje nestrpljivo èekajuæi. Izdaleka je vidio
odsjaj osvijetljene kuæe, niz fijakera s gostima i upaljene fenjere koèija a koji
su i èekivali na stazi. Nekoliko se puta morao skriti kad bi prolazili noæobdije t
o su pregledavali svjetiljke u sveti tu koje je vjetar gasio. Bila je to mala prav
okutna graðevina od nepeèene cigle okrunjena kri em od obojena drva, jedva ne to veæ
a od ispovjedaonice, u kojoj je bio smje ten gipsan Djevièin odljev. Bili su tu pl
adanj s nizom uga enih zavjetnih svijeæa i amfora sa sparu enim cvijeæem. Bila je no
æ punoga Mjeseca, ali su nebom prelazili debeli oblaci koji bi kadikad potpuno p
rikrivali mjeseèevu svjetlost. Toèno u devet osjetio je djevojèino prisustvo i z
amijetio njezin lik umotan od glave do pete u tamni ogrtaè.
'Èekao sam vas, gospoðice', bilo je jedino to mu je palo na pamet da promuca, osj
eæajuæi se kao idiot.
'Ja sam tebe oduvijek èekala', uzvrati ona bez i najmanjeg oklijevanja.
Svukla si je ogrtaè i Joaquin je vidio da je odjevena za zabavu, nosila je posuv
raæenu suknju i papuèe na nogama. U ruci je dr ala bijele èarape i cipelice od ant
ilopa kako ih ne bi ublatila putem. Crna kosa, razdijeljena po sredini, bila je
skupljena s obje strane glave u pletenice ukra ene svilenim vrpcama. Sjeli su u dn
o sveti ta na ogrtaè to ga je stavila na pod, skriveni iza odljeva, u ti ini, vrlo bl
izu jedno drugomu, ali ne dotièuæi se. Zadugo se nisu usudili pogledati u mekom
polumraku, smuæeni obostranom blizinom, udi uæi isti zrak i goreæi usprkos udarima
vjetra koji su prijetili da ih ostave u mraku.
Ljubav 99
'Zovem se Eliza Sommers', reèe ona napokon. 'A ja Joaquin Andieta', odgovori on.
'Palo mi je na um da se zove Sebastian.' 'Za to?'
'Jer nalikuje Svetom Sebastijanu, muèeniku. Ne idem u pa-pistièku crkvu, protesta
ntica sam, ali Mama Fresia me je povela nekoliko puta da se zavjetuje.'
Tu je razgovor zavr io jer nisu znali to bi si drugo jo mogli kazati; pogledavali su
se preko ramena i oboje se zarumenjeli u isto vrijeme. Eliza je opazila njegov
miris na sapun i znoj, ali se nije usudila pribli iti mu nos kako je eljela. Jedini
zvukovi u ermiti bili su um vjetra i njihovo uzbuðeno disanje. Nakon nekoliko mi
nuta objavila je da se mora vratiti kuæi prije no to zamijete da je nema i oprost
ili su se stiskom ruku. Tako su se nalazili sljedeæih nekoliko srijeda, uvijek u
razlièit sat i nakratko. Za svakog od tih veselih susreta napredovali su divovs
kim koracima kroz delirije i muke ljubavi. urno bi si isprièali ono nu no jer su im
se rijeèi èinile gubitkom vremena i brzo se hvatali za ruke te nastavljali govo
riti, sve zbli enijih tijela kako su im se du e zbli avale, sve dok se pete srijede na
veèer nisu poljubili u usta, prvo isku avajuæi, potom istra ujuæi, a napokon se gube
æi u u itku dok nisu potpuno oslobodili plamen to ih je izjedao. Dotad su veæ bili
razmijenili skraæene sa etke iz esnaest Elizinih godina i dvadeset i jedne Joaquino
ve. Raspravljali su o nevjerojatnoj ko ari s batistanim plahtama i pokrivaèu od ne
rca, a i o kutiji za sapun iz Marseillea, i bilo je to olak anje za Andietu to nije
kæi nikoga od Sommersovih, nego je, poput njega, neizvjesna porijekla, premda i
h je svakako razdvajao dru tveni i gospodarski ponor. Eliza je doznala da je Joaqu
in plod prolazne ljubavi, otac je ispario jednakom brzinom kojom je posijao svoj
e sjeme, a djeèak je rastao ne znajuæi mu ime, s majèinim prezimenom i obilje en k
ao kopile, to æe mu ogranièavati svaki korak na njegovu putu.
raèun nje i mornarièkog èasnika. Obustaviti glazbene veèeri u Stewardovoj odsutn
osti bilo bi isto kao da prizna kako je on bio jedini razlog njihova odr avanja.
' SREÆE
Obitelj je izbacila iz svoga krila obe èa æenu kæer i nije priznala nezakonitog djeè
aka. Djedovi i strièevi, trgovci i slu benici srednje klase zaglibjeli u predrasud
e, ivjeli su u istom gradu, udaljeni nekoliko stotina metara, ali im se putovi ni
kad nisu ukrstili. Nedjeljom su i li u istu crkvu, ali u razlièite sate, jer sirom
a ni nisu pohodili podnevnu misu. Obilje en stigmom, Joaquin se nije / igrao u istim
parkovima niti je uèio u kolama svojih roðaka, ali je rabio njihova odijela i od
baèene igraèke koje su posredstvom jedne suosjeæajne tetke zaobilaznim putovima
stizali do odbaèene majke. Majka Joaquina Andiete bila je slabije sreæe od Miss
Rose i platila je svoju slabost mnogo skuplje. Obje su ene bile gotovo istih godi
na, no dok se Engleskinja doimala mladolikom, ona druga bila je istro ena bijedom,
su icom i tu nom zadaæom da veze zaruènièki miraz pod svjetlom svijeæe. Zla kob nij
e umanjila njezino dostojanstvo i odgojila je svoga sina na nepokolebljivim naèe
lima èasti. Joaquin je bio od najranije dobi nauèio da dr i glavu uzdignutu prkose
æi bilo kakvu iskazivanju poruge ili sa aljenja.
'Jednoga dana moæi æu izvuæi svoju majku iz te opæinske zgrade', obeæao je Joaqu
in dok su aputali u sveti tu. 'Pru it æu joj pristojan ivot, kakav je imala prije no to
je sve izgubila...'
'Nije izgubila sve. Ima sina', odvrati Eliza.
'Ja sam bio njezina nesreæa.'
'Nesreæa je bila to to se zaljubila u lo ega èovjeka. Ti si njezino iskupljenje', u
tvrdi ona.
Sastanci mladih bili su vrlo kratki, a kako se nikad nisu odvijali u isto doba,
Miss Rose nije mogla stra ariti noæu i danju. Znala je da se ne to dogaða iza njezin
ih leða, ali nije mogla biti tako podmukla da zakljuèa Elizu ili je po alje na sel
o, kao to joj je du nost nalagala, i uzdr ala se da ne spomene svoje sumnje bratu Jer
emvju. Pretpostavljala je da Eliza i njezin dragi razmjenjuju pisma, ali nije us
pjela presresti nijedno unatoè tomu to je upozorila sve sluge. Pisma su postojala
i bila su tako gorljiva da bi Miss
Ljubav ¦ 101
Nakon prve srijede u kapelici prestali su Elizini napadaji grèeva bez traga, i n
i ta u njezinu vladanju ili izgledu nije odavalo njezinu tajnu, osim bezumna sjaja
u njezinim oèima i ne to èe æe upotrebe talenta kojim postaje nevidljivom. Katkad b
i se stjecao dojam da je u isto vrijeme na nekoliko mjesta, to je svakoga zbunjiv
alo, ili se nitko ne bi mogao sjetiti gdje ju je i kada bio vidio, i upravo kad
bi je poèeli dozivati, ona bi se pojavila dr eæi se kao netko tko ne zna da ga tra e
. U drugim prilikama bila bi u sobici za ivanje s Miss Rose ili pripremajuæi jelo
s Mamom Fresi-jom, ali bi postala tako utljivom i prozirnom da nijedna ena ne bi
osjeæala da je vidi. Njezino je prisustvo bilo tankoæutno, gotovo neprimjetno, a
kad je ne bi bilo, nitko to ne bi zamijetio do nekoliko sati poslije.
Rose, da ih je vidjela, ostala zapanjena. Joaquin ih nije slao, predavao ih je E
lizi pri svakom sastanku. U njima joj je najgorljivijim izrazima kazivao ono to s
e, iz ponosa i srama, nije usudio licem u lice. Ona ih je skrivala u kutiji zako
panoj trideset centimetara ispod zemlje u malom vrtu iza kuæe, gdje se svakoga d
ana pretvarala da se trudi oko grmova ljekovitih trava Mame Fresije. Te stranice
, tisuæu puta i èitavane za ukradenih trenutaka, bile su glavna hrana njezine stra
sti, jer su otkrivale onu stranu Joaquina Andiete koja nije izlazila na vidjelo
kad bi bili zajedno. Èinila su se kao da ih je napisala druga osoba. Taj oholi m
ladiæ, uvijek obrambena dr anja, mraèan i izmuèen, koji bi je poludjelo grlio, a p
otom smjesta odgurivao kao da æe ga dodir spaliti, pi uæi je otvarao brane svoje d
u e i opisivao svoja èuvstva poput pjesnika. Poslije, kad je Eliza godinama slijed
ila nejasne tragove Joaquina Andiete, ta æe pisma biti njezina jedina istinska p
otvrda, neoboriv dokaz da ta razbuktala ljubav nije bila izdanak njezine mladena
èke ma te, nego je doista postojala, kao kratak blagoslov i duga bol.
'Kæi sreæe
Ljubav ¦ 103
'Ti si kao duh! Sita sam toga da te tra im. Ne elim da izlazi iz kuæe niti mi se uda
ljava s oèiju', nareðivala bi joj Miss Rose uzastopno.
'Nisam se pomaknula odavde cijeloga popodneva', odvraæala bi Eliza hladnokrvna,
pojavljujuæi se plaho u nekom kutu s knjigom ili vezom u ruci.
'Pravi buku, malena, zaboga! Kako da te vidim kad uti kao zec?' priklopila bi pak
Mama Fresia.
Ona bi kazala 'da', a potom èinila to je htjela, ali bi se potrudila da se èini p
oslu nom i bude u milosti. Za nekoliko dana stekla je zadivljujuæu vje tinu da zamut
i stvarnost kao da se cijeli ivot bavila èarolijama. Ne mogav i je uhvatiti u protu
rjeèju ili potvrðenoj la i, Miss Rose se opredijelila da pridobije njezino povjere
nje pa bi s vremena na vrijeme doticala temu ljubavi. Izlika je bilo i previ e: og
ovaranja prijateljica, romantièna tiva koja su dijelile ili libreta novih talijan
skih opera koja su uèile napamet, ali Eliza ne bi ispustila ni jednu rijeè kojom
bi odala svoje osjeæaje. Miss Rose je tada uzaludno potra ila po kuæi izdajnièke
znakove; proèeprkala je po djevojèinoj odjeæi i sobi, preokrenula sprijeda i str
aga njezinu zbirku lutaka i glazbenih kutijica, knjige i bilje nice, ali nije mogl
a pronaæi njezin dnevnik. Da ga je na la, do ivjela bi razoèaranje jer se na tim str
anicama nije uopæe spominjao Joaquin Andieta. Eliza je pisala tek da bi zapamtil
a. Njezin je dnevnik sadr avao sve, od tvrdokornih snova do beskonaènog popisa kuh
injskih recepata i kuænih savjeta, kao: kako utoviti koko ili skinuti masnu mrlju
. Bilo je takoðer nagaðanja o njezinu roðenju, luksuznoj ko arici i kutiji za sapu
n iz Marseillea, ali ni rijeèi o Joaquinu Andieti. Nije trebala dnevnik da ga se
sjeæa. Tek nekoliko godina poslije poèet æe pripovijedati na tim stranicama o s
vojim ljubavima srijedom.
Naposljetku se jedne noæi mladi nisu na li u sveti tu, nego u rezidenciji Sommersovi
h. Da bi do la do tog trenutka, Eliza je pro ivjela muku neizmjernih sumnji, jer je
shvaæala presudnost
tog koraka. Veæ samo stoga to su se dru ili u potaji, bez nadzora, izgubila bi èast
, najcjenjenije blago jedne djevojke bez kojega nema buduænosti. ' ena bez krepost
i ne vrijedi ni ta, nikad neæe moæi postati suprugom i majkom, bolje joj je da si
zave e kamen oko vrata i baci u more', utuvljivali su joj. Pomislila je da nema ol
akotnosti za prijestup koji æe poèiniti, èinila je to s predumi ljajem i proraèuna
no. U dva u zoru, kad nije bilo ive du e u gradu i jedino su noæobdije kru ile motreæ
i u mraku, Joaquin Andieta je uredio da se uvuèe kao lopov preko terase bibliote
ke, gdje ga je èekala Eliza u spavaæoj ko ulji i bosa, drhtureæi od hladnoæe i udnj
e. Uzela ga je za ruku i povela naslijepo kroz kuæu do stra nje sobice gdje se u v
elikim ormarima èuvala garderoba obitelji, a u razlièitim kutijama materijali za
 haljine i e ire, koje je Miss Rose uvijek iznova rabila godinama. Na podu, umotane
u komade platna, dr ali su zavjese salona i blagovaonice koje su èekale sljedeæu
sezonu. Elizi se to èinilo najsigurnijim mjestom, daleko od drugih soba. Bilo ka
ko bilo, iz opreza je bila stavila valerijanu u èa icu anisovca koju je Miss Rose
ispijala prije spavanja i u brendi koji je srkao Jeremv dok je pu io svoju kubansk
u cigaru nakon veèere. Poznavala je svaki centimetar kuæe, znala toèno gdje je kr
ipao pod i kako treba otvoriti vrata da ne cvile, mogla je voditi Joaquina u mra
ku bez ikakva svjetla osim vlastita pamæenja, a on ju je slijedio, poslu an i blij
ed od straha, zanemarujuæi glas savjesti pomije an s glasom svoje majke koji ga je
neumoljivo podsjeæao na kodeks èasti pristojna mu karca. Nikad neæu uèiniti Elizi
ono to je otac napravio mojoj majci, govorio si je dok se kretao naprijed pipkaj
uæi voðen djevojèinom rukom, znajuæi da je svako promi ljanje beskorisno, jer ga j
e veæ bila pobijedila ta silovita elja koja mu nije dala mira jo otkako ju je prvi
put vidio. U meðuvremenu se Eliza borila svojim èudesnim smicalicama s glasovim
a upozorenja to su joj grmjeli u glavi i s nagonom. Nije imala jasnu predod bu to æe
se dogoditi u sobi s ormarima, ali se prepustila unaprijed.
' SREÆE
Ljubav ¦ 105
Kuæu Sommersovih, koja je visjela u zraku kao pauk na milosti vjetra, bilo je ne
moguæe dr ati toplom usprkos grijaèu na ugljen koji su slu avke palile tijekom sedam
mjeseci u godini. Plahte su uvijek bile vla ne zbog upornog da ka mora i spavalo se
s bocama vruæe vode pod nogama. Jedino uvijek mlaèno mjesto bila je kuhinja, gd
je se ognji te na drva, golema naprava s mnogostrukim uporabama, nikad nije gasilo
. Zimi je drvo kripalo, daske se irile, a okvir kuæe doimao se kao da æe svaki èas
zaploviti poput stare fregate. Miss Rose se nikad nije sviknula na nevremena Pa
cifika, jednako kao to se nije mogla priviknuti na podrhtavanja. Pravi potresi, o
ni koji bi sve preokrenuli naglavaèke, dogaðali su se manje ili vi e svakih est god
ina i u svakoj je prilici ona pokazala iznenaðujuæu hladnokrvnost, ali svakodnev
na tre nja koja bi uzdrmala njihove ivote dovodila ju je u najgora raspolo enja. Nika
d nije htjela staviti porculan i èa e u potpornje na razini tla, kako su radili Èi
leanci, a kad bi se namje taj u blagovaonici klimao i tanjuri popadali smrskav i se,
proklinjala je tu zemlju vièuæi iz sveg glasa. U prizemlju je bilo spremi te gdje
su se Eliza i Joaquin voljeli na velikom zave ljaju sa zavjesama od cvjetastog kr
etona koji su ljeti nadomje tali te ke zastore od zelenog bar una u salonu. Vodili su
ljubav okru eni sveèanim ormarima, kutijama sa e irima i kovèezima s proljetnim halji
nama Miss Rose. Ni hladnoæa ni miris na naftalin nije ih ometao jer su bili izna
d praktiènih nepogodnosti, iznad straha od posljedica i iznad vlastite nespretno
sti tenaca. Nisu znali kako da to èine, ali su postupno izmi ljali, o amuæeni i zbunj
eni, u potpunoj ti ini, vodeæi se uzajamno bez mnogo spretnosti. U dvadeset i prvo
j bio je nevin kao i ona. S èetrnaest je odabrao da postane sveæenikom kako bi u
dovoljio majci, ali se sa esnaest uputio u liberalna tiva, proglasio neprijateljem
upnika, premda ne i religije, te odluèio ostati neporoènim dok ne ispuni svoju n
akanu da izvuèe majku iz opæinske zgrade. Èinilo mu se to najmanjom moguæom nakn
adom za njezine bezbrojne rtve. Unatoè djevièanstvu i u asnu
strahu da ih netko ne zatekne, mladi su bili kadri naæi u mraku ono to su tra ili.
Otkopèavali su gumbe, odvezivali vrpce, odbacivali stidljivost i na li se nagi, is
pijajuæi zrak i slinu jedno drugomu. Udisali su okorjele miomirise, stavljali gr
oznièavo ovo ondje, a ono ovdje, u èasnu nastojanju da odgonetnu zagonetke, dose
gnu dubine onoga drugog i izgube se u istome ponoru. Ostavili su ljetne zavjese
umrljane vruæim znojem, djevièanskom krvlju i sjemenom, ali nijedno nije zapazil
o te znake ljubavi. U mraku su jedva mogli uoèiti obrise jedno drugomu i promjer
iti prostor kojim su raspolagali kako u mete u zagrljaja ne bi sru ili stupove s kut
ijama i vje alice s haljinama. Blagoslivljali su vjetar i ki u na krovovima jer je p
rikrivala kripanje poda, ali su galop njihovih vlastitih srca i silina njihovih d
ahtanja i ljubavnih uzdaha bili tako gromoglasni da nisu shvaæali kako nisu prob
udili cijelu kuæu.
U zoru je Joaquin Andieta izi ao kroz isti prozor biblioteke, a Eliza se iscrpljen
a vratila u svoj krevet. Dok je ona spavala umotana u nekoliko prekrivaèa, on je
stao hodati dva sata nizbrdo po oluji. Tiho je pro ao gradom ne prizivajuæi pozor
nost stra ara, stigav i do kuæe upravo kad su se zaljuljala crkvena zvona pozivajuæi
 na zornicu. Kanio je neopazice uæi, malo se oprati, promijeniti ovratnik na ko ul
ji i otiæi na posao u mokru odijelu, jer nije imao drugo, ali ga je majka i èekiva
la budna s vruæom vodom za mate i starim prepeèenim kruhom, kao svakoga jutra.
'Gdje si bio, sine?' zapitala ga je s toliko tuge da je nije mogao obmanuti.
'Otkrivao ljubav, mama', odvratio je, grleæi je sav ozaren.
Joaquin Andieta ivio je moren politièkim romantizmom, bez odjeka u toj zemlji pra
ktiènih i razumnih ljudi. Bile su ga zanijele Lamennaisove teorije, kojega je èi
tao u osrednjim i zbrkanim prijevodima s francuskog, na jednaki naèin kao to je è
itao i enciklopediste. Poput svoga uèitelja zagovarao je katolièki liberalizam u
SREÆE
Ljubav ¦ 107
politici i odvajanje dr ave od crkve. Oèitovao se kao iskonski kr æanin, poput apost
ola i muèenika, ali neprijatelj upnika, tih izdajica Isusa i njegove istinske dok
trine, kako je govorio, usporeðujuæi ih s pijavicama to se hrane lakovjerno æu vjer
nika. Veoma se pazio, meðutim, da ne izla e takve ideje pred svojom majkom, koja b
i umrla od gnu anja. Jednako se tako smatrao neprijateljem oligarhije jer je besko
risna i dekadentna, te vlade, jer ne predstavlja interese naroda, nego bogata a, k
ao to su mogli njegovi drugovi potvrditi bezbrojnim primjerima na skupovima u knj
i ari Santos Tornero i kako je on strpljivo obja njavao Elizi, premda ga je ona jedv
a slu ala, jer ju je vi e zanimalo da ga onju i nego slu a njegove govore. Mladiæ je bio
spreman prokockati ivot zbog besmislene slave u provali juna tva, ali je osjeæao i
skonski strah da pogleda Elizu u oèi i progovori o svojim osjeæajima. Uspostavil
i su naviku voðenja ljubavi barem jednom tjedno u istoj onoj sobici s ormarima k
oju su pretvorili u svoje gnijezdo. Raspolagali su tako rijetkim i dragocjenim z
ajednièkim trenucima da joj se èinilo ludorijom gubiti ih u filozofiranju; ako v
eæ treba govoriti, radije bi slu ala o njegovim ukusima, pro losti, majci i planovim
a da se njome o eni jednoga dana. Sve bi bila dala da joj on ka e u lice velièanstve
ne reèenice koje je ispisivao u svojim pismima. Da joj ka e, na primjer, kako bi bi
lo lak e mjeriti nakane vjetra ili strpljivost valova na alu nego silinu njegove lj
ubavi; kako nema zimske noæi koja bi mogla rashladiti beskrajnu vatru njegove st
rasti; kako provodi dan sanjajuæi, a noæi besane, muèen bez predaha ludilom uspo
mena i brojeæi s tjeskobom osuðenika sate koji nedostaju dok je ponovno ne bude
mogao zagrliti; 'Ti si moj anðeo i moje prokletstvo, pokraj tebe dose em bo ansku ek
stazu, a kad te nema silazim do pakla, od èega se sastoji ta vlast koju ima nada
mnom, Eliza? Ne govori mi o sutra ni o juèer, ivim tek za ovaj sada nji trenutak ka
d æu opet zaroniti u beskonaènu noæ tvojih tamnih oèiju.' Hranjena romanima Miss
Rose i romantiènim pjesnicima èije je stihove znala napamet, djevojka se gubila
u
opojnom u itku osjeæajuæi se obo avanom poput bo ice i nije uoèavala nesuglasje izmeðu
tih arkih izjava i stvarne osobe Joa-quina Andiete. U pismima se preobra avao u sa
vr ena ljubavnika kadra da opi e svoju strast s toliko anðeoskog da ka da bi krivnja i
bojazan nestajali, uzmièuæi pred posvema njom egzaltacijom osjetila. Nitko tako n
e bija e volio prije, izmeðu svih smrtnika oni bijahu predodreðeni za tu strast ko
ju je nemoguæe opona ati, govorio je Joaquin u pismima, a ona mu je vjerovala. No
ljubav je vodio u urbano, kao da je izgladnio, ne okusiv i je, kao onaj koji podlije e
poroku muèen krivnjom. Nije si dao vremena da upozna njezino tijelo niti otkrij
e svoje; svladavali bi ga hitnja elje i tajne. Èinilo mu se da im nikad neæe dost
ajati vremena unatoè tomu to ga je Eliza umirivala obja njavajuæi da nitko ne dolaz
i u tu sobu noæu, da Sommersovi spavaju drogirani, Mama Fresia us-nula u svom ku
æerku u dnu dvori ta, a preostale su sobe u potkrovlju. Instinkt je raspirivao dje
vojèinu neustra ivost pobuðujuæi ju da otkriva mnogostruke moguænosti u ivanja, ali
se brzo nauèila suzdr avanju. Njezini su poticaji u ljubavnoj igri stavljali Joaqu
ina u obrambeni stav; osjeæao se kritiziranim, ranjenim ili ugro enim u svojoj mu ko
sti. Muèile su ga najgore sumnje jer nije mogao zamisliti toliku prirodnu senzua
lnost u djevojèice od esnaest godina èiji su jedini vidokrug bili zidovi njezine
kuæe. Strahovanje od trudnoæe sve je pogor avalo jer nijedno nije znalo kako je iz
bjeæi. Joaquin je nejasno poznavao mehanizam oplodnje i pretpostavljao da su, ak
o se povuèe na vrijeme, na sigurnom, ali nije uvijek uspijevao. Bio je svjestan
Elizine frustriranosti, ali nije znao kako bi je utje io i umjesto da to poku a, pov
laèio se smjesta u svoju ulogu intelektualnog mentora, gdje se osjeæao sigurnim.
Dok je ona udjela da bude milovana ili barem poèine na ramenu svoga ljubavnika,
on se odmicao, urno odijevao i tro io dragocjeno vrijeme koje im je jo preostajalo d
a razmatra nove argumente istih politièkih ideja koje je veæ sto puta ponovio. N
akon tih zagrljaja Eliza je bila kao na eravici, no nije se to usuðivala pri-
znati ni u najdubljoj podsvijesti, jer bi to bilo jednako kao da ispituje kvalit
etu ljubavi. Onda bi upadala u zamku sa alijevanja i isprièavanja ljubavnika, misl
eæi kako bi se lijepo voljeli kad bi imali vi e vremena i sigurno mjesto. Mnogo bo
lji od zajednièkih valjanja bili su sati to slijede, kad bi izmi ljala ono to se nij
e dogodilo, a i noæi u kojima bi sanjala ono to æe se mo da zbiti sljedeæi put u so
bici s ormarima.
S istom ozbiljno æu kakvu je unosila u sva svoja djela Eliza si je dala zadatak da
idealizira svog dragog dok nije postao opsesijom. Jedino to je eljela bilo je da
mu slu i bezuvjetno do kraja ivota, rtvuje se i pati kako bi potvrdila svoju samozat
ajnost, umre za njega ako je potrebno. Tako zamagljena èarolijom te prve strasti
, nije zamjeæivala da joj nije uzvraæeno jednakom silinom. Njezin udvaraè nikad
nije bio potpuno prisutan. Èak i u najvatre-nijim zagrljajima na gomili zavjesa
njegov je duh bio negdje drugdje, pripravan da ode ili veæ odsutan. Razotkrivao
se tek napola, kratkotrajno, u ogorèujuæoj igri kineskih sjena, ali na rastanku,
kad je ona bila na rubu da zaplaèe gladna ljubavi, pru ao bi joj jedno od svojih
divnih pisama. Za Elizu se tada cijeli svemir i pretvarao u kristal èija je jedi
na svrha bila da odra ava njezine osjeæaje. Podjarmljena u muènoj zadaæi posvema nje
zaljubljenosti, nije dvojila u svoju sposobnost da se preda bez sustezanja pa s
toga nije prepoznavala Joaquinovu dvojnost. Bila je izmislila savr enog ljubavnika
i pothranjivala je tu himeru nepobjedivom ustrajno æu. Svojom je ma tom nadoknaðiva
la neprikladne lju-bavnikove zagrljaje koji su je ostavljali u mraènom limbu nez
ado-voljene elje.
DRUGI DIO 1848-1849.
Vijest
-~ "1 ""V vadeset i prvog rujna, prvog proljetnog dana »* c I 1 prema kalendaru
Miss Rose, prozraèuju se -M ' prostorije, osunèavaju madraci i prekrivaèi, ula æuje
drveni namje taj i mijenjaju zavjese u salonu. Mama Fresia je oprala cvjetni kreto
n bez komentara, uvjerena da su osu ene mrlje od mokraæe takora. Priredila je u dvo
ri tu velike æupove s korom sapunike za prokuhavanje rublja, namakala zavjese cije
li dan, u tirkala ih ri inom vodom i osu ila na suncu; potom su ih dvije ene glaèale, a
kad su bile kao nove, objesili su ih da doèekaju novo godi nje doba. U meðuvremen
u su se Eliza i Joaquin, ravnodu ni na proljetne pometnje Miss Rose, prepu tali zado
voljstvu na zavjesama od zelenoga bar una, mek ima od kretenskih. Vi e nije bilo hladn
o i noæi su bile vedre. Tri su mjeseca bili ljubavnici i pisma Joaquina Andiete,
naèièkana poetskim izrazima i vatrenim izjavama, zamjetno su se prorijedila. El
iza je osjeæala da joj je dragi odsutan, katkad bi grlila utvaru. Unatoè utuèeno
sti zbog nezadovoljene elje i bremena od toliko iscr-pljujuæih tajni, djevojka je
bila povratila prividan mir. Dane je provodila baveæi se istim poslovima kao ob
ièno, zadubljena u svoje knjige i klavirske vje be, ili radeæi iz sve snage u kuhi
nji i sobici za ivanje, ne pokazujuæi ni najmanje zanimanje da iziðe iz kuæe, ali
ako bi je Miss Rose zamolila, rado bi je pratila kao netko tko nema ni ta pametni
je raditi. Lijegala bi i ustajala rano kao uvijek; imala je teka i doimala se zd
ravom, ali ti simptomi savr ene
%Æl SREÆE
Vijest ¦ 113
boèicom punom zlatnog praha koja je pre la od ruke do ruke za-paliv i narod. Na povi
k 'zlato, zlato!' troje od èetvero ljudi napustilo je sve i otputilo se prema zl
atonosnim pijescima. Trebalo je zatvoriti jedinu kolu jer nisu ostala ni djeca. U
Èileu vijest nije imala jednak odjek. Prosjeèna plaæa bila je dvadeset centava
na dan i novine su govorile da je napokon bio otkriven El Dorado, grad to su ga s
anjali osvajaèi, gdje su ulice poploèene dragocjenim metalom: 'Bogatstva rudnika
kao da su iz prièa o Sindbadu ili Aladinovoj svjetiljci; zapa eno je, bez straha
od pretjerivanja, da je dnevna dobit jedna unca èistoga zlata', objavljivali su
dnevnici i dodavali da ga ima dovoljno da se desetljeæima obogate tisuæe ljudi.
Po ar pohlepe smjesta je zapaljen meðu Èileancima koji su imali rudarsku du u i stam
pedo put Kalifornije otpoèeo je sljedeæeg mjeseca. Osim toga, nalazili su se na
pola puta u usporedbi s bilo kojim pustolovom to bi doplovljavao s Atlantika. Put
ovanje iz Europe do Valparaisa otezalo se po tri mjeseca, a potom jo dva da bi se
stiglo do Kalifornije. Udaljenost izmeðu Valparaisa i San Francisca nije doseza
la sedam tisuæa milja, dok je od obale Sjeverne Amerike, obilazeæi Rt Horn, izno
sila gotovo dvadeset tisuæa. To je, kako je izraèunao Joaquin Andieta, predstavl
jalo zamjetnu prednost za Èileance, jer æe prvi koji stignu prisvojiti najbolje
rudne ile.
Feliciano Rodriguez de Santa Cruz do ao je do istog izraèuna i odluèio se ukrcati
smjesta s pet svojih najboljih i najvjernijih rudara, obeæav i im naknadu kao poti
caj da ostave svoje obitelji i upuste se u taj pothvat pun opasnosti. Priprema p
rtljage za boravak od nekoliko mjeseci u toj zemlji na sjeveru kontinenta, koju
su zami ljali pustom i divljom, potrajalo je tri tjedna. On je obilno nadma ivao veæ
inu nesmotrenih koji su odlazili naslijepo praznih ruku, dovedeni u napast lagan
o zaraðenim imetkom, ali nemajuæi pojma kakve opasnosti i napore pothvat ukljuèu
je. Nije bio spreman polomiti leða radeæi kao nadnièar, stoga je putovao dobro o
premljen i vodio pomoænike od povjerenja, objasnio je svojoj
normalnosti budili su strahovite sumnje Miss Rose i Mame Fresije. Nisu skidale o
èi s nje. Dvojile su da je opijenost ljubavlju ishlapjela tako iznenada, ali kak
o su prolazili mnogi tjedni, a Eliza nije pokazivala znakove uzbuðenosti, malo s
u pomalo olabavile svoje bdjenje. Mo da su svijeæe zapaljene Svetom Antunu poslu ile
neèemu, umovala je Indijanka; mo da to naposljetku i nije bila ljubav, pomisli Mi
ss Rose bez mnogo uvjerenosti.
Vijest o zlatu otkrivenom u Kaliforniji stigla je do Èilea u kolovozu. Isprva je
bila tek omamljujuæa glasina iz usta pijanih pomoraca po javnim kuæama El Almen
drala, ali nekoliko dana poslije kapetan golete Adelaida obznanio je da je polov
ica njegovih mornara dezertirala u San Francisco.
'Ima zlata posvuda, mo e ga se kupiti lopatama, viðeni su grumeni velièine naranèe
! Svatko tko je imalo spretan postat æe milijuna em!' isprièao je gu eæi se od ushiæ
enosti.
U sijeènju te godine, u blizini mlina jednoga vicarskog farmera na obalama rijeke
Americano, tip s prezimenom Marshall bio je prona ao u vodi ploèicu zlata. Taj uti
komadiæ koji je pokrenuo ludilo bio je otkriven devet dana po to je okonèan rat i
zmeðu Meksika i Sjedinjenih Dr ava potpisom na sporazum u Guadalupe Hidalgu. Kad s
e razglasila novost, Kalifornija vi e nije pripadala Meksiku. Prije nego se doznal
o da taj kraj le i na blagu kojemu nema konca nikoga nije previ e zanimala; za Ameri
kance je to bilo indijansko podruèje, a pioniri su radije osvajali Oregon, jer s
u vjerovali da ondje bolje uspijeva poljoprivreda. Meksiko ju je dr ao jazbinom lo
pova i nije se udostojao poslati svoje trupe da ju obrane tijekom rata. Nedugo z
atim Sam Brannan, izdavaè jednih novina i mormonski propovjednik poslan da iri sv
oju vjeru, obi ao je ulice San Francisca objavljujuæi novost. Mo da mu ne bi bili po
vjerovali jer je njegov dobar glas bio pone to sumnjiv -mrmljalo se da je zloupotr
ijebio Bo ji novac, a kad je mormonska crkva zahtijevala da ga vrati odgovorio je
da æe to uèiniti...kad dobije potvrdu to je potpi e Bog - no potkrijepio je svoje r
ijeèi
'Kæi sreæe
Vijest ¦ 115
eni koja je oèekivala drugo dijete, ali je zahtijevala da ga prati. Paulina je mi
slila putovati s dvjema dadiljama, svojim kuharom, jednom kravom i ivim koko ima ko
je æe djeèicu opskrbljivati mlijekom i jajima za vrijeme plovidbe, ali je jednom
njezin mu èvrsto stajao iza svog odbijanja. Pomisao da poðe na takvu odiseju s o
bitelji na grbaèi doista je bila prava ludost. Njegova ena bija e izgubila razum.
'Kako se zvao onaj kapetan, prijatelj Mr. Todda?' prekinula ga je Paulina usred
njegove govorancije, balansirajuæi sa alicom èokolade na svom golemom trbuhu dok
je grickala kolaèiæ od lisnatoga tijesta sa slatkim vrhnjem, recept redovnica kl
arisa.
'Mo da misli na Johna Sommersa?'
'Mislim na onoga koji je bio sit plovidbe na jedra i govorio o brodovima na paru
.' 'To je taj.'
Paulina osta zami ljena jedan èasak ubacujuæi si kolaèiæe u usta i ne osvræuæi se
ni najmanje na popis opasnosti koje je prizivao njezin mu . Bila se udebljala i ma
lo je ostalo od ljupke djevojke koja je pobjegla iz samostana æelave glave.
'Koliko imam na svom raèunu u Londonu?' zapitala je napokon.
'Pedeset tisuæa funta. Vrlo si bogata gospoda.'
'Nije dovoljno. Mo e mi posuditi dvostruko uz kamatu od deset posto s rokom plaæanj
a od tri godine?'
' to tebi, zaboga, pada na pamet, eno! Za kog ti vraga treba toliko?'
'Za brod na paru. Pravi posao nije u zlatu, Feliciano, koje je na kraju krajeva
tek uta kaka. Pravi su posao rudnici. U Kaliforniji æe im trebati svega i platit
æe u gotovini. Ka u da parobrodi plove ravno, ne moraju se podvrgavati hirovima vj
etra, veæi su i br i. Jedrenjaci su pro lost.'
Feliciano je nastavio provoditi svoje planove, ali je iz iskustva znao da ne val
ja prezreti financijska upozorenja svoje ene. Neko-
liko noæi nije mogao spavati. etao je besan rasko nim salonima svoje kuæe, izmeðu v
reæa ive nih namirnica, kutija s alatom, baèava praha i gomila oru ja za putovanje, m
jereæi i odvagujuæi Paulinine rijeèi. to je vi e promi ljao, to mu se ispravnijom èin
ila zamisao da ulo i u prijevoz, ali prije no to donese ikakvu odluku posavjetovao
se s bratom, s kojim je zajednièki bio vodio sve svoje poslove. Ovaj ga je saslu a
o otvorenih usta, a kad je Feliciano zavr io obja njavanje lupio se po èelu.
'K vragu, brate! Kako nam to prije nije palo na um?' U meðuvremenu je Joaquin An
dieta sanjao, kao tisuæe drugih Èileanaca njegove dobi i razlièitih polo aja, o to
rbama zlata u prahu i grumenju razbacanom po tlu. Nekolicina njegovih poznanika
veæ je bila po la, ukljuèujuæi jednog njegova druga iz knji are San-tos Tornero, mla
doga liberala koji je blebetao protiv bogata a i bio prvi koji je optu ivao da novac
kvari, no nije se mogao oduprijeti zovu i oti ao je ne oprostiv i se ni s kim. Kali
fornija je za Joaquina predstavljala jedinu priliku da iziðe iz bijede, izvuèe s
voju majku iz radnièke èetvrti i potra i lijek za svoja bolesna pluæa, kako bi sta
o pred Jeremvja Sommersa uzdignute glave i prepunih d epova da zaprosi Elizinu ruk
u. Zlato...zlato njemu nadohvat... Mogao je vidjeti vreæe metala u prahu, ko eve s
golemim grumenjem, novèanice u svojim d epovima, palaèu koju æe izgraditi, èvr æu i
s vi e mramora negoli klub Union kako bi zaèepio usta roðacima koji bijahu ponizi
li njegovu majku. Vidio se i kako izlazi iz crkve De la Matriz podruku s Elizom
Sommers, najsretniji mladenci na planetu. Trebalo se samo usuditi. Kakvu mu je b
uduænost pru ao Èile? U najboljem sluèaju da ostari brojeæi proizvode koji su prol
azili kroz poslovnicu Britanske kompanije za uvoz i izvoz. Ni ta nije mogao izgubi
ti kad ionako ni ta ne posjeduje. Zlatna ga je groznica zaludila, ostao je bez tek
a i nije mogao spavati, hodao je kao na iglama i luðaèkih oèiju promatrao more.
Njegov prijatelj knji ar posudio mu je zemljovide i knjige o Kaliforniji te knji icu
s uputama o ispiranju metala, koju je pohlepno proèitao dok je
%Æ1 SREÆE
Vijest ¦ 117
oèajnièki raèunao poku avajuæi skupiti novac za putovanje. Vijesti u novinama nisu
mogle biti zamamnije: 'U jednom dijelu rudnika zvanom dry diggins da bi se izdv
ojio metal iz stijena, nisu potrebne nikakve naprave osim obièna no a. U drugima j
e veæ izdvojen i koristi se tek vrlo jednostavnim mehanizmom koji se sastoji od
obièna korita od loèa, okrugla dna dugaèkog nekih deset stopa i irokog dvije stop
e na gornjem dijelu. Buduæi da nije potreban kapital, nadmetanje je veliko, a mu k
arci koji su jedva bili kadri skrpati do kraja mjeseca sada imaju tisuæe pesosa
u dragocjenu metalu.'
Kad je Andieta spomenuo moguænost da se ukrca put sjevera, njegova je majka reag
irala jednako burno kao i Eliza. Dvije se ene nikad nisu bile vidjele, no izrekle
su potpuno istu reèenicu: ako ode , Joaquine, ja æu umrijeti. Obje su nastojale d
a uvidi bezbrojne opasnosti takva pothvata i zaklele se da bi tisuæu puta vi e vol
jele biti s njim u neizljeèivu siroma tvu nego steæi varav imetak uz rizik da ga i
zgube zauvijek. Majka ga je uvjerila da ona neæe iziæi iz radnièke èetvrti makar
bila milijuna ica, jer je ondje imala prijatelje i nije imala kamo poæi na ovome
svijetu. A to se tièe njegovih pluæa, tu se nije ni ta dalo napraviti, reèe, jedino
èekati da otkazu. Eliza mu je pak ponudila da pobjegnu ako ih ne puste da se o en
e, ali on ih, izgubljen u svojim bunilima, nije slu ao, uvjeren da neæe imati jo je
dnu takvu priliku i da bi bio neoprostiv kukavièluk propustiti je. Ulo io je u slu b
u svoje nove manije jednaku silovitost kakvom se prije poslu io ireæi liberalne ide
je, ali su mu nedostajala sredstva da izvede svoje planove. Nije mogao ostvariti
svoju sudbinu bez stanovite svote za putnu kartu i kako bi se opremio neophodni
m potrep tinama. Po ao je u banku zatra iti mali zajam, ali ga nije imao èime zajamèit
i, a kad su ga vidjeli, zakljuèili su da je siroma an kao crkveni mi i ledeno su ga
odbili. Prvi je put pomislio da pode k roðacima svoje majke s kojima dotad nika
d nije razmijenio ni rijeèi, ali je bio previ e ponosan za to. Vizija blistave bud
uænosti nije ga ostavljala na miru,
jedva je jedvice uspijevao uraditi svoj posao, dugi sati u poslovnici pretvorili
su se u muèenje. Sjedio bi s perom u zraku gledajuæi, a ne videæi praznu strani
cu, dok je napamet ponavljao imena laða koje bi ga mogle povesti na sjever. Noæi
su mu pretjecale u burnim snovima i nemirnim nesanicama, osvanuo bi iscrpljena
tijela i uzavrele ma te. Èinio bi poèetnièke pogre ke dok je oko njega egzaltacija d
osegla razinu histerije. Svi su eljeli poæi, a oni koji nisu mogli iæi osobno ovl
astili bi tvrtke, ulagali u kompanije osnovane u urbi ili bi slali predstavnika o
d povjerenja umjesto sebe, uz dogovor da podijele dobit. Prvi su otplovili samci
; uskoro su o enjeni ostavili svoju djecu i takoðer se ukrcali ne osvrnuv i se, unat
oè okrutnim prièama o nepoznatim bolestima, pogubnim nesreæama i surovim zloèini
ma. Najmiroljubiviji mu karci bili su spremni suoèiti se s opasnostima pucnjeva i
udaraca, najrazbori-tiji su napu tali sigurnost, steèenu uz golem napor tijekom ni
za godina, i otisnuli se u pustolovinu sa svojom prtljagom opsjena. Neki su svoj
e u teðevine utro ili na putne karte, drugi su namirivali putovanje zaposliv i se kao
mornari ili dajuæi u zalog svoj buduæi rad, ali toliko je bilo kandidata da Joaq
uin Andieta nije na ao mjesto ni na jednom brodu unatoè tomu to je dan za danom tra
gao po pristani tu.
U prosincu nije vi e izdr ao. Prepisujuæi podrobnosti o teretu koji je uplovio u luk
u, kao to je bri ljivo èinio svakoga dana, promijenio je brojke u knjizi upisa, zat
im je uni tio originalne dokumente iskrcaja. Tako je, umijeæem raèunovodstvenog il
uzionizma, sredio da nestane nekoliko iz New Yorka pristiglih sanduka s revolver
ima i streljivom. Tijekom iduæe tri noæi uspio je izigrati stra are, obiti brave i
uvuæi se u skladi te Britanske kompanije za uvoz i izvoz kako bi ukrao sadr aj tih
sanduka. Morao je to napraviti u nekoliko navrata jer je teret bio te ak. Prvo je
jedno oru je izvukao napuniv i d epove, a drugo prièvrstio za noge i ruke ispod odjeæe
; nakon toga ponio je metke u torbama. Nekoliko su ga puta umalo vidjele noæobdi
je to bijahu u noænom obilasku, ali
Kæi sreæe
Mama Fresia sluèajno je otkrila ljubavna pisma kad je èupala luk u svom uzanom d
vori nom vrtu i vilama udarila u metalnu ku-
Vijest ¦ 119
ga je pratila sreæa i svaki bi put uspio izmaknuti na vrijeme. Znao je da ima ne
koliko tjedana prije no to netko bude potra ivao sanduke i kraða se otkrije; pretpo
stavljao je takoðer da æe biti vrlo lako slijediti trag dokumenata koji nedostaj
u i promijenjenih brojki dok se ne pronaðe krivac, ali oèekivao je da æe se do t
ada naæi na puèini. A kad stekne vlastiti imetak, vratit æe sve do posljednjeg n
ovèiæa s kamatama, jer je jedini razlog to je poèinio takvo zlodjelo, ponavljao s
i je tisuæu puta, bio oèaj. Posrijedi je bilo pitanje ivota ili smrti: ivot kakvim
ga je on vidio nalazio se u Kaliforniji; ostati zarobljen u Èileu bilo je jedna
ko polaganoj smrti. Prodao je dio plijena po smije noj cijeni u puèkim èetvrtima l
uke, a drugi meðu svojim prijateljima u knji ari Santos Tornero po to ih je natjerao
da se zakunu da æe èuvati tajnu. Ti usijani idealisti ne bijahu nikada imali or
u je u ruci, ali su proveli godine pripremajuæi se rijeèima za utopijski prevrat p
rotiv konzervativne vlade. Bila bi izdaja njihovih vlastitih namjera ne kupiti r
evolvere na crno, osobito ako se uzme u obzir cijena izvan konkurencije. Joaquin
Andieta je zadr ao dva za sebe, odluèan da ih upotrijebi kako bi si oslobodio put
, ali svojim drugovima ni ta nije rekao o svojim planovima da ode. Te noæi u stra nj
oj sobi knji nice i on je stavio desnu ruku na srce zaklinjuæi se u ime domovine d
a æe dati svoj ivot za demokraciju i pravdu. Sljedeæeg je jutra kupio putnu kartu
treæe klase za prvi jedrenjak koji je isplovljavao tih dana i nekoliko vreæa pr e
na bra na, grah, ri u, eæer, su eno konjsko meso i svinjske odreske, to, krto rasporeðen
, jedva jedvice mo e potrajati tijekom plovidbe. Ono malo reala to mu je preostalo
pritegnuo si je oko pasa prièvr æena maramom.
U noæi 22. prosinca oprostio se s Elizom i majkom, a iduæeg se dana otputio u sm
jeru Kalifornije.
tiju. Nije znala èitati, ali joj je bio dovoljan jedan pogled da shvati
0 èemu je rijeè. Bila je u isku enju da ih preda Miss Rose, jer joj je dovoljno bi
lo dr ati ih u ruci pa da osjeti prijetnju, bila bi se zaklela da sve anj povezan vr
pcom udara poput ivoga srca, ali ljubav prema Elizi bila je jaèa od razboritosti
i umjesto da poðe svojoj gazdarici, stavila je natrag pisma u kutiju za kekse, s
krila je pod svoju iroku crnu suknju i oti la u djevojèinu sobu uzdi uæi. Na la je Eliz
u kako sjedi na stolcu, uspravnih leða i s rukama na krilu kao da je na misi, zu
reæi u more s prozora, tako poti tena da se zrak oko nje doimao zgusnutim i punim
slutnji. Stavila je kutiju na djevojèina koljena i stajala, uzaludno èekajuæi ob
ja njenje.
'Taj je èovjek zloduh. Donijet æe ti jedino nesreæu', reèe joj napokon.
'Nesreæe su veæ poèele. Oti ao je prije est tjedana u Kali-forniju, a meni nije do la
mjeseènica.'
Mama Fresia je sjela na pod prekri enih nogu kao to je èinila kad je kosti vi e nisu
mogle nositi i stade njihati trupom naprijed
1 nazad, blago cvileæi.
'U uti, mamice, mo e nas èuti Miss Rose', preklinjala je Eliza. 'Dijete ulice! Faæuk
! to æemo napraviti, djevojèice moja? to æemo napraviti?' nastavila se tu iti ena. 'U
dat æu se za njega.' 'A kako, kad je èovjek oti ao?' 'Morat æu ga poæi potra iti.'
'Jao, blagoslovljeni sine Bo ji? Jesi li poludjela? Napravit æu ti lijek i za par
dana bit æe kao nova.'
ena je priredila napitak od bora ine te sirup od koko jeg izmeta u crnom pivu, koji j
e dala da Eliza pije tri puta na dan; uz to ju je natjerala da se namaèe u sumpo
rnoj kupki i stavljala joj je povoje od goru ice na trbuh. Rezultat je bio da je p
o utjela i hodala natopljena ljepljivim isparavanjima to su mirisala na uvele garde
nije, ali do kraja tjedna jo nije bilo nijedne naznake pobaèaja. Mama Fresia je z
akljuèila da je djete ce mu ko i nesum-
%Æ1 SREÆE
Vijest ¦ 121
Kapetan John Sommers iskrcao se u Valparaisu na dan koji je naznaèila machi. Bio
je to drugi petak jedne prave ljetne veljaèe. Zaljev je vrio od aktivnosti s pe
desetak usidrenih brodova i drugih koji su èekali red na puèini kako bi se pribl
i ili kopnu. Kao uvijek, Jeremv, Rose i Eliza doèekali su na pristani tu tog divnog
ujaka koji bi dolazio natovaren novinama i darovima. Graðani koji su se sastajal
i posjeæujuæi laðe i kupujuæi krijumèarenu robu mije ali su se s mornarima, putnic
ima, istovarivaèima i zaposlenicima na carini dok su prostitutke, stojeæi na sta
novitoj udaljenosti, prouèavale potencijalne mu terije. Posljednjih mjeseci, otkak
o je vijest o zlatu podjarivala lakomost mu karaca na svim obalama svijeta, brodov
i su uplovljavali i isplovljavali luðaèkim ritmom, a bordeli nisu mogli udovolji
ti svima. Najsrèanije ene, meðutim, nisu se zadovoljavale to imaju posla u izobilj
u u Valparaisu i izraèunale su koliko bi vi e mogle zaraditi u Kaliforniji, gdje j
e bilo dvjesto mu karaca na svaku enu, ako je bilo toèno to to se moglo èuti. U luci
su se ljudi sudarali s dvokolicama, ivotinjama i zave ljajima; govorili su se razn
i jezici, glasale se brodske sirene i zvi duci policajaca. Miss Rose, dr eæi na nosu
rupèiæ namirisan vanilijom, nju kala je putnike na èamcima tra eæi svog najmilijeg
brata, dok je Eliza udisala zrak brzim gutljajima poku avajuæi odvojiti i razaznat
i mirise. Zadah na ribu u velikim ko arama na suncu mije ao se sa smradom izmeta ter
etnih ivotinja i ljudskim znojem. Ona je prva ugledala kapetana Sommersa i osjeti
la je tako veliko olak anje da je umalo zaplakala. Bija e ga èekala tijekom dugih mj
eseci, uvjerena da bi samo on mogao shvatiti tjeskobu njezine osujeæene ljubavi.
Nije o Joaquinu Andieti bila rekla ni rijeèi Miss Rose, a jo manje Jeremvju Somm
ersu, ali je bila uvjerena da æe joj njezin ujak pomorac, kojega ni ta ne mo e iznen
aditi ili zapla iti, pomoæi.
Tek to je kapetan stupio nogom na èvrsto tlo, Eliza i Miss Rose bacile su se na n
jega klikæuæi od veselja; on ih je obje primio oko pojasa svojim ko èatim gusarski
m rukama, podigao u isto vrijeme
njivo prokleto, zato se tako prilijepilo za utrobu svoje majke. Ta je nevolja na
dvisivala njezine moæi, bio je to ðavolji posao i samo bi njezina uèiteljica, ma
chi, mogla svladati tako moænu nesreæu. Tog istog popodneva zamolila je dozvolu
svojih gospodara da iziðe i jo je jednom prevalila pje ice tegoban put do tjesnaca,
poti tena se pojaviv i pred slijepom starom vje ticom. Donijela joj je na dar dva kom
ada slatkoga od dunje i patku punjenu estragonom.
Machi je saslu ala sve o posljednjim zbivanjima i kimala glavom dosaðujuæi se, kao
da je unaprijed znala to se zbilo.
"Veæ sam rekla, opsjednutost je veoma te ka bolest: zakvaèi se za mozak i slomi sr
ce. Opsjednutosti ima mnogo, no najgora je ljubavna.'
'Mo ete napraviti ne to za moju curicu da izbaci tog faæuka?' 'Da, mogu, mogu. Ali t
o je neæe izlijeèiti. Svejedno æe morati slijediti svog mu karca.'
'Oti ao je veoma daleko tra iti zlato.'
'Nakon ljubavi najgora je opsjednutost zlatom', presudi machi.
Mama Fresia je shvatila da æe biti nemoguæe izvuæi Elizu kako bi je odvela do ma
china tjesnaca, napravila pobaèaj i vratila se s njom kuæi, a da Miss Rose ne do
zna. Vje tica je imala sto godina i nije mogla iziæi iz svoje bijedne nastambe veæ
pedeset, tako da ni ona neæe moæi priteæi do Sommersovih da izlijeèi djevojku.
Nije bilo drugog rje enja doli da to uèini ona sama. Machi joj je predala fini tapi
æ od colihue i tamnu i smrdljivu pomadu, potom joj je u tanèine objasnila kako æ
e namazati prut tim sirupom i umetnuti ga u Elizu. Zatim ju je poduèila rijeèi è
aranja koje æe ukloniti ðavolje dijete i istodobno za tititi majèin ivot. Ta je ope
racija morala biti izvedena u petak noæu, jedinom danu u tjednu koji je za to ov
la ten, upozorila ju je. Mama Fresia se vratila vrlo kasno i sva izmo dena, s colihu
e i pomadom pod ogrtaèem.
'Moli se, djevojèice, jer æu te za dvije noæi izlijeèiti', obavijestila je Elizu
kad joj je za doruèak u krevet donijela èokoladu.
%Æl SREÆE
Vijest ¦ 123
i poèeo se okretati kao zvrk, uz radosne povike Miss Rose i Elizine prosvjede, k
oja je bila na rubu da povrati. Jeremv Sommers ga je pozdravio stiskom ruke, pit
ajuæi se kako je moguæe da se njegov brat nije nimalo promijenio u posljednjih d
vadeset godina, i dalje je bio isto budalasto èeljade.
' to se dogaða, malena? Veoma lo e izgleda ', reèe kapetan prouèavajuæi Elizu.
'Pojela sam zeleno voæe, ujaèe', objasni ona naslanjajuæi se na njega kako je ne
bi oborila muènina.
'Znam da niste do li u luku da me doèekate. Zapravo ste eljele kupiti parfeme, toèn
o? Reæi æu vam tko ima najbolje, dovezene iz srca Pariza.'
U tom je trenutku pro ao neki stranac uz njih i sluèajno ih udario kovèegom koji j
e nosio na ramenu. John Sommers se okrenuo razljuæen, ali je, prepoznav i ga, ispu
stio jednu od svojih karakteristiènih aljivih kletvi i zgrabio ga za ruku.
'Doði da te predstavim svojoj obitelji, Kinezu', pozvao ga je \ srdaèno.
\ Eliza ga je neprikriveno promotrila jer nikad nije bila vidjela nekog Azijca i
zbliza i napokon je imala pred svojim oèima stanovnika Kine, te bajkovite zemlje
koja se pojavljivala u mnogim prièama njezina ujaka. Bio je to mu karac neodrediv
e dobi i prilièno visok, u usporedbi s Èileancima, premda se uz krupnog englesko
g kapetana doimao poput djeèaka. Koraèao je neskladno, imao glatko lice, tijelo
vitko poput mladiæa i staraèki izra aj u svojim krupnim oèima. U opreci s njegovom
doktorskom oprez-no æu bio je djetinji smijeh, koji mu je izbio iz samog dna prsa
kad se Sommers uputio prema njemu. Na sebi je imao hlaèe do visine goljenica, l
aganu bluzu od grube tkanine, maramu oko pojasa za koju je zataknuo veliki no , kr
atke cipele i bijedni slamnati e ir, a na leðima mu je visjela duga pletenica. Pozd
ravio je nakloniv i se glavom nekoliko puta, ne ispu tajuæi kovèeg i ne gledajuæi ni
koga u lice. Miss Rose i Jeremv Sommers, zbunjeni zbog prisnosti
kojom se njihov brat ophodio s osobom nesumnjivo inferiorna polo aja, nisu znali k
ako da postupe i uzvratili su kratkim i suhim kimanjem. Na u as Miss Rose, Eliza m
u je pru ila ruku, ali se mu karac pravio da je ne vidi.
'Ovo je Tao Chi'en, najgori kuhar kojega sam ikada imao, ali zna izlijeèiti goto
vo sve bolesti, zato ga jo nisam bacio preko palube', narugao se kapetan.
Tao Chi'en je opetovao novi niz naklona, jo se jednom nasmijao bez vidljiva razlo
ga i zatim povukao. Eliza se zapitala razumije li engleski. Za leðima dviju ena J
ohn Sommers je pro aptao svom bratu da mu Kinez mo e prodati opijum najbolje kvalite
te i nosorogove rogove u prahu protiv impotencije, odluèi li jednoga dana skonèa
ti s lo om navikom celibata. Skrivajuæi se iza svoje lepeze, Eliza je zainteresira
no slu ala.
Tog popodneva u kuæi, u doba èaja, kapetan je razdijelio darove to ih je bio doni
o: englesku kremu za brijanje, zbirku toledanskih kara i havanske cigare za brata
, èe ljeve od kornjaèevine i svileni, kineski al za Rose te, kao uvijek, nakit za E
lizin miraz. Ovaj put bila je to biserna ogrlica, na kojoj je djevojèica zahvali
la dirnuta i stavila je u svoju kutiju za nakit, zajedno s ostalim draguljima ko
je bija e primila. Zahvaljujuæi svojeglavosti Miss Rose i velikodu nosti svoga ujaka
, krinja za svadbu punila se blagom.
'Taj obièaj s mirazom èini mi se glupim, osobito kad uopæe nema zaruènika pri ru
ci', nasmije se kapetan. 'Ili mo da veæ postoji neki na obzoru?'
Djevojka je razmijenila prestravljeni pogled s Mamom Fresi-jom koja u tom trenut
ku bija e u la s pladnjem èaja. Kapetan nije rekao ni ta, ali se zapitao kako njegova
sestra Rose nije bila opazila promjene na Elizi. Cini se da je slaba korist od en
ske intuicije.
Ostatak popodneva proveli su slu ajuæi èudesne kapetanove prièe o Kaliforniji, iak
o se tim krajevima nije kretao nakon fantastiènog otkriæa i mogao je govoriti je
dino o San Franciscu, koji je bio poprilièno bijedan zaselak, ali smje ten u najlj
ep em zaljevu
\
%Æ1 SREÆE
na svijetu. Graja oko zlata bila je jedina tema u Europi i Sjedinjenim Dr avama, v
ijest je bila do la i do dalekih obala Azije. Njegova je lada bila prepuna putnika
za Kaliforniju, od kojih veæina nije bila upoznata s najosnovnijim pojmovima ru
darstva, mnogi nisu u svom ivotu vidjeli zlato ni na zubu. Nije bilo udobna ili b
rza naèina da se stigne u San Francisco, plovidba je trajala mjesecima u najosku
dnijim prilikama, objasnio je kapetan, ali kopnom preko amerièkog kontinenta, pr
koseæi beskraju krajolika i agresiji Indijanaca, putovanje je trajalo dulje, a m
oguænosti da se èovjek izvuèe iv bile su manje. Oni koji bi se upustili u pustolo
vinu putujuæi brodom do Paname, prelazili bi prevlaku prvo na nosiljkama preko r
ijeka krcatih grabe ljivim zvijerima, na mulama kroz pra umu, a stigav i na obalu Paci
fika, uzimali bi drugo plovilo do sjevera. Morali su podnositi ðavolju vruæinu,
otrovne gmazove, komarce, koleru i utu groznicu, da se i ne spominje neusporediva
ljudska zloæa. Putnici koji bi neozlijeðeni pre ivjeli odsklizavanje jahaæih ivoti
nja niz provalije i opasnosti moèvara na drugoj bi se strani na li kao rtve bandita
koji bi im otimali njihove osobne stvari ili plaæenika koji bi im masno naplaæi
vali da ih odvedu u San Francisco, nagomilav i ih kao stoku na laðe to su se raspad
ale.
\ 'Kalifornija je veoma velika?' zapita Eliza nastojeæi da joj glas ne\oda strep
nju njezina srca.
'Donesi mi zemljovid da ti je poka em. Mnogo je veæa od Èilea.'
'A kako se dolazi do zlata?' 'Ka u da ga ima posvuda...'
'Ali ako netko eli, recimo, na primjer, naæi neku osobu u Kali-forniji...'
'To bi bilo prilièno te ko', odvrati kapetan radoznalo prouèavajuæi izraz Elizina
lica.
'Iæi æe onamo na svom sljedeæem putovanju, ujaèe?'
'Dobio sam primamljivu ponudu i vjerujem da æu je prihvatiti.
Vijest ¦ 125
Noæu u naznaèeni petak Eliza je prièekala da se kuæa uti a kako bi oti la do kuæice
u stra njem dvori tu, na sastanak s Mamom Fre-sijom. Napustila je krevet i si la bosa,
odjevena jedino u batistanu ko ulju za spavanje. Nije ni nagaðala kakvu æe vrstu
lijeka primiti, ali je bila uvjerena da neæe provesti nimalo ugodne trenutke; iz
iskustva je znala da svaka ljekarija ispadne neugodna no Indi-jankine su uz to
odvratne. 'Ne brini, djevojèice, dat æu ti toliko rakije da se neæe sjeæati nikak
ve boli kad se probudi iz omam-ljenosti. No, da, trebat æemo mnogo krpa da se zau
stavi krv', bila joj je rekla. Eliza èesto bija e prelazila tim istim putem kroz m
raènu kuæu kako bi doèekala svoga ljubavnika i nije trebala paziti, ali je te no
æi koraèala vrlo polako, zastajkujuæi, udeæi za jednim od onih èileanskih potresa
 kadrih da sve sravne sa zemljom kako bi imala dobru izliku da izostane sa sasta
nka s Mamom Fre-sijom. Osjetila je kako su joj noge ledene, a leðima su je podil
azili srsi. Nije znala da li od hladnoæe, straha od onoga to æe joj se dogoditi i
li posljednjeg upozorenja njezine savjesti. Od prve sumnje u trudnoæu èula je ka
ko ju zove neki glas. Bio je to glas djeteta u njezinoj utrobi, zazivajuæi svoje
pravo na ivot, bija e uvjerena. Poku ala je ne èuti ga i ne misliti, bila je u stupi
ci i tek to se poène zamjeæivati njezino stanje, neæe za nju biti nade ni oprosta
. Nitko neæe moæi razumjeti njezinu pogre ku; nije bilo naèina da vrati svoju izgu
bljenu èast. Ni molitve ni svijeæe Mame Fresije neæe sprijeèiti nesreæu; njezin
se ljubavnik neæe okrenuti na pola puta kako bi se smjesta vratio da se njome o en
i prije no to trudnoæa postane oèitom. Veæ je bilo prekasno za to. U asavala ju je
po-
Neki èileanski ulagaèi ele uspostaviti redovitu liniju do Kalifornije za teret i
putnike. Trebaju kapetana za svoj parni brod.'
'Onda æemo te viðati èe æe, Johne!' usklikne Rose.
'Ti nema iskustva s parobrodima', primijeti Jeremv.
'Ne, ali poznajem more bolje od ikoga.'
'Kæi sreæe
misao da æe zavr iti poput Joaquinove majke oznaèena biljegom sramote, istjerana i
z obitelji i iveæi u siroma tvu i samoæi s nezakonitim sinom; ne bi mogla podnijeti
odbaèenost, radije bi umrla jednom zasvagda. A umrijeti bi mogla te iste noæi,
u rukama dobre ene koja ju je odgojila i koja ju je voljela vi e od ièega na ovome
svijetu.
Obitelj se povukla rano, ali kapetan i Miss Rose ostali su zakljuèani u sobici z
a ivanje æuæureæi satima. Sa svakog putovanja John Sommers je svojoj sestri donos
io knjige, a na odlasku odnosio tajanstvene pakete koji su, Eliza je sumnjala, s
adr avali spise Miss Rose. Bila ju je vidjela kako pomno ornata svoje bilje nice, is
te one koje je ispunjavala svojim ustrim krasopisom za dokonih veèeri. Iz po tovanj
a ili neke èudne stidljivosti nitko ih nije spominjao, jednako kao to nisu koment
irali njezine blijede akvarele. Pisanje i slikanje smatrani su manjim zastranjen
jima, ni neèim èega bi se zapravo trebalo stidjeti, ali isto tako ni neèim èime
bi se hvalili. Jednakom ravnodu no æu Sommersovi su doèekivali Elizine kulinarske vj
e tine, ku ajuæi jela u ti ini i mijenjajuæi temu ako bi ih posjetitelji komentirali,
no zato su nezaslu en pljesak dobivale njezine srèane glasovirske vje be, premda jed
va da su valjale kako bi kaskajuæi pratila tuðe skladbe. Cijeloga svog ivota Eliz
a je bila viðala svoju za titnicu kako pi e, a nikad je nije zapitala to pi e, niti je
ikada bila èula da bi to uèinili Jeremv ili John. Bila je radoznala da dozna za to
njezin ujak odnosi potajice bilje nice Miss Rose, ali je znala, iako joj to nitko
nije rekao, da je to jedna od osnovnih tajni na kojima se odr ava ravnote a obitelj
i i kad bi je oskvrnuli, mogla bi jednim da kom sru iti dvorac od karata u kojemu su
ivjeli. Ima veæ neko vrijeme kako su Jeremv i Rose spavali u svojim sobama, a pr
etpostavljala je da je ujak John nakon veèere bio izi ao na konju. Poznavajuæi kap
etanove obièaje, djevojka ga je zamislila na veselici s nekim svojim lakomisleni
m prijateljicama, onima koje bi ga pozdravljale na ulici kad Miss Rose nije bila
s njima. Znala je da ple u i piju, ali kako jedva da je
Vijest 12/
bila èula da se mrmori o prostitutkama, pomisao na ne to odvratnije nije joj pala
na pamet. Moguænost da èini za novac ili iz razonode isto ono to je bila èinila s
Joaquinom Andietom iz ljubavi bila joj je nezamisliva. Proraèunala je da se uja
k neæe vratiti dok dobrano ne svane novi dan, stoga je pretrpjela grozan strah k
ad ju je, po to je stigla u prizemlje, netko u mraku zgrabio za nadlakticu. Osjeti
la je toplinu nekog krupnog tijela uz svoje, dah na liker i duhan u licu te smje
sta razaznala svog ujaka. Probala se osloboditi dok je usput smi ljala neko obja nje
nje za to je ondje u spavaæici u taj sat, ali ju je kapetan odluèno poveo u biblio
teku, jedva osvijetljenu s nekoliko Mjeseèevih zraka to su dopirale kroz prozor.
Primorao ju je da sjedne u Jeremvjev engleski ko ni naslonjaè dok je tra io ibice da
zapali svjetiljku.
'Dobro, Eliza, sad æe mi reæi koji se to vrag dogaða s tobom', naredio je tonom k
akav s njom nikad ne bija e upotrijebio.
U bljesku lucidnosti Eliza je spoznala da kapetan neæe biti njezin saveznik kao t
o je bila oèekivala. Sno ljivost kojom se hvalio neæe ovaj put koristiti: posrijed
i je bilo dobro ime obitelji, njegova æe odanost biti uz njegova brata i sestru.
Nijema, djevojka je izdr ala njegov pogled, prkoseæi mu.
'Rose ka e da si zaljubljena u nekog slaboumnika bez prebijena novèiæa, je li to t
oèno?'
'Vidjela sam ga dva puta, ujaèe Johne. Otad su protekli mjeseci. Èak mu ne znam
ni ime.'
'Ali ga nisi zaboravila, istina? Prva je ljubav kao kozice, ostavlja neizbrisive
tragove. Jesi li ga vidjela nasamo?'
'Ne.'
'Ne vjerujem ti. Misli da sam blesav? Svatko mo e vidjeti kako si se promijenila, E
liza.'
'Bolesna sam, ujaèe. Pojela sam zeleno voæe i muèi me eludac, to je sve. Ba sam sa
da i la na latrinu.'
'Ima oèi kuje koja se tjera!'
'Za to me vrijeða , ujaèe!'
' SREÆE
'Oprosti mi, djevojèice. Zar ne vidi da te veoma volim i da sam zabrinut? Ne mogu
dopustiti da si uni ti ivot. Rose i ja imamo izvrstan plan...bi li ti se svidjelo p
oæi u Englesku? Mogu urediti da se obje ukrcate za mjesec dana, to æe vam dati v
remena da kupite sve to trebate za putovanje.'
'Englesku?'
'Putovat æete prvom klasom, kao kraljice, a u Londonu æete se smjestiti u oèarav
ajuæem pansionu nekoliko milja udaljenom od palaèe Buckingham.'
Eliza je shvatila da su braæa veæ bila odluèila o njezinoj sudbini. Posljednje to
je eljela bilo je da se otputi u suprotnom smjeru od Joaquina, da se izmeðu njih
naðu dva oceana.
'Hvala, ujaèe. Oèaralo bi me da upoznam Englesku', reèe s najvi e umilnosti to ju j
e uspjela odglumiti.
Kapetan si je nalio jedan brendi za drugim, zapalio svoju lulu i proveo iduæa dv
a sata nabrajajuæi prednosti ivota u Londonu, gdje se gospoðica poput nje mo e kret
ati u najboljem dru tvu, iæi na plesove, u kazali te i na koncerte, kupovati najljep e
haljine i ostvariti dobar brak. Veæ je bila u dobi za to. I, ne bi li voljela t
akoðer poæi u Pariz ili Italiju? Nitko ne bi smio umrijeti a da ne vidi Veneciju
i Firencu. On æe se pobrinuti da udovolji njezinim hirovima, nije li to uvijek
èinio? Svijet je pun zgodnih mu karaca, zanimljivih i dobra dru tvenog polo aja; moæi
æe se u to uvjeriti sama tek to iziðe iz rupe u koju je zakopana u ovoj zaboravlj
enoj luci. Valparaiso nije mjesto za djevojku tako lijepu i dobro obrazovanu pop
ut nje. ivjela je kao u zatvoru, nije bio njezin grijeh to se zaljubila u prvoga k
oji joj se na ao na putu. A to se tog momka tièe, kako se ono zove? Jeremvjev slu ben
ik, zar ne? Brzo æe ga zaboraviti. Ljubav, uvjerio ju je, nemilosrdno umire od s
amoizgaranja ili je razdaljina i èupa iz korijena. Nitko je ne bi mogao savjetovat
i bolje od njega, kako god lo bio, bio je struènjak za razdaljine i ljubavi pretv
orene u pepeo.
'Ne znam o èemu govori , ujaèe. Miss Rose je izmislila roman-
Vijest ¦ 129
tican roman od jedne èa e naranèina soka. Tip je do ao ostaviti nekoliko sanduèiæa,
ponudila sam mu osvje enje, popio ga je i potom oti ao. To je sve. Nije se dogodilo
ni ta i nikad ga vi e nisam vidjela.'
'Ako je tako kako ka e , ima sreæe: neæe morati i èupati tu fantaziju iz glave.'
John Sommers je nastavio piti i prièati do zore dok se Eliza, skutrena u ko nom na
slonjaèu, prepustila snu razmi ljajuæi kako je njezine molitve nebo ipak usli alo. N
ije ju pravodoban potres spasio od stra na lijeka Mame Fresije: bio je to njezin u
jak. U kuæerku u dvori tu Indijanka je èekala cijelu noæ.
Rastanak
~W~ ~y subotu poslije podne John Sommers je pozvao ¦ » «g I I svoju sestru Rose
da posjeti brod Rodrigueza de Santa Cruza. Ako sve ispadne dobro u pregovorima t
ih dana, dopast æe ga da njime zapovijeda i ostvari napokon svoj san o plovidbi
na parni pogon. Poslije ih je Paulina primila u salonu hotela Ingles, gdje je bi
la odsjela. Bija e doputovala na sjever kako bi pokrenula svoj projekt dok je njez
in mu bio u Kaliforniji veæ nekoliko mjeseci. Koristili su se neprestanim brodski
m prometom u jednom i drugom smjeru kako bi komunicirali bujnim dopisivanjem, gd
je su izjave supru nièkih nje nosti bile protkane poslovnim planovima. Paulina je od
abrala Johna Sommersa da ga ukljuèi u svoju tvrtku jedino po intuiciji. Sjeæala
se nejasno da je brat Jeremvja i Rose Sommers, gringosa koje je njezin otac u ne
koliko navrata bio pozvao na hacijendu, ali ga je bila vidjela samo jednom i jed
va je izmijenila s njim nekoliko uljudnih rijeèi. Njihova je jedina povezanost b
ilo zajednièko prijateljstvo s Jacobom Toddom, ali posljednjih tjedana provodila
je ispitivanja i bila vrlo zadovoljna onime to je bila èula. Kapetan je u ivao sol
idan ugled meðu pomorcima i u trgovaèkim uredima. Moglo se imati povjerenja u nj
egovo iskustvo i u njegovu rijeè, a to je vi e no to se moglo oèekivati u tim danim
a kolektivne mahnitosti, kad je svatko mogao unajmiti brod, skupiti dru bu pustolo
va i isploviti. Uglavnom su to bili fiæfiriæi, a laðe napola raspadnute, ali to
i nije bilo previ e va no jer bi, stigav i u Kaliforniju,
Rastanak ¦ 131
dru tva odumrla, brodovi bili napu teni i svi su hitali prema zlatonosnim le i tima. Pau
lina je, meðutim, imala viziju na dugi rok. Za poèetak, nije se morala pokoriti
zahtjevima stranaca jer su njezini jedini partneri bili mu i djever i uz to je nj
oj pripadao najveæi dio kapitala, tako da je potpuno slobodno mogla donositi odl
uke. Njezin parobrod koji je krstila kao Fortunu, premda manji i s nekoliko godi
na valjanja po moru iza sebe, bio je u besprijekornu stanju. Bila je spremna dob
ro platiti posadu da ne bi dezertirala u zlatnom orgijanju, ali je pretpostavlja
la da bez eljezne ruke dobra kapetana nema te plaæe koja bi bila kadra odr ati steg
u na palubi. Ideja njezina mu a i djevera bila je da izvoze oruðe za rudarenje, dr
va za nastambe, radnu odjeæu, kuæanske naprave, su eno meso, itarice, grah i druge
negnjileæe proizvode, ali tek to je stupila nogom u Valparaiso, shvatila je da je
mnogima pao na pamet isti plan i da æe konkurencija biti o tra. Pogledala je uoko
lo i vidjela èudo povræa i voæa koji su rodili tog velikodu nog ljeta. Bilo ga je
toliko da se nije moglo prodati. Povrtne biljke rasle su u dvori tima, a drveæe se
lomilo pod teretom voæa; malo je bilo spremnih da plate ono to su mogli dobiti b
esplatno. Pomislila je na posjed svoga oca gdje su proizvodi gnjilili na tlu jer
nitko nije imao interesa da ih pokupi. Kad bi ih mogla donijeti u Kaliforniju,
bili bi vredniji od pravog pravcatog zlata, zakljuèila je. Svje i proizvodi, èilea
nsko vino, lijekovi, jaja, fina odjeæa, glazbala i, za to ne, kazali ne predstave, o
perete, zarzuele. San Francisco je primao stotine imigranata na dan. Zasad su to
bili pustolovi i banditi, ali nesumnjivo æe stizati naseljenici s druge strane
Sjedinjenih Dr ava, èasni farmeri, odvjetnici, lijeènici, uèitelji i pristojni lju
di svih vrsta, spremni da se nastane sa svojim obiteljima. Gdje ima ena, ima i ci
vilizacije, a èim to krene u San Franciscu, moj æe parobrod biti ondje sa svim p
otrep tinama, odluèila je.
Paulina je primila kapetana Johna Sommersa i njegovu sestru Rose u vrijeme èaja,
kad se donekle bila sti ala podnevna vruæina i poèeo puhati svje morski povjetarac
. Bila je odjevena pretjerano
%Æ1 SREÆE
Rastanak 133
rasko no za stalo eno dru tvo luke, od glave do pete u muslinu i èipki boje maslaca, s
kovrèavom krunom preko u iju i vi e nakita no to je primjereno za to doba dana. Njez
in dvogodi nji sin cupkao je u naruèju uniformirane dadilje, a do njezinih je nogu
ru-njavi psiæ primao komadiæe kolaèa koji mu je davala u nju kicu. Prvih pola sat
a pro lo je u predstavljanju, ispijanju èaja i prisjeæanju na Jacoba Todda.
' to je bilo s na im dobrim prijateljem?' htjela je znati Paulina, koja nikad neæe z
aboraviti uplitanje èudnog Engleza u njezinu ljubav s Felicianom.
'Podulje nisam ni ta èuo o njemu', izvijestio ju je kapetan. 'Otputovao je sa mnom
u Englesku prije nekoliko godina. Oti ao je vrlo poti ten, ali morski mu je zrak do
bro èinio i kad se iskrcao, bio je povratio dobro raspolo enje. Posljednje to znam
jest da je kanio osnovati utopijsku koloniju.'
' to?' uskliknule su jednoglasno Paulina i Miss Rose.
'Skupinu koja bi ivjela izvan dru tva, s vlastitim zakonima i vladom, voðena naèelo
m jednakosti, slobodne ljubavi i rada u zajednici, èini mi se. Barem je to tako
objasnio tisuæu puta tijekom putovanja.'
'Sumanutiji je no to smo svi mislili', zakljuèi Miss Rose osjeæajuæi ne to sa aljenja
prema svom vjernom udvaraèu.
'Ljude s originalnim idejama uvijek na koncu prati glas luðaka', primijeti Pauli
na. 'No da ne duljimo, jednu bih zamisao voljela raspraviti s vama, kapetane Som
mers. Veæ znate Fortunu. Koliko bi potrajalo putovanje od Valparaisa i zaljeva P
enas punom parom?'
'Zaljeva Penas? To je na samom jugu!' 'Toèno. Ispod luke Aisen.'
'A to æu ondje? Ondje nema nièega osim otoka, ume i ki e, gospoðo.'
'Poznajete te krajeve?'
'Da, no mislio sam da je rijeè o odlasku u San Francisco...'
ft
'Ku ajte ove kolaèiæe od lisnatoga tijesta, prava su poslastica', ponudi ona miluj
uæi psa.
Dok su John i Rose Sommers razgovarali s Paulinom u salonu hotela Ingles, Eliza
je s Mamom Fresijom obi la èetvrt El Almen-dral. U to su se doba poèeli skupljati
uèenici i uzvanici za plesne sastanke u akademiji, a iznimno ju je Miss Rose pus
tila da poðe na nekoliko sati sa svojom dadiljom kao pratiljom. Obièno joj ne bi
dopu tala da se pojavi na akademiji bez nje, ali uèitelj plesa nije nudio alkohol
na piæa do poslije zalaska sunca, to je dr alo na udaljenosti mlade buntovnike tij
ekom prvih poslijepodnevnih sati. Eliza, odluèna da iskoristi tu jedinstvenu pri
liku da iziðe iz kuæe bez Miss Rose, uvjerila je Indijanku da joj pomogne u njez
inim planovima.
'Daj mi svoj blagoslov, mamice. Moram otiæi u Kaliforniju potra iti Joaquina', zam
oli je.
'Ali kako æe iæi sama i noseæa!' usklikne ena s u asom.
'Ako mi ne pomogne , svejedno æu to napraviti.'
'Sve æu reæi Miss Rose!'
'Ako to uèini , ubit æu se. A poslije æu te doæi muèiti noæu do kraja tvoga ivota.
Kunem ti se', uzvrati djevojka s divljom odluèno æu.
Prethodnog je dana bila vidjela skupinu ena u luci kako pregovaraju oko ukrcaja.
Po njihovu izgledu, tako razlièitom od ena koje su obièno prolazile ulicom, pokri
vene zimi i ljeti crnim ve-lima, pretpostavila je da su to iste one ulièarke s k
ojima se zabavljao njezin ujak John. 'To su besposlièarke, idu u krevet za novac
i bit æe najurene u pakao', jednom joj je prigodom bila objasnila Mama Fresia.
Bila je ulovila neke kapetanove reèenice kad je prièao Jeremvju Sommersu o Èilea
nkama i Peruankama koje su se otpravljale u Kaliforniju namjeravajuæi prigrabiti
zlato rudara, ali nije mogla zamisliti kako to sreðuju. Ako te ene mogu same
%Æ1 SREÆE
Rastanak ¦ 135
izvesti putovanje i pre ivjeti bez pomoæi, tada to mo e i ona, zakljuèi. Koraèala je
urno, srce joj je lupalo, a lice je napola prekrila lepezom, znojeæi se na prosi
naèkoj vruæini. Nosila je nakit od miraza u maloj bar unastoj torbici. Njezine nov
e èizmice bile su pravo muèenje, a steznik joj je prignjeèio struk; vonj otvoren
ih kanala kojima su tekle vode to ih je koristio grad pojaèavale su joj muèninu,
ali je koraèala uspravna kao to to bija e nauèila godinama balansirajuæi s knjigom
na glavi i svirajuæi glasovir s metalnom ipkom prièvr æenom na leda. Mama Fresia, c
vileæi i mrmljajuæi litanije na svom jeziku, jedva ju je mogla slijediti sa svoj
im pro irenim venama i svojom debljinom. 'Kamo idemo, djevojèice, zaboga', govoril
a je, ali Eliza joj nije mogla odgovoriti jer nije znala. U jedno je bila uvjere
na: nije dolazilo u obzir da zalo i svoj nakit i kupi putnu kartu za Kaliforniju,
jer nije bilo naèina da to uèini, a da ujak John to ne dozna. Unatoè desecima br
odova koji su se svakodnevno pribli avali obali, Valparaiso je bio malen grad, a u
luci su svi poznavali kapetana Johna Sommersa. Takoðer, nije imala osobne dokum
ente, pogotovo ne putovnicu, koju je tih dana bilo nemoguæe steæi jer je bio zat
voren ured Sjedinjenih Dr ava u Èileu, zbog problema s osujeæenom ljubavi sjeverno
amerièkog diplomata i jedne èileanske dame. Eliza je prosudila kako je jedini na
èin da slijedi Joaquina Andietu u Kaliforniju da se ukrca kao slijepi putnik. Nj
ezin joj je ujak John bio isprièao da se katkad uvode tajni putnici na brod uz s
udjelovanje nekoga od posade. Poneki bi mo da uspjeli ostati skriveni tijekom plov
idbe, drugi bi umrli, a njihova bi tijela prepustili moru da on za to ne dozna,
no ako bi bili otkriveni, ka njavao bi jednako slijepoga putnika i one koji su mu
pomogli. To je bio jedan od primjera, reèe, kad je s najveæom strogoæom nametao
svoj neupitni autoritet kapetana: na puèini nije bilo drugog zakona ni pravde os
im njegove.
Veæi dio ilegalnih transakcija luke, prema ujakovoj prièi, zakljuèivao se u gost
ionicama. Eliza nikad nije kroèila na takva mjesta, ali je vidjela jedan enski li
k kako se upuæuje u obli nji
lokal i prepoznala ju je kao jednu od ena koje su prethodnog dana bile na pristan
i tu tra eæi naèina da se ukrcaju. Bila je to nabijena djevojka s dvije crne pleteni
ce koje su joj visjele na leðima, odjevena u pamuènu suknju, izvezenu bluzu i s
maramom na ramenima. Eliza ju je slijedila ne promisliv i dvaput dok je Mama Fresi
a ostala na ulici recitirajuæi upozorenja: 'Ovdje ulaze samo kurve, djevojèice m
oja, to je smrtni grijeh.' Gurnula je vrata i trebalo joj je nekoliko sekunda da
se privikne na mrak i zadah na duhan i u eglo pivo koji je natopio zrak. Mjesto j
e bilo krcato mu karcima i sve su se oèi okrenule da pogledaju dvije ene. Na trenut
ak je zavladala i èekujuæa ti ina, a potom se pokrenuo zbor zvi duka i prostih primjed
aba. Ona druga napredovala je izvje banim korakom prema stolu u dnu mlatarajuæi ru
kama desno i lijevo kad bi je netko poku avao dotaknuti, ali se Eliza povukla nasu
mce, u asnuta, ne shvaæajuæi ba dobro to se dogaða ni zbog èega ti mu karci vièu. Stig
av i do vrata, sudarila se s gostom koji je ulazio. Osoba je ispustila usklik na d
rugom jeziku i dospjela ju prihvatiti kad se okliznula na pod. Vidjev i tko je, èo
vjek se smeo: Eliza u svojoj djevièanskoj haljini i svojom lepezom nikako nije s
padala ovamo. I ona je njega pogledala i u taj èas prepoznala kineskog kuhara ko
jega je njezin ujak bio pozdravio prethodnoga dana.
'Tao Chi'en?' zapita, zahvalna svom dobrom pamæenju.
Mu karac ju je pozdravio skupiv i ruke pred licem i nekoliko se puta nakloniv i dok su
se zvi duci za barom nastavljali. Dva su mornara ustala i primaknula se teturajuæ
i. Tao Chi'en je Elizi pokazao na vrata i oboje su izi li.
'Miss Sommers?' vani je priupitao.
Eliza je potvrdila, ali nije dospjela ni ta vi e reæi jer su ih prekinula dva mornar
a iz bara koji su se pojavili na vratima, oèigledno pijani i tra eæi kavgu.
'Kako se usuðuje gnjaviti ovu dra esnu gospoðicu, usrani Kinezu?' zaprijetili su.
' SREÆE
Rastanak ¦ 137
Tao Chi'en je pognuo glavu, okrenuo se i napravio pokret kao da æe otiæi, ali ga
je jedan od mu karaca presreo hvatajuæi ga za pletenicu i povlaèeæi ju, dok je dr
ugi kroz zube cijedio laskavosti unoseæi se svojim vinskim dahom Elizi u lice. K
inez se okrenuo brzinom maèke i suoèio s napadaèem. U ruci mu je bio njegov neob
ièni no i o trica je zasjala poput zrcala na ljetnome suncu. Mama Fresia je ispusti
la vapaj i bez razmi ljanja gurnula mornara koji joj je bio najbli i, primila Elizu
za nadlakticu i pohitala niz ulicu s nesluæenom okretno æu za nekoga njezine te ine.
Jurile su nekoliko milja, udaljavajuæi se od crvene zone bez zastajanja, sve do
k nisu stigle do trgiæa San Agustin, gdje se Mama Fresia drhteæi svalila na prvu
klupu koja joj se na la nadohvat.
'Jao, malena! Ako gospodari doznaju za ovo, ubit æe me! Idemo odmah kuæi...'
'Jo nisam napravila ono po to sam do la, mamice. Moram se vratiti u onu gostionicu.'
Mama Fresia je prekri ila ruke, nepokolebljivo odbijajuæi da se pomakne odande dok
je Eliza etkala krupnim koracima, poku avajuæi u svojoj zbunjenosti osmisliti neki
plan. Nije imala na raspolaganju mnogo vremena. Upute Miss Rose bile su vrlo ja
sne: toèno u est pokupit æe ih koèija pred plesnom akademijom da ih poveze natrag
kuæi. Morala je djelovati brzo, prosudi, jer joj se neæe pru iti druga prilika. T
akvo je bilo stanje kad su vidjele Kineza kako smireno koraèa prema njima svojim
klimavim korakom i hladnokrvnim smije kom. Ponovio je uobièajene naklone za pozdr
av, a potom se obratio Elizi na dobrom engleskom kako bi je zapitao treba li èas
na kæi kapetana Johna Sommersa pomoæ. Ona je pojasnila da nije njegova kæi, nego
neæaka, i u zanosu iznenadna povjerenja ili oèajanja priznala mu je da zaista t
reba njegovu pomoæ, ali je rijeè o vrlo privatnu poslu.
'Ne to to kapetan ne smije doznati?'
'Nitko ne smije doznati.'
Tao Chi'en se isprièao. Kapetan je dobar èovjek, reèe, bio ga je
oteo na neèastan naèin kako bi ga ukrcao kao mornara na svoj brod, to je toèno,
ali se dobro ophodio prema njemu i nije ga mislio izdati. Shrvana, Eliza se sru il
a na klupu s licem meðu rukama, dok ih je Mama Fresia promatrala ne razumijevaju
æi ni rijeèi engleskog, ali pogaðajuæi namjere. Napokon se pribli ila Elizi i udar
ila je nekoliko puta po bar unastoj torbici u kojoj je bio nakit od miraza.
'Ti misli da ovdje netko èini ne to besplatno, djevojèice?' reèe.
Eliza je shvatila poentu. Obrisala si je suze i pokazala mjesto na klupi pokraj
sebe pozivajuæi mu karca da sjedne. Stavila je ruku u torbu, izvukla bisernu ogrli
cu koju joj je ujak John bio poklonio prethodnog dana i polo ila je Tao Chi'enu na
koljena.
'Mo ete me skriti na brodu? Moram iæi u Kaliforniju', objasni.
'Za to? To nije mjesto za ene, samo za bandite.'
'Ne to tra im.'
'Zlato?'
'Vrednije od zlata.'
Mu karac je ostao otvorenih usta jer nikad nije bio vidio enu kadru za takve krajno
sti u stvarnome ivotu, jedino u klasiènim romanima, gdje su junakinje uvijek na k
oncu umirale.
'Ovom ogrlicom mo ete kupiti svoju putnu kartu. Ne trebate putovati skriveni', reè
e joj Tao Chi'en, koji nije mislio zakomplici-rati svoj ivot kr eæi zakon.
'Nijedan me kapetan neæe povesti ne obavijestiv i prije toga moju obitelj.'
Poèetno Tao Chi'enovo iznenaðenje pretvorilo se u iskreno èuðenje: ta je ena misl
ila ni manje ni vi e nego obe èastiti svoju obitelj i oèekivala je da joj on pomogne
! Zloduh joj je u ao u tijelo, nema nikakve sumnje. Eliza je ponovno uvukla ruku u
torbu, izvadila zlatni bro s tirkizima i polo ila ga na mu karèevu nogu do ogrlice.
'Jeste li ikad voljeli nekoga vi e od vlastitoga ivota, gospodine?' reèe.
'Kæi sreæe
Tao Chi'en ju je prvi put pogledao u oèi otkako su se upoznali i zacijelo je ne to
u njima vidio jer je uzeo ogrlicu i skrio je pod ko ulju, a potom joj je vratio b
ro . Ustao je, popravio pamuène hlaèe i mesarski no na povezu za pojasom i iznova s
e sveèano naklonio.
'Vi e ne radim za kapetana Sommersa. Sutra brigantin Emilia isplovljava za Kalifor
niju. Doðite noæas u deset i odvest æu vas na brod.'
'Kako?'
'Ne znam. Vidjet æemo veæ.'
Tao Chi'en je napravio jo jedan uljudni naklon za rastanak i oti ao tako neprimjetn
o i hitro da se doimalo kao da se rasplinuo u dimu. Eliza i Mama Fresia vratile
su se do plesne akademije upravo na vrijeme da se naðu s koèija em koji ih je èeka
o pola sata ispijajuæi iz svoje èuturice.
Emilia je bila laða francuskog podrijetla, jednoæ vitka i ustra, ali je prokrstar
ila mnogim morima i veæ su stoljeæa protekla kako je izgubila estinu svoje mlados
ti. Bila je ispresijecana starim mornarskim o iljcima, nosila je skorenu naslagu m
eku aca na svojim bokovima matrone, njezini izmuèeni zglobovi jecali su dok bi se
valjala na valovima, a njezino jedrilje, umrljano i tisuæu puta po-krpano, nalik
ovalo je na najbjednije dronjke prastarih podsuknji. Isplovila je iz Valparaisa
u blistavo jutro 18. veljaèe 1849. noseæi osamdeset i sedam putnika mu kog spola,
pet ena, est krava, osam svinja, tri maèke, osamnaest mornara, nizozemskog kapetan
a, èileanskog kormilara i kineskog kuhara. Po la je i Eliza, ali jedina osoba koja
je znala za njezino postojanje na brodu bio je Tao Chi'en.
Putnici prvoga razreda nagomilali su se na pramèanom mostu bez mnogo privatnosti
, ali znatno udobnije no ostali, smje teni u maju ne kabine, s po èetiri le aja u svak
oj, ili na podu paluba
Rastanak ¦ 139
po to su bacali kocku da vide gdje bi postavili svoje kovèege. Jedna kabina ispod
razine plova dodijeljena je petorici Èileanaca koji æe oku ati sreæu u Kaliforniji
. U luci Callao uspela su se dva Peruanca, koji su im se pridru ili bez veæih pren
emaganja, po dvojica na le aju. Kapetan Vincent Katz uputio je mornare i putnike d
a ne smiju imati ni najmanje dru tvene veze s damama, jer nije spreman trpjeti nep
ristojne poslove na svom brodu, a u njegovim oèima jasno se vidjelo da te putnic
e nisu od najkreposnijih, no, razumljivo, njegove su naredbe bile poga ene nekolik
o puta tijekom puta. Mu karcima je nedostajalo ensko dru tvo, a one, ponizne bludnice
baèene u pustolovinu, nisu imale ni pesosa u d epu. Krave i svinje, dobro priveza
ne u malim koralima na drugome mostu, trebale su opskrbljivati svje im mlijekom i
mesom pomorce èija se prehrana u osnovi sastojala od graha, tvrdog i crnog dvope
ka, slanog su enog mesa i onoga to su mogli upecati. Da nadoknade toliku oskudicu,
nosili su svoje vlastite namirnice, osobito vino i cigare, ali veæina je trpjela
glad. Dvije su maèke hodale slobodno kako bi odr avale broj takora u stanovitim gr
anicama, jer bi se inaèe nekontrolirano razmno ili u dva mjeseca plovidbe. Treæa j
e putovala s Elizom.
U Emilijin trbuh nabacani su raznovrsna prtljaga putnika i teret namijenjen trgo
vanju u Kaliforniji, poslo eni tako da se izvuèe maksimum korisnosti ogranièenoga
prostora. Ni ta od toga nije se smjelo dotaknuti do konaènog odredi ta i nitko nije
ulazio onamo osim kuhara, jedinoga koji je imao ovla ten pristup strogo odmjerenoj
kolièini suhih namirnica. Tao Chi'en je dr ao kljuèeve obje ene oko pojasa i osobno
odgovarao kapetanu za sadr aj brodskog spremi ta. Ondje, u najdubljem i najmraènije
m dijelu potpalublja, u udubini velikoj dva na dva metra, putovala je Eliza. Zid
ove i krov njezina koca èinile su krinje i sanduci za tr nicu, krevet joj je bila v
reæa i nije bilo drugoga svjetla osim krajièka svijeæe. Imala je zdjelicu za jel
o, vrè s vodom i noænu posudu. Mogla je napraviti nekoliko koraka i ispru iti se i
zmeðu za-
%ÆI SREÆE
Rastanak ¦ 141
ve ljaja i mogla je plakati i vikati do mile volje jer bi udari valova o brod prog
utali njezin glas. Njezin jedini dodir s vanjskim svijetom bio je Tao Chi'en, ko
ji se pod razlièitim izlikama spu tao dolje kad god bi mogao, da je nahrani i ispr
azni malu noænu posudu. Jedino joj je dru tvo bio maèak zatvoren u brodskom spremi t
u da nadzire takore, ali tijekom stra nih tjedana plovidbe nesretna je ivotinja polu
djela i na koncu joj je, na alost, Tao Chi'en svojim no em prerezao vrat.
Eliza je u la na brod u vreæi na ramenu jednog od mnogih uto-varivaèa koji su utov
arivali teret i prtljagu u Valparaisu. Nikad nije doznala kako je Tao Chi'en sre
dio da pridobije èovjekovo su-uèesni tvo i izigra kapetanovu i kormilarovu budnost
, koji su bilje ili u knjigu sve to je ulazilo. Bila je umakla nekoliko sati prije
toga pomoæu slo ene lukav tine koja je ukljuèivala krivotvorenje pismene pozivnice o
bitelji Del Valle da na nekoliko dana posjeti njihovu hacijendu. Nije to bila be
zglava ideja. U nekoliko prija njih prilika kæeri Agustina del Vallea bile su je p
ozivale na selo i Miss Rose bi joj bila dopustila da ide, uvijek u pratnji Mame
Fresije. Oprostila se od Jeremvja, Miss Rose i svog ujaka Johna s hinjenom bezbr
i no æu dok je æutjela kao da joj je u grudima kamenje. Vidjela ih je kako za doruèk
om sjede za stolom èitajuæi engleske novine, posve prostodu no prihvativ i njezine p
lanove, i neka bolna nesigurnost umalo ju je natjerala da odustane. Bili su joj
jedina obitelj, predstavljali su sigurnost i blagostanje, ali je ona bila pre la c
rtu èestitosti i nije bilo povratka. Sommersovi su bili odgojeni po jasno odreðe
nim pravilima dobra vladanja i tako ozbiljna pogre ka svima bi uprljala ugled. Nje
zinim bijegom dobar glas obitelji ostajao je okaljan, ali æe barem postojati sum
nja: uvijek bi mogli reæi da je umrla. Kakvo god bilo obja njenje koje æe dati svi
jetu, nje neæe biti ondje da ih vidi kako trpe sramotu. Polazak u potragu za svo
jim ljubavnikom bilo je odiseja koja joj se èinila jedinim moguæim putom, ali u
tom trenutku nijema rasta-janja spopala ju je tolika tuga da je bila na rubu da
zaplaèe i sve
prizna. Tada joj je sa zastra ujuæom precizno æu pritekla posljednja slika Joaquina
Andiete one noæi kad je oti ao, da je podsjeti na du nost koju ima prema svojoj ljub
avi. Poslo i si nekoliko raspu tenih pramenova frizure, stavi na glavu talijanski e iri
æ od slame i ode opra tajuæi se pokretom ruke.
Nosila je kovèeg koji je pripremila Miss Rose, s njezinim najboljim ljetnim halj
inama, nekoliko reala ukradenih iz sobe Jeremvja Sommersa i nakitom od miraza. B
ila je u isku enju da prisvoji i nakit Miss Rose, ali u posljednjem èasu shrvalo j
u je po tovanje prema toj eni koja joj je bila kao majka. U svojoj sobi, u praznoj k
rinjici, ostavila je kratku bilje ku u kojoj zahvaljuje na svemu to su joj bili dal
i i ponovila koliko ih voli. Dodala je priznanje o onome to odnosi kako bi slu avke
za titila od bilo kakve sumnje. Mama Fresia bila joj je stavila u kovèeg najèvr æe
èizme, a i njezine bilje nice i sve anj ljubavnih pisama Joaquina Andiete. Nosila je
osim toga te ak kastiljanski vuneni ogrtaè, poklon njezina ujaka Johna. Izi le su n
e izazvav i sumnje. Koèija ih je ostavio na ulici kod obitelji Del Valle i, ne èeka
juæi da im otvore vrata, izgubio se iz vida. Mama Fresia i Eliza uputile su se p
rema luci kako bi se na li s Tao Chi'enom na dogovorenome mjestu i u dogovoreni sa
t.
Èovjek ih je èekao. Uzeo je kovèeg iz ruku Mame Fresije i mahnuo Elizi da ga sli
jedi. Djevojka i njezina dadilja dugo su se grlile. Bile su uvjerene da se neæe
vi e vidjeti, ali nijedna nije prolila ni suze.
' to æe reæi Miss Rose, mamice?'
'Ni ta. Smjesta idem do svojih na jugu, gdje me nitko nikad vi e neæe naæi.'
'Hvala, mamice. Uvijek æu te se sjeæati...'
'A ja æu se moliti da ti bude dobro, djevojèice moja', bilo je posljednje to je E
liza èula s usana Mame Fresije prije no to je, slijedeæi korake kineskoga kuhara,
u la u neki ribarski kuæerak.
U mraènoj drvenoj sobi bez prozora koja je mirisala na vla ne
%ÆI SREÆE
mre e, èija je jedina ventilacija potjecala od vrata, Tao Chi'en je pru io Elizi nek
e mu ke hlaèe i rabljenu ko ulju pokazujuæi joj da ih navuèe. Nije napravio pokret k
ao da æe se povuæi ili okrenuti iz diskrecije. Eliza je oklijevala, nikad nije b
ila svlaèila odjeæu pred nekim mu karcem osim pred Joaquinom Andietom, ali Tao Chi
'en nije opazio njezinu zbunjenost jer mu je nedostajao osjeæaj za privatnost; t
ijelo i njegove funkcije bili su mu prirodni i smatrao je stidljivost nepogodno æu
vi e nego vrlinom. Ona shvati da to nije dobar trenutak za obzire, brod je polazi
o tog istog jutra i posljednji èamci nosili su zaostalu prtljagu. Skinula je sla
mnati e iriæ, otkopèala svoje èizmice od kordovana i haljinu, odrije ila vrpce na svo
jim podsuknjama i, umiruæi od srama, dala znak Kinezu da joj pomogne razvezati s
teznik. Kako se njezina odjeæa engleske djevojèice gomilala na tlu, gubila je je
dan po jedan doticaj s poznatom stvarno æu i neumoljivo ulazila u èudnu opsjenu ko
ja æe postati njezinim ivotom iduæih godina. Imala je jasan dojam da otpoèinje dr
uga pripovijest u kojoj je ona u isti èas i glavni junak i pripovjedaè.
Èetvrti sin
V I i ao Chi'en nije uvijek imao to ime. Zapravo nije ¦ * Sl I imao imena do jed
anaeste godine, njegovi su roditelji bili previ e siroma ni da bi se bavili takvim p
otankostima: zvao se jednostavno Èetvrti Sin. Bio se rodio devet godina prije El
ize u selu u provinciji Kuangtung, na dan i pol hoda od grada Kantona. Dolazio j
e iz obitelji nadri-lijeènika. Kroz nebrojene su nara taje mu karci njegove krvi pre
nosili s oca na sina znanje o ljekovitim biljkama, umijeæe kojim se uklanja lo e r
aspolo enje, èaroliju kojom se zastra uju zlodusi i vje tinu kojom se regulira energij
a, qi. One godine kad se rodio Èetvrti Sin obitelj je sna la najveæa bijeda, bijah
u izgubili zemlju koja je pre la u ruke zajmodavaca i varalica. Slu benici Carstva u
tjerivali su poreze, spremali novac i potom nametali nove namete da prikriju svo
je kraðe, a uz to bi pokupili nezakoniti postotak i mito. Obitelj Èetvrtog Sina,
kao i veæina seljaka, nije ih mogla plaæati. Ako bi uspjeli od mandarina spasit
i nekoliko novèiæa iz svojih mr avih dohodaka, smjesta bi ih gubili u igri, jednoj
od rijetkih zabava dostupnih siroma nima. Moglo se kladiti na utrke aba i skakavac
a, borbe ohara ili fan tanu uz mnoge druge popularne igre.
Èetvrti Sin bio je veseo djeèak koji se smijao ni zbog èega, ali je takoðer imao
iznimnu sposobnost da se usredotoèi i pokazivao znati elju za uèenje. Sa sedam go
dina znao je da se darovitost dobra nadrilijeènika sastoji od odr avanja ravnote e y
ina i yanga,
%ÆI SREÆE
Èetvrti sin ¦ 145
s devet je poznavao svojstva regionalnih biljaka i mogao pomoæi svom ocu i stari
joj braæi u slo enoj pripremi povoja, pomada, tonika, balzama, sirupa, pra aka i tab
leta seoskog pripravljanja lijekova. Njegov otac i Prvi Sin putovali su pje ice od
sela do sela nudeæi lijeèenje i lijekove, dok su Drugi i Treæi Sin obraðivali b
ijedan komad zemlje, jedini kapital obitelji. Misija Èetvrtog Sina bila je skupl
janje biljaka, i to mu se sviðalo jer mu je omoguæavalo da luta okolicom bez nad
zora, izmi ljajuæi igre i opona ajuæi glasove ptica. Katkad, ako bi mu preostalo sna
ge po to bi obavio nepregledne kuæne zadatke, pratila bi ga majka, koja kao ena nij
e smjela raditi na zemlji a da ne privuèe ruganje susjeda. Te kom su mukom bili pr
e ivjeli, sve zadu eniji, do kobne godine 1834, kad su se najgori zlodusi sruèili na
obitelj. Prvo se prevrnuo lonac uzavrele vode na najmlaðu kæer od jedva dvije g
odine, ofuriv i je od glave do pete. Polo ili su joj na opekline bjelanjke i obraðiv
ali je travama namijenjenim za takve sluèajeve, ali u nepuna tri dana djevojèicu
je iscrpilo trpljenje i umrla je. Majka se nije oporavila. Drugu je djecu bila
izgubila posve malenu i svako od njih ostavilo joj je ranu na du i, ali nesreæa ov
e curice bila je kao posljednje zrno ri e koje je prevr ilo zdjelu. Stala je naoèigl
ed propadati, svakoga dana sve mr avija, zelenkaste ko e i krhkih kostiju, a svi buæ
kuri i njezina mu a nisu uspijevali zadr ati nesmiljeno napredovanje njezine tajanstve
ne bolesti, sve dok je jednoga jutra nisu prona li ukoèenu s osmijehom olak anja i s
pokoja u oèima jer æe se napokon sjediniti sa svojom umrlom djeèicom. Buduæi da
je posrijedi bila ena, pogrebni su obredi bili vrlo jednostavni. Nisu mogli ugovo
riti sveæenika niti su imali ri e da je ponude roðacima i susjedima tijekom obreda
, ali su se barem osigurali da se njezin duh ne skrije pod krov, u bunar ili mi je
rupe, odakle bi poslije mogao pristizati da ih ka njava. Bez majke koja je svojim
trudom i strpljivo æu pri svakom isku enju odr ala obitelj na okupu bilo je nemoguæe
zaustaviti nevolju. Bila je to godina tajfuna, lo ih e-tava i velike gladi, a prost
rano podruèje Kine naselili su prosjaci i
banditi. Jedina, sedmogodi nja djevojèica u obitelji bila je prodana agentu i nika
d vi e nisu za nju èuli. Prvog Sina, predodreðenog da naslijedi oca u pozivu putuj
uæeg lijeènika bio je ugrizao bolestan pas i umro je nedugo potom, tijela napeta
poput luka i izbacujuæi pjenastu slinu iz usta. Drugi i Treæi Sin bili su veæ u
dobi da rade i njih je zapala zadaæa da se brinu o svom ocu za ivota, izvr e pogre
bne obrede nakon njegove smrti i odaju poèast u sjeæanje na njega i druge njihov
e mu ke pretke kroz pet nara taja. Èetvrti Sin nije bio od osobite koristi, a nije b
ilo ni naèina da ga se prehrani, pa ga je otac prodao, na desetogodi nje slu enje, n
ekim trgovcima koji su prolazili s karavanom blizu sela. Djeèaku je bilo jedanae
st godina.
Zahvaljujuæi jednoj od onih nenadanih zgoda kakve èesto natjeraju èovjeka da pro
mijeni smjer svoga ivota, to vrijeme ropstva koje je za deèka moglo biti pakao is
palo je zapravo mnogo bolje nego godine protekle pod roditeljskim krovom. Dvije
mule vukle su kola s najte im teretom karavane. Iznemoglo cviljenje pratilo je sva
ki okret kotaèa, koji hotimice nisu bili podmazani da bi prestravili zloduhe. Ka
ko bi izbjegli da pobjegne, privezali su Èetvrtog Sina, koji je neutje no plakao o
tkako su ga odvojili od oca i braæe, uzetom za jednu od ivotinja. Bos i edan, s to
rbom sa svojim oskudnim osobnim stvarima na leðima, gledao je kako nestaju krovo
vi njegova sela i poznati krajolik. ivot u toj kolibi bio je jedini koji je pozna
vao i nije bio lo , njegovi su se roditelji odnosili prema njemu s blago æu, majka m
u je prièala pripovijesti i svaka bi mu izlika bila poslu ila da se nasmije i razv
eseli èak i u vremenima najveæega siroma tva. Kaskao je iza mule uvjeren da ga sva
ki korak uvlaèi u podruèje zlokobnih duhova i pla io se da kripa kotaèa i zvon zvon
èiæa obje enih o kola neæe biti dovoljni da ga za tite. Jedva je uspio razumjeti nar
jeèje putnika, ali mu je malo rijeèi ulovljenih u letu usaðivalo u kosti u asan st
rah. Pripovijedali su o mnogim nezadovoljnim duhovima to etkaju tim krajem, izgubl
jenim du ama umrlih koji nisu imali prikladan
' SREÆE
Èetvrti sin ¦ 14/
sprovod. Gladu tina, tifus i kolera bili su posijali kraj truplima, a nije bilo do
voljno ivuæih da odaju poèast tolikim pokojnicima. Sreæom, utvare i zlodusi bili
su na glasu kao tupani: nisu znali zaci za ugao i lako bi ih se rastreslo nudeæi
im jelo ili papirnate darove. Ipak, katkad ih ni ta nije uspijevalo dr ati na udalj
enosti i mogli su se materijalizirati, spremni da osvoje svoju slobodu ubijajuæi
prido lice ili se u uljav i u njihova tijela kako bi ih natjerali da provedu nezamisl
iva zlodjela. Bija e proteklo nekoliko sati hoda; ljetna vruæina i eð bili su silni
, djeèaèiæ bi zastajao svaka dva koraka, a njegovi nestrpljivi novi gospodari hu k
ali su ga palicama po nogama bez istinske zloæe. Nakon zalaska sunca odluèili su
se zaustaviti i utaboriti se. Olak ali su ivotinje skinuv i teret, napravili vatru,
priredili èaj i razdijelili se u male skupine kako bi igrali fan tan i mahjong.
Napokon se netko sjetio Èetvrtog Sina i proslijedio mu zdjelicu s ri om i èa u èaja,
na koje je navalio pro -drljivo æu nakupljenom tijekom mjeseci i mjeseci gladi. Uto
ih je iznenadila zavijajuæa graja i na li su se okru eni oblakom pra ine. Povicima na
padaèa pridru ili su se oni putnika, a djeèaèiæ se, u asnut, zavukao pod kola koliko
mu je god dopu talo u e kojim je bio privezan. Nije bila posrijedi paklena legija,
kako su odmah doznali, nego jedna od mnogih pljaèka kih bandi, koje su se izrugiva
le s neuèinkovitim carskim vojnicima napadajuæi na putovima u ta tako oèajnièka
vremena. Tek to su se trgovci oporavili od prvoga oka, zgrabili su svoje oru je i su
protstavili se odmetnicima uz buku krikova, prijetnji i pucnjeva koja je potraja
la tek nekoliko minuta. Kad se slegla pra ina, jedan od bandita bio je pobjegao, a
druga dvojica le ala su na zemlji opako ranjena. Skinuli su im krpe s lica i otkr
ili da je rijeè o mladiæima pokrivenim prnjama i naoru anima toljagama i primitivn
im kopljima. Tada su se hitro prihvatili odrubljivanja glava kako bi ih podvrgli
poni enju da napuste ovaj svijet u komadima, a ne èitavi, kako su do li, te su im n
abili glave na kolce s obje strane puta. Kad su se duhovi smirili, vidjeli su ka
ko se jedan èlan karavane bacaka po
tlu s gadnom ranom od koplja na bedru. Èetvrti Sin, koji je bio ukoèen od u asa po
d kolima, izi ao je gmi uæi iz svog skrovi ta i s po tovanjem zamolio dopu tenje èasnih tr
govaca da se pobrine za ranjenika, a kako nije bilo alternative, dopustili su mu
da radi. Zatra io je èaj da opere krv, potom je otvorio svoju torbu i izvadio boè
icu s bai yao. Nanio je tu bijelu pastu na ranu, èvrsto povezao nogu i objavio b
ez najmanjeg oklijevanja da æe se u manje od tri dana rez zatvoriti. Tako je i b
ilo. Ta nezgoda spasila ga je od toga da provede iduæih deset godina radeæi kao
rob i da se ophode s njim gore nego s psom jer su ga, zamijetiv i njegovo umijeæe,
trgovci prodali u Kanton glasovitom tradicionalnom lijeèniku i uèitelju akupunk
ture - zhong yiju - koji je trebao nauènika. Uz tog je mudraca Èetvrti Sin steka
o znanja koja nikad ne bi primio od svoga priprostog oca.
Stari uèitelj bio je blag èovjek, lica glatka poput Mjeseca, troma glasa i ko èati
h i senzibilnih ruku koje su mu bile najbolje oruðe. Prvo to je uèinio sa svojim
slugom bilo je da mu nadjene ime. Konzultirao je astrolo ke i proricateljske knjig
e kako bi ispitao koje je primjereno ime za deèka: Tao. Rijeè je imala razlièita
znaèenja, kao put, smjer, smisao i sklad, ali je iznad svega oznaèavala ivotno p
utovanje. Uèitelj mu je dao svoje prezime.
'Zvat æe se Tao Chi'en. To te ime uvodi na put medicine. Tvoja æe sudbina biti da
olak a tuðu bol i dosegne mudrost. Bit æe zhong yi, kao ja.'
Tao Chi'en... Mladi je uèenik zahvalno primio svoje ime. Poljubio je ruke svoga
gospodara i nasmije io se prvi put otkako je napustio svoj dom. Radosni poticaj ko
ji ga je prije tjerao da ple e od zadovoljstva bez ikakva povoda ponovno je zakuca
o u njegovim prsima i smije ak mu se nije izbrisao s lica tjednima. Kretao se kuæo
m poskakujuæi, naslaðujuæi se svojim imenom kao s karamelom u ustima, ponavljaju
æi ga glasno i sanjajuæi ga, dok
%Æ1 SREÆE
Èetvrti sin ¦ 149
se nije posve poistovjetio s njim. Njegov uèitelj, Konfucijev sljedbenik u prakt
iènim aspektima, a Budin u ideologiji, poduèio ga je èvrstom rukom, ali s mnogo
blagosti, stezi prikladnoj da od njega napravi dobra lijeènika.
'Ako te uspijem poduèiti svemu to namjeravam, jednoga æe dana biti uèen èovjek', r
eèe mu.
Dr ao je da su obredi i ceremonije jednako potrebni kao pravila dobra pona anja i po t
ivanje hijerarhija. Govorio je da slabo slu i znanje bez mudrosti, nema mudrosti b
ez duhovnosti, a istinska duhovnost uvijek ukljuèuje slu enje drugima. Kao to mu je
mnogo puta objasnio, bit je dobra lijeènika u sposobnosti suosjeæanja i osjeæaj
u za etiènost, bez kojih se sveti nauk ozdravlji-vanja izopaèuje u obièno arlatan
stvo. Sviðao mu se lagani smije ak njegova uèenika.
'Dobar komad puta do mudrosti veæ si pre ao, Tao. Mudrac je uvijek radostan', dr ao
je.
Cijele je godine Tao Chi'en ustajao u osvit, kao svaki drugi uèenik, da obavi sa
t meditacije, spjevova i molitvi. Imao je tek jedan dan odmora za proslavu Nove
godine, rad i uèenje bili su njegovo jedino zanimanje. Prije bilo èega drugoga t
rebao je do savr enstva svladati kinesko pismo, slu beno sredstvo komuniciranja na t
om golemom podruèju sa stotinu naroda i jezika. Njegov je uèitelj bio nepopustlj
iv kad je rijeè o ljepoti i toènosti kra-sopisa kojim se profinjeni èovjek razli
kuje od protuhe. Takoðer je ustrajao na razvijanju umjetnièkog senzibiliteta u T
ao Chi'ena kojim se, smatrao je, odlikuje nadmoæno biæe. Kao svaki prosvijeæeni
Kinez, osjeæao je nesavladiv prezir prema ratu, a bio je ^ sklon glazbenoj, slik
arskoj i knji evnoj umjetnosti. Uz njega je Tao Chi'en nauèio cijeniti tankoæutnu
èipku pauèine obiserene kapima rose na svjetlosti zore i izraziti svoje u ivanje u
nadahnu-tim poemama napisanim otmjenim krasopisom. Uèitelj je bio uvjeren da je
od nesastavljanja poezije jedino gore bilo lo e sastavljanje. U toj je kuæi deèko
prisustvovao èestim okupljanjima na
kojima su uzvanici stvarali stihove prema trenutaènu nadahnuæu i divili se vrtu
dok je on poslu ivao èaj i, zatravljen, slu ao. Mogla se osvojiti besmrtnost pi uæi kn
jigu, osobito pjesme, govorio je uèitelj, koji ih je bio napisao nekoliko. Sirov
im praktiènim znanjima koja je Tao Chi'en stekao gledajuæi svoga oca kako radi p
ridodao je dojmljivu teorijsku kolièinu znanja o pradavnoj kineskoj medicini. Ml
adiæ je nauèio da se ljudsko tijelo sastoji od pet elemenata, drva, vatre, zemlj
e, metala i vode, kojima je pridru eno pet planeta, pet atmosferskih stanja, pet b
oja i pet nota. Uz prikladnu uporabu ljekovitih biljaka, akupunkture i sisaljki
dobar je lijeènik mogao sprijeèiti i lijeèiti razlièite boljke i kontrolirati mu k
u energiju, aktivnu i laganu, te ensku energiju, pasivnu i tamnu - yin i yang. No
svrha toga umijeæa nije toliko bila uklanjanje bolesti koliko odr avanje sklada.
'Mora izabrati svoje ive ne namirnice, odrediti polo aj svoje postelje i voditi svoju
meditaciju prema godi njem dobu i smjeru vjetra. Tako æe uvijek biti u suzvuèju sa
svemirom', savjetovao ga je uèitelj.
Zhongyije bio zadovoljan usudom, premda mu je nedostatak potomka padao te ko, popu
t sjene na spokoj njegova duha. Nije imao djece usprkos èudesnim travama koje je
uzimao redovito tijekom cijeloga ivota da proèisti krv i osna i spolovilo te lijek
ovima i èaranjima koje je primjenjivao na svojim dvjema suprugama, preminulima u
mladosti, kao i brojnim konkubinama koje su ih slijedile. Morao je pokorno prih
vatiti da nije bilo krivice na tim samoprijegornim enama, nego na umrtvjelosti nj
egovih mu evnih tekuæina. Nijedan od lijekova za plodnost koja su mu poslu ila da po
mogne drugima u njega nije dala rezultata i napokon se pomirio s neporecivom èin
jenicom da su mu slabine jalove. Prestao je ka njavati svoje ene uzaludnim prekomje
rnim zahtjevima i potpuno u ivao u njima u skladu s propisima iz krasnih knjiga za
uzglavlje iz svoje zbirke. Meðutim, starac se bija e odaleèio od tih u itaka prije
mnogo vremena, vi e zainteresiran za stjecanje novih znanja i istra ivanje uzanog pu
teljka mudrosti, pa
%Æ1 SREÆE
Èetvrti
sin ¦ 151
Poduzimao je duge izlete po poljima tra eæi najbolje biljke upravo u èasu njihove
najveæe uèinkovitosti, koje je potom prevozio umotane u vla ne krpe da im saèuva s
vje inu tijekom puta u grad. Kad je navr io èetrnaest godina, njegov ga je uèitelj s
matrao zrelim da obavlja praksu i slao ga je redovito da se brine o prostitutkam
a, s neopozivom naredbom da se suzdr i od tr enja s njima jer takve, kao to se sam mo
gao uvjeriti pregledavajuæi ih, u sebi nose smrt.
'Bolesti bordela ubijaju vi e ljudi nego opijum ili tifus. Ali ako bude ispunio svo
je obveze i uèio primjerenom brzinom, u svoje æu ti vrijeme kupiti neoskvrnjenu
djevojku', obeæao mu je uèitelj.
Tao Chi'en kao djeèak bija e pretrpio glad, ali se njegovo tijelo isteglo dok nije
doseglo visinu veæu od bilo kojeg èlana njegove obitelji. S èetrnaest godina ni
je osjeæao privlaènost djevojaka za unajmljivanje, samo znanstvenu radoznalost.
Bile su toliko drugaèije od njega, ivjele u svijetu tako daleku i tajnovitu da ih
nije mogao smatrati uistinu ljudskima. Poslije, kad ga je nenadan juri njegove p
rirode silom izmijenio pa je hodao kao opijen sudarajuæi se sa svojom sjenom, nj
egov je pouèavatelj po alio to se otresao konkubina. Ni ta toliko ne odvlaèi pa nju dob
ra uèenika od njegovih odgovornosti kao eksplozija mu evnosti. ena bi ga smirila i
usput poslu ila da mu pru i praktièna znanja, ali kako mu je pomisao da kupi koju bi
la neugodna - osjeæao se komotno u svom iskljuèivo mu kom svijetu - primoravao je
Taoa da pije napitke kojima æe smiriti ar. Zhong yi se nije sjeæao uragana puteni
h strasti i u najboljoj je namjeri davao èitati svom ðaku knjige za uzglavlje iz
svoje biblioteke kao dio njegove izobrazbe, ne ispitav i iscrpljujuæi uèinak koji
su imale na jadnoga deèka. Tjerao ga je da upamti svaki od dvjesto i dvadeset d
va ljubavna polo aja s njihovim pjesnièkim imenima, koje je bez oklijevanja morao
razaznavati na finim ilustracijama knjiga, to je znatno pridonosilo mladiæevoj ra
stresenosti.
Tao Chi'en se zbli io s Kantonom jednako dobro kao to prije
se rje avao jedne po jedne konkubine, èije ga je prisustvo rastre-salo u njegovim
intelektualnim nastojanjima. Nije trebao pred oèima imati djevojku da bi je opis
ivao u uzvi enim poemama, bila mu je dovoljna uspomena. Jednako je tako odustao od
vlastite djece, ali se morao pobrinuti za buduænost. Tko æe mu pomoæi na poslje
dnjoj ivotnoj etapi i u èasu smrti? Tko æe oèistiti njegov grob i tovati sjeæanje
na njega? I prije bija e priuèavao nauènike i sa svakim je pothranjivao skrivenu a
mbiciju da nekoga usvoji, ali nijedan nije bio dostojan takve èasti. Tao Chi'en
nije bio inteligentniji ni intuitivniji od drugih, ali je nosio u sebi opsjednut
ost uèenjem, koju je uèitelj namah prepoznao jer je bila istovjetna njegovoj. Os
im toga bio je sladak i zabavan djeèaèiæ i bilo ga je lako zavoljeti. U godinama
su ivota toliko mu je postao sklon da se èesto pitao kako je moguæe da mu nije ro
ðeni sin. Meðutim, po tovanje prema svom nauèniku nije ga zaslijepilo, iz vlastito
g je iskustva znao da su promjene u adolescenciji obièno vrlo duboke i nije se m
oglo pretkazati u kakva æe se èovjeka pretvoriti. Kako ka e kineska poslovica: 'Bl
istavost u mladosti ne znaèi da æe iole valjati kad odraste .' Pla io se da se opet n
e prevari kao to mu se bilo dogodilo prije, i radije æe strpljivo èekati da se ot
krije prava djeèakova priroda. U meðuvremenu æe ga voditi, kao to je èinio s mlad
im stablima u svome vrtu, kako bi mu pomogao da odraste ispravan. Ovaj barem uèi
brzo, mislio je stari lijeènik, raèunajuæi koliko mu je godina ivota preostalo.
Sudeæi prema zvjezdanim znacima i pomnom promatranju vlastitoga tijela, neæe ima
ti vremena da uvje ba drugog nauènika.
Ubrzo je Tao Chi'en znao odabrati pribor na tr nici i duæanima s travama - pogaðaj
uæi se kako je prilièilo - i mogao je prireðivati lijekove bez pomoæi. Promatraj
uæi kako radi lijeènik, do ao je do spoznaje o zamr enim mehanizmima ljudskog organi
zma, procesima za rashladivanje pacijenata s vruæicom i nagle æudi, ugrijavanje
onih koji pate od hladnoæe to prethodi smrti, poticanju sokova u jalovih i zausta
vljanju iscrpljujuæih proljeva.
%ÈI SREÆE
Èetvrti sin ¦ 153
bija e poznavao svoje malo selo. Sviðao mu se taj stari obzidani grad, kaotièan, s
a zakrivljenim ulicama i kanalima gdje su se palaèe i kolibe preplitale u posvem
a njoj zbrci, a bilo je ljudi koji su ivjeli i umirali u èamcima na rijeci nikad ne
stupiv i na kopno. Navikao se na vla nu vruæu klimu s dugim ljetom ibanim tajfunima,
ali ugodnu zimi, od listopada do o ujka. Kanton je bio zatvoren za tuðince, premd
a su obièavali iznenada upasti razbojnici s mora pod zastavama drugih naroda. Po
stojala su neka mjesta za trgovanje gdje su stranci mogli razmjenjivati robu sam
o od studenoga do svibnja, ali su toliki bili porezi, uredbe i prepreke da su se
meðunarodni trgovci radije smje tali u Macau. Rano jutrom kad bi Tao Chi'en odlaz
io na tr nicu, obièavao je nalaziti novoroðene djevojèice baèene na ulicu ili kako
plutaju u kanalima, èesto raskomadane zubima pasa ili takora. Nitko ih nije elio,
bile su odbaèene. Èemu hraniti kæer koja ni ta ne vrijedi i èija je kob da skonèa
slu eæi obitelji svoga mu a? 'Miliji je nakazni sin nego tucet kæeri mudrih kao Bud
a', kazivala je narodna izreka. Bilo kako bilo, djece je bilo previ e, a i dalje s
u se raðala poput mi eva. Bordeli i pu ionice opijuma razmno ile su se posvuda. Kanton
je bio grad napuèen, bogat i veseo, pun hramova, restorana i igraènica, gdje su
se buèno proslavljale godi nje svetkovine. Èak su i ka njavanja i smaknuæa bila pov
od za proslave. Gomile bi se okupljale da klièu krvnicima s njihovim okrvavljeni
m pregaèama i zbirkom nao trenih no eva dok odrubljuju glave jednim jedinim spretnim
rezom. Pravda se primjenjivala hitro i jednostavno, bez moguænosti priziva i ne
potrebne okrutnosti, osim kad je posrijedi bila izdaja cara, najgori moguæi zloè
in koji se plaæao polaganom smræu i progonom svih roðaka, koji su tako svedeni n
a robove. Manje pogre ke ka njavale su se bièevanjem ili drvenim okvirom u koji bi p
rièvrstili vratove krivaca na nekoliko dana tako da nisu mogli otpoèinuti ni dot
aknuti si glavu rukama da bi jeli ili se poèe ali. Na trgovima i tr nicama isticali
su se puèki pripovjedaèi koji su, poput prosjaèkih sveæenika, putovali zemljom
odr avajuæi tisuæljetnu govornièku tradiciju. Opsjenari, akrobati, èarobnjaci sa z
mijama, transvestiti, putujuæi glazbenici, vraèevi i pelivani sastajali su se na
ulicama dok je oko njih kipjela trgovina svilom, èajem, adom, zaèinima, zlatom,
kornjaèevinom, porculanom, slonovaèom i dragim kamenjem. Povræe, voæe i meso nud
ili su se veselo pomije ani: glavièasti kupus i nje ni izdanci bambusa uz kaveze s m
aèkama, psima i rakunima koje æe mesar ubiti i oderati im ko u jednim jedinim pokr
etom na mu terijin zahtjev. Postojale su duge ulièice gdje su se nudile samo ptice
, jer ni u jednoj kuæi nije smjelo uzmanjkati ptica i krletki, od onih najjednos
tavnijih do onih od fina drva s inkrustacijama od srebra i sedefa. Drugi prolazi
na tr nici bili su namijenjeni egzotiènim ribama koje su privlaèile dobru sreæu.
Tao Chi'en, svagda radoznao, razonodio se promatrajuæi i sklapajuæi prijateljstv
a, a potom bi morao trèati da izvr i nalog ondje gdje su se prodavale potrep tine za
njegovu struku. Mogao ih je identificirati zatvorenih oèiju po prodornu mirisu
zaèina, biljaka i ljekovitih kora. Preparirane zmije bile su nabacane na hrpu, s
motane kao pra njava klupka; abe, da devnjaci i èudne morske ivotinje visjele su probo
dene na u adi poput ogrlica; zrikavci i veliki balegari tvrdih fosfore-scentnih ok
lopa èamili su u kutijama; svakovrsni su majmuni i èekivali svoj red za umiranje; a
pe medvjeda i orangutana, rogovi antilopa i nosoroga, tigrove oèi, peraje morsko
ga psa i pand e tajanstvenih noænih ptica kupovale su se po te ini.
Tao Chi'enu su prve godine u Kantonu oti le na uèenje, rad i slu enje svom starom po
uèavatelju kojega je cijenio kao djeda. Bile su to sretne godine. Uspomena je na
vlastitu obitelj izblijedjela i naposljetku je zaboravio lica svoga oca i svoje
braæe, ali ne i majèino lice, jer mu se ona uèestalo pojavljivala. Uèenje je br
zo prestalo biti zadaæom i pretvorilo se u strast. Svaki put kad bi nauèio ne to n
ovo, letio bi uèitelju da mu to istrtlja. ' to vi e toga nauèi br e æe doznati koliko ma
lo toga zna ', govorio je smijuæi se starac. Na vlastiti je poticaj Tao Chi'en odl
uèio svladati man-
'Kæi sreæe
darinski i kantonski, jer mu se narjeèje njegova sela èinilo vrlo ogranièenim. U
pijao je znanja svoga uèitelja takvom brzinom da ga je starac obièavao u ali optu i
vati da mu krade èak i sne, ali ga je njegova vlastita strast za pouèavanjem èin
ila velikodu nim. Podijelio je s deèkom sve to je on po elio istra iti, ne samo u pitan
jima medicine veæ jednako tako i u drugim oblicima njegovih opse nih zaliha znanja
i profinjene naobra enosti. Dobrostiv po prirodi, bio je, meðutim, o tar u kritici
i zahtijevao ulaganje truda jer, kako je govorio, 'ne preostaje mi mnogo vremena
, a na drugi svijet ne mogu ponijeti ono to znam, netko to mora upotrijebiti nako
n moje smrti'. No upozoravao gaje i na lakomost za znanjem, koja èovjeka mo e okov
ati ba kao i nezasitnost ili pohota. 'Mudrac ne eli ni ta, ne sudi, ne pravi planove
, dr i svoj duh otvorenim, a svoje srce spokojnim', tvrdio je. S takvom ga je tugo
m prekoravao kad bi pogrije io da bi Tao Chi'enu dra e bile batine, ali je ta praksa
bila u suprotnosti sa zhong yijovom æudi, jer nikad nije dopu tao da bijes upravl
ja njegovim postupcima. Jedine prigode kad bi ga sveèano udario bambusovom palic
om, bez ljutnje, ali s èvrstom pouènom svrhom, bile su kad je bez i najmanje sum
nje mogao potvrditi da je njegov nauènik bio popustio isku enju kocke ili platio z
a enu. Tao Chi'en je obièavao pomije ati raèune s tr nice kako bi se okladio u igraèn
icama èijoj je privlaènosti bilo nemoguæe odoljeti, ili za kratku utjehu, uz uèe
nièki popust, u zagrljaju neke od svojih pacijentica u bordelima. Njegovu gospod
aru nije dugo trebalo da ga otkrije, jer kad bi gubio u igri, nije mogao objasni
ti gdje je uzvraæeni novac, a ako bi dobio nije bio kadar prikriti svoju euforij
u. ene bi nju io na deèkovoj ko i.
'Svuæi ko ulju, morat æu ti dati nekoliko puta bambusom da vidim hoæe li napokon sh
vatiti, sine. Koliko sam ti puta rekao da su najgora zla Kine kocka i bordel? U
prvome mu karci gube proizvod svoga rada, a u drugome gube zdravlje i ivot. Nikad n
eæe biti dobar lijeènik niti dobar pjesnik uz takve poroke.'
Èetvrti sin ¦ 155
Tao Chi'enu je bilo esnaest godina 1839. kad je buknuo Opijumski rat izmeðu Kine
i Velike Britanije. U to su doba u zemlju navalili prosjaci. Gomile ljudi napu tal
e su polja i pojavile se sa svojim dronjcima i svojim gnojnim èirevima u gradovi
ma, gdje su ih silom odbijali, prisiljavajuæi ih da lutaju cestama Carstva poput
èopora izgladnjelih pasa. Bande odmetnika i pobunjenika tukle su se iz zasjeda
s vladinim trupama u beskonaènom ratu. Bilo je to vrijeme razaranja i haranja. O
slabljene carske vojske, pod zapovjedni tvom potkupljenih oficira koji su od Pekin
ga primali proturjeène naredbe, nisu se mogle suprotstaviti moænoj i disciplinir
anoj engleskoj mornarièkoj floti. Nisu imali potporu naroda jer su seljaci bili
umorni od toga da gledaju svoje usjeve uni tene, svoja seoca u plamenu, a svoje kæ
eri silovane od vojnièke rulje. Nakon gotovo èetiri godine borbe Kina je morala
prihvatiti poni avajuæi poraz i platiti pobjednicima iznos u vrijednosti od dvades
et i jedan milijun dolara, predati Hong Kong i odobriti im pravo da uspostave 'k
oncesije', rezidencijalne èetvrti za tiæene zakonima eksteritorijalnosti. Ondje su
ivjeli stranci sa svojom policijom, slu bama, vladom i zakonima, za tiæeni vlastitim
trupama; bio je to pravi strani teritorij unutar kineskog teritorija, odakle su
Europljani nadzirali trgovinu, ponajprije opijuma. U Kanton su u li tek pet godin
a poslije, ali osvjedoèiv i se u sramotan poraz svog obo avanog cara i vidjev i kako g
ospodarstvo i moral njegove domovine propadaju, uèitelj akupunkture odluèio je d
a nema razloga da nastavi ivjeti.
U ratnim se godinama starom zhongyiju smutio duh i izgubio je smirenost tako gor
ljivo stjecanu tijekom svoga ivljenja. Njegova nezainteresiranost i nemarnost u m
aterijalnim pitanjima toliko su se poo trili da mu je Tao Chi'en morao davati jelo
u usta po to se danima ne bi nahranio. Pobrkao je svoje raèune i vjerovnici su po
èeli lupati na njegova vrata, ali ih je otpravio nimalo se ne obaziruæi jer mu s
e sve to se odnosi na novac èinilo sramotnim teretom od kojega su mudraci prirodn
o osloboðeni. U
' SREÆE
Èetvrti sin ¦ 157
senilnoj smetenosti svojih posljednjih godina zaboravio je na dobre nakane da us
voji svog nauènika i pribavi mu suprugu; zapravo, um mu bija e tako pomraèen da bi
èesto stajao gledajuæi Tao Chi'ena zbunjena izraza lica, nesposoban da se sjeti
njegova imena ili ga smjesti u labirint lica i dogaðaja koji su spopadali njego
v um bez glave i repa. No imao je napretek snage da odluèi o potankostima svoga
ukopa, jer je za glasovita Kineza najva niji dogaðaj u ivotu vlastiti sprovod. Zami
sao da okonèa svoje klonuæe otmjenom smræu veæ ga je neko vrijeme opsjedala, ali
je prièekao rasplet rata s potajnom i iracionalnom nadom da æe vidjeti trijumf
vojski Bo anskog Carstva. Arogancija stranaca bila mu je nepodno ljiva, osjeæao je s
ilan prezir prema tim grubim fan weyima, bijelim utvarama koje se nisu prale, pi
le su mlijeko i alkohol, potpuno neupuæene u osnovna pravila dobra odgoja i nesp
osobne da odaju poèast svojim precima na naèin koji zaslu uju. Trgovinski su mu se
sporazumi èinili uslugom koju je car udijelio tim nezahvalnim barbarima to su, u
mjesto da se polome od hvalospjeva i zahvalnosti, zahtijevali jo vi e. Potpis na ug
ovoru iz Nankinga bio je posljednji udarac za zhongyija. Car i svaki stanovnik K
ine, do onog najsmjernijeg, bijahu izgubili èast. Kako se moglo povratiti dostoj
anstvo nakon takve uvrede?
Stari se mudrac otrovao progutav i zlato. Kad se vratio s jednog od svojih izleta
na selo tra eæi biljke, njegov ga je ðak prona ao u vrtu naslonjena na svilene jastu
ke i odjevena u bijelo u znak vlastite korote. Uz njega su bili jo mlak èaj i kis
t s jo svje om tintom. Na njegovu malenom pisaæem stolu bija e nedovr en stih, a na mek
anom pergamentu obris vretenca. Tao Chi'en je poljubio ruke tog èovjeka koji mu
toliko toga bija e dao, potom se zadr ao èasak da oda po tovanje crte u kukca prozirnih
krilaca na sumraènoj svjetlosti, kako bi to elio njegov uèitelj.
Sprovodu mudraca prisustvovala je gomila svijeta, jer je za svoga dugog ivota pom
agao tisuæama osoba da ive u zdravlju i umru bez tjeskobe. Vladini slu benici i odl
iènici stupali su u mi-
mohodu s najveæom sveèano æu, literati su recitirali svoje najbolje pjesme, a kurt
izane su se pojavile ure ene svilom. Neki je proricatelj odredio prikladan dan za
ukop, a umjetnik za pogrebne predmete posjetio je pokojnikovu kuæu da napravi ko
pije njegovih osobnih stvari. Polagano je obi ao uèiteljevo vlasni tvo ne uzimajuæi
mjere niti praveæi bilje ke, ali je pod svojim glomaznim rukavima noktom pravio oz
nake na vo tanoj tablici; potom je izgradio minijaturne kuæe od papira, sa sobama
i namje tajem, uz omiljene pokojnikove predmete, kako bi bili spaljeni zajedno sa
sve njevima novca, takoðer od papira. Nije mu na drugom svijetu smjelo nedostajati
ono u èemu je u ivao na ovome. Lijes, golem i ukra en poput carskoga fijakera, pro ao
je gradskim avenijama izmeðu dva reda vojnika u sveèanim odorama koje su predvo
dili jahaèi ure eni sjajnim bojama i glazbeni sastav s cimbalima, bubnjevima, flau
tama, zvonima, metalnim trijanglima i nizom icanih glazbala. Graja je bila nepodn
o ljiva, kako je i prilièilo znaèaju preminulog. Na grob su nagomilali cvijeæe, od
jeæu i jelo; upalili su svijeæe i tamjan te naposljetku spalili novac i prena-ki
æene papirnate predmete. Pradavna drvena tablica presvuèena zlatom i s urezanim
uèiteljevim imenom postavljena je na grob kako bi primila duh dok se tijelo vraæ
a u zemlju. Najstarijega sina pripada da primi tablicu, postavi je na poèasnu mj
estu u svome domu, zajedno s tablicama drugih mu kih predaka, ali lijeènik nije im
ao nikoga tko bi izvr io tu du nost. Tao Chi'en je bio tek sluga i bilo bi posvema nje
kr enje pravila pristojnosti da se ponudi da to uèini. Bio je istinski potresen,
u gomili je bio jedini èije su suze i jecaji iskazivali istinsku bol, ali pradav
na æe tablica zavr iti u rukama dalekoga roðaka, koji æe imati moralnu obvezu da p
ostavi milodare i moli pred njom svakih petnaest dana te za svake godi nje svetkov
ine.
Kad su jednom obavljeni sveèani pogrebni obredi, vjerovnici su se sruèili kao aka
li na uèiteljeve nekretnine. Oskvrnuli su svete tekstove i laboratorij, prevrnul
i trave, upropastili medicinske pri-
¦ SREÆE
pravke, raskomadali pomno njegovane pjesme, odnijeli namje taj i umjetnièke predme
te, pogazili prekrasan vrt i stavili na dra bu prastaro boravi te. Ne to prije Tao Chi
'en je stavio na sigurno zlatne igle za akupunkturu, kutiju s lijeènièkim instru
mentima i neke osnovne lijekove, a i ne to novca to ga je malo-pomalo odvajao tijek
om posljednje tri godine kad se njegov gospodar poèeo gubiti u bespuæima senilna
bezumlja. Nije namjeravao okrasti po tovanoga zhong yija, kojega je cijenio kao d
jeda, nego upotrijebiti taj novac kako bi ga hranio, jer je vidio kako se gomila
ju dugovi i pla io se za buduænost. Samoubojstvo je sve preduhitrilo i Tao Chi'en
se na ao u posjedu neoèekivanih sredstava. Ako prisvoji taj imetak, to ga je moglo
stajati glave jer bi se dr alo zloèinom podreðenog nad nadreðenim, ali je bio uvj
eren da nitko to neæe znati osim pokojnikova duha, koji bi nesumnjivo odobrio nj
egov èin. Zar ne bi vi e volio nagraditi svog vjernog slugu i ðaka umjesto da plat
i jedan od mnogih dugova svojim surovim vjerovnicima? S tim skromnim blagom i ko
mpletom èistoga rublja, Tao Chi'en je pobjegao iz grada. Pomisao da se vrati u s
voje rodno selo pala mu je nakratko na pamet, ali ju je smjesta odbacio. Za svoj
u æe obitelj uvijek biti Èetvrti Sin, dugovao je podlo nost i poslu nost svojoj star
ijoj braæi. Morao bi raditi za njih, prihvatiti suprugu koju mu odaberu i pomiri
ti se s bijedom. Ni ta ga nije zvalo u tom smjeru, èak ni sinovske obveze prema oc
u i precima koje su zapale u du nost njegovu stariju braæu. Trebao je otiæi daleko
gdje ga neæe doseæi duga ruka kineske pravde. Imao je dvadeset godina, nedostaj
ala mu je jedna da navr i deset godina slu be i bilo koji od vjerovnika mogao je pot
ra ivati pravo da mu za to vrijeme slu i kao rob.
Tao Chi'en
V
_ Y ¦ jao Chi'en je krenuo sampanom prema Hong ¦ I Kongu s namjerom da otpoèn
e novi ivot. Sad
-A. je bio zhong yi kojega je tradicionalnoj kineskoj medicini uvje bao najbolji u
èitelj u Kantonu. Dugovao je vjeèitu zahvalnost duhovima svojih po tovanih predaka
koji su mu bili namijenili karmu na tako uzvi en naèin. Prvo, odluèio je, treba n
abaviti enu jer je imao i vi e nego dovoljno godina da se o eni i celibat mu je bio p
rete ak. Nedostatak supruge bio je znak neprikrivena siroma tva. Njegovao je ambicij
u da si pribavi nje nu djevojku s divnim stopalima. Njezini zlatni ljiljani ne bi
smjeli biti du i od tri Hi èetiri palca, trebaju biti debelju kasti i mekani pri dod
iru, kao u djeteta od nekoliko mjeseci. Ushiæivao ga je naèin na koji djevojka h
oda na svojim maju nim stopalima, vrlo kratkim i nesigurnim koracima kao da je uvi
jek na rubu da padne, bokova zabaèenih unazad i nji uæi se poput trski na obali je
zerca u vrtu njegova uèitelja. Mrzio je velika stopala, mu ka i hladna, kao u selj
anke. U svom je selu bio vidio izdaleka neke umotane djevojèice, ponos svojih ob
itelji, koje su se nesumnjivo mogle dobro udati, ali tek navraæajuæi prostitutka
ma u Kantonu imao je meðu svojim rukama par tih zlatnih ljiljana i mogao je osje
titi zanesenost za izvezene cipelice koje su ih uvijek pokrivale, jer su godinam
a i godinama slomljene kosti ispu tale neku smrdljivu tvar. Po to ih je dotaknuo shv
atio je da je njihova otmjenost plod neprestana bola, a to ih je èinilo jo vredni
jima. Otada je cijenio
' SREÆE
kako valja knjige posveæene enskim stopalima koje je skupljao njegov uèitelj, u k
ojima se nabrajalo pet vrsta i osamnaest razlièitih stilova zlatnih ljiljana. Uz
to njegova ena treba biti vrlo mlada jer je ljepota kratka vijeka, poèinje oko d
vanaeste godine, a zavr ava nedugo po to navr i dvadesetu. Tako mu je to objasnio njeg
ov uèitelj. Nisu bezrazlo no najslavljenije junakinje kineske knji evnosti uvijek um
irale upravo u èasu svojeg najveæeg èara; bla ene one koje bi preminule prije no to
bi se na le razorene godinama pa su mogle biti upamæene u punoæi svoje svje e ljepo
te. Osim toga postojali su praktièni razlozi da dade prednost mladoj udavaèi: da
t æe mu mu ku djecu i bit æe lako ukrotiti njezin karakter da je se uèini istinski
pokornom. Ni ta nije tako neugodno poput dreèave ene, bio je vidio neke koje pljuj
u i pljuskaju svoje mu eve i djecu, èak i na ulici pred susjedima. Takva uvreda od
ruke jedne ene bila je najgore poni enje za mu karca. U sampanu koji ga je vodio pol
agano devedeset milja od Kantona do Hong Konga, svakom ga minutom udaljavajuæi o
d njegova pro log ivota, Tao Chi'en je sanjao o toj djevojci, u itku i djeci koju æe
mu pru iti. Brojao je ponovno i ponovno novac iz svoje torbe kao da æe ga pomoæu a
pstraktnih raèuna moæi poveæati, ali se jasno pokazalo da mu neæe dostajati za t
ako vrsnu suprugu. Ipak, koliko god velika bila njegova hitnja, nije se mislio z
adovoljiti manjim i pro ivjeti ostatak svojih dana sa suprugom velikih stopala i j
aka karaktera.
Otok Hong Konga pojavio se iznenada pred njegovim oèima, sa svojim obrisom plani
na i zazelenjele prirode, izranjajuæi poput sirene iz voda Kineskog mora boje in
diga. Èim je lagano plovilo koje ga je prevozilo pristalo u luku, Tao Chi'en je
opazio prisustvo omra enih stranaca. Prije je bio nazreo neke izdaleka, ali sad su
mu bili tako blizu da bi ih, da se usudio, mogao dotaknuti kako bi se uvjerio j
esu li ta velika biæa bez ikakve dra esti uistinu ljudska. S èuðenjem je otkrio da
mnogi fan weyi imaju crvenu ili utu kosu, bljedunjave oèi, a ko u crvenkastu poput
kuhanih jastoga.
Tao Chi'en ¦ 161
ene, vrlo ru ne prema njegovu sudu, nosile su e ire s perima i cvijeæem, mo da s namjero
m da prikriju svoje dijaboliène frizure. Bile su naroèito odjevene, u napetoj od
jeæi koja im je utegnula tijela; pretpostavio je da se zbog toga pomièu kao auto
mati i ne pozdravljaju ljubaznim naklonima, prolaze ukoèene, ne gledajuæi nikoga
, trpeæi utke vruæinu ljeta pod svojim neudobnim ruhom. Bilo je desetak europskih
brodova u luci sred tisuæa azijskih plovila svih velièina i boja. Na ulicama je
vidio neke koèije s konjima koje su vodili mu karci u odori, izgubljene meðu prom
etalima za prijevoz ljudi, nosiljkama, palankinima, nosilima i osobama koje jedn
ostavno nose svoje mu terije na leðima. Miris ribe zapljusnuo ga je po licu kao æu k
a, podsjeæajuæi ga na njegovu glad. Prvo je trebao naæi neku od krèmi koje su oz
naèene dugim vrpcama od utoga platna.
Tao Chi'en je jeo kao princ u restoranu dupkom punom ljudi koji su govorili i sm
ijali se vièuæi, tim nepogre ivim znakom zadovoljstva i dobre probave, gdje se nas
laðivao slasnim jelima koja su u kuæi uèitelja akupunkture bila pala u zaborav.
Zhongyije bio veliki pro drljivac za ivota i hvalio se da je imao najbolje kantonsk
e kuhare u svojoj slu bi, no posljednjih se godina hranio zelenim èajem i ri om s ne
koliko vlakanca povræa. U doba kad je pobjegao iz njegove slu be Tao Chi'en je bio
mr av kao bilo koji od mnogih tuberkuloznih bolesnika u Hong Kongu. Bilo je to pr
vo pristojno jelo nakon duga vremena i nahrupjeli okusi, arome i sastojci doveli
su ga do ushiæenja. Zakljuèio je gozbu s najveæim u itkom pu eæi lulu. Izi ao je na u
licu lebdeæi i smijuæi se naglas, poput luðaka; nije se osjeæao tako ispunjenim
ushitom i dobrom sreæom cijeloga svog ivota. Udahnuo je zrak oko sebe, tako nalik
onom u Kantonu, i prosudio da æe ovaj grad biti jednako lako osvojiti kao to je
devet godina prije bio ovladao onim drugim. Prvo æe potra iti tr nicu i èetvrt nadri
lijeènika i travara gdje bi mogao naæi gostoprimstvo te ponuditi svoje profesion
alne usluge. Potom æe razmotriti pitanje ene malenih stopala...
%ÆI SREÆE
Tao Chi'en 163
djete ce, misleæi na udarce palicom koje je primio od ruke svoga starog uèitelja a
kupunkture. Oèajanje je potrajalo do sljedeæeg dana, kad je sa zapanjujuæom jasn
oæom pojmio koliko je bio nestrpljiv i ohol. Onda se nasmijao zahvalan zbog te p
ouke, uvjeren da se pred njim pojavio vragolasti duh njegova uèitelja kako bi ga
jo neèemu pouèio. Bio se probudio usred duboke tame, uz gungulu u kuæi i na ulic
i. Bilo je kasno ujutro, ali nikakvo prirodno svjetlo nije ulazilo u njegov svin
jac. Bauljajuæi, odjenuo je svoje jedino èisto rublje, jo uvijek se smijuæi nagla
s, uzeo svoj lijeènièki kovèe iæ i otputio se na tr nicu. U zoni gdje su se nizali d
uæanèiæi za tetova e pokriveni od vrha do dna komadiæima platna i papira na kojima
su izlo eni crte i moglo se izabrati meðu tisuæama nacrta, od neupadljivih cvjetova
u indigoplavoj tinti do fantastiènih zmajeva u pet boja koji mogu ukrasiti cije
la leða robusnog mu karca svojim razvijenim krilima i vatrenim dahom. Proveo je po
la sata cjenjkajuæi se i napokon je sklopio sporazum s umjetnikom eljnim da razmi
jeni skromnu tetova u za tonik za èi æenje jetre. U manje od deset minuta, jednostav
nim mu je i elegantnim potezima na poleðini desne ruke, ruke za klaðenje, urezao
rijeè NE.
'Ako vam sirup bude dobar, preporuèite moje usluge svojim prijateljima', zamolio
ga je Tao Chi'en.
'Ako vam bude dobra moja tetova a, uèinite isto', odvratio je umjetnik.
Tao Chi'en je uvijek dr ao da mu je ta tetova a donijela sreæu. Izi ao je iz duæanèiæa
u gungulu tr nice, probijajuæi se gurkanjem i laktarenjem kroz uske ulièice prepu
njene ljudstvom. Nije se moglo vidjeti ni jednog stranca, a tr nica je izgledala p
otpuno jednako kao ona u Kantonu. Buka je bila poput kaskade: prodavaèi su koval
i u zvijezde vrijednosti svojih proizvoda, a mu terije su se cjenkale glasno vièuæ
i usred zaglu ujuæe graje ptica u krletkama i cvile a ivotinja koje su èekale svoj re
d za no . Tako je zbijen bio smrad znoja, ivih i mrtvih ivotinja, izmeta i smeæa, za
èina, opi-
Te je iste veèeri Tao Chi'en na ao smje taj u potkrovlju jedne kuæerine podijeljene
na odjeljke, gdje je u svaku sobu bila useljena jedna obitelj, pravi mravinjak.
Njegova soba, tmurni tunel metar irok i tri dugaèak, bez okna, mraèna i vruæa, sk
upljala je ispara-vanja jela i noænih posuda drugih stanara, pomije ana s bjelodan
im smradom prljav tine. U usporedbi s profinjenom kuæom njegova uèitelja, bilo je
to kao ivot u mi joj rupi, ali se prisjetio da je koliba njegovih roditelja bila jo
bjednija. Kako je bio samac, nije mu trebalo vi e prostora ili rasko i, prosudio je,
tek kutak da smjesti svoju hasuricu i spremi ono malo osobnih stvari. U buduæno
sti, kad se o eni, potra it æe prikladan stan gdje æe moæi prireðivati svoje lijekov
e, brinuti se o svojim mu terijama i gdje æe ga ena uslu ivati kako se pristoji. Zasa
d, dok uspostavlja neke veze prijeko potrebne za posao, taj mu je prostor barem
nudio krov i ne to privatnosti. Ostavio je svoje stvari i oti ao se po teno okupati, o
brijati lice i premotati svoju pletenicu. Tek to se upristojio, smjesta se otputi
o u potragu za nekom igraènicom, odluèan da udvostruèi svoj kapital u najkraæem
moguæem vremenu, tako da mo e krenuti stazom uspjeha.
U manje od dva sata, kladeæi se mfan tari, Tao Chi'en je izgubio sav svoj novac,
no nije izgubio i svoje lijeènièke instrumente jer mu nije palo na um da ih pon
ese. Vika u dvorani za igru bila je tako gromoglasna da su se oklade pravile zna
kovima kroz gust duhanski dim. Fan tanje bio vrlo jednostavan, sastojao se od ake
etona stavljene pod alicu. Pravile su se oklade, ispu talo se po èetiri etona najedn
om, a dobio bi onaj tko pogodi koliko ih je ostalo, jedan, dva, tri ili nijedan.
Tao Chi'en je jedva pogledom mogao slijediti ruke èovjeka koji je bacao etone i
brojao ih. Èinilo mu se da postoji zamka, ali optu iti ih javno bila bi tako velik
a uvreda da bi, ako se prevario, mogao to platiti ivotom. U Kantonu su svakodnevn
o kupili le eve nadutih gubitnika u blizini igraènica; u Hong Kongu nije moglo bit
i drugaèije. Vratio se u tunel u potkrovlju i bacio se na svoju hasuricu zaplaka
v i kao
%ÆI SREÆE
juma, splaèina i svakovrsnih proizvoda i stvorova zemlje, zraka i vode da se mog
ao opipati prstima. Vidio je enu koja nudi rakove. Vadila ih je ive iz vreæe, prov
rila nekoliko minuta u kotliæu èija je voda imala pastoznu gustoæu dna mora, izv
laèila ih cjediljkom, umakala u umak od soje i poslu ivala prolaznicima na komadu
papira. Ruke su joj bile pune bradavica. Tao Chi'en je kod nje isposlovao ruèak
za mjesec dana u zamjenu za lijeèenje njezine bolesti.
'Ah! Vidim da jako volite rakove', reèe ona.
'Ne podnosim ih, ali æu ih jesti kao pokoru da ne zaboravim lekciju koju moram z
auvijek upamtiti.'
'A ako na kraju mjeseca ne budem izlijeèena, tko æe mi vratiti rakove koje ste p
ojeli?'
'Ako za mjesec dana u vas i dalje budu bradavice, ja æu ostati bez ugleda. Tko æ
e onda kupovati moje ljekarije?' nasmijao se Tao.
'U redu.'
Tako je zapoèeo u Hong Kongu svoj novi ivot slobodnog èovjeka. Za dva do tri dana
upala je prestala i tetova a se pojavila kao bistar crte plavih ilica. Tijekom tog
mjeseca, dok je obilazio prodavaonice na tr nici nudeæi svoje profesionalne usluge
, jeo je samo jednom na dan, uvijek kuhane rakove, i toliko je izgubio na te ini d
a je mogao prièvrstiti novèiæ u utor rebara. Svaka ivotinjica koju bi bacio u ust
a pobjeðujuæi odvratnost natjerala bi ga da se nasmije i pomisliv i na svog uèitelja
, koji takoðer nije volio rakove. enine su bradavice nestale za dvadeset i est dan
a i ona je, zahvalna, pro irila dobru vijest susjedstvom. Ponudila mu je jo jedan m
jesec rakova ako joj izlijeèi mrenu na oèima, ali Tao je dr ao da je bilo dosta sa
moka njavanja i mogao si je dopustiti rasko da vi e ne proba te ivinice do kraja ivota.
Noæu se izmo -den vraæao u svoj svinjac, brojio novèiæe na svjetlu svijeæe, skriv
ao ih pod dasku u podu i potom grijao vodu na kuhinjskoj peæi na ugljen da prevl
ada glad èajem. S vremena na vrijeme, ako bi stao osjeæati slabost volje ili u n
ogama, kupio bi zdjelicu ri e, ne to
Tao Chi'en ¦ 165
eæera ili lulu opijuma, kojima bi se naslaðivao polagano, zahvalan to ima na svije
tu darova tako blje tavih kao to su utjeha ri e, slatkoæa eæera i savr eni opijumski sno
vi. Tro io je jedino na svoju najamninu, sate engleskog, brijanje èela i svoje èis
to rublje, koje je slao na pranje jer nije mogao hodati kao ubogar. Njegov se uè
itelj odijevao kao mandarin. 'Dobar izgled znak je civilizira-nosti, zhong yi ni
je isto to i seoski nadrilijeènik. to je bolesnik siroma niji, bogatija mora biti tv
oja odjeæa, iz po tovanja', pouèio ga je. Malo-pomalo njegov se ugled pro irio, prvo
meðu ljudima s tr nice i njihovim obiteljima, potom prema luèkoj èetvrti gdje je
obraðivao mornare zbog rana u tuènjavama, skorbuta, veneriènih gnojnih èireva il
i otrovanja.
Nakon est mjeseci Tao Chi'en je imao vjernu klijentelu i poèinjao je napredovati.
Preselio se u sobu s prozorom, namjestio ju velikim krevetom koji æe mu koristi
ti kad se o eni, naslonjaèem i engleskim pisaæim stolom. Takoðer je nabavio nekoli
ko komada odjeæe, godinama se elio odijevati dobro. Bija e nakanio nauèiti engleski
jer je brzo dokuèio gdje je moæ. aèica Britanaca kontrolirala je Hong Kong, prav
ila zakone i primjenjivala ih, upravljala trgovinom i politikom. Fan weyi su ivje
li u ekskluzivnim èetvrtima i odr avali veze s bogatim Kinezima jedino da bi sklap
ali poslove, uvijek na engleskom. Golemo mno tvo Kineza dijelilo je isti prostor i
vrijeme, ali oni kao da i nisu postojali. Preko Hong Konga su izlazili najrafln
iraniji proizvodi izravno u salone Europe, ushiæene tom tisuæljetnom i udaljenom
kulturom. 'Ki-neskarije' su bile u modi. Svila je izazvala pomodno ludovanje u
odijevanju; nije se moglo bez vitkih mostova s lampionima i tu nih vrba koje su op
ona ale predivne skrovite pekin ke vrtove; krovovi pagode rabili su se za sjenice, a
u ukra avanju su se motivi zmajeva i tre njinih cvjetova ponavljali do povraæanja.
Nije bilo engleske kuæe bez orijentalnog salona sa zaslonom Coroman-del, zbirkom
porculana i bjelokosti, lepezama izvezenim djeèjim rukama 'zabranjenim vezom' i
carskim kanarincima u izrezba-
'Kæi sreæe
renim krletkama. Brodovi koji su prevozili ta blaga do Europe nisu se vraæali pr
azni, donosili su opijum iz Indije kako bi ga prodavali krijumèareæi i u bescjen
je, to je uni tavalo male lokalne proizvodne pogone. Kinezi su se morali natjecati
s Englezima, Nizozemcima, Francuzima i Sjevernoamerikancima kako bi mogli trgova
ti u vlastitoj zemlji. Ali velika je nesreæa bio opijum. Koristilo se njime u Ki
ni stoljeæima za razbibrigu i u medicinske svrhe, ali kad su Englezi preplavili
tr i te, pretvorio se u nekontrolirano zlo. Napao je sve sektore dru tva, oslabljujuæi
ga i mrveæi poput pljesniva kruha.
U poèetku su Kinezi gledali strance s prezirom, gaðenjem i beskonaènom nadmoæno æu
onih koji se osjeæaju jedinim istinski civiliziranim biæima univerzuma, ali su
u nekoliko godina nauèili po tovati ih i bojati ih se. Europljani su pak nastupali
pro eti istim konceptom rasne nadmoænosti, uvjereni da su poklisari civilizacije
u zemlji prljavih, ru nih, slabih, buènih, potkupljivih i divljih ljudi koji jedu
maèke i zmije i ubijaju pri roðenju vlastite kæeri. Malo je njih znalo da su Kin
ezi upotrebljavali pismo tisuæu godina prije njih. Dok su trgovci nametali kultu
ru droge i nasilja, misionari su poku avali propovijedati evanðelje. Kr æanstvo se m
oralo rasprostranjivati pod svaku cijenu, bila je to jedina istinska vjera, a to
to Konfucije bija e ivio petsto godina prije Krista nije znaèila ni ta. Kineze jedva
da su dr ali ljudskim biæima, ali su nastojali spasiti njihove du e i za preobraæenj
e su im plaæali u ri i. Novi bi kr æani potro ili svoju porciju bo anskog mita i odlazil
i u drugu crkvu da se iznova preobrate, veoma zabavljeni tom manijom fan weya da
propovijedaju svoja vjerovanja kao da su jedinstvena. Za njih, praktiène i tole
rantne, duhovnost je bila bli a filozofiji nego religiji; ona je pitanje etike, ni
kada dogme.
Tao Chi'en je uzeo satove kod jednog sunarodnjaka koji je govorio elatinozni engl
eski, li en suglasnika, ali ga je pisao savr eno ispravno. Europski se alfabet u usp
oredbi s kineskim znakovljem pokazao opèinjujuæe jednostavnim i za pet tjedana T
ao Chi'en je
Tao Chi'en ¦ 167
mogao èitati britanske novine ne brkajuæi slova, premda se za svaku petu rijeè t
rebao uteæi rjeèniku. Noæu je sate provodio uèeæi. Nedostajao mu je njegov po tova
ni uèitelj koji ga je bio zauvijek obilje io eðu za znanjem, tako postojanom kao to
je to pijancu eð za alkoholom ili ambicioznomu za moæi. Vi e nije mogao raèunati na
starèevu biblioteku ni njegovo neiscrpno vrelo iskustva, nije mu mogao pohrliti
da ga zamoli za savjet ili raspravi simptome nekog pacijenta, nedostajao mu je
vodiè, osjeæao se siroèetom. Od smrti svog pouèavatelja nije vi e pisao ni èitao p
oeziju, nije si davao vremena da se divi prirodi, da meditira ili promatra svako
dnevne obrede i ceremonije koje su prije obogaæivale njegov ivot. Iznutra se osje
æao punim zvukova, udio je za prazninom ti ine i samoæe koju ga je njegov uèitelj b
ija e nauèio da njeguje kao najdragocjeniji dar. Baveæi se svojim zanimanjem, izuè
io je slo enost prirode ljudskih biæa, emocionalne razlike izmeðu mu karaca i ena, bo
lesti koje su izljeèive jedino lijekovima i one koje uz to iziskuju èarobnu upot
rebu prave rijeèi, ali mu je nedostajao netko s kim æe podijeliti svoja iskustva
. San da kupi suprugu i ima obitelj uvijek je postojao u njegovu duhu, ali zasje
njen i slaba an, poput krasna krajolika oslikana na svili, dok se elja da pribavi k
njige, uèi i stekne druge uèitelje spremne da mu pomognu na putu do znanja pretv
orila u opsesiju.
Tako su stajale stvari kad je Tao Chi'en upoznao doktora Ebanizera Hobbsa, engle
skog aristokrata koji nije bio nimalo arogantan i koji se, nasuprot ostalim Euro
pljanima, zanimao za lokalne boje grada. Prvi ga je put vidio na tr nici kako kopk
a meðu travama i ljekovitim napicima u jednom duæanu za nadrilijeènike. Govorio
je tek deset rijeèi mandarinskog, ali ih je ponavljao tako gromkim glasom i s ta
ko neporecivim uvjerenjem da se oko njega bila okupila gomilica, napola se rugaj
uæi, a napola ustra ena. Bilo je lako spaziti ga izdaleka jer se njegova glava ist
icala ponad kineske svjetine. Tao Chi'en nikad ne bija e vidio stranca u tom dijel
u grada, tako daleko od podruèja kojim su inaèe kolali, pa mu se
%Æ1 SREÆE
pribli io da ga pogleda izbliza. Bio je jo uvijek mlad mu karac, visok i mr av, plemeni
tih crta lica i velikih plavih oèiju. Tao Chi'en je sa zadovoljstvom uvidio da m
o e prevesti deset rijeèi tog fan weya, a on sam znao je barem jo deset drugih engl
eskih rijeèi, tako da bi mo da bilo moguæe komunicirati. Pozdravio ga srdaèno se p
okloniv i, a drugi je uzvratio opona ajuæi naklon nespretno. Obojica su se nasmije ili
i potom nasmijali, a u zboru su im se pridru ili srdaèni grohoti promatraèa. Otpo
èeli su svoj ustri dijalog od dvadeset lo e izgovorenih rijeèi s jedne i druge stra
ne te komiènom pelivanskom pantomimom, na sve veæu radost znati eljnika. Ubrzo se
skupila znatna skupina ljudi, koji su spreèavali protok prometa, svi umiruæi od
smijeha, to je privuklo britanskog policajca na konju, koji je naredio da se skup
smjesta raziðe. Tako se rodilo èvrsto savezni tvo izmeðu dva mu karca.
Ebanizer Hobbs je bio jednako svjestan ogranièenja svoga zanimanja kao to je Tao
Chi'en bio svojih. Prvi je elio nauèiti tajne orijentalne medicine koje je nazreo
za svojih putovanja po Aziji, osobito kontrolu bola pomoæu igala umetanih na ivè
ane zavr etke i upotrebu kombinacija biljaka i trava za lijeèenje nekih bolesti ko
je su se u Europi smatrale kobnima. Drugi je osjeæao ushit prema zapadnoj medici
ni i njihovim agresivnim metodama lijeèenja, njegovo je bila suptilna vje tina rav
note e i sklada, spora zadaæa ispravljanja skrenute energije, spreèavanja bolesti
i traganje za uzrocima simptoma. Tao Chi'en se nikad ne bija e bavio kirurgijom i
njegovo je poznavanje anatomije, vrlo toèno kad su posrijedi razlièita bila i to
èke za akupunkturu, bilo ogranièeno na ono to je mogao vidjeti i dotaknuti. Napam
et je poznavao anatomske crte e iz biblioteke svoga starog uèitelja, ali mu nije b
ilo palo na um da otvara truplo. Taj je obièaj bio nepoznat u kineskoj medicini;
njegov mudri uèitelj koji je umijeæe iscjeljivanja provodio cijeloga svog ivota
rijetko bija e vidio unutarnje organe i bio je nesposoban za dijagnosticiranje ako
bi se sreo sa simptomima koji nisu pristajali u repertoar poznatih bolesti. Eba
nizer Hobbs,
Tao Chi'en ¦ 169
Èe nja da kupi suprugu opet je zaokupila snove Tao Chi'ena tek to se malo popravilo
njegovo novèano stanje. Kad je navr io dvadeset i dvije godine, jo je jednom zbroj
io svoju u teðevinu, kao to je èesto èinio, i uvjerio se odu evljen da mu je dostatna
za enu malenih stopala i blage æudi. Kako nije imao roditelja da mu pomognu da i
stupi, kako je zahtijevao obièaj, morao se uteæi posredniku. Pokazali su mu port
rete nekoliko kandidatkinja, ali su mu se sve èinile jednakima; bilo mu je nemog
uæe pogoditi izgled djevojke - a jo manje njezinu liènost - preko tih skromnih cr
te a u tinti. Nije mu bilo dopu teno da ju vidi vlastitim oèima ili èuje njezin glas
kao to bi volio; takoðer nije imao enskoga èlana obitelji koji bi to uèinio za nj
ega. To da, mogao je vidjeti njezina stopala kako proviruju ispod zavjese, ali s
u mu bili prièali da to uopæe nije pouzdano, jer su posrednici obièavali izvodit
i smicalice i pokazivati zlatne ljiljane neke druge ene. Morao je
nasuprot njega, otvarao je trupla i tra io uzrok, na taj je naèin uèio. Tao Chi'en
je to uèinio prvi put u podrumu engleske bolnice jedne tajfunske noæi, kao pomo
ænik doktora Hobbsa, koji je to isto jutro bio postavio svoje prve akupunkturne
igle za olak avanje migrene u savjetovali tu gdje se Tao Chi'en brinuo o svojoj klij
enteli. U Hong Kongu je bilo nekih misionara jednako zainteresiranih da lijeèe t
ijelo kao i da preobra avaju du e svojih up-ljana s kojima je doktor Hobbs odr avao izv
rsne odnose. Bili su mnogo bli i lokalnom puèanstvu nego britanski lijeènici u kol
oniji i divili su se metodama orijentalne medicine. Otvorili su vrata svojih mal
ih bolnica zhong yiju. Zanos Tao Chi'ena i Ebanizera Hobbsa za izuèavanje ili ek
sperimente neizbje no ih je doveo do uzajamne privr enosti. Sastajali su se gotovo u
potaji jer bi izlo ili riziku svoj ugled da se doznalo za njihovo prijateljstvo.
Ni europski ni kineski pacijenti nisu prihvaæali pomisao da bi ih druga rasa ima
la neèemu pouèiti.
Kæi sreæe
imati povjerenja u sudbinu. Bio je na rubu da prepusti odluku kockama, ali ga je
tetova a na njegovoj desnoj ruci podsjetila na njegove nesreæe iz pro losti s igram
a na sreæu i radije je povjerio zadaæu duhu svoje majke i uèitelja akupunkture.
Po to je pre ao pet hramova prinoseæi darove, isku ao je sreæu bacajuæi tapiæe I Chinga
, u kojima je proèitao da je trenutak pogodan pa je tako odabrao zaruènicu. Meto
da nije proma ila. Kad je podigao crveni svileni rubac s glave svoje nove novcate
supruge po to su obavili minimalne obrede, jer nije imao novca za rasko nije vjenèan
je, na ao se pred skladnim licem koje je ustrajno gledalo u pod. Ponovio je njezin
o ime tri puta prije no to ga se usudila pogledati oèima punim suza, drhteæi od s
traha.
'Bit æu dobar prema tebi', obeæao je on, jednako ganut kao ona.
Od trenutka kad je podigao to crveno platno Tao je obo avao djevojku koju mu je su
dbina namijenila. Ta ga je ljubav zatekla: nije zami ljao da bi takva osjeæanja mo
gla postojati izmeðu nekog mu karca i ene. Nikad ne bija e èuo da bi netko govorio o
takvoj vrsti ljubavi, bio je tek èitao mutne iskaze u klasiènoj knji evnosti gdje
su djeve, poput krajolika ili Mjeseca, bile obvezatan predmet poetskog nadahnuæa
. Meðutim, vjerovao je da su u stvarnom svijetu ene stvorenja jedino za rad i raz
mno avanje, poput seljanki meðu kojima je bio odgojen, ili pak skupi ukrasni predm
eti. Lin nije pripadala nijednoj od tih kategorija, bila je tajanstvena i slo ena
osoba kadra da ga razoru a svojom ironijom i izazove svojim pitanjima. Nasmijavala
ga je kao nitko, izmi ljala nemoguæe pripovijesti, dra ila ga igrama rijeèi. U Lini
noj prisutnosti sve se èinilo obasjanim neodoljivim sjajem. Èudesno otkriæe blis
kosti s drugim ljudskim biæem bilo je najdublje iskustvo njegova ivota. Bio se sa
stajao s prostitutkama kao u urbani pijetao, ali nikad nije imao na raspolaganju v
remena i ljubavi da ijednu upozna do kraja. Otvoriti jutrom oèi i vidjeti Lin ka
ko spava uz njega tjerala ga je da se nasmije od sreæe, a trenutak potom zadrhti
od tjeskobe. A to ako se jednoga jutra ona ne probudi? Sladak miris njezina
Tao Chi'en iji
disanja u ljubavnim noæima, fini trag njezinih uzdignutih obrva u gesti neprekid
na iznenaðenja, nemoguæa vitkost njezina struka, sve na njoj gu ilo ga je nje no æu. A
h! A njihov smijeh. To je bilo najbolje od svega, nesputana radost te ljubavi. K
njige za uzglavlje njegova starog uèitelja, koje su u njega bile prouzroèile tol
iko jalova ushiæenja tijekom adolescencije, pokazale su se veoma probitaènima u
èasu u ivanja. Kako je prilièilo mladoj, dobro odgojenoj djevici, Lin je bila èedn
a u svom svakodnevnom pona anju, ali tek to je nestala bojazan od mu a, izbila je nje
zina spontana i strastvena enska narav. U kratko vrijeme ta je revna uèenica nauè
ila dvjesto dvadeset i dva ljubavna naèina i, uvijek spremna da ga slijedi u toj
suludoj trci, predlagala je svom mu u da izmisli nove. Na sreæu po Tao Chi'ena, i
stanèana znanja koja je teoretski stekao u biblioteci svoga pouèavatelja ukljuèi
vala su nebrojene oblike ugaðanja eni i znao je da snaga vrijedi mnogo manje od s
trpljivosti. Njegovi su prsti bili uvje bani da razaznaju razna bila tijela i odre
de zatvorenih oèiju najsenzibilnije toèke; njegove vruæe i èvrste ruke, struène
u olak avanju bolova svojih pacijenata, pretvorile su se u instrumente beskonaèna
u itka za Lin. Uz to je bio otkrio ne to èemu ga je njegov èasni zhong yi zaboravio
poduèiti: da je najbolji afrodizijak ljubav. U postelji su mogli biti tako sretn
i da su ostale ivotne nepogode noæu bile izbrisane. No tih je nepogoda bilo mnogo
, kako æe zakratko postati oèigledno.
Duhovi koje je Tao Chi'en prizvao da mu pomognu u njegovoj braènoj odluci ispuni
li su svoje do savr enstva: Lin je imala zavijena stopala i bila je stidljiva i bl
aga poput vjeverice. Ali Tao Chi'enu nije palo na um zamoliti i da njegova supru
ga bude sna na i zdrava. Ista ta ena koja se noæu èinila neumornom danju bi onemoæa
la. Jedva je mogla prohodati nekoliko blokova svojim koraèiæima osakaæene ene. To
èno je da se pritom kretala s krhkom ljupko æu trske izlo ene povjetarcu, kao to je b
io zapisao drevni uèitelj akupunkture u nekim svojim pjesmama, ali ne manje toèn
o bilo je da je kratko putovanje do tr nice kako bi
' SREÆE
kupila glavièasti kupus za veèeru, muèenje za njezine zlatne ljiljane. Ona se ni
kad nije glasno alila, ali bilo je dovoljno da je vidi kako se znoji i grize usne
pa da pogodi koliko je napora ulo eno u svaki pokret. Takoðer nije imala sna na plu
æa. Disala je uz o tro zvi danje poput èe ljugara, provodila ki no godi nje doba mrcajuæi,
a suho razdoblje gu eæi se, jer bi joj vreli zrak ostajao zaprijeèen ne prolazeæi
kroz zube. Ni trave njezina mu a ni tonici njegova prijatelja, engleskog doktora,
nisu joj uspijevali donijeti olak anje. Kad je zatrudnjela, boljetice su joj se po
gor ale jer je njezin krhki kostur jedva mogao podnijeti djetetovu te inu. U èetvrto
m je mjesecu potpuno prestala izlaziti i sjela bi malaksala pred prozor da gleda
kako ulicom prolazi ivot. Tao Chi'en se pogodio s dvije slu kinje da preuzmu kuæan
ske poslove i prave joj dru tvo, jer se pla io da æe Lin umrijeti u njegovoj odsutno
sti. Udvostruèio je radne sate i prvi put je progonio svoje pacijente da bi im n
aplatio, to ga je ispunjavalo posramljeno æu. Osjeæao je kritièki pogled svog uèite
lja kojim ga podsjeæa na du nost da slu i ne oèekujuæi naknadu, jer 'onaj koji zna v
i e, ima vi e obveza prema èovjeèanstvu'. Meðutim, nije mogao pru ati njegu besplatno
ili u zamjenu za usluge kao to je to prije èinio jer mu je svaki novèiæ bio potre
ban da odr ava Lininu udobnost. Dotad je raspolagao drugim katom jedne stare kuæe
gdje je smjestio svoju enu s profinjenom rasko i kakvu nijedno od njih ne bija e prij
e u ivalo, ali nije bio zadovoljan. Nakanio je pribaviti kuæu s vrtom: tako bi oko
sebe imala ljepotu i èist zrak. Njegov prijatelj Ebanizer Hobbs objasnio mu je
- vidjev i da on sam odbija uvidjeti oèevidno - da je tuberkuloza veoma uznapredov
ala i nema vrta koji bi mogao izlijeèiti Lin.
'Umjesto da radite od zore do ponoæi kako biste joj kupili svilene haljine i luk
suzno pokuæstvo, budite s njom to je vi e moguæe, doktore Chi'en. Morate u ivati dok
je imate', savjetovao ga je Hobbs.
Dvojica su se lijeènika slo ila, svaki iz perspektive vlastitog
Tao Chi'en ¦ 1/3
Prva najava sretnog dogaðaja bio je napadaj astme, koji je Lin zamalo stajao ivot
a. Isprepleli su se njezini napori da udi e s onima u utrobi da izbaci djete ce i Ta
o Chi'en sa svom svojom ljubavlju i znanjem, kao i Ebanizer Hobbs sa svojim medi
cinskim ud benicima, bili su nemoæni da joj pomognu. Deset sati poslije, kad su se
majèini jecaji bili ogranièili na hrapavo davljenièko krkljanje, a djete ce nije
davalo znakove da æe se roditi, Tao Chi'en je odjurio da potra i babicu i usprkos
njezinu otporu doveo ju je, zapravo je silom vukuæi. Kao to su se Chi'en i Hobbs
pla ili, ispostavilo se da je ena smrdljiva starica s kojom je bilo nemoguæe razmij
eniti i najjadnije medicinske podatke, jer njezino znanje nije proizlazilo iz zn
anosti, nego iz dugotrajna iskustva i drevnoga nagona. Za poèetak je grubo udalj
ila oba mu karca zabranjujuæi im èak i da provire kroz zavjesu koja je razdvajala
dvije prostorije. Tao Chi'en nikad nije doznao to se dogaðalo iza te zavjese, ali
se umirio kad
iskustva, da æe porod biti vatreno kr tenje za Lin. Nijedan nije bio upuæen u tu m
ateriju jer je to, i u Europi i u Kini, uvijek bilo u rukama babica, ali su naka
nili nauèiti. Nisu se uzdali u vje tinu proste enetine, kakvima su procjenjivali sv
e ene toga zvanja. Bili su ih vidjeli kako rade svojim gadljivim rukama, svojim v
raæanjima i grubim metodama ne bi li odvojili dijete od majke i odluèili su po ted
jeti Lin tako alosna iskustva. Djevojka, meðutim, nije htjela donijeti dijete na
svijet pred dvojicom mu karaca, osobito ako je jedan od njih fan wey bljedunjavih
oèiju koji èak nije mogao ni govoriti jezikom ljudskih biæa. Zamolila je svoga m
u a da poðe do primalje u èetvrti, jer ju je najosnovnija pristojnost spreèavala d
a ra iri noge pred vra jim strancem, ali Tao Chi'en, uvijek spreman da joj ugodi, ov
og se puta pokazao nepopustljivim. Naposljetku su se nagodili da æe se on osobno
pobrinuti za nju, dok æe Ebanizer Hobbs ostati u susjednoj sobi dajuæi mu verba
lnu potporu ako ju zatreba.
^KÆI SREÆE
Tao Chi'en ¦ 1/5
je èuo da Lin di e ne gu eæi se i da sna no vièe. Iduæih sati, dok je smalaksali Ebani
zer Hobbs spavao u naslonjaèu, a Tao Chi'en konzultirao oèajnièki duh svoga uèit
elja, Lin je donijela na svijet mrtvu djevojèicu. Kako je bila rijeè o djetetu en
skog spola, ni babica ni otac nisu se zauzeli da je o ive, nego su se oboje prihva
tili zadatka da spase majku koja je gubila ono malo preostale snage onom brzinom
kojom joj je krv curila izmeðu nogu.
Lin je jedva oplakala smrt djevojèice, kao da je pogodila da joj neæe dostajati i
vota da je odgoji. Sporo se oporavila od te ka poroda i neko je vrijeme poku ala bit
i ponovno vesela drugarica u njihovim noænim igrama. S jednakom disciplinom koju
je upotrijebila da prikrije bol u stopalima hinila je ushiæenost strastvenim mu e
vim zagrljajima. 'Seks je putovanje, sveto putovanje', govorila mu je èesto, ali
vi e nije imala snage da ga prati. Toliko je elio Tao Chi'en tu ljubav da je nasto
jao ignorirati jedan po jedan izdajnièke znakove i do kraja je svejednako vjerov
ao da je Lin ista kao nekoæ. Godinama je bio sanjao o mu koj djeci, ali sad je jed
ino te io da za titi svoju suprugu od nove bremenitosti. Njegova su se èuvstva prema
Lin bila preobrazila u obo avanje koje je jedino njoj mogao povjeriti; mislio je
kako nitko ne bi mogao razumjeti tu satiruæu ljubav prema eni, nitko nije poznava
o Lin kao on, nitko nije znao kakvu je svjetlost ona unijela u njegov ivot. Sreta
n sam, sretan sam, ponavljao je da bi udaljio alobne predznake koji su ga spopada
li tek to bi se zaboravio. Ali nije to bio. Vi e se nije smijao s negda njom lakoæom,
a kad je bio s njom, jedva je mogao u njoj u ivati osim u ponekom savr enom trenutk
u tjelesnog u itka, jer je ivio zabrinuto je motreæi, neprestano se brinuæi za njez
ino zdravlje, svjestan njezine krhkosti, mjereæi ritam njezina disanja. Zamrzio
je njezine zlatne ljiljane koje je u poèetku njihova braka ljubio u zanosu uzvi en
e udnje. Ebanizer Hobbs bio je pobornik toga da Lin odlazi u duge etnje na svje em z
raku kako bi osna ila pluæa i otvorio joj se tek, ali bi ona jedva uspijevala napr
aviti deset koraka a da ne klone. Tao nije mogao os-
tajati uz svoju enu cijelo vrijeme kako je predlagao Hobbs, jer se morao skrbiti
za oboje. Svaki èas kad je bio odvojen od nje èinio mu se ivotom potraæenim u nes
reæi, vremenom ukradenim od ljubavi. Stavio je u slu bu svoje ljubljene svu svoju
farmakopeju i znanja steèena tijekom mnogih godina bavljenja medicinom, no godin
u dana nakon poroda Lin se bila pretvorila u sjenu vesele djevojke kakva bija e ne
koæ. Njezin ju je mu poku avao nasmijati, ali je njihov smijeh zvuèao la no.
Jednoga dana Lin vi e nije mogla ustati iz kreveta. Gu ila se, snage su joj otjecale
dok je ka ljala krv i poku avala udahnuti zrak. Odbijala je jesti, osim nekoliko liè
ica slabe juhe, jer ju je napor iscrpljivao. Spavala je na mahove za rijetkih tr
enutaka kad bi se ka alj smirio. Tao Chi'en je izraèunao da je pro lo est tjedana kak
o di e uz tekuæe krkljanje kao da je uronila pod vodu. Podignuv i je u naruèje, utvr
dio je da gubi te inu i du a mu se stisnula od u asa. Toliko je se nagledao kako pati
da je njezina smrt trebala doæi kao olak anje, ali one zlokobne zore kad se probud
io grleæi ledeno Linino tijelo, mislio je da æe i sam amrijeti. Krik, dug i stra a
n, roðen iz same dubine zemlje, poput jauka vulkana, potresao je kuæu i probudio
èetvrt. Do li su susjedi, udarcima nogu otvorili vrata i prona li ga kako urla gol
nasred sobe dr eæi svoju enu u naruèju. Morali su ga svom snagom odvojiti od tijela
i svladati ga dok nije stigao Ebanizer Hobbs i prisilio ga da proguta kolièinu
laudana kadru da obori lava.
Tao Chi'en je utonuo u udovi tvo s potpunim oèajanjem. Napravio je oltar s Lininim
portretom i nekim njezinim stvarèicama te je provodio sate promatrajuæi ga ucvi
ljen. Prestao je viðati svoje pacijente i dijeliti s Ebanizerom Hobbsom prouèava
nje i istra ivanje, temelje njihova prijateljstva. Bili su mu odvratni Englezovi s
avjeti, koji je dr ao da se 'klin klinom izbija' i da bi za oporavak od bola najbo
lje bilo da posjeti bordele u luci, gdje bi mogao izabrati bilo koju enu deformir
anih stopala, kako je zvao zlatne ljiljane. Kako mu je mogao predlo iti takvo to na
strano? Nije
%Æ1 SREÆE
U proljeæe 1847. Tao Chi'enova se sudbina opet iznenada preokrenula, kao to se bi
ja e veæ dogodilo nekoliko puta u njegovu ivotu. Kako je gubio svoje redovite pacij
ente i pro irio se glas o gubitku njegova lijeènièkog ugleda morao se usredotoèiti
na najbeznadnije luèke èetvrti, gdje nitko nije pitao za njegove preporuke. Bil
i su to rutinski sluèajevi: kontuzije, ubodi no em i rane od metaka. Jedne je noæi
Tao Chi'en bio hitno pozvan u krèmu da sa ije mornara nakon neke kolosalne svaðe.
Poveli su ga u stra nji dio lokala gdje je le ao èovjek u nesvjestici, glave rasko-
ljene poput lubenice. Njegov suparnik, divovski Norve anin, bio je podigao te ak drv
eni stol i upotrijebio ga kao toljagu da se obrani
Tao Chi'en ¦ 177
miru.
'Ne mo e umrijeti! Moj brod polazi u svitanje i trebam tog èovjeka na brodu! On je
kuhar!'
' ao mi je', odvrati Tao Chi'en smjerno se nakloniv i, poku avajuæi prikriti gnu anje ko
je je u njemu izazivao taj neosjetljivi fan wey. *
Kormilar je zatra io bocu d ina i pozvao Tao Chi'ena da pije s njim. Ako za kuhara n
ije bilo ikakve utjehe, mogli su popiti èa icu u njegovo ime, reèe, kako poslije n
e bi dolazila njegova jebena utvara, proklet bio, da ih pote e noæu za stopala. Sm
jestili su se nekoliko koraka od umiruæeg da se bez urbe napiju. S vremena na vri
jeme Tao Chi'en se naginjao da ga primi za bilo procijeniv i kako mu ne preostaje
vi e od nekoliko minuta ivota, ali se pokazalo da je èovjek otporniji no to je oèeki
vao. Zhong yi je
postojala ena koja bi mogla nadomjestiti Lin, nikad neæe voljeti drugu, u to je T
ao Chi'en bio uvjeren. Od Hobbsa je u to vrijeme prihvaæao jedino njegove veliko
du ne boce viskija. Tjedne je proveo u alkoholnoj letargiji dok mu nije istekao no
vac i malo-po-malo je morao prodati ili zalo iti ono to posjeduje, sve dok jednoga
dana nije mogao platiti najamninu i morao se preseliti u jeftin hotel. Tada se s
jetio da je zhongyi i vratio se poslu, premda je jedva jedvice izvr avao obveze, p
rljave odjeæe, ra èupane pletenice, lo e izbrijan. Kako je u ivao dobar ugled, pacijen
ti su podnosili njegov izgled stra ila i njegove gre ke pijanca s pomireno æu siromaha
, ali su brzo prestali tra iti njegove savjete. Ni Ebanizer Hobbs nije ga ponovno
zvao da obrade te ke sluèajeve, jer je izgubio povjerenje u njegove sudove. Dotad
su se obojica bili uspje no nadopunjavali: Englez je mogao prvi put smiono praktic
irati kirurgiju zahvaljujuæi moænim drogama i zlatnim iglama kadrim da ubla e bol,
smanjiti iskrvarenja i skratiti vrijeme zacjeljivanja o iljaka, a Kinez se nauèio
upotrebi skalpela i drugim metodama europske nauke. Ali drhtavih ruku i zamaglj
enih oèiju od trovanja alkoholom i suza, Tao Chi'en je prije predstavljao opasno
st negoli pomoæ.
od svojih napadaèa, skupine Kineza spremnih da mu daju batine za pamæenje. U gom
ili su se bacili na Norve anina i bili bi napravili od njega sjeckano meso da mu u
pomoæ nije priteklo nekoliko nordijskih mornara koji su pili u istom lokalu i o
no to je otpoèelo kap rasprava pijanih kockara pretvorilo se u rasnu bitku. Kad j
e stigao Tao Chi'en, oni koji su mogli hodati veæ su mnogo prije bili nestali. N
orve anin se vratio neozlijeðen na svoj brod, kamo su ga sprovela dva engleska pol
icajca, a jedini na vidiku bili su krèmar, rtva u agoniji i kormilar koji je bio
sredio da se udalje policajci. Da je ranjenik bio Europljanin, zacijelo bi bio o
dveden u britansku bolnicu, ali kako je posrijedi bio Azijac, luèke vlasti nisu
se previ e gnjavile.
Tao Chi'enu je bio dovoljan jedan pogled da odredi kako se ni ta ne mo e napraviti z
a toga jadnika slomljene lubanje iz koje je virio mozak. Tako je to objasnio kor
milaru, bradatom i grubom Englezu.
'Gre ni Kinezu! Ne mo e zaustaviti krv i za iti mu glavu?' zahtijevao je.
'Raskoljena mu je lubanja, za to je ivati? Ima pravo umrijeti u
'. SREÆE
jedva zamjeæivao kako mu Englez puni jednu èa u za drugom dok on jedva da je otpio
iz svoje. Ubrzo mu se vrtjelo i vi e se nije mogao sjetiti za to se uopæe ondje nal
azio. Sat poslije, kad se njegov pacijent stresao od nekoliko smrtnih grèeva i i
zdahnuo, Tao Chi'en nije toga bio svjestan, jer se valjao po podu bez svijesti.
Probudio se na blije teæem podnevnom svjetlu, u asno te ko otvorio oèi i tek to se uspi
o malo uspraviti, na ao se okru en nebom i vodom. Trebalo mu je poprilièno da shvati
kako le i na leðima na velikom smotku u adi na brodskoj palubi. Udar valova po rebr
ima laðe bubnjao je u njegovoj glavi kao strahovita zvonjava. Pomisli da èuje gl
asove i povike, ali nije ni u to bio siguran, lako je moguæe da je i u samom pakl
u. Uspio se osoviti na koljena i napredovao je na sve èetiri nekoliko metara, ka
d ga je spopala muènina pa se svalio potrbu ke. Nekoliko minuta poslije osjetio se
zapljusnut vjedrom hladne vode po glavi i zaèuo glas kako mu se obraæa na kanto
nskom. Podigao je pogled i na ao se pred golo-bradim i simpatiènim licem koje ga j
e pozdravljalo velikim osmijehom kojemu je manjkalo pola zubi. Drugo vjedro mors
ke vode napokon ga je izvuklo iz zaprepa tenosti. Mladi Kinez koji ga je s toliko a
ra pljuskao vodom sagnuo se do njega glasno se smijuæi i udarajuæi se dlanovima
o bedra kao da je njegovo jadno stanje neodoljivo dra esne
'Gdje sam?' uspio je promucati Tao Chi'en.
'Dobrodo ao na Liberty\ Idemo prema istoku, èini se.'
'Ali ja ne elim iæi nikamo! Moram smjesta siæi!'
Novi grohoti doèekali su te njegove namjere. Kad je naposljetku uspio obuzdati s
voje veselje, èovjek mu je objasnio da je potpisao 'ugovor', ba kao to je i s njim
bilo nekoliko mjeseci prije. Tao Chi'en je oæutio da æe se onesvijestiti. Pozna
vao je tu metodu. Ako bi nedostajalo mu karaca da se popuni posada, pribjegavalo s
e mjerama iz nu de, napili bi ili o amutili udarcem batine o glavu nesmotrene kako b
i ih se pridobilo na brod protiv njihove volje. ivot na moru bio je surov i slabo
plaæen, harale su
Tao Chi'en ¦ 179
nesreæe, lo a prehrana i bolesti, na svakom bi putovanju pomrlo vi e od jednog morna
ra, a tijela bi zavr avala na dnu oceana i nitko ih se vi e ne bi sjetio. Osim toga
kapetani su obièno bili despoti koji nisu morali polagati raèune nikomu i svaku
su pogre ku ka njavali bièem. U angaju se trebao postiæi kavalirski dogovor izmeðu ka
petana kako bi ogranièili meðusobno otimanje slobodnih mu karaca i ne bi se jagmil
i za tuðim mornarima. Prije dogovora, svaki put kad bi èovjek si ao u luku da u se
be ulije nekoliko gutljaja, izlagao se riziku da jutro doèeka na nekoj drugoj la
ði. Prvi èasnik Libertyja odluèio je nadomjestiti mrtvoga kuhara Tao Chi'enom -
u njegovim oèima svi su ' uti' bili jednaki i bilo je svejedno je li posrijedi ova
j ili onaj - a po to ga je opio, natjerao ga je da se ukrca na brod. Prije no to se
probudio utisnuo je otisak njegova palca na ugovor, prisiliv i ga na dvogodi nju sl
u bu. Polako se u Tao Chi'enovu otupjelom mozgu ocrtala velièina onoga to se zbilo.
Pomisao da se pobuni nije mu pala na um, bilo bi to ravno samoubojstvu, ali je
nakanio dezertirati tek to dotaknu kopno na bilo kojoj toèki planeta.
Mladiæ mu je pomogao da se postavi na noge i opere, potom ga je poveo do potpalu
blja, gdje su se nizale kabine i viseæe mre e. Dodijelio mu je njegovo mjesto i sa
nduk za èuvanje osobnih stvarèica. Tao Chi'en je mislio da je sve izgubio, ali j
e vidio svoj kovèe iæ s lijeènièkim instrumentima na da èanom drvenom podu koji æe m
u biti krevetom. Kormilar se pametno dosjetio i spasio ga. Meðutim, Linin crte bi
ja e ostao na njezinu oltaru. Shvatio je, u asnut, da ga duh njegove ene mo da neæe moæ
i pronaæi nasred oceana. Prvih dana plovidbe muèila ga je slabost, na trenutke j
e dolazio u napast da se baci preko palube i okonèa svoje patnje jednom zauvijek
. Tek to se mogao odr avati na nogama, uputili su ga u jednostavnu kuhinju, gdje su
potrep tine visjele s kuka sudarajuæi se pri svakom ljuljanju sa zaglu ujuæim tropot
om. Svje e zalihe koje su dobili u Hong Kongu brzo su iscrpljene i uskoro nije bil
o nièega, osim ribe i slanoga mesa, graha,
'Rfl SREÆE
Tao Chi'en ¦ 181
Tao Chi'en nije ispunio svoju nakanu da dezertira u prvoj luci koju Liberty dota
kne, jer nije znao kamo bi po ao. Vratiti se svom bijednom ivotu udovca u Hong Kong
u imalo je jednako malo smisla kao i nastaviti ploviti. Ovdje ili ondje bilo je
svejedno, a kao mornar barem æe moæi putovati i nauèiti metode lijeèenja kojima
se koristi u drugim dijelovima svijeta. Jedino ga je zaista muèilo to to ga u tom
tumaranju po valovima Lin mo da neæe moæi pronaæi, koliko god izvikivao njezino i
me na sve strane svijeta. U prvoj je luci si ao poput ostalih, uz dozvolu da ostan
e na kopnu est sati, ali umjesto da ih potro i po gostionicama, slijedeæi kapetanov
o zadu enje, izgubio se na tr nici tra eæi mirodije i ljekovite biljke. 'Kad veæ imamo
doktora, trebamo i lijekove' rekao je. Dao mu je torbu s toèno odbrojenim kovan
icama i upozorio ga da æe ga, ako misli pobjeæi ili ga prevariti, tra iti dok ga n
e naðe i prerezati mu vrat vlastitom rukom, jer se jo nije bio rodio èovjek kadar
da ga neka njeno ismije.
'Jasno, Kinezu?'
'Jasno, Englezu.'
'Obraæaj mi se s "gospodine"!'
'Ka e mi gospodin Oglesbv da si neka vrsta nadrilijeènika?' 'Ja sam zhongyi, lijeè
nik.' 'Lijeènik? Kako lijeènik?'
'Kineska je medicina nekoliko stoljeæa starija od engleske, kapetane', nasmije io
se blago Tao Chi'en, upotrijebiv i toèno rijeèi svog prijatelja Ebanizera Hobbsa.
Kapetan Sommers je podigao obrve u srditoj gesti zbog drskosti tog èovjeèuljka,
ali ga je istina razoru ala. Nasmijao se dobrohotno.
'Dakle, mister Oglesbv, nalijte tri èa e brendija. Nazdravit æemo doktoru. Oni su
rijetka rasko . To je prvi put da imamo vlastitog lijeènika na brodu!'
eæera, maslaca, crvljiva bra na i keksa tako starih da su ih èesto morali razbijati
èekiæem. Sve su se ive ne namirnice prelijevale umakom od soje. Svaki je mornar im
ao na raspolaganju pintu rakije na dan da utopi tugu i isplahne si usta, jer je
upaljeno zubno meso bilo jedan od problema ivota na moru. Za kapetanov stol Tao C
hi'en je imao jaja i englesku marmeladu, koje je morao tititi vlastitim ivotom, up
utili su ga. Porcije su bile proraèunane da potraju tijekom plovidbe ako se ne b
i dogodile prirodne nepogode, poput oluja koje su ih skretale s kursa ili nedost
atka vjetra koji bi ih paralizirao, a nadopunjavali su ih svje om ribom to su je pu
tem hvatali mre ama. Od Tao Chi'ena se nije oèekivala kulinarska nadarenost, njego
va se uloga sastojala od nadzora namirnica, likera i slatke vode namijenjenih za
svakog pojedinog èovjeka, te borbe protiv kvarenja i mi eva. Morao je takoðer sud
jelovati u èi æenju i poslovima plovidbe poput bilo kojeg mornara.
Nakon tjedan dana poèeo je u ivati u svje em zraku, grubom radu i dru tvu tih mu karaca
pristiglih s èetiri strane svijeta, od kojih je svaki imao svoju pripovijest, sv
oje nostalgije i svoje vje tine. U trenucima odmora svirali bi neko glazbalo i pri
povijedali prièe o morskim sablastima i egzotiènim enama iz dalekih luka. Posada
je dolazila iz raznih dijelova svijeta, imali su razlièite jezike i obièaje, ali
bijahu sjedinjeni neèim nalik prijateljstvu. Izoliranost i uvjerenje da trebaju
jedni druge pretvarala je u drugove mu karce koji se na kopnu ne bi bili ni pogle
dali. Tao Chi'en se opet smijao kao to nije èinio jo od poèetka Linine bolesti. Je
dnog jutra pozvao ga je kormilar da ga osobno predstavi kapetanu Johnu Sommersu,
kojega je bio samo izdaleka vidio na zapovjednièkom mostu. Na ao se pred visokim
mu karcem opaljenim vjetrovima s mnogih zemljopisnih du ina, tamne brade i èeliènih
oèiju. Obratio mu se preko kormilara koji je govorio ne to kantonskog, ali je on o
dgovorio na svom knji kom engleskom s izvje taèenim aristokratskim naglaskom koji je
nauèio od Ebanizera Hobbsa.
'Kæi sreæe
'Da, gospodine', odvrati Tao Chi'en spu tajuæi pogled, jer je nauèio da bijelcima
ne gleda u lice.
Njegovo prvo iznenaðenje bilo je otkriæe da Kina nije apsolutno sredi te univerzum
a. Bilo je drugih kultura, barbarskijih, svakako, ali mnogo moænijih. Nije zami lj
ao da Britanci nadziru dobar dio kugle zemaljske, kao to nije ni slutio da su dru
gi fan weyi gospodari prostranih kolonija u dalekim zemljama podijeljenim na èet
iri kontinenta, to si je kapetan John Sommers postavio kao zadatak da mu objasni
onoga dana kad mu je izvadio upaljeni kutnjak pred obalama Afrike. Izveo je oper
aciju èisto i gotovo bezbolno zahvaljujuæi kombinaciji zlatnih igala u sljepo-oè
icama i paste od mirisnog klinèiæa i eukaliptusa koju je nanio na zubno meso. Ka
d je zavr io i pacijent je s olak anjem i zahvalan mogao dovr iti svoju bocu likera, T
ao Chi'en ga se usudio zapitati kamo idu. Uznemiravalo ga je to putuje naslijepo,
s raspr enom crtom obzora izmeðu beskonaènih mora i neba kao jedinom èvrstom toèk
om.
'Idemo prema Europi, ali za nas se ni ta ne mijenja. Mi smo pomorci, uvijek na vod
i. eli se vratiti svojoj kuæi?'
'Ne, gospodine.'
'Ima negdje obitelj?'
'Ne, gospodine.'
'Onda ti je svejedno idemo li na sjever ili jug, na istok ili zapad, nije li tak
o?'
'Da, ali volim znati gdje sam.' 'Za to?'
'Ako padnem u vodu ili se potopimo. Moj æe se duh trebati snaæi da se vrati u Ki
nu, inaèe æe se potucati bez cilja. Vrata neba su u Kini.'
' to tebi sve ne padne na pamet!' nasmije se kapetan. 'Dakle, da bi se stiglo u ra
j mora se umrijeti u Kini? Pogledaj kartu, èovjeèe. Tvoja je zemlja najveæa, to
je toèno, ali mnogo je svijeta izvan
Tao Chi'en ¦ 183
Kine. Ovdje je Engleska, to je tek malen otok, ali ako pribroji na e kolonije, vidj
et æe da smo gospodari vi e nego polovice globusa.' 'Kako to?'
'Tako kao to smo to napravili u Hong Kongu: ratom i smicalicama. Recimo da je to
mje avina pomorske moæi, pohlepe i discipline. Nismo nadmoæniji, nego najokrutniji
i najodluèniji. Nisam osobito ponosan to sam Englez i kad bude proputovao toliko
koliko sam proputovao ja, ni ti se neæe ponositi to si Kinez.'
U iduæe dvije godine Tao Chi'en je stupio na kopno triput, jednom u Engleskoj. I
zgubio se meðu prostaèkom svjetinom u luci i hodao londonskim ulicama promatraju
æi sve te novine oèima zaèuðena djeteta. Fan weyi su bili puni iznenaðenja, s je
dne im je strane manjkalo i najmanje tankoæutnosti i pona ali su se kao divljaci,
no s druge su strane bili sposobni za èudesnu domi ljatost. Uvjerio se da Englezi
pate u svojoj zemlji od iste one arogancije i lo eg odgoja koje pokazuju u Hong Ko
ngu: ophodili su se prema njemu bez po tovanja, ni ta nisu znali o uljudnosti ili et
iketi. Htio je popiti pivo, ali su ga silom izbacili iz krème: ovamo ne ulaze uti
psi, rekli su mu. Brzo se zbli io s drugim azijskim mornarima i na li su jedno mjes
to kojim je upravljao stari Kinez, gdje su mogli jesti, piti i pu iti u miru. Slu aj
uæi pripovijesti drugih mu karaca, procijenio je koliko toga jo valja nauèiti i odl
uèio je da æe prvo biti kori tenje akama i no em. Od slabe su koristi znanja ako se è
ovjek nije sposoban obraniti; mudri uèitelj akupunkture bio ga je zaboravio pouè
iti i tom bitnom naèelu.
U veljaèi 1849. Libertyje pristao u Valparaisu. Sljedeæeg dana kapetan John Somm
ers pozvao ga je u svoju kabinu i predao mu pismo.
'Dali su mi ga u luci, za tebe je i dolazi iz Engleske.' Tao Chi'en je uzeo omot
nicu, pocrvenio i golem osmijeh obasja mu lice.
%ÆI SREÆE
Tao Chi'en ¦ 185
govorili, bilo pobacano po tlu poput kamenèiæa takoðer ga nije previ e mamilo. Ni ta
nije dugovao Johnu Sommersu. Kapetan je bio ne to sno ljiviji od veæine fan weya i
ophodio se prema posadi s odreðenom nepristrano æu, ali nije bio njegov prijatelj
i nikad to neæe biti.
'Ne, hvala, gospodine.'
'Ne eli upoznati Kaliforniju? Mo e se obogatiti za kratko vrijeme i vratiti u Kinu pr
etvoriv i se u magnata.'
'Da, ali s brodom na jedra.'
'Za to? Parobrodi su moderniji i br i.'
Tao Chi'en nije poku ao objasniti svoje pobude. Za utio je gledajuæi u pod s kapom u
ruci dok je kapetan dovr avao ispijanje svoga viskija.
'Ne mogu te prisiliti', reèe napokon Sommers. 'Dat æu ti pismo preporuke za svog
prijatelja Vincenta Katza s bergantina Emilia, koji takoðer polazi za Kaliforni
ju sljedeæih dana. On je prilièno osebujan Nizozemac, vrlo pobo an i strog, ali je
dobar èovjek i dobar pomorac. Tvoje æe putovanje biti polaganije no moje, ali æ
emo se mo da vidjeti u San Franciscu, a ako se pokaje zbog svoje odluke, uvijek mo e p
onovno doæi raditi sa mnom.'
Kapetan John Sommers i Tao Chi'en prvi su se put rukovali.
'Nemoj mi reæi da je ljubavno pismo!' narugao se kapetan.
'Bolje od toga', odvratio je, spremiv i ga u otvor izmeðu prsa i ko ulje. Pismo je m
oglo biti samo od njegova prijatelja Ebanizera Hobbsa, prvo koje mu je stiglo u
ove dvije godine to ih provodi ploveæi.
'Napravio si dobar posao, Chi'en.'
'Mislio sam da vam se ne sviða moje jelo, gospodine', nasmijao se Tao.
'Kao kuhar si izgubljen sluèaj, ali zna o medicini. U dvije godine nije mi umro n
ijedan èovjek i nitko nije imao skorbut. Zna li to to znaèi?'
'Dobru sreæu.'
'Tvoj ugovor istjeèe danas. Pretpostavljam da te mogu napiti i natjerati da potp
i e produ enje. Mo da bih to napravio s nekim drugim, ali tebi dugujem neke usluge, a j
a plaæam svoje dugove. eli li nastaviti ploviti sa mnom? Poveæat æu ti plaæu.'
'Kamo?'
'U Kaliforniju. No ostavit æu ovaj brod, upravo su mi ponudili parobrod, to je p
rilika koju sam èekao godinama. Volio bih da poðe sa mnom.'
Tao Chi'en je bio èuo za parobrode i u asavao ih se. Pomisao na goleme peæi pune u
zavrele vode koje proizvode paru i pokreæu paklenu ma ineriju mogla je pasti na pa
met tek ljudima to su vjeèito u urbi. Nije li bolje putovati u ritmu vjetrova i st
ruja? Za to se nadmetati s prirodom? Kru ile su glasine o peæima koje su se rasprsnu
le na puèini i skuhale jo ivu posadu. Komadi ljudskoga mesa, poput skuhanih kampa,
ispaljivani su u svim smjerovima za hranu ribama, dok se du e tih nesretnika, rasp
adnute u prasku i kovrtljajima pare, nikad nisu mogle sjediniti sa svojim precim
a. Tao Chi'en se jasno sjeæao izgleda svoje mlaðe sestrice po to je na nju pao lon
ac s vruæom vodom, jednako kao to se sjeæao njezinih stra nih, bolnih vapaja i samr
tnih grèeva. Nije bio spreman izlo iti se takvu riziku. Zlato Kalifornije koje je,
kako su
Putovanje
kutrena u svom brlogu u brodskom spremi tu, Eliza je poèela umirati. Mraku i dojmu
da je zazi-' dana iva pridru io se zadah, mje avina sadr aja zave ljaja i kutija, posolj
ene ribe u kacama te morski otpaci utisnuti u staro brodsko drvo. Njezin dobar n
juh, tako koristan za prela enje svijetom zatvorenih oèiju, bio se pretvorio u spr
avu za muèenje. Jedino joj je dru tvo bio èudni trobojni maèak, zakopan kao i ona
u brodskom spremi tu kako bi je za titio od takora. Tao Chi'en ju je uvjerio da æe se
naviknuti na zadah i samicu jer se na gotovo sve tijelo svikne u vremenima nu de,
 nadodao je da æe putovanje biti dugo i neæe se nikad moæi pojaviti na svje em zra
ku, tako da bi joj bilo najpametnije ne misliti kako ne bi poludjela. Imat æe vo
de i hrane, obeæao joj je, za to æe se on pobrinuti kad se uzmogne spustiti u br
odsko spremi te ne izazivajuæi sumnje. Bergantin je bio malen ali nakrcan ljudima
i bit æe lako iskrasti se pod raznim izgovorima.
'Hvala. Kad stignemo u Kaliforniju, dat æu vam bro od tir-kiza...'
'Èuvajte ga, veæ ste mi platili. Trebat æe vam. Za to idete u Kaliforniju?'
'Udati se. Moj se zaruènik zove Joaquin. Spopala ga je zlatna groznica i oti ao je
. Rekao je da æe se vratiti, ali ga ja vi e ne mogu èekati.'
Putovanje ¦ 187
Tek to je laða napustila zaljev Valparaisa i isplovila na puèinu, Eliza je poèela
buncati. Provela je sate le eæi u mraku kao ivotinja u vlastitom svinjcu, tako bol
esna da se nije sjeæala gdje je ni za to, dok se napokon nisu otvorila vrata brods
kog spremi ta i Tao Chi'en se pojavio osvijetljen vr kom svijeæe, noseæi joj tanjur
hrane. Bilo mu je dovoljno da je vidi kako bi shvatio da djevojka ni ta ne mo e stav
iti u usta. Dao je veèeru maèku, otputio se da potra i vjedro s vodom i vratio se
da ju oèisti. Poèeo joj je davati da pije jak napitak od dumbira i primijenio tu
cet svojih zlatnih igala dok joj se eludac nije smirio. Eliza je slabo marila kad
ju je potpuno razodjenuo, pomno oprao morskom vodom, isprao alicom slatke vode i
istrljao je od glave do pete onim istim bal-zamom koji se preporuèuje za malari
jsku groznicu. Nekoliko trenutaka potom spavala je umotana u svoj kastiljanski o
grtaè, s maèkom pod nogama, dok je Tao Chi'en na palubi ispirao svoju odjeæu u m
oru poku avajuæi ne privuæi pozornost premda su se u to doba mornari odmarali. Tek
ukrcani putnici patili su poput Elize od morske bolesti, nasuprot ravnodu nosti o
nih iz Europe koji su proveli tri mjeseca na putu i veæ bijahu pro li tu ku nju.
Iduæih dana, dok su se novi putnici Emilije navikavali na valjanje valova i uspo
stavljali navike nu ne za ostatak plovidbe, u dnu potpalublja Eliza je bila sve bo
lesnija. Tao Chi'en se spu tao koliko je god èesto mogao da joj daje vode i poku a u
bla iti muènine, èudeæi se to slabost, umjesto da se smanjuje, raste. Nastojao joj
je olak ati stanje sredstvima poznatim za te sluèajeve i onima koje je improvizira
o u oèajanju, ali je Eliza malo toga uspijevala zadr ati u elucu i veæ je dehidrira
la. Prireðivao joj je vodu sa solju i eæerom i davao je na lièice s beskrajnim str
pljenjem, ali su pro la dva tjedna bez vidljiva pobolj anja i do ao je trenutak kad je
ko a na djevojci visjela poput pergamene i vi e nije mogla ustati da radi vje be koje
joj je Tao nametao. 'Ako se ne bude micala, utrnut æe ti tijelo i pomraèiti se u
m', ponavljao joj je. Bri-
%Æ1 SREÆE
Putovanje ¦
gantin je nakratko dotaknuo luke Coquimba, Caldere, Antofa-gaste, Iquiquea i Ari
ce i u svakoj ju je prilici poku ao uvjeriti da se iskrca i potra i naèin da se vrat
i kuæi, jer je vidio kako neprekidno slabi i bio je prepla en.
Bijahu ostavili iza sebe luku Callao kad se Elizino stanje kobno preokrenulo. Ta
o Chi'en je na tr nici nabavio zalihu listova koke, èija su mu dobra medicinska sv
ojstva bila dobro poznata, te tri ive koko i, koje je naumio dr ati skrivene da ih je
dnu po jednu zakolje, jer je bolesnica trebala ne to hranjivije od mr avih brodskih
obroka. Prvu je skuhao u juhi punoj svje eg ðumbira i spustio se odluèan da ulije
juhu u Elizu makar i silom. Upalio je fenjer s kitovim lojem, prokrèio si put kr
oz zave ljaje i pribli io se djevojèinu kocu: oèi su joj bile sklopljene i nije se è
inilo da zamjeæuje njegovu nazoènost. Ispod njezina tijela pru ala se velika mrlja
krvi. Zhongyi je uskliknuo i nagnuo se nad nju nagaðajuæi da je nesretnica neka
ko sredila da se ubije. Nije ju mogao kriviti, u sliènim bi prilikama i on napra
vio isto, pomislio je. Zadignuo joj je ko ulju, no nije bilo nikakve vidljive rane
, a kad ju je dotaknuo, shvatio je da je jo iva. Protresao ju je dok nije otvorila
oèi.
'Noseæa sam', priznala je napokon tanu nim glasom.
Tao Chi'en se objema rukama zgrabio za kosu, izgubiv i se u litaniji alopojki na na
rjeèju svoga rodnog sela kojemu se nije utekao petnaest godina: da je znao, nika
d joj ne bi bio pomogao, kako joj je palo na pamet da se trudna otputi u Kalifor
niju, ona je luda, samo mi to jo nedostaje, pobaèaj, ako umre, on je izgubljen, u
kakvu se to nevolju upleo, kako je glup, kako nije pogodio uzrok njezine urbe da
 pobjegne iz Èilea? Dodao je kletve i proklinjanja na engleskom, ali se ona opet
bija e onesvijestila i bila je onkraj ikakva prijekora. Dr ao ju je u naruèju nji uæi
je kao dijete dok mu se srd ba pretvarala u neodoljivo suosjeæanje. Na trenutak m
u je pala na um pomisao da poðe kapetanu Katzu i sve mu prizna, ali nije mogao p
redvidjeti njegovu reakciju. Taj luteranski Nizozemac koji se ophodio prema enama
na brodu kao da su ku ne
I
zacijelo bi se razbjesnio doznav i da jednu vozi kao slijepoga putnika, pa jo k tom
u noseæu i na samrti. A kakvu bi kaznu saèuvao za njega? Ne, nije to mogao reæi
nikomu. Jedina je alternativa bila da èeka da Eliza ode na drugi svijet, ako je
takva bila njezina karma, te potom baci tijelo u more zajedno s vreæama smeæa iz
kuhinje. Najvi e to je mogao uèiniti za nju, ako bi je vidio da previ e pati, bilo b
i da joj pomogne dostojanstveno umrijeti.
Krenuo je put izlaza kad je oæutio na ko i èudnu prisutnost. Prepla en, podigao je f
enjer i vidio savr eno jasno na krugu po-drhtavajuæeg svjetla svoju obo avanu Lin ka
ko ga promatra na maloj udaljenosti s onim podrugljivim izrazom na svom prozraèn
om licu, to je bilo njezin najveæi èar. Nosila je haljinu od zelene svile izvezen
u zlatnim nitima, istu koju je èuvala za va ne prilike, kose skupljene u jednostav
noj punði prièvr æenoj tapiæima od bjelokosti te dvije svje e peonije za u ima. Takvu j
u je bio vidio posljednji put kad su je ene iz susjedstva odjenule prije pogrebno
g obreda. Tako je stvarna bila prikaza njegove supruge u brodskom spremi tu da ga
je svladala panika: duhovi, koliko god dobri bili za ivota, obièavali su se pona at
i okrutno sa smrtnicima. Poku ao je pobjeæi prema vratima, ali mu je ona potpuno z
aprijeèila prolaz. Tao Chi'en je pao na koljena, drhteæi, ne ispu tajuæi fenjer, s
voju jedinu sponu sa stvarno æu. Poku ao je s molitvom kako bi istjerao ðavole ako s
u preuzeli Linino oblièje kako bi ga smeli, no nije se mogao sjetiti rijeèi i te
k je dug jauk ljubavi prema njoj i nostalgije za pro lo æu izi ao s njegovih usana. Ta
da se Lin nagnu nad njega sa svojom nezaboravnom nje no æu, tako blizu da bi je, da
se usudio, bio mogao poljubiti, i promrmlja kako ne bija e do la tako izdaleka da mu
utjera strah, nego da ga podsjeti na du nosti èasna lijeènika. I ona takoðer bija e
na rubu da iskrvari poput ove djevojke po to je donijela na svijet svoju kæer i t
om je prilikom on bio kadar da ju spasi. Za to ne uèini isto za ovu djevojku? to se
dogaða s njezinim ljubljenim Taom? Zar je mo da izgubio svoje dobro srce i pretvo
rio se u
%ÆI SREÆE
Putovanje ¦ 191
Dobar dio noæi Tao Chi'en je proveo uz Elizu u groznici. Bavio se tim iscrpljeni
m tijelom s ogranièenim sredstvima iz svog
na raspolaganju bio uzak drveni le aj, udaljen od jedinog vjetrenja to se provlaèil
o kroz vrata. Bilo je nemoguæe spavati bez zraka i usred ljudskog zadaha, ali jo
od polaska iz Valparaisa nije to morao, jer je ljeto dopu talo da se izvali na pod
u palube. Potra io je svoju krinju prikovanu o pod kako bi bila za tiæena od valjanja
na valovima, skinuo kljuè s vrata, otvorio lokot i izvadio svoj kovèe iæ i boèicu
laudana. Potom je potajice odijelio dvostruku porciju slatke vode i potra io neko
liko kuhinjskih krpa, koje æe mu poslu iti u nedostatku neèeg boljeg.
Krenuo je natrag u brodsko spremi te kad ga je neèija ruka primila za nadlakticu.
Okrenuo se iznenaðen i vidio jednu od Èileanki, koja, prkoseæi neopozivoj kapeta
novoj naredbi da se povuku nakon zalaska sunca, bija e izi la da zavodi mu terije. Uèa
s ju je prepoznao. Od svih ena na brodu Azucena Placeres bila je najsimpatiènija
i najsmionija. Prvih je dana jedina bila pripravna pomoæi putnicima koji su pati
li od morske bolesti, a jednako je tako bri no njegovala mladoga mornara koji je p
ao s jarbola i slomio ruku. Tako je zadobila po tovanje èak i krutoga kapetana Kat
za, koji je otad hinio da ne vidi njezinu neposlu nost. Azucena je besplatno pru ala
svoje usluge bolnièarke, ali onaj tko bi se usudio staviti ruku na njezino èvrs
to tijelo morao je platiti u gotovini, jer ne valja brkati dobro srce s glupo æu,
kako je govorila. To je moj jedini kapital i ako ne pazim na njega, nadrapala sa
m, obja njavala je veselo se lupkajuæi po turu. Azucena Placeres mu se obratila s
èetiri rijeèi razumljive na svakom jeziku: èokolada, kava, tabak, brendi. Kao to
je uvijek èinila kad bi se s njom mimoi ao, objasnila mu je smjelim pokretima svoj
u elju da razmijeni neku od tih luksuznih stvarèica za svoje usluge, no zhong yi
ju je odgurnuo u stranu i proslijedio svojim putem.
ohara? Prerana smrt nije Elizina karma, uvjeri ga. Ako je ena spremna prijeæi svij
et zakopana u ko marnoj rupi kako bi prona la svoga mu karca, to je stoga to je u njoj
mnogo qija.
'Mora joj pomoæi, Tao, ako umre ne vidjev i svog ljubljenog, nikad neæe pronaæi spo
koj i njezina æe te sablast slijediti zauvijek', upozori ga Lin prije no to je i èe
znula.
'Èekaj!' preklinjao je mu karac pru ajuæi ruku da je zadr i, ali su se njegovi prsti s
klopili u prazno.
Zadugo je Tao Chi'en ostao svaljen na tlu nastojeæi vratiti razbor dok njegovo o
beznanjeno srce nije prestalo galopirati, a tanana se Linina aroma rasplinula u
brodskom spremi tu. Ne idi, ne idi, ponovio je tisuæu puta, svladan ljubavlju. Nap
osljetku je mogao stati na noge, otvoriti vrata i iziæi na zrak.
Noæ je bila mlaka. Pacifièki ocean svjetlucao je poput srebra s Mjesecom odra enim
na vodi, a lagani lahor nadimao je stara Emilijina jedra. Mnogi su se putnici v
eæ bili povukli ili kartali u kabinama, drugi su bili objesili viseæe mre e da pro
vedu noæ u mete u strojeva, torova s konjima i sanduka koji su ispunili palube, a
neki su se zabavljali na krmi promatrajuæi zaigrane dupine na zapjenjenoj brazdi
lade. Tao Chi'en je zahvalno podigao oèi prema golemom nebeskom svodu. Prvi put
od svoje smrti Lin gaje posjetila ovako neprikriveno. Prije no to je zapoèeo svo
j mornarski ivot nekoliko ju je puta bio zapazio u blizini, osobito kad bi se udu
bio u duboku meditaciju, ali tada je bilo lako pobrkati krhku nazoènost njezina
duha s èe njama udovca. Lin je obièavala proæi uz njega okrznuv i ga svojim finim pr
stima, no on bi dvojio je li to doista ona ili tek tvorevina njegove izmuèene du e
. Meðutim, prije nekoliko trenutaka u brodskom spremi tu nije bilo dvojbi: Linino
mu se lice bilo pojavilo tako blistavo i jasno kao ovaj Mjesec ponad mora. Osjet
io je da je uz njega i bio je zadovoljan kao onih davnih noæi kad je spavala æuæu
rena u njegovu zagrljaju po to su vodili ljubav.
Tao Chi'en se uputio prema spavaonici za posadu, gdje mu je
%Æ1 SREÆE
kovèe iæa, svojim dugim iskustvom i kolebljivom nje no æu sve dok nije izbacila okrvav
ljenoga meku ca. Tao Chi'en ga je pregledao pod svjetlom fenjera i mogao je odredi
ti bez ikakve sumnje da je rijeè o nekoliko tjedana starom fetusu i da je èitav.
Kako bi dokraja oèistio utrobu, postavio je svoje igle na djevojèine nadlaktice
i noge izazivajuæi jake kontrakcije. Kad je bio siguran u ishod, odahnuo je s o
lak anjem: preostalo je tek da zamoli Lin da intervenira kako bi se izbjegla infek
cija. Do te je noæi Eliza predstavljala za njega poslovnu nagodbu, a na dnu njeg
ove krinje bila je ona biserna ogrlica da to potvrdi. Bila je tek nepoznata djevo
jka za koju je mislio da ne osjeæa nikakvo zanimanje, fan wey velikih stopala i
snala ljiva temperamenta kojoj bi te ko bilo steæi mu a jer nije pokazivala nikakvu sp
remnost da ugodi ili slu i mu karcu, to se lako moglo vidjeti. Sad se, naru ena zdravl
ja nakon pobaèaja, vi e nikada neæe moæi udati. Èak je ni ljubavnik, koji ju je os
im toga veæ jednom bio napustio, neæe eljeti za suprugu, ako ga, to bi uistinu bil
o nevjerojatno, jednoga dana pronaðe. Morao je priznati da za jednu strankinju E
liza nije posve ru na, bio je tu barem lagani orijentalni traèak u njezinim badema
stim oèima i duga, crna i sjajna kosa poput uznosita repa carskoga konja. Kad bi
imala ðavolsku frizuru, utu ili crvenu kao tolike koje je bio vidio nakon svog o
dlaska iz Kine, mo da joj se ne bi bio ni pribli io; ali ni njezin dobar izgled ni è
vrstoæa njezina karaktera neæe joj pomoæi, njezina je zla kob bila odluèena, za
nju nije bilo nade: zavr it æe kao prostitutka u Kaliforniji. Bija e posjetio mnoge
takve ene u Kantonu i Hong Kongu. Velik dio svoga lijeènièkog znanja dugovao je g
odinama kad se bavio tijelima tih nesretnica zlostavljanih udarcima, bolestima i
drogama. Nekoliko je puta tijekom te duge noæi pomislio ne bi li bilo plemeniti
je pustiti je da umre unatoè Lininim uputama i tako je spasiti stra ne sudbine, no
bija e mu platila unaprijed i morao je izvr iti svoj dio ugovora, reèe sam sebi. Ne
, nije to bio jedini razlog, zakljuèi, buduæi da se od poèetka pitao kakve su bi
le njegove vlastite pobude da ukrca tu
Putovanje 193
malu slijepu putnicu na brod. Rizik je bio golem, nije bio uvjeren da je ne to tak
o silno nerazborito bio uèinio jedino zbog vrijednosti bisera. Ne to u smionoj Eli
zinoj odluènosti bija e ga dir-nulo, ne to u krhkosti njezina tijela i srèanoj ljuba
vi koju je iskazivala prema svom ljubavniku podsjeæalo ga je na Lin...
Napokon je u osvit Eliza prestala krvariti. Bacakala se od vruæice i cvokotala u
natoè nepodno ljivoj vruæini u brodskom spremi tu, ali joj je puls bio mirniji i dis
ala je spokojno u svom snu. No nije bila izvan opasnosti. Tao Chi'en je htio ost
ati ondje da bdije nad njom, ali je proraèunao da jo malo nedostaje do svitanja i
ubrzo æe zazvoniti zvono pozivajuæi ga na posao. Izvukao se izmo den do palube, s
valio se potrbu ke na da èani pod i zaspao kao dijete sve dok ga prijateljski udarac
drugoga mornara nogom nije probudio da ga podsjeti na njegove du nosti. Uronio je
glavu u vjedro s morskom vodom da se razbudi i jo o amuæen otputio se u kuhinju da
skuha zobenu ka u koja je bila brodski doruèak. Svi su ju jeli bez primjedaba, èa
k i suzdr ljivi kapetan Katz, osim Èileanaca, koji su prosvjedovali u zboru, unato
è tome to su bili najbolje opskrbljeni jer su se posljednji ukrcali. Ostali bijah
u potratili svoje zalihe duhana, alkohola i poslastica tijekom nepodno ljivih mjes
eci plovidbe prije no to su dotaknuli Valparaiso. Pro irio se glas da su neki od Èi
leanaca aristokrati, stoga nisu znali oprati vlastite gaæe ili skuhati vodu za è
aj. Oni koji su putovali u putnièkoj kabini prvoga razreda vodili su slu kinje koj
ima su se kanili koristiti u rudnicima zlata jer im pomisao da osobno uprljaju r
uke nije bila ni nakraj pameti. Drugi su radije plaæali mornarima da se o njima
brinu kad su veæ ene jednoglasno odbile to èiniti; mogle su zaraditi deset puta v
i e primajuæi ih na deset minuta u privatnosti svoje kabine, nije bilo razloga da
provedu dva sata peruæi im odjeæu. Posada i ostatak putnika ismijavali su te raz
ma ene gospodièiæe, ali to nikad nisu èinili pred njima. Èileanci su se pristojno
vladali, doimali su se stidljivim i hvalili se velikom uljudno æu i kavalir tinom, n
o bila je dovoljna i
%ÆI SREÆE
Putovanje ¦ 195
najmanja iskra da zapali njihovu ta tinu. Tao Chi'en je nastojao da se ne petlja s
njima. Ti mu karci nisu prikrivali svoj prezir prema njemu i prema dva crna putni
ka koji su se ukrcali u Brazilu i platili punu cijenu putne karte, ali jedini ni
su imali kabinu niti su smjeli dijeliti stol s ostalima. Dra e mu je bilo pet skro
mnih Èileanki sa svojim èvrstim, praktiènim razumom, vjeèno dobrim raspolo enjem i
materinskim pozivom koji bi izvirio u trenucima hitnje.
Zavr io je svoj radni dan poput mjeseèara, u mislima s Elizom, ali nije imao slobo
dan trenutak da je vidi sve do noæi. U podne su mornari uspjeli upecati golemoga
morskog psa, koji je u samrtnoj borbi na palubi strahovito lupao repom, ali se
nitko nije usudio pribli iti se i dokrajèiti ga udarcem toljage. Tao Chi'enu, kao
kuharu, pripalo je da nadzire deranje ko e, izrezivanje na komade, kuhanje nekih d
ijelova mesa i soljenje drugih, dok su mornari èetkama prali krv s palube, a put
nici proslavljali u asan spektakl posljednjim bocama ampanjca, kao uvod u veèernju
gozbu. Saèuvao je srce za Elizinu juhu, a peraje da ih osu i, jer su vrijedile pra
vo bogatstvo na tr i tu afrodizijaka. Kako su prolazili sati u zaokupljenosti morski
m psom, Tao Chi'en je zami ljao Elizu veæ mrtvu u potpalublju. Osjetio je burnu na
valu radosti kad se uspio spustiti i uvjerio se da je jo iva i da izgleda bolje. K
rvarenje je stalo, vrè s vodom bio je prazan i sve je ukazivalo da je imala tren
utke lucidnosti tijekom tog dugog dana. Zahvalio je kratko Lin na njezinoj pomoæ
i. Djevojka je otvorila oèi s naporom, usne joj bijahu suhe, a lice zarumenjelo
od vruæice. Pomogao joj je da se uspravi i dao sna an napitak tangkueia da joj se
oporavi krv. Kad je bio siguran da æe ga zadr ati u elucu, dao joj je nekoliko gutl
jaja svje ega mlijeka, koje je pohlepno popila. Èim se vratila u ivot, obznanila je
da osjeæa glad i zamolila jo mlijeka. Krave koje su vozili na brodu davale su ma
lo, slabo naviknute na plovljenje, bile su sama kost i ko a i veæ se govorkalo kak
o æe ih usmrtiti. Tao Chi'enu se pomisao da pije mlijeko èinila odvratnom, ali g
a je nje-
gov prijatelj Ebanizer Hobbs bio upozorio na njegova svojstva za obnovu izgublje
ne krvi. Ako se Hobbs njime koristio za dijetu prilikom te kih rana, zacijelo æe s
ada imati jednak uèinak, prosudio je-
'Umrijet æu, Tao?'
'Ne jo ', nasmijao se on, milujuæi je po glavi. 'Koliko jo treba da stignemo u Kali
forniju?' 'Mnogo. Ne misli na to. Sad mora mokriti.' 'Ne, molim te', branila se o
na. 'Kako ne? Mora to napraviti!' 'Pred tobom?'
'Ja sam zhong yi. Ne mo e se sramiti preda mnom. Veæ sam vidio sve to se ima vidjeti
na tvome tijelu.'
'Ne mogu se micati, neæu moæi podnijeti putovanje, Tao, radije æu umrijeti...',
jecala je Eliza naslanjajuæi se na njega da bi sjela na noænu posudu.
'Hrabro, djevojèice! Lin ka e da je u tebi mnogo cjijci i da nisi stigla tako dale
ko da sad umre na pola puta.' 'Tko?'
'Nije va no.'
Te je noæi Tao Chi'en shvatio da se ne mo e sam o njoj brinuti, trebao je pomoæ. S
ljedeæeg dana, tek to su ene izi le iz svojih kabina i smjestile se na pramcu, kao to
su uvijek èinile da operu odjeæu, ispletu kosu i sa iju pera i perlice na svom pr
ofesionalnom ruhu, dao je znake Azuceni Placeres kako bi mu se obratila. Tijekom
putovanja nijedna se nije bila koristila svojom bludnièkom odjeæom, odijevale s
u te ke tamne haljine i bluze bez ukrasa, obuvale papuèe, popodne se umatale u svo
je pla teve, èe ljale kosu u dvije pletenice na leðima i nisu upotrebljavale minku. D
oimale su se poput skupine jednostavnih seljanki koje svojski obavljaju kuæne po
slove. Èileanka je suuèesnièki veselo namignula svojim drugaricama i slijedila g
a u kuhinju. Tao Chi'en joj pru i veliki komad èokolade ukraden iz zalihe namijenj
ene za kapetanov stol
%ÆI SREÆE
Putovanje ¦ 197
Neko se vrijeme, koje se èinilo beskrajnim, Eliza borila u bunilu vruæice pod pa
skom Tao Chi'ena noæu, a Azucene Placeres danju. ena bi iskori tavala prvi sat jutr
a i sijeste, kad je veæina putnika drijemala, da se potajice iskrade do kuhinje,
gdje bi joj Tao predavao kljuè. U poèetku je silazila u brodsko spremi te umiruæi
od straha, ali su uskoro njezina priroðeno dobra æud i bro bili moæniji od strah
ovanja. Poèela bi trljajuæi Elizu nasapunanom krpom dok joj ne bi skinula mrtvaè
ki znoj, potom bi ju prisiljavala da jede mlijeène ka ice sa zobi i koko ju juhu s r
i om ojaèanu tangkueiem koji je pripremao Tao Chi'en, primjenjivala je trave tako
kako joj je on nareðivao, a vlastitim poticajem davala joj je alicu napitka od bo
ra ine na dan. Uzdala se naslijepo u taj lijek koji æe oèistiti utrobu od trudnoæe
; bora ina i slika Virgen del Carmen bili su prvo to su ona i njezine suputnice u p
ustolovini bile stavile u svoje krinje za putovanje, jer bi bez tih za titnika puto
vi Kalifornije mogli biti vrlo surovi za proputovanje. Bolesnica se gubila prola
zeæi zemljom smrti sve do jutra kad su pristali u luku Guayaquil, koja jedva da
je bila seoce to ga je pro drla bujna ekvatorijalna vegetacija i gdje je pristajalo
malo brodova, osim radi trgovine s tropskim voæem ili kavom, no kapetan Katz je
bio obeæao predati pisma jednoj obitelji nizozemskih misionara. Tu je korespond
enciju nosio sa sobom vi e od est mjeseci, a nije bio èovjek koji bi mogao iznevjer
iti dogovor. Prethodne je noæi, bukteæi poput lomaèe, Eliza iznojila groznicu do
posljednje kapi, zaspala je sanjajuæi da se bosa penje blje tavim ljestvama vulka
na u erupciji i probudila se mokra, ali bistra i svje ega èela. Svi putnici, uklju
èujuæi ene i dobar dio posade, si li su na nekoliko sati da ispru e noge, okupaju se
u rijeci i nasite voæa, ali je Tao Chi'en ostao na brodu da poka e Elizi kako da u
pali i popu i lulu
i poku ao joj objasniti svoj problem, ali ona nije ni ta razumjela engleski pa poèe
gubiti strpljenje. Azucena Placeres omiri e èokoladu i djetinji smije ak obasja njez
ino okruglo indijansko lice. Uze kuharovu ruku i stavi je na grudi, pokazujuæi m
u ensku kabinu, slobodnu u to doba, no on je povukao ruku, uhvatio njezinu i pove
o je do pokretne rampe za pristup u brodsko spremi te. Azucena, napola zaèuðena, n
apola radoznala, slaba no se branila, no on joj nije dao priliku da odbije, otvori
o je dasku i gurnuo je niz ljestve, sve se smje kajuæi kako bi je umirio. Nekoliko
su èasaka ostali u mraku dok nije prona ao fenjer obje en o jednu gredu i uspio ga
upaliti. Azucena se nasmije: napokon je taj èudni Kinez shvatio uvjete pogodbe.
Nikad to nije bila èinila s Azijcem i bila je vrlo radoznala da dozna je li njih
ov alat kao u drugih mu karaca, ali kuhar nije napravio pokret kojim bi iskoristio
privatnost, naprotiv, povukao ju je za nadlakticu krèeæi si put kroz taj labiri
nt s prtljagom. Upla ila se da je taj èovjek poremeæen i poèela je udarati kako bi
ga se otresla, no nije ju pustio tjerajuæi je da ide naprijed sve dok fenjer ni
je osvijetlio kotac u kojemu je le ala Eliza.
'Isuse, Marijo i Josipe!' uskliknula je Azucena kri ajuæi se u asnuta kad ju je vidj
ela.
'Reci joj da nam pomogne!' zamolio je Tao Chi'en Elizu na engleskom, tresuæi je
kako bi se vratila u ivot.
Elizi je trebalo dobrih èetvrt sata da mucajuæi prevede kratke upute Tao Chi'ena
koji je bio izvadio bro s tirkizom iz vreæice s draguljima i vitlao njime pred o
èima drhtureæe Azucene. Ugovor se, reèe joj, sastoji od toga da siðe dva put na
dan kako bi oprala Elizu i dala joj jesti, a da nitko za to ne dozna. Ako to oba
vi, bro æe biti njezin u San Franciscu, no ako ikomu ka e makar i jednu rijeè, zakl
at æe ju. Èovjek bija e izvukao no iz pojasa i mahao joj je njime pred nosom, dok j
e u drugoj ruci istaknuo bro kako bi poruka bila posve jasna.
'Razumije ?'
'Reci tom nesretnom Kinezu da razumijem i neka spremi taj no , jer æe me u nepa nji
i ne hoteæi ubiti.'
"a SREÆE
koju je nosio u svojoj krinji. Dvojio je na koji bi se naèin ophodio s djevojkom,
bila je to jedna od prigoda u kojima bi bio sve dao za savjete svoga mudrog uèi
telja. Shvaæao je da je nu no odr ati je smirenom, to æe joj pomoæi da joj lak e proðe
vrijeme zatoèeni tva u brodskom spremi tu, no bija e izgubila mnogo krvi i pla io se da
æe joj droga razvodniti ono krvi to joj je ostalo. Donio je odluku kolebajuæi se,
po to je preklinjao Lin da,bri no bdije nad Elizinim snom.
'Opijum. Uspavat æe te, tako æe vrijeme brzo proæi.'
'Opijum! To izaziva ludilo!'
'Ti svakako jesi luda, nema ba mnogo toga izgubiti', nasmijao se Tao.
'Hoæe me ubiti, zar ne?'
'Toèno. Nije mi uspjelo kad si krvarila pa æu to sad uèiniti s opijumom.'
'Jao, Tao, bojim se...'
'Mnogo opijuma je zlo. Malo je utjeha, a dat æu ti vrlo malo.'
Djevojka nije znala koliko je mnogo ili malo. Tao Chi'en joj je davao piti svoje
sirupe - 'zmajeva kost' i ' koljka kamenica' - i dijelio joj porcije opijuma kako
bi joj udijelile ne to malo sati milosrdna polusna, ne dopu tajuæi joj da se potpun
o izgubi u raju bez povratka. Provela je iduæe tjedne leteæi drugim galaksijama,
daleko od nezdrave jazbine u kojoj je njezino tijelo le alo malak-salo, i budila
se jedino kad bi se spu tali da ju nahrane, operu i natjeraju da napravi nekoliko
koraka u uskom labirintu brodskoga spremi ta. Nije osjeæala muku buha i u iju kao ni
muèni miris koji u poèetku nije mogla podnositi, jer su droge zagu ile njezin èud
esni njuh. Ulazila je i izlazila iz svojih snova bez ikakve kontrole i nije ih s
e mogla ni prisjetiti, ali je Tao Chi'en imao pravo: vrijeme je brzo pro lo. Azuce
na Placeres nije shvaæala za to Eliza putuje u tim uvjetima. Nijedna od njih nije
bila platila svoju putnu kartu, bile su se ukrcale pogodiv i se s kapetanom, koji
æe dobiti iznos putne karte kad stignu u San Francisco.
Putovanje ¦ 199
Podneblje postade ne to svje ije po to su napustili Panamu, gdje je kapetan zabranio d
a se spuste na kopno iz straha od zaraze utom groznicom, ogranièio se tek da po alj
e nekoliko mornara u èamcu kako bi potra ili slatku vodu, jer se ono malo to im je
ostalo bilo pretvorilo u baru tinu. Pro li su Meksiko i kad je Emilia zaplovila sjev
ernim vodama Kalifornije, u li su u zimsko doba.
'Ako su glasine toène, u samo jednom danu mo e ubaciti u d ep petsto dolara. Rudari p
laæaju u èistom zlatu. Proðu i mjeseci da ne vide enu, oèajni su. Govori s kapeta
nom i plati mu kad stigne ', ustrajavala je u trenucima kad bi se Eliza uspravila.
'Nisam jedna od vas', odvraæala bi Eliza, o amuæena slatkom omaglicom droga.
Napokon je u jednom èasu lucidnosti Azucena Placeres postigla da joj Eliza prizn
a dio svoje prièe. Odmah je ideja da pomogne toj bjegunici zbog ljubavi ovladala
eninom ma tom i otad je pazila bolesnicu s jo vi e bri nosti. Nije tek ispunjavala dogo
vor da ju hrani i pere, nego je takoðer ostajala uz nju iz zadovoljstva da je gl
eda kako spava. Ako je bila budna, pripovijedala bi joj o svom ivotu i poduèavala
da naglas moli krunicu, koja je, kako je ona govorila, najbolji naèin da se pro
vede nekoliko sati bez razmi ljanja, a u isto si vrijeme priskrbi nebo bez mnogo na
pora. Za osobu njezina zanimanja, objasnila je, to je nenadma no sredstvo. Strogo
je tedjela dio svojih prihoda kako bi kupila crkveni oprost skraæujuæi tako dane
koje bi na onome svijetu trebala provesti u èistili tu, iako, prema njezinim prora
èunima, nikad neæe imati dovoljno da pokrije sve svoje grijehe. Protekli su tjed
ni, a Eliza nije znala je li dan ili noæ. Obuzeo ju je nejasan dojam da se kadik
ad oslanja na neku ensku priliku uza se, ali bi potom zaspala i budila se zbunjen
a, ne znajuæi bija e li to sanjala Azucenu Placeres ili je doista postojala enica c
rnih pletenica, spljo tena nosa i visokih obraza koja je nalikovala mladoj verziji
Mame Fresije.
%ÆI SREÆE
Sparina koja je vladala na prvom dijelu putovanja preinaèila se u hladnoæu i vla
gu; iz kovèega su izvirile krznene kape, èizme, rukavice i vunene donje suknje.
Katkad bi se brigantin mimoi ao s drugim laðama i pozdravljali bi se izdaleka, ne
smanjujuæi brzinu. Za svake vjerske slu be kapetan je zahvaljivao nebesima na pogo
dnim vjetrovima, jer je znao za brodove koje su skrenuli sve do obala Havaja ili
jo dalje u potrazi za pogonskim vjetrom. Zaigranim dupinima pridru ili su se velik
i dostojanstveni kitovi, koji su ih pratili dobar komad puta. U sumrak, kad se v
oda zacr-venjela od odraza zalazeæega sunca, golemi su se kitovi voljeli u tutnj
avi zlaæane pjene, zazivajuæi jedni druge dubokom, podmorskom rikom. Gdjekad bi
se u noænoj ti ini toliko pribli ili brodu da se jasno mogao èuti te ak i tajanstven m
rmor tih prilika. Svje e su zalihe bile iscrpljene, a suhih je porcija uzmanjkalo;
osim kartanja i pecanja nije bilo drugih zabava. Putnici su provodili sate rasp
ravljajuæi pojedinosti udruga koje su osnivane zbog pustolovine, neke sa strogim
vojnièkim pravilima pa èak i odorama, druge ne to labavije. U osnovi, sve su utem
eljene zbog udru ivanja kako bi se financirala putovanja i oprema, radilo u rudnic
ima, prevozilo zlato, a potom jednakomjerno podijelila zarada. Ni ta nisu znali o
zemlji tu ili razdaljinama. Jedno od dru tava uglavilo je da se svake noæi èlanovi t
rebaju vratiti na brod, gdje su kanili ivjeti nekoliko mjeseci i pohranjivati dne
vnu kolièinu zlata u eljeznu blagajnu. Kapetan Katz im je objasnio da se Emilia n
e iznajmljuje kao hotel jer se on mislio vratiti u Europu to je prije moguæe, a r
udnici su se nalazili stotinama milja daleko od luke, no nisu se na njega obazir
ali. Proveli su pedeset i dva dana putujuæi, jednoliènost beskrajnih voda uzdrma
la im je ivce i tuènjave bi izbijale na najmanju izliku. Kad je jedan èileanski p
utnik bio na rubu da isprazni svoju kremenjaèu u nekog jenkijevskog mornara s ko
jim je Azucena Placeres previ e oèijukala, kapetan Vincent Katz je zaplijenio oru je
, èak i britve, uz obeæanje da æe ih vratiti èim San Francisco bude na vidiku. J
edini ovla teni da rukuje
Putovanje ¦ 201
no evima bio je kuhar, koji je imao nezahvalnu zadaæu da, jednu po jednu, ubija do
maæe ivotinje. Jednom kad je i posljednja krava zavr ila u loncima, Tao Chi'en je i
mprovizirao dobro razraðenu ceremoniju da zatra i oprost od rtvovanih ivotinja i oèi
sti se od prolivene krvi, potom je rasku io no , pro av i nekoliko puta njime kroz plame
n baklje.
Èim je laða u la u kalifornijske vode, Tao Chi'en je postupno stao Elizi dokidati
smirujuæe trave i opijum, posvetio se njezinu hranjenju i natjerao je da vje ba ka
ko bi mogla iziæi iz svoje samice na vlastitim nogama. Azucena Placeres sapunala
ju je strpljivo i èak improvizirala naèin da joj opere kosu alièicama vode, prip
ovijedajuæi joj svoj tu ni ivot bludnice i svoje veselo ma ta-renje o tome kako æe se
obogatiti u Kaliforniji i vratiti u Èile kao gospoða, sa est krinja s kraljevskim
haljinama i zlatnim zubom. Tao Chi'en se kolebao kojim bi putem valjalo iskrcat
i Elizu, ali ako ju je mogao uvesti u vreæi, zacijelo æe moæi upotrijebiti istu
metodu da je spusti. A kad jednom bude na kopnu, djevojka vi e nije njegova odgovo
rnost. Pomisao da æe je se konaèno rije iti izazivala je mje avinu u asna olak anja i ne
shvatljive tjeskobe.
Emilia se pribli ila obali sjeverne Kalifornije i nedostajalo je tek nekoliko milj
a do odredi ta. Prema sudu Azucene Placeres, obala bija e tako slièna èileanskoj da
su zacijelo i li u krug poput rakova pa su opet u Valparaisu. Tisuæe morskih lavov
a i tuljana otiskivale su se sa stijena i padale tromo u vodu usred nesnosne vri
ske galebova i pelikana. Nije bilo ive du e na grebenima, ni traga nekom naselju, n
i sjene Indijanaca to su, kako se prièalo, stoljeæima naseljavali te zaèarane kra
jeve. Napokon su se pribli ili liticama to najavljivahu blizinu Zlatne luke, slavni
Golden Gate, prag Zaljeva San Francisco. Gusta magla umotala je brod poput pla ta
, vidljivost se smanjila na pola metra i kapetan je naredio da stanu i bace sidr
o, iz straha da se ne smrskaju. Bili su vrlo blizu i nestrpljivost putnika pretv
arala se u strku. Svi su govorili u isto vrijeme pripravni da stupe na kopno i p
ohitaju prema zlatonos-
%ÆI SREÆE
nim pijescima u potrazi za blagom. Veæina dru tava za eksploatiranje rudnika raspa
la se u posljednjih nekoliko dana, dokolica plovidbe stvorila je neprijatelje me
ðu onima koji prije bijahu ortaci i svaki je èovjek mislio jedino na sebe, utonu
v i u snatrenja o golemu bogatstvu. Nije manjkalo onih koji su izjavljivali ljubav
prostitutkama, spremni zamoliti kapetana da ih vjenèa prije no to se iskrcaju, j
er su èuli da se u tim barbarskim zemljama najvi e oskudijeva sa enama. Jedna od Pe
ruanki prihvatila je prosidbu nekog Francuza, koji je proveo toliko vremena na m
oru da se vi e nije sjeæao ni vlastita imena, ali je kapetan Vincent Katz odbio od
r ati vjenèanje doznav i da èovjek ima suprugu i èetvero djece u Avignonu. Druge ene
posve su odbacile prosce jer tako tegobno putovanje bijahu poduzele kako bi bile
slobodne i bogate, rekle su, ne da se pretvore u neplaæene slu kinje prvog siroma k
a koji im predlo i enidbu.
Zanos ljudi spla njavao je sa svakim satom to su ga provodili ne pokreæuæi se, uron
jeni u mlijeènu nestvarnost maglu tine. Napokon se, iznenada, drugoga dana nebo ra è
istilo, mogli su podiæi sidro i krenuti razvijenih jedara na posljednju etapu du
goga putovanja. Putnici i posada izi li su na palubu kako bi se divili uskom otvor
u Golden Gatea, ploveæi est milja pod prozraènim nebom dok ih je pokretao travanj
ski vjetar. S obje su se strane podizala priobalna brda okrunjena umama, poput ra
na zarezanih neumornim djelovanjem valova, pozadi je ostajao Tihi ocean, a sprij
eda se pru ao predivan zaljev, kao jezero srebrnih voda. Salva usklika pozdravila
je kraj muène plovidbe i poèetak zlatne pustolovine za ove mu karce i ene, a i za d
vadeset èlanova posade, koji su upravo u tom èasu odluèili da prepuste laðu njez
inoj sudbini i otisnu se i oni u rudnike. Ravnodu an je bio jedino nizozemski kape
tan Vincent Katz koji je ostao na svom mjestu uz kormilo bez traga ikakva osjeæa
ja jer ga zlato nije diralo, elio se tek vratiti na vrijeme u Amsterdam da proved
e Bo iæ sa svojom
Putovanje ¦ 203
Prvo to je zapanjilo Tao Chi'ena kad su u li u zaljev bila je uma jarbola s njegove
desne strane. Bilo ih je nemoguæe izbrojiti, ali je pobrojao vi e od stotinu brodo
va koji kao da su napu teni u pomutnji bitke. Bilo koji nadnièar na kopnu zaraðiva
o je za jedan dan vi e nego mornar u mjesec dana plovidbe; mu karci nisu dezertirali
samo zbog zlata, nego ih je mamila moguænost da se obogate tovareæi vreæe, peku
æi kruh ili kujuæi potkove. Neka su se prazna plovila iznajmljivala kao krème il
i improvizirani hoteli, druga su propadala prekrivena morskim algama i gnijezdim
a galebova.
Sljedeæe to je Tao Chi'en otkrio bio je grad rastegnut poput lepeze po obroncima
brda, hrpa atora, kolibe od ploèa i kartona i poneke jednostavne zgrade, ali dobr
e izradbe, prve u tom nièuæem naselju. Po to su se usidrili, pristupio im je prvi
èamac, ne iz luèke kapetanije kao to su pretpostavili, nego od nekog Èileanca nes
trpljivog da izrazi dobrodo licu svojim sunarodnjacima i pokupi po tu. Bio je to Fel
iciano Rodriguez de Santa Cruz, koji je bio zamijenio svoje zvuèno ime s Felbc C
ross kako bi ga Jenkiji mogli izgovoriti. Unatoè tomu to je nekolicina putnika bi
la njegovi osobni prijatelji, nitko ga nije prepoznao, jer ni ta nije preostalo od
fiæfiriæa sa aketom i ufrkanim brkom kojega su bili vidjeli posljednji put u Val
paraisu; pred njima je stajao èupavi piljski èovjek, ko e opaljene kao u Indijanca,
u gor taèkoj odjeæi, ruskim èizmama do polovice bedara i dvije pi toljèine oko pasa
, u pratnji crnca jednako divljeg izgleda, takoðer naoru ana poput razbojnika. Bio
je on odbjegli rob koji je, stupiv i na kalifornijsko tlo postao slobodan èovjek,
ali kako nije bio kadar podnijeti bijedu rudnika, radije je zaraðivao za ivot ka
o plaæeni gorila. Kad
obitelji, te Eliza Sommers u utrobi jedrenjaka koja je tek mnogo sati poslije do
znala da bijahu stigli.
L1 SREÆE
Putovanje ¦ 205
se Feliciano predstavio, doèeka e ga ushiæeni povici i gotovo su ga odnijeli na no
silima do prve kabine, gdje su ga putnici masovno pitali za novosti. Jedino ih j
e zanimalo ima li rude u izobilju, kako se prièalo, na to je odgovorio da je ima
jo mnogo vi e i izvadio iz svoje torbe utu tvar u obliku zgnjeèena dreka te obznanio
da je to grumen te ak pola kilograma i bio ga je spreman promijeniti, brat-bratu,
za sav liker na brodu, ali dogovor nije postignut jer su preostale tek tri boce
, ostatak je potro en na putovanju. Grumen bijahu prona li, reèe, hrabri rudari iz È
ilea, koji su sada radili za njega uz rubove rijeke Americano. Jednom kad su mu
nazdravili s posljednjom prièuvom alkohola i Èileanac pokupio enina pisma, nastav
io ih je obavje tavati o tome kako se mo e pre ivjeti u toj zemlji.
'Prije nekoliko mjeseci postojao je kodeks èasti i èak su se i najgori pokvarenj
aci pona ali pristojno. Moglo se ostaviti zlato u atoru bez nadzora, nitko ga ne bi
dirao, ali sada se sve promijenilo. Caruje zakon pra ume, jedina je ideologija gr
amzivost. Ne odvajajte se od svoga oru ja i idite u parovima ili skupinama, to je
zemlja odmetnika', objasnio je.
Ladu bija e okru ilo nekoliko èamaca popunjenih mu kom posadom, koja je vièuæi predlag
ala razlièite dogovore, odluèna da kupi bilo to, jer bi se to na kopnu prodavalo
za pet puta veæu svotu. Neoprezni bi putnici brzo otkrili umje nost spekuliranja.
Poslije podne pojavio se luèki kapetan u pratnji carinskoga slu benika, a iza njih
dva èamca s nekoliko Meksikanaca i parom Kineza, koji su se ponudili da prevezu
teret s broda do pristani ta. Naplaæivali su pravo bogatstvo, ali nije bilo alter
native. Luèki kapetan nije pokazao nikakvu namjeru da pregleda putovnice ili pro
vjeri identitet putnika.
'Dokumenti? Ni ta od toga! Do li ste u raj slobode. Ovdje ne postoji papir sa igom',
obznanio je.
ene su ga, naprotiv, ivo zanimale. Hvastao se da je prvi koji oku a sve i svaku koja
se iskrca u San Franciscu, premda ih nije
I
bilo toliko koliko bi elio. Isprièao je kako prve koje su se pojavile u gradu, ot
prije nekoliko mjeseci, bija e doèekalo mno tvo eu-foriènih mu karaca, koji su stajali
u repu satima da doðu na red plaæajuæi cijenu zlatom u prahu, grumenju, novèiæi
ma, pa èak i ipkama. Bile su to dvije smjele jenkijevske djevojke, koje su bile p
oduzele putovanje od Bostona pre av i Pacifik preko Panamske prevlake. Pru ale su svoj
e usluge najboljem ponuðaèu, zaraðujuæi u jednom danu uobièajen jednogodi nji prih
od. Otad ih je bilo stiglo vi e od petsto, gotovo sve Meksikanke, Èileanke i Perua
nke, osim nekolicine Amerikanki i Francuskinja, premda je njihov broj bio beznaè
ajan u usporedbi s rastuæom najezdom mladih samaca.
Azucena Placeres nije èula Jenkijeve novosti jer ju je Tao Chi'en poveo u brodsk
o spremi te tek to je doznao za nazoènost carinskog agenta. Neæe moæi spustiti djev
ojku u vreæi na ramenu utovarivaèa kao to se uspela, jer æe se zave ljaji zacijelo
pregledavati. Eliza se iznenadila vidjev i ih, oboje su bili neprepoznatljivi: on
se epirio u haljetku i netom opranim hlaèama, njegova stegnuta pletenica sjala se
kao nauljena i bio je pa ljivo obrijao sve do posljednje lasi na èelu i licu, dok
je Azucena Placeres bila zamijenila svoju odjeæu seljanke bojnim ruhom i nosila
je plavu haljinu s perjem u dekolteu, visoku pundu okrunjenu e irom te ru na usnama
i obrazima.
'Putovanje je zavr ilo i jo si iva, malena', obznani joj veselo.
Mislila je posuditi Elizi jednu od svojih rasko nih haljina i izvuæi je s broda ka
o jo jednu iz njihove skupine, nimalo besmislena ideja, jer æe to zacijelo biti n
jezino jedino zanimanje na kopnu, kako je objasnila.
'Do la sam se udati za svoga zaruènika', odvrati Eliza po stoti put.
'Nema zaruènika koji i ta vrijedi u ovakvu sluèaju. Ako za hranu treba prodati dup
e, prodat æe ga. U ovim okolnostima ne mo e puno birati, djevojèice.'
Tao Chi'en ih je prekinuo. Ako je tijekom dva mjeseca bilo
%Æl SREÆE
sedam ena na brodu, nije ih moglo siæi osam, umovao je. Bio je uoèio skupinu Meks
ikanaca i Kineza koji su se uspeli na brod kako bi istovarivali i èekali na palu
bi naredbe kapetana i carinskog slu benika. Uputio je Azucenu da poèe lja dugu Elizi
nu kosu u repiæ poput njegova, dok je on po ao potra iti svoj komplet èista rublja.
Odjenuli su djevojèurak u hlaèe, haljetak prièvrstili oko pasa uzetom i stavili
joj slamnati e ir umjesto suncobrana. Eliza je bila izgubila na te ini i bila je slab
a i blijeda kao ri in papir. S Tao Chi'enovom odjeæom, prevelikom za nju, doimala
se poput neishranjenog i tu nog kineskog djeèaka. Azucena Placeres obgrlila ju je
svojim robusnim rukama pralje i s ganuæem joj utisnula poljubac u èelo. Bija e joj
postala draga i u dnu du e veselila se to ima zaruènika koji ju èeka, jer nije mog
la zamisliti kako se podvrgava surovostima ivota kakav je ona podnosila.
'Izgleda poput gu terice', nasmije se Azucena Placeres.
'A ako me otkriju?'
' to je najgore to ti se mo e dogoditi? Da te Katz natjera da plati putnu kartu. Mo e ju
platiti svojim draguljima, ne slu e li oni upravo tomu?' razglabala je ena.
'Nitko ne zna da si ovdje. Tako te kapetan Sommers neæe potra iti u Kaliforniji',
reèe Tao Chi'en.
'Ako me nade, odvest æe me natrag u Èile.'
'Za to bi? Veæ si obe èa æena, u svakom sluèaju. Bogati to ne podnose. Tvoja obitelj m
ora biti veoma zadovoljna to si nestala pa te neæe morati baciti na ulicu.'
'Samo to? U Kini bi te ubili zbog toga to si napravila.'
'Dobro, Kinezu, nismo u tvojoj zemlji. Ne pla i curicu. Mo e mirno iziæi, Eliza. Nitk
o te neæe zapaziti. Sve æe oèi biti zabavljene gledajuæi mene', uvjeri je Azucen
a Placeres opra tajuæi se kroz vrtlog plavih pera, s bro em od tirkiza prièvr æenim na
dekolteu.
Tako je i bilo. Pet Èileanki i dvije Peruanke u svojim najbujni-jim haljinama za
osvajanje bile su spektakl dana. Spustile su se do èamaca ljestvama od u eta, a p
rethodilo im je sedam sretnih
Putovanje 207
mornara koji su drijebom stekli povlasticu da nose na glavi enske stra njice, usred
zbora zvi duka i aplauza stotinjak znati eljnika koji su nahrupili u luku kako bi ih
doèekali. Nitko nije obratio pozornost Meksikancima i Kinezima koji su poput ni
za mrava predavali zave ljaje od ruke do ruke. Eliza je u la u jedan od posljednjih
èamaca, uz Tao Chi'ena, koji je svojim sunarodnjacima rekao da je momak gluhonij
em i pomalo slabouman, tako da je besmisleno nastojati komunicirati s njim.
Argonauti
Y ¦ i ao Chi'en i Eliza Sommers prvi put su stupili "¦¦»¦< I nogom u San Francis
co u dva poslije podne .A. jedne srijede u travnju 1849. Dotad su tisuæe pustolo
va tuda bile nakratko pro le putujuæi prema zlatonosnim pijescima. Uporni vjetar o
te avao je hod, ali je dan bio vedar i mogli su se diviti pogledu na zaljev u njeg
ovoj izvanrednoj ljepoti. Tao Chi'en predstavljao je èudnovat prizor sa svojim l
ijeènièkim kovèe iæem od kojega se nikad nije odvajao, naramkom na leðima, slamnat
im e irom i sarapeom od raznobojnih vuna kupljenim od nekog meksièkog utovarivaèa.
U tom je gradu, ipak, izgled bio posljednja rupa na svirali. Elizi su drhtale no
ge kojima se nije bila koristila dva mjeseca i osjeæala se o amuæenom na kopnu kao
i prije na moru, ali mu ka joj je odjeæa pru ala dotad nepoznatu slobodu, nikad se
ne bija e osjeæala tako nevidljivom. Jednom kad je prevladala dojam da je gola, mo
gla je u ivati u povjetarcu to joj je prodirao kroz rukave bluze i hlaèe. Naviknuta
da bude zatoèena u podsuknji, sad je disala punim pluæima. Te kom je mukom uspije
vala nositi kovèe iæ s predivnim haljinama to ih joj Miss Rose bija e pripremila u na
jboljoj namjeri; vidjev i je kako tetura, Tao Chi'en ga je uzeo od nje i zabacio n
a rame. Kastiljanski ogrtaè smotan pod rukom te io je koliko i kovèeg, ali je ona
shvatila da ga ne mo e ostaviti, bio je najdragocjenije to je imala za noæ. Spu tene
glave, skrivena pod svojim slamnatim e irom, napredovala je sapliæuæi se u groznom
kaosu luke. Selendra Yerba Buena,
Argonauti ¦ 209
koju je osnovala panjolska ekspedicija 1769, imala je manje od petsto stanovnika,
ali tek to se pronio glas o zlatu, stali su pristizati pustolovi. Za nekoliko se
mjeseci to bezazleno seoce probudilo s imenom San Francisco, a njegova je glaso
vitost doprla i do posljednje toèke na svijetu. Jo uvijek to nije bio pravi grad,
nego tek divovski tabor za ljude u prolazu.
Zlatna groznica nije nikoga ostavila ravnodu nim: kovaèi, stolari, uèitelji, lijeè
nici, vojnici, bjegunci pred zakonom, propovjednici, pekari, revolucionari i bez
azleni luðaci raznih vanj tina bili su ostavili iza sebe obitelji i posjede kako b
i pre li pola svijeta u potrazi za pustolovinom. 'Tra e zlato, a putem gube du u', bio
je ponavljao neumorno kapetan Katz za svake kratke vjerske slu be koje je nedjelj
om nametao putnicima i posadi Emilije, ali se nitko od njih, pomraèenih opsjenom
o nenadanu bogatstvu koje æe im izmijeniti ivot, nije na njega osvrtao. Prvi put
u povijesti zlato se moglo naæi razbacano po tlu, bez vlasnika, besplatno i u i
zobilju, na dohvat svakome tko odluèi da ga pokupi. S najudaljenijih obala dolaz
ili su argonauti: Europljani izbjegavajuæi ratove, kuge i tiranije; ambiciozni i
srèani Jenkiji; Crnci u potrazi za slobodom; Oregonci i Rusi odjeveni u krzna p
oput Indijanaca; Meksikanci, Èileanci i Peruanci; australski banditi; gladni kin
eski seljaci koji su riskirali glavu zbog kr enja carske zabrane da napuste svoju
domovinu. U prljavim ulièicama San Francisca mije ale su se sve rase.
Glavne su ulice zacrtane kao iroki polukrugovi èiji su krajevi doticali alo bile i
spresijecane ravnima koje su se spu tale s vrlet-nih brda i zavr avale na pristani tu,
neke tako strme i pune blata da se ni mule njima nisu uspijevale uzverati. Odje
dnom je zapuhao olujni vjetar podi uæi vrtloge pra ine i pijeska, ali za kratko je v
rijeme zrak opet bio miran, a nebo èisto. Veæ je postojalo nekoliko solidnih zgr
ada i desetak u izgradnji, neke su se èak ogla avale kao buduæi luksuzni hoteli, a
li ostatak je bila hrpa privremenih nastambi, baraka, kuæeraka od limenih ploèa,
drva ili kartona,
XI SREÆE
atori od platna i strehe od slame. Nedavne zimske ki e bile su pretvorile pristani te
u moèvaru, rijetka vozila zaglibila bi u blatu i da bi se pre li prokopi prepunje
ni smeæem, tisuæama razbijenih boca i drugim otpacima, trebalo je postaviti debe
le daske. Nisu postojali kanali ni odvodni jarci, a bunari su bili zara eni; koler
a i dizenterija ubirali su danak u smrti, osim u Kineza koji su po obièaju pili
èaj, te Èileanaca, koji su rasli uz zara enu vodu u svojoj zemlji pa stoga bijahu
imuni na manje bakterije. Raznorodno mno tvo kipjelo je zahvaæeno pomamnom aktivno æ
u, gurajuæi se i spotièuæi o graðevinsku graðu, baève, sanduke, magarce i kolica
. Kineski istovarivaèi balansirali su noseæi svoje terete na krajevima motke ne
obaziruæi se ako bi nekoga udarili u prolazu; Meksikanci, sna ni i strpljivi, naba
cili bi na leda teret primjeren njihovoj te ini i uspinjali se uz brijeg kaskajuæi
; Malajci i Havajci koristili su se bilo kakvom izlikom da otpoènu tuènjavu; Jen
kiji su na konjima upadali u improvizirane trgovine, prignjeèujuæi svakoga tko b
i im stao na put; Kalifornijci roðeni u tom kraju pokazivali su se razmetljivo u
krasnim izvezenim jaknama, mamuzama od srebra i hlaèama rastvorenim sa strane d
vostrukim nizom zlatnih gumba od pasa do èizama. Povici koji su pratili tuènjave
ili nezgode nadovezivahu se na galamu èekiæa, pila i pijuka. Zastra ujuæe uèestal
o mogli su se èuti pucnjevi, ali se nitko nije uznemiravao zbog jednog mrtvaca v
i e ili manje; kraða kutije èavala, naprotiv, privukla bi smjesta skupinu razljuæe
nih graðana spremnih da provedu pravdu vlastitim rukama. Imovina je bila mnogo v
rednija od ivota, bilo kakva pljaèka veæa od sto dolara plaæala se omèom. Grad je
obilovao igraènicama, barovima i salunima okiæenim slikama golih enski u nedosta
tku pravih ena. U atorima se prodavalo sve to ti padne na pamet, osobito liker i or
u je, po pretjeranim cijenama, jer nitko nije imao vremena za pregovaranje. Mu terij
e su plaæale gotovo uvijek u zlatu, ne zaustavljajuæi se da pokupe prah koji bi
ostao prilijepljen za utege. Tao Chi'en je zakljuèio da je slavna Gum San, Zlatn
a planina, o kojoj
Argonauti ¦ 211
je toliko toga bio èuo, pakao, te je proraèunao da æe mu uz takve cijene njegova
u teðevina dostajati za malo toga. Elizina vreæica s nakitom bit æe bezvrijedna,
jer je jedina prihvatljiva moneta bilo èisto zlato.
Eliza se probijala kroz gu vu kako je najbolje mogla, prili-jepiv i se za Tao Chi'en
a i zahvalna zbog svoje mu ke odjeæe, jer ena nije bilo nigdje na vidiku. Sedam put
nica s Emilije bija e odvedeno u nosilima do jednog od mnogih saluna, gdje su nesu
mnjivo veæ poèele zaraðivati dvjesto sedamdeset dolara za putnu kartu, to su dugo
vale kapetanu Vincentu Katzu. Tao Chi'en je bio doznao od istovarivaèa da je gra
d podijeljen u sektore i svaka je nacija imala svoje susjedstvo. Upozorili su ga
da se ne pribli ava strani s australskim odmetnicima, gdje su ga mogli napasti iz
puke te nje za zabavom i pokazali mu put do gomile atora i kuæeraka gdje su ivjeli
Kinezi. Krenuo je onamo.
'Kako æu pronaæi Joaquina u ovom mete u?' zapita Eliza osjeæajuæi se izgubljenom i
nemoænom.
'Ako postoji kineska èetvrt, mora biti i èileanska èetvrt. Potra i
je.'
'Ne kanim se odvajati od tebe, Tao.' 'Noæas se vraæam na brod', upozori je on. '
Za to? Ne zanima te zlato?'
Tao Chi'en je ubrzao korak, a ona je prilagodila svoj da ga ne bi izgubila iz vi
da. Tako su do li do kineske èetvrti - hitile Canton, kako su je zvali - nekoliko
nezdravih ulica, gdje se smjesta osjetio kao u svojoj kuæi jer se nije moglo vid
jeti ni jedno jedino lice fan weya, zrak je bio natopljen slasnim mirisima jela
iz njegove zemlje i èula su se razna narjeèja, napose kantonski. Za Elizu, napro
tiv, bilo je to kao da se preselila na drugi planet, nije razumjela ni jednu jed
inu rijeè i èinilo joj se da su svi srditi jer su vièuæi gestikulirali. Ni ondje
nije vidjela ene, ali ju je Tao upozorio na nekoliko bijednih okanca sa ipkama kr
oz koja su provirivala oèajna lica. Proveo je dva mjeseca a da nije bio sa enom,
i ove su
%ÆI SREÆE
Argonauti ¦ 213
Eliza, nezamijeæena u svojoj ulozi istoènjaèkog momèiæa, sjela je iscrpljena u k
ut dok je on razgovarao s ovim i onim, raspitujuæi se do potankosti o zlatu i ivo
tu u Kaliforniji. Za Tao Chi'ena, za tiæenog uspomenom na Lin, podno ljivijim se isk
u enjem pokazala ena no kocka. Zvuk etona fan tana i kocaka na povr ini stolova zaziva
o ga je sirenskim zovom. Pogled na snopove karata u rukama igraèa tjerao ga je d
a se znoji, ali se suzdr ao, osna en uvjerenjem da bi ga dobra sreæa napustila zauvi
jek ako prekr i svoje obeæanje. Godinama poslije, nakon mnogobrojnih pustolovina,
Eliza ga je zapitala na koju je to dobru sreæu mislio, a on je, ne promisliv i dva
put, odgovorio: to to je iv i to ju je upoznao. Tog je poslijepodneva doznao da su
zlatonosni pijesci na rijekama Sacramento, Americano, San Joaquin i stotinama
ga pozivale, no predobro je poznavao haranja veneriènih bolesti da bi se izlo io r
iziku s nekom enom tako niska polo aja. Bile su to seoske djevojke kupljene za neko
liko novèiæa i dovedene iz najudaljenijih kineskih provincija. Pomislio je na sv
oju sestru koju je njihov otac prodao i presamitio ga je val muènine. ' to ti je,
Tao?'
'Lo e uspomene... Ove su djevojke robinje.'
'Nisu li rekli da u Kaliforniji nema robova?'
U li su u restoran oznaèen tradicionalnim utim vrpcama. Ondje je bio veliki stol ok
o kojega su se natrpali mu karci, koji su, lakat uz lakat, urno pro dirali svoju hran
u. Zveckanje tapiæa po pliticama i glasan razgovor zvuèali su kao glazba u Tao Ch
i'eno-vim u ima. Èekali su stojeæi u dvostrukom redu dok nisu uspjeli sjesti. Nije
se moglo birati jelo, nego zgrabiti ono to ti se naðe nadomak ruke. Iziskivala s
e vje tina kako bi se zgrabio tanjur u letu prije no to ga netko drugi, ustriji, pre
sretne, ali je Tao Chi'en dobio jedan za Elizu, a drugi za sebe. Ona je nepovjer
ljivo promotrila zelenkastu tekuæinu u kojoj su plutala blijeda vlakna i elatinoz
ni meku ci. Hvalila se da mo e prepoznati bilo koji sastojak po mirisu, ali ovo se n
ije èinilo èak ni jestivim, imalo je izgled moèvarne vode s punoglavcima, ali je
prednost bila to ne iziskuje tapiæe. Glad je bila jaèa od sumnjièavosti i usudila
se ku ati to dok ju je za leðima niz nestrpljivih kupaca po urivao vièuæi. Èorba se
pokazala slasnom i rado bi bila pojela jo , ali joj Tao Chi'en nije dao vremena i
, dr eæi je za podlakticu, izvukao ju je van. Slijedila ga je prvo dok su obilazil
i duæane u èetvrti kako bi obnovio zalihu medicinskih proizvoda iz svoje torbe i
porazgovo-rio s parom kineskih travara koji su djelovali u gradu, a potom do je
dne od mnogih igraènica kakvih je bilo na svakom uglu. Bila je to drvena zgrada
u kojoj se te ilo luksuzu, ukra ena slikama putenih ena, napola odjevenih. Zlato u pr
ahu vagalo se i mijenjalo za novèiæe, esnaest dolara po unci, ili bi se jednostav
no cijela torba polo ila na stol. Amerikanci, Francuzi i Meksikanci èinili su
veæinu mu terija, ali je takoðer bilo pustolova s Havaja, iz Èilea, Australije i R
usije. Najpopularnije su igre bili monte, meksièkog podrijetla, lasquenet i ving
t-et-un. Kako je Kinezima bio dra i fan tan i stavljali su na kocku tek nekoliko c
entava, nisu bili dobrodo li za stolovima s visokim ulozima. Nije se moglo vidjeti
nijednog crnca kako igra, premda je bilo nekih koji su svirali ili poslu ivali za
stolovima; poslije su doznali da ako uðu u barove ili igraènice dobiju jedno be
splatno piæe, a potom moraju otiæi ili ih izbace van. Bile su tri ene u salonu, d
vije mlade Meksikanke velikih iskrièavih oèiju, odjevene u bijelo, koje su pu ile
jednu cigaretu za drugom, te neka Francuskinja u tijesnom stezniku i s debelom n
aslagom minke, prilièno zrela i zgodna. Obilazile su stolove potièuæi na igru i p
iæe, a poèesto bi obièavale nestati podruku s nekim klijentom iza te ke zavjese od
crvenog brokata. Tao Chi'ena bijahu obavijestili da naplaæuju jednu uncu zlata
za jedan sat svoga dru tva u baru te nekoliko stotina dolara da bi provele cijelu
noæ s usamljenim mu karcem, ali je Francuskinja bila skuplja i nije 'poslovala' s
Kinezima ili Crncima.
L1 SREÆE
Argonauti ¦ 215
njihovih rukavaca, ali zemljovidi nisu bili pouzdani, a udaljenosti bijahu jeziv
e. Stalo je manjkati lako dostupnog zlata s povr ine. Toèno, nije nedostajalo sret
nih rudara koji bi nai li na grumen velièine cipele, no veæina se zadovoljavala ako
m praha dobivenom uz pretjeran napor. Mnogo se govorilo o zlatu, rekli su mu, al
i malo o rtvovanju da bi se do njega do lo. Bila je potrebna unca na dan da se stek
ne ikakva zarada, a i to ako je èovjek bio spreman ivjeti kao pas, jer su cijene
bile pretjerane, a zlato se topilo u treptaju oka. Naprotiv, trgovci i pozajmlji
vaèi novca su se bogatili, kao onaj njegov zemljak koji se posvetio pranju rublj
a i za nekoliko mjeseci mogao izgraditi kuæu od èvrste graðe i veæ je razmi ljao o
povratku u Kinu kako bi kupio nekoliko supruga te se posvetio stvaranju mu ke dje
ce, ili drugi koji je posuðivao novac u karta nici uz deset posto kamata na sat, o
dnosno vi e od osamdeset i sedam tisuæa na godinu. Potvrdili su mu bajkovite pripo
vijesti o golemim grumenima, izobilju praha pomije anog s pijeskom, rudnim ilama u
kamenju kvarca, mulama koje su kopitima ostrugale povr inu stijene, a ispod se poj
avilo blago, ali da bi se èovjek obogatio, tra ili su se rad i sreæa. Jenkijima je
nedostajalo strpljenja, nisu znali raditi u timu, bili su podlo ni neurednu ivotu
i lakomosti. Meksikanci i Èileanci su se razumjeli u rudarstvo, ali su tro ili mno
go; Oregonci i Rusi gubili su vrijeme u tuènjavama i pijankama. Kinezi su, napro
tiv, napredovali koliko god skromna bila njihova imovina jer bijahu tedljivi, nis
u se opijali i radili su kao mravi osamnaest sati na dan bez odmora i alopojki. F
an weyi su se ljutili na uspjeh Kineza, upozorili su ga, trebalo se hiniti, prav
iti blesavim, ne izazivati ih, inaèe bi se proveli lo e kao i ponosni Meksikanci.
Da, obavijestili su ga, postojao je tabor Èileanaca; bio je ne to udaljen od sredi t
a, na desnom rubu grada, i zvao se Mali Èile, no veæ je bilo kasno da se zaputi
onamo bez ikakve pratnje osim svog zaostalog brata.
'Vraæam se na brod', objavio je Tao Chi'en Elizi kad su napokon izi li iz karta nice
.
'Osjeæam muèninu, kao da æu pasti.'
'Bila si vrlo bolesna. Treba dobro jesti i odmarati se.'
'Ne mogu to sama, Tao. Molim te, nemoj me jo ostaviti...'
'Imam ugovor, kapetan æe poslati nekoga da me tra i.'
'A tko æe izvr iti naredbu? Svi su brodovi napu teni. Nitko nije ostao na brodu. Taj
se kapetan mo e derati dok ne promukne, a nitko se od njegovih mornara neæe vrati
ti.'
' to æu s njom?' zapitao se Tao Chi'en glasno i na kantonskom. Njihov sporazum zav
r ava u San Franciscu, ali nije se osjeæao kadrim prepustiti je njezinu usudu na o
vome mjestu. Bio je u klopci, barem dok ona ne ojaèa, pove e se s drugim Èileancim
a ili pronaðe prebivali te svog nepouzdanog dragog. Neæe biti te ko, pretpostavio je
. Premda se San Francisco doima zamr enim, za Kineze nigdje nema tajni, lako mo e pr
ièekati do iduæega dana i otpratiti je do Maloga Èilea. Spustio se mrak dajuæi m
jestu fantazmagorièan izgled. Gotovo su sve nastambe bile od platna pa su se zbo
g svjetiljaka u unutra njosti èinile prozirnima i blistavima poput dijamanata. Bak
lje i buktinje po ulicama te glazba iz igraènica pridonosili su nestvarnom dojmu
. Tao Chi'en je potra io smje taj kako bi ondje proveli noæ i nai ao je na veliku nast
ambu dugaèku nekih dvadeset i pet metara i osam iroku, izraðenu od ploèa i metaln
ih limova skupljenih s nasukanih brodova, a okrunjenu natpisom 'hotel'. Unutra b
ijahu na dva kata podignuti le ajevi, jednostavne drvene ploèe na kojima se èovjek
mogao sklupèati i leæi, sa ankom u dnu gdje se prodavao liker. Nije bilo prozora
i zrak je ulazio jedino kroz ljebiæe na limenim zidovima. Za dolar se stjecalo p
ravo da se ondje prenoæi i trebalo je donijeti vlastitu krevetninu. Prvi koji bi
 do li zauzeli su le ajeve, ostali su polijegali po podu, ali njima nisu dali le aj pr
emda je bilo slobodnih, jer bijahu Kinezi. Bacili su se na zemljano tlo, upotrij
ebiv i zave ljaj odjeæe kao uzglavlje, sarape i kastiljanski ogrtaè kao jedini prekr
ivaè. Mjesto se ubrzo ispunilo ljudima raznih izgleda i rasa, koji su se ispru ili
jedni uz druge u stije njenim redovima,
%Æ1 SREÆE
odjeveni i s oru jem u ruci. Zadah prljav tine, duhana i ljudskih isparavanja, uz hr
kanje i neobiène krike onih to su se gubili u svojim noænim morama, ote avali su sa
n, ali je Eliza bila tako umorna da nije znala kako su protekli sati. Probudila
se u svitanje drhtureæi od hladnoæe, sklupèana uz Tao Chi'enova leða, i tada je
otkrila njegov miris mora. Na brodu se mije ao s beskrajnom vodom koja ih je okru iv
ala, ali te je noæi spoznala da taj osobiti miomiris pripada tijelu toga mu karca.
Sklopila je oèi, jaèe se stisnula uz njega i ubrzo opet usnula.
Sljedeæeg su se dana zajedno otputili u potragu za Malim Èileom, koji je ona smj
esta prepoznala jer se èileanska zastava vijorila nadimajuæi se na vrhu motke i
jer je veæina mu karaca nosila tipiène e ire maulinos, u obliku sto ca. Bilo je uokolo
osam ili deset blokova ispunjenih ljudima, èak i nekoliko ena i djece koji bijahu
doputovali s mu karcima, svi posveæeni nekoj zadaæi ili poslu. Nastambe su im bil
i atori, kolibe i kuæerci od dasaka okru eni hrpom oruða i smeæa, bilo je i restora
na, improviziranih hotela te bordela. Proraèunali su da je u èetvrti nastanjeno
nekoliko tisuæa Èileanaca, ali ih nitko nije izbrojao i zapravo je to bila tek u
sputna postaja za nove prido lice. Eliza se osjetila sretnom kad je èula jezik svo
je zemlje i vidjela natpis na dronjavoj platnenoj tendi koja ogla ava pequenes i c
hunchules. Pribli ila se i prikrivajuæi svoj èileanski naglasak, zamolila porciju
ovog drugog jela. Tao Chi'en je stao, gledajuæi tu èudnu namirnicu poslu enu na ko
madu novinskog papira, u pomanjkanju tanjura, pitajuæi se koji je to vrag. Objas
nila mu je da je rijeè o svinjskim tripicama pr enima na masti.
'Juèer sam ja pojela tvoju kinesku juhu. Danas æe ti jesti moje èileanske chunchu
les) naredila mu je.
'Kako to da vi Kinezi govorite kastiljanski?' ljubazno se raspitivao prodavaè.
'Moj prijatelj ne govori, samo ja, jer sam bio u Peruu', odvrati Eliza.
Argonauti nj
'A to tra ite ovdje?'
'Jednog Èileanca, zove se Joaquin Andieta.' 'Za to ga tra ite?'
'Imamo poruku za njega. Poznajete ga?'
'Ovuda je posljednjih mjeseci pro lo mnogo ljudi. Nitko ne ostaje vi e od nekoliko d
ana, hitro se otpute prema zlatonosnim pijescima. Neki se vraæaju, poneki ne.'
'A Joaquin Andieta?'
'Ne sjeæam se, ali æu pitati.'
Eliza i Tao Chi'en sjeli su da jedu u sjeni bora. Dvadeset minuta poslije vratio
se prodavaè hrane u pratnji nekog èovjeka kratkih nogu i irokih leða, koji je iz
gledao kao Indijanac sa sjevera, a koji im je rekao da Joaquin Andieta bija e otpu
tovao prema zlatonosnim pijescima kod Sacramenta prije barem nekoliko mjeseci, p
remda ondje nitko ne mari za kalendar niti vodi raèuna o sudbinama drugih.
'Idemo u Sacramento, Tao', odluèi Eliza tek to su odmakli od Malog Èilea.
'Ne mo e jo putovati. Mora se odmarati neko vrijeme.' 'Odmorit æu se ondje, kad ga na
ðem.'
'Radije bih se vratio s kapetanom Katzom. Kalifornija nije mjesto za mene.'
' to je s tobom? Ima horchate u krvi? Na brodu nije ostao nitko, jedino taj kapetan
sa svojom Biblijom. Sav svijet tra i zlato, a ti i dalje kani raditi kao kuhar za
bijednu plaæu!'
'Ne vjerujem u lako steèen imetak. elim miran ivot.'
'Dobro, ako te ne zanima zlato, zacijelo postoji ne to drugo to æe te zanimati...'
'Uèiti.'
'Uèiti to? Veæ toliko toga zna .' 'Sve jo moram nauèiti!'
'Onda si do ao na savr eno mjesto. Ni ta ne zna o ovoj zemlji. Ovdje trebaju lijeènike.
to misli , koliko je ljudi u rudnicima? Na
%Æ1 SREÆE
Po bagatelnoj cijeni, ako se uzmu u obzir zlosretni uvjeti ukrcavanja, Tao Chi'e
n i Eliza otputili su se prema sjeveru, proputovav i cijelom du inom zaljev San Fran
cisca. Brodica je bila dupkom puna putnika i njihove zamr ene prtljage za rudarenj
e, nitko se nije mogao ni pomaknuti u tom skuèenom prostoru natrpanom sanducima,
oruðem, ko evima i vreæama sa ive nim namirnicama, prahom i oru jem. Kapetan i njegov
podreðeni bili su par Jenkija opaka izgleda, ali dobri pomorci i koji su velikod
u no nudili oskudne namirnice pa èak i svoje boce likera. Tao Chi'en je ugovorio s
njima putnu kartu za Elizu, a njemu su dopustili da tro ak putovanja namiri svoji
m mornarskim uslugama. Putnici, svi sa svojim pi toljima oko pasa, uz no eve i bode e,
jedva su si uputili rijeè tijekom prvoga dana, osim da bi se izvrijeðali zbog n
ekog udara laktom ili stopalom, neizbje nog u toj gu vi. U osvit sljedeæeg dana nako
n duge, hladne i vla ne noæi, koju su proveli usidreni uz obalu zbog nemoguænosti
da plove po mraku, svatko se osjeæao kao da je okru en neprijateljima. Narasla bra
da, prljav- tina, odvratna hrana, komarèi, protivni vjetar i struja, pridonosili s
u razdra ljivosti duha. Tao Chi'en, jedini bez planova i ciljeva, doimao se savr eno
smirenim, a kad ne bi zatezao jedro, divio se izvanrednoj panorami zaljeva. Eli
za je naprotiv bila oèajna u svojoj ulozi gluhonijemog i bedastog momèiæa. Tao C
hi'en ju je kratko predstavio kao svog mlaðeg brata i uspio je smjestiti u kut m
anje-vi e za tiæen od vjetra, gdje je ona sjedila tako tiha i utljiva da se nakon kra
tka vremena nitko nije sjeæao ni da postoji. Iz njezina kastiljanskog ogrtaèa ka
pala je voda, drhturila je od hladnoæe, a noge su joj utrnule, no sna ila ju je po
misao da je sa svakom minutom sve bli e Joaquinu. Dodirivala si je njedra gdje je
èuvala
Argonauti ¦ 219
ljubavna pisma i u ti ini ih napamet recitirala. Treæega dana putnici bijahu izgub
ili dobar dio svoje agresivnosti i le ali su skr eni u mokrome rublju, pomalo pijani
i prilièno bezvoljni.
Ispostavilo se da je zaljev mnogo iri no to bijahu pretpostavili, udaljenosti ozna
èene na njihovim jadnim zemljovidima nimalo nisu nalikovale stvarnim miljama, a
kad su povjerovali da su stigli na cilj, ispalo je da moraju prijeæi jo jedan zal
jev, San Pablo. Na obalama su se nazirali neki logori i èamci nakrcani ljudima i
robom, iza toga guste ume. Ni ondje nije zavr avalo putovanje, morali su proæi kro
z kanal s brzacima te uæi u treæi zaljev, Suisun, gdje je plovidba postala èak j
o polaganija i tegobnija, a potom usku i duboku rijeku koja ih je povela do Sacra
menta. Napokon su bili nadomak zemlje na kojoj je bila pronaðena prva ploèica zl
ata. Taj beznaèajni komadiæak, velièine enskog nokta, bio je izazvao neobuzdanu n
ajezdu mijenjajuæi lice Kalifornije i du u sjevernoamerièkoga naroda, kako æe neko
liko godina poslije pisati Jacob Todd preobraziv i se u novinara. 'Sjedinjene Dr ave
bijahu osnovali hodoèasnici, pioniri i skromni imigranti s etikom tvrda rada i
srèanosti u susretu s nesreæom. Zlato je iznijelo na vidjelo ono najgore u ameri
èkom karakteru: gramzivost i nasilnost.'
Kapetan njihova plovila objasnio im je da grad Sacramento bija e niknuo preko noæi
tijekom posljednje godine. Luka je bila popunjena raznim plovilima, imala je do
bro polo ene ulice, kuæe i drvene zgrade, radnje, jednu crkvu te znatan broj karta n
ica, barova i bordela, no doimala se poput prizora brodoloma, jer su po tlu bile
posijane vreæe, jahaæa oprema, oruðe i svakovrsno smeæe koje su ostavljali ruda
ri urno se otpraviv i prema zlato-nosnim pijescima. Crne su ptièurine nadlijetale o
tpatke, a muhe su plazile po gnjile i. Eliza je proraèunala da u nekoliko dana mo e
obiæi selo kuæu po kuæu: neæe biti ba te ko naæi Joaquina Andietu. Brodski putnici,
sada ivnuv i i postav i ljubazni kako su se pribli avali luci, podijelili su posljednj
e gutljaje likera, opra tali se tap anjem i pjevali u zboru ne to o nekoj Susani, na T
ao Chi'e-
tisuæe! A svi trebaju doktora. Ovo je zemlja prilika, Tao. Poði sa mnom u Sacram
ento. Osim toga, ako ne poðe sa mnom, neæu stiæi daleko...'
%Æ1 SREÆE
novo zaprepa tenje, koji nije shvaæao tako nenadan preobra aj. Iskrcao se s Elizom p
rije ostalih jer su nosili vrlo malo prtljage i uputili su se bez kolebanja u ki
nesko podruèje, gdje su dobili ne to jela i smje taj pod atorskim krilom od vo tana pla
tna. Eliza nije mogla slijediti razgovore na kantonskom i eljela je jedino doznat
i ne to o svom dragom, ali Tao Chi'en ju je podsjetio da mora utjeti i zamolio za m
ir i strpljivost. Te iste noæi zhongyjia je dopalo da namjesti i èa eno rame jednog
zemljaka, stavljajuæi mu kost nanovo na svoje mjesto, èime je smjesta zaradio po t
ovanje logora.
Iduæeg su se jutra zajedno otputili u potragu za Joaquinom Andietom. Potvrdilo s
e da su njihovi sudruzi s putovanja veæ spremni otpraviti se prema zlatonosnim p
ijescima; neki su bili nabavili mule za prijevoz prtljage, no veæina ih je i la pj
e ice, otavljajuæi iza sebe dobar dio svoje imovine. Obi li su cijelo selo ne nai av i n
a trag onoga koga su tra ili, ali su neki Èileanci mislili da se sjeæaju nekoga s
tim imenom koji je bio pro ao onuda jedan ili dva mjeseca prije. Savjetovahu ih da
slijede rijeku uzvodno, gdje æe mo da naiæi na njega, sve je pitanje sreæe. Mjese
c dana bilo je vjeènost. Nitko nije vodio raèuna o onima koji bijahu ondje preth
odnog dana, nisu bila va na imena ili tudi udesi. Bili su obuzeti jedino zlatom.
' to æemo sada napraviti, Tao?'
'Raditi. Bez novca se ne mo e napraviti ni ta', odvrati on, nabacav i si na rame nekol
iko komada platna koje je prona ao meðu napu tenim ostacima.
'Ne mogu èekati! Moram pronaæi Joaquina! Imam ne to novca.'
'Èileanske reale? Neæe ba bogzna to poslu iti.'
'A nakit koji mi je ostao? Mora ne to vrijediti...'
'Èuvaj ga, ovdje vrijedi malo. Treba raditi da bi se kupila mula. Moj je otac ho
dao od sela do sela lijeèeæi. Moj djed takoðer. Mogu èiniti to isto, ali ovdje s
u udaljenosti velike. Trebam mulu.'
'Mulu? Veæ imamo jednu: tebe. Kako si tvrdoglav!'
Argonauti ¦ 221 'Manje tvrdoglav od tebe.'
Skupili su tapove i nekoliko ploèa, zamolili da im posude neko oruðe pa su sastav
ili nastambu, s platnom umjesto krova; bio je to slabunjav kuæerak, spreman da s
e uru i za prve vijavice, ali ih je barem titio od noæne rose i proljetnih ki a. Pron
io se glas o Tao Chi'enovim znanjima i ubrzo su pritekli kineski pacijenti, koji
su se uvjerili u izvanredan talent tog zhong yija, poslije njih Meksikanci i Èi
leanci, na koncu i neki Amerikanci te Europljani. Èuv i da je Tao Chi'en jednako s
truèan kao bilo koji od tri bijela doktora, a naplaæuje manje, mnogi su nadvlada
li svoju odbojnost prema 'nebeskom narodu' i odluèili isku ati azijski nauk. Nekih
je dana Tao Chi'en bio tako zauzet da mu je Eliza morala pomagati. Ushiæivalo j
u je kad bi vidjela njegove nje ne i spretne ruke kako pronalaze razna bila na nad
lakticama i nogama, opipavajuæi tijelo bolesnih kao da ih miluju, umeæuæi igle n
a tajanstvene toèke, koje je, èinilo se, jedino on poznavao. Koliko je godina im
ao taj èovjek? Upitala ga je to jednom, a on joj je odvratio da, brojeæi sve nje
gove reinkarnacije, svakako ima izmeðu sedam i osam tisuæa godina. Odoka je Eliz
a izraèunala da mu je nekih trideset, premda se u ponekim trenucima, kad bi se n
asmijao, doimao mlaðim od nje. No kad se naginjao nad bolesnika u posvema njoj kon
centraciji, poprimao je starost kornjaèe; tada bi bilo lako povjerovati da na sv
ojim leðima nosi mnoga stoljeæa. Ona ga je, zadivljena promatrala, dok je ispiti
vao urin svojih pacijenata u èa i te po mirisu i boji bio kadar odrediti skrivene
bolesti, ili dok je prouèavao zjenice leæom za poveæavanje kako bi zakljuèio to n
edostaje ili èega ima vi ka u organizmu. Katkad bi se ogranièio da polo i svoje ruke
na bolesnikov trbuh ili glavu, zatvarao oèi i odavao dojam da je izgubljen u du
gu snatrenju.
' to si radio?' pitala bi ga poslije Eliza.
'Osjeæao sam njegovu bol i predavao mu energiju. Negativna energija proizvodi pa
tnju i bolesti, pozitivna energija mo e izlijeèiti.'
1\CI SREÆE
Èinilo se da se Tao Chi'en spreman tu nastaniti. Nije to rekao svojoj prijatelji
ci, no nije se elio micati, kako bi dao Lin vremena da ga pronaðe. Njegova ena nij
e s njim bila komunicirala nekoliko tjedana. Eliza je, naprotiv, brojila sate ude
æi da nastavi putovanje i kako su protjecali dani, stala su je svladavati opreèn
a èuvstva prema svom drugu u pustolovini. Bila je zahvalna na njegovoj za titi i n
aèinu na koji se brinuo o njoj, pazeæi da se dobro hrani,
Argonauti ¦ 223
zaogræuæi je noæu, udjeljujuæi joj svoje trave i igle da osna i qi, kako je govori
o, no srdio ju je njegov mir, koji je brkala s nedostatkom odva nosti. Tao Chi'eno
v spokojni izra aj i lagani smije ak na trenutak bi ju privlaèili, a na trenutak joj
smetali. Nije shvaæala njegovu posvema nju ravnodu nost da isku a sreæu u rudnicima k
ad nitko u njegovoj okolini, osobito njegovi kineski sunarodnjaci, nije mislio n
i na to drugo.
'Ni tebe ne zanima zlato', odvratio joj je hladnokrvno kad mu je to predbacila.
'Ja sam do la iz drugoga razloga! Zbog èega si do ao ti?'
'Jer sam mornar. Nisam mislio ostati dok to ti nisi zatra ila od mene.'
'Nisi mornar, lijeènik si.'
'Ovdje mogu opet postati lijeènikom, barem na neko vrijeme. Imala si pravo, mnog
o se toga mo e nauèiti na ovome mjestu.'
To je i radio tih dana. Povezao se s Indijancima kako bi istra ivao ljekarije njih
ovih amana. Bile su to prljave skupine indijanskih lutalica pokrivene prljavim ko a
ma kojota i europskim prnjama onih koji bijahu izgubili sve u stampedu za zlatom
. Hodali su od nemila do nedraga sa svojim umornim enama i gladnom djecom poku avaj
uæi ispirati zlato rijeka svojim finim ko evima od pruæa, ali tek to bi otkrili pri
kladno mjesto, istjerali bi ih. Kad bi bili ostavljeni na miru, zasnivali su svo
ja mala sela s kuæercima ili atorima i nastanjivali se na neko vrijeme dok ih ne
bi prisilili da iznova otputuju. Zbli ili su se s Kinezom, doèekivali ga iskazujuæ
i mu po tovanje jer su ga smatrali medicine manom - uèenim èovjekom - i bilo im je
drago da podijele svoja znanja. Eliza i Tao Chi'en posjeli bi u krug s njima ok
o udubine u kojoj su na vruæem kamenju kuhali ka icu od ira ili pekli umske sjemenke
i skakavce, koje je Eliza smatrala vrlo soènima. Poslije bi pu ili razgovarajuæi
na mje avini engleskoga, znakova i ono malo rijeèi njihova materinskog jezika to su
ih bili nauèili. Tih dana nestali su tajanstveno neki jenkijevski rudari i prem
da nisu prona li ti-
'A kakva je ta pozitivna energija, Tao?' 'Poput ljubavi je: vrela i svijetla.'
Izvuæi metke i obraditi rane od no a bili su rutinski zahvati i Eliza je izgubila
svoju prestravljenost od krvi te nauèila ivati ljudsko meso s jednakom mirnoæom k
ojom je prije vezla plahte za svoj miraz. Bavljenje kirurgijom uz Engleza Ebaniz
era Hobbsa pokazalo se nadasve korisnim za Tao Chi'ena. U toj zemlji oku e-noj otr
ovnicama nije manjkalo rtava njihovih ugriza, koje su stizale podbuhle i plave na
ramenima svojih drugova. Zara ene vode demokratski su irile koleru kojoj nitko nij
e znao lijeka, te druge bolesti sa sabla njujuæim, no ne uvijek i kobnim simptomim
a. Tao Chi'en je naplaæivao malo, ali uvijek unaprijed jer ga je iskustvo pouèil
o da upla en èovjek plaæa ne guknuv i, dok se onaj komu lakne, naprotiv, cjenka. Kad
bi to èinio, pokazivao bi mu se njegov stari poduèavatelj s prijekornim izra ajem
lica, no on bi ga se otresao. 'Ne mogu si, uèitelju, priu titi tu rasko da budem v
elikodu an u ovim okolnostima', procijedio bi. Njegovi honorari nisu ukljuèivali a
nesteziju, tko bi elio utjehu droga ili zlatnih igala, morao je platiti vi e. Iznim
ku su predstavljali lopovi, koji su nakon povr na suda trpjeli bièevanja ili bi im
rezali u i: rudari su se hvalisali svojom hitrom pravdom i nitko nije bio spreman
plaæati zatvore i nad njima stra ariti.
'Za to ne naplaæuje kriminalcima?' zapitala ga je Eliza.
'Jer mi je dra e da mi duguju uslugu', odvratio je on.
%ÆI SREÆE
Argonauti ¦ 225
jela, njihovi su drugovi optu ili Indijance da su ih ubili i u znak odmazde napali
su jedno selo, zatvorili èetrdeset ena i djece te za opomenu pogubili sedam mu kar
aca.
'Ako tako postupaju s Indijancima koji su gospodari ove zemlje, zacijelo s Kinez
ima postupaju mnogo gore, Tao. Mora se napraviti nevidljivim poput mene', reèe El
iza prestravljena kad je doznala to se dogodilo.
Ali Tao Chi'en nije imao vremena nauèiti trikove nevidljivosti, bio je zauzet pr
ouèavanjem biljaka. Poduzimao je duge izlete kako bi skupljao uzorke koje bi usp
oreðivao s onima to se rabe u Kini. Unajmio bi par konja ili hodao miljama pje ice
pod nesmiljenim suncem, vodeæi Elizu kao prevoditelja, da bi stigli do ranèeva M
eksikanaca koji nara tajima bijahu ivjeli u tom kraju i poznavahu prirodu. Bili su
nedavno izgubili Kaliforniju u ratu protiv Sjedinjenih Dr ava i ti veliki ranèevi
koji su prije ukonaèivali stotine te aka u sustavu komune poèinjali su se uru avati.
Ugovori izmeðu dr ava ostali su mrtvo slovo na papiru. U poèetku su Meksikanci, v
je ti rudarenju, pouèavali prido lice procesu pridobivanja zlata, ali je svakoga dan
a stizalo jo tuðinaca, koji su provaljivali na podruèje to su ga oni smatrali svoj
im. U stvarnosti su ih gringosi prezirali kao i svakoga pripadnika druge rase. P
oèeli su neumorni progoni Hispanaca, odricali su im pravo da iskori tavaju rudnike
jer nisu Amerikanci, ali su prihvaæali osuðenike iz Australije i europske pusto
love. Tisuæe nezaposlenih te aka oku avalo je sreæu u rudarstvu, ali kad bi uznemira
vanje gringosa postalo nepodno ljivo, emigrirali bi na jug ili se pretvarali u zli
kovce. U nekim seoskim nastambama obitelji to su ostale Eliza je mogla provesti k
oji èasak u enskom dru tvu, rijetka rasko koja bi je nakratko vraæala u ona smirena,
sretna vremena provedena u kuhinji Mame Fresije. Bile su to jedine prigode kad
bi izlazila iz svoje prisilne nijemosti i govorila svojim jezikom. Te sna ne i vel
ikodu ne majke koje su najmukotrpnije poslove radile rame uz rame sa svojim mu karci
ma i bile oèvrsnule od napora i nu de bi-
jahu dirnute tim kineskim momkom tako krhka izgleda, zaèuðene to govori panjolski
poput jedne od njih. Vrlo su mu rado prenosile tajne prirode kojima se koristi s
toljeæima za olak avanje razlièitih bolesti i, usputno, recepte za svoja ukusna je
la, koje je ona bilje ila u svoje bilje nice, uvjerena da æe joj prije ili poslije b
iti dragocjeni. U meðuvremenu je zhong yi naruèio u San Franciscu zapadne ljekar
ije koje ga je u Hong Kongu bio nauèio upotrebljavati njegov prijatelj Ebanizer
Hobbs. Takoðer je oèistio komad zemlji ta uz kolibu, ogradio ga da ga za titi od jel
ena i posadio osnovne trave potrebne za njegovo zvanje.
'Zaboga, Tao! Misli ostati ovdje dok ne izniknu te kr ljave mladice?' zavapila je E
liza ozlojeðeno vidjev i uvele stabljike i ute listove, no ne dobiv i za odgovor vi e o
d nejasna pokreta rukom.
Osjeæala je kako je svaki dan koji protekne udaljava od njezine sudbine, kako Jo
aquin Andieta prodire sve dublje i dublje u onaj nepoznati kraj, mo da prema plani
nama, dok je ona gubila vrijeme u Sacramentu izdajuæi se za tupoga brata kinesko
g nadri-lijeènika. Obièavala bi obasuti Tao Chi'ena najgorim epitetima, ali je b
ila dovoljno razborita da to èini na kastiljanskom, kao to je zacijelo èinio i on
kad bi joj se obraæao na kantonskom. Bili su usavr ili znakove za komuniciranje p
red drugima ne govoreæi i od tolika dru enja jedno s drugim na koncu su si toliko
nalikovali da nitko nije sumnjao u njihovo srodstvo. Ako ih ne bi zaokupio neki
pacijent, odlazili bi u obilazak luke i duæana, sklapajuæi prijateljstva i raspi
tujuæi se za Joaquina Andietu. Eliza je kuhala te se Tao Chi'en brzo sviknuo na
njezina jela, premda bi s vremena na vrijeme pobjegao u kineske zalogajnice u gr
adu, gdje se mogao dosita najesti za nekoliko dolara, to je bio dobar posao ima l
i se na umu da je luk stajao jedan dolar. Pred drugima su komunicirali gestama,
ali nasamo su to èinili na engleskom. Usprkos sporadiènim uvredama na oba jezika
, provodili su veæi dio vremena radeæi jedno uz drugo kao dobri drugovi i bilo j
e napretek prilika da se nasmiju. On je bio iznenaðen to s Elizom mo e dijeliti
1\ÆI SREÆE
Argonauti ¦ 227
duhovitosti, unatoè povremenim spoticanjima u jeziku i kulturnim razlikama. No u
pravo su te razlike izazivale njegov grohotan smijeh: nije mogao vjerovati da je
dna ena èini i izgovara takve strahote. Promatrao ju je sa znati eljom i neizrecivo
m nje no æu; katkad bi zanijemio od divljenja prema njoj, pripisivao joj je odva nost
ratnika, ali kad bi vidio da posustaje, èinila mu se djevojèicom i preplavila bi
ga elja da je za titi. Premda pone to bija e dobila na te ini i imala je bolju boju, bil
o je oèito da je jo uvijek slaba. Èim bi za lo sunce, glava bi joj stala padati, um
otala bi se u svoj ogrtaè i zaspala; on bi lijegao uz nju. Toliko su se sviknuli
na te sati intimnosti u kojima su jednoglasno disali da bi se tijela sama prila
godavala u snu, i ako bi se jedno okrenulo, drugo bi èinilo to isto, tako da se
nisu razdvajali. Katkad bi se budili isprepleteni, spleteni u prekrivaèima. Ako
bi se on prvi probudio, u ivao bi u tim trenucima koji su mu u sjeæanje prizivali
sretne sate s Lin, nepomièan, kako ona ne bi opazila njegovu elju. Nije slutio da
i Eliza èini isto, zahvalna za tu mu ku nazoènost koja joj je dopu tala da zamisli
kakav bi bio njezin ivot s Joaquinom Andietom da je imala vi e sreæe. Nijedno od nj
ih dvoje nikad nije spominjalo ono to se dogaðalo noæu, kao da je to neki uspored
ni ivot kojega nisu svjesni. Tek to bi se odjenuli, tajni je èar tih zagrljaja pot
puno nestajao i opet bi postajali braæa. U rijetkim se prigodama Tao Chi'en otpr
avljao sam na tajanstvene noæne izlaske, s kojih se vraæao kri om. Eliza se uzdr ava
la od ispitivanja jer je mogla namirisati: bio je sa enom, mogla je èak razlikova
ti slatkaste parfeme Meksikanki. Ona bi se zakopala pod svoj prekrivaè drhteæi u
 mraku i vrebajuæi i najmanji zvuk oko sebe, ste uæi no u aci, upla ena, zovuæi ga svo
jim mislima. Nije mogla ra èlaniti tu elju da plaèe, koja je nadirala jer joj se èi
nilo da je izdana. Nejasno je shvaæala da su mu karci mo da drugaèiji od ena; ona pak
nije osjeæala nikakvu potrebu za seksom. Èedni noæni zagrljaji bili su dovoljni
da zasite njezinu udnju za dru tvom i nje no æu, ali èak ni kad bi pomislila na svog n
egda njeg
ljubavnika, ne bi oæutjela èe nju za vremenom provedenim u sobi s ormarima. Nije z
nala jesu li u njoj ljubav i elja bili jedno te isto pa kad nedostaje prvoga, pri
rodno ne izvire ni ono drugo, ili je duga bolest na brodu bila uni tila ne to su tinsk
o u njezinu tijelu. Jednom se usudila upitati Tao Chi'ena hoæe li æe moæi imati
djece, jer nekoliko mjeseci nije imala mjeseènicu, a on ju je uvjerio da æe se,
èim povrati snagu i zdravlje, vratiti u normalno stanje, zbog toga joj je stavlj
ao svoje akupunkturne igle. Kad bi njezin prijatelj skliznuo tiho uz nju nakon s
vojih ispada, ona bi hinila da je u duboku snu, premda bi satima ostajala budnom
, uvrijeðena mirisom druge ene izmeðu njih. Otkako su se iskrcali u San Fran-cisc
u, opet se bila okrenula èestitosti u kakvoj ju je odgojila Miss Rose. Tao Chi'e
n ju bija e vidio nagu u njihovim tjednima plovidbe brodom i poznavao ju je iznutr
a i izvana, ali je pogodio njezine razloge pa nije postavljao pitanja, osim kako
bi provjerio njezino zdravlje. Èak i kad bi postavljao igle, pazio je da ne uzn
emiri njezinu stidljivost. Nisu se razodijevali jedno pred drugim i dr ali su se p
re utnog dogovora da po tuju privatnost rupe iza kolibe koja im je slu ila kao latrina
, ali sve se ostalo dijelilo, od novca do rublja. Mnogo godina poslije, provjera
vajuæi bilje ke u svom dnevniku koje su pripadale tom razdoblju, Eliza se pitala,
zaèuðena, za to nijedno od njih nije prepoznalo nesumnjivu privlaènost koju su osj
eæali, za to su se pribjegavali snu kao izgovoru da se dotaknu, a danju su hinili
hladnoæu. Zakljuèila je da im se ljubav s pripadnikom druge rase èinila nemoguæo
m, vjerovali su da za par poput njih nema mjesta na svijetu.
'Ti si mislila jedino na svoga ljubavnika', pojasnio joj je Tao Chi'en, èija je
kosa tada bila siva.
'A ti na Lin.'
'U Kini se mo e imati nekoliko supruga, a Lin je uvijek bila sno ljiva.'
'Odbijala su te i moja velika stopala', narugala se ona. 'Toèno', odvratio je po
sve ozbiljan.
%Æ1 SREÆE
Argonauti ¦ 229
U srpnju je nastupilo nemilosrdno ljeto, komarèi su se namno ili, zmije izmilile i
z svojih rupa kako bi po volji pro etale, a Tao Chi'enove biljke niknule su jednak
o onako èvrste kao u Kini. Horde argonauta stizale su i dalje, sve uèestalije i
sve brojnije. Kako je Sacramento bio prilazna luka, nije dijelio sudbinu desetak
a drugih sela koja bi niknula poput peèurki u blizini zlatono-snih le i ta, brzo se
razvila i nestala iznebuha tek to bi presahnuo lako pokupljeni mineral. Grad je r
astao sa svakom minutom, otvarali su se novi duæani, a tereni se vi e nisu poklanj
ali kao u poèetku, prodavali su se jednako onako skupo kao u San Fran-ciscu. Pos
tojao je neki kostur vlade i èesto se odr avale skup tine kako bi se odluèivalo o ad
ministrativnim pojedinostima. Pojavili su se spekulanti, fi kali, evangelisti, pro
fesionalni kockari, razbojnici, madam sa svojim curama za zabavu te drugi poklis
ari napretka i civilizacije. Stotine mu karaca raspaljenih nadom i ambicijom prola
zile su prema zlatonosnim pijescima zajedno s onim drugima, iscrpljenima i boles
nima koji su se vraæali nakon mjeseci i mjeseci mukotrpna rada spremni da profuæ
kaju svoje zarade. Broj Kineza poveæavao se dan za danom i ubrzo je bilo nekolik
o suparnièkih banda. Ti su tongs bili zatvoreni klanovi, njihovi su èlanovi poma
gali jedni drugima poput braæe u pote koæama svakodnevna ivota i rada, no jednako s
u tako zagovarali potkupljivost i zloèin. Meðu netom pristiglima bio je jo jedan
zhongyi, s kojim je Tao Chi'en provodio sate u potpunoj sreæi, usporeðujuæi s nj
im lijeènièke postupke te citirajuæi Konfucija. Podsjeæao ga je na Ebanizera Hob
bsa jer se nije zadovoljavao opetovanjem tradicionalnih lijeènièkih postupaka, n
ego je takoðer tra io druge novatorske moguænosti.
'Trebamo prouèavati medicinu fan weya, na a nije dovoljna', govorio mu je, a on se
potpuno slagao, jer to je vi e uèio, to je jaèi bio njegov dojam kako ni ta ne zna i
kako mu neæe dostajati ivot da prouèi sve to mu jo nedostaje.
Eliza je organizirala posao s empanadama koje je prodavala po
cijeni zlata, prvo Èileancima, a potom i Jenkijima, koji su se brzo zagrijali za
njih. Poèela ih je raditi od govedine kad bi je mogla kupiti od meksièkih ranèe
ra to su gonili stoku sa Sonore, ali kako je nje uglavnom bilo rijetko, eksperime
ntirala je s jelenom, zecom, divljim guskama, kornjaèom, lososom pa èak i medvje
dom. Njezini bi vjerni kupci sve pojeli jer su alternativa bili grah iz limenke
i posoljena svinjetina, postojan re im prehrane rudara. Nitko nije imao vremena za
lov, ribolov ili kuhanje; nije se moglo dobiti povræe ni voæe, a mlijeko je bio
luksuz rjeði od ampanjca, meðutim, nije nedostajalo bra na, masti i eæera, takoðer
je bilo oraha, èokolade, nekih mirodija, bresaka i suhih ljiva. Pravila je kolaèe
i kekse s jednakim uspjehom kao empanade, takoðer i kruh u glinenoj peæi, koji
je improvizirala prisjeæajuæi se kruha Mame Fresije. Ako bi nabavila jaja i slan
inu, stavljala bi natpis da nudi doruèak; tada bi mu karci stajali u redu da na ja
rkom suncu sjednu za rasklimani veliki stol. To ukusno jelo koje je pripremao gl
uhonijemi Kinez podsjeæalo ih je na obiteljske nedjelje kod kuæe, daleko, daleko
odavde. Obilan doruèak od pr enih jaja sa slaninom, svje e ispeèen kruh, voæni kola
è i povremeno kava stajali su tri dolara. Neki posjetitelji, dirnuti i zahvalni
jer mjesecima nisu bili ku ali ni ta slièno, ubacili bi jo poneki dolar u limenku za
napojnice. Jednoga se dana, u sredini ljeta, Eliza pojavila pred Tao Chi'enom sa
svojom u teðevinom u ruci.
'S ovim mo emo kupiti konje i otputovati', obznani mu.
'Kamo?'
'Tra iti Joaquina.'
'Mene ne zanima da ga pronaðem. Ja ostajem.'
'Ne eli upoznati ovu zemlju? Ovdje se mnogo toga mo e vidjeti i nauèiti, Tao. Dok ja
tra im Joaquina, ti mo e stjecati ta tvoja va na znanja.'
'Moje biljke rastu i ne sviða mi se da se potucam od jedne strane do druge.' 'Do
bro. Ja idem.'
%Æ1 SREÆE
'Sama neæe stiæi daleko.' 'Vidjet æemo.'
Te su noæi spavali svatko na svom kraju kolibe ne uputiv i si ni rijeèi. Iduæeg je
dana Eliza rano izi la da bi kupila to joj je potrebno za putovanje, to nije bilo n
imalo laka zadaæa u njezinoj ulozi nijemka, ali se vratila u èetiri poslije podn
e opskrbljena ru nim ali sna nim meksièkim konjem kojemu je dlaka otpadala u prameno
vima. Kupila je i èizme, dvije ko ulje, grube hlaèe, ko ne rukavice, e ir sa irokim obod
om, par torbi sa suhim namirnicama, tanjur, alicu i limenu licu, dobar èelièni bod
e , èuturicu za vodu, pi tolj i pu ku koju nije znala puniti, a jo manje iz nje pucati.
Ostatak popodneva provela je sreðujuæi svoje zave ljaje i u ivajuæi nakit i novac k
oji joj je preostao u pamuènu vrpcu, istu koju je rabila da si pritisne njedra,
ispod koje je uvijek nosila sve njiæ ljubavnih pisama. Pomirila se s tim da ostavi
kovèeg s haljinama, podsuknjama i èizmicama koje je jo uvijek èuvala. Od svog ka
stiljanskog ogrtaèa improvizirala je konjsku opremu, kao to je toliko puta bila v
idjela da èine u Èileu; svukla je Tao Chi'en-qvu odjeæu koju je nosila mjesecima
te isprobala ovu koju je netom nabavila. Potom je nao trila bode na ko noj traci i o
drezala si kosu u visini zatiljka. Njezina duga crna pletenica ostala je na tlu
poput mrtve guje. Pogledala se u komadu slomljenoga zrcala i bila zadovoljna: s
prljavim licem i obrvama podebljanim komadom ugljena obmana æe biti savr ena. Uto
je stigao Tao Chi'en, vrativ i se s jednog od svojih sijela s drugim zhong yijem,
i za tren nije prepoznao tog naoru anog govedara koji je nahrupio na njegov posjed
.
'Sutra odlazim, Tao. Hvala za sve, ti si vi e od prijatelja, brat si mi. Veoma æe m
i nedostajati.
Tao Chi'en nje ni ta odgovorio. Kad je pala noæ, ona se odjevena izvalila u kut, a
on je sjeo van na ljetni povjetarac da broji zvijezde.
Tajna
nog popodneva kad je Eliza oti la iz Valparaisa ) skrivena u Emilijinu trbuhu, tro
je Sommerso-vih veèeralo je u hotelu Ingles, kamo ih je pozvala Paulina, supruga
Feliciana Rodrigueza de Santa Cruza, i vratili su se kasno kuæi na Cerro Alegre
. Za djevojèin su nestanak doznali tek tjedan dana poslije jer su vjerovali da j
e na hacijendi Agustina del Vallea u pratnji Mame Fresije.
Sljedeæeg je dana John Sommers potpisao svoj ugovor kao kapetan Fortune, novog n
ovcatog Paulinina parobroda. Jednostavan dokument s uvjetima njihova dogovora za
kljuèio je sporazum. Bilo im je dovoljno da se jednom vide i osjete povjerenje,
a i nisu mogli gubiti vrijeme na zakonske trièarije, njihov je jedini interes bi
la fiksna ideja da stignu u Kaliforniju. Cijeli se Èile bavio istim poslom unato
è pozivima na razbor koji su objavljivani u novinama i u apokaliptiènim propovij
edima ponavljani s crkvenih propovjedaonica. Kapetanu je trebalo tek nekoliko sa
ti da skupi posadu za svoj parobrod jer su dugi redovi tra itelja izjedanih zlatno
m kugom kru ili pristani tima. Bilo je mnogo onih koji su provodili noæ spavajuæi na
tlu kako ne bi izgubili svoje mjesto. Na zaprepa tenje drugih pomoraca koji nisu
mogli pojmiti njegove razloge, John Sommers je odbio povesti putnike, tako da je
njegov brod i ao malone prazan. Nije dao obja njenja. Imao je gusarski plan kako iz
bjeæi da njegovi mornari dezertiraju kad stigne u San Francisco, ali ga je pre uti
o jer ne bi pridobio nijednoga mornara
' SREÆE
da ga je razglasio. Takoðer nije obavijestio posadu da æe prije nego se upute na
sjever napraviti neuobièajen zaobilazak prema jugu. Èekao je da se naðu na puèi
ni da to uèini.
'Dakle, vi se osjeæate kadrim upravljati mojim parobrodom i dr ati kontrolu nad po
sadom, nije li tako, kapetane?' zapitala ga je jo jednom Paulina proslijediv i mu u
govor da ga potpi e.
'Da, gospodo, ne pla ite se za to. Mogu krenuti za tri dana.'
'Vrlo dobro. Znate èega nedostaje u Kaliforniji, kapetane? Svje ih proizvoda: voæa
, povræa, jaja, dobrih sireva, kobasica. To æemo mi ondje prodavati.'
'Kako? Sve æe biti gnjilo kad stigne onamo...'
'Donijet æemo to u ledu', reèe ona hladnokrvna.
'U èemu?'
'Ledu. Prvo æete iæi potra iti led. Znate gdje je laguna San Rafael?'
'Blizu Puerto Aisen.'
'Raduje me da poznajete te krajeve. Rekli su mi da je ondje jedan od najljep ih pl
avih ledenjaka. elim da mi napunite Fortunu komadima leda. Kako vam se èini?'
'Oprostite, gospodo, èini mi se da je to ludost.'
'Toèno. Zato nije nikomu palo na pamet. Donesite baève krupne soli, dobru zalihu
vreæa_ i umotajte oveæe komade. Ah! Oèekujem da æe trebati èuvati va e ljude od h
ladnoæe da se ne bi smrznuli. I usput, kapetane, uèinite mi uslugu da ovo ne spo
minjete nikomu kako nam ne bi ukrali ideju.'
John Sommers se oprostio s njom zbunjen. Prva mu je pomisao bila da je ena a ava, no
to je vi e razmi ljao, sve je vi e ushita u njemu izazivala ta pustolovina. Osim toga,
nije imao to izgubiti. Ona je riskirala svoju propast; on æe, naprotiv, dobiti p
laæu makar se led rastopio putem. A ako ta ludorija bude donijela rezultate, pre
ma ugovoru on æe primiti nimalo prezriv dodatak. Potkraj tjedna, kad je puknula
vijest o Elizinu nestanku, kretao se prema ledenjaku s huèeæim peæima* i nije bi
o u to
Tajna ¦ 233
upuæen sve do povratka, kad se pribli io obali Valparaisa kako bi ukrcao proizvode
koje je Paulina bila pripremila da ih preveze u gnijezdu prapovijesnog snijega
do Kalifornije, gdje æe ih njezin mu i djever prodavati po vi estruko veæoj vrijedn
osti. Ako sve ispadne kako je planirala, za tri ili èetiri Fortunina putovanja i
mat æe vi e novca no to je ikad sanjala; bila je proraèunala koliko æe kasniti drug
i poduzetnici da prekopiraju njezinu inicijativu i za-gnjavi je konkurencija. A t
o se njega tièe, no, i on je nosio proizvod koji je mislio prodati na dra bi najbo
ljem licitatoru: knjige.
Kad se Eliza i njezina dadilja nisu vratile kuæi dogovorenoga dana, Miss Rose je
poslala koèija a s porukom kako bi se raspitala je li obitelj Del Valle jo na svoj
oj hacijendi i je li Eliza dobro. Sat poslije pojavila se na njezinim vratima su
pruga Agustina del Val-lea, vrlo uznemirena. Ni ta nije znala o Elizi, rekla je. O
bitelj nije napu tala Valparaiso jer je njezina mu a bio shrvao napad kosto-bolje. E
lizu ne bija e vidjela mjesecima. Miss Rose je bila dovoljno hladnokrvna da se pra
vi nevjestom: bila je to njezina gre ka, isprièavala se, Eliza je u kuæi druge pri
jateljice, ona se zabunila, toliko joj je zahvalna to se bila zagnjavila da osobn
o doðe... Gospoda Del Valle nije joj povjerovala ni rijeèi, kao to se moglo i oèe
kivati, i prije no to je Miss Rose dospjela obavijestiti svoga brata Jeremvja u u
redu, bijeg Elize Sommers veæ je bio temom za naklapanje u Valparaisu.
Miss Rose je ostatak dana provela u plaèu, a Jeremv Sommers u nagaðanjima. Pregl
edav i Elizinu sobu, na li su opro tajno pismo i nekoliko ga puta proèitali uzaludno t
ragajuæi za nekim tragom. Takoðer nisu mogli pronaæi gdje je Mama Fresia kako bi
je ispitali i tek su tada shvatili da ena za njih bija e radila osamnaest godina,
a nisu joj znali prezime. Nikad je nisu bili zapitali odakle dolazi i ima li obi
telj. Mama Fresia je, poput ostalih slu kinja, pripadala onom neodreðenom limbu sv
rsishodnih prikaza.
'Valparaiso nije London, Jeremv. Nisu mogle otiæi odveæ daleko. Treba ih potra iti
.'
%ÆI SREÆE
Tajna ¦ 235
'Shvaæa li kakav æe skandal nastati kad poènemo istra ivati meðu prijateljima?'
' to me briga to æe reæi ljudi! Va no mi je jedino da brzo pronaðem Elizu prije nego
se uplete u nepriliku.'
'Iskreno, Rose, ako nas je napustila na ovaj naèin, nakon svega to smo napravili
za nju, onda veæ jest u te koæama.'
' to eli reæi? Kakvoj vrsti te koæa?' zapitala je Miss Rose u asnuta.
'Mu karac, Rose. To je jedini razlog zbog kojega bi djevojka poèinila tako veliku
glupost. Ti to zna bolje od ikoga. S kim bi mogla biti Eliza?'
'Ne mogu zamisliti.'
Miss Rose je mogla savr eno zamisliti. Znala je tko je bio odgovoran za tu u asnu ne
volju: onaj tip smrknuta izgleda koji je donio zave ljaje u kuæu prije nekoliko mj
eseci, Jeremvjev zaposlenik. Nije znala njegovo ime, ali æe ga doznati. Ipak, ni
je to rekla svom bratu jer je vjerovala da jo ima vremena da spasi djevojku od za
mki zabranjene ljubavi. S bilje nièkom se toèno æu sjeæala svake pojedinosti iz vlas
titog iskustva s beèkim tenorom, jo je æutila negda nju zebnju na povr ini ko e. Nije g
a vi e voljela, toèno, pro la su stoljeæa kako ga je izbacila iz svoje du e, ali joj j
e bilo dosta da promrmlja njegovo ime pa da osjeti prijeteæu zvonjavu u grudima.
Karl Bretzner bio je kljuè njezine pro losti i njezine liènosti, prolazni susret
s njim bio je odredio njezinu kob i enu kakvom bija e postala. Kad bi se opet zalju
bila kao onda, pomisli, opet bi uèinila isto, premda svjesna kako joj je ta stra
st promijenila ivot. Mo da æe Eliza imati vi e sreæe i mo da æe njezina ljubav ispasti
dobro; mo da je u njezinu sluèaju ljubavnik slobodan, bez djece i prevarene suprug
e. Trebala je pronaæi curu, suoèiti se s prokletim zavodnikom, prisiliti ih da s
e vjenèaju, a potom predstaviti gotove èinjenice Jeremvju, koji æe ih s vremenom
prihvatiti. Bit æe te ko imajuæi na umu strogost njezina brata kad je èast posrij
edi, ali ako bija e oprostio njoj moæi æe
oprostiti i Elizi. Njezina æe zadaæa biti da ga nagovori. Nije bila igrala ulogu
majke tolike godine da bi stajala prekri enih ruku dok njezina jedina kæi èini po
gre ku, zakljuèila je.
Dok se Jeremv Sommers zatvarao u mrzovoljnu i dostojanstvenu ti inu, koja ga ipak
nije za titila od nezauzdanih ogovaranja, Miss Rose se uputila u akciju. U nekolik
o je dana otkrila identitet Joaquina Andiete i u asnuta doznala da je rijeè ni man
je ni vi e doli o bjeguncu pred pravdom. Optu en je da je prevario raèunovodstvo Bri
tanske kompanije za izvoz i uvoz i pokrao im robu. Shvatila je da je situacija t
e a no to je zami ljala: Jeremv nikad neæe prihvatiti takvu osobu u krilo obitelji. J
o gore, èim bi èepao svog negda njeg zaposlenika, zacijelo bi ga poslao u zatvor mak
ar dotad veæ bio Elizin mu . Osim ako pronaðe naèin da ga natjera da povuèe optu be
protiv te gnjide i oèisti ime za dobro svih njih, procijedila je bijesna Miss Ro
se. Prvo je trebala pronaæi ljubavnike, nakon toga vidjet æe kako æe srediti ost
alo. Dobro se pazila da ne spomene svoje otkriæe i ostatak tjedna provela je u p
ropitkivanju ovdje i ondje, dok joj u knji ari Santos Tornero nisu spomenuli majku
Joaquina Andiete. Dobila je njezinu adresu jednostavno se raspitujuæi po crkvam
a; kako je i pretpostavljala, katolièki su sveæenici vodili raèuna o svojim uplja
nima.
U petak u podne pojavila se pred enom. Oti la je sva uzoholjena, pokretana pravièno
m ljutnjom i spremna reæi joj to misli, ali se ispuhala dok je napredovala vijuga
vim ulièicama te èetvrti u koju nikad nije nogom kroèila. Pokajala se zbog halji
ne koju bija e odabrala, po alila zbog svog pretjerano ukra enog e ira i svojih bijelih è
izmica, osjeæala se smije no. Lupnula je na vrata zbunjena osjeæajem srama koji se
preobratio u iskrenu poniznost kad je vidjela Andietinu majku. Nije je bila zam
i ljala toliko propalom. Bila je to obièna enica, groznièavih oèiju i tu na izra aja. U
èinila joj se starom, ali kad se dobro zagledala u nju, shvati da je jo mlada i d
a je prije bila lijepa, no nesumnjivo je bolesna. Doèekala ju je nimalo iznenaðe
na, naviknuta na bogate gospoðe koje su dolazile
%Æ1 SREÆE
Tajna ¦ 237
Onog dana kad se kapetan John Sommers vratio u Valparaiso s Fortunom natovarenom
plavim ledom, na ao je svoga brata i sestru kako ga èekaju na pristani tu kao uvije
k, ali mu je bilo dovoljno da vidi njihova lica kako bi shvatio da se ne to vrlo o
zbiljno bilo dogodilo. Rose je bila ispijena i tek to ga je zagrlila nekontrolira
no je zaplakala.
'Eliza je nestala', obavijestio ga je Jeremv s toliko ljutnje da je jedva mogao
uoblièiti rijeèi.
Èim su se na li nasamo, Rose je isprièala Johnu ono to je doznala od majke Joaquina
Andiete. Tih dana, koji su se èinili poput vjeènosti, dok je èekala svog omilje
nog brata i poku avala povezati
'Molim vas, preklinjem vas, recite mi jesu li Eliza i va sin ljubavnici. Nisam lu
da, zar ne?' promrmlja Miss Rose.
'Moguæe, gospodo. I Joaquin je bio smuæen, ali mi nikad nije rekao djevojèino im
e.'
'Pomozite mi, trebam naæi Elizu...'
'Uvjeravam vas, nije s Joaquinom.'
'Kako mo ete to znati?'
'Niste li rekli da je djevojèica nestala prije samo tjedan dana? Moj je sin oti ao
u prosincu.' 'Oti ao, ka ete? Kamo?' 'Ne znam.'
'Razumijem vas, gospoðo. Da sam na va em mjestu, i ja bih ga poku ala za tititi. Znam
da va sin ima problema sa zakonom. Dajem vam svoju èasnu rijeè da æu mu pomoæi, m
oj je brat direktor Britanske kompanije i uèinit æe to ga zamolim. Neæu reæi niko
mu gdje je va sin, samo elim govoriti s Elizom.'
'Va a kæi i Joaquin nisu zajedno, vjerujte mi.'
'Znam da ga je Eliza slijedila.'
'Nije moguæe da ga je slijedila, gospoðo. Moj je sin oti ao u Kaliforniju.'
da joj povjere poslove ivanja i vezenja. Razmjenjivale su podatke jedna s drugom,
nije bilo èudno da nepoznata dama pokuca na njezina vrata. Ovog se puta radilo
o strankinji, mogla je to pogoditi po toj haljini boje leptira, nijedna Èileanka
ne bi se odva ila tako odjenuti. Pozdravila ju je ne osmjehnuv i se i pustila je da
uðe.
'Molim vas, sjednite, gospoðo. U èemu vam mogu pomoæi?'
Miss Rose je sjela na rub stolice koju joj je ponudila i nije mogla izreæi ni ri
jeèi. Sve to je planirala isparilo joj je iz glave u bljesku duboke samilosti pre
ma toj eni, Elizi i njoj samoj dok je iz nje istjecala rijeka suza oblijevajuæi j
oj lice i du u. Majka Joaquina Andiete, smetena, uzela je njezinu ruku meðu svoje.
' to vam je, gospoðo? Mogu vam pomoæi?'
I tada joj je Miss Rose mrcajuæi isprièala na svom amerièkom-- panjolskom kako je n
jezina jedina kæi bila nestala prije vi e od jednoga tjedna, kako je zaljubljena u
Joaquina, kako su se bili upoznali nekoliko mjeseci prije i kako otad djevojka
nije bila ona stara, gorjela je od ljubavi, svatko je to mogao vidjeti osim nje,
tako sebiène i rastresene da se nije zabrinula na vrijeme, a sad je kasno jer s
u oboje pobjegli, Eliza je bila uni tila svoj ivot kao to je ona uni tila svoj. I nast
avila je ni uæi jedno za drugim ne mogav i se zaustaviti sve dok nije isprièala toj
neznanki ono to nikad nije bila rekla nikomu, govorila joj je o Karlu Bretzneru i
svojoj sirotanskoj ljubavi i o dvadeset godina koje su otad protekle u njezinu
usnulu srcu i pustoj utrobi. Isplakala je u potocima gubitke koje je pre uæivala c
ijeloga svog ivota, srd be koje je skrivala zbog dobra odgoja, tajne koje je nosila
za leðima, kao zatoèenik okove, da odr i privid, te plamteæu mladost potraæenu iz
 puke zle kobi to se bija e rodila kao ena. A kad joj je napokon ponestalo zraka od
jecaja, ostala je ondje sjedeæi, ne shvaæajuæi to se to bilo dogodilo s njom i od
akle proizlazi to kristalno olak anje to ju je stalo zahvaæati.
'Popijte malo èaja', reèe majka Joaquina Andiete nakon podulje ti ine, stavljajuæi
joj skrhanu alicu u ruku.
%Æl SREÆE
Tajna ¦ 239
svoje sestre, ne nudeæi savjete i ne izra avajuæi nikakav osjeæaj osim gnu anja zbog
toga to je postao dijelom dru tvene sablazni, smatrao je da Eliza ne zavreðuje tol
iku strku.
'Ova histerièna klima vrlo je neugodna. Predla em da se smirite. Za to je tra ite? Tam
an da je i naðete, neæe vi e stupiti u ovu kuæu', rekao je.
'Eliza tebi ne znaèi ni ta?' ogorèeno ga je ukorila Miss Rose.
'Nije u tome bit. Poèinila je nepopravljivu pogre ku i mora platiti posljedice.'
'Kao to sam ih ja plaæala gotovo dvadeset godina.'
Ledena se ti ina spustila nad blagovaonicu. Nikad nisu bili govorili otvoreno o pr
o losti i Jeremv èak nije znao je li John bio upuæen u ono to se zbilo izmeðu njiho
ve sestre i beèkog tenora, jer bija e dobro pazio da mu to ne ka e.
'Kakve posljedice, Rose? Bilo ti je opro teno i bila si za tiæena. Ne mo e mi ni ta predb
aciti.'
'Za to si bio tako plemenit sa mnom, a ne mo e to biti i s Elizom?'
'Jer si moja sestra i du nost mi je tititi te.' 'Eliza mi je kao kæi, Jeremv!'
'Ali to nije. Nemamo nikakve obveze prema njoj: ne pripada ovoj obitelji.'
'Da, pripada!' povikala je Miss Rose.
'Dosta!' prekinuo je kapetan udariv i akom po stolu, od èega su zaplesali tanjuri i
èa e.
'Da, pripada, Jeremv. Eliza je dio na e obitelji', ponovila je Miss Rose jecajuæi,
s licem meðu rukama. 'Ona je Johnova kæi...'
I tada je Jeremv èuo od svoga brata i sestre tajnu koju su bili èuvali esnaest go
dina. Taj èovjek od malo rijeèi, tako pun samo-kontrole da se doimao kao da ga n
e mogu raniti ljudska èuvstva, prvi je put eksplodirao i sve to je pre uæivao u èet
rdeset i est godina savr ene britanske hladnokrvnosti izbilo je navrat-nanos dok se
gu io u bujici prijekora, bijesa i poni enosti, jer 'sad se vidi kako
iskidane niti, bila se uvjerila da cura bija e slijedila svog ljubavnika u Kalifor
niju, jer bi zacijelo i ona napravila isto. John Sommers je iduæi dan proveo ist
ra ujuæi u luci i tako doznao da Eliza nije bila nabavila putnu kartu ni za koji b
rod niti se nalazila na popisu putnika, no vlasti su bile registrirale tog Joaqu
ina Andietu koji se ukrcao u prosincu. Pretpostavio je da je djevojka mogla prom
ijeniti ime kako bi zamela trag pa je iznova poduzeo isti obilazak s njezinim po
tankim opisom, no nitko je ne bija e vidio. Djevojka, gotovo djevojèica, koja putu
je sama ili tek u pratnji jedne Indijanke, bila bi smjesta prizvala pozornost, u
vjeravali su ga; osim toga, vrlo je malo ena odlazilo u San Francisco, jedino one
to vode raskala en ivot te s vremena na vrijeme supruga nekog kapetana ili trgovca.
'Nemoguæe je da se ukrcala ne ostaviv i traga, Rose', zakljuèio je kapetan nakon p
otanke inventure svojih istra ivanja.
'A Andieta?'
'Njegova ti majka nije lagala. Njegovo se ime pojavljuje na jednom popisu.'
'Prisvojio si je neke proizvode Britanske kompanije. Uvjerena sam da je to napra
vio samo zato to nije mogao financirati putovanje na drugi naèin. Jeremv ne sumnj
a da je lopov kojega tra i Elizin dragi i nadam se da to nikad neæe doznati.'
'Nisi li umorna od tolikih tajni, Rose?'
'A to eli da uèinim? Moj je ivot sastavljen od prikaza, ne od istina. Jeremv je kao
kamen, poznaje ga jednako dobro kao i ja. to æemo uèiniti s djevojèicom?'
'Otputit æu se sutra u Kaliforniju, parobrod je veæ natovaren. Ako ondje ima tak
o malo ena kako ka u, bit æe lako naæi je.'
'To nije dovoljno, Johne!'
'Pada ti na um ne to bolje?'
Te veèeri za objedom Miss Rose je jo jednom ustrajala u potrebi da mobiliziraju s
va raspolo iva sredstva kako bi prona li djevojku. Jeremv, koji se bio dr ao postrani
od mahnite aktivnosti
%ÆI SREÆE
L
Tajna ¦ 241
poput breskve, bila je odjevena u haljinu boje topaza i vjetar joj je mrsio rasp
u tenu kosu, ba kao to se toga sjeæala ili zami ljala Eliza. ene su zajednièki podignul
e kutiju i odnijele je u sobicu za ivanje, gdje su skinule papire i iz nje izvukl
e djevojèicu slabo umotanu u vuneni prsluk. Nije vani bila dugo, zakljuèili su,
jer joj je usprkos jutarnjoj vijavici tijelo bilo mlako i spokojno je spavala. M
iss Rose je naredila Indijanki da poðe potra iti èisti prekrivaè, plahte i kare da
improviziraju pelene. Kad se Mama Fresia vratila, prsluk je bio nestao, a gola j
e beba cièala u naruèju Miss Rose.
'Smjesta sam prepoznala prsluk. Sama sam ga bila isplela Johnu godinu dana prije
. Skrila sam ga jer bi ga i ti bio prepoznao', objasni Jeremvju.
'Tko je Elizina majka, Johne?'
'Ne sjeæam se njezina imena...'
'Ne zna kako se zove! Koliko si kopiladi posijao po svijetu?' uzviknu Jeremv.
'Bila je to djevojka iz luke, mlada Èileanka, pamtim da je bila vrlo zgodna. Nik
ad je vi e nisam vidio i nisam znao da je noseæa. Kad mi je Rose pokazala prsluk,
nekoliko godina poslije, sjetio sam se da sam njime bio zaogrnuo tu djevojku na a
lu jer je bilo hladno, a poslije sam zaboravio tra iti da mi ga vrati. Mora shvatit
i, Jeremv, takav je mornarski ivot. Nisam ivotinja...'
'Bio si pijan.'
'Moguæe je. Kad sam shvatio da je Eliza moja kæi, poku ao sam doznati gdje je majk
a, no bila je nestala. Mo da je umrla, ne znam.'
Tz nekog razloga ta je ena odluèila da mi trebamo odgojiti djevojèicu, Jeremv, i
nikad se nisam pokajala to sam to uèinila. Dali smo joj ljubav, dobar ivot, naobra
zbu. Mo da joj majka nije mogla dati ni ta, zato nam je donijela Elizu umotanu u prs
luk da bismo znali tko je otac', nadoda Miss Rose.
'To je sve? Prljavi prsluk? To ne dokazuje ba ni ta. Bilo tko mo e biti otac. Ta se en
a vrlo domi ljato rije ila djeteta.'
sam blesav bio, Bo e moj, iveæi pod istim krovom u gnijezdu la i i ne sumnjajuæi to,
uvjeren da su moj brat i sestra dolièni ljudi i da meðu nama vlada povjerenje, a
kad tamo, sve je splet la i, himbena navada, tko zna koliko ste mi jo toga sustavn
o prikrili, ali ovo je vrhunac, za koga mi to vraga niste rekli, to sam napravio
da se sa mnom ophodite kao s èudovi tem, da sam zaslu io da ovako manipulirate sa mn
om, da iskori tavate moju velikodu nost, a u isto me doba prezirete, jer ne mo e se dr
ugaèije nazvati nego prezirom naèin na koji ste me upleli u vje to prikrivene la i p
a me iskljuèili, trebate me samo za plaæanje raèuna, cijelog je ivota bilo isto,
jo kad smo bili djeca, vi ste mi se rugali iza leða...'
Nijemi, ne nalazeæi naèina da se opravdaju, Rose i John podnosili su taj nasrtaj
, a kad se Jeremv ispuhao galameæi, u blagovaonici je zavladala duga ti ina. Sve s
u troje bili iscrpljeni. Prvi put u svom ivotu suoèili su se bez maske dobra pona a
nja i uljudnosti. Ne to bitno to bija e odr avalo tu krhku ravnote u stola na tri noge se
, èini se, nepopravljivo slomilo; meðutim, kako je Jeremv hvatao dah, njegove su
crte lica opet poprimile onaj vjeèni neprodorni i arogantni izra aj dok si je pop
ravljao pramen koji mu je pao na èelo i naherenu kravatu. Tada je Miss Rose usta
la, pribli ila se naslonu stolice i stavila mu ruku na rame, jedinu gestu intimnos
ti koju se usudila napraviti dok je osjeæala bol u grudima od nje nosti prema tom
usamljenom bratu, tom utljivom i melankoliènom mu karcu koji joj je bio poput oca i
kojega se nikad nije potrudila pogledati u oèi. Shvatila je da odista ni ta ne zn
a o njemu i da ga za cijeloga svog ivota nikad nije bila dotaknula.
esnaest godina prije, ujutro 15. o ujka 1832, Mama Fresia je izi la u vrt i nabasala
na obiènu kutiju od sapuna iz Marseillea pokrivenu novinskim papirom. Zaintrigir
ana, pribli ila se da vidi o èemu je rijeè i podignuv i papir, otkrila je tek roðeno
djete ce. Pojurila je u kuæu vièuæi i tren poslije Miss Rose se naginjala nad beb
om. Tada joj je bilo dvadeset godina, bila je svje a i lijepa
'Kæi sreæe
Tri tjedna nakon to se oprostila od Tao Chi'ena Eliza je s pet rudara ispirala zl
ato na obalama rijeke Americano. Nije bila putovala sama. Onog dana kad je oti la
iz Sacramenta, pridru ila se skupini Èileanaca koji su odlazili prema zlatonosnim
pijescima. Bili su kupili ivotinje za jahanje, ali nitko nije imao nikakva iskust
va s njima, a meksièki su ranèeri vje to prikrili dob i nedostatke konja i mula. B
ile su to jadne, drogirane ivine, èije je lju tenje dlake bilo prikriveno bojom i n
akon nekoliko sati hoda izgubile su ustrinu i epesale vukuæi kopita. Svaki je jaha
è nosio tovar oruða, oru je i mjedene lonce, tako da je tu na karavana napredovala p
olaganim korakom usred tropota metala. Putem su se li avali tereta, koji je ostajao
razasut, uz kri eve, zabodene posvuda po krajoliku, kojima su oznaèavali pokojnik
e. Ona se predstavila imenom Eliasa Andiete kao novi prido lica iz Èilea, kojega j
e majka zadu ila da potra i svog brata Joaquina i koji je spreman prijeæi Kalifornij
u od vrha do dna dok ne ispuni svoju du nost.
'Koliko ti je godina, balavce?' upitali su ga.
'Osamnaest.'
'Izgleda kao da ti je èetrnaest. Nisi li premlad da tra i zlato?'
'Osamnaesta mi je i ne tra im zlato, nego svoga brata Joaquina', ponovila je.
Èileanci su bili mladi, vedri i jo nisu izgubili odu evljenje koje ih je nagnalo da
odu iz svoje zemlje i otpute se tako daleko, premda su poèinjali shvaæati da ul
ice nisu poploèene blagom kao to su im bili prièali. U poèetku Eliza nije prema n
jima okretala lice i dr ala je e ir preko oèiju, ali je ubrzo zamijetila da se mu karci
slabo gledaju meðu sobom. Pretpostavili su da je rijeè o deèku i nisu se èudili
izgledu njezina tijela, njezinu glasu ili navikama. Svatko je bio zaokupljen sv
ojim stvarima pa nisu zapazili da ne
Tajna ¦ 243
'Bojala sam se da æe tako reagirati, Jeremv. Upravo ti zato to nisam tada rekla',
uzvrati njegova sestra.
mokri s njima, a kad bi nai li na mlaku vode da se osvje e, dok bi se oni svlaèili,
ona bi zaranjala odjevena ostavljajuæi èak i e ir, priklopiv i da joj je to prilika d
a opere svoju odjeæu u istoj kupki. Èistoæa je pak bila posljednja rupa na svira
li i za nekoliko je dana bila jednako tako prljava i znojna kao njezini drugovi.
Otkrila je da su u prljav tini svi izjednaèeni u svojoj bijedi; njezin nos tragaè
a jedva je razlikovao miris njezina tijela od drugih. Debela tkanina hlaèa grebl
a ju je po nogama, nije bila naviknuta jahati u dugim etapama i drugog je dana j
edva mogla zakoraknuti zbog ivih rana na stra njici, ali su i ostali bili gradski l
judi i trpjeli su bolove kao i ona. Suha i vruæa klima, eð, umor i neprestani nap
adi komaraca brzo su u njima ubili volju za ludorijama. Napredovali su utljivi, u
z zveckanje svoga oruða, kajuæi se prije no to je i poèelo. Tjednima su tragali z
a prikladnim mjestom gdje bi se smjestili da tra e zlato, a to je vrijeme Eliza is
koristila da se propituje o Joaquinu Andieti. Ni prikupljene indicije ni lo e zacr
tani zemljovidi nisu ba odveæ koristili, a kad bi dospjeli do dobra ispi-rali ta, n
ai li bi na stotine rudara koji su prije pristigli. Svatko je imao pravo zahtijeva
ti sto èetvornih stopa, ogradio bi svoj prostor, svakodnevno radio i ostavljao o
ndje svoje oruðe dok bi izbivao, ali ako bi nestao na vi e od deset dana, drugi bi
ga mogli zauzeti i upisati na svoje ime. Najgori zloèini, provaljivanje na tuði
posjed prije roka i kraða plaæali su se vje alima ili bièevanjem nakon suðenja po
kratkome postupku, u kojemu su rudari bili suci, porota i krvnici. Posvuda su n
ailazili na dru ine Èileanaca. Poznavali su se po odjeæi i naglasku, grlili se ush
iæeni, dijelili mate, rakiju i charqui, ivopisno pripovijedali jedni drugima o sv
ojim nezgodama i pjevali nostalgiène pjesme pod zvijezdama, ali sljedeæeg bi se
dana opra tali, nemajuæi vremena za prekomjernu srdaènost. Po gizdelinskom naglask
u i razgovorima Eliza je zakljuèila da su neki gospodièiæi iz Santiaga, napola a
ristokratski kico i koji su tek nekoliko mjeseci prije nosili aket, lakirane èizme,
rukavice od evroa i zalizivali kosu, ali u zlatonosnim pi-
%ÆI SREÆE
Tajna ¦ 245
jescima pokazalo se gotovo nemoguæim razlikovati ih od naj-neotesanijih seljaèin
a s kojima su ravnopravno radili. Prenemaganja i predrasude stale a i èeznuli su u d
odiru sa surovom stvarno æu rudnika, ali ne i rasna mr nja, koja bi uz najmanju izli
ku eksplodirala u tuènjavama. Èileanci, najbrojniji i najpoduzetniji meðu svim H
ispancima, privlaèili su mr nju gringosa. Eliza je saznala da je u San Franciscu s
kupina pijanih Australaca bila napala Mali Èile, razvezav i pravu bitku. U zlatono
snim pijescima djelovalo je nekoliko èileanskih udruga koje bijahu dovozile te ake
 s polja, zakupnike koji su generacijama bili pod feudalnim sistemom i radili za
minimalnu nadnicu ne èudeæi se to zlato koje naðu pripada gazdi, a ne njima. U o
èima Jenkija to je bilo puko ropstvo. Amerièki su zakoni podupirali pojedince: s
vaèije je vlasni tvo ogranièeno na prostor koji jedan sam èovjek mo e eksploatirati.
Èileanske udruge ismijavale su zakon upisujuæi prava na ime svakog pojedinog te a
ka kako bi obuhvatili to vi e zemlji ta.
Bilo je bijelaca raznih nacionalnosti u flanelastim ko uljama, hlaèama uvuèenim u
èizme i parom revolvera; Kineza sa svojim jaknama podstavljenima vatom i irokim v
reæastim hlaèama; Meksikanaca odjevenih u bijeli pamuk i s golemim e irima; Ju noamer
ikanaca s kratkim ponèima i irokim ko nim pojasima za kojima su nosili svoj no , duha
n, prah i novac; bosih putnika s otoka Sandwich i s vrpcama od sjajne svile; svi
u mi ma u boja, kultura, religija i jezika, s jednom jedinom zajednièkom opsesijom.
Svakoga je Eliza pitala za Joaquina Andietu i molila da prenesu glas kako ga tr
a i njegov brat Elias. Prodiruæi sve vi e i vi e u to podruèje, shvaæala je koliko je
beskrajno i koliko æe joj biti te ko naæi ljubavnika usred pedeset tisuæa stranaca
to vrve s jedne strane na drugu.
Skupina malaksalih Èileanaca odluèila se napokon smjestiti. Bijahu stigli u doli
nu rijeke Americano kad je vladala vruæina kao u peænici, sa samo dvije mule i E
lizinim konjem, ostale ivotinje
bijahu podlegle putem. Zemlja je bila suha i raspucala, bez ikakva raslinja osim
borova i hrastova, ali se bistra i poput bujice brza rijeka spu tala s planina sk
akuæuæi po stijenama, presijecajuæi dolinu poput no a. Uz obje su obale bili nizov
i i nizovi mu karaca koji su kopali i punili vjedra finom zemljom, potom je ispira
li u napravi sliènoj djeèjoj kolijevci. Radili su gologlavi na suncu, dr eæi noge
u ledenoj vodi i natopljene odjeæe; spavali su izvaliv i se na tlo i ne ispu tajuæi
svoje oru je, jeli tvrdi kruh i posoljeno meso, pili vodu zara enu stotinama iskopin
a uzvodno od rijeke i liker tako patvoren da je mnogima uni tio jetru ili bi polud
jeli. Eliza je vidjela kako su dva mu karca umrla u samo nekoliko dana prevræuæi s
e od bola i prekriveni pjenastim znojem kolere, i zahvalila je na Tao Chi'enovoj
mudrosti koji joj nije dozvoljavao da pije vodu koju nije prokuhala. Kako god v
elika bila eð, ona je èekala do popodneva kad bi se utaborili, da pripremi èaj il
i mate. S vremena na vrijeme èuli bi se radosni krici: netko bi prona ao grumen zl
ata, ali se veæina zadovoljavala izdvajajuæi koji dragocjeni gram iz tona jalove
zemlje. Mjesecima prije jo su se mogle vidjeti ljuskave ploèice kako blistaju po
d èistom vodom, ali je sada priroda bila ispremetana ljudskom gramzivosti, krajo
lik izmijenjen hrpama zemlje i kamenja, golemim rupama, rijeke i zatoke iskrenut
e iz svojih tokova, voda rasporeðena u bezbrojne lokve, a tisuæe trupaca posjeèe
ne ondje gdje je prije bila uma. Da bi se stiglo do metala, bila je potrebna odlu
ènost titana.
Eliza nije kanila ostati, no bila je iscrpljena i osjeæala se nesposobnom da nas
tavi sama besciljno jahati. Njezini su drugovi zauzeli komad zemlje na kraju rud
arskog niza, dovoljno daleko od maloga naselja koje je stalo izranjati na tom mj
estu sa svojom gostionicom i duæanom da udovolji osnovnim potrebama. Njezini su
susjedi bila tri Oregonca koji su radili i pili alkohol s neuobièajenom otporno æu
i nisu gubili vrijeme da pozdrave netom prido le, naprotiv, dali su im smjesta na
znanje da ne priznaju pravo masnih da eksploatiraju amerièko tlo. Jedan od Èile
anaca
%Æl SREÆE
Tajna ¦ 247
mormon s tri supruge u Utahu, koji je nudio zajam onomu tko se preobrati na njeg
ovu vjeru. Bio je trezvenjak i dok je prodavao liker, propovijedao je protiv por
oka ispijanja. Znao je nekog Joaquina, a prezime je zvuèalo kao Andieta, izvijes
tio je Elizu kad ga je pitala, ali je bio pro ao ovuda prije dosta vremena i nije
mogao reæi kojim je smjerom krenuo. Sjeæao ga se jer je bio uvuèen u tuèu izmeðu
Amerikanaca i panjolaca oko neke imovine. Èileanci? Mo da, siguran je jedino da je
govorio kasti-ljanski, mogao je biti Meksikanac, reèe, njemu svi masni izgledaj
u jednako.
T to se na koncu dogodilo?'
'Amerikancima je ostalo zemlji te, a oni drugi morali su otiæi. to bi se drugo mogl
o dogoditi? Joaquin i drugi mu karac ostali su ovdje u trgovini dva ili tri dana.
Stavio sam prekrivaèe ondje u kut i pustio ih da se odmore dok se nisu malo opor
avili, jer su bili prilièno izlupani. Nisu bili lo i ljudi. Sjeæam se tvoga brata,
momèiæ crne kose i velikih oèiju, poprilièno zgodan.'
'Taj', reèe Eliza, dok joj je srce galopiralo kao ludo.
suprotstavio se tvrdeæi da ni oni ne spadaju ovamo, zemlja pripada Indijancima,
i bila bi se zametnuta kavga da se ostali nisu upleli da smire duhove. Vladala j
e buka uslijed neprestane galame lopata, pijuka, vode, stijena koje se kotrljaju
i kletvi, ali je nebo bilo èisto, a zrak mirisao na lovorov list. Èileanci bi s
e svalili na tlo mrtvi od napora dok je la ni Elias Andieta palio vatricu da pripr
emi kavu i napoji svoga konja. Iz sa aljenja napojila je i jadne mule premda nisu
bile njezine i odteretila ih zave ljaja kako bi se mogle odmoriti. Od napora joj s
e mutio vid i jedva je svladavala drhtanje koljena, shvatila je da je Tao Chi'en
imao pravo kad ju je upozorio na potrebu da povrati snage prije nego se upusti
u tu pustolovinu. Pomislila je na kuæicu od ploèa i platna u Sacra-mentu, gdje u
ovaj sat on meditira ili kistom umoèenim u kinesku tintu pi e svojim krasnim ruko
pisom. Nasmije ila se, zaèuðena to njezina nostalgija ne priziva mirnu sobicu za iva
nje Miss Rose ili mlaènu kuhinju Mame Fresije. Kako sam se promijenila, uzdahnul
a je, gledajuæi svoje ruke pune plikova, opr ene nesmiljenim suncem.
Drugog dana njezini su je drugovi poslali u trgovinu da kupi ono nu no za pre ivljav
anje i jednu od onih kolijevki da ispiru zemlju, jer su vidjeli koliko je uèinko
vitiji taj mehanizam od njihova skromnoga korita. Jedina ulica u selu, ako se ta
ko mogao nazvati zaselak, bila je kalju a zasijana otpadom. Trgovina, koliba od tr
upaca i ploèa, bila je sredi te dru tvenog ivota u toj zajednici usamljenih mu karaca.
Ondje se prodavalo sve i sva ta, poslu ivao liker u neogranièenim kolièinama i ponek
o jelo; naveèer kad bi rudari pristizali na piæe, neki je violinist atmosferu o iv
ljavao svojim melodijama, tada bi poneki mu karac objesio rubac oko pasa kao znak
da preuzima ulogu dame, dok bi se drugi smjenjivali pozivajuæi ih na ples. Nije
bilo ni jedne jedine ene na mnogo milja uokolo, ali bi katkad prolazio vagon koji
vuku mule natovaren prostitutkama. Zudno bi ih èekali i velikodu no im plaæali. I
spostavilo se da je vlasnik trgovine neki brbljav i dobroæudan
TREÆI DIO 1850-1853.
Eldorado
f ~y etiri mu karca, vukuæi debelu u ad, po dvojica ¦ '< I sa svake strane, dovela su
medvjeda medu go-J milu napaljene rulje. Dovukli su ga do sredi ta arene i zaveza
li mu dvadeset stopa dugim lancem jednu apu za stup, a potom im je trebalo petnae
st minuta da ga razve u dok se bacakao grebuæi i grizuckajuæi s bjesnilom sudnjega
dana. Te io je vi e od est stotina kila, imao tamnosmeðe krzno, jedno oko æoravo, ne
koliko olju tenih mrlja i o iljke sa starih tuènjava na slabini, no jo je bio mlad. P
jenasta bala pokrivala mu je drijelo puno golemih utih zubi. Osoviv i se na stra nje ap
e, udarajuæi naokolo uzaludno svojim prapovijesnim pand ama, prelazio je svojim zd
ravim okom po svjetini, oèajnièki pote uæi lanac.
To je mjesta ce u samo nekoliko mjeseci niknulo ni iz èega, a izgradili su ga otpa
dnici u jednom dahu bez ikakve ambicije da potraje. U pomanjkanju arene s bikovi
ma, kao to ih je bilo u svim meksièkim selima u Kaliforniji, imali su iroki raskrè
eni kru ni prostor koji je slu io za kroæenje konja i zatvaranje mula, ojaèan ploèam
a i opremljen drvenim galerijama da se smjesti publika. Tog popodneva u studenom
e nebo boje èelika prijetilo je ki om, ali nije bilo hladno i zemlja je bila suha.
Iza plota stotine su gledatelja odgovarale na svaku riku ivotinje u zboru se pod
rugujuæi. Jedine prisutne ene, pola tuceta mladih Meksikanki u bijelim izvezenim
haljinama i pu eæi svoje vjeène cigarete, bile su jednako tako upadljive kao i med
vjed, pa su i njih mu karci pozdravljali
%Æl SREÆE
Eldorado ¦ 253
povicima ole, dok su boce likera i vreæe sa zlatom za klaðenje kru ile od ruke do
ruke. Kockarske varalice u odijelima za grad, arenim prslucima, irokim kravatama i
polucilindrima isticali su se meðu prostom i neurednom gomilom. Tri su glazbeni
ka svirala na svojim violinama omiljene pjesme i tek to su otpoèeli poletno 'Oj,
Susana', rudarsku himnu, jedan je par komedija a, bradatih ali odjevenih u ensko, s
koèio u borili te pa su se prevrtali kao olimpijci, praæeni bestidnostima i pljesk
anjem, podi uæi suknje da poka u dlakave noge i gaæe s volanima. Publika ih je nagra
ðivala velikodu nom ki om novèiæa i gromoglasnim aplauzima i grohotima. Kad su se po
vukli, sveèani zvuk roga i bubnjanje najavili su poèetak borbe, nakon èega je us
lijedilo urlanje naelektriziranoga mno tva.
Izgubljena u gomili, Eliza je pratila predstavu s ushiæenjem i u asom. Bila se kla
dila sa skromnim novcem koji joj je preostao, u nadi da æe ga umno iti u iduæim mi
nutama. Na treæi zvuk roga podigli su drvena vrata i mladi je bik, crn i sjajan,
u ao dahæuæi. Za trenutak je na galerijama zavladala ti ina udivljenja, a odmah zat
im gromoglasni je povik ole doèekao ivotinju. Bik se zaustavio zbunjen, podignute
glave okrunjene velikim neizbru enim rogovima, opreznim oèima odmjeravajuæi udalj
enosti, i prednjim papcima tapkajuæi po pijesku, dok gunðanje medvjeda nije zaro
bilo njegovu pa nju. Njegov ga je suparnik bio vidio i kopao je svom brzinom rupu
nekoliko koraka od potpornja, gdje se skupio sti-je njen uz tlo. Na bojne povike p
ublike bik je pognuo iju, napeo mi iæe i hitnuo se u trk podi uæi oblak pijeska, slij
ep od bijesa, pu uæi, izbacujuæi paru kroz nos, a bale kroz nju ku. Medvjed ga je èe
kao. Primio je na slabini prvi ubod rogom, koji je otvorio krvavu brazdu na njeg
ovoj debeloj ko i, ali ga nije uspio pomaknuti ni milimetar. Bik je urno napravio k
rug po borili tu, smeten, dok ga je rulja hu kala uvredama, potom je smjesta ponovno
navalio poku avajuæi podiæi medvjeda rogovima, ali je ovaj ostao pognut i primio
je kaznu ni ne zucnuv i, dok nije ugledao svoju priliku i
jednim toènim udarom pand e razvalio mu nos. Dok joj je krv curila, sluðena od bol
a i smu ena ivotinja stala je napadati naslijepo udarajuæi glavom, ranjavajuæi svog
a suparnika jednom pa jo jednom, no ne uspijevajuæi ga izvuæi iz rupe. Odjednom s
e medvjed podigao i uhvatio bika za vrat, u stra an zagrljaj, ugrizav i ga za iju. Du
gi niz minuta plesali su zajedno u krugu koji je opisivao lanac dok se pijesak n
atapao krvlju, a na galerijama orio urlik mu karaca. Napokon se bik uspio otresti,
udaljio se nekoliko koraka, teturajuæi, mlitavih nogu sa svojim opsidijanski sj
ajnim krznom, grimizno obojenim, dok mu koljena nisu klecnula te je pao potrbu ke.
Tada beskrajna dreka doèeka medvjedovu pobjedu. U borili te su u la dva jahaèa, pu ko
m pogodila pobijeðenoga meðu oèi, povezali ga za stra nje noge i odvukli. Eliza se
probila do izlaza zgaðena. Bila je izgubila svojih posljednjih èetrdeset dolara
.
U ljetnim i jesenskim mjesecima 1849. Eliza je projahala uzdu glavne ile od juga d
o sjevera, od Maripose do Downievillea, a potom nazad, slijedeæi sve zamr eniji tr
ag Joaquina Andiete po strmim bre uljcima, od korita rijeka do obronaka Sierra Nev
ade. Kad je u poèetku pitala za njega, malo se njih sjeæalo osobe s tim imenom i
li opisom, ali prema kraju godine njegov je lik poprimao stvarne obrise i to je
djevojci davalo snage da nastavi potragu. Bila je pronijela glas da ga slijedi n
jegov brat Elias i tijekom tih mjeseci u nekoliko prilika jeka joj je vratila nj
ezin vlastiti glas. Vi e no jednom, kad bi se propitkivala za Joaquina, identifici
rali bi je kao njegova brata èak i prije no to se stigla predstaviti. U tom divlj
em kraju po ta je stizala iz San Francisca s mjesecima zaka njenja, a novine su kasn
ile tjednima, no nikad ne bi izostala vijest koja se pronosila od usta do usta.
Kako to da Joaquin nije bio èuo da ga tra e? Kako nije imao braæe, morao se upitat
i tko je taj Elias, a ako je imao i mrvu intuicije, mogao je povezati to ime s n
jezinim, mislila je; ali ako i nije to mogao naslutiti, barem bi morao biti rado
znao i istra iti tko se to izdaje za njegova srodnika. Noæu je jedva
'Kæi sreæe
Eldorado ¦ 255
'Ne pla i se, Tao, ne putujem, sama, to bi bila ludost', pisala je Eliza svom prij
atelju. 'Treba se kretati u velikim skupinama, dobro naoru an i budan, jer su se p
osljednjih mjeseci namno ile odmetnièke bande. Indijanci su, naprotiv, miroljubivi
premda jezovito izgledaju, ali ako vide neza tiæena jahaèa, mogu mu uzeti ono naj
dragocjenije to posjeduje: konje, oru je i èizme. Udru ila sam se s drugim putnicima:
trgovcima koji idu od jednoga sela do drugog sa svojim proizvodima, rudarima u
potrazi za novim rudnim ilama, obiteljima farmera, lovaca, poduzetnika i agenata
za nekretnine koji poèinju nadirati u Kaliforniju, kockarima, re-volvera ima, odvj
etnicima i drugim le inarima koji su uglavnom najzabavniji i najvelikodu niji sudruz
i na putovanju. Tim se
svoj britanski engleski za amerièki i usvojila odreðene proste rijeèi nu ne da bud
e prihvaæena meðu gringosima. Shvatila je da ju po tuju ako govori poput njih; va no
 je bilo ne davati obja njenja, govoriti to je manje moguæe, ni ta ne moliti, raditi
za svoju hranu, suprotstaviti se provokacijama i èvrsto se dr ati male Biblije koj
u bija e kupila u Sonori. Èak i oni najgrublji osjeæali su praznovjernu smjernost
prema toj knjizi. Èudili su se tom golo-bradom momku sa enskim glasom koji je èit
ao Sveto pismo naveèer, ali se nisu otvoreno rugali, naprotiv, neki su se pretvo
rili u njezine za titnike, pripravni da se potuku sa svakim tko bi to èinio. U tim
je osamljenim i surovim mu karcima to bijahu oti li tra iti blago poput mitskih junaka
drevne Grèke, da bi potom bili svedeni tek na ono najosnovnije, èesto bolesni,
prepu teni nasilju i alkoholu, postojala neispovjediva èe nja za nje no æu i redom. Roma
ntiène pjesme vla ile su im oèi, bili su spremni platiti bilo koju cijenu za komad
kolaèa od jabuka, koji bi im ponudio èasak utjehe kad bi osjeæali nostalgiju za
domom; skretali bi daleko s puta kako bi se pribli ili nastambi gdje ivi neko dije
te i promatrali bi ga u ti ini kao da je neko èudo.
uspijevala zaspati, zapetljana u nagaðanja i progonjena dvojbom da se utnja njezi
na ljubavnika mo e objasniti jedino njegovom smræu ili time to nije elio biti pronað
en. A ako zaista bje i od nje, kako je bio insinuirao Tao Chi'en? Provodila je dan
na konju, a spavala baciv i se na zemlju, bilo gdje, sa svojim kastiljanskim ogrt
aèem umjesto pokrivaèa i èizmama umjesto uzglavlja, ne skidajuæi odjeæu. Prljav ti
na i znoj prestali su joj smetati, jela bi kad bi mogla, njezine su jedine mjere
opreza bile da provrije vodu za piæe i ne gleda gringose u oèi.
Dotad je ondje bilo vi e od sto tisuæa argonauta i jo su nastavili dolaziti, raspr iv i
se uzdu glavne ile, preokreæuæi svijet naopako, pomièuæi planine, skreæuæi rijeke
, komadajuæi ume, mrveæi stijene, premje tajuæi tone pijeska i kopajuæi goleme rupe
. Na mjestima gdje je bilo zlata idilièan teritorij koji bija e ostao neizmijenjen
od poèetka svijeta pretvoren je u Mjeseèev ko mar. Eliza je neprestano bila iscrp
ljena, no bija e vratila snagu i izgubila strah. Ponovno je dobila mjeseènicu kad
joj je najmanje odgovaralo, jer se to te ko prikrivalo u dru tvu mu karaca, ali je bil
a zahvalna na tom znaku da je njezino tijelo napokon izlijeèeno. 'Tvoje akupunkt
urne igle dobro su mi koristile, Tao. Nadam se da æu u buduænosti imati djece',
napisala je svom prijatelju, uvjerena da æe shvatiti bez dodatnih obja njenja. Nik
ad se nije odvajala od svog oru ja premda se nije znala njime koristiti i nadala s
e da je neæe snaæi nu da da to mora uèiniti. Samo je jednom njime ispalila u zrak
kako bi natjerala u bijeg neke indijanske mladiæe koji su se previ e pribli ili i do
imali joj se prijeteæe, ali da se bila potukla s njima, veoma bi se lo e provela j
er nije bila kadra pogoditi magarca s pet koraka udaljenosti. Nije usavr ila svoje
ni anjenje, ali jest svoj talent da postane nevidljiva. Mogla je ulaziti u sela n
e prizivajuæi pozornost, mije ajuæi se sa skupinama Hispanaca gdje momak njezina i
zgleda prolazi neprimjetno. Nauèila je savr eno opona ati peruanski i meksièki nagla
sak, tako da bi je pobrkali s nekim od njih kad je tra ila gostoprimstvo. Takoðer
je zamijenila
%ÆI SREÆE
Eldorado ¦ 257
mu terija u izobilju i nitko nije prigovarao cijenama jer nije bilo alternative, n
isu mogli napustiti rudnik da bi stotinu milja dalje pokupili po tu ili polo ili svo
je zarade. Eliza je tra ila i dru tvo Charlevja, èovjeèuljka prepunog prièa, koji se
natjecao s meksièkim gonièima prevozeæi robu na mulama. Premda se nije bojao ni
vraga, uvijek bi bio zahvalan na pratnji jer su mu trebali slu aèi njegovih prièa
. to ga je vi e promatrala, Eliza je bila uvjerenija da je rijeè o eni odjevenoj u m
u karca poput nje. Charlevjeva je ko a bila opaljena suncem, vakao je duhan, psovao k
ao razbojnik i nije se odvajao od svojih pi tolja ni svojih rukavica, ali jednom m
u je uspjela vidjeti ruke i bile su male i bijele, kao u mlade djeve.
Zaljubila se u slobodu. Bila je ivjela izmeðu èetiri zida u kuæi Sommersovih, nep
romjenjivom okoli u gdje se vrijeme kretalo u krug, a linija obzora jedva se nazir
ala kroz izoblièene prozore; rasla je u neprobojnom oklopu dobra vladanja i konv
encija, izvje bana odmalena da udovoljava i slu i, sputana steznikom, navikama, dru tv
enim pravilima i strepnjom. Strah je bio njezin drug: strah od Boga i njegove ne
predvidive pravde, autoriteta, svojih usvojiteljskih roditelja, bolesti i klevet
a, nepoznatog i razlièitog, od odlaska iz za tiæenosti svoga doma i suoèavanja s o
pasnostima ulice; strah od vlastite enske krhkosti, obe èa æenosti i istine. Njezin s
vijet bila je sladunjava stvarnost, spravljena od ustruèavanja, uljudnih utnji, d
obro èuvanih tajni, reda i stege. Bija e te ila vrlini, ali je sada sumnjala u znaèe
nje te rijeèi. Predav i se Joaquinu Andieti u sobi s ormarima, bila je poèinila ne
popravljivu pogre ku u oèima svijeta, ali u njezinima je ljubav opravdavala sve. to
je bila izgubila ili dobila s tom stra æu, nije znala. Oti la je iz Èilea s nakanom
da pronaðe svog ljubavnika i zauvijek se pretvori u njegovu robinju, vjerujuæi
da æe tako ugasiti eð za pokoravanjem i potajnu udnju za posjedovanjem, ali vi e se
nije osjeæala kadrom da se odrekne tih novih krila to joj stado e rasti na ramenima
. Nimalo nije alila zbog onoga to je podijelila sa svojim ljubavnikom niti se stid
jela zbog te buktinje
putovima kreæu i propovjednici, uvijek mladi, a doimaju se kao prosvijeæeni luða
ci. Zamisli koliko vjere iziskuje da bi se proputovale tri tisuæe milja kroz dje
vièanske livade s ciljem da se suzbiju tuði poroci. Odlaze iz svojih sela pucaju
æi od snage i strasti, odluèni da ponesu Kristovu rijeè do tih mjesta bogu iza n
ogu, ne brinuæi se za prepreke i nesreæe po putu, jer Bog koraèa uz njih. Rudare
zovu obo avateljima zlatnoga teleta. Mora èitati Bibliju, Tao, ili nikad neæe shvat
iti kr æane. Ti pastiri nisu pora eni materijalnim nevoljama, ali mnogi podlegnu slo
mljena duha, nemoæni pred pokoravajuæom snagom gramzivosti. Utje no je vidjeti ih
kad tek doðu, jo nevini, a tu no je nabasati na njih kad ih Bog napusti, dok putuju
mukotrpno od jednoga tabora do drugog, s u asnim suncem nad svojim glavama, edni,
propovijedajuæi po trgovima i u gostionicama pred ravnodu nim skupom koji ih slu a n
e skidajuæi e ir, a pet minuta poslije opija se sa enturaèama. Upoznala sam skupinu
putujuæih umjetnika, Tao, bili su to dobrièine koji se zadr avaju u selima kako bi
razveseljavali ljude pantomimom, pikarskim pjesmama i prostim komedijama. Hodal
a sam s njima nekoliko tjedana i ukljuèili su me u predstavu. Ako bismo nabavili
glasovir, ja bih svirala, a ako ne bismo, bila bih mlada dama u dru ini i svi bi
se divili kako dobro igram ulogu ene. Morala sam ih ostaviti jer me je zbrka izlu
ðivala, vi e nisam znala jesam li ena odjevena kao mu karac, mu karac odjeven kao ena il
i gre ka prirode.'
Sprijateljila se s pismono om i kad je bilo moguæe, jahala s njim, jer je putovao
brzo i imao veze; ako itko mo e naæi ]oaquina Andietu, to je on, mislila je. Èovje
k bi prenosio po tu rudarima i vraæao se s vreæama zlata da ih pospremi u banke. B
io je jedan od mnogih zanesenjaka koji se obogatio zlatnom groznicom ne dr eæi nik
ad tap ili pijuk u rukama. Naplaæivao bi dva i pol dolara da odnese pismo u San F
rancisco, a koristeæi se udnjom rudara da prime vijesti od kuæe, tra io bi uncu zla
ta da im preda pisma koja bi stizala. Zaraðivao je bogatstvo tim poslom, imao je
%a SREÆE
Eldorado ¦ 259
koja joj je sve isprevrtala, naprotiv, osjeæala je da ju je osna ila, naglo i izne
nada, ulila joj osornost da donosi odluke i za njih plaæa posljedice. Nikomu nij
e dugovala obja njenja, ako je poèinila pogre ke, i previ e je bila ka njena gubitkom sv
oje obitelji, mukom to je zakopana u brodskom spremi tu, mrtvim djetetom i posve ne
izvjesnom buduæno æu. Kad je ostala noseæa i shvatila da je u zamci, napisala je u
svoj dnevnik da je bila izgubila pravo na sreæu, meðutim, ovih posljednjih mjes
eci, dok je jahala kroz zlaæani krajolik Kalifornije, osjetila je da leti kao ko
ndor. Probudila se jednoga jutra uz rzanje svoga konja i svjetlo svitanja na lic
u, na la se okru ena visokim sekvojama koje kao stoljetni èuvari bijahu bdjeli nad n
jezinim snom, blagim bre uljcima, a u daljini visokim ljubièastim vrhovima; tada j
u je spopala neka atavistièka radost, nikad prije isku ana. Shvatila je da vi e nema
onog osjeæaja panike to joj je uvijek èuèao u trbu noj upljini kao mi spreman da ju
ugrize. Strepnje se bijahu rastopile u maglovitoj velièajnosti ovoga teritorija.
Suoèavajuæi se s opasnostima, stjecala je odva nost: bija e izgubila strah od strah
a. 'Pronalazim u sebi nove snage koje sam mo da oduvijek imala, ali ih nisam pozna
vala, jer ih dosad nisam trebala upotrebljavati. Ne znam za kojom sam okukom na
putu izgubila osobu kakva bijah prije, Tao. Sad sam samo jo jedan od nebrojenih p
ustolova raspr enih po obalama ovih prozraènih rijeka i obroncima ovih vjeènih pla
nina. To su ponosni ljudi, koji se ne saginju ni pred kim jer izmi ljaju jednakost
, nad njima nema nièega, samo nebo ponad njihovih e ira. I ja elim biti jedna od nji
h. Neki koraèaju pobjedonosno s vreæom zlata na leðima, a drugi, pora eni, nose te
k razoèaranja i sumnje, no svi se osjeæaju gospodarima svojih sudbina, zemlje ko
jom stupaju, buduænosti, vlastitog neporecivog dostojanstva. Po to sam ih upoznala
, ne mogu opet biti gospoðica, kao to je to Miss Rose iziskivala. Napokon razumij
em Joaquina, koji je krao dragocjene sate na e ljubavi da bi mi govorio o slobodi.
Tako da je to bilo to... Taj zanos, ta svjetlost, ta sreæa tako silna kao oni r
ijetki trenuci podi-
jeljene ljubavi koje se mogu prisjetiti. Nedostaje mi, Tao. Nemam s kime govoriti
o onome to vidim, onome to osjeæam. Nemam prijatelja u ovim samoæama, a u svojoj
ulozi mu karca veoma pazim to æu reæi. Hodam namr tena kako bi povjerovali da sam pra
vo mu ko. Gnjava a je biti mu karac, ali biti ena jo je veæa gnjava a.'
Lutajuæi s jedne strane na drugu, upoznala je vrletan teren kao da ondje bija e ro
ðena, mogla je toèno odrediti i izraèunati udaljenosti, razlikovala je otrovne z
mije od bezazlenih i neprijateljske skupine od prijateljskih, pretkazivala bi kl
imu prema obliku oblaka te sate prema kutu svoje sjene, znala je to valja èiniti
ako joj se isprijeèi medvjed i kako se pribli iti nekoj kolibi na osami a da ju ne
doèekaju pucnjevima. Katkad bi nai la na netom pristigle mladiæe to su uzbrdo vukl
i slo ene strojeve za rudarstvo, koji su na koncu ostali napu teni jer bijahu neupot
rebljivi, ili bi se mimoi la sa skupinama groznièavih mu karaca koji su silazili s p
laninskih lanaca nakon mjeseca jalova rada. Nije mogla zaboraviti ono truplo to s
u ga kljucale ptice, koje je visjelo s hrasta kao natpis upozorenja... Za svog j
e lutanja vidjela Amerikance, Europljane, Kanake, Meksikance, Èileance, Peruance
, a i duge redove utljivih Kineza pod zapovjedni tvom nekog nadglednika, koji se s
njima, premda su pripadali istoj rasi, ophodio kao s robovima i plaæao ih mrvica
ma. Nosili bi zave ljaje na leðima i èizme u ruci, jer uvijek bijahu rabili papuèe
i nisu podnosili optereæenje na stopalima. Bili su tedljivi ljudi, ivjeli su ni o
d èega i tro ili to je manje moguæe, kupovali su velike èizme jer su pretpostavljal
i da su vrednije i zaprepastili bi se kad bi se uvjerili da je cijena ista i za
one najmanje. Elizi se izo trio instinkt za izbjegavanje opasnosti. Nauèila je pro i
vjeti dan po dan ne praveæi planove, kao to joj je bio savjetovao Tao Chi'en. Mis
lila je na njega èesto i pisala mu neprekidno, ali mu je pisma mogla slati tek k
ad bi stigla u selo s po tanskom slu bom za Sacramento. Bilo je to kao da baca u mor
e poruke u boci, jer nije znala ivi li on i dalje u tom gradu, a jedina pouzdana
%ÆI SREÆE
Eldorado ¦ 261
adresa koju je posjedovala bila je ona kineskog restorana. Ak*o su njezina pisma
stizala onamo, svakako æe mu ih predati.
Pripovijedala mu je o velièanstvenom krajoliku, vruæini i ezi, bre uljcima putenih
krivina, krupnim hrastovima i vitkim borovima, rijekama ledenim s vodama tako èi
stima da se moglo vidjeti zlato to sjaji u njihovim koritima, divljim guskama to g
akæu na nebu, jelenima i velikim medvjedima, o surovu ivotu rudara i opsjeni lako
g bogatstva. Govorila mu je ono to su oboje veæ znali: da ne vrijedi truda potrat
iti ivot proganjajuæi uti prah. I pogaðala Taov odgovor: kako jednako tako nema sm
isla potratiti ga na proganjanje iluzorne ljubavi, ali se ona nastavljala kretat
i jer se nije mogla zaustaviti. Joaquin Andieta poèinjao je blijedjeti, njezino
joj dobro pamæenje nije dostajalo da jasno opi e crte svoga ljubavnika, morala je
preèitavati ljubavna pisma kako bi bila sigurna da doista bija e postojao, da se b
ijahu voljeli i da noæi u sobi s ormarima nisu bile podvala njezine ma te. Tako je
obnavljala slatku muku samotne ljubavi. Tao Chi'enu je opisivala ljude koje bi
upoznala putem, gomile meksièkih imigranata smje tene u Sonori, jedinom selu gdje
su ulicama trèkarala djeèica, skromne ene koje bi je obièavale prihvatiti u svoji
m kuæama od nepeèene cigle ne sumnjajuæi da je jedna od njih, tisuæe mladih Amer
ikanaca koji su pohrlili k zlatonosnim pijescima te jeseni po to su kopnom prevali
li kontinent od atlantskih do pacifièkih obala. Dr alo se da ima èetrdeset tisuæa
novih prido lica, svatko je od njih bio spreman obogatiti se i ne trepnuv i i vratit
i se pobjedonosno u svoje selo. Zvali su se 'èetrdesetdeveta i', ime koje je posta
lo popularno pa su ga bili prisvojili i oni koji su stigli prije ili poslije. Na
istoku su cijela sela ostala bez mu karaca, naseljena jedino enama, djecom i zatvo
renicima.
'Vidim vrlo malo ena u rudnicima, ali ima ih nekoliko s dovoljno neustra ivosti da
prate svoje mu eve u tom pasjem ivotu. Djeca umiru od epidemija ili nezgoda, one ih
pokapaju, oplakuju i nastavljaju raditi od izlaska do zalaska sunca kako bi spr
ijeèile da
taj surovi ivot sravni svaki trag doliènosti. Zadigle bi suknje i stale u vodu da
tra e zlato, ali neke bi otkrile da je unosnije prati tuðu odjeæu ili peæi kolaèe
i prodavati ih, tako æe zaraditi u jednom tjednu vi e nego njihovi sudruzi lomeæi
si leða u zlatonosnim pijescima tijekom mjesec dana. Osamljeni mu karac rado æe p
latiti i deset puta veæu cijenu za kruh zamije en enskom rukom, a ako ja poku am prod
ati to isto odjevena kao Elias Andieta, dat æe mi jedva nekoliko novèiæa, Tao. M
u karci su kadri prohodati mnoge milje kako bi vidjeli enu izbliza. Djevojka koja s
e smjesti pred gostionicom sunèajuæi se u samo nekoliko minuta imat æe na svojim
koljenima zbirku vreæica sa zlatom, poklone mu karaca omamljenih pogledom na sukn
je koji budi osjeæaje. A cijene rastu, rudari su sve siroma niji, a trgovci sve bo
gatiji. U trenutku oèajanja platila sam dolar za jedno jaje i pojela ga sirovo u
z mlaz brendija, sol i papar, kao to mi je pokazala Mama Fresia: nepogre ivo sredst
vo za utuèenost. Upoznala sam momka iz Georgije, jadnu ludu, ali mi ka u da nije u
vijek bio takav. Poèetkom godine nai ao je na zlatnu ilu i sastrugao iz stijena dev
et tisuæa dolara licom, ali ih je izgubio u jednoj veèeri igrajuæi monte. Oh, Tao
, ne mo e zamisliti koliko bih se htjela okupati, prirediti èaj i sjesti da s tobom
razgovaram. Voljela bih navuæi èistu haljinu i nau nice koje mi je poklonila Miss
Rose, da me jednom vidi lijepu i ne misli da sam mu karaca. Bilje im u svom dnevniku t
o mi se dogaða, tako æu ti moæi isprièati pojedinosti kad se sretnemo, jer sam b
arem u to uvjerena, bit æemo opet zajedno jednoga dana. Mislim na Miss Rose i ka
ko je zacijelo ljuta na mene, ali joj ne mogu pisati prije nego pronaðem Joaquin
a, jer dotad nitko ne treba znati gdje sam. Ako bi Miss Rose naslutila ono to sam
vidjela i èula, umrla bi. Takva je zemlja grijeha, rekao bi Mr. Sommers, ovdje
nema morala ni zakona, caruju poroci kocke, likera i bordela, ali za mene je ova
zemlja bijeli list, ovdje mogu ispisati svoj novi ivot, pretvoriti se u koga god
elim, nitko me ne poznaje osim tebe, nitko ne zna moju pro lost, mogu se roditi iz
nova.
'KÆI SREÆE
Eliza je oti la s borbe medvjeda bez novaca i gladna; nije bila jela od prethodnog
a dana i odluèila je da se nikad vi e neæe kladiti na svoju u teðevinu prazna eluca.
Kad vi e nije imala ni ta prodati, provela je nekoliko dana ne znajuæi kako da pre ivi
dok nije potra ila posao i otkrila da je zaraditi za ivot lak e no to je predmnijeval
a, a svakako joj je bilo to dra e nego zadaæa da pridobije nekoga tko æe plaæati r
aèune. Bez mu karca koji bi je titio i uzdr avao ena je izgubljena, bila joj je dodija
vala Miss Rose, ali je
Eldorado ¦ 263
Ovdje nema gospode ni sluga, samo radni ljudi. Vidjela sam stare robove koji su
skupili dovoljno zlata da financiraju novine, kole i crkve za pripadnike svoje ra
se, suzbijaju ropstvo odavde iz Kali-fornije. Upoznala sam jednoga koji je kupio
slobodu svoje majke; jadna je ena stigla bolesna i ostarjela, ali sada zaraðuje
koliko eli prodajuæi jelo, stekla je ranè i ide u crkvu nedjeljom u èetvero-pregu
, odjevena u svilu. Zna li da su mnogi crni mornari napustili brodove, ne samo zb
og zlata nego stoga to ovdje pronalaze jedinu moguænost da budu slobodni? Sjeæam
se kineskih robinja koje si mi pokazao u San Franciscu kako proviruju iza eljezni
h sipki, ne mogu ih zaboraviti, progone me kao du e u patnji. Ovdje je ivot prostit
utki takoðer surov, neke se ubijaju. Mu karci èekaju satima kako bi s po tovanjem po
zdravili novu uèiteljicu, ali se lo e ophode s djevojkama iz saluna. Zna li kako ih
zovu? Okaljane golubice. I Indijanci se ubijaju, Tao. Izbacuju ih odasvuda, hod
aju gladni i oèajni. Nitko ih ne zapo ljava, potom ih optu uju da su lutalice i ve u u
lance za prinudni rad. Naèelnici plaæaju pet dolara za mrtvoga Indijanca, ubija
ju ih iz razonode i katkad im oderu skalp. Ne manjka gringosa koji skupljaju te
trofeje i izla u ih obje ene na svojoj konjskoj opremi. Bit æe ti drago znati da ima
Kineza koji su oti li ivjeti s Indijancima. Otputili su se daleko, u ume Sjevera, g
dje se jo uvijek mo e loviti. Preostalo je veoma malo bivola na livadama, ka u.'
otkrila da nije uvijek tako. U svojoj ulozi Eliasa Andiete dobivala je poslove k
oje bi mogla raditi i u enskoj odjeæi. Zaposliti se kao te ak ili govedar bilo je n
emoguæe, nije znala upotrebljavati alat ili laso, a snage joj nisu dostajale da
podigne lopatu ili preokrene junca, no bilo je drugih njoj dostupnih zanimanja.
Tog je dana pribjegla peru kao to bija e èinila toliko puta prije. Zamisao da pi e pi
sma bila je dobar savjet njezina prijatelja po tara. Ako ne bi to mogla raditi u n
ekoj gostionici, rasprostrla bi svoj kastiljanski ogrtaè nasred trga, na njega p
ostavila tintarnicu i papir, potom ogla avala svoje zvanje iz sveg grla. Mnogi su
rudari jedva mogli teèno èitati ili se potpisati, nisu bili napisali pismo u svo
m ivotu, ali su svi oèekivali po tu s dirljivim arom, bila je to jedina veza s udalj
enim obiteljima. Parobrodi Pacific Maila stizali su u San Francisco svaka dva tj
edna s vreæama po te i èim bi se ocrtali na obzoru, ljudi bi trèali da stanu u red
pred po tanskim uredom. Zaposlenicima je trebalo deset ili dvanaest sati da srede
sadr aj vreæa, ali nikomu nije bilo te ko èekati cijeli dan. Odande do rudnika po ti
je trebalo jo nekoliko tjedana. Eliza je nudila svoje usluge na engleskom i panjol
skom, èitala pisma i odgovarala na njih. Ako bi mu teriji jedva pale na um dvije l
akonske reèenice kojima izra ava da je jo iv i pozdravlja svoje, ona bi ga strpljivo
ispitivala i dodavala ukra eniju prièu dok ne bi popunila barem jednu stranicu. U
zimala je dva dolara za pismo bez obzira na du inu, ali ako bi umetnula sentimenta
lne reèenice koje èovjeku nikad ne bi pale na pamet, obièavala bi primiti dobru
napojnicu. Neki su joj nosili pisma da im ih proèita pa je i njih malo ukra avala,
tako da bi nesretnik bio utje en s nekoliko rijeèi nje nosti. ene, umorne od èekanja
na drugoj strani kontinenta, obièavale su pisati samo tu aljke, prijekore ili niz
ati kr æanske savjete ne prisjetiv i se da su njihovi mu karci bolesni od osamljenosti
. Jednoga tu nog ponedjeljka stigao je erif tra eæi da napi e posljednje rijeèi zatvore
nika osuðenog na smrt, mladiæa iz Wisconsina optu enog tog istog jutra da je ukrao
konja. Hladno-
%æ1 SREÆE
Eldorado ¦ 265
kanju hramova organizirali su vjerske slu be u istim onim salu-nima u kojima su cv
ali poroci. Na jedan bi se sat obustavljala prodaja likera, spremali se snopovi
karata i preokretale se lascivne slike dok su ljudi primali upozorenja pastora z
a svoje krivovjerje i nesuzdr ljivosti. Pojaviv i se na balkonu drugoga kata, ulièar
ke bi filozofski otrpjele prodiku, uz utjehu da æe se sat poslije sve vratiti u
normalan tok. Dok posao ne bi oslabio bilo je malo va no ako su ih oni koji su im
plaæali za kurvanje poslije okrivljavali to su primile novac, kao da nisu oni por
oèni, nego one koje ih dovode u ku nju. Tako se uspostavljala jasna granica izmeðu
pristojnih ena i onih razvratna ivota. Umorne od toga da potkupljuju vlasti i pod
nose poni enja, neke su odlazile sa svojim krinjama na drugu stranu, gdje se prije
ili poslije ciklus ponavljao. Zamisao putujuæe slu be nudila je prednost jer su se
izbjegavala opsjedanja supruga i vjernika, a uz to se otvarao obzor sve do naju
daljenijih pojasa gdje se naplaæivalo dvostruko. Za ugodne je klime posao napred
ovao, ali je na vratima veæ bila zima, uskoro æe pasti snijeg i putovi biti nepr
ohodni; bilo je to jedno od posljednjih putovanja karavane.
Kola su pre la ulicom i zaustavila se na izlazu iz sela, a slijedila ih je procesi
ja mu karaca osokoljenih alkoholom i borbom medvjeda. Onamo se uputila i Eliza da
izbliza vidi novost. Shvatila je da æe joj manjkati mu terija za njezino pisanje p
isama, trebala je pronaæi drugi naèin da zaradi veèeru. Iskori tavajuæi nebo bez o
blaèka, nekoliko se dobrovoljaca ponudilo da ispregnu mule i pomognu da se spust
i bijedni glasovir, koji su postavili na travu slu ajuæi naredbe madam koju su svi
poznavali po krasnom imenu Joe Kostolomka. U tili èas. ra èistili su komad terena
, slo ili stolove, i na ushiæenje svih, pojavile su se boce ruma i sve njevi razgled
nica s golim enama. Takoðer i dva sanduka knjiga prostaèkih izdanja koje su Me na
javljene kao 'romanse za lo nicu s najvrelijim scenama Francuske'. Prodavale su se
po deset dolara, ispod cijene, jer su se njima mogli uzbuditi koliko su god put
a e-
krvan usprkos tomu to je tek navr io devetnaest godina, izdiktirao je Elizi: 'Draga
mama, nadam se da æe biti dobro kad primi ovu vijest, pa reci Bobu i Jamesu da æe
me danas objesiti. Pozdravi, Theodore.' Eliza je poku ala malo ubla iti poruku da p
ri tedi nesretnu majku trenutne nesvjestice, ali je erif rekao da nema vremena za t
eto enje. Nekoliko minuta poslije nekoliko je èasnih graðana povelo okrivljenika d
o sredi ta sela, posjeli su ga s omèom oko vrata na konja, prebacili drugi kraj pr
eko hrastove grane, potom udarili ivotinju o sapi i Theodore je ostao visjeti bez
ikakva ustruèavanja. Nije bio prvi to ga je Eliza vidjela. Ta je kazna barem bil
a brza, no ako bi optu enik bio druge rase obièavali bi ga bièevati prije pogublje
nja i premda bi se ona daleko odmakla, krici osuðenika i dreka gledatelja slijed
ili bi je tjednima.
Tog je dana nakanila pitati u gostionici mo e li ondje smjestiti svoj pisarski pos
ao kad joj je neka graja prizvala pozornost. Ba kad je narod izlazio s borbe medv
jeda, jedinom ulicom u selu u la su kola to su ih vukle mule i predvodio indijanski
momèiæ udarajuæi u bubanj. Nisu to bila uobièajena vozila, platna su bila natra
ckana, s krovova su visjele resice, pomponi i kineske svjetiljke, mule su bile o
kiæene poput cirkuskih ivotinja i popraæene nemoguæim zveckanjem bakrenih prapora
ca. Na vozaèkom sjedalu prvih kola sjedila je enetina povelikih grudi u mu koj odje
æi te s gusarskom lulom meðu zubima. Druga je kola vozio golemi tip pokriven izl
izanim vuèjim ko ama, obrijane glave, s kolutovima na u ima i naoru an kao da ide u ra
t. Svaka su kola teglila jo jedna, a na njima je putovao ostatak statista, èetiri
mladiæa ukra ena zgu vanim bar unom i prljavim brokatima koji su bacali poljupce zaèu
ðenom skupu. Zapanjenost je potrajala tek trenutak, èim su prepoznali cirkuska k
ola, salva povika i pucnjeva u zrak prodrmala je poslijepodne. Dotad su ukaljane
golubice bile kraljevale bez enske konkurencije, ali se stanje promijenilo kad s
u se u novim selima smjestile prve obitelji i propovjednici koji su potresali sa
vjest prijetnjama o vjeènom prokletstvu. U pomanj-
'Kæi sreæe
Eldorado ¦ 267
Dok su dvije ene plesale na zvuk glazbe, druge su dvije obavljale urno svoj posao
u cirkuskim kolima. Madame koja je imala vilinske prste za karte nije zanemariva
la stolove za igru niti svoju du nost da naplaæuje usluge svojih golubica unaprije
d, prodajuæi rum i potièuæi terevenku, sveudilj s lulom meðu zubima. Eliza je sv
irala pjesme koje je znala napamet, a kad je iscrpla repertoar, poèinjala bi izn
ova od poèetka a da nitko nije zamijetio ponavljanje, dok joj se nije zamaglio v
id od umora. Vidjev i da malak e, gorostas je najavio stanku, pokupio novac iz e ira i
potrpao ga pijanistu u d epove, potom ju je uzeo podruku i doslovno odvukao do prv
ih kola gdje joj je stavio èa u ruma u ruku. Ona ju je odbila onemoæalim pokretom,
ispiti je nata te bilo bi isto kao da ju toljagom udari posred ije; tada je on proè
eprkao po kutijama u neredu i izvukao kruh i komadiæe luka, na koje je ona naval
ila drhteæi unaprijed od slasti. Kad je to progutala, podigla je pogled i na la se
pred tipom s ko ama, koji ju je promatrao sa svoje stra ne visine. Obasjavao ga je
nedu an osmijeh najbjeljih i naj-ujednaèenijih zuba na ovome svijetu. Tma lice ene',
reèe joj i ona se tr ne.
'Zovem se Elias Andieta', odvrati, podi uæi ruku do pi tolja kao da je spremna brani
ti svoje mu ko ime.
'Ja sam Babalu Zli.'
'Postoji li Babalu Dobri?'
'Postojao je.'
' to mu se dogodilo?'
'Nabasao je na mene. Odakle si, djeèaèe?'
Tz Èilea. Lutam tragajuæi za svojim bratom. Jeste li èuli da spominju Joaquina A
ndietu?'
'Nisam èuo ni za koga takvog. Ali ako tvoj brat ima muda na pravome mjestu prije
ili poslije doæi æe nas posjetiti. Svi ivi poznaju cure Joe Kostolomke.'
ljeli, a uz to ih posuditi prijateljima, bile su mnogo isplativije negoli prava e
na, obja njavala je Kostolomka i da to potvrdi proèitala odlomak koji je publika p
oslu ala u grobnoj ti ini kao da je rijeè o proroèanskom otkrivenju. Zbor grohota i
viceva doèekao je kraj èitanja i u nekoliko minuta u kutijama nije ostala nijedn
a knjiga. U meðuvremenu je bila pala noæ i morali su zabavu osvijetliti bakljama
. Madam je objavila vrtoglavu cijenu za bocu ruma, ali je ples s curama stajalo
èetvrtinu. Postoji li netko tko zna svirati prokleti glasovir?, upitala je. Tada
je Eliza, kojoj su kripala crijeva, istupila ne promisliv i dvaput i sjela pred ne
ugoðeno glazbalo prizivajuæi Miss Rose. Nije bila svirala deset mjeseci i nije i
mala dobar sluh, ali godine vje banja s metalnim tapom za leðima te lupkanje belgij
skoga profesora pritekli su joj u pomoæ. Otpoèela je s jednom od pikarskih pjesa
ma koje su Miss Rose i njezin brat, kapetan, obièavali pjevati u duetu u ono nev
ino doba glazbenih zabava prije no to ju je sudbina o inula i njezin se svijet preo
krenuo naglavaèke. Zaèuðena, uvjerila se da je njezina nespretna izvedba dobro p
rimljena. U manje od dvije minute iz-milila je odnekud primitivna violina da je
prati, razmahao se ples i mu karci su èepali èetiri ene kako bi jurcali i kaskali po
improviziranoj pozornici. Div u vuèjim ko ama skinuo je Elizin e ir i stavio ga na g
lasovir tako odluènim pokretom da ga se nitko nije usudio ignorirati i ubrzo se
punio napojnicama.
Jedna od kola upotrebljavana su kao sjedi te i spavaonica za madame i njezina posv
ojenog sina, djeèaka s bubnjem, u drugom su nagomilane putovale ostale ene, a oba
tegleæa vagona pretvorena su u spavaonice. Svaka je, oblo ena raznobojnim rupcima
, imala le aj na èetiri stupa i baldahin oblo en prnjom protiv komaraca, zrcalo u zl
atnom okviru, komplet s umivaonikom i praonikom od keramike, perzijske tepihe, i
zblijedjele i lagano izgrizene od moljaca, ali jo uvijek upadljive, te male svije
ænjake s uljanicama za rasvjetu. Ta je kazali na dekoracija uzbuðivala mu terije, pr
ikrivala putnu pra inu i istro enost zbog uporabe.
Poslovi
^"^"apetan John Sommers usidrio je Fortunu u za-¦ < 1^ ljevu San Francisca, do
voljno daleko od obale
.A. kako se nijedan zanesenjak ne bi odva io baciti se u vodu i plivati do obale.
Bio je upozorio posadu da hladna voda i struje otpremaju na onaj svijet za manje
od dvadeset minuta, ako to ne uèine morski psi. Bilo je to njegovo drugo putova
nje s ledom i osjeæao se sigurnijim. Prije no to je u ao kroz uski kanal Golden Gat
ea dao je da se otvori nekoliko baèava ruma, razdijelio ih velikodu no meðu mornar
ima, a kad su bili pijani, izvukao je nekoliko pi toljèina i prisilio ih da polegn
u potrbu ke na pod. Drugi èasnik palube povezao ih je s kladama oko nogu naoèigled
smetenih putnika koji su se ukrcali u Valparaisu i promatrali prizor na gornjoj
palubi ne znajuæi koji se to vrag dogaða. U meðuvremenu su s pristani ta braæa Ro
driguez de Santa Cruz bila poslala malu flotu èamaca da poveze do kopna putnike
i dragocjeni teret s parobroda. Kad doðe èas povratka, posada æe biti osloboðena
kako bi sredila isplovljavanje broda, po to dobije jo likera i bonus u kovanicama
od pravoga zlata i srebra, u iznosu dvostruko veæem od njihovih plaæa. To nije m
oglo nadoknaditi spoznaju da ne mogu nestati na kopnu u potrazi za rudama, kao to
gotovo svi planirahu, ali je barem poslu ilo kao utjeha. Istu je metodu bio upotr
ijebio na prvome putovanju s izvanrednim ishodom; hvalio se da je njegov trgovaè
ki brod jedan od rijetkih koji nije bio napu ten u zlatnom ludilu. Nitko se nije u
sudio
Poslovi ¦ 269
iznevjeriti tog engleskog pirata, sina kurve i Francisa Drakea, kako su ga zvali
, jer nisu uopæe sumnjali da je kadar istresti svoje kre-menjaèe u prsa svakoga
tko bi se pobunio.
Na pristani ta San Francisca nagomilali su se proizvodi koje je poslala Paulina iz
Valparaisa: jaja i svje i sirevi, povræe i voæe èileanskog ljeta, maslac, jabukov
aèa, ribe i morski plodovi, kobasice najbolje kakvoæe, teleæe meso i sva sila na
djevenih i zaèinjenih ptica, gotovih za kuhanje. Paulina je bila povjerila redov
nicama spravljanje kolonijalnih kolaèa od slatkog vrhnja i torti od stolis-nika,
a i najpopularnijih jela kreolske kuhinje, koja su doputovala zamrznuta u komor
ama s plavim snijegom. Prva je po iljka bila razgrabljena u manje od tri dana, uz
tako zadivljujuæi prihod da su braæa zanemarila druge svoje poslove kako bi se u
sredotoèila na èudo od leda. Komadi sante leda rastapali su se polagano tijekom
plovidbe, ali je mnogo toga preostalo i pri povratku ih je kapetan mislio prodat
i po zelena koj cijeni u Panami. Bilo je nemoguæe pre utjeti zapanjujuæi uspjeh prvo
ga putovanja i vijest da ima Èileanaca koji plove s komadima ledenjaka na brodu
naprasno se pro irila. Brzo su zasnovana dru tva koja æe to isto èiniti s ledenjacim
a s Aljaske, ali se pokazalo nemoguæim nabaviti posadu i svje e proizvode koji bi
se mogli natjecati s onima iz Èilea, pa je Paulina mogla silovito proslijediti s
a svojim poslom bez takmaca, dok je nabavljala jo jedan parobrod kako bi pro irila
poslovanje.
I kutije s erotskim knjigama kapetana Sommersa prodavale su se u tren oka, ali p
od koprenom diskrecije i ne pro av i kroz ruke braæe Rodriguez de Santa Cruz. Kapeta
n je morao pod svaku cijenu izbjeæi da se probude kreposni glasovi, kao to se bij
a e dogaðalo u drugim gradovima, gdje ih je cenzura zaplijenila kao nemoralne te b
i zavr ile goreæi na javnim lomaèama. U Europi su potajno kru ile u rasko nim izdanjim
a meðu velika ima i kolekcionarima, ali su najveæe zarade postignute s izdanjima z
a iroku potro nju. Tiskale su se u Engleskoj, gdje su ih nudili potajice po nekolik
o centava, ali u Kaliforniji je kapetan dobivao pedeset puta
'Kæi sreæe
Poslovi ¦ 271
kad sve bude gotovo?'
'Kad sam prvi put do ao, ovo se èinilo izbjeglièkim logorom, ali se pretvorilo u g
rad kako Bog zapovijeda. Iskreno, ne vjerujem da æe nestati u jednome dahu, to s
u vrata Zapada na Pacifik.'
'To ka e Paulina u svom pismu.'
'Slijedi savjet svoje ene, Feliciano, vidi da ima oko sokolovo', prekine ga njegov
brat.
'Osim toga, nema naèina da je zadr ite. Na sljedeæem putovanju ona dolazi sa mnom.
Ne zaboravimo da je ona vlasnica Fortune, nasmije se kapetan. Poslu ili su im svj
e e kamenice s Pacifika, jedan od rijetkih gastronomskih u itaka San Francisca, grli
ce punjene bademom te ukuhane kru ke iz Paulinine po iljke, koje je hotel smjesta ku
pio. Crno vino takoðer je pristiglo iz Èilea, a ampanjac iz Francuske. Pronio se
glas o dolasku Èileanaca s ledom i napunili su se svi restorani i hoteli u gradu
kupcima eljnim da se poèaste svje im poslasticama prije no to se iscrpu. Zapalili s
u cigare da poprate kavu i brendi kad je John Sommers osjetio tap anje na ramenu o
d kojega je umalo prevrnuo èa u. Okrenuv i se, na ao se pred Jacobom Toddom, kojega ni
je bio vidio otprije vi e od tri godine kad ga je iskrcao u Engleskoj, jadnog i po
ni enog. Bio je posljednja osoba koju je oèekivao da æe vidjeti i trebao mu je èas
ak da ga prepozna, jer je nekada nji la ni misionar izgledao kao karikatura Jenkija.
Bio je izgubio tjelesnu te inu i kosu, dva duga zaliska obilje avala su mu lice, no
sio je karirano odijelo pone to usko za njegovu velièinu, èizme od zmijske ko e i bi
jeli vird inijski e ir koji nije uz to pristajao, a kroz sva èetiri d epa njegove jakne
provirivale su olovke, knji ice i listovi novina. Zagrlili su se kao stari drugov
i. Jacob Todd je boravio veæ pet mjeseci u San Franciscu i pisao za tisak èlanke
o zlatnoj groznici, koji su se objavljivali redovito u Engleskoj, a i u Bostonu
i New Yorku. Bija e do ao zahvaljujuæi velikodu noj intervenciji Feliciana Rodrigueza
de Santa Cruza, koji nije bio otposlao u zaborav uslugu koju je dugovao Englezu
. Kao dobar Èileanac, nikad
vi e od te vrijednosti. Vidjev i da vlada zanesenost tom vrstom knji evnosti, palo mu
je na pamet da uvrsti ilustracije, jer je veæina rudara mogla proèitati jedino n
ovinske naslove. Nova izdanja veæ su tiskana u Londonu s prostaèkim ali eksplici
tnim crte ima, to je na koncu konca bilo jedino to je bilo zanimljivo èitateljima.
Tog je istog popodneva John Sommers, smjestiv i se u salonu najboljega hotela u Sa
n Franciscu, veèerao s braæom Rodriguez de Santa Cruz, koji su u samo nekoliko m
jeseci bili poprimili izgled gospode. Ni ta nije preostalo od rutavih spiljskih lj
udi koji su mjesecima prije tra ili zlato. Blago je bilo upravo ovdje, u èistim tr
ansakcijama koje mogu obavljati iz mekanih naslonjaèa hotela s viskijem u ruci,
kao civilizirani ljudi, a ne kao seljaèine, govorili su. Petorici èileanskih rud
ara to su ih doveli potkraj 1848. pridodano je osamdeset te aka sa sela, ljudi skro
mnih i pokornih koji ni ta nisu znali o rudnicima, ali su uèili brzo, po tivali nare
dbe i nisu se bunili. Braæa su ih dr ala da rade na obalama rijeke Ameri-cano pod
zapovjedni tvom vjernih nadglednika, dok su se oni posvetili prijevozu i poslovanj
u. Kupili su dva plovila za plovidbu od San Francisca do Sacramenta te dvjesto m
ula da prenose do zlatonosnih pijesaka robu, koju su prodavali izravno, ne nudeæ
i je trgovinama. Odbjegli rob koji je prije radio kao tjelohranitelj ispao je èa
robnjak za brojeve i sad je vodio raèunovodstvo, i on odjeven poput velikoga gos
podina i s èa icom i cigarom u ruci, unatoè gunðanju gringosa koji su jedva trpjel
i njegovu boju, ali im nije bilo druge nego da posluju s njim.
'Va a me gospoða alje da vam poruèim da za sljedeæeg Fortunina putovanja dolazi s d
jecom, slu kinjama i psom. Ka e da promislite gdje æe se smjestiti, jer ne misli ivje
ti u hotelu', priopæio je kapetan Felicianu Rodriguezu de Santa Cruzu.
'Kakva bezglava ideja! Zlatna navala iznenada æe zavr iti i ovaj æe grad opet post
ati selendra kakva je bila dvije godine prije. Veæ ima naznaka da se zaliha rude
smanjila, gotovo je s onim otkriæima grumena velièine stijene. A tko æe mariti
za Kaliforniju
' SREÆE
nije zaboravljao ljubaznost - takoðer ni uvredu - i doznav i za njegove nevolje u
Engleskoj, poslao mu je novac, putnu kartu i poruku u kojoj mu obja njava da je Ka
lifornija najdalje kamo se mo e poæi prije no to se poène vraæati s druge strane. 1
845. Jacob Todd je bio si ao s broda kapetana Johna Sommersa oporavljena zdravlja
i pun energije, spreman da zaboravi poni avajuæi incident u Valparaisu i posveti s
e tijelom i du om uvoðenju svoje zemlje u utopijsku zajednicu o kojoj je toliko bi
o sanjao. Nosio je debelu bilje nicu, po utjelu od upotrebe i morskoga zraka, dupkom
punu bilje aka. Bio je prouèio i isplanirao i najmanju pojedinost zajednice, bio
je uvjeren da bi mnogi mladi - starce to ne bi zanimalo - napustili svoje tegobn
e ivote kako bi se ujedinili u idealnu bratstvu slobodnih mu karaca i ena, u sustavu
apsolutne jednakosti, bez vlasti, policajaca i religije. Pokazalo se da potenci
jalni kandidati za eksperiment mnogo sporije shvaæaju no to je pretpostavio, ali
nakon nekoliko mjeseci imao je dvojicu ili trojicu spremnih da poku aju. Nedostaja
o je tek mecena da isfinancira skupocjeni projekt za koji se tra io prostran teren
, jer je zajednica namjeravala ivjeti udaljena od nastranosti svijeta, a morala j
e udovoljiti svim svojim potrebama. Todd bija e otpoèeo razgovore s jednim pomalo
uvrnutim lordom koji je imao golem posjed u Irskoj, kad ga je glasina o skandalu
u Valparaisu stigla i u London, progoneæi ga poput ilava psa koji mu ne dopu ta da
predahne. I opet su mu zatvorili vrata i izgubio je prijatelje, odbacili su ga
i uèenici i plemiæ, a san o utopiji oti ao je dovraga. Jo jednom je Jacob Todd potr
a io utjehu u alkoholu i iznova je potonuo u glib lo ih uspomena. ivio je kao mi u pet
paraèkom pansionu kad mu je stigla spasiteljska poruka njegova prijatelja. Nije
dvaput razmi ljao. Promijenio je prezime i ukrcao se za Sjedinjene Dr ave, spreman d
a pronaðe novu i blistavu sudbinu. Njegova je jedina nakana bila da zakopa svoju
sramotu i ivi u anonimnosti dok ne nikne prilika da o ivi svoj idilièni projekt. P
onajprije je trebalo naæi neko zaposlenje; njegova se renta bila smanjila i
Poslovi ¦ 273
slavna vremena dokolice bijahu zavr ila. Stigav i u New York, predstavio se u nekoli
ko novina nudeæi se kao dopisnik u Kaliforniji, a potom je poduzeo putovanje na
Istok preko Panamske prevlake, jer nije imao hrabrosti proæi kroz Magellanov pro
laz i ponovno stupiti u Valparaiso, gdje ga je sramota èekala nedirnuta, a krasn
a Miss Rose ponovno bi èula njegovo ime, jo jednom ukaljano. U Kaliforniji mu je
njegov prijatelj Feliciano Rodriguez de Santa Cruz pomogao da se smjesti i zapos
li u najstarijem dnevniku San Francisca. Jacob Todd, pretvoriv i se sad u Jacoba F
reemonta, prihvatio se prvi put u ivotu, zaprepa teno otkrivajuæi da mu se sviða to
raditi. Obilazio je kraj pi uæi o bilo èemu to bi zarobilo njegovu pa nju, ukljuèuju
æi masakre Indijanaca, imigrante to su pristizali iz svakoga kutka planeta, razuz
dano pekuliranje trgovaca, rudarsku pravdu po kratkom postupku i porok opæenito.
Jedna od njegovih reporta a umalo ga je stajala ivota. Uljep avajuæi, ali savr eno jasn
o, opisao je naèin na koji su djelovale neke igraènice s oznaèenim kockama, naul
jenim kartama, patvorenim likerom, drogama, prostitucijom i praksom da truju alk
oholom ene dok se ne obeznane, kako bi za jedan dolar prodali pravo da ih siluju
svakom mu karcu koji bi elio sudjelovati u zabavi. 'Sve to pod okriljem istih onih
vlasti koje bi se trebale boriti protiv takvih poroka', napisao je u zakljuèku.
Napali su ga gangsteri, ef policije i politièari, morao se pritajiti na nekoliko
mjeseci dok se ne ohlade duhovi. Unatoè toj nepromi ljenosti, njegovi su se èlanci
pojavljivali redovito i postajao je glas koji se po tuje. Kao to mu je rekao njego
v prijatelj John Sommers: tra eæi anonimnost, na ao je slavu.
Pri kraju veèere Jacob Freemont je pozvao svoje prijatelje na predstavu dana: ne
ka Kineskinja koju se mo e promatrati, ali ne dirati. Zvala se Ah Toy i ukrcala se
na kliper sa svojim mu em, postarijim trgovcem s dobrim ukusom da umre na puèini
i ostavi je slobodnom. Ona nije gubila vrijeme u alopojkama udovice i da unese du
ha u ostatak plovidbe, postala je ljubavnicom kape-
'Kæi sreæe
tana koji se pokazao velikodu nim èovjekom. Kad je si la u San Franciscu, napadno od
jevena i puna novca, zapazila je lascivne poglede koji su je slijedili i do la na
sjajnu ideju kako da ih naplati. Unajmila je dvije sobe, izbu ila rupice na pregra
dnom zidu i za uncu zlata prodavala povlasticu da je se gleda. Prijatelji su sli
jedili Jacoba Freemonta dobro raspolo eni i za nekoliko dolara mita mogli su presk
oèiti red i uæi medu prvima. Poveli su ih u jednu usku sobu zasiæenu duhanskim d
imom, gdje se gurao tucet mu karaca nosa prilijepljena za zid. Provirili su kroz n
eudobne rupice osjeæajuæi se poput smije nih kolaraca i u drugoj prostoriji vidjeli
krasnu djevojku odjevenu u svileni kimono otvoren s obje strane od struka do st
opala. Ispod njega bila je gola. Gledatelji bi rikali na svaki usporeni pokret k
oji bi otkrivao dio njezina finog tijela. John Sommers i braæa Rodriguez de Sant
a Cruz svijali su se od smijeha ne mogav i vjerovati da potreba za enama mo e tako iz
jedati èovjeka. Ondje su se razdvojili i kapetan je s novinarom oti ao popiti posl
jednju èa icu. Po to je saslu ao izvje taje s Ja-cobovih putovanja i pustolovina, kapeta
n mu se odluèio povjeriti.
'Sjeæate se Elize, djevojèice koja je ivjela s mojom braæom u Valparaisu?'
'Savr eno.'
'Umakla je od kuæe prije gotovo godinu dana i imam dobar razlog vjerovati da je
u Kaliforniji. Poku ao sam je naæi, ali nitko nije èuo za nju ili nekoga s njezini
m opisom.'
'Jedine ene koje su stigle ovamo same su prostitutke.'
'Ne znam kako je do la, ako to jest uèinila. Jedini podatak koji imam jest da se o
tputila u potragu za svojim dragim, mladim Èileancem Joaquinom Andietom...'
'Joaquin Andieta! Poznajem ga, bio mi je prijatelj u Èileu.'
'On je bjegunac pred zakonom. Optu en je za kradu.'
'Ne vjerujem. Andieta je bio vrlo plemenit mladiæ. Zapravo je u njega bilo tolik
o ponosa i osjeæaja èasti da mu se zbog toga bilo te ko pribli iti. I ka ete mi da su
Eliza i on zaljubljeni?'
Poslovi ¦ 275
Eliza Sommers je ostala s karavanom Joe Kostolomke, gdje je svirala glasovir i d
ijelila napojnice popola s madam. Kupila je pjesmaricu amerièke glazbe i jednu l
atinoamerièke da obodri svoje glazbene veèeri, a u satima dokolice, kojih je bil
o mnogo, indijanskog je djeèaka pouèavala èitati, pomagala u mnogobrojnim svakod
nevnim zadaæama te kuhala. Kao to su joj rekli oni iz dru ine: nikad nisu bolje jel
i. S vjeèno istim suhim mesom, grahom i slanom svinjetinom pripremala je ukusna
jela stvorena u trenutaènom zanosu; kupovala je meksièke zaèine i dodavala ih èi
leanskim receptima Mame Fresije sa slasnim rezultatima; pravila je kolaèe bez ik
akvih sastojaka osim masti, bra na i konzerviranog voæa, no ako bi nabavila jaja i
mlijeko, njezino bi se nadahnuæe uzdiglo do nebeskih gastronomskih vrhunaca. Ba
balu Zli nije bio pobornik toga da mu karci kuhaju, ali bi prvi pro drljivo progutao
gozbe mladoga pijanista i opredijelio se da pre uti sarkastiène primjedbe. Navikn
ut da stoji na stra i tijekom noæi, div je spavao kao zaklan veæi dio dana, ali te
k to bi vonj iz tignja dopro do njegovih zmajevskih nosnica, u hipu bi se probudi
o i smjestio u blizini kuhinje kako bi stra ario nad kuhanjem. Patio je od nezasit
na teka i nije bilo naèina da se napuni njegova divovska mje ina. Prije dolaska Èi
leanèiæa, kako su zvali la nog Eliasa Andietu, njegov osnovni naèin prehrane sasto
jao se od ivotinja koje bi uspijevao uloviti, prelomiti po duljini, zaèiniti akom
krupne soli i poslagati na eravicu dok ne pougljene. Tako
'Samo znam da se on ukrcao za Kaliforniju u prosincu 1848. Dva mjeseca poslije n
estala je djevojèica. Moja sestra vjeruje da je do la slijedeæi Andietu, premda ne
mogu zamisliti kako je to uèinila ne ostaviv i traga. Buduæi da se vi kreæete po
logorima i selima na sjeveru, mo da uspijete ne to doznati...'
'Uèinit æu to mogu, kapetane.'
'Moji brat i sestra i ja bit æemo vam vjeèno zahvalni, Jacobe.'
%Æl SREÆE
Poslovi ¦ 277
djete ce je naraslo za jedan dlan i pojavila se njegova istinska ratnièka priroda:
bio je hladnokrvan, zatvoren i strpljiv. Nazvala ga je Tom Bez-Plemena kako ne
bi zaboravio svoju osvetnièku du nost. 'Ime je neodvojivo od biæa', govorili su In
dijanci, a Joe je u to vjerovala, zato bija e izmislila svoje vlastito prezime.
Ukaljane golubice karavane bile su dvije sestre iz Missourija koje bijahu poduze
le dugo putovanje zemljom i putem izgubile svoje obitelji; Esther, djevojka od o
samnaest godina, pobjegla je od svog oca, religioznog fanatika koji ju je mlatio
; i jedna krasna Meksikanka, kæi oca gringa i majke Indijanke koja je mogla proæ
i pod bjelkinju i bila nauèila èetiri reèenice na francuskom kako bi zavodila sm
u enjake, jer su, prema popularnom mitu, Francuskinje bile najstruènije u svom pos
lu. I u tom dru tvu pustolova i pokvarenjaka bilo je rasnih razlika; bijelci su pr
ihvaæali mje ance boje cimeta, ali prezirali bilo kakvo mije anje s Crncima. Èetiri e
ne zahvaljivale su udesu to su nai le na Joe Kostolomku. Esther je bila jedina bez
prethodnog iskustva, no druge bijahu radile u San Franciscu i poznavale su lo ivot
. Nisu ih bili dopali saloni visoke kategorije, znale su za udarce, bolesti, dro
ge i zloæu svodnika, bile su pokupile bezbrojne infekcije trpeæi surove lijekove
i tolike pobaèaje da bijahu neplodne, ali daleko od toga da zbog toga ale, smatr
ale su to blagoslovom. Iz tog svijeta gadosti bila ih je spasila Joe odvodeæi ih
daleko. Poslije ih je podvrgla dugom muèeni tvu apstinencije da ih odvikne ovisno
sti o opijumu i alkoholu. ene su joj plaæale kæerinskom odano æu jer se, uostalom,
ophodila s njima pravedno i nije ih okradala. Zastra ujuæa nazoènost Ba-balua obes
hrabrila bi nasilne mu terije i odvratne pijance, jele su dobro i putujuæi vagoni
doimali su im se poticajnim za zdravlje i duh. U tim beskrajima bre uljaka i uma os
jeæale su se slobodnima. Ni ta lako ni romantièno nije postojalo u njihovim ivotima
, ali su bile u tedjele malo novca i mogle su otiæi ako bi to eljele, meðutim nisu
to èinile jer je ta mala ljudska skupina bila najsliènija obitelji od svega to su
imale.
je mogao nekoliko dana vakati jednog te istog jelena. U dodiru s pijanistovim kuh
anjem istanèalo mu se nepce, svakodnevno bi odlazio u lov, izabirao najslasnije
lovine i predavao ih oèi æene i oderane ko e.
Putem je Eliza predvodila karavanu ja uæi na svom èvrstom kljusetu, koje se usprko
s alosnu izgledu pokazalo jednako plemenitim poput èistokrvna riðana, s beskorisn
om pu kom prebaèenom preko konjske opreme i djeèakom bubnjarom na sapima. Osjeæala
se tako udobno u mu koj odjeæi da se pitala hoæe li se jednom moæi opet odijevati
kao ena. U jedno je bila uvjerena: neæe na sebe staviti steznik ni na dan svoga
vjenèanja s Joaquinom Andietom. Kad bi stigli do rijeke ene bi to koristile da sa
kupe vodu u vrèeve, operu odjeæu i okupaju se; za nju su to bili najte i trenuci,
morala je svaki put izmi ljati sve neprirodnije izlike kako bi se dotjerala bez sv
jedoka.
Joe Kostolomka bila je krepka Nizozemka iz Pennsvlvanije koja je svoju sudbinu p
rona la u beskraju Zapada. Bija e nadarena poput iluzionista za karte i kocke, varan
je u igri ju je ushiæivalo. Bila je zaraðivala za ivot kladeæi se dok joj nije pa
lo na pamet da pokrene posao s curama i obilazi Veta Madre 'tra eæi zlato', kako j
e nazivala taj oblik rudarenja. Bila je uvjerena da je mladi pijanist homoseksua
lac i stoga je osjeæala prema njemu nje nost nalik onoj to ju je osjeæala prema Ind
ijanèiæu. Nije dopu tala svojim curama da mu se izruguju ili Babaluu da ga naziva
nadimcima: nije bila na jadnom momku krivnja to se rodio bez dlaka na bradi i s t
im meku astim izgledom, jednako kao to nije bila njezina to se rodila kao mu karac u t
ijelu ene. Bili su tek doskoèice koje su Bogu pale na pamet da ih zafrkne. Bija e k
upila djeèaka za trideset dolara od nekih jenkijevskih stra ara koji bijahu istrij
ebili ostatak plemena. Tada su mu bile èetiri ili pet godina, bio je tek kostur
s trbuhom punim glista, ali u samo nekoliko mjeseci, na silu ga hraneæi i ukroti
v i njegove ispade bijesa kako ne bi uni tio to god bi mu palo u ruke i udarao glavom
o kotaèe vagona,
"KÆI SREÆE
I cure Joe Kostolomke bijahu uvjerene da je mladi Elias Andieta, kr ljav i piskava
glasa, bio peder. To im je ulijevalo mirnoæu pa su se razodijevale, prale i pri
èale o bilo kojoj temi u njegovoj prisutnosti kao da je jedan od njih. Prihvatil
i su je s toliko prirodnosti da bi Eliza zaboravljala svoju ulogu mu karaca premda
je Babalu bio zadu en da je na to podsjeti. Bija e preuzeo na sebe zadaæu da pretvo
ri tog pla ljivca u mu karca i promatrao ju je izbliza, spreman da ju ispravlja kad
sjedi sa skupljenim nogama ili otresa svoju kratku grivu nimalo mu evnim pokretom.
Pokazao joj je kako æe èistiti i podmazivati svoje oru je, ali kad je probao usav
r iti njezino gaðanje izgubio je strpljivost: svaki put kad bi stisnuo otponac, nj
egov je uèenik zatvarao oèi. Nije ga se bila dojmila Biblija Eliasa Andiete, ba n
aprotiv, sumnjao je da je rabi kako bi opravdao svoje budala tine i dr ao je: ako mo
mak ne misli postati prokleti propovjednik, za koga vraga èita te besmislice, bo
lje da se posveti prljavim knjigama pa da vidimo hoæe li mu pasti na pamet neke
mu karaèke ideje. Jedva je bio sposoban potpisati svoje ime i te kom je mukom èitao,
 ali to ni mrtav ne bi priznao. Govorio je da mu popu ta vid i ne uspijeva dobro v
idjeti slova, premda je sa sto metara mogao pogoditi prestravljenoga zeca meðu o
èi. Obièavao je moliti Èileanèiæa da mu glasno èita Kostolomkine zaka njele novine
i erotske knjige, ne toliko zbog prljavih dijelova koliko zbog romanse koja bi
ga uvijek dirnula. Uvijek je, bez razlike, bila rijeè o sabla njivim ljubavima izm
eðu pripadnika europskog plemstva i plebejke, ili katkad obrnuto: aristokratska
dama gubila je razum zbog priprostog mu karca, ali èasnog i ponosnog. U tim su pri
èama ene uvijek bile lijepe, a udvaraèi neumorni u svom aru. U pozadini su se kao
refren provlaèile bakanalije, ali za razliku od drugih pornografskih ro-manèiæa
za deset novèiæa kakvi su se ondje prodavali, ovi su imali prièu. Eliza je èital
a glasno ne pokazujuæi zapanjenost, kao da je oduvijek izlo ena najgorim porocima,
dok su oko nje Babalu i tri golubice slu ali sleðeni. Esther nije sudjelovala na
tim sijelima jer
Poslovi ¦ 279
joj se gorim grijehom èinilo opisivati ta djela nego ih èiniti. Elizi su gorjele
u i, ali nije mogla ne prepoznati neoèekivanu eleganciju kojom su te svinjarije b
ile napisane: neke su je reèenice podsjetile na nepogre iv stil Miss Rose. Joe Kos
tolomka, koju putena strast ni u kojem obliku nije ni najmanje zanimala pa su jo
j stoga ta èitanja bila dosadna, osobno je pazila da nijedna rijeè od toga ne po
vrijedi nevine u i Toma Bez-Plemena. Odgajam ga za indijanskog poglavicu, ne za sv
odnika kurvama, govorila je, a u svom nastojanju da ga uèini mu karcem, takoðer ni
je dopu tala ni da ju djeèaèiæ zove bakom.
'Nisam nièija baka, dovraga! Ja sam Kostolomka, jesi me razumio, zloèesti balavc
e?'
'Da, bako.'
Babalu Zli, biv i osuðenik iz Chicaga, bio je pje ice pre ao kontinent mnogo prije zla
tne groznice. Govorio je indijanske jezike i bija e radio to god bi se na lo da zarad
i za ivot, od snagatora u putujuæem cirkusu, gdje je jednako okretno podigao konj
a preko glave kao to bi zubima izvukao nakrcan vagon iz pijeska, do isto-varivaèa
na pristani tima u San Franciscu. Ondje ga je otkrila Kostolomka i zaposlio se u
karavani. Mogao je raditi posao za nekolicinu mu karaca i uz njega nije trebalo dr
uge za tite. Zajedno su mogli prepla iti bilo koji broj suparnika, to su dokazali u v
i e no jednoj prilici.
'Mora biti jak ili æe te upropastiti, Èileanèiæu', savjetovao je Elizi. 'Nemoj mi
sliti da sam oduvijek ovakav kao to me vidi . Prije sam i ja bio kao ti, kr ljav i po
malo mekan, ali sam stao podizati teret i pogledaj mi mi iæe. Sada se nitko ne usu
di protiv mene.'
'Babalu, ti si vi i od dva metra i te i kao krava. Nikad neæu biti kao ti!'
'Velièina nema ni ta s tim, èovjeèe. Muda su ono to se broji. Uvijek sam bio velik,
no svejedno su mi se smijali.' 'Tko ti se rugao?'
%ÆI SREÆE
'Svi, èak i moja majka, poèivala u miru. Reæi æu ti ne to to nitko ne zna...' 'Da?'
'Sjeæa se Babalua Dobrog?... To sam ja od nekad. Ali sam veæ dvadeset godina Baba
lu Zli i ide mi mnogo bolje.'
Ukaljane golubice
~W" "T" prosincu se iznenada spustila zima na obronke ¦»' * I I planinskog lanca
i tisuæe su rudara morale na-pustiti svoju imovinu da bi se preselili u sela u o
èekivanju proljeæa. Snijeg je milostivim pla tem prekrio prostran teren to su ga iz
bu ili ti pohlepni mravi, a zlato koje je jo preostalo opet je poèivalo u ti ini prir
ode. Joe Kostolomka povela je svoju karavanu u jedno od malih, netom niklih sela
uzdu glavne ile, gdje je unajmila tagalj da ondje prezime. Prodala je mule, kupila
veliko drveno korito umjesto kade, kuhinju, dvije peæi, nekoliko komada obièna
platna i ruske èizme za svoje ljude, jer su na ki i i hladnoæi bile nu ne. Sve je za
poslila da stru u prljav tinu sa taglja i naprave zavjese kako bi razdvojili prostori
je, postavila krevete s baldahinom, zlatna zrcala i glasovir. Odmah se otputila
u kurtoazne posjete gostionicama, trgovini i kovaènici, sredi tima dru tvene aktivno
sti. Selo je, kao novine, tiskalo list papira s vijestima u tro noj tiskari koju b
ijahu dovukli s jednog kraja kontinenta na drugi, a kojom se poslu ila Joe da disk
retno oglasi svoj posao. Osim svojih djevojaka nudila je boce najboljeg ruma s K
ube i Jamajke, kako ga je zvala, premda je zapravo bio ljudo- derski buækuri kadar
da èovjeku skvrèi du u, 'vruæe' knjige i nekoliko stolova za igre. Mu terije su prit
ekle brzo. Postojao je i drugi bordel, ali je novina uvijek dobrodo la. Madame iz
druge zgrade objavila je podmukao rat klevetama protiv svojih suparnika, ali se
okanila otvorena suoèavanja sa strahovitim dvoj-
'Kæi sreæe
Ukaljane golubice ¦ 283
cem Kostolomke i Babalua Zlog. U taglju se ludovalo iza improviziranih zavjesa, p
lesalo uz zvuk glasovira i igralo na znatne svote pod paskom gazdarice koja pod
svojim krovom nije prihvaæala tuènjave ni ièije varanje osim svojega. Eliza je g
ledala kako mu karci u nekoliko noæi gube ono to su zaradili u mjesecima titan-skog
napora i plaèu na grudima cura koje su bile pomogle da ih se opelje i.
U kratko vrijeme rudari su postali skloni Joe. Unatoè svom gusarskom izgledu, ena
je imala majèinsko srce, a te su ga zime okolnosti stavile na ku nju. Buknula je
epidemija dizenterije, koja je oborila polovicu stanovni tva i ubila nekolicinu. T
ek to bi doznala da je netko smrtno bolestan u nekoj udaljenoj kolibi, Joe bi zat
ra ila da joj posude par konja u kovaènici i odlazila s Babaluom da priskoèi u pom
oæ nesretniku. Obièno bi ih pratio kovaè, golemi kveker koji nije odobravao posa
o tih enetina, ali je bio uvijek spreman pomoæi bli njem. Joe bi tjerala bolesnika
da jede, èistila ga, prala mu odjeæu i tje ila preèitavajuæi po stoti put pisma nj
egove obitelji iz daleka, dok su Babalu i kovaè ra èi æavali snijeg, tra ili vodu, sje
kli drva i slagali ih na hrpu uz peæ. Ako je èovjeku bilo vrlo lo e, Joe bi ga uma
tala u pokrivaèe, prevozila poput vreæe na svojoj kljusadi i vodila svojoj kuæi,
gdje su ga ene pazile otkrivajuæi u sebi bolnièarski poziv, zadovoljne to imaju p
riliku da se osjete kreposnima. Nisu mogle uraditi mnogo osim da prisile pacijen
te da ispijaju litre za eæerenog èaja kako ne bi potpuno dehidrirali, odr avaju ih è
istima, u toplome i u postelji, s nadom da im proljev neæe isprazniti du u, a groz
nica neæe skuhati mozak. Neki su umirali, a ostalima su trebali tjedni da se vra
te na ovaj svijet. Joe je bila jedina koja se dovijala kako se mo e prkositi zimi
i doprijeti do najosamljenijih koliba, tako bi je dopalo da otkrije tijela pretv
orena u kristalne kipove. Nisu svi bili rtve bolesti, katkad bi si tip pucao u us
ta jer nije vi e mogao podnijeti grèeve u crijevima, samoæu i delirij. U nekoliko
je prigoda Joe trebala zatvoriti posao jer je pod taglja bio pretrpan rogo inama, a
nje-
zine su se golubice pretrgavale da zbrinu bolesnike. Seoski je erif drhtao kad bi
se ona pojavila sa svojom nizozemskom lulom i svojom gromkom glasinom proroka d
a zatra i pomoæ. Nitko joj je nije mogao odbiti. Isti oni divlji mu karci zbog kojih
je selo bilo na lo em glasu stavljali su se krotko u njezinu slu bu. Nisu imali ni ta
nalik bolnici, jedini je lijeènik bio izmuèen i ona je jednostavno preuzela zad
aæu da mobilizira sva sredstva kad je posrijedi bila hitnost. Sretnici kojima je
spasila ivot postali su njezini odani du nici i tako je te zime istkala mre u veza k
oja æe je odr ati tijekom po ara.
Kovaè se zvao James Morton i bio je jedan od rijetkih primjera dobra èovjeka. Os
jeæao je nepobitnu ljubav prema cijelom èovjeèanstvu, èak i prema ideolo kim nepri
jateljima, koje je smatrao zalutalima uslijed neznanja, a ne iskonske zloæe. Nes
posoban za podlost, nije ju mogao zamisliti u bli njemu, dra e mu je bilo vjerovati
kako je tuða izopaèenost otklon u karakteru koji se mo e izlijeèiti svjetlo æu milos
rða i privr enosti. Poticao je iz dugoga roda kvekera iz Ohia, gdje je sa svojom b
raæom bio suraðivao u tajnom lancu solidarnosti skrivajuæi i odvodeæi odbjegle r
obove u slobodne dr ave i Kanadu. Njegovo je djelovanje privuklo srd bu pobornika ro
pstva i jedne je noæi na ranè upala rulja i zapalila vatru, dok je obitelj proma
trala nepomièna jer, vjerni svojoj vjeri, nisu mogli podiæi oru je na svoje bli nje.
Mortonovi su morali napustiti svoju zemlju i raspr ili su se posvuda, ali su odr av
ali tijesne veze jer su pripadali humanitarnoj mre i abolicionista. Jamesu se tra en
je zlata nije èinilo èasnim sredstvom da zaradi za egzistenciju jer time ni ta ne
proizvodi niti pru a usluge. Bogatstvo nagrðuje du u, komplicira ivljenje i zaèinje n
esreæu, dr ao je. Uz to, zlato je mekan metal, beskoristan za izradu oruða; nije m
ogao shvatiti zanesenost koju je budilo u ostalima. Visok, krepak, guste brade b
oje lje njaka, nebesko plavih oèiju i debelih nadlaktica obilje enih bezbrojnim opek
linama, bio je inkarnacija boga Vulkana, onako rasvijetljen odsjajem svoje kovaè
nice. U selu su
'SREÆE
bila samo tri kvekera, radini ljudi posveæeni obitelji, uvijek zadovoljni svojom
sudbinom, jedini koji nisu kleli, koji su bili trezvenjaci i izbjegavali bordel
e. Okupljali su se redovito da slu e svojoj vjeri bez prenemaganja, propovijedajuæ
i primjerom, dok su strpljivo èekali dolazak skupine prijatelja koja je dolazila
s Istoka da poveæa njihovu zajednicu. Morton je obilazio Kostolomkin tagalj da p
oma e rtvama epidemije i ondje je upoznao Esther. Posjeæivao ju je i plaæao joj pun
u uslugu, no samo je sjedio uz nju i razgovarao. Nije mogao shvatiti za to je bila
izabrala tu vrstu ivota.
'Izmeðu mlaæenja moga oca i ovoga tisuæu mi je puta dra i ivot koji imam sada.'
'Za to te je udarao?'
'Optu ivao me da izazivam po udu i potièem na grijeh. Vjerovao je da bi Adam jo bio u
raju da ga Eva nije dovela u napast. Mo da je imao pravo, sam vidi kako zaraðujem
za ivot...'
'Ima drugih poslova, Esther.'
'Ovo nije tako lo e, James. Zatvorim oèi i ne mislim ni na to. To je samo nekoliko
minuta i proðu hitro.'
Usprkos iskvarenosti svoga zanimanja, djevojka je zadr ala svje inu svojih dvadeset
godina i bilo je odreðena èara u njezinu neupadljivu i utljivu pona anju, tako razl
ièitu od onog svojih drugarica. Nije u njoj bilo nièega koketnog, bila je punaèk
a, s blagim licem kao u telice i èvrstim rukama seljanke. U usporedbi s drugim g
olubicama, bila je manje ljupkom, ali joj je ko a bila sjajna, a pogled blag. Kova
è nije znao kad je poèeo sanjati o njoj, viðati je u iskrama vignja, u svjetlost
i vruæega metala i u nebu bez oblaèka, sve dok vi e nije mogao nastaviti ignorirat
i tu pamuèastu tvar koja mu je umatala srce i prijetila da æe ga ugu iti. Gora nes
reæa doli da se zaljubi u laku enu nije mu se mogla dogoditi, bit æe nemoguæe opr
avdati se pred oèima Boga i svoje zajednice. Odluèan da pobijedi to isku enje znoj
em, zatvarao se u kovaènicu radeæi kao bezumnik. Nekih su se noæi èuli divlji ud
arci njegova èekiæa sve do zore.
Ukaljane golubice ¦ 285
Èim je imala stalnu adresu, Eliza je pisala Tao Chi'enu u kineski restoran u Sac
ramentu, dajuæi mu svoje novo ime Eliasa Andiete i moleæi ga za savjet u borbi s
dizenterijom, jer je jedini lijek koji je poznavala protiv zaraze bio komad sir
ova mesa povezan za pupak vrpcom od crvene vune, kao to je èinila Mama Fresia u È
ileu, ali nije davalo oèekivane rezultate. Bolno joj je nedostajao; katkad bi se
probudila zagrljena s Tomom Bez-Plemena zami ljajuæi u o amuæenosti polusna da je T
ao Chi'en, ali bi ju djeèakov miris na dim vraæao u stvarnost. Nitko nije imao o
nako svje miris mora kao njezin prijatelj. Udaljenost koja ih je razdvajala bila
je kratka u miljama, ali nemilosrdna klima rutu je pretvarala u muènu i opasnu.
Palo joj je na um da prati po tara kako bi nastavila tra iti Joaquina Andietu, kao to
je bila èinila u drugim prigodama, ali dok je èekala odgovarajuæu priliku, prot
ekli su tjedni. Nije se samo zima isprijeèila njezinim planovima. Tih dana bija e
buknula napetost izmeðu Jenkija rudara i Èileanaca na jugu glavne ile. Gringosi,
siti stranaca, ujedinili su se da ih izbace, ali su se ovi oduprli, prvo svojim
oru jem, a potom pred sucem, koji je priznao njihova prava. Daleko od toga da zast
ra i napadaèe, suèeva naredba samo je poslu ila da ih ra esti, nekoliko Èileanaca zavr i
lo je na vje alima ili su baèeni niz klisuru, a pre ivjeli su morali pobjeæi. Kao od
govor, osnovali su bande, èija su svrha bili napadi na gringose, kao to su èinili
mnogi Meksikanci. Eliza je shvatila da se ne mo e izlagati opasnosti, sa svojom k
rinkom latino momka lako mo e biti optu ena za bilo kakav izmi ljen zloèin.
Potkraj sijeènja 1850. okovao ih je jedan od najgorih ikad viðenih mrazova u tom
kraju. Nitko se nije usuðivao iziæi iz svoje kuæe, selo se doimalo mrtvim i tij
ekom vi e od deset dana nije pritekla nijedna mu terija u tagalj. Bilo je tako hladno
da je voda u lavoru osvanjivala stvrdnuta unatoè uvijek upaljenim peæima, a nek
ih su noæi morali uvesti Elizina konja u kuæu kako bi ga spasili od kobi drugih i
votinja koje su osvanule zarobljene u blokovima leda. ene su spavale po dvije u k
revetu, a ona s djeèakom, prema
'KÆI SREÆE
kojemu bija e razvila zavidnu i silnu nje nost, koju je on uzvraæao s upornom postoj
ano æu. Jedina osoba iz dru ine koja se mogla natjecati s Elizom u privr enosti djeèaè
iæu bila je Kostolomka. 'Jednoga æu dana imati sna na i odva na sina kao to je Tom Be
z--Plemena, ali mnogo veselijega. Ovo se stvorenje nikad ne smije', pripovijedal
a je Tao Chi'enu u pismima. Babalu Zli nije znao kako da spava noæu i duge je sa
te provodio etkajuæi u mraku s jedne strane taglja na drugu, u svojim ruskim èizma
ma, svojim ofu-canim krznima, s prekrivaèem preko ramena. Prestao je brijati gla
vu i nicale su mu dlaèice guste poput onih vuèjih s njegove jakne. Esther mu je
bila isplela vunenu kapu paèje ute boje, koja ga je pokrivala sve do u iju i davala
izgled èudovi ne bebe. On je bio taj koji je èuo nekoliko slabih udaraca te zore
i bio dovoljno pronicljiv da ih razlikuje od buke nevremena. Od krinuo je vrata s
pi toljem u ruci i nai ao u snijegu na izvaljenu spodobu. Uznemiren, pozvao je Joe i
njih su je dvoje, boreæi se da vjetar ne i èupa vrata, uspjeli povuæi unutra. Bio
je to napola smrznuti mu karac.
Nije bilo lako prizvati posjetitelja svijesti. Dok ga je Babalu masirao i poku ava
o mu u usta uliti brendi, Joe je probudila ene, raspirili su vatru u peæima i sta
vili grijati vodu da napune kadu, kamo su ga uronili dok malo-pomalo nije o ivio,
izgubio plavu boju i mogao uoblièiti nekoliko rijeèi. Nos, stopala i ruke bijahu
mu ozebli od leda. Bio je to seljak iz meksièke dr ave Sonore koji, kao tisuæe nj
egovih sunarodnjaka, bija e stigao do zlatonosnih pijesaka u Kaliforniji, reèe. Zv
ao se Jack, amerièko ime koje nedvojbeno nije bilo njegovo, ali ni drugi u toj k
uæi nisu se koristili svojim pravim imenima. Iduæih je sati nekoliko puta bio na
pragu smrti, ali kad se èinilo da se vi e ni ta ne mo e napraviti za njega, vratio bi
se s drugoga svijeta i progutao nekoliko gutljaja likera. Negdje oko osam, kad
je napokon jenjalo nevrijeme, Joe je naredila Babaluu da poðe potra iti doktora. È
uv i to, Meksikanac, koji je nepokretan le ao i ispu tao mjehuriæe zijevajuæi poput ri
be, otvori oèi i izbaci jedno gromko 'ne!', prestraviv i sve. Nitko
Ukaljane golubice ¦ 287
ne treba znati da je tu, zahtijevao je tako divlje da mu se nisu usudili proturj
eèiti. Nije bilo potrebno mnogo obja njavati: bilo je oèito da ima problema sa zak
onom i ovo selo sa svojim vje alima nasred trga bilo je posljednje mjesto na svije
tu u kojemu bi bjegunac volio potra iti utoèi te. Jedino ga je surovo nevrijeme mogl
o prisiliti da priðe. Eliza nije rekla ni ta, ali za nju èovjekova reakcija nije b
ila iznenaðenje: mirisao je na zlo.
Za tri je dana Jack bio povratio ne to svojih snaga, ali mu je otpao vrh nosa i po
èe e mu obamirati prsti jedne ruke. Ni to ga nije uspjelo uvjeriti da treba poæi l
ijeèniku; radije æe malo-pomalo trunuti nego skonèati obje en, reèe. Joe Kostolomk
a skupila je svoje ljude na drugome kraju taglja i apæuæi su vijeæali: moraju mu o
drezati prste. Sve su se oèi okrenule prema Babaluu Zlom.
'Ja? Ni u ludilu!'
'Babalu, nesretni sine, nemoj biti takav kilavac!' uskliknula je ljutita Joe.
'Napravi to ti, Joe, nisam ti ja za to.'
'Ako mo e rasjeæi jelena, onda mo e i to napraviti. to je par bijednih prstiju?'
'Jedno je ivotinja, a ne to posve drugo èovjek.'
'Ne mogu vjerovati! Ovaj veliki kurvin sin, oprostite mi, djevojke, nije kadar u
èiniti mi tako beznaèajnu uslugu! Nakon svega to sam uèinila za tebe, nesretnice!
'
'Oprosti, Joe. Nikad nisam na kodio ljudskom biæu.
'Ali o èemu ti to govori ? Pa zar nisi ubojica? Zar nisi bio u zatvoru?'
'Bio sam zbog kraðe stoke', prizna div, na rubu da zaplaèe od poni enja.
'Ja æu to uèiniti', prekine ih Eliza, blijeda ali èvrsta.
Stali su zuriti u nju u nevjerici. Èak im se i Tom Bez-Plemena èinio podobnijim
da izvede operaciju od nje noga Èileanèiæa.
'Trebam dobro nao tren no , èekiæ, iglu, konac i nekoliko èistih krpa.'
%ÆI SREÆE
U o ujku je Eliza tiho navr ila osamnaest godina èekajuæi da se
Ukaljane golubice ¦ 289
Babalu je sjeo na pod spustiv i glavurdu meðu ruke u asnut, dok su ene pripremale pot
rebno u ti ini punoj po tovanja. Eliza je u mislima prelazila kroz ono to je nauèila
uz Tao Chi'ena kad su vadili tanad i ivali rane u Sacramentu. Ako je to tada mogl
a napraviti ne trepnuv i, moæi æe to isto napraviti sada, zakljuèi. Prema sudu nje
zina prijatelja, najva nije je bilo izbjeæi krvarenje i upale. Nije ga bila vidjel
a kako radi amputacije, ali kad su lijeèili nesretnike koji bi dolazili bez u iju,
govorio bi kako u drugim krajevima svijeta re u ruke i stopala za isti prekr aj. 'K
rvnikova je sjekira brza, ali ne ostavlja tkivo koje æe pokriti batrljak od kost
i', bio je rekao Tao Chi'en. Objasnio joj je lekcije doktora Ebanizera Hobbsa, k
oji je imao iskustva s ratnim ranama i pokazao mu kako da to napravi. U ovom je
sluèaju barem rijeè samo o prstima, zakljuèi Eliza.
Kostolomka je nalila liker u pacijenta sve dok se nije obez-nanio, dok je Eliza
dezinficirala no grijuæi ga do u arenosti. Natjerala je Jacka da sjedne na stolac,
namoèila mu ruku u lavoru s viskijem, a potom je stavila na rub stola rastaviv i o
zlijeðene prste. Promrmljala je jednu od èarobnih molitvi Mame Fresije i kad je
bila spremna, dala je enama tihi znak da pridr e pacijenta. Prislonila je no na prst
e i toèno po njemu udarila èekiæem, posve èisto odrezav i kosti i urezav i o tricu tak
o da je ostala pribijena o stol. Jack je ispustio urlik iz dna utrobe, ali je bi
o toliko opijen da nije bio svjestan kad ga je ivala, a Esther povezivala. U neko
liko minuta muka bija e gotova. Eliza je stajala gledajuæi amputirane prste i poku a
vala svladati nadra aj na povraæanje dok su ene polijegale Jacka na jednu od rogo ina
. Babalu Zli, koji je bio ostao to je dalje moguæe od prizora, pribli io se stidlji
vo sa svojom djeèjom kapom u ruci.
'Pravi si mu karac, Cileanèiæu', promrmljao je, zadivljen.
prije ili poslije na vratima pojavi njezin Joaquin, kao to bi, dr ao je Babalu, uèi
nio svaki mu karac na sto tisuæa milja uokolo. Jack, Meksikanac, oporavio se u nek
oliko dana i iskrao se noæu ne pozdraviv i se ni s kim, prije no to su mu zacijelje
li prsti. Bio je zlosretan tip i radovali su se kad je oti ao. Govorio je vrlo mal
o i uvijek bio kao na iglama, nepovjerljiv, spreman da napadne na najmanju sjenk
u zami ljene provokacije. Nije pokazao znake zahvalnosti za primljene usluge, napr
otiv, kad se probudio iz pijanstva i doznao da su mu bili amputirali prste za ok
idanje, istresao je bujicu proklinjanja i prijetnji, zaklinjuæi se da æe mu pasj
i sin koji mu je bio upropastio ruku platiti vlastitim ivotom. Tada je Babalu izg
ubio strpljenje. Primio ga je kao lutku, podigao do visine oèiju, zapiljio se u
njega i rekao mu nje nim glasom kojim se koristio kad tek to ne bi planuo.
'To sam bio ja: Babalu Zli. Postoji neki problem?'
Tek to mu je pro la groznica, Jack je po elio iskoristiti golubice da si udovolji, al
i su ga jednoglasno odbile: nisu mu bile spremne ni ta dati besplatno, a u njega s
u bili prazni d epovi, u to su se bile uvjerile dok su ga razodijevale kako bi ga s
tavile u kadu one noæi kad se pojavio smrznut. Joe Kostolomka dala si je zadatak
da mu objasni kako bi, da mu nisu odrezali prste, izgubio ruku ili ivot, tako da
bi mu bolje bilo da zahvali nebu to je bio dopao pod njihov krov. Eliza nije dop
u tala da se Tom Bez--Plemena pribli i tipu, a ona je to èinila tek da mu proslijedi
jelo i promijeni zavoje, jer ju je miris zla muèio kao opipljivo prisutnost. Ni
Babalu ga nije mogao podnijeti i dok je bio u kuæi, ustezao se da mu se obrati.
Te je ene dr ao svojim sestrama i pomahnitao bi kad je Jack dobacivao svoje opscen
e primjedbe. Ni u krajnjoj nu di ne bi mu bilo palo na pamet koristiti se profesio
nalnim uslugama svojih drugarica, za njega bi to bilo jednako incestu, ako bi ga
priroda stjerala u kut, odlazio bi u konkurentske lokale, a Cileanèiæu je bio s
avjetovao da napravi isto, ako se, to je dr ao nevjerojatnim, izlijeèio od svojih l
o ih navika gospodiènice.
%ÆI SREÆE
Ukaljane golubice ¦ 291
poglavica dostojanstveno pojavio da zatra i obja njenja, i njega su otpremili na dru
gi svijet. Indijanci, Kinezi, Crnci ili mulati nisu mogli svjedoèiti na sudu pro
tiv bijelca. James Morton i ostala tri kvekera iz sela bili su jedini koji su se
usudili suprotstaviti mno tvu spremnom za linè. Nenaoru ani su se postavili oko osu
ðenika stvarajuæi krug i recitirajuæi napamet odlomke iz Biblije koji su zabranj
ivali da se ubija bli njeg svog, ali ih je svjetina odgurala.
Nitko nije znao za Elizin roðendan pa ga stoga nisu ni proslavili, ali bilo kako
bilo, ta je noæ 15. o ujka ostala u sjeæanju i njoj i ostalima. Mu terije su se bil
e vratile u tagalj, golubice su bile neprestano zauzete, Èileanèiæ je lupao po gl
asoviru s iskrenim zanosom, a Joe je raèunala na dobru zaradu. Na kraju krajeva
zima i nije bila tako lo a, najgore od epidemije prolazi i nema vi e bolesnika na ro
go inama. Te je noæi bilo tucet rudara, koji su uporno pili dok je vani vjetar èup
ao grane s borova. Negdje oko jedanaest sruèio se pakao. Nitko nije mogao objasn
iti kako je po ar zapoèeo, a Joe je uvijek sumnjala na drugu madam. Drva su se zap
alila poput petardi i u trenu su stale gorjeti zavjese, svileni rupci i dronjave
zavjese nad krevetima. Svi su pobjegli neozlijeðeni, èak su uspjeli nabaciti na
sebe nekoliko pokrivaèa, a Eliza je uhvatila u letu limenu kutiju sa svojim dra
gocjenim pismima. Plamenovi i dim hitro su zavili lokal i u nepunih deset minuta
gorio je poput baklje, dok su ene, napola odjevene uz svoje omamljene mu terije, p
romatrale spektakl u posvema njoj nemoæi. Tada je Eliza pogledala naokolo brojeæi
prisutne i, u asnuta, shvatila da nedostaje Tom Bez-Plemena. Djeèak bija e ostao spa
vati u krevetu koji su dijelili. Nije znala kako je Estheri istrgnula gunj s ram
ena, pokrila si glavu i pojurila, odgurnuv i slabu drvenu pregradu koja je gorjela
, pregaziv i je dok ju je slijedio Babalu, koji ju je poku avao zaustaviti urlajuæi,
ne shvaæajuæi za to se baca u vatru. Na la je djeèaka kako stoji dok je dim sukljao
, izbezumljenih oèiju, ali potpuno miran. Bacila je prekrivaè na njega i probala
ga podiæi u naruèje, no bio je veoma te ak i presamitila se
Dok je Jacku poslu ivala tanjur juhe Eliza ga se napokon usudila pitati o ]oaquinu
Andieti. 'Murieta?' upitao je sumnjièavo. 'Andieta.' 'Ne poznajem ga.'
'Mo da je rijeè o istome', natukne Eliza. ' to s njim?'
'To mi je brat. Do ao sam iz Èilea da ga pronaðem.' 'Kakav ti je brat?'
'Ne odveæ visok, crne kose i oèiju, bijele ko e poput mene, ali si ne nalikujemo.
Mr av je, mi iæav, odva an i strastven. Kad govori, svi ute.'
'Takav je Joaquin Murieta, ali nije Èileanac, Meksikanac je.' 'Sigurni ste?'
'Nisam siguran ni u to, ali ako vidim Murietu, reæi æu mu da ga tra i .'
Iduæe je noæi oti ao i nisu vi e o njemu èuli, ali su dva tjedna poslije na li na vrat
ima taglja vreæu s dvije funte kave. Nedugo potom Eliza ju je otvorila da priredi
doruèak i vidjela da to nije kava, nego zlato u prahu. Prema Joe Kostolomki, mo
glo je doæi od bilo kojeg bolesnog rudara to su ga bile njegovale u to doba, ali
je Eliza imala predosjeæaj da je to ostavio Jack kao neku vrstu isplate. Taj èov
jek nije nikomu bio spreman dugovati uslugu. U nedjelju su doznali da erif okuplj
a odred policajaca koji æe tra iti ubojicu nekoga rudara: bijahu ga na li u njegovoj
kolibi gdje je sam provodio zimu, s devet uboda no em u prsa i iskopanih oèiju. N
ije bilo ni traga od njegova zlata, a zbog surovosti zloèina okrivili su Indijan
ce. Joe Kostolomka nije se eljela naæi u neprilikama, zakopala je dvije funte zla
ta pod hrast i dala neopozive upute svojim ljudima da zaèepe usta i ne spominju
ni u snu Meksikanca s odrezanim prstima ni vreæu od kave. U iduæa dva mjeseca po
licajci su ubili pola tuceta Indijanaca i zaboravili sluèaj jer su imali pune ru
ke posla s drugim, hitnijim problemima, a kad se plemenski
%Æl SREÆE
Ukaljane golubice ¦ 293
kad ju je spopao ka alj. Pala je na koljena gurajuæi Toma da potrèi prema izlazu,
ali se on nije micao od nje i oboje bi bili svedeni na pepeo da se u tom trenutk
u nije pojavio Babalu, pokupio je oboje noseæi ih pod nadlakticama kao da su pak
eti i izi ao trèeæi s njima van, gdje su ih ostali doèekali s poklicima odobravanj
a.
'Gre ni momèe! to si radio tamo unutra!' prekoravala je Joe Indijanèiæa dok ga je g
rlila, ljubila i pljuskala da di e.
Zahvaljujuæi tomu to je tagalj bio na osami, nije izgorjelo pola sela, kako je pos
lije pojasnio erif, koji je imao iskustva s po arima jer su se dogaðali prilièno uè
estalo u tim krajevima. Vidjev i odsjaj vatre, tucet dobrovoljaca, s kovaèem na èe
lu, pohrlio je u borbu s plamenom, no veæ je bilo kasno i mogli su jedino spasit
i Elizina konja, kojega se nitko nije sjetio u prvim minutama jurnjave i jo je bi
o privezan pod svojom strehom, sluðen od strave. Joe Kostolomka te je noæi izgub
ila sve to posjeduje na svijetu i prvi su je put vidjeli da posustaje. S djeèakom
u naruèju, promatrala je pusto enje, nemoæna da suspregne suze, a kad su preostal
i tek ugarci to su se dimili, skrila je lice u prsa golemoga Babalua, koji je bio
opr io obrve i trepavice. Vidjev i slabost te mamice za koju su mislili da je neran
jiva, èetiri su ene briznule jednoglasno u plaè, tvoreæi tako grozd podsuknji, ra
sku tranih frizura i drhtave puti. Ali mre a solidarnosti poèela je djelovati èak i
prije no to su zgasnuli plamenovi i u manje od sata za sve je pronaðen smje taj u n
ekoliko kuæa u selu, a jedan od rudara kojega je Joe spasila od dizenterije poèe
o je prikupljati novac. Èileanèiæ, Babalu i djeèak - tri mu karca iz grupe - prove
li su noæ u kovaènici. James Morton poslo io je dva madraca s debelim gunjevima uz
uvijek vruæu kovaènicu i poslu io izvrstan doruèak svojim gostima, koji je bri no p
ripremila supruga propovjednika koji je nedjeljom, urlajuæi, osuðivao besramno p
redavanje porocima, kako je zvao aktivnosti dvaju bordela.
'Nije èas za prenemaganje, ovi jadni kr æani cvokoæu', reèe supruga veleèasnoga ka
d se pojavila u kovaènici sa svojim zeèjim
gula em, vrèem èokolade i keksima od cimeta.
Ista je gospoða obi la selo tra eæi odjeæu za golubice koje su i dalje bile u podsuk
njama, a odziv drugih dama bio je velikodu an. Izbjegavale su prolaziti ispred lok
ala druge madame, ali bijahu se morale dru iti s Joe Kostolomkom tijekom epidemije
i po tivali su je. Tako su èetiri ulièarke zadugo hodale odjevene poput èednih go
spoða, pokrivene od vrata do stopala, dok nisu mogle opet nabaviti svoja rasko na
ruha. Noæ poslije po ara pastorova je supruga htjela odvesti Toma Bez-Plemena u sv
oju kuæu, ali se djeèak prilijepio Babaluu za vrat i nije bilo ljudske moæi kadr
e da ga istrgne. Div bija e proveo besane sate s Èileanèiæem æuæure-nim na jednoj n
adlaktici i djeèakom na drugoj, prilièno probadan iznenaðenim kovaèevim pogledim
a.
'I èupaj si tu ideju iz glave, èovjeèe. Nisam peder', profrfljao je ljutit, ali ni
je ispustio nijedno od dvoje usnulih.
Ono to su prikupili rudari i vreæa od kave zakopana pod hrastom poslu ili su da se
postradali nastane u kuæi tako udobnoj i pristojnoj da je Joe Kostolomka pomisli
la da se odrekne svoje putujuæe dru ine i smjesti se ondje. Dok su druga sela nest
ajala kako bi se rudari pomicali prema novim ispirali tima, ovo je raslo, postojan
o se potvrðivalo, pa su mu èak mislili zamijeniti ime nekim dostojnijim. Kad zav
r i zima, ponovno æe se do obronaka planinskog lanca uspinjati novi valovi pustolo
va i druga se madam pripremala. Joe Kostolomka je imala samo tri cure, jer je bi
lo oèito da joj kovaè misli oteti Esther, ali jo æe vidjeti kako æe se to srediti
. Bila je stekla stanovit ugled svojim milosrdnim djelima i nije ga eljela izgubi
ti: prvi put u svom burnom ivotu osjeæala je da ju zajednica prihvaæa. Bilo je to
mnogo vi e no to je imala meðu Nizozemcima u Pennsvlvaniji i pomisao da pusti kori
jenje u svojim godinama nije bila posve lo a. Kad se Eliza uputila u te planove, o
dluèila je da æe se, ako se Joaquin Andieta - ili Murieta - ne pojavi u proljeæe
, morati oprostiti od svojih prijatelja i nastaviti ga tra iti.
Razoèaranja
i otkraj jeseni Tao Chi'en je primio posljednje »« <¦ Elizino pismo, koje ne
koliko mjeseci bija e
JL prelazilo od ruke do ruke slijedeæi njegov trag do San Francisca. Bio je napu
stio Sacramento u travnju. Zima u tom gradu èinila mu se vjeènom, odr avala su ga
jedino Elizina pisma to su stizala sporadièno, nada da æe ga Linin duh locirati t
e njegovo prijateljstvo s drugim zhong yijem. Bio je nabavio knjige o zapadnoj m
edicini i odu evljeno se prihvatio strpljive zadaæe da prevodi red po red svom pri
jatelju, tako da su obojica istodobno upijala ta znanja tako razlièita od njihov
ih. Doznali su da se na Zapadu malo zna o temeljnim biljkama, o spreèavanju bole
sti ili qiju, tjelesna se energija nije spominjala u tim tekstovima, ali su bili
mnogo napredniji u drugim aspektima. Sa svojim je prijateljem provodio dane usp
oreðujuæi i raspravljajuæi, ali mu uèenje nije bilo dovoljna utjeha; toliko ga j
e morila izoliranost i osam-ljenost da je napustio svoj da èani kuæerak i svoj vrt
s ljekovitim biljkama i preselio se u kineski hotel gdje je barem slu ao svoj jez
ik i jeo po svom ukusu. Unatoè tomu to su njegovi klijenti bili vrlo siroma ni i èe
sto ih je zbrinjavao besplatno, bio je u tedio novac. Ako se Eliza vrati, nastanit
æe se u pristojnoj kuæi, mislio je, ali dok je sam, hotel je dovoljan. Drugi zh
ong yi planirao je naruèiti iz Kine mladu suprugu i konaèno se nastaniti u Sjedi
njenim Dr avama, jer je unatoè svom polo aju stranca tu mogao imati bolji ivot nego u
svojoj zemlji. Tao Chi'en ga je upozorio na
Razoèaranja ¦ 295
ispraznost zlatnih ljiljana, osobito u Americi, gdje se toliko hoda i fan weyi b
i se smijali eni lutkastih stopala. 'Moli agenta da ti dovede nasmijanu i zdravu
suprugu, sve ostalo nije va no', savjetovao mu je, misleæi na kratak prolazak ovim
svijetom njegove nezaboravne Lin i koliko bi sretnija bila s Elizinim sna nim sto
palima i pluæima. Njegova je ena lutala negdje izgubljena, nije se mogla snaæi u
toj stranoj zemlji. Dozivao bi je u svojim satima meditacije i svojoj poeziji, a
li se nije ponovno pojavila èak ni u njegovim snovima. Posljednji je put bio s n
jom onoga dana u brodskom spremi tu kad ga je posjetila u svojoj haljini od zelene
svile i peonijama u punði kako bi ga zamolila da spasi Elizu, no to je bilo neg
dje u visini Perua i otad bija e prevalio toliko vode, kopna i vremena da zasigurn
o luta smuæena. Zami ljao je njezin blagi duh kako ga tra i po ovom nepreglednom nep
oznatom kontinentu ne uspijevajuæi ga pronaæi. Poslu av i prijedlog zhongyija naredi
o je nekom tek pristiglom umjetniku iz angaja, istinskom geniju tetova e i crte a koj
i je slijedio njegove precizne upute, da naslika njezin portret, ali rezultat ni
je bio pravièan prema prozraènoj Lininoj ljepoti. Tao Chi'en je napravio mali ol
tar sa slikom, pred koji bi posjeo zazivajuæi je. Nije shvaæao za to mu je samoæa
koju je prije smatrao blagoslovom i rasko i sada nepodno ljiva. Najgora nepogodnost
tijekom njegovih mornarskih godina bio je nedostatak privatnog prostora za mir i
li ti inu, ali sad kad ga je imao, bio je eljan dru tva. Meðutim, pomisao da naruèi z
aruènicu èinila mu se budala tinom. Jednom prije duhovi njegovih predaka bijahu mu
priskrbili savr enu suprugu, ali iza prividno dobre sreæe bija e skriveno prokletst
vo. Poznavao je uzvraæenu ljubav i vi e se nikad neæe vratiti vremena nevinosti, k
ad bi mu se bilo koja ena s malim stopalima i dobre æudi èinila dostatnom. Vjerov
ao je da je osuðen da ivi od uspomene na Lin jer nijedna druga ne bi mogla èasno
zauzeti njezino mjesto. Nije elio slu kinju ili konkubinu. Èak ni potreba da ima dj
ecu koja æe proslaviti njegovo ime i skrbiti se o njegovu grobu nije ga mogla
¦ SREÆE
Razoèaranja ¦ 297
namamiti. Poku ao je to objasniti svom prijatelju, ali se zapleo s jezikom, ne na av i
rijeèi u svom rjeèniku kojima bi izrazio tu muku. ena je korisno stvorenje za ra
d, materinstvo i u itak, ali nijedan obrazovan i inteligentan mu karac neæe te iti da
napravi od nje svoju drugu, bio je rekao njegov prijatelj jedini put kad mu je p
ovjerio svoje osjeæaje. U Kini je bilo dovoljno baciti pogled unaokolo pa da shv
ati takvo rasuðivanje, no u Americi su se odnosi izmeðu supru nika doimali drugaèij
ima. Za poèetak, nitko nije imao konkubine, barem ne otvoreno. Ono malo obitelji
fan weya koje je Tao Chi'en bio upoznao u toj zemlji samih mu karaca bile su mu n
edokuèive. Nije mogao zamisliti kako se pona aju nasamo, jer su naizgled mu evi smat
rali svoje ene jednakima. Bio je to misterij koji bi mu bio zanimljiv za istra ivan
je, kao i toliki drugi u toj iznimnoj zemlji.
Prva Elizina pisma stigla su u restoran, a kako je kineska zajednica poznavala T
ao Chi'ena, nije trebalo dugo da mu budu predana. Ta duga pisma, puna pojedinost
i, bila su njegovo najbolje dru tvo. Sjeæao se Elize zaèuðen svojom èe njom, jer nik
ad nije pomislio da je moguæe prijateljstvo s nekom enom, a pogotovu s onom iz dr
uge kulture. Gotovo ju uvijek bija e vidio u mu koj odjeæi, ali mu je izgledala posv
e enstveno i èudio se to ostali prihvaæaju njezin izgled ne postavljajuæi pitanja.
'Mu karci ne gledaju mu karce, a ene vjeruju da sam enskasti deèko', bila mu je napis
ala u jednom pismu. Za njega, naprotiv, bila je djevojka odjevena u bijelo kojoj
je skinuo steznik u ribarskom kuæerku u Valparaisu, bolesnica koja se predala b
ez zadr ke njegovim pa njama u brodskom spremi tu, mlaèno tijelo priljubljeno uz njego
vo za ledenih noæi pod platnenim krovom, veseli glas koji je pjevu io dok je kuhal
a i lice ozbiljna izraza kad mu je pomagala lijeèiti ranjene. Nije ju vi e gledao
kao djevojèicu, nego kao enu, unatoè njezinim slaba nim ko èicama i djetinjem licu. M
islio je koliko se promijenila odrezav i kosu i kajao se to nije saèuvao njezinu pl
etenicu; ta mu je pomisao tada pala na um, ali ju je
odbacio kao neku vrstu poni avajuæeg sentimentalizma. Sada bi je barem mogao dr ati
u svojim rukama da prizove nazoènost te jedinstvene prijateljice. Dok je meditir
ao, nikad joj nije prestajao slati za titnièku energiju kako bi joj pomogla da pre i
vi tisuæe smrti i moguæih nesreæa, koje je nastojao ne uoblièiti, jer je znao da
onaj tko nalazi zadovoljstvo misleæi na lo e stvari na koncu ih i dozove. Katkad
je sanjao o njoj i probudio bi se u znoju, tada bi bacao svoje tapiæe I Chinga ka
ko bi vidio nevidljivo. U dvojakim porukama Eliza se uvijek pojavljivala kreæuæi
se prema planini, to ga je malo umirivalo.
U rujnu 1850. dopalo gaje da sudjeluje u buènoj domoljubnoj proslavi kad se Kali
fornija pretvorila u novu dr avu Unije. Amerièki narod obuhvatio je sad cijeli kon
tinent, od Atlantika do Pacifika. Do tog doba zlatna se groznica poèela preobra av
ati u beskrajno kolektivno otre njenje i Tao je viðao mase rudara, malaksale i jad
ne, koji i èekuju svoj red da se ukrcaju i vrate u svoja sela. Novine su pobrojale
vi e od devedeset tisuæa onih koji se vraæaju. Mornari nisu vi e dezertirali, napro
tiv, nije dostajalo laða da povezu sve koji su eljeli otiæi. Jedan od svakih pet
rudara bija e umro udaviv i se u rijeci, od bolesti ili hladnoæe; mnogi su zaglavili
ubijeni ili su si ispalili hitac u sljepooèicu. Jo uvijek su dolazili stranci ko
ji su se ukrcali mjesecima prije, ali zlato vi e nije bilo nadohvat svakog odva nika
s koritom, lopatom i parom èizama, vrijeme osamljenih junaka je pro lo, a njihovo
su mjesto preuzele moæne kompanije opskrbljene strojevima kadrim da raskole pla
nine mlazovima vode. Rudari su radili za plaæu, a bogatili su se poduzetnici, je
dnako gramzivi za brzim imetkom kao i pustolovi iz '49, ali mnogo prepredeniji,
poput onog idovskog krojaèa s prezimenom Levi koji je izraðivao hlaèe od gruba pl
atna, dvostruko pro ivene i s metalnim zakovicama, obvezatnu radnièku odoru. Dok s
u mnogi odlazili, Kinezi su pak nastavili stizati kao utljivi mravi. Èesto je Tao
Chi'en prevodio novine s engleskog svom prijatelju zhong yiju, kojemu su se oso
bito sviðali
'KÆI SREÆE
Razoèaranja ¦ 299
èlanci nekog Jacoba Freemonta, jer su se podudarali s njegovim vlastitim stavovi
ma:
'Tisuæe argonauta vraæaju se pora ene svojim kuæama jer nisu nabavili Zlatno runo
i njihova se odiseja preobrnula u tragediju, ali mnogi drugi, premda siroma ni, os
taju jer vi e ne mogu ivjeti nigdje drugdje. Dvije godine u ovoj divljoj i krasnoj
zemlji preobrazile su ljude. Opasnosti, pustolovina, zdravlje i ivotna snaga u ka
kvima mogu u ivati u Kaliforniji ne nalaze se ni na jednom mjestu. Zlato je izvr ilo
svoju funkciju: privuklo je ljude koji osvajaju ovaj teritorij kako bi ga pretv
orili u Obeæanu zemlju. To je neporecivo...' pisao je Freemont.
Tao Chi'en je, meðutim, dr ao da se ivjelo u raju pohlepnih, materijalistièkih i ne
strpljivih ljudi èija je opsesija bila da se br e--bolje obogate. Nije bilo duhovn
e hrane, a nasuprot tomu prosperirali su nasilje i neznanje. Iz tih su zala proi
zlazila sva ostala, bija e uvjeren. Bio je to ta vidio u svojih dvadeset i sedam godi
na i nije se smatrao pretjerano kreposnim, ali su ga okirali slom dobrih navada i
neka njeni zloèini. Jedno takvo mjesto predodreðeno je da potone u moèvari vlasti
tih poroka, dr ao je. Bio je izgubio nadu da æe pronaæi u Americi toliko uðeni mir,
to svakako nije bilo mjesto za onoga tko te i mudrosti. Za to ga je onda toliko pri
vlaèila? Trebao je izbjeæi da ga ova zemlja zaèara, kao to se dogodilo svima koji
su stupili u nju; nakanio se vratiti u Hong Kong ili posjetiti svog prijatelja
Ebanizera Hobbsa u Engleskoj, da zajedno uèe i obavljaju praksu. Za godina to su
protekle otkako je otet na brod Liberty bio je napisao nekoliko pisama engleskom
lijeèniku, ali kako je neprestano plovio, zadugo nije dobio odgovora, sve dok n
apokon u Valparaisu, u veljaèi 1849, kapetan John Sommers nije primio jedno njeg
ovo pismo i predao mu ga. U njemu mu je njegov prijatelj pripovijedao da se posv
etio kirurgiji u Londonu, premda su njegova istinska vokacija bile mentalne bole
sti, novo polje koje znanost tek istra uje.
U Dai Faou, 'velikom gradu', kako su Kinezi zvali San Fran-
cisco, kanio je raditi neko vrijeme pa se potom ukrcati za Kinu, ako mu Ebanizer
Hobbs uskoro ne odgovori na njegovo posljednje pismo. Zaèudio se vidjev i kako se
bio promijenio San Fran-cisco u tek ne to vi e od godine dana. Umjesto onog buènog
ta-bori ta s kuæercima i atorima, kakvo bija e upoznao, doèekao ga je grad s dobro za
crtanim ulicama i zgradama na nekoliko katova, organiziran i napredan, i gdje su
se posvuda podizala nova obitavali ta. Èudovi ni je po ar tri mjeseca prije bio uni tio
nekoliko blokova, jo su se mogli vidjeti ostaci pougljenjenih zgrada, ali se erav
e jo nisu bile ni ohladile, a veæ su svi imali èekiæ u ruci i obnavljali ih. Bilo
je luksuznih hotela s verandama i balkonima, kasina, barova i restorana, otmjen
ih kola i gomile kozmopolita, lo e odjevenih i natmurenih, meðu kojima su se istic
ali cilindri nekolicine dendija. Ostalo su bili bradati i prljavi tipovi s dr anje
m varalica, ali nitko ondje nije bio ono to se èinio, istovarivaè s pristani ta mog
ao je biti latinskoamerièki aristokrat, a koèija odvjetnik iz New Yorka. Nakon mi
nute razgovora s bilo kojim od tih u asnih tipova moglo se otkriti obrazovana i fi
na èovjeka koji bi na najmanju izliku vadio iz d epa izlizano pismo svoje ene pokaz
ujuæi ga sa suzama u oèima. A isto se tako dogaðalo i obratno: dotjerani gizdeli
n skrivao je pod dobro skrojenim odijelom nitkova. Nije ga zapalo da vidi kole pr
olazeæi kroz sredi te, ali je vidio djecu koja su radila poput odraslih, kopajuæi
rupe, prenoseæi cigle, goneæi mule i la teæi èizme, no tek to bi zapuhali vjetrovi
s mora, jurili su da pu taju zmajeve. Poslije je doznao da su mnogi od njih siroèi
æi i lutaju ulicama u dru inama kraduæi hranu da pre ive. Jo uvijek je manjkalo ena i
kad bi neka otmjeno zakoraknula ulicom, promet bi se zaustavljao kako bi je pust
ili da proðe. U podno ju bre uljka Telegraph, gdje je bio semafor sa zastavama da oz
naèi podrijetlo brodova koji su ulazili u zaljev, pru ala se èetvrt od nekoliko mi
lja u kojoj nije nedostajalo ena: bila je to crvena zona koju su nadzirali svodni
ci iz Australije, Tasmanije i Novog Zelanda. Tao Chi'en bija e èuo za njih i znao
je
L1 SREÆE
Razoèaranja -301
da to nije mjesto gdje bi se jedan Kinez mogao sam usuditi uæi nakon zalaska sun
ca. Vireæi po duæanima, vidio je da nude iste proizvode kakve je bio vidio u Lon
donu. Sve je stizalo morem, èak i tovar maèaka za hvatanje mi eva, koje su se prod
avale jedna po jedna kao luksuzni artikli. uma jarbola napu tenih brodova u zaljevu
smanjila se na desetinu jer su mnogi bili potopljeni da dupkom ispune teren za
gradnju ili su pretvoreni u hotele, gostionice, zatvore, pa èak i ludnicu, gdje
æe umrijeti nesretnici koji su se izgubili u neizljeèivim delirijima alkohola. T
oga je veoma nedostajalo, jer su prije umobolnike vezivali za stabla.
Tao Chi'en se uputio prema kineskoj èetvrti i uvjerio se da su glasine toène: nj
egovi su sunarodnjaci bili izgradili cijeli grad u srcu San Francisca, gdje se g
ovorilo mandarinski i kantonski, obavijesti su bile napisane na kineskom i posvu
da su bili jedino Kinezi: iluzija da se nalazi u Nebeskom carstvu bila je savr ena
. Smjestio se u pristojnu hotelu i pripremio se da se bavi svojim lijeènièkim za
nimanjem koliko god bude potrebno da skupi ne to vi e novca jer je pred sobom imao d
ugo putovanje. Meðutim, dogodilo se ne to to æe upropastiti njegove planove i zadr at
i ga u tom gradu. 'Moja karma nije bila da naðem mir u planinskom samostanu, kak
o sam katkad sanjao, nego da se borim u ratu bez predaha i kraja', zakljuèio je
mnogo godina poslije, kad se mogao osvrnuti na svoju pro lost i jasno vidjeti puto
ve koje je pre ao i one koji je je jo valjalo prijeæi. Mjesecima kasnije primio je
posljednje Elizino pismo, u omotnici koja je pro la kroz mnogo ruku.
Paulina Rodriguez de Santa Cruz si la je s Fortune poput carice, okru ena svojom pra
tnjom i prtljagom od devedeset i tri kovèega. Treæe putovanje s ledom kapetana J
ohna Sommersa bija e pravo muèenje za njega, ostatak putnika i posadu. Paulina je
svima dala na znanje da je brod njezin i kako bi to dokazala, proturjeèila je
kapetanu i davala mornarima proizvoljne naredbe. Njezin eludac bio je otporan na
plovidbu i jedina je posljedica bio porast teka, a nisu mogli naæi odu ka èak ni g
ledajuæi je kako pati od morske olesti. Njezina su se djeca obièavala izgubiti u
bespuæima laðe natoè dadiljama koje nisu skidale oèi s njih, a kad bi se to zbi
lo, zvonili su alarmi na brodu i trebalo ga je zaustaviti, jer je oèajna majka c
ièala da su pali u vodu. Kapetan joj je nastojao objasniti s ponajveæim obzirom
da bi se, kad bi se to i dogodilo, morala s time pomiriti, Pacifik bi ih veæ bio
progutao, no ona je nareðivala da bace èamce za spa avanje u more. Djeca bi se po
javila prije ili poslije i nakon nekoliko sati dramatiziranja mogli bi produ iti p
utovanje. Njezino antipatièno psetance, naprotiv, otkotrljalo se jednoga dana i
palo u ocean pred nekoliko svjedoka koji su ostali nijemi. Na pristani tu u San Fr
anciscu oèekivali su je njezin mu i djever s nizom kola i koèija da prevezu obite
lj i kovèege. Nova rezidencija sagraðena za nju, otmjena viktorijanska kuæa, bil
a je stigla u kutijama iz Engleske s komadima oznaèenim brojevima i planom za mo
ntiranje; uvezli su i zidne tapete, namje taj, harfu, glasovir, svjetiljke, pa èak
i porculanske figure i bukolièke slike da ju ukrase. Paulini se nije svidjela.
U usporedbi s njezinom kuæom od mramora u Èileu, doimala se poput kuæice za lutk
e koja je prijetila da æe se uru iti kad se nasloni na zid, ali zasad nije bilo al
ternative. Bio joj je dovoljan jedan pogled na uskipjeli grad da shvati njegove
moguænosti.
'Ovdje æemo se nastaniti, Feliciano. Prvi koji stignu tijekom godina postat æe a
ristokracijom.' 'To veæ ima u Èileu, eno.'
'Ja da, ali ti ne. Vjeruj mi, ovo æe biti najva niji grad na Pacifiku.'
'Koji su ustanovili olo i kurve!'
'Toèno. Oni najvi e ude za po tovanjem. Neæe biti nikoga po tovanijeg od obitelji Cross
. teta to gringosi ne mogu izgovoriti tvoje pravo prezime. Cross je ime za proizvo
ðaèe sireva.
Kæi sreæe
Razoèaranja ¦ 303
Ali, naposljetku, pretpostavljam da se ne mo e imati sve...'
Kapetan John Sommers uputio se u najbolji restoran u gradu, spreman da jede i pi
je kako bi zaboravio pet tjedana u dru tvu te ene. Nosio je nekoliko sanduka s novi
m ilustriranim izdanjima erotskih knjiga. Uspjeh s onim prethodnima bio je izvrs
tan i èekao je da njegova sestra Rose povrati snagu za pisanje. Od Elizina nesta
nka bila je utonula u tugu i nije se vi e nijednom primila pera. I njemu se raspol
o enje bilo promijenilo. K vragu, starim, govorio bi, iznenaðen to se gubi u beskor
isnoj sjeti. Nije imao vremena u ivati u toj svojoj kæeri, odvesti je u Englesku k
ako je bio planirao; jednako joj tako nije stigao reæi da joj je otac. Bio je si
t prijevara i tajanstvenosti. Taj posao s knjigama bilo je jo jedna od obiteljski
h tajni. Petnaest godina prije kad mu je sestra priznala da iza Jeremvjevih leda
pi e razvratne pripovijesti kako ne bi umrla od dosade palo mu je na um da ih obj
avi u Londonu, gdje tr i te erotike bija e napredovalo ukorak s prostitucijom i klubov
ima flagelanata to je vi e nametan kruti viktorijanski moral. U udaljenoj provincij
i Èileu, sjedeæi pred finim pisaæim stolom od svijetla drva, bez ikakva drugog i
zvora nadahnuæa osim uspomena na jedinu ljubav, tisuæu puta uveæanu i dotjeranu,
njegova je sestra proizvodila roman za romanom, potpisane s 'anonimna dama'. Ni
tko nije mislio da te vrele pripovijesti, neke evocirajuæi Markiza od Sadea, veæ
klasiène u svom anru, bija e napisala jedna ena. Njega je dopala zadaæa da nosi ruk
opise izdavaèu, bdije nad raèunima, pokupi zaradu i polo i ih za svoju sestru u ba
nku u Londonu. Bio je to naèin da joj plati beskrajnu uslugu koju mu je bila nap
ravila prihvativ i njegovu kæer i uteæi. Eliza... Nije se mogao sjetiti majke, ako
je od nje morala naslijediti njezine fizièke crte, od njega je nesumnjivo potjec
ao nagon za pustolovinom. Gdje bi mogla biti? S kim? Rose je ustrajala na tomu d
a se bila otputila u Kaliforniju za svojim ljubavnikom, ali to je vi e vremena prol
azilo, manje je u to vjerovao. Njegov prijatelj Jacob Todd -sada Freemont - koji
je potragu za Elizom bio uèinio svojom
osobnom misijom, uvjeravao ga je da nikad nije stupila u San Francisco.
Freemont se na ao s kapetanom na veèeri, a potom ga pozvao na frivolnu predstavu u
jednoj od plesnih kuæa u crvenoj zoni. Isprièao mu je kako Ah Toy, Kineskinja u
koju bijahu zurili kroz rupice na zidu, ima sada lanac bordela i vrlo otmjen 's
alon' gdje se nude najbolje istoènjaèke cure, neke jedva jedanaestogodi nja-kinje,
uvje bane da zadovolje sve hirove, ali neæe poæi onamo, nego da vide plesaèice iz
turskoga harema, reèe. Nedugo zatim pu- ili su i pili u zgradi na dva kata ukra eno
j mramornim stolovima, ula tenim bronèanim kipovima i slikama s mitolo kim nimfama k
oje progone fauni. ene raznih rasa brinule su se o klijenteli, poslu ivale liker i
rukovale stolovima za igru, pod budnim pogledom makroa, naoru anih i odjevenih s d
reèavom izvje taèeno æu. U oba krila glavnoga salona, u privatnim prostorijama, estok
o se kladilo. Ondje su se okupljali tigrovi kocke riskirajuæi u jednoj noæi na t
isuæe: politièari, suci, trgovci, odvjetnici i kriminalci, svi izjednaèeni istom
pomamom. Za kapetana koji je bio vidio autentièni trbu ni ples u Istambulu i pogo
dio da te nespretne djevojke zacijelo pripadaju zadnjoj skupini ulièarki tek pri
stiglih iz Chicaga istoènjaèka predstava ispala je fijaskom. Dru tvo, uglavnom sas
tavljeno od neotesanih rudara nesposobnih da smjeste Tursku na zemljovidu, polud
jelo je od zanosa pred tim odaliskama jedva pokrivenim suknjicama od perlica. Do
saðujuæi se, kapetan se uputio prema jednom od stolova za igru, gdje je neka ena
nevjerojatnom vje tinom dijelila karte za monte. Neka mu se druga pribli ila i, hvat
ajuæi ga za nadlakticu, pri apnula mu poziv na uho. Okrenuo se da je pogleda. Bila
je to zdepasta i prosta Ju no-amerikanka, ali s izrazom nepatvorene radosti. elio
je se otarasiti jer je namjeravao ostatak noæi provesti u jednom od skupih salon
a u koji bi odlazio za svakog od prija njih posjeta San Franciscu, kad mu se oèi z
apilje u njezin dekolte. U njedrima je nosila zlatni bro s tirkizima.
%æ1 SREÆE
Razoèaranja ¦ 305
Eliza je provela ljeto u selu jer joj nekako izmeðu jednog i drugog dogaðaja bij
ahu brzo pro li dani. Prvo je Babalu Zli imao sna an napad dizenterije, koji je prou
zroèio paniku jer se pretpostavljalo da je epidemija pod nadzorom. Veæ mjesecima
nije bilo sluèajeva za oplakivanje osim smrti dvogodi njeg djeèaka, prvog èeda ko
je se rodilo i umrlo u toj usputnoj stanici za do ljake i pustolove. Taj je djeèak
obilje io selo peèatom autentiènosti jer nije vi e bilo opsjenarski logor kojemu je
dino vje ala daju pravo da se naðe na zemljovidima, sad je imalo kr æansko groblje i
maleni grob nekoga tko ondje bija e proveo svoj ivot. Dok je tagalj bio pretvoren u
bolnicu, èudom su se spasili od kuge, jer Joe nije vjerovala u zarazu, govoreæi
kako je sve pitanje sreæe: svijet je pun kuge, neki ju uhvate, a drugi ne. Iz i
stog razloga nije poduzimala mjere opreza, priu tila si je rasko ignorirajuæi zdrav
orazumska upozorenja lijeènika i samo bi preko volje katkad provrila vodu za piæ
e. Kad su se preselili u pravu pravcatu kuæu, svi su se osjeæali sigurnima; ako
se nisu bili razboljeli prije, jo æe se manje to dogoditi sada. Za nekoliko dana
oborilo je Babalua, a potom spopalo Kostolomku, cure iz Missourija i lijepu Meks
ikanku. Obuzeo ih je grozan proljev, vruæica koja pr i i nekontrolirani drhtaji, k
oji su u Babalua bili tako sna ni da su potresali kuæu. A onda se pojavio James Mo
rton odjeven u nedjeljno ruho, da formalno zatra i Estherinu ruku.
'Jao, sine, nisi mogao izabrati gori trenutak', uzdahnula je Kostolomka, ali je
bila suvi e bolesna da se suprotstavi i izmeðu kukanja dade svoj pristanak.
Esther je razdijelila svoje stvari drugaricama jer ni ta nije htjela ponijeti u sv
oj novi ivot i udala se jo istoga dana bez mnogo formalnosti. Ispratili su je Tom
Bez-Plemena i Eliza, jedini koji su
nim tragom kad je ta nesretnica bila pre la pola svijeta skrivena u rupi kao takor.
'Odakle si to izvukla?' povikao je zgrabiv i je objema rukama
za ramena.
'To je moje! Kupila sam to', promucala je prestra ena. 'Gdje?' Nastavio ju je drmu
sati dok se nije pribli io jedan od siled ija.
'Ne to se dogaða, mister?' prijeteæi æe mu karac.
Kapetan je dao znak da eli enu i odveo ju je, zapravo odvukao, u jednu od pregraðe
nih sobica na drugom katu. Zavukao je zavjesu i jednom jedinom pljuskom zavitlao
ju je poleðu ke na krevet.
'Reæi æe mi odakle si izvukla taj bro ili æe ti izletjeti svi zubi, je li ti posve
jasno?'
'Nisam ga ukrala, gospodine, kunem se. Dali su mi ga!' 'Tko ti ga je dao?'
'Neæete mi vjerovati kad vam ka em...' 'Tko?'
'Jedna cura, prije nekog vremena, na brodu...'
I Azucena Placeres nije imala kud nego da isprièa tom goropadniku kako joj je br
o bio dao kineski kuhar kao naknadu to se brinula za to jadno stvorenje koje je um
iralo od pobaèaja u potpalublju nasred Tihog oceana. Dok je govorila, kapetanov
se bijes preobra avao u u as.
' to se dogodilo s njom?' pitao je John Sommers s glavom meðu rukama, satrven.
'Ne znam, gospodine.'
'Dat æu ti to god eli , eno, reci mi to je bilo s njom', preklinjao je on, stavljajuæi
joj u suknju sve anj novèanica. 'Tko ste vi?' 'Ja sam joj otac'
'Umrla je iskrvariv i i bacili smo tijelo u more. Kunem vam se, to je istina', odv
ratila je Azucena Placeres bez oklijevanja jer je pomislila kako bi bio neoprost
iv lopovluk da po alje oca za njezi-
XI SREÆE
Razoèaranja -30/
ostali zdravi iz cijele dru ine. S obje strane ulice nanizao se dvostruki red njez
inih starih mu terija dok je par prolazio, ispaljujuæi pucnjeve u zrak i klièuæi i
m. Nastanila se u kovaènici, odluèna da je pretvori u dom i zaboravi pro lost, ali
se svakodnevno trsila da posjeæuje Joeinu kuæu noseæi toplo jelo i èistu odjeæu
za bolesnike. Elizu i Toma Bez-Plemena zapala je nezahvalna zadaæa da njeguju o
stale stanovnike kuæe. Seoski doktor, mladiæ iz Philadelphije, koji je, ima tomu
mjesecima, upozoravao da je voda oku ena otpacima koje bacaju rudari u gornjem to
ku rijeke, ali ga nitko nije ni ta pitao, proglasio je Joeinu nastambu u karanteni
. Financije su oti le dovraga, a nisu morali trpjeti glad zahvaljujuæi Esther i an
onimnim darovima koji su se zagonetno pojavljivali na vratima: vreæa graha, neko
liko funta eæera, duhan, vreæice zlatnoga praha, nekoliko srebrnih dolara. Da pom
ogne svojim prijateljima, Eliza se utekla onomu to je nauèila od Mame Fresije u s
vom djetinjstvu i od Tao Chi'ena u Sacramentu, sve dok se napokon nisu jedno po
jedno oporavili, premda su zadugo hodali nesigurni i o amuæeni. Babalu Zli bio je
onaj koji je najvi e patio, njegovo nezgrapno tijelo kiklopa nije bilo naviknuto n
a slabo zdravlje, omr avio je, a meso mu je tako visjelo da su èak i njegove tetov
a e izgubile oblik.
Tih je dana u lokalnim novinama objavljena kratka vijest o èileanskom ili meksiè
kom banditu, nije se znalo pouzdano, zvanom Joaquin Murieta, koji je stekao stan
ovitu slavu uzdu i poprijeko glavne ile. U to je doba carevalo nasilje u zlatnom k
raju. Kad su shvatili da iznenadna sreæa, poput neke sprdnje èudesa, bija e dotakn
ula tek nekolicinu, Amerikanci su, razoèarani, optu ivali strance za gramzivost i
da su se obogatili ne pridonoseæi napretku zemlje. Raspalio bi ih liker, a neka nj
iva primjena kazni po vlastitom nahoðenju davala im je iracionalan osjeæaj moæi.
Nikad neki Jenki nije osuðen za zloèine protiv drugih rasa, jo gore od toga, bij
eli je optu enik èesto mogao birati vlastitu porotu. Rasno neprijateljstvo pretvor
ilo se u slijepu
mr nju. Meksikanci nisu priznavali gubitak svoga teritorija u ratu, niti su prihva
æali da budu izbaèeni sa svojih ranèeva ili rudnika. Kinezi su utke podnosili zlo
porabe, nisu odlazili i nastavljali su eksploatirati zlato uz pi ljive zarade, ali
s tako beskrajnom ustraj-no æu da su, gram po gram, zgrnuli bogatstvo. Tisuæe Èil
eanaca i Peruanaca, koji prvi bijahu do li kad je buknula zlatna groznica, odluèil
i su se vratiti u svoje dr ave jer nije bilo vrijedno truda ganjati svoje snove u
takvim prilikama. Te je godine, 1850, zakonodavna skup tina Kalifornije odobrila p
orez na rudarenje, smi ljen da za titi bijelce. Crnci i Indijanci bili su izostavlje
ni, osim ako su radili kao robovi, a tudinci su morali plaæati dvadeset dolara i
mjeseèno obnavljati upis u registar svoje osobne imovine, to je u praksi ispalo
nemoguæe. Nisu mogli napustiti zlatonosne pijeske kako bi tjednima putovali do g
rada da postupe prema zakonu, ali ako to ne bi uradili, erif je zauzimao rudnik i
predavao ga nekom Amerikancu. Guverneri su odreðivali one koji æe se pobrinuti
da mjere budu uèinkovite, a svoje su plaæe naplaæivali iz poreza i globa, savr ena
metoda za poticanje korupcije. Zakon se primjenjivao samo protiv stranaca tamne
ko e, unatoè tomu to su Meksikanci imali pravo na amerièko dr avljanstvo prema ugovo
ru kojim je okonèan rat 1848. Drugi ih je dekret dokraja dotukao: vlasni tvo nad n
jihovim ranèevima na kojima nara tajima bijahu ivjeli morao je ratificirati sud u S
an Franciscu. Proces je kasnio godinama i stajao pravi imetak, a osim toga èesto
su suci i stra ari bili isti ti koji si bijahu prisvojili zemlji ta. Vidjev i da ih p
ravda ne titi, neki su se stavili izvan zakona, posve se u ivljavajuæi u ulogu zlik
ovaca. Oni koji su se prije zadovoljavali kraðom stoke sada su napadali rudare i
osamljene putnike. Neke su bande postale slavne po svojoj okrutnosti, ne samo d
a su okradale svoje rtve nego su se i zabavljale muèeæi ih prije no to bi ih ubile
. Govorilo se 0 jednom osobito krvoloènom razbojniku, kojemu se pripisivala, með
u inim zlodjelima, u asna smrt dvojice amerièkih mladiæa. Tijela su na li privezana
za drvo s naznakama da se njima bijahu
%ÆI SREÆE
Razoèaranja ¦ 309
Bilo je toliko financijskih problema uzrokovanih Estherinom udajom za kovaèa, to
je uskratilo dru ini èetvrtinu primanja jednim jedinim udarcem, i tjednima koje su
ostali proveli oboreni dizen-terijom, da je Joe bila na rubu da izgubi kuæicu,
ali ju je pomisao da gleda svoje golubice kako rade za konkurenciju podbola da s
e nastavi boriti protiv nesreæe. Bijahu pro li kroz pakao i ona ih nije mogla gurn
uti nanovo u takav ivot, jer je, sebi u prkos, bila osjeæala privr enost prema njim
a. Uvijek se bija e smatrala ozbiljnom Bo jom pogre kom, mu karcem nasilu utrpanim u tij
elo ene, pa stoga nije mogla razumjeti tu vrstu materinskog instinkta to bija e nikn
uo u njoj kad je bilo najmanje prikladno. Brinula se ljubomorno o Tomu Bez-Pleme
na, ali je rado napominjala da to èini 'poput narednika'. Nema ni ta od teto enja, t
o nije bilo u njezinoj æudi, a uz to je djeèak morao postati èvrst poput svojih
predaka; sladunjavost mo e samo iskvariti mu evnost, upozoravala je Elizu kad bi je
na la s djeèaèiæem u naruèju kako mu pripovijeda èileanske prièe. Ta nova nje nost p
rema svojim golu-
gonjena bulazneæim prikazama iz svojih ko mara. Vi e nije mogla po volji uæi i iziæi
iz snova, kako ju bija e pouèila u djetinjstvu Mama Fresia, niti odgonetnuti priv
iðenja i simbole koji su joj se motali glavom odzvanjajuæi poput kamenja to ga ko
trlja rijeka. Pisala je neumorno u svoj dnevnik s nadom da æe, bude li to èinila
, slike poprimiti neko znaèenje. I èitavala je ljubavna pisma slovo po slovo tra eæi
razja njavajuæe znakove, ali bi je ishod toga tek jo vi e pokolebao. Ta su pisma bil
a jedina potvrda o postojanju njezina ljubavnika i èvrsto se za njih dr ala kako n
e bi potpuno poludjela. Isku enje da uroni u bezvoljnost, kao naèin da pobjegne od
muke koju bi u njoj izazivao nastavak potrage, kad to je bilo neodoljivo. Dvojila
je o svemu: u o zagrljajima u sobi s ormarima, o mjesecima kad je bila zakopana
u brodskom spremi tu, o djeèaèiæu koji je oti ao u krvi.
koristili kao metom za bacanje no eva; takoðer im bijahu odrezali jezik, iskopali
oèi i oderali ko u prije no to su ih ostavili ive da polagano umru. Kriminalca su zv
ali Troprsti Jack i govorilo se da je desna ruka Joaquina Muriete.
Ipak, nije sve bilo divlja tvo, razvijali su se i gradovi i nicala nova sela, nast
anjivale obitelji, raðale novine, kazali ne dru ine i orkestri, izgraðivale banke, ko
le i hramovi, zacrtavali putovi i pobolj avale komunikacije. Postojala je slu ba dil
i ansa, a po ta se dijelila redovito. Postupno su stizale ene i cvjetalo dru tvo koje t
e i redu i moralu, nestajala je ona poèetna strahota od samih mu karaca i prostitutk
i, nastojali su se uvesti zakoni i omoguæiti povratak u civilizaciju, zaboravlje
nu u deliriju lako dostupnog zlata. Selu su dali èasno ime na sveèanoj ceremonij
i s glazbenim sastavom i defileom kojemu je prisustvovala Joe Kostolomka, prvi p
ut odjevena kao ena i uz potporu cijele svoje dru ine. Netom prido le supruge dizale
su nos na 'nalarfane enske', ali kako su Joe i njezine cure tolikima bile spasile
ivot tijekom epidemije, za mirili su na njezine aktivnosti. Protiv drugoga bordela
, naprotiv, rasplamsao se uzaludan rat, jer je jo uvijek i la jedna ena na svakih de
vet mu karaca. Potraj godine James Morton je za elio dobrodo licu petorim kvekerskim o
biteljima koje su proputovale kontinent u vagonima to su ih vukli volovi, a nisu
dolazile zbog zlata, nego privuèene beskrajem te djevièanske zemlje.
Eliza vi e nije znala koji bi trag slijedila. Joaquin Andieta bio se izgubio u tim
zbrkanim vremenima, a na njegovu se mjestu poèeo ocrtavati bandit jednakog fizi
èkog opisa i slièna imena, no nije ga mogla poistovjetiti s plemenitim mladiæem
kojega je voljela. Autor strastvenih pisama koja je èuvala kao svoje jedino blag
o nije mogao biti isti onaj kojemu su pripisivani tako okrutni zloèini. Èovjek k
ojega je ljubila nikad se ne bi udru io s bezdu nikom poput Troprstog Jacka, vjerova
la je, ali bi se njezina uvjerenost razvodnila noæu kad bi se Joaquin pojavljiva
o s tisuæu razlièitih krinki donoseæi joj proturjeène poruke. Budila se drhteæi,
pro-
'KÆI SREÆE
Razoèaranja 311
bicama pokazala se kao ozbiljna nepogodnost, a povrh svega one su to uvidjele i
bijahu je poèele zvati 'majko'. Njoj se dizao eludac i bila im je to zabranila, n
o one se nisu obazirale. 'Imamo poslovni odnos, k vragu. Ne mogu biti jasnija: d
ok radite, imat æete svoj prihod, krov, jelo i za titu, ali onog dana kad se razbo
lite, ulijenite ili vam niknu bore i sjedine, zbogom! Ni ta lak e nego nadomjestiti
vas, svijet je pun enetina', cijedila je kroz zube. A tada bi je, iznebuha, spopa
dali ti sladunjavi osjeæaji zamrsiv i joj ivot, to si nijedna svodnica zdrava razuma
nije mogla dopustiti. 'Te ti bedastoæe padaju na um jer si dobar èovjek', rugao
se Babalu Zli. A tako je i bilo, jer dok ona bija e tratila dragocjeno vrijeme nj
egujuæi bolesnike kojima èak nije znala ni imena, druga madame u selu nije pusti
la nijednog oku enog ni blizu svoga lokala. Joe je bile sve siroma nija, dok se ona
druga bila udebljala, obojila kosu plavo i imala ruskog ljubavnika deset godina
mlaðeg, s atletskim mi iæima i dijamantom inkrustiranim u zub, bila je pro irila pos
ao i za vikenda bi se rudari postrojavali pred njezinim vratima s novcem u jedno
j ruci, a e irom u drugoj, jer nijedna ena, kako god nisko bila pala, nije trpjela e ir
na glavi. U toj profesiji svakako nije bilo buduænosti, dr ala je Joe: zakon ih n
ije titio, Bog ih bija e zaboravio i pred njima su se nazirali samo starost, siroma t
vo i samoæa. Palo joj je na um da se posveti pranju rublja i spravljanju torti z
a prodaju, dok bi svejednako zadr ala posao s kockarskim stolovima i nepristojnim
knjigama, ali njezine cure nisu bile spremne zaraðivati za ivot tako grubim i lo e
plaæenim radom.
'Ovo je usrano zvanje, djevojèice. Udajte se, uèite za uèiteljice, napravite ne to
sa svojim ivotima i ne zafrkavajte me vi e!' uz-disala je tu no.
I Babalu Zli bio se umorio radeæi kao makro i tjelohranitelj. Sjedilaèki ivot bio
mu je dosadan, a Kostolomka se toliko bila promijenila da gotovo nije imalo smi
sla da nastavi raditi za nju. Ako ona bija e izgubila polet za profesiju, to je nje
mu preostalo?
U trenucima oèajanja povjeravao se Èileanèiæu i zabavljali su jedan drugoga smi lj
ajuæi fantastiène planove o osamostaljivanju: postavit æe putujuæu predstavu, go
vorili su o kupovini medvjeda kojega bi izvje bali za boksanje i hodali od sela do
sela izazivajuæi odva ne da se aketaju sa ivotinjom. Babalu je te io za pustolovinom,
a Eliza je mislila da je to dobra izlika da putuje u pratnji tragajuæi za Joaqu
inom Andietom. Osim kuhanja i sviranja glasovira nije bilo mnogo aktivnosti kod
Kostolomke pa je i nju dokolica oneraspolo ila. eljela je povratiti onu beskrajnu s
lobodu to ju je osjeæala na putu, ali se bila srodila s ovim ljudima i pomisao da
se odvoji od Toma Bez-Plemena slamala joj je srce. Djeèak je veæ teèno èitao i
radino pisao, jer ga je Eliza bila uvjerila da æe, kad naraste, morati uèiti za
odvjetnika i braniti prava Indijanaca, umjesto da se osveæuje hicima za svoje pr
eminule, kako je iziskivala Joe. 'Tako æe biti mnogo moæniji ratnik i gringosi æe
te se bojati', govorila mu je. Jo se nije smijao, ali u nekoliko prilika, kad bi
se skutrio uz nju da ga èe ka po glavi, bila bi se ocrtala sjena smije ka na njegov
u srditom indijanskom obrazu.
Tao Chi'en se pojavio u kuæi Joe Kostolomke u tri poslije podne jedne srijede u
prosincu. Tom Bez-Plemena mu je otvorio, pokazao da ude u salon, prazan u taj sa
t, te oti ao pozvati golubice. Nedugo zatim u kuhinji se pojavila lijepa Meksikank
a, navi-jestiv i Èileanèiæu koji je mijesio kruh da neki Kinez pita za Eliasa Andi
etu, no ona se tako bila unijela u posao i uspomene na snove od protekle noæi u
kojima su se pomije ali stolovi s lutrijom i iskopane oèi, da joj nije obraæala po
zornost.
'Ka em ti da te èeka neki Kinez', ponovila je Meksikanka i tada je srce u Elizinim
grudima poskoèilo kao mula.
'Tao!' povikala je i trkom izjurila.
Ali u av i u salon, na la se pred toliko drugaèijim èovjekom da joj je trebalo nekolik
o sekunda da prepozna svoga prijatelja. Vi e nije imao perèin, nosio je kratku kos
u, zalizanu i poèe ljanu prema natrag, nosio je okrugle naoèale s metalnim okvirom
, tamno
%ÆI SREÆE
Razoèaranja ¦ 313
odijelo sa aketom, prsluk s tri gumba i zvonolike hlaèe. U jednoj je ruci dr ao kap
ut i ki obran, u drugoj cilindar. 'Moj Bo e, Tao! to ti se dogodilo?'
'U Americi se valja odijevati poput Amerikanaca', nasmije io se on.
U San Franciscu bijahu ga napala trojica kavgad ija i prije nego je dospio izvuæi
svoj no iz pojasa, o amutili su ga toljagom, tek toliko da se zabave na raèun jedno
g 'bo anskog'. Kad je do ao k sebi na ao se u nekoj ulièici, premazan prljav tinom, prer
ezana perèina koji su mu omotali oko vrata. Tada je donio odluku da æe zadr ati kr
atku kosu i odjenuti se kao fan wey. Njegova nova figura isticala se meðu svjeti
nom kineske èetvrti, ali je otkrio da ga izvan nje.prihvaæaju mnogo bolje i da m
u se otvaraju vrata nekih mjesta koja su mu prije bila zatvorena. Moguæe da je b
io jedini Kinez takva izgleda u gradu. Pletenica se smatrala svetom i odluka da
je odre e potvrðivala je nakanu da se ne vrati u Kinu, nego da se zastalno nastani
u Americi, to je neoprostiva izdaja cara, domovine i predaka. Meðutim, njegovo o
dijelo i frizura izazivali su i odreðeno divljenje, jer su pokazivali da ima pri
stup u svijet Amerikanaca. Eliza nije mogla skinuti oèi s njega: bio je neznanac
s kojim æe se morati od poèetka, iznova zbli avati. Tao Chi'en se nagnuo nekoliko
puta u svom uobièajenom pozdravu, a ona se nije usudila poslu ati nagon da ga zag
rli, iako joj je palio ko u. Bila je spavala uza nj mnogo puta, ali nikad se nisu
bili dotaknuli osim pod izgovorom sna.
'Mislim da si mi se vi e sviðao kad si bio Kinez od glave do pete, Tao. Sad te ne
prepoznajem. Daj da te pomiri em', zamoli ga.
Nije se pomaknuo, uznemiren, dok ga je ona nju kala kao pas svoj plijen, prepoznaj
uæi napokon tanani miomiris mora, isti utje ni miris iz pro losti. Odrezana kosa i o
zbiljna odjeæa èinile su da izgleda stariji, vi e nije imao ono mladenaèki neusilj
eno dr anje otprije. Bio je omr avio i doimao se vi im, jagodiène kosti ocrtavale su s
e na njegovu glatkom obrazu. Eliza je s u ivanjem
I
promatrala njegova usta, sjeæala se savr eno njegova zaraznog smije ka i savr enih zub
i, ali ne i putena oblika njegovih usana. Zamijetila je tmuran izraz u njegovu p
ogledu, ali pomisli da je to uèinak naoèala.
'Kako je dobro vidjeti te, Tao!' reèe i oèi joj se ispune suzama.
'Nisam mogao doæi prije, nisam imao tvoju adresu.'
T ovakav mi se sviða . Doima se kao pogrebnik, ali zgodan.'
'Tomu sam se sad posvetio, da budem grobar', nasmije i se on. 'Kad sam doznao da iv
i u ovome mjestu, pomislio sam da se bijahu ispunile prognoze Azucene Placeres. G
ovorila je da æe prije ili poslije zavr iti kao ona.'
'Objasnila sam ti u pismu da zaraðujem za ivot svirajuæi glasovir.'
'Nevjerojatno!'
'Za to? Nikad me nisi èuo, ne sviram tako lo e. A ako sam mogla proæi kao gluhonijem
i Kinez, mogu jednako tako proæi kao èileanski pijanist.'
Tao Chi'en se nasmijao, zateèen to se prvi put u toliko mjeseci osjeæa radosnim.
'Jesi li prona la svog dragog?'
'Ne. Ne znam vi e gdje da ga tra im.'
'Mo da ne zavreðuje da ga naðe . Poði sa mnom u San Francisco.'
'Nemam to raditi u San Franciscu.'
'A ovdje? Veæ poèinje zima, za nekoliko æe tjedana putovi biti neprohodni i ovo
æe mjesto ostati izolirano.'
'Veoma je dosadno biti tvoj budalasti braco, Tao.'
'Mnogo je toga to se mo e raditi u San Franciscu, vidjet æe veæ, a i ne mora se odije
vati kao mu karac, sad se posvuda mogu vidjeti ene.'
' to je s tvojim planovima da se vrati u Kinu?'
'Odgoðeni su. Jo ne mogu otiæi.'
Sing song girls
"y "T"ljeto 1851. Jacob Freemont odluèio je inter-» < i< I I vjuirati Joaquina M
urietu. Razbojnici i po ari bili su glavne teme u Kaliforniji, ljude su dr ali u zap
repa tenju, a tisak zaokupljenim. Zloèin se bija e raspro-stranio, a korumpiranost p
olicije, uglavnom sastavljene od zlikovaca zainteresiranijih da tite svoje drugov
e nego stanovni tvo, bila je opæepoznata. Nakon drugog silovitog po ara koji je uni ti
o dobar dio San Francisca stvoren je Stra arski odbor, ustanovili su ga razjareni
graðani na èijem èelu je bio neopisivi Sam Brannan, mormon koji je 1848. pro irio
vijest o otkriæu zlata. Vatrogasne udruge jurile su vukuæi pomoæu u eta kola s vod
om uzbrdo i nizbrdo, ali prije no to su stigle do zgrade, vjetar bija e pokrenuo pl
amenove na onu susjednu. Vatra je poèela kad su australski 'psi' polili kerozino
m duæan jednog trgovca koji im je odbio platiti za titu, te ga potom pretvorili u
buktinju. Kako se vlast pokazala ravnodu nom, Odbor je odluèio djelovati za vlasti
ti raèun. Novine su zazivale: 'Koliko je zloèina poèinjeno u ovom gradu u jednoj
godini? A tko je zbog njih obje en ili ka njen? Nitko! Koliko je mu karaca ustrijelje
no i izbodeno bode om, o amuæeno i pretuèeno i tko je osuðen zbog toga? Ne opravdava
mo linè, ali tko mo e znati to æe razljuæena javnost uèiniti da se za titi?' Linè, up
ravo to bilo je rje enje puka. Stra ari su se smjesta prihvatili posla i objesili pr
voga sumnjivca. Broj èlanova Odbora poveæavao se iz dana u dan i djelovali s tak
o pomamnim zanosom da su prvi put
Sing song girls ¦ 315
odmetnici pazili da djeluju samo na punom danjem svjetlu. U tom ozraèju nasilja
i osvete figura Joaquina Muriete bila je na putu da se pretvori u simbol. Jacob
Freemont je na sebe preuzeo potpirivanje vatre njegove slave; njegovi senzaciona
listièki èlanci meðu Hispancima bijahu stvorili junaka, a meðu Jenkijima zloduha
. Pripisivao mu je brojnu bandu i talent vojnièkoga genija, govorio da vodi rat
èarkama pred kojim su se vlasti pokazale nemoænima. Napadao je domi ljato i hitro,
sruèiv i se na svoje rtve poput prokletstva i smjesta nestajuæi bez traga, a nedug
o zatim izvirio bi stotinu milja dalje u drugom naletu, tako neobièno smionom da
ga se moglo objasniti jedino èarobnim silama. Freemont je nasluæivao da postoji
nekoliko osoba, a ne tek jedna, ali se pazio da to ne ka e, jer bi na tetilo legend
i. Naprotiv, u nadahnuæu ga je prozvao 'Robinom Hoodom Kalifornije', èime je smj
esta pripalio lomaèu rasne netrpeljivosti. Za Jenkije je Murieta bio utjelovljen
je najodvratnijih osobina masnih; no, pretpostavljalo se da ga Meksikanci skriva
ju, daju mu oru je i opskrbljuju namirnicama, jer je pljaèkao Jenkije kako bi pomo
gao pripadnicima svoje rase. U ratu bijahu izgubili teritorije Teksasa, Arizone,
Novog Meksika, Nevade, Utaha, polovicu Kolorada i Kalifornije; za njih je svako
zlodjelo protiv gringosa bilo èin domoljublja. Guverner je upozorio novine da j
e nesmotreno preobraziti jednoga kriminalca u junaka, no ime veæ bija e rasplamsal
o ma tu puka. Freemontu su stizali tuceti pisama, èak od jedne djevojke iz VVashin
gtona spremne da preplovi pola svijeta kako bi se udala za bandita i ljudi su ga
zaustavljali na ulici da ga ispituju potankosti o èuvenom Joaquinu Murieti. Iak
o je nikad nije vidio, novinar ga je opisivao kao mu evna naoèita mladiæa s crtama
panjolskoga plemiæa i hrabro æu torera. Bez ikakve namjere bija e naletio na unosnij
i rudnik nego mnogi uzdu glavne ile. Palo mu je na um da intervjuira tog Joaquina,
ako tip zaista postoji, kako bi napisao njegov ivotopis, a ako je sve tek bajka,
tema æe biti dostatnom za roman. Njegov autorski rad sastojao bi se jednostavno
od toga da
%æi sreæe
Sing song girls -317
ga napi e u junaèkom tonu, po ukusu svjetine. Kalifornija je trebala vlastite mito
ve i legende, dr ao je Freemont, bila je to za Amerikance nova dr ava i nastojali su
potezom pera izbrisati prethodnu povijest Indijanaca, Meksikanaca i Kalifornija
ca. Za tu zemlju beskonaènih prostora i osamljenih mu karaca, zemlju otvorenu osva
janjima i nasilju, tko je bolji junak od jednoga bandita? Spremio je ono nu no u k
ovèeg, opskrbljen s dovoljno bilje nica i olovaka te se otputio u potragu za svoji
m likom. Opasnosti mu nisu pro le kroz glavu, s dvostrukom arogancijom, Engleza i
novinara, vjerovao je da je za tiæen od bilo kakva zla. Osim toga veæ se putovalo
sa stanovitom udobnosti, postojali su ceste i redovita usluga dili ansa to povezuje
sela u kojima je mislio provesti svoja istra ivanja, nije bilo kao prije kad je t
ek zapoèeo svoj reporterski posao i na slabinama mule krèio si prolaz kroz neizv
jesnost bre uljaka i uma, bez ikakva drugog vodièa osim bezumnih zemljovida, prema
kojima se moglo zauvijek hodati u krug. Putem je mogao vidjeti promjene u tom kr
aju. Malo se njih bilo obogatilo od zlata, ali se, zahvaljujuæi pustolovima koji
h je dolazilo na tisuæe, Kalifornija prosvjeæivala. Bez zlatne groznice osvajanj
e zapada bilo bi kasnilo nekoliko stoljeæa, zabilje io je novinar u svoju bilje nicu
.
Nije mu manjkalo tema, poput pripovijesti o onom mladom rudaru, osamnaestogodi nje
m deèku koji je, nakon to se cijelu dugu godinu muèio, uspio skupiti deset tisuæa
dolara potrebnih da se vrati u Oklahomu i roditeljima kupi posjed. Spu tao se pre
ma Sacramentu preko obronaka Sierre Nevade jednog blistavog dana, objesiv i vreæu
sa svojim blagom preko ramena, kad ga je zaskoèila skupina bezdu nih Meksikanaca,
ili Èileanaca, nije pouzdano znao. Jedino se pouzdano zna da su govorili panjolsk
i, jer su imali toliko drskosti da ostave natpis na tom jeziku, urezan no em na ko
madu drva: 'Neka umru Jenkiji!' Nije im bilo dovoljno da ga izudaraju i okradu,
nego su ga golog zavezali za drvo i namazali medom. Dva dana poslije kad ga je p
rona la patrola, halucinirao je. Komarèi mu bijahu izjeli ko u.
Freemont je stavio na ku nju svoju nadarenost za morbidno novinarstvo prièom o tra
giènu kraju lijepe Meksikanke Josefe, zaposlene u jednoj plesnoj dvorani. Novina
r je upao u selo Downie-ville na Dan nezavisnosti i na ao se usred proslave, na èi
jem je èelu bio kandidat za senatora, a kojom su se razlijevale rijeke alkohola.
Neki pijani rudar bio se uvukao silom u Josefinu sobu, a ona mu se bila oduprla
zabiv i mu planinarski no u srce. U vrijeme kad je do ao Jacob Freemont tijelo je le a
lo na stolu pokriveno amerièkom zastavom, a mno tvo od dvije tisuæe fanatika raspa
ljenih rasnom mr njom zahtijevalo je vje ala za Josefu. ena je hladnokrvno pu ila svoju
cigaretu, bijele bluze uprljane krvlju, kao da je se ne tièe ta dreka, prelazeæ
i licima mu karaca s krajnjim prezirom, svjesna zapaljive mje avine agresivnosti i s
polne elje koju je u njima izazivala. Jedan se lijeènik usudio govoriti njoj u ko
rist obja njavajuæi njezin postupak samoobranom, a ako je pogube ubit æe i dijete
u njezinoj utrobi, no, gomila ga je u utkala prijeteæi mu da æe i njega objesiti.
Tri prestravljena doktora silom su dovedena da ispitaju Josefu i sva su trojica
iznijeli mi ljenje da nije noseæa, nakon èega ju je improvizirani sud osudio za sa
mo nekoliko minuta. 'Ne valja ubiti te masne mecima, mora im se pru iti pravedno s
uðenje i objesiti ih u svoj velièanstvenosti zakona!' smatrao je jedan od èlanov
a porote. Freemont dotad nije bio u prilici da vidi linè izbliza i mogao je opis
ati egzaltiranim reèenicama kako su u èetiri poslije podne htjeli odvuæi Josefu
do mosta, gdje su bili priredili obred smaknuæa, ali se ona uznosito otresla i k
oraèala sama prema strati tu. Ljepotica se uspela bez ièije pomoæi, prièvrstila si
je skute oko zglavaka, postavila si konopac oko vrata, poslo ila si crne pletenic
e i oprostila se hrabrim 'zbogom, gospodo', koji je novinara ostavio u pomutnji,
a ostale posramljene. 'Josefa nije umrla zato to bi bila kriva, nego stoga to je
Meksikanka. Prvi je put u Kaliforniji linèovana ena. Kakvo rasipanje, kad ih je t
ako malo!' napisao je Freemont u svom èlanku.
Slijedeæi tragove Joaquina Muriete, otkrio je ureðena sela sa
5Ca SREÆE
Sing song girls 319
kolom, knji nicom, hramom i grobljem; neka druga bez ikakvih drugih znakova kulture
osim bordela i zatvora. Saluna je bilo u svakom od njih, bili su sredi ta dru tveno
g ivota. Ondje se nastanio Jacob Freemont istra ujuæi i tako je iskonstruirao, od n
ekoliko istina i gomile la i, ivotni put - ili legendu - Joaquina Muriete. Gostioni
èari su ga ocrtavali kao prokletog panjolca, odjevenog u ko u i crni bar un, s veliki
m srebrnim ostrugama i bode om oko pasa, kako ja e na najvatrenijem riðanu to ga ikad
a bijahu vidjeli. Govorili su da neka njeno ulazi u gostionice sa svojom razbojniè
kom bandom, zveckajuæi ostrugama, spu ta svoje srebrne dolare na ank i naruèuje run
du za sve mu terije. Nitko se ne bi usudio odbiti èa u piæa, èak bi i najhrabriji mu k
arci pili utke pod sijevajuæim pogledom hulje. Za stra are, naprotiv, nije bilo niè
eg velièanstvenog u tom liku, radilo se tek o prostaèkom ubojici kadrom za najgo
re okrutnosti, koji bija e uspio iskliznuti pravdi jer su ga titili masni. Èileanci
su vjerovali da je jedan od njih, roðen u mjestu zvanom Quillota, govorili su d
a je odan svojim prijateljima i nikad ne zaboravlja platiti usluge koje primi, s
toga je bila dobra politika pomagati mu; no Meksikanci su se kleli da potjeèe iz
dr ave Sonore i da je obrazovan mladiæ iz stare i plemenite obitelji, koji je pos
tao zlikovcem iz osvete. Varalice su ga dr ali struènjakom za monte, ali su ga izb
jegavali jer je imao ludu sreæu na kartama i razigrani bode , koji bi na najmanju
provokaciju sijevnuo u njegovoj ruci. Bijele su prostitutke umirale od znati elje
jer se govorkalo da taj momak, naoèit i dare ljiv, posjeduje neumoran ud drijepca;
no Hispanke mu se nisu nadale: Joaquin Murieta obièavao bi im dati nezaslu ene nap
ojnice jer se nikad ne bi koristio njihovim uslugama, ostajao je vjeran svojoj z
aruènici, tvrdile su. Opisivale su ga kao momka srednje graðe, crne kose i poput
ugaraka sjajnih oèiju kojega njegova banda obo ava, nepopustljiva pred nesreæom,
okrutna sa svojim neprijateljima i nje na prema enama. Drugi su smatrali da njegov
prostaèki izgled sa zastra ujuæim o iljkom preko cijeloga lica
odaje roðenoga razbojnika; nema u njemu ni ta od dobra momka, vite kog pona anja ili o
tmjenosti. Jacob Freemont je odabirao mi ljenja koja su se najbolje slagala s njeg
ovom slikom bandita i takvim su ga odra avali njegovi napisi, uvijek s dovoljno dv
oznaènosti, kako bi se mogao povuæi ako se jednom naðe licem u lice sa svojim pr
otagonistom. Èetiri je ljetna mjeseca prohodao gore i dolje nigdje ga ne na av i, al
i je od razlièitih verzija izgradio fantastièan i junaèki ivotopis. Kako nije elio
priznati da je pora en, u svojim je èlancima izmi ljao kratke sastanke izmeðu sata
kad pijetao zakukurikne i ponoæi, u planinskim spiljama i umskim proplancima. Sve
u svemu, tko æe mu proturjeèiti? Maskirani mu karci vodili su ga na konju povezan
ih oèiju, nije ih mogao identificirati, no govorili su panjolski, kazivao je. Ist
a groznièava elokvencija kojom se godinama prije slu io u Èileu da opi e neke patago
nske Indijance u Ognjenoj zemlji, u koju nikad nije kroèio nogom, sad mu je posl
u ila da izvuèe iz rukava zami ljenoga razbojnika. Zaljubljivao se u lik i na koncu
bio uvjeren da ga poznaje, da su tajni susreti u spiljama bili stvarni i da ga j
e bjegunac osobno bio zadu io da pi e o njegovim pothvatima, jer se smatrao osvetnik
om potlaèenih panjolaca i netko je trebao preuzeti zadaæu da njemu i njegovoj stv
ari naðe odgovarajuæe mjesto u skora njoj povijesti Kalifornije. Malo je tu bilo n
ovinarstva, ali dovoljno literarnosti za roman koji je Jacob Freemont namjeravao
napisati te zime.
Kad je godinu dana prije stigao u San Francisco, Tao Chi'en se posvetio uspostav
i potrebnih veza kako bi nekoliko mjeseci radio kao zhong yi. Imao je ne to novca,
ali ga je kanio hitro utrostruèiti. U Sacramentu je kineska zajednica brojala n
ekih sedamsto ljudi i devet ili deset prostitutki, ali u San Franciscu je bilo n
a tisuæe potencijalnih mu terija. Osim toga, toliko je brodova neprestano prelazil
o ocean da su neka gospoda slala na pranje svoje
n SREÆE
Singsonggirls -321
ko ulje na Havaje ili u Kinu, jer u gradu nije bilo tekuæe vode, to mu je omoguæava
lo da bez ikakvih te koæa naruèi svoje trave i lijekove iz Kantona. U tom gradu ne
æe biti tako izdvojen kao u Sacramentu, tu je radilo nekoliko kineskih lijeènika
s kojima bi mogao razmjenjivati pacijente i znanje. Nije planirao otvoriti vlas
tito savjetovali te jer je poku avao u tedjeti, ali se mogao udru iti s nekim drugim veæ
dokazanim zhong yijem. Kad se smjestio u hotelu, otputio se da obiðe èetvrt koj
a se bila razrasla u svim smjerovima, poput hobotnice. Sad je to bila utvrda s è
vrstim zgradama, hotelima, restoranima, praonicama, pu ionicama opijuma, bordelima
, tr nicama i tvornicama. Gdje su se prije nudili jedino artikli lo e kvalitete, pod
izani su duæani s orijentalnim starinama, porculanom, emajlom, draguljima, svilo
m i bjelokosti. Onamo su pritjecali bogati trgovci, ne samo Kinezi nego i Amerik
anci, kupujuæi kako bi poslije prodavali u drugim gradovima. Podastirala se roba
u aroliku mete u, ali najbolji komadi, dostojni poznavatelja i kolekcionara, nisu
bili izlo eni svaèijem pogledu, nego su pokazivani u stra njoj prostoriji jedino ozb
iljnim mu terijama. U skrovitim sobama neki su lokali udomili igraènice, gdje su z
akazivani sastanci ozbiljnim igraèima. Za tim ekskluzivnim stolovima, daleko od
radoznalosti javnosti i oka vlasti, kladilo se na ekstravagantne svote, sklapali
su se mutni poslovi i vje bala se moæ. Amerièka vlada nije imala nikakvu kontrolu
nad Kinezima, ivjeli su u vlastitom svijetu, sa svojim jezikom, svojim obièajima
i svojim prastarim zakonima. 'Nebeski' nisu nigdje bili dobrodo li, gringosi su i
h smatrali najni om vrstom meðu nepo eljnim strancima to su nahrupili u Kaliforniju i
nisu im oprostili to napreduju. Iskori tavali bi ih gdje su god mogli, nasrtali su
na njih na ulici, pljaèkali ih, palili im duæane i kuæe, ubijali ih neka njeno, a
li Kineze ni ta nije moglo obeshrabriti. Upravljali su s pet tongs u koje su podij
elili stanovni tvo; nakon dolaska svaki se Kinez ukljuèivao u jedno od tih bratsta
va, jedini oblik za tite, pronala enja posla i osiguranja da æe poslije
I
smrti njegovo tijelo biti repatrirano u Kinu. Tao Chi'en, koji bija e izbjegavao u
dru ivanje u tong, sada je to morao napraviti i izabrao je onaj najbrojniji u koji
se uèlanjivala veæina Kantonaca. Odmah su ga doveli u vezu s drugim zhong yijem
i objelodanili mu pravila igre. Prije svega utnja i odanost: ono to se dogaða u è
etvrti ostaje ogranièeno na njegove ulice. Nikakva obraæanja policiji, èak ni ka
d su posrijedi ivot ili smrt; sukobi su se rje avali unutar zajednice, za to su pos
tojali tongs. Zajednièki su neprijatelj uvijek bili fan weyi. Tao Chi'en se opet
na ao zatoèenikom obièaja, hijerarhija i ogranièenja kao u vrijeme svoga ivota u K
antonu. U nekoliko dana nije preostao nitko tko nije èuo njegovo ime i poèelo mu
je stizati vi e klijenata no to ih je mogao zbrinuti. Nije trebao tra iti ortaka, od
luèi tada, mogao je otvoriti vlastito savjetovali te i obogatiti se za kraæe vrije
me no to je predvidio. Unajmio je dvije sobe na katu iznad jednog restorana, jedn
u za ivot, a drugu za rad, objesio je natpis na prozor i potpisao ugovor s mladim
pomoænikom koji æe razglasiti njegove usluge i primati pacijente. Prvi je put u
potrijebio sustav doktora Ebanizera Hobbsa kako bi pratio bolesnikovu povijest b
olesti. Dotad se pouzdavao u svoje pamæenje i intuiciju, ali s obzirom na rastuæ
i broj klijenata, pokrenuo je arhiv u kojem æe bilje iti obradu svakog posebno.
Jednoga popodneva s poèetka jeseni pojavio se njegov pomoænik s adresom zabilje en
om na papiru i zahtjevom da se pojavi to prije moguæe. Zavr io je zbrinjavanje posl
jednjega klijenta toga dana i oti ao. Drvena zgrada na dva kata, ukra ena zmajevima
i papirnatim svjetiljkama, stajala je u samom sredi tu èetvrti. I ne pogledav i dvap
ut, znao je da je rijeè o bordelu. S obje strane vrata bila su okanca s re etkama
kroz koja su provirivala djetinja li æa dozivajuæi na kantonskom: 'Uði i èini to eli
s vrlo zgodnom kineskom djevojèicom.' Zatim su to ponavljale na nemoguæem engles
kom, za dobrobit bijelih posjetilaca i mornara svih rasa: 'dva za gledanje, èeti
ri za diranje, est za u ivanje', istodobno pokazujuæi aljenja vrijedne sisice i mame
æi prolaznike
i
'KÆI SREÆE
ica.
'Pregledaj ju', naredila mu je ena.
Tao Chi'en je prevrnuo tijelo i uvjerio se da je veæ ukoèena.
Sing song girls -323
Bila je to djevojèica od trinaest godina, s dvije mrlje rougea na obrazima, nadl
aktica i nogu obilje enih o iljcima. Jedina odjeæa koju je nosila bila je tanka ko ulj
a. Bilo je oèito da je sama kost i ko a, ali nije bila umrla od gladi ili bolesti.
'Otrov', odredio je bez oklijevanja.
'Nemoj mi reæi!' nasmijala se ena, kao da je èula ne to veoma dra esno.
Tao Chi'en je morao potpisati papir izjavljujuæi da je smrt nastala zbog prirodn
ih uzroka. Starica je provirila u hodnik, nekoliko puta udarila o mali gong i sm
jesta se pojavio mu karac, stavio le u vreæu, zabacio je na rame i odnio ne rekav i n
i rijeèi, dok je svodnica polo ila dvadeset dolara u ruku zhong yi]a. Potom ga je
povela kroz neke nove labirinte i napokon ostavila pred jednim vratima. Tao Chi'
en se na ao u drugoj ulici i trebalo mu je poprilièno da se snaðe kako bi stigao d
o svoga stana.
Sljedeæeg se dana vratio na istu adresu. Ondje su ponovno bile djevojèice sa svo
jim natrackanim licima i svojim suludim oèima, pozivajuæi na dva jezika. Deset g
odina prije bio je otpoèeo svoju lijeènièku praksu u Kantonu s prostitutkama, bi
o se koristio njima kao mesom za unajmljivanje i eksperimentirao na njima sa zla
tnim iglama svog uèitelja akupunkture, ali nikad nije zastao da promisli o njiho
vim du ama. Smatrao ih je jednom od neizbje nih nesreæa univerzuma, jo jednom od onih
gre aka Stvaranja, sramotnim biæima koja pate kako bi platile za manjkavosti pret
hodnih ivota i proèistile svoju karmu. Osjeæao je sa aljenje prema njima, ali mu ni
je bilo palo na um da bi se njihova sudbina mogla izmijeniti. I èekivale su svoju
nesreæu u svojim pregradnim prostorijama bez alternative, kao koko i u kavezima na
tr nici, bila je to njihova sudbina. To je bio nered svijeta. Tisuæu je puta bio
pro ao tom ulicom ne obrativ i pozornost okancima, licima iza eljeznih sipki ili ruka
ma to proviruju. Imao je nejasnu predod bu o njihovu polo aju robinja, ali u Kini su
to manje-vi e bile sve ene, one najsretnije svojih roditelja, mu eva ili ljubavnika,
opscenim pokretima, koji su, buduæi da su dolazili od te djeèice, bili tragièna
pantomima. Tao Chi'en ih je bio vidio mnogo puta, prolazio je svakodnevno tom ul
icom i mijaukanje sing song girlsbi ga slijedilo, podsjeæajuæi ga na njegovu ses
tru. to se moglo zbiti s njom? Imala bi dvadeset i tri godine, da je, to je bilo n
evjerojatno, jo iva, mislio je. Najsiroma nije medu siroma nim prostitutkama poèinjale
su vrlo rano i rijetko navr avale osamnaestu godinu; u dvadesetoj, ako bi bile zl
e sreæe da pre ive, veæ bijahu starice. Uspomena na tu izgubljenu sestru spreèaval
a ga je da prilazi kineskim javnim kuæama; ako mu elja ne bi davala mira, potra io
bi ene drugih rasa. Otvorila mu je vrata neka zlokobna starica zacrnjene kose i o
brva obojenih s dvije crte ugljena, koja ga je pozdravila na kantonskom. Kad su
jednom razjasnili da pripadaju istom tongu, povela ga je unutra. Uzdu hodnika koj
i je zaudarao ugledao je pregradne prostorije s djevojkama, neke su lancima oko
zglavaka bile privezane za krevete. U polumraku hodnika mimoi ao se s dva mu karca k
oji su izlazili poravnavajuæi si hlaèe. ena ga je odvela kroz labirint prolaza i
stuba, pre li su cijeli jedan blok i spustili se crvotoènim stepenicama u mrak. Po
kazala mu je da èeka i neko je vrijeme, koje mu se èinilo beskonaènim, èamio u c
rnini te rupe, oslu kujuæi prigu enu buku s obli nje ulice. Èuo je slab cvile i ne to mu
je okrznulo zglavak, zamahnuo je stopalom i pomislio kako je utnuo ivotinju, mo da ta
kora. Starica se vratila sa svijeæom i povela ga drugim vijugavim hodnicima do v
rata zatvorenih lokotom. Izvukla je kljuè iz d epa i borila se s bravom dok je nij
e otvorila. Podigla je svijeæu i osvijetlila sobu bez prozora, u kojoj je jedini
namje taj bio le aj od ploèa, uzdignut nekoliko palaca od tla. Smradan ih je zapah
zapljusnuo u lice i morali su pokriti nos i usta kako bi u li. Na le aju su bili mal
o skutreno tijelo, prazna zdjela i uga ena uljan-
%ÆI SREÆE
druge gospodara kojima su slu ile od izlaska do zalaska sunca, a mnoge su bile pop
ut ovih djevojèica. Tog jutra, meðutim, nije ih gledao jednakom ravnodu no æu jer se
u njemu ne to bilo promijenilo.
Prethodne noæi nije bio nastojao zaspati. Iza av i iz bordela, uputio se u javno kup
ali te gdje se namakao dugo kako bi se oslobodio mraène energije svojih bolesnika
i stra ne muènine koja ga je ti tila. Stigav i u svoj stan, pozdravio se s pomoænikom
i priredio èaj od jasmina da se proèisti. Mnogo sati nije bio jeo, ali ovo nije
bio trenutak da to uèini. Svukao se, zapalio tamjan i svijeæu, kleknuo s èelom n
a podu i izrekao molitvu za du u mrtve djevojke. Potom je sjeo da meditira satima
u potpunoj nepomiènosti, dok se nije uspio izdvojiti od amora ulice i mirisa rest
orana i uronio u prazninu i ti inu vlastitoga duha. Nije znao koliko je tako ostao
, odsutan, zovuæi i zovuæi Lin, sve dok ga napokon nje na utvara nije zaèula u taj
novitoj beskrajnosti koju je nastavala i polagano pronalazila put, pribli avajuæi
se s lakoæom jednog uzdaha, prvo gotovo neprimjetno pa malo-pomalo izda nije, sve
dok nije jasno osjetio njezinu nazoènost. Nije zamijetio Lin medu zidovima sobe,
nego u vlastitim prsima, smje tenu u samom sredi tu njegova spokojnoga srca. Tao Ch
i'en nije otvorio oèi niti se pomaknuo. Satima je ostao u istome polo aju, odvojen
od svoga tijela, lebdeæi u bistru prostoru u savr enoj komunikaciji s njom. U svi
tanje, kad su jednom oboje bili uvjereni da se neæe opet izgubiti iz vida, Lin s
e ljupko oprostila. Tada je stigao uèitelj akupunkture, nasmije en i ironièan, kao
u svojim najboljim vremenima prije no to ga je smlavilo bunilo senilnosti, i ost
ao s njim prateæi ga i odgovarajuæi na njegova pitanja sve dok nije izi lo sunce,
èetvrt se probudila i èulo se pomoænikovo diskretno kuckanje na vratima. Tao Chi
'en je ustao, svje i okrijepljen kao nakon ugodna sna, odjenuo se i po ao otvoriti
vrata.
'Zatvori savjetovali te. Danas neæu primati pacijente, moram obaviti ne to drugo', o
bavijestio je pomoænika.
Sing song girls -323
Tog su dana Tao Chi'enova istra ivanja izmijenila smjer njegove sudbine. Djevojèic
e iza eljeznih sipki dolazile su iz Kine, pokupljene su s ulice ili su ih prodali
vlastiti roditelji uz obeæanje da æe ih udati na Zlatnoj planini. Agenti su oda
birali one najsna nije i najjeftinije, ne najljep e, osim kad su posrijedi bile spec
ijalne narud be bogatih klijenata koji bi ih uzimali za konkubine. Ah Toy, prepred
ena ena koja je izmislila predstavu s rupicama u zidu kroz koji su je promatrali,
bila se pretvorila u najveæu uvoznicu mladoga mesa u gradu. Za svoj lanac ustan
ova kupovala je dje-vojèurke u pubertetu jer su se pokazale lak ima za kroæenje, a
osim toga trajale su kratko. Postala je slavna i vrlo bogata, njezine su krinje
pucale i bila je kupila malu palaèu u Kini, kamo æe se povuæi u starosti. Ponosi
la se to je orijentalna madame s najboljim vezama, ne samo meðu Kinezima nego i m
eðu utjecajnim Amerikancima. Izvje bala je svoje cure da izmame informacije i tako
doznavala osobne tajne, politièke smicalice i slabosti mu karaca na vlasti. Ako b
i joj se izjalovilo podmiæivanje pribjegavala bi ucjeni. Nitko ju se nije usudio
izazvati jer su, od guvernera nani e, ivjeli pod staklenim krovom. Tovari robinja
ulazili su preko pristani ta u San Franciscu bez legalnih zapreka i usred bijela d
ana. Meðutim, ona nije bila jedini trgovac, porok je bio jedan od najunosnijih i
najsigurnijih poslova u Kaliforniji, jednako kao i rudnici zlata. Tro kovi su bil
i svedeni na minimum, djevojèice su bile jeftine i putovale su u potpalublju, u
velikim podstavljenim sanducima. Tjednima bi tako pre ivljavale ne znajuæi kamo id
u i za to, sunèano bi svjetlo vidjele tek kad bi trebale dobiti lekcije iz svoga z
vanja. Tijekom plovidbe mornari su bili zadu eni da ih uvje baju, a pri iskrcavanju
u San Franciscu veæ bijahu izgubile i posljednji trag nevinosti. Neke bi umrle o
d dizenterije, kolere ili dehidracije; druge bi uspjele skoèiti u vodu u onim tr
enucima kad bi ih doveli gore na palubu da ih operu morskom vodom. Ostale bi se
na le u stupici, nisu govorile engleski, nisu poznavale tu novu zemlju, nisu se im
ale kome uteæi. Imigracijski slu benici primali
'Kæi sreæe
Sing song girls -327
su mito, pravili se da ne vide na to su nalik ti djevojèurci i stavljali peèat i
ne proèitav i la ne papire o usvojenju ili braku. Na pristani tu bi ih doèekala stara
prostitutka, kojoj je to zanimanje srce bilo pretvorilo u crni kamen. Vodila bi
ih kao stoku, goneæi ih ipkom kroz samo sredi te grada naoèigled svakoga tko bi elio
gledati. Tek to bi pre le prag kineske èetvrti, nestajale bi zauvijek u podzemnom
labirintu skrovitih soba, la nih hodnika, zavojitih stubi ta, prikrivenih vrata i dv
ostrukih zidova, kamo policajci nikad ne bi upadali, jer je ono to se ondje dogað
alo bilo 'stvar utih', rase izopaèenih s kojima se nije trebalo petljati, smatral
i su.
U golemom ograðenom prostoru pod zemljom, ironièno prozvanom 'Kraljièina dvorana
', djevojèice bi se suoèile sa svojom kobi. Ostavljali bi ih da se odmore jednu
noæ, okupali ih, dali im jesti i katkad prisilili da progutaju alicu likera kako
bi ih malèice omamili. U sat predviðen za dra bu poveli bi ih gole do sobe natrpan
e kupcima svakog moguæeg soja, koji bi ih opipavali, pregledavali im zube, stavl
jali prste gdje im je bila volja i napokon iznosili svoje ponude. Neke bi i èezava
le u bordelima vi e kategorije ili haremima bogatih; najsna nije bi obièno zavr avale
u rukama tvornièara, rudara ili kineskih seljaka za koje æe raditi ostatak svoga
kratkoga ivota; veæina je ostajala u pregracima kineske èetvrti. Starije bi ih p
oduèavale njihovu zvanju: morale su nauèiti razlikovati zlato od bronce kako ih
ne bi prevarili pri plaæanju, znati privuæi klijente i udovoljiti im ne aleæi se
koliko god poni avajuæi ili bolni bili njihovi zahtjevi. Da bi transakciji dali pr
ivid legalnosti, potpisivale su ugovor koji nisu mogle proèitati, prodajuæi se n
a pet godina, ali je sve bilo dobro proraèu-nano kako nikad ne bi mogle biti slo
bodne. Za svaki dan bolesti dodavali bi im dva tjedna na njihovo vrijeme slu enja,
a ako bi poku ale pobjeæi, zauvijek bi se pretvarale u robinje. ivjele su nagomila
ne u sobama bez ventilacije razdijeljenim debelom zavjesom, kao galijoti ispunja
vajuæi svoje du nosti do smrti. Onamo se tog jutra uputio Tao Chi'en praæen duhom
Lin i svog uèitelja
akupunkture. Adolescentica odjevena tek u bluzu povela ga je za ruku iza zavjese
s prljavom slamaricom, ispru ila ruku i rekla mu da prvo plati. Uzela je est dolar
a, bacila se na leda i ra irila noge oèiju uperenih u strop. Zjenice su joj bile u
mrtvljene i te ko je di-sala; shvati da je drogirana. Sjeo je uz nju, povukao joj
nani e ko ulju i poku ao pomilovati po glavi, ali je ona zacvilila i skupila se pokazu
juæi zube spremna da ga ugrize. Tao Chi'en se odmaknuo, govorio joj dugo na kant
onskom ne dodirujuæi je sve dok je litanija njegova glasa nije smirila, dok je o
n promatrao svje e masnice. Naposljetku je poèela odgovarati na njegova pitanja vi e
pokretima nego rijeèima, kao da je izgubila moæ govora, pa je tako doznao neke
pojedinosti o njezinu su anjstvu. Nije mu mogla reæi koliko je vremena provela ond
je jer se pokazalo jalovim poslom mjeriti ga, ali nije moglo biti zadugo, jer se
jo sjeæala svoje obitelji u Kini s tugaljivom toèno æu.
Kad je Tao Chi'en procijenio da su njegove predviðene minute iza zavjese bile is
tekle, povukao se. Na vratima je stra arila ista starica koja ga je bila primila p
rethodne noæi, ali nije nièim pokazala da ga je prepoznala. Odande se oti ao raspi
tivati po gostionicama, dvoranama za igru, pu ionicama opijuma i naposljetku se ot
putio do drugih lijeènika iz èetvrti sve dok nije malo-pomalo mogao uglobiti kom
adiæe te slagalice. Kad su male sing song girls bile previ e bolesne da nastave sl
u iti, vodili bi ih u 'bolnicu', kako su zvali tajne sobe u kojima je bio prethodn
e noæi, te ih ostavljali ondje sa alicom vode, malo ri e i uljanicom, dostatnima za
nekoliko sati. Vrata bi se opet otvarala nekoliko dana poslije kad bi u li da pot
vrde smrt. Ako bi ih na li ive, pobrinuli bi se da ih otpreme na onaj svijet: nijed
na ne bi vi e vidjela sunèevo svjetlo. Pozvali su Tao Chi'ena jer je stalni zhong
yi bio odsutan.
Ideja da pomogne djevojkama nije bila njegova, reæi æe devet mjeseci poslije Eli
zi, nego Lin i njegova uèitelja akupunkture.
'Kalifornija je slobodna dr ava, Tao, nema robova. Poði amerièkim vlastima.'
%CI SREÆE
Sing song girls -329
'Sloboda ne dopire do svakoga. Amerikanci su slijepi i gluhi, Eliza. Te su djevo
jèice nevidljive, poput luðaka, prosjaka i pasa.' 'Ni Kinezima nije va no?'
'Nekima jest, kao meni, ali nitko nije spreman riskirati ivot izazivajuæi zloèina
èke organizacije. 'Kako ste vi okrutni ljudi!'
'Nije to okrutnost. Naprosto, ljudski ivot u mojoj zemlji nema vrijednosti. Ljudi
ima mnogo, a uvijek se raða jo vi e djece no to ih se mo e prehraniti.'
'Ali ti dr i da se te djevojèice ne mogu odbaciti, Tao...'
'Toèno. Lin i ti poduèile ste me mnogo o enama.'
' to æe napraviti?'
'Trebao sam te poslu ati kad si mi govorila da tra im zlato, sjeæa se? Da sam bogat,
kupio bih ih.'
'Ali to nisi. Osim toga, sve zlato Kalifornije ne bi dostajalo da kupi svaku od n
jih. Mora se sprijeèiti trgovina.'
'To je nemoguæe, ali ako mi pomogne , mogu spasiti neke...'
Isprièao joj je kako je posljednjih mjeseci bio uspio izbaviti jedanaest djevoja
ka, ali samo dvije bijahu pre ivjele. Njegova je formula bila riskantna i slabo uè
inkovita, ali nije mogao smisliti drugu. Nudio se da se besplatno brine o njima
kad su bolesne ili trudne ako mu zauzvrat predaju one na samrti. Potkupljivao je
enetine da ga pozovu kad doðe trenutak da po alju neku sing song girl u 'bolnicu',
tada bi se pojavio sa svojim pomoænikom, polo ili bi umiruæu na bolesnièku nosilj
ku i odnijeli je. 'Za pokuse', obja njavao je Tao Chi'en, premda su rijetko postav
ljali pitanja. Cura vi e ionako ni ta ne vrijedi i ekstravagantna izo-paèenost ovoga
doktora po teduje ih dovijanja kako da je se rije e. Pogodba je bila povoljna za ob
je strane. Prije no to bi odnijeli bolesnicu Tao Chi'en je predavao potvrdu o smr
ti i zahtijevao da mu vrate ugovor o slu bi koji je djevojèurak potpisao, kako bi
izbjegao pritu be. U devet sluèajeva djevojke su bile izgubljene za bilo kakvo ola
k anje i njegova je uloga bila da ih naprosto pod-
upire u njihovim posljednjim satima, ali dvije bijahu pre ivjele.
' to si napravio s njima?' pitala je Eliza.
'Dr im ih u svom stanu. Jo su slabe i jedna se èini napola ludom, ali æe se oporavi
ti. Moj je pomoænik ostao da ih njeguje dok sam te ja po ao tra iti.'
'Shvaæam.'
'Ne mogu ih vi e dr ati zatvorene.'
'Mo da bismo ih mogli poslati nazad njihovim obiteljima u Kinu...'
'Ne! Opet bi se vratile robovanju. U ovoj se zemlji mogu spasiti, ali ne znam ka
ko.'
'Ako vlasti ne poma u, dobri ljudi hoæe. Idemo obiæi crkve i misionare.'
'Ne vjerujem da kr æani mare za te kineske djevojèice.'
'Kako malo povjerenja ima u ljudsko srce, Tao!'
Eliza je ostavila svog prijatelja da pije èaj s Kostolomkom, umotala jedan od sv
ojih netom ispeèenih kruhova i oti la posjetiti kovaèa. Na la je Jamesa Mortona dopo
la gola, opasana ko nom pregaèom i s krpom povezanom oko glave kako se znoji pred
kovaènicom. Unutra je bila nepodno ljiva vruæina, mirisalo je na dim i vreli metal
. Bila je to nastamba od drva sa zemljanim podom i dvostrukim vratima koja je i
zimi i ljeti u radno vrijeme ostajala otvorena. Sprijeda je podignut veliki pult
za prijem mu terija, a sasvim pozadi kovaèko ognji te. Sa zidova i krovnih greda vi
sjela su pomagala, oruðe i pribor koji je izradio Morton, potrebni za njegovo za
nimanje. U stra njem dijelu sklopive ljestve pru ale su pristup potkrovlju koje je s
lu ilo kao spavaonica, za tiæena od oèiju mu terija zavjesom od vo tanoga platna. Dolje
se pokuæstvo sastojalo od velikog korita za kupanje te stola s dvije stolice; je
dini je ukras bila amerièka zastava na zidu i tri umska cvijeta u èa i na stolu. Es
ther je glaèala brdo odjeæe ljuljkajuæi svoj golemi trbuh i kupajuæi se u znoju,
ali je podizala te ka glaèala na ugljen pjevu eæi. Ljubav i trudnoæa bijahu je prol
jep ali, a izraz
' SREÆE
smirenosti obasjavao ju je poput aure. Prala je tuðu odjeæu, posao jednako muèan
kao onaj njezina mu a s nakovnjem i èekiæem. Tri puta tjedno tovarila je kolica s
prljavom odjeæom, i la na rijeku i provodila dobar dio dana na koljenima, sapunaj
uæi i èetkajuæi. Ako je bilo sunca, su ila bi odjeæu na stijenama, ali je èesto mo
rala vratiti sve mokro, potom bi slijedio kuluk krobljenja i glaèanja. James Mort
on nije ju uspio odgovoriti da odustane od svoje surove tlake, ona nije eljela da
se njihova beba rodi ondje i te-djela je svaki novèiæ da svoju obitelj preseli u
kuæu u mjestu.
'Èileanèiæu!' uskliknula je i krenula da doèeka Elizu èvrstim zagrljajem. 'Veæ m
e neko vrijeme nisi do ao posjetiti.'
'Kako si lijepa, Esther! Zapravo sam do ao vidjeti Jamesa', reèe predajuæi joj kru
h.
Mu karac je ispustio svoj alat, obrisao si znoj rupcem i poveo Elizu u dvori te, gdj
e im se pridru ila Esther s tri èa e limunade. Popodne je bilo svje e, a nebo oblaèno,
no jo nije bilo nagovje taja zime. Zrak je mirisao na netom poko eno sijeno i vla nu z
emlju.
Joaquin
T M imi 1852. stanovnici na sjeveru Kalifornije jeli « "*¦« M su breskve, marelice
, gro ðe, slatki kukuruz, a JI lubenice i dinje, dok su se u New Yorku, Wash-ingto
nu, Bostonu i drugim va nim amerièkim gradovima ljudi pomirili sa krto æu godi njega do
ba. Paulinini brodovi prevozili su iz Èilea poslastice ljeta s ju ne polutke, koje
su stizale netaknute u svojim le ajevima u plavome ledu. Taj se posao pokazao mno
go boljim od zlata njezina mu a i djevera, unatoè tomu to vi e nitko nije plaæao tri
dolara za jednu breskvu ni deset za tucet jaja. Èileanske te ake koje su braæa Rod
riguez de Santa Cruz uveli u zlatonosne pijeske bijahu desetkovali gringosi. Ote
li su im plod mjeseène proizvodnje, objesili nadglednike, izbièevali i odrezali
u i nekima, a ostale izbacili s ispirali ta. Epizoda je bila objavljena novinama, al
i jezovite pojedinosti isprièao im je osmogodi nji djeèak, sin jednog od nadgledni
ka koji je bio svjedokom muèenja i smrti svoga oca. Paulinini brodovi dovozili s
u i kazali ne dru ine iz Londona, operu iz Milana i zarzuele iz Madrida, koji su se
nakratko izvodili u Valparaisu, a potom bi produ ili putovanje na sjever. Ulaznice
su se prodavale mjesecima unaprijed, a na dane predstave najbolje dru tvo San Fra
ncisca, nakinðureno u svom sveèanom ruhu, sastajalo se u kazali tima, gdje su mora
li sjediti lakat do lakta s primitivnim rudarima u radnièkoj odjeæi. Brodovi se
nisu vraæali prazni: nosili su amerièko bra no u Èile i putnike
' SREÆE
Joaquin ¦
izlijeèene od tlapnje o zlatu, koji su se vraæali jednako onako siroma ni kako su
i otputovali.
U San Franciscu moglo se vidjeti svega osim staraca; stanovni tvo je bilo mlado, s
na no, buèno i zdravo. Zlato je bilo privuklo legiju dvadesetogodi njih pustolova, a
li groznica je pro la, a grad, kao to je pretkazala Paulina, nije se bio ponovno pr
etvorio u selendru, naprotiv, rastao je te eæi profinjenosti i kulturi. Paulina je
bila u svom elementu u toj sredini, sviðali su joj se neusiljenost, sloboda i v
anjski sjaj tog novonastalog dru tva, posve opreènog dvoliènosti Èilea. Odu evljeno
je mislila kako bi se gnjevnim æutio njezin otac da mora sjediti za stolom s isk
varenim skorojeviæem koji je postao sucem i Francuskinjom sumnjiva porijekla dot
jeranom poput carice. Bila je odgajana meðu debelim ciglenim zidovima roditeljsk
e kuæe s prozorima s re etkama, gledajuæi u pro lost, ovisna o tuðem mi ljenju i bo jim
kaznama; u Kaliforniji se ni pro lost ni obziri nisu brojili, ekscentriènost je bi
la dobrodo la, a grijeh nije postojao ako je pogre ka ostala skrivena. Pisala je pis
ma svojim sestrama bez mnogo nade da æe proæi oèevu cenzuru, kako bi im pripovij
edala o toj izvanrednoj zemlji gdje je bilo moguæe izmisliti si novi ivot i posta
ti milijuna em ili prosjakom u treptaju oka. Bila je to zemlja prilika, otvorena i
velikodu na. Kroz vrata Golden Gatea ulazile su gomile biæa koja su onamo stigla
bje eæi od bijede ili nasilja, pripravne da izbri u pro lost i rade. Nije bilo lako, a
li æe njihovi potomci biti Amerikanci. Divota te zemlje bila je u tome to su svi
vjerovali kako æe njihova djeca imati bolji ivot. 'Poljodjelstvo je istinsko zlat
o Kalifornije, dokle god ti se e pogled, zasijana su prostrana polja, sve obilno r
aste na tom blagoslovljenom tlu. San Francisco se preobrazio u èudesan grad, ali
nije izgubio karakter pograniène postaje, to me oèarava. Sveudilj je kolijevka s
lobodoumnika, vizionara, junaka i pokvarenjaka. Ljudi sti u s najudaljenijih obala
, na ulicama se mogu èuti na stotine jezika, miri u jela s pet kontinenata, mo e vidj
eti ljude svih rasa', pisala je. Vi e nije bila tabori te samih mu karaca,
bijahu stigle ene, a s njima se promijenilo dru tvo. Bile su jednako neukrotive kao
pustolovi koji su pristigli u potrazi za zlatom; da prijeðu kontinent u kolima
koje vuku volovi tra io se sna an duh, a te su ga pionirke imale. Ni ta od izvje taèenih
dama poput njezine majke i sestara, ondje su carevale amazonke poput nje. Dan z
a danom pokazivale su od kakve su kovi, natjeèuæi se, neumorne i ilave, s najsrèa
nijima; nitko ih nije nazivao slabijim spolom, mu karci su ih cijenili kao sebi je
dnake. Radile su poslove koji su im drugdje bili zabranjeni: tra ile su zlato, zap
o ljavale se kao stoèarke, gonile mule, lovile bandite za naknadu, upravljale igra
ènicama, restoranima, praonicama i hotelima. 'Ovdje ene mogu biti vlasnice svoje
zemlje, kupovati i prodavati nekretnine, rastati se ako im je zaista volja. Feli
ciano mora biti vrlo pa ljiv jer æu ga pri prvoj nepodop tini koju mi napravi ostavi
ti samog i osiroma enog', alila se u pismima Paulina. I nadodala da se u Kalifornij
i i od najgorega mo e naæi samo najbolje: takora, buha, oru ja i poroka.
'Èovjek dolazi na Zapad da pobjegne od pro losti i poène iznova, ali na e nas opsesi
je slijede, poput vjetra', zapisao je Jacob Freemont u novinama. On je bio dobar
primjer, jer mu je slabo koristilo to je promijenio ime, pretvorio se u reporter
a i odijevao kao Jenki, svejednako bija e isti. Izmi ljotina s misijom u Valparaisu
bila je ostala iza njega, ali sada je kovao drugu i osjeæao, kao nekad, kako ga
njegova kreacija preuzima i uvlaèi ga neopozivo u vlastite slabosti. Njegovi èla
nci o Joaquinu Murieti postali su vruæom temom u tisku. Svakog su dana nicala tu
ða svjedoèanstva da potvrde njegove rijeèi; deseci pojedinaca uvjeravahu ga da s
u ga vidjeli i opisivahu ga kao lik iz njegove izmi ljotine. Freemont vi e nije bio
siguran ni u to. elio je da nikad nije ispisao te pripovijesti i u nekim ga je tre
nucima spopadalo isku enje da ih javno opozove, prizna svoje neistine i nestane pr
ije no to cijela stvar iskoèi iz traènica i stropo ta se na njega kao jak vjetar, k
ao to se bilo dogodilo u Èileu, ali nije imao hrabrosti to uèiniti.
n SREÆE
Opsjena mu je udarila u glavu i bija e o amuæen slavom.
Pripovijest koju je Jacob Freemont bio iskonstruirao imala je znaèajke petparaèk
og romanèiæa. Prièao je o Joaquinu Murieti kao o mladiæu ispravnom i plemenitom,
koji je radio èasno na zlatonosnim pijescima kod Stanislausa zajedno sa svojom
zaruènicom. Doznav i za njegov procvat, neki su ga Amerikanci napali, oteli mu zla
to, istukli ga, a potom, dok je on gledao, silovali mu zaruènicu. Nesretnom paru
nije preostalo drugo doli bijeg i otputili su se na sjever, daleko od ispirali ta
zlata. Nastanili su se kao poljodjelci kako bi obraðivali idilièan komad zemlje
okru en umama, kojega je presijecala bistra rjeèica, kazivao je Freemont, ali ni o
ndje nije potrajao mir jer su iznova stigli Jenkiji kako bi im ugrabili njihovo
i morali su potra iti neki drugi naèin opstanka. Nedugo zatim Joaquin Murieta poja
vio se u Calaverasu igrajuæi monte, dok je njegova zaruènica pripremala svadbenu
proslavu u kuæi svojih roditelja u Sonori. Meðutim, bilo je zapisano da mladiæ
nigdje neæe moæi otpoèinuti. Optu ili su ga da je ukrao konja i bez suvi nih postupa
ka skupina gringosa zavezala ga je za drvo i barbarski i ibala nasred trga. Javna
uvreda bila je vi e no to je ponosni mladiæ mogao podnijeti i srce mu je otvrdnulo.
Nedugo zatim na li su nekog Jenkija izrezanog na komade, kao pile za peèenje, a k
ad su skupili dijelove, prepoznali su jednog od mu karaca koji bija e ponizio Muriet
u udarcima bièa. Sljedeæih tjedana padali su jedan po jedan ostali sudionici, sv
aki je od njih muèen i umro na neki nov naèin. Kako je kazivao Jacob Freemont u
svojim èlancima: bija e to neviðena okrutnost u toj zemlji okrutnih ljudi. U iduæe
dvije godine banditovo se ime pojavljivalo posvuda. Njegova je banda krala stok
u i konje, napadala dili anse, zaskoèila bi rudare u zlatonosnim pijescima, a putn
ike na putovima, prkosila stra arima, ubijala svakoga Amerikanca koji bi neoprezno
krao i neka njeno ismijavala pravdu. Murieti su pripisivani svi prijestupi i neka n
jeni zloèini Kalifornije. Teren je bio pogodan za skrivanje: same ume, bre uljci i
kotline obilovali su
}oaquin ¦ 335
Eliza Sommers provela je dvije godine u San Franciscu radeæi s Tao Chi'enom. U t
o vrijeme otputila se dvaput, tijekom ljeta, u potragu za Joaquinom Andietom, na
isti naèin kao i prije: udru ujuæi se s drugim putnicima. Prvi put je po la s namje
rom da putuje dok ga ne pronaðe ili ne zazimi, ali se nakon èetiri mjeseca vrati
la iscrpljena i bolesna. U ljeto 1852. otputovala je iznova, ali po to je ponovno
proputovala istim, poznatim putem, i posjetila Joe Kostolomku, koja se napokon s
krasila u svojoj ulozi bake Toma Bez-Plemena, te Jamesa i Esther, koji su oèekiv
ali drugo dijete, vratila se, nakon pet tjedana, jer nije mogla podnijeti tjesko
bu to je daleko od Tao Chi'ena. Tako su se udobno osjeæali u toj svojoj rutini, z
bratimljeni u poslu i bliski duhom poput staroga braènog para. Ona je skupljala
sve to bi objavili o Joaquinu Murieti i uèila to napamet kao to je u svom djetinjs
tvu èinila s poezijom Miss Rose, ali je radije ignorirala ono to se odnosilo na b
anditovu zaruènicu. 'Izmislili su tu djevojku da prodaju novine, zna veæ kako pub
liku ushiæuje romansa', obja njavala je Tao Chi'enu. Na presavijenom zemljovidu uc
rtala je Murietino kretanje odluèno æu moreplovca, ali raspolo ivi podaci bili su ne
jasni i proturjeèni, rute su se kri ale poput pauèine neuravnote ena pauka, ne vodeæ
i nikamo. Premda je na poèetku bila odbacila moguænost da je njezin Joaquin isti
onaj kojem se pripisuju jezivi prepadi, brzo se uvjerila da njegove znaèajke sa
vr eno pristaju mladiæu iz njezinih uspomena. I on se bunio
ribom i divljaèi, livadama s visokom travom jahaè je mogao jahati satima ne osta
vljajuæi trag, u dubokim se jamama moglo skloniti, a tajni su planinski prolazi
navodili gonioce na pogre an trag. Odredi mu karaca koji su odlazili u potragu za zl
ikovcima vraæali su se praznih ruku ili bi u tom nastojanju zaglavili. O svemu j
e tome prièao Jacob Freemont, zapleten u svoju retoriku, i nikomu nije padalo na
um raspitati se o imenima, datumima ili mjestima.
¦ sreæe
protiv zloporaba i bio opsjednut pomaganjem bespomoænima. Mo da nije Joaquin Murie
ta muèio svoje rtve, nego njegovi sljedbenici, poput onog Troprstog Jacka, kojega
je mogla zamisliti sposobnog za kakvu god grozotu.
Svejednako je nosila mu ku odjeæu jer joj je slu ila za nevidljivost, tako potrebnu
u besmislenoj misiji sa sing song girls u koju ju Tao Chi'en bija e upleo. Pro le su
tri i pol godine kako nije na sebe navukla haljinu i nitko nije znao za Miss Ro
se, Mamu Fresiju ili njezina ujaka Johna; èinilo joj se da veæ tisuæu godina pro
ganja sve nevjerojatniju himeru. Vrijeme potajnih zagrljaja s ljubavnikom bija e v
eæ daleko iza nje, nije bila uvjerena u svoje osjeæaje, nije znala èeka li ga jo
uvijek iz ljubavi ili ponositosti. Katkad su protjecali tjedni da ga se ne bi sj
etila, udubljena u posao, ali bi iznenada sjeæanje ispru ilo svoje pand e i od toga
bi zadrhtala. Onda bi se osvrnula oko sebe smetena, ne snalazeæi se u ovome svij
etu u kojemu se bila rodila. to je radila u hlaèama i okru ena Kinezima? Trebala se
napregnuti da se otrese zbunjenosti i prisjeti da se nalazi ondje zbog nepopust
ljivosti ljubavi. Njezina misija nipo to nije bila pripomoæ koju je pru ala Tao Chi'
enu, mislila je, nego traganje za Joaquinom, zbog toga bija e do la iz daleka i to æ
e i èiniti, makar tek da mu ka e u lice da je prokleti otpadnik i da joj je uni tio
mladost. Zbog toga se i otputila, u tri prethodna navrata, meðutim, ponestalo jo
j je volje da poku a iznova. Odluèno se bila pojavila pred Tao Chi'ena kako bi mu
najavila svoju odluku da nastavi lutanje, ali su joj rijeèi poput pijeska zaglib
ile u ustima. Vi e nije mogla napustiti tog èudnog druga kojega joj je udes namije
nio.
' to æe napraviti ako ga nade ?' bija e ju jednom upitao Tao Chi'en.
'Kad ga vidim, znat æu volim li ga jo .' 'A ako ga nikad ne naðe ?' ' ivjet æu s tom d
vojbom, valjda.'
Bila je opazila nekoliko preuranjenih sjedina na sljepooèicama
]oaquin -337
svoga prijatelja. Kad to je isku enje da uroni prste u te èvrste tamne kose ili nos
u njegov ovratnik, kako bi izbliza upila njegov slaba an oceanski miris, postajalo
nesnosno, ali vi e nisu imali isprike da spavaju na tlu umotani u jedan pokrivaè
pa je nestalo prilika da se dotaknu. Tao je radio i uèio previ e; mogla je pogodit
i koliko mora da je umoran, premda je uvijek bio besprijekorno dotjeran i zadr ava
o smirenost èak i u najkritiènijim trenucima. Posrtao je jedino kad bi se vraæao
s dra be vodeæi pod rukom zastra enu djevojku. Pregledavao bi je da vidi u kakvu je
stanju i predavao je njoj s potrebnim uputama, potom je satima ostajao zatvoren
u sobi. 'S Lin je', zakljuèila bi Eliza i neka bi joj se neobja njiva bol prikova
la na skrovitu mjestu njezina srca. Uistinu je bio. U ti ini meditacije Tao Chi'en
je nastojao vratiti izgubljenu uravnote enost i otresti se isku enja mr nje i ljutnje
. Malo-pomalo li avao bi se uspomena, elja i misli sve dok ne bi osjetio kako mu se
tijelo rastapa u ni tavilu. Prestajao bi na neko vrijeme postojati sve dok se ne
bi nanovo pojavio u nekom orlu, leteæi vrlo visoko bez ikakva napora, odr avan hla
dnim i èistim zrakom koji ga je uzdizao ponad najvi ih planina. Odande je ispod se
be mogao vidjeti iroke livade, beskrajne ume i rijeke od èista srebra. Tada bi dos
ezao savr en sklad i odzvanjao u suglasju s nebom i zemljom poput finog glazbala.
Lebdio je izmeðu mlijeènih oblaka sa svojim velièanstvenim, ispru enim krilima i o
djednom bi osjetio da je ona s njim. Lin bi se otjelovila uz njega, jo jedan divn
i orao to visi na bezgraniènom nebu.
'Gdje je tvoja radost, Tao?' pitala ga je.
'Svijet je pun patnje, Lin.'
'Patnja ima duhovnu svrhu.'
'To je samo nekorisna bol'
'Sjeti se da je mudrac uvijek radostan jer prihvaæa stvarnost.' T zlo treba jedn
ako tako prihvatiti?'
'Jedini je protuotrov ljubav. A s tim u vezi, kad æe se ponovno o eniti?'
'Kæi sreæe
'O enjen sam tobom.'
'Ja sam utvara, neæu te moæi posjeæivati cijeli tvoj ivot, Tao. Neizmjeran je nap
or doæi svaki put kad me zove , vi e ne pripadam tvom svijetu. O eni se ili æe ostarjet
i prije vremena. Osim toga, ako ne prakticira dvjesto i dvadeset dva ljubavna pol
o aja, zaboravit æe ih', rugala mu se svojim nezaboravnim kristalnim glasom.
Dra be su bile mnogo gore od njegovih posjeta 'bolnici'. Postojale su tako male na
de da pomogne umiruæim djevojkama i kad bi se to dogodilo, bio je to èudesan dar
, a osim toga je znao da na svaku curu koju kupi na dra bi ostaju jo deseci njih pr
epu tenih odvratnostima. Muèio se zami ljajuæi kolike bi mogao otkupiti da je bogat,
dok ga Eliza ne bi podsjetila na one koje je spasio. Bili su sjedinjeni fino is
tkanim sklonostima i podijeljenim tajnama, ali jednako tako razdvojeni, svatko s
vojom opsesijom. Utvara Joaquina Andiete je i èezavala, no Linina je, naprotiv, bi
la opipljiva poput lahora ili zvuka valova na alu. Tao Chi'enu je bilo dovoljno d
a je prizove i ona bi pritekla, uvijek nasmije ena, kakva je bila za ivota. No dale
ko od toga da bi bila Elizina suparnica, bila se pretvorila u njezinu saveznicu,
premda djevojka to jo nije znala. Lin je bila prva koja je shvatila da to prijat
eljstvo odvi e nalikuje ljubavi, a kad joj je njezin mu proturjeèio tvrdeæi kako ni
u Kini, ni u Èileu niti igdje na svijetu nema mjesta za jedan takav par, ona se
nasmijala.
'Ne govori gluposti, svijet je velik, a ivot je dug. Sve je pitanje odva nosti.'
'Ne mo e zamisliti to je rasizam, Lin, uvijek si ivjela meðu svojima. Ovdje nikomu ni
je va no to èinim ili to jesam, za Amerikance sam samo gadni poganski Kinez, a Eliza
je masna. U Chinatownu sam otpadnik, bez perèina i odjeven kao Jenki. Ne spadam
nikamo.'
'Rasizam nije novost, u Kini smo ti i ja mislili da su svi fan weyi divljaci.'
Joaquin ¦ 339
'Ovdje po tuju jedino novac, a kako se èini, ja ga nikad neæu imati dovoljno.'
'Vara se. Jednako tako po tuju onoga tko zahtijeva da ga po tuju. Pogledaj ih u oèi.'
'Ako budem slijedio taj savjet, upucat æe me na nekom uglu.'
'Vrijedi probati. Previ e se ali , Tao, ne prepoznajem te. Gdje je hrabri èovjek koje
ga volim?'
Tao Chi'en je morao priznati da se osjeæao povezanim s Elizom beskrajnim tankim
nitima, koje bi bilo lako presjeæi jednu po jednu, ali ovako prepletene oblikova
le su neraskidivu u ad. Malo su se godina poznavali, no veæ su mogli pogledati u p
ro lost i vidjeti dugi put, pun prepreka, koji bijahu prevalili zajedno. Sliènosti
su izbrisale razlièitosti rase. 'Ima lice pristale Kineskinje', bio joj je rekao
on iznebuha. 'Ima lice zgodna èileanskog momka', otpovr-nula je smjesta. Tvorili
su èudan par u èetvrti: visok i otmjen Kinez uz beznaèajnog panjolskog momèiæa.
Izvan Chinatowna, u arolikom mno tvu San Francisca, meðutim, prolazili su gotovo ne
zapa eni.
'Ne mo e èekati tog mu karca dovijeka, Eliza. To je neka vrsta ludosti, poput zlatne
groznice. Mora si odrediti neki rok', reèe joj Tao jednoga dana.
'A to da radim sa svojim ivotom kad proðe rok?'
'Mo e se vratiti u svoju zemlju.'
'U Èileu je ena poput mene gora no jedna od tvojih sing song girls. Ti æe se vrati
ti u Kinu?'
'To je bila moja jedina nakana, ali mi se Amerika poèinje sviðati. Ondje æu opet
biti Èetvrti Sin, ovdje mi je bolje.'
'Meni takoðer. Ako ne naðem Joaquina, ostajem i otvorit æu restoran. Imam to mi t
reba: dobro pamæenje za recepte, ljubav prema sastojcima, prava osjetila za okus
i opip, instinkt za zaèine.'
T skromnost', nasmijao se Tao Chi'en.
'Za to da budem skromna uz svoju nadarenost? Uz to imam pseæi njuh. Neèemu mi mora
poslu iti ovaj dobri nos: dovoljno
%Æl SREÆE
Joaquin ¦ 341
mi je da omiri em jelo da bih znala to sadr i i pobolj ala ga.' 'Ne ide ti to s kinesko
m hranom...'
'Vi jedete èudne stvari, Tao! Moj èe restoran biti francuski, najbolji u gradu.'
'Predla em ti dogovor, Eliza. Ako za godinu dana ne nade Joaquina, udat æe se za men
e', reèe Tao Chi'en i oboje se nasmijanu.
Od tog se razgovora ne to promijenilo izmeðu njih dvoje. Osjeæali su se neugodno k
ad bi se na li nasamo, i premda su to eljeli, poèeli su se izbjegavati. udnja da je
slijedi kad bi se povukla u svoju sobu èesto je muèila Tao Chi'ena, ali bi ga za
ustavila mje avina stidljivosti i po tovanja. Procijenio je da joj se ne smije pribl
i avati dok se dr i te uspomene na nekada njeg ljubavnika, ali jednako tako nije mogao
unedogled nastaviti odr avati ravnote u na labavom u etu. Zami ljao ju je u svojoj post
elji kako broji sate u i èekujuæoj noænoj ti ini, i ona budna zbog ljubavi, ali ne p
rema njemu, nego prema drugome. Tako je dobro poznavao njezino tijelo da ga je m
ogao nacrtati sa svim pojedinostima, sve do najtajnije pjege, premda je nije bio
vidio nagu od onih dana kad ju je njegovao na brodu. Umovao je kako bi, kad bi
se razboljela, imao izgovor da je dotakne, no potom bi se postidio zbog takva ra
zmi ljanja. Spontan smijeh i tihu nje nost koji bi prije svaki èas izbijali meðu nji
ma nadomjestila je tjeskobna napetost. Ako bi se sluèajno okrznuli, uznemireni b
i se odmaknuli; bili su svjesni prisutnosti ili odsutnosti drugoga; zrak se doim
ao zasiæenim predznacima i slutnjama. Umjesto da sjednu kako bi èitali ili pisal
i u nje nu sudioni tvu, rastajali bi se tek to bi zavr io posao u savjetovali tu. Tao Chi
'en bi odlazio u posjete onemoæalim bolesnicima, dru io se s drugim zhongyijima da
raspravi o dijagnozama i naèinima lijeèenja, ili se zatvarao da uèi tekstove
0 zapadnoj medicini. Te io je stjecanju dozvole za legalno bavljenje medicinom u K
aliforniji, zamisao koju je povjerio jedino Elizi
1 duhovima Lin i svog uèitelja akupunkture. U Kini bi zhong yi
poèinjao kao nauènik i potom nastavljao sam, ali ta je medicina bila nepromijenj
ena stoljeæima, koristeæi se uvijek istim metodama i sredstvima. Razlika je izme
ðu dobra i osrednjeg praktièara u tome to prvi posjeduje intuiciju za dijagnostic
iranje i dar da pru i olak anje vlastitim rukama. Zapadni doktori, meðutim, bavili s
u se vrlo zahtjevnim studijima, meðusobno ostajali u vezi i bili u tijeku s novi
m spoznajama, imali na raspolaganju laboratorije i mrtvaènice za eksperimentiran
je te se podvrgavali izazovu konkurencije. Znanost ga je ushiæivala, ali njegov
zanos nije nai ao na odjek u njegovoj zajednici privr enoj tradiciji. Pozorno je pra
tio najnovije napretke i kupovao svaku knjigu i èasopis o takvim temama koji bi
mu do ao u ruke. Bila je tolika njegova radoznalost za moderno da je morao napisat
i na zidu propis svog èasnog uèitelja: 'Slaba je korist od znanja bez mudrosti,
a nema mudrosti bez duhovnosti.' Nije sve bilo u znanosti, ponavljao si je da ne
bi to zaboravio. Bilo kako bilo, trebalo mu je amerièko dr avljanstvo, to je pripa
dniku njegove rase bilo vrlo te ko steæi, ali samo bi tako mogao ostati u toj zeml
ji, a da ne bude uvijek na margini, i trebala mu je diploma, tako bi mogao uèini
ti mnogo dobra, mislio je. Fan weyi nisu ni ta znali o akupunkturi ili travama koj
ima se u Aziji koriste stoljeæima, njega su dr ali nekom vrstom èarobnjaèkog nadri
lijeènika i vladao je takav prezir prema drugim rasama da su gospodari robova na
planta ama na Jugu zvali veterinare kad bi se razbolio neki Crnac. Nije bilo drug
aèije njihovo mi ljenje ni o Èileancima, ali su postojali neki vizionarski doktori
koji su bili putovali ili èitali o drugim kulturama i zanimali se za tehnike Is
toka i tisuæe droga iz orijentalne farmakopeje. Odr avao je vezu s Ebanizerom Hobb
som u Engleskoj i u pismima su se obojica obièavala aliti na udaljenost koja ih r
azdvaja. 'Doðite u London, doktore Chi'en, i demonstrirajte akupunkturu u Royal
Medical Societv, ostat æe irom otvorenih usta, uvjeravam vas', pisao mu je Hobbs.
Kad bi spojili svoja znanja, govorio je, mogli bi uskrisiti mrtve.
Neobièan par
^ Y M a zimskih mrazova pomrlo je od upale pluæa ¦ * 4 f nekoliko sing song girl
s u kineskoj èetvrti, a Tao mL J Chi'en ih nije uspio spasiti. Nekoliko puta pozva
li su ga dok su jo bile ive i dospio ih je odnijeti, ali su preminule nekoliko sat
i poslije u njegovu naruèju, buncajuæi od vruæice. Dotad su se diskretni pipci n
jegove samilosti prostrli uzdu i poprijeko Sjeverne Amerike, od San Francisca do
New Yorka, od Rio Grandea do Kanade, ali taj izvanredni napor bio je tek zrno so
li u tom oceanu nesreæe. I lo mu je dobro u njegovoj lijeènièkoj praksi, a ono to j
e uspijevao u tedjeti ili stekao preko milosrða nekih bogatih klijenata namjenjiva
o je kupovini najmlaðih stvorenja na dra bama. Veæ su ga poznavali u tom podzemlju
: bio je na glasu kao izopaèen tip. Nijednog od djevojèuraka koje je nabavljao '
za svoje eksperimente', kako je govorio, nisu bili vidjeli da bi ostao iv, ali ni
tko nije mario za ono to se zbivalo iza njegovih vrata. Kao zhong yi bio je najbo
lji, sve dok ne napravi skandal i ogranièava se na ta stvorenja koja su svakako
bila tek ne to vi e od ivotinja, ostavljali su ga na miru. Na znati eljna pitanja njego
v je odani pomoænik, jedini koji je mogao dati neku informaciju, tek obja njavao k
ako izvanredna znanja njegova gospodara, tako korisna njegovim pacijentima, proi
zlaze iz njegovih tajanstvenih pokusa. U to se doba Tao Chi'en bio preselio u je
dnu pristojnu kuæu izmeðu dvije zgrade na rubu Chinatovvna, na nekoliko cuadras
od Trga Union, gdje je imao svoju kliniku,
Neobièan par ¦ 343
prodavao lijekove i skrivao cure dok ne bi uzmogle putovati. Eliza je bila nauèi
la neke pojmove iz kineskog potrebne da komunicira na osnovnoj razini, ostalo je
improvizirala pantomimom, crte ima i s nekoliko rijeèi engleskog. Napor je bio vr
ijedan truda, bilo je to mnogo bolje nego se praviti gluhonijemim doktorovim bra
tom. Nije mogla pisati niti èitati kineski, ali je prepoznavala ljekarije po mir
isu, a da bi bila jo sigurnija, oznaèavala je boèice iframa koje bi sama izmislila
. Uvijek je bio poprilièan broj pacijenata koji su èekali u redu na zlatne igle,
èudesne trave i utjehu Tao Chi'enova glasa. Vi e no jedan pitao se kako taj èovje
k tako mudar i ljubazan mo e biti isti onaj koji skuplja le eve i djetinje konkubine
, ali kako se nije znalo pouzdano kakvi su njegovi poroci, zajednica ga je po tiva
la. Nije imao prijatelja, toèno, ali ni neprijatelja. Njegovo dobro ime prelazil
o je granice Chinatowna i neki su se amerièki doktori obièavali konzultirati s n
jim kad bi se njihovo znanje pokazalo beskorisnim, uvijek u velikoj tajnosti, je
r bi bilo javno poni enje priznati da ih 'nebeski' ima èemu poduèiti. Tako ga je d
opalo da zbrine odreðene va ne ljude u gradu i upozna slavnu Ah Toy.
ena je dala da ga se pozove kad je doznala da je bio donio olak anje supruzi jednog
a suca. Patila je od trepereæeg pi tanja u pluæima, koje je na mahove prijetilo da
æe je ugu iti. Prvi Tao Chi'enov nagon bio je da ju odbije, ali ga je potom svlad
ala znati elja da je vidi izbliza i uvjeri se sam u legendu koja ju je okru ivala. U
njegovim je oèima bila guja, njegova osobna nepri-jateljica. Znajuæi to mu Ah To
y znaèi, Eliza mu je stavila u torbu dovoljno arsenika da otpravi na onaj svijet
par volova.
'Za sluèaj...' objasnila je.
'Za sluèaj èega?'
'Zamisli da je jako bolesna. Ne bi elio da pati, toèno? Katkad se mora pomoæi da
èovjek umre.
Tao Chi'en se od srca nasmijao, ali nije izvukao boèicu iz svoje torbe. Ah Toy g
a je primila u jednom od svojih luksuznih 'inter-
%ÆI SREÆE
nata', gdje mu terija plaæa tisuæu dolara za sesiju, ali odlazi uvijek zadovoljna.
Osim toga, kako je ona govorila: 'Ako morate pitati za cijenu, onda ovo nije mj
esto za vas.' Crna slu kinja u u krobljenoj odori otvorila mu je vrata i povela ga k
roz nekoliko dvorana u kojima su etkale krasne djevojke odjevene u svilu. U uspor
edbi s njihovim manje sretnim sestrama, ivjele su kao princeze, jele triput na da
n i svakodnevno si spravljale kupke. Kuæa, istinski muzej orijentalnih starina i
amerièkih udobnosti, mirisala je na duhan, u egle parfeme i pra inu. Bilo je tri po
slije podne, ali su debele zavjese bile navuèene, u te sobe nikad nije ulazio sv
je povjetarac. Ah Tov ga je primila u malenoj radnoj sobi natrpanoj namje tajem i k
rletkama s pticama. Pokazalo se da je ni a, mlaða i ljep a no to je zamislio. Bila je
 pomno namazana, ali nije nosila nakit, odijevala se jednostavno i nije imala du
ge nokte, znak koji upuæuje na bogatstvo i dokolicu. Zapiljio se u njezina maju na
stopala nabijena u bijele papuèe. Imala je prodoran i tvrd pogled, ali je govor
ila milujuæim glasom koji ga je podsjetio na Lin. Prokleta bila, uzdahnuo je Tao
Chi'en pora en veæ s prvom njezinom rijeèi. Pregledao ju je ravnodu an, ne otkrivaj
uæi svoju odbojnost niti uznemirenost, ne znajuæi to da joj ka e, jer ako joj predb
aci zbog trgovine, bilo bi to ne samo beskorisno nego i opasno i moglo je skrenu
ti pozornost na njegove aktivnosti. Prepisao joj je mahuang za astmu i druge lij
ekove da rashladi jetru, upozoravajuæi je suho da æe, dok ivi zatvorena iza tih z
avjesa pu eæi duhan i opijum, njezina pluæa sveudilj stenjati. Isku enje da joj dade
otrov, uz uputu da popije jednu lièicu na dan, okrznulo ga je poput noænoga lept
ira i stresao se, smeten tim èaskom dvojbe, jer je dotad vjerovao da nema u njem
u dovoljno bijesa da ikoga ubije. Izi ao je urno, uvjeren da ga, vidjev i njegove gru
be manire, ena neæe vi e pozvati.
'Dakle?' zapita ga Eliza vidjev i ga da dolazi.
'Ni ta.'
'Kako ni ta! Nema èak ni malo tuberkuloze? Neæe umrijeti?!'
Neobièan par ¦ 343
'Svi æemo umrijeti. Ova æe umrijeti kao starica. Sna na je kao bivol.'
'Takvi su zli ljudi.'
Eliza je pak znala da se nalazi pred konaènim raskri jem na svom putu i izabrani æ
e smjer odrediti ostatak njezina ivota. Tao Chi'en je imao pravo: morala si je od
rediti rok. Vi e nije mogla ignorirati sumnju da se zaljubila u ljubav i da je uhv
aæena u gu- taru legendarne strasti bez ikakva upori ta u stvarnosti. Probala se pri
sjetiti osjeæaja koji su je nagnali da se uputi u tu stra nu pustolovinu, ali nije
uspijevala. ena u koju se bila pretvorila malo je imala zajednièkog sa zaluðenom
djevojèicom od nekoæ. Valparaiso i soba s ormarima pripadali su drugom vremenu,
svijetu koji je nestajao u omaglici. Pitala se tisuæu puta za to je toliko udjela
da pripada duhom i tijelom Joaquinu Andieti kad se zapravo nikad nije osjeæala p
osve sretnom u njegovu naruèju i mogla je to objasniti jedino time to je bio njez
ina prva ljubav. Bila je pripravna kad se pojavio da istovari nekoliko zave ljaja
u njezinoj kuæi, ostalo je bilo pitanje instinkta. Jednostavno je poslu ala najmoæ
niji i najstariji zov, ali to se bija e dogodilo prije cijele vjeènosti, sedam tis
uæa milja daleko. Tko je bila ona tada i to je vidjela u njemu, to nije mogla reæ
i, ali je znala da njezino srce vi e ni ide tim smjerom. Ne samo da je bila umorna
od toga da ga tra i, duboko u sebi vi e bi voljela da ga ne naðe, ali takoðer nije
mogla i dalje biti smuæena dvojbama. Trebalo je zakljuèiti tu etapu kako bi otpo
èela uèisto s novom ljubavi.
Potkraj studenoga nije vi e mogla podnijeti zebnju i ne rekav i Tao Chi'enu ni rijeè
i, oti la je u novine kako bi govorila sa slavnim Jacobom Freemontom. Uveli su je
u redakciju, gdje je nekoliko novinara radilo za svojim pisaæim stolovima, okru en
i stra nim neredom. Pokazali su joj na malen ured iza staklenih vrata i uputila se
onamo. Ostala je stajati pred stolom oèekujuæi da taj gringo s crvenim zaliscim
a podigne pogled sa svojih papira. Tip je bio srednje dobi, pjegave ko e i sa slat
kim mirisom na svijeæe.
'j\ci sreæe
Neobièan par ¦ 347
Najva niji posao Tao Chi'ena i Elize Sommers odvijao se noæu. U mraku su ureðivali
tijela nesretnica koje nisu mogli spasiti, a ostale odvodili na drugi kraj grad
a k svojim prijateljima kvekerima. Jedna po jedna djevojèice su izlazile iz pakl
a kako bi se naslijepo bacile u pustolovinu bez povratka. Gubile su nadu da æe s
e vratiti u Kinu ili se ponovno naæi sa svojim obiteljima, neke nisu vi e nikad pr
ogovorile na svom jeziku niti vidjele jo nekoga od svoje rase, trebale su nauèiti
neko zvanje i raditi do kraja svoga ivota, ali to god to bilo, ispalo je poput ra
ja u usporedbi s prija njim ivotom. One koje je Tao uspijevao otkupiti bolje su se
prilagodile. Bijahu putovale u sanducima i bile su podvrgavane lascivnosti i sur
ovosti mornara, ali jo uvijek nisu bile potpuno slomljene i zadr ale su odreðenu sp
osobnost iskupljenja. One druge, u posljednjem trenu spa ene od smrti u 'bolnici',
nikad nisu izgubile strah koji ih je, poput neke bolesti krvi, palio iznutra do
posljednjega dana. Tao Chi'en je èekao da se s vremenom nauèe barem kadikad nas
mijati. Tek to bi povratile svoje snage i shvatile da se
Pisao je lijevom rukom, æelo je naslonio na desnu i nije mu se vidjelo lice, ali
je tada pod aromom pèelinjega voska ona zamijetila poznati miris, koji joj je d
onio u sjeæanje ne to daleko i mutno iz djetinjstva. Lagano se nagnula prema njemu
nju kajuæi poskri-veæki i u istom trenutku kad je novinar dignuo glavu. Iznenaðen
i, gledali su se na neugodnoj udaljenosti pa se napokon oboje povukli unatrag. P
repoznala ga je po njegovu mirisu, unatoè godinama, naoèalama, zaliscima i jenki
jevskom odijevanju. Vjeèni udvaraè Miss Rose, onaj Englez koji je toèno pristiza
o na zabave srijedom u Valparaisu! Ukoèila se i nije mogla pobjeæi.
' to mogu napraviti za tebe, mladiæu?' upitao je Jacob Todd skidajuæi naoèale kako
bi ih oèistio rupèiæem.
Govorancija koju Eliza bija e priredila izbrisala joj se iz glave. Stajala je otvo
renih usta i sa e irom u ruci, uvjerena da je i on prepoznao nju kad je ona bila pr
epoznala njega; ali mu karac si je pomnjivo stavio naoèale i ponovio pitanje ne gl
edajuæi ju.
'To je u vezi s Joaquinom Murietom...' promucala je, a glas joj je ispao piskavi
ji no ikad.
'Ima informacije o banditu?' smjesta se zainteresirao novinar.
'Ne, ne... Naprotiv, do ao sam vas pitati za njega. Moram ga vidjeti.'
'Poznato mi izgleda , mladiæu... Mo da se poznajemo?' 'Ne vjerujem, gospodine.' 'Ti
si Èileanac?' 'Da.'
'Ja sam ivio u Èileu prije nekoliko godina. Krasna zemlja. Zbog èega eli vidjeti Mu
rietu?' 'Vrlo je va no.'
'Bojim se da ti ne mogu pomoæi. Nitko ne zna gdje boravi.' 'Ali vi ste govorili
s njim!'
'Samo kad me Murieta pozove. Stupi u vezu sa mnom kad eli da se neki od njegovih
pothvata pojave u dnevnim novinama. Nije on nimalo skroman, sviða mu se slava.'
'Na kojem se jeziku sporazumijeva s vama?'
'Moj je panjolski bolji nego njegov engleski.'
'Recite mi, gospodine, ima li èileanski ili meksièki naglasak?'
'Ne bih to znao reæi. Ponavljam ti, mladiæu, ne mogu ti pomoæi', odvrati novinar
ustajuæi kako bi okonèao to ispitivanje koje ga je poèinjalo gnjaviti.
Eliza se hitro pozdravila, a on je ostao zami ljen, smetena izraza dok ju je gleda
o kako se udaljava kroz mete redakcije. Taj mu se momak doimao poznatim, ali ga n
ikamo nije uspijevao smjestiti. Nekoliko minuta poslije kad se posjetitelj veæ b
io povukao, sjetio se molbe kapetana Johna Sommersa i slika djevojèice Elize pop
ut munje proleti mu sjeæanjem. Tada pove e banditovo ime s imenom Joaquina Andiete
i shvati za to ga je tra ila. Prigu io je krik i trèeæi izi ao na ulicu, no djevojka bi
ja e nestala.
%æ1 sreæe
Neobièan par ¦ 349
otvorenih polja izbjegavajuæi staze. Babalu je otkrio kako je mnogo sigurnije pu
tovati u mraku, samo ako se èovjek zna snaæi, jer tada, kao i svi ostali, medvje
di, guje, odmetnici i Indijanci spavaju. Ostavljao bi djevojèice na sigurnom u r
ukama drugih èlanova iroke mre e slobode. Skonèale bi na imanjima u Oregonu, praoni
cama u Kanadi, obrtnièkim radionicama u Meksiku, neke su se zapo ljavale kao slu kin
je u obiteljima, a nije manjkalo ni onih koje su se poudavale. Tao Chi'en i Eliz
a obièno bi primali vijesti preko Jamesa Mortona, koji je pratio trag svake bjeg
unice to ju je iskupila njegova organizacija. Katkad bi im stizala omotnica s nek
og dalekog mjesta i otvoriv i ju, nalazili bi papir s lo e na-èrèkanim imenom, nekol
iko suhih cvjetova ili crte , i tada bi si èestitali jer je jo jedna sing songgirl
bila spa ena.
Katkad bi Elizu dopalo da dijeli na nekoliko dana svoju sobu s nekom netom iskup
ljenom djevojèicom, ali ni pred njom ne bi otkrivala svoje ensko stanje, za koje
je samo Tao znao. Imala je najbolju prostoriju u kuæi u dnu savjetovali ta svoga p
rijatelja. Bila je to prostrana soba s dva prozora koja su gledala na malo unuta
rnje dvori te u kojemu su uzgajali ljekovite biljke za savjetovali te i aromatiène t
rave za kuhanje. Ma tali su èesto kako æe se preseliti u neku veæu kuæu i imati pr
avi vrt, ne samo za praktiène svrhe nego i da odmore pogled i razvedre sjeæanje,
mjesto na kojemu bi rasle najljep e biljke Kine i Èilea, sa sjenicom u kojoj bi s
jedili i pili èaj poslije podne i divili se izlasku sunca nad zaljevom u zoru. T
ao Chi'en je bio zapazio Elizino nastojanje da kuæu pretvori u dom, bri ljivost ko
jom ju je èistila i redila, njezinu ustrajnost da dr i nenametljiv struèak cvijeæa
u svakoj sobi. Prije nije bio u prilici da bi mogao cijeniti takvu istanèanost;
odrastao je u potpunu siroma tvu, u kuæi uèitelja akupunkture nedostajala je enska
ruka koja bi ga pretvorila u dom, a Lin je bila tako krhka da joj nije dostajal
o snaga da se bavi kuænim zadaæama. Eliza je, naprotiv, imala ptièji instinkt za
svijanje gnijezda. Ulagala je u namje tanje kuæe dio onoga to je zaraðivala sviraj
uæi glasovir
nikad vi e neæe morati pokoriti nekom mu karcu iz obveze, ali æe uvijek biti bjeguni
ce, vodio bi ih u dom svojih abolicionistièkih prijatelja, pripadnika undergruon
d railroad, kako su zvali tajnu organizaciju posveæenu potpomaganju odbjeglih ro
bova, kojoj su pripadali i kovaè James Morton i njegova braæa. Primali su izbjeg
lice koji dolaze iz robovskih dr ava i pomagali im da se nastane u Kaliforniji, al
i u ovom su sluèaju trebali djelovati u suprotnom smjeru izvlaèeæi kineske djevo
jèice iz Kalifornije kako bi ih odveli daleko od trgovaca i zloèinaèkih dru bi, po
tra ili im dom i na li neki naèin da zaraðuju za ivot. Kvekeri su preuzimali rizike s
religioznim arom: za njih je bila rijeè o nevinima okaljanim ljudskom zloæom koj
e je Bog bio postavio na njihov put kao ku nju. Prihvaæali su ih tako drage volje
da su djevojèice èesto reagirale nasilno ili s u asom; nisu znale primiti naklonos
t, ali bi strpljivost tih dobrih ljudi malo-pomalo pobjeðivala njihov otpor. Pod
uèili bi ih nekim nu nim reèenicama engleskog, pru ali im osnovnu ideju o amerièkim
obièajima, pokazivali zemljovid kako bi barem znale gdje se nalaze i nastojali i
h uputiti u neko zvanje dok su èekali da Babalu Zli doðe po njih.
Gorostas je napokon bio prona ao pravi naèin da dobro upotrijebi svoje talente: bi
o je neumoran putnik, velika noæna ptica i ljubitelj pustolovine. Kad bi ga vidj
ele da se pojavljuje, sing song girls bi izbezumljene trèale da se skriju i treb
alo je mnogo uvjeravanja njihovih za titnika kako bi se umirile. Babalu je bio nau
èio jednu kinesku pjesmicu i onglerske trikove kojima se slu io da ih obmani i sti a
prestravljenost prvoga susreta, ali se niza to nije odricao svojih vuèjih ko a, obri
jane lubanje, gusarskih kolutova i strahovita naoru anja. Ostajao je po nekoliko d
ana dok ne bi uvjerio svoje tiæenice da nije zloduh i da ih ne kani pro drijeti, on
da bi noæu odlazio s njima. Razdaljine su bile dobro proraèunane kako bi se u sv
itanje stiglo u drugo skloni te, gdje bi se odmarali tijekom dana. Kretali su se n
a konju; koèija se pokazala beskorisnom jer se dobar dio putovanja prelazio prek
o
'KÆI SREÆE
Neobièan par ¦ 351
Kapetan John Sommers pristao je u luku Valparaiso 15. o ujka 1853, izmo den putovanj
em i zahtjevima svoje poslodavke, èiji je najnoviji hir bio da preveze s juga Èi
lea komad ledenjaka velièine broda za kitolov. Palo joj je na um da proizvodi so
rbete i sladolede za prodaju, po to je uvidjela da cijene povræa i voæa silno pada
ju otkako je poèelo napredovati poljodjelstvo u Kaliforniji. Zlato bija e privuklo
èetvrt milijuna imigranata u èetiri godine, ali procvat je postupno prolazio. U
natoè tomu Paulina Rodriguez de Santa Cruz nije se vi e mislila micati iz San Fran
cisca. Bila je prisvojila u svom divljem srcu taj grad junaèkih do ljaka, gdje jo u
vijek nisu postojale dru tvene klase. Ona je sama nadgledala gradnju svog buduæeg
doma, zgradu na vrhu bre uljka s najboljim pogledom na zaljev, ali je oèekivala sv
oje èetvrto dijete i eljela ga je roditi u Valparaisu, gdje bi je njezina majka i
sestre teto ile dok ju ne iskvare. Njezin je otac bio u pravi èas pretrpio udar,
od kojega je ostao napola paraliziran i omek ana mozga.
'Misli na sing song girls...' 'Da.'
'Ti si sama rekla da ih sve zlato Kalifornije ne bi moglo sve otkupiti. Ne brini
se, imamo dovoljno.'
Eliza mu je uzvraæala na tisuæu suptilnih naèina: nenametljivo po tujuæi njegovu ut
nju i sate uèenja, bri no mu potpoma uæi u savjetovali tu, srèano ga prateæi u zadaæi
otkupljivanja djevojèica. Ipak, za Tao Chi'ena je najbolji dar bio nepobjedivi o
ptimizam njegove prijateljice, koja ga je prisiljavala da se prene kad bi sjene
priprijetile da ga potpuno obaviju. 'Ako bude tugovao, izgubit æe snagu i neæe niko
mu moæi pomoæi. Hajmo pro etati, potrebno mi je da omiri em ume. Chinatovvn miri e na u
mak od soje', i vodila bi ga koèijom u okolicu grada. Provodili bi dan na svje em
zraku utrkujuæi se kao djeèica; te bi noæi spavao kao bla en i budio se iznova kre
pak i veseo.
nekoliko noæi na tjedan u jednom salunu te prodajuæi empanadas i pogaèe u èilean
skoj èetvrti. Tako je bila nabavila zavjese, damastni stolnjak, posude za kuhinj
u, tanjure i alice od porculana. Njoj su dobre manire u kojima bija e odgojena bile
prijeko potrebne, pretvarala je u obred jedino jelo u danu koje su dijelili, kr
asno bi prostirala stol i crvenjela od zadovoljstva kad bi on uznosio njezin tru
d. Èinilo se da se svakodnevni poslovi rje avaju sami od sebe, kao da noæu velikod
u ni duhovi èiste savjetovali te, dr e u redu arhive, ulaze neupadljivo u Tao Chi'enov
u sobu da operu njegovu odjeæu, pri iju mu gumbe, oèetkaju mu odijela i promijene
vodu ru ama na njegovu stolu.
'Nemoj me gu iti pa njom, Eliza.'
'Rekao si da Kinezi oèekuju da ih ene slu e.'
'U Kini, no ja nikad nisam imao tu sreæu... Razmazit æe me.'
'O tome je i rijeè. Miss Rose je govorila da mu karca valja naviknuti da dobro ivi
kako bi se njime ovladalo, a kad se lo e pona a, ka njava ga ukidanjem teto enja!'
'Nije li Miss Rose ostala usidjelica?'
'Vlastitom odlukom, ne zbog pomanjkanja prilika.'
'Ne kanim se pona ati lo e, ali poslije, kako æu ivjeti sam?'
'Nikad neæe ivjeti sam. Nisi posve ru an i uvijek æe postojati neka ena velikih stopa
la i lo e æudi spremna da se za tebe uda', odvrati, a on se razdragano nasmije.
Tao je bio kupio odlièan namje taj za Elizinu sobu, jedinu u kuæi ureðenu donekle
rasko no. Kad bi zajedno prolazili kroz Chinatovvn, obièavala se diviti tradiciona
lnom stilu kineskog namje taja. 'Vrlo je lijep, ali masivan. Pogre no je kad ga se s
tavi previ e', govorila je. Poklonio joj je krevet i izrezbareni ormar od tamna dr
va, a poslije je ona odabrala stol, stolice i zaklon od bambusa. Nije htjela svi
leni pokrivaè kao to se rabilo u Kini, nego jedan koji je izgledao vi e europski, o
d bijelog izvezenog platna s velikim jastucima od istoga materijala.
'Jesi li siguran da se hoæe upustiti u ovaj tro ak, Tao?'
KÆI SREÆE
Neobièan par ¦ 353
"Veæ zna , uvijek se razboli za Elizin roðendan. Ne mo e se oporaviti sve od djevojè
ine smrti', objasnio je.
'O tome elim govoriti s vama', odvratio je kapetan.
Miss Rose nije znala koliko je voljela Elizu dok nije nestala: tada je osjetila
da joj spoznaja o materinskoj ljubavi dolazi prekasno. Krivila se za godine u ko
jima ju je voljela usputno, s proizvoljnom i kaotiènom nje no æu; prilike u kojima b
i zaboravila da postoji, previ e zaokupljena svojim frivolnostima, a kad bi je se
sjetila, otkrivala bi da je male na tjedan dana provela u dvori tu s koko ima. Eliza j
e bila najbli e kæeri koju nikad neæe imati; gotovo esnaest godina bila je njezina
prijateljica, njezina drugarica u igrama, jedina osoba na svijetu koja ju je dir
nula. Miss Rose je boljelo tijelo od èiste i jednostavne osamljenosti. Nedostaja
le su joj kupke s djevojèicom, kad bi se praæakale sretne u vodi aroma-tiziranoj
listovima metvice i ru marina. Mislila je na malene i spretne Elizine ruke dok jo
j pere kosu, masira vrat, èisti nokte komadiæem semi a, poma e da se poèe lja. Noæima
bi i èekivala pozorno oslu kujuæi korake djevojèurka kako joj nosi njezinu èa icu like
ra od anisa. udjela je da osjeti jo jednom na èelu njezin poljubac za laku noæ. Mi
ss Rose nije vi e pisala i otkazala je potpuno svoje glazbene zabave, koje su prij
e bile sr njezina dru tvenoga ivota. I koketerija ju je pro la i bila se pomirila da æ
e bez ljupkosti ostarjeti: 'U mojoj dobi oèekuje se jedino da ena bude dostojanst
vena i dobro miri e', govorila je. Tih godina nijedna nova haljina nije proizi la iz
njezinih ruku, svejednako je rabila one od nekad i nije uviðala da vi e nisu u mo
di. Sobica za ivanje je stajala napu tena, pa je èak i zbirka kapica i e ira venula u
kutijama, jer se bila opredijelila za crni veo Èileanki za izlaske na ulicu. Sat
e je provodila preèitavajuæi klasike i svirajuæi melankoliène komade na glasovir
u. Namjerno se i metodièno dosaðivala, kao za kaznu. Elizina odsutnost pretvoril
a se u dobar izgovor da nosi crninu zbog boli i gubitaka koje je pretrpjela u sv
ojih èetrdeset godina ivota, osobito nedostatka ljubavi. Osjeæala je to kao trn
Invalidnost nije promijenila æud Agustina del Vallea, ali mu je usadila strah od
 smrti te, prirodno, pakla. Otpraviti se na drugi svijet s nizom smrtnih grijeha
na leðima nije bila dobra zamisao, bio mu je ponavljao neumorno njegov roðak, b
iskup. Od enskara i galamd ije kakav je bio nije ostalo ni ta, ne zbog pokajanja, neg
o stoga to njegovo smlavljeno tijelo nije bilo sposobno za takve ða-volije. Slu ao
je svakodnevno misu u kapelici svoje kuæe i stoièki podnosio èitanja Evanðelja i
nepregledne krunice koje je recitirala njegova ena. Ni ta ga od toga, ipak, nije u
èinilo dobroæudnijim prema svojim zakupnicima i zaposlenicima. Sveudilj se ophod
io sa svojom obitelji i ostatkom svijeta kao despot, ali dio preobrazbe bila je
iznenadna i neobja njiva ljubav prema Paulini, odsutnoj kæeri. Zaboravio je da je
se bio odrekao jer je pobjegla iz samostana kako bi se udala za onog idovskog sin
a, èijega se imena nije mogao sjetiti jer obitelj nije pripadala njegovu stale u.
Pisao joj je nazivajuæi ju svojom miljenicom, jedinom koja je naslijedila njegov
u narav i njegovu viziju za poslove, preklinjuæi je da se vrati domu jer je njez
in siroti otac eli zagrliti prije nego umre. 'Je li toèno da je starcu lo e?' pital
a je Paulina, puna nade, u jednom pismu svojim sestrama. Ali nije tako bilo i za
cijelo æe po ivjeti mnoge godine gnjaveæi ostale iz svoje invalidske stolice. Bilo
kako bilo, kapetana Sommersa je dopalo da preveze na tom putovanju svoju poslod
avku s njezinim neotesanim malcima, slu kinjama koje su neizljeèivo patile od mors
ke bolesti, teretom krinja, dvije krave za mlijeko za djecu i tri psetanca za u k
rilo s vrpcama na u ima, kao u francuskih dvorkinja, koji su nadomjestili psiæa to
se udavio na puèini na prvom putovanju. Kapetanu se plovidba èinila vjeènom i u as
avala ga je pomisao da æe zakratko trebati voziti Paulinu i njezin cirkus natrag
u San Francisco. Prvi put u svom dugom ivotu pomorca pomislio se povuæi kako bi
na kopnu proveo vrijeme to mu je preostalo na ovome svijetu. Njegov brat Jeremv o
èekivao ga je na pristani tu i odveo kuæi, isprièav i Rose koja je patila od migrene
.
'KÆI SREÆE
Neobièan par ¦ 355
pod noktom, stalnu prigu enu bol. Kajala se to ju je odgojila u la i; nije mogla shva
titi za to je izmislila pripovijest o ko ari s batistanim plahtama, nevjerojatnom gu
njiæu od nerca i zlatnim novèiæima, kad bi istina bila mnogo utje nija. Eliza je i
mala pravo znati da je obo avani ujak John zapravo bio njezin otac, da su joj ona
i Jeremv teta i stric, da pripada obitelji Sommers i nije siroèe prihvaæeno iz m
ilosrða. Sjeæala se, u asnuta, kako ju je vukla do siroti ta da joj utjera strah, ko
liko je godina imala tada? Osam ili deset, pravo djete ce. Kad bi mogla otpoèeti i
znova, bila bi posve drugaèija majka... Za poèetak bila bi je poduprla kad se za
ljubila umjesto da joj objavi rat; da je to bila uèinila, Eliza bi bila iva, uzdi
sala je, njezina je krivnja bila to je, pobjegav i, na la smrt. Trebala se sjetiti vl
astitog sluèaja i shvatiti da ene iz njezine obitelji prva ljubav zaludi. Najtu nij
e je bilo to nema s kim govoriti o njoj jer je i Mama Fresia bila nestala, a njez
in brat Jeremv stiskao je usne i izlazio iz sobe ako bi je spomenula. Njezina je
poti tenost zarazila sve uokolo, u posljednje èetiri godine u kuæi je vladao te ak
zrak mauzoleja, jelo se bilo toliko srozalo da se hranila èajem i engleskim keks
ima. Nije bila pribavila pristojnu kuharicu, a nije je ba s mnogo ustrajnosti bil
a ni tra ila. Bila je ravnodu na na èistoæu i red; nedostajalo je cvijeæa u vazama,
a polovica biljaka u vrtu venula je zbog nedostatka pa nje. Èetiri su zime cvjetne
ljetne zavjese visjele u salonu, a nitko se nije prihvatio posla da ih zamijeni
na kraju godi njega doba.
Jeremv nije predbacivao svojoj sestri, jeo bi svaku poparu koju je postavila pre
d njega i ni ta nije govorio kad bi njegove ko ulje bile lo e izglaèane, a njegova odi
jela neoèetkana. Bio je proèitao da neudane ene mogu patiti od opasnih pomuæenja.
U Engleskoj su bili razvili èudesnu kuru za histeriju, koja se sastojala od tog
a da se odreðene toèke spale u arenim eljezom, no ti napretci nisu bili stigli do È
ilea, gdje se jo uvijek za takve boljetice koristilo bla enom vodicom. Bilo kako bi
lo, tu je delikatnu temu bilo te ko spomenuti pred Rose. Jeremv nije mogao dokuèit
i kako da je
utje i, navada diskrecije i utnje meðu njima bila je vrlo stara. Nastojao joj je ug
oditi darovima kupljenim od krijumèara na brodovima, ali ni ta nije znao o enama pa
bi dolazio sa straviènim predmetima, koji su brzo nestajali na dnu ormara. Nije
ni slutio koliko mu se puta njegova sestra pribli ila dok je pu io u svom naslonjaè
u, na rubu da se sru i do njegovih nogu, nasloni mu glavu na koljena i plaèe da ni
kad ne prestane, ali bi se u posljednjem trenu povlaèila prepla ena, jer bi meðu n
jima bilo kakva rijeè naklonosti odzvanjala poput ironije ili neoprostiva sentim
entalizma. Ukoèena i tu na, Rose je disciplinirano odr avala privid, s dojmom da ju
jedino steznik dr i na okupu i kad bi ga skinula, raspala bi se u komadiæe. Od nje
zine razdraganosti i njezinih vragolija nije preostalo ni ta; jednako tako ni od n
jezinih smionih sudova, gesta pobune ili drzovite znati elje. Bila je postala ono
èega se najvi e bojala: viktorijanska usidjelica. 'To je promjena, u ovoj dobi ene
postaju neuravnote ene', prosudio je njemaèki ljekarnik i prepisao joj valerijanu
za ivce i ulje od jetre bakalara za bljedoæu.
Kapetan John Sommers okupio je svoju braæu u biblioteci kako bi im isprièao novo
st.
'Sjeæate se Jacoba Todda?'
'Tipa koji nas je prevario prièom o misijama u Ognjenoj zemlji?' upita Jeremv So
mmers. 'Ba njega.'
'Bio je zaljubljen u Rose, ako se dobro sjeæam', nasmije io se Jeremv, misleæi pri
tom kako su se barem bili spasili da nemaju tog la ca za zeta.
'Promijenio je ime. Sada se zove Jacob Freemont i postao je novinar u San Franci
scu.'
'Takvo to! Dakle, toèno je da u Sjedinjenim Dr avama svaka varalica mo e poèeti iznova
.'
'Jacob Todd je i predobro platio svoju pogre ku. Èini mi se divnim da postoji zeml
ja koja nudi jo jednu priliku.'
%æ1 SREÆE
Neobièan par ¦ 357
adresu. Objasnio je da je Eliza nesumnjivo oti la u Kaliforniju da se naðe sa svoj
im dragim, ali je ne to krenulo po zlu i nisu se na li, buduæi da je svrha njezina p
osjeta Jacobu Freemontu bila da se raspita o nekom revolvera u slièna imena.
'Zacijelo je to on. Joaquin Andieta je lopov. Iz Èilea je oti ao bje eæi pred pravdo
m', procijedio je Jeremv Sommers.
Nije bilo moguæe zatajiti mu identitet Elizina dragog. Miss Rose mu je jednako t
ako morala priznati da je posjeæivala majku Joaquina Andiete kako bi doznala vij
esti i da je nesretna ena, sve siroma nija i bolesnija, bila uvjerena da njezin sin
bija e umro. Nije bilo drugog obja njenja za njegovu dugu utnju, dr ala je. Bila je pr
imila jedno pismo iz Kalifornije iz veljaèe 1849, tjedan nakon njegova dolaska,
u kojemu joj najavljuje svoje planove o odlasku na zlatonosne pijeske i opetuje
svoje obeæanje da æe joj pisati svakih petnaest dana. Potom vi e ni ta: bio je nesta
o bez traga.
'Ne èini vam se èudnim to je Jacob Todd prepoznao Elizu izvan konteksta i odjeven
u u mu karca?' upita Jeremv Sommers. 'Kad ju je upoznao, bila je djete ce. Koliko go
dina ima otad? Najmanje est ili sedam. Kako je mogao pomisliti da je Eliza u Kali
forniji? To je apsurdno.'
'Prije tri godine isprièao sam mu to se zbilo i on mi je obeæao da æe je potra iti.
Opisao sam mu je do pojedinosti, Jeremv. Osim toga Eliza se nikad nije mnogo pr
omijenila u licu; kad je oti la, jo se doimala djevojèicom. Jacob Freemont podulje
ju je tra io sve dok mu nisam rekao kako je moguæe da je umrla. Sada mi je obeæao
da æe opet poku ati, èak kani unajmiti detektiva. Nadam se da æu vam donijeti konk
retnije vijesti sa sljedeæeg putovanja.'
'Za to ne zaboravimo sve to jednom za uvijek?' uzdahne Jeremv.
'Jer je moja kæi, èovjeèe, zaboga!' usklikne kapetan. 'Ja idem u Kaliforniju tra i
ti Elizu!' prekine ih Miss Rose us-tajuæi.
'A èast se ne raèuna?'
'Èast nije jedino va na, Jeremv.'
'Postoji li ne to drugo?'
' to je nama va an Jacob Todd? Pretpostavljam da se nismo okupili da govorimo o njem
u, Johne', promucala je Rose iza svog rupèiæa natopljenog parfemom od vanilije.
'Bio sam s Jacobom Toddom, Freemontom, bolje reèeno, prije nego sam se ukrcao. U
vjerava me da je vidio Elizu u San Franciscu.'
Miss Rose je pomislila da æe se onesvijestiti, prvi put u ivotu. Oæutjela je kako
joj srce tutnji, sljepooèice tek to nisu eksplodirale, a val krvi oblio joj je l
ice. Nije mogla artikulirati ni jednu rijeè, gu eæi se.
'Tom èovjeku ni ta se ne mo e vjerovati! Rekao si nam da se neka ena zaklela da je bi
la upoznala Elizu na palubi broda 1849. i nije dvojila da bija e umrla', kazao je
Jeremv Sommers grabeæi velikim koraèajima po biblioteci.
'Toèno, ali to je bila obièna enetina i imala je bro s tirkizima koji sam poklonio
Elizi. Mogla ga je ukrasti i lagati da se za titi. Kakav bi razlog imao Jacob Fre
emont da me obmane?'
'Nikakav, osim to je varalica po prirodi.'
'Dosta, molim vas', preklinjala je Rose, napraviv i nadèovje-èanski napor da izvuè
e glasa iz sebe. 'Va no je jedino to je netko vidio Elizu, da nije mrtva, da je mo em
o naæi.'
'Ne gaji iluzije, draga. Ne vidi da je to izmi ljena pripovijest? Bit æe stra an udar
ac za tebe kad se potvrdi da je vijest la na', pripremi je Jeremv.
John Sommers im je iznio pojedinosti sa sastanka izmeðu Jacoba Freemonta i Elize
ne izostaviv i da je curica bila odjevena kao mu karac i tako komotna u svojoj odje
æi da novinar nije posumnjao kako je rijeè o mladiæu. Nadodao je da su se obojic
a otputili u èileansku èetvrt da pitaju za nju, ali nisu znali kojim se imenom k
oristila i nitko im nije mogao, ili htio, dati njezinu
KÆI SREÆE
U svibnju 1853. Eliza je u novinama proèitala da su Joaquin Murieta i njegov slj
edbenik, Troprsti Jack, napali logor sa est miroljubivih Kineza, svezali ih za pe
rèine i zaklali; potom su ostavili glave obje ene o stablo poput grozda lubenica.
Putove bijahu zauzeli banditi, nitko nije mogao biti siguran u tom kraju, trebal
o se kretati u brojnim i dobro naoru anim skupinama. Ubijali su amerièke rudare, f
rancuske pustolove, idovske pokuæarce i putnike svih rasa, ali uglavnom nisu napa
dali Indijance ni Meksikance, za njih su bili zadu eni gringosi. Zastra eni ljudi za
barikadirali su vrata i prozore, mu karci su bdjeli s nabijenim pu kama, a ene se skr
ivale jer nijedna nije htjela pasti u ruke Troprstom Jacku. O Murieti se, meðuti
m, govorilo da nikad ne zlostavlja ene i u vi e no jednoj prigodi spasio je djevojk
u kako ju ne bi okaljali nitkovi iz njegove horde. Svrati ta su odbijala gostoprim
stvo putnicima jer su se vlasnici bojali da netko od njih nije Murieta. Nitko ga
nije bio osobno vidio i opisi su bili proturjeèni, premda su Freemon-tovi èlanc
i stvarali romantiènu sliku bandita koju je veæina èitatelja prihvaæala kao isti
nitu. U Jacksonu je formirana prva skupina dobrovoljaca koji æe poæi u lov na ba
ndu i poèeo je lov na ljude bez presedana. Nitko tko govori panjolski nije bio os
loboðen sumnje, u samo nekoliko tjedana obavljeno je vi e ubrzanih linèovanja nego
u protekle èetiri godine. Bilo je dovoljno govoriti
Neobièan par ¦ 359
panjolski pa da èovjek postane narodnim neprijateljem i navuèe na sebe bijes erifa
i stra ara. Vrhunac je rugla bio kad je Muri-etina banda bje ala od jednog odreda a
merièkih vojnika koji su im bili za petama i nakratko skrenula da napadne kinesk
i logor. Vojnici su stigli nekoliko sekunda poslije i prona li nekolicinu mrtvih,
a ostale u agoniji. Govorilo su da Joaquin Murieta iska-ljuje bijes na Azijcima
jer se rijetko brane premda su naoru ani; 'nebeski' su ga se toliko pla ili da je sa
m spomen njegova imena medu njima stvarao panièni stampedo. No najustrajnija je
glasina bila kako bandit naoru ava vojsku i u suradnji s bogatim meksièkim ranèeri
ma kani izazvati nemire, dignuti na oru je panjolsko stanovni tvo, masakrirati Amerik
ance i vratiti Kaliforniju Meksiku ili je pretvoriti u neovisnu republiku.
Na zahtjev naroda guverner je potpisao dekret kojim ovla æuje kapetana Harrvja Lov
ea i skupinu od dvadeset dobrovoljaca za lov na Joaquina Murietu u roku od tri m
jeseca. Odredio im je plaæu od sto pedeset dolara na mjesec po svakom èovjeku, to
nije bilo mnogo imajuæi na umu da su trebali snositi tro kove konja, oru ja i namir
nica, ali unatoè tomu dru ina je bila spremna krenuti na put za manje od tjedan da
na. Za glavu Joaquina Muriete raspisana je naknada od tisuæu dolara. Kao to je na
znaèio Jacob Freemont u novinama, èovjeka su osudili na smrt ne znajuæi njegov i
dentitet, ne potvrdiv i njegove zloèine i bez presude, pa je misija kapetana Lovea
bila ravna linèovanju. Eliza je osjetila mje avinu u asa i olak anja koje nije znala
objasniti. Nije eljela da ti mu karci umore Joaquina, no oni su mo da jedini bili kad
ri pronaæi ga; jedino je te ila da prestane ta neizvjesnost, bila je umorna od aket
anja sa sjenama. Bilo kako bilo, malo je vjerojatno bilo da æe kapetan Love uspj
eti ondje gdje su toliki drugi bili pretrpjeli neuspjeh, Joaquin Murieta doimao
se nepobjedivim. Govorilo se da ga mo e umoriti samo srebrni metak, jer su mu izbl
iza u prsa bili ispraznili dva pi tolja, a on je produ io galopi-rajuæi regijom Cala
veras.
'Ti ne ide nikamo!' prasne njezin stariji brat.
No ona bija e izi la. Vijest je bila injekcija nove krvi za Miss Rose. Bila je posve
uvjerena da æe naæi svoju posvojenu kæer i prvi put u èetiri godine postojao je
razlog da nastavi ivjeti. Otkrila je, zadivljena, da su njezine stare snage bile
netaknute, æuæurene na nekom tajnom mjestu u njezinu srcu, spremne da joj slu e ka
o to su joj bile slu ile nekoæ. Glavobolja je èudom nestala, znojila se, a obrazi s
u joj bili rumeni od euforije kad je pozvala slu avke da ju prate u sobu s ormarim
a kako bi potra ila kovèege.
%ÆI SREÆE
Neobiæan par ¦ 361
'Ako je ta be tija tvoj dragi, bolje da ga nikad ne pronaðe ', prosudio je Tao Chi'e
n kad mu je pokazala novinske izreske koje je skupila tijekom vi e od godine dana.
'Mislim da to nije on...'
'Kako zna ?'
U snovima je vidjela svog nekada njeg ljubavnika u istom istro enom odijelu i otrcan
im no èistim i dobro izglaèanim ko uljama iz doba kad su se voljeli u Valparaisu.
Pojavio bi se sa svojim tragiènim dr anjem, svojim prodornim pogledom i, miri uæi na
sapun i svje i znoj, uhvatio bi je za ruke kao nekoæ i govorio joj gorljivo o dem
okraciji. Katkad bi le ali zajedno na gomili zavjesa u sobi s ormarima, jedno uz d
rugo, ne dotièuæi se, potpuno odjeveni, dok bi uokolo kripalo drvo koje je ibao mo
rski vjetar. I uvijek, u svakom snu, Joaquin je imao svijetleæu zvijezdu na èelu
.
'A to to znaèi?' htio je znati Tao Chi'en.
'Nijedan zao èovjek nema svjetlo na èelu.'
'To je samo san, Eliza.'
'Ne jedan, Tao, mnogo je snova...'
'Onda tra i pogre na èovjeka.'
'Mo da, ali to vrijeme nije izgubljeno', odvrati ona ne pru ajuæi druga obja njenja.
Prvi put u èetiri godine ponovno je bila svjesna svoga tijela koje je odagnano n
a beznaèajnu razinu od trena kad se Joaquin Andieta oprostio od nje u Èileu, ono
g sudbonosnog 22. prosinca 1848. U svojoj opsjednutosti da pronaðe tog mu karca od
rekla se svega, èak i svoje enstvenosti. Pla ila se daje putem izgubila svoju ensku
prirodu pretvoriv i se u èudno aseksualno biæe. Kadikad, ja uæi bre uljcima i umama, iz
lo ena nesmiljenosti svih moguæih vjetrova, sjeæala se savjeta Miss Rose da se per
e mlijekom i nikad ne pripusti ni zraku sunca na svoju porculansku ko u, no nije s
e time mogla baviti. Trpjela je napor i kaznu jer nije imala alternative. Dr ala j
e svoje tijelo, kao i svoje misli, svoje sjeæanje ili svoje osjetilo njuha, neod
vojivim dijelom svoga biæa. Prije nije shvaæala
na to je mislila Miss Rose kad bi govorila o du i, jer je nije uspijevala razlikova
ti od cijele svoje osobe, no sad je poèinjala nazirati njezinu prirodu. Du a je bi
la postojan dio nje same. Tijelo, naprotiv, bilo je ona jeziva ivotinja koja se,
po to je godinama zimovala, probudila neobuzdana i puna zahtjeva. Do la je da je pod
sjeti na ar elje koju je stigla nakratko okusiti u sobi s ormarima. Otad nije bila
osjetila istinsku nu du za ljubavlju ili tjelesnim u ivanjem, kao da je taj dio nje
usnuo dubok san. Pripisala je to bolu to ju je napustio ljubavnik, panici to se n
a la u drugom stanju, svom putovanju kroz labirinte smrti na brodu, traumi pobaèaj
a. Toliko je bila smlavljena da je u as pri pomisli da bi se ponovno mogla naæi u
takvim okolnostima bio jaèi od mladenaèkih nagona. Mislila je da se za ljubav pl
aæa previsoka cijena pa je bolje potpuno je izbjeæi, ali u posljednje dvije godi
ne uz Tao Chi'ena ne to se bilo preokrenulo u njoj i iznenada su joj se ljubav, ka
o i elja, èinile neizbje nima. Potreba da se odijeva kao mu karac stala ju je optereæ
ivati kao te ko breme. Prisjeæala se sobice za ivanje gdje je zacijelo u ovom trenu
tku Miss Rose izraðivala jo jednu od svojih vrsnih haljina i snu dio ju je val sjet
e za tim krhkim popodnevima svoga djetinjstva, za èajem u pet u alicama koje je M
iss Rose bila naslijedila od svoje majke, za izletima na kojima su kupovale sitn
ice prokrijumèarene s brodova. A to je bilo s Mamom Fresijom? Vidjela bi je kako
brunda u kuhinji, debelu i mlaku, miri uæi na bosiljak, sa zaimaèom u ruci i lonce
m koji vrije na peæi, poput mile èarobnice. Osjeæala je silovitu èe nju za tim neg
da njim enskim dosluhom, neodgodivu elju da se iznova osjeæa enom. U njezinoj sobi ni
je bilo velikog zrcala da se u njemu promotri to ensko stvorenje koje se borilo d
a se nametne. eljela se vidjeti gola. Katkad bi se budila u svitanje groznièava o
d burnih snova u kojima bi se slici Joaquina Andiete sa zvijezdom na èelu nameta
la druga priviðenja iznikla iz erotskih knjiga koje je prije naglas èitala Kosto
lomkinim golubicama. Tada je to èinila s primjetnom ravnodu no æu jer ti opisi u njo
j ni ta nisu prizivali,
"Kæi sreæe
ali sada bi je kinjili u snovima kao pohotne sablasti. Sama, u svojoj krasnoj so
bi s kineskim pokuæstvom, koristila se svjetlo æu svitanja to ga je slaba no propu tao
prozor, kako bi se posvetila ushiæenu istra ivanju same sebe. Oslobaðala se pid ame,
gledala sa znati eljom one dijelove svoga tijela koje je mogla doseæi, a onim dru
gima prelazila pipkajuæi, kao to je èinila prije toliko godina, u razdoblju otkri
vanja ljubavi. Uvjerila se koliko se malo bila promijenila. Bila je mr avija, no t
akoðer se doimala sna nijom. Ruke joj bijahu opaljene od sunca i posla, ali ostalo
bija e jednako svijetlo i glatko kao u njezinu sjeæanju. Èinilo joj se zapanjujuæ
im to su joj grudi jo uvijek kao nekoæ, nakon to su toliko vremena bile stisnute po
d povezom, male i èvrste, s bradavicama poput slanutka. Raspustila si je kose ko
je nije bila i ala èetiri mjeseca, a èe ljala ih je utegnuv i ih u rep na zatiljku, skl
apala oèi i pomicala glavu u ivajuæi u te ini i teksturi te svoje ive ivotinje. Bila j
e iznenaðena tom gotovo nepoznatom enom, s oblinama na bedrima i bokovima, uska s
truka i s kovrèavim i o trim dlaèicama na pubisu, tako razlièitim od glatke i gipk
e kose na glavi. Podizala je jednu nadlakticu da joj izmjeri duljinu, procijeni
oblik, pogleda izdaleka svoje nokte; drugom je rukom pipkala svoj bok, reljef re
bara, upljinu pazuha, obris nadlaktice. Zadr avala se na najsen-zibilnijim toèkama
zglavka i udubljenju lakta, pitajuæi se osjeæa li Tao jednako golicanje na tim m
jestima. Dodirivala si je vrat, ocrtavala u i, lukove obrva, linije usana; prelazi
la je prstom po unutra njosti usta pa ga potom prinosila bradavicama to su se uspra
vljale u dodiru s vrelom slinom. Rukama je èvrsto prolazila preko stra njice da up
amti njezin oblik, a potom lagano kako bi osjetila glatkoæu ko e. Sjela bi na krev
et i opipavala se od stopala do prepona, iznenaðena gotovo neprimjetnim zlaæanim
maljama to se bijahu pomaljale na njezinim nogama. Ra irila je bedra i doticala ta
janstveni rascjep svoga spolovila, meku ast i vla an; tra ila je pupoljak klitorisa, s
amo sredi te svojih elja i pomutnji, a kad ga je okrznula, smjesta joj je pritekla
neoèekivana Tao
Neobièan par ¦ 363
Chi'enova pojava. Nije joj pristigao Joaquin Andieta, èijega se obraza jedva mog
la sjetiti, nego njezin vjerni prijatelj, da othrani njezine ustre fantazije s ne
odoljivom mje avinom plamteæih zagrljaja, slatke nje nosti i podijeljena smijeha. Po
slije bi si nju kala ruke zadivljena tom moænom aromom soli i zrelog voæa kojom je
odisalo njezino tijelo.
Tri dana po to je guverner ucijenio glavu Joaquina Muriete usidrio se u luci San F
rancisca parobrod Northener s dvjesto sedamdeset i pet vreæa po te i Lolom Montez.
Bila je ona najglasovitija kurtizana u Europi, ali ni Tao Chi'en ni Eliza nikad
ne bijahu èuli njezino ime. Na li su se na pristani tu sluèajno, po li su tra iti kutij
u s kineskim ljekarijama koju je donosio neki mornar iz angaja. Mislili su da je
uzrok karnevalskoj gunguli bila po ta, nikad nisu bili primili tako obilan tovar,
ali su ih slavljenièke praskalice izvukle iz zablude. U tom gradu sviknutom na s
vu silu èuda bilo se skupilo mno tvo znati eljnih ljudi da vide neusporedivu Lolu Mo
ntez, koja je bila doputovala preko Panamske prevlake, èemu je prethodila njezin
a glasovitost udarana na velika zvona. Si la je s èamca u naruèju para sretnih mor
nara koji su je spustili na kopno uz naklone dostojne kraljice. A toèno je takvo
bilo pona anje te slavne amazonke dok je primala klicanja svojih obo avatelja. Mete
je zatekao Elizu i Tao Chi'ena jer nisu posumnjali u ljepotièino porijeklo, ali
su ih promatraèi hitro prosvijetlili. Radilo se o jednoj Irkinji, plebejki i kop
iletu, koja se prodavala pod plemenitu balerinu i panjolsku glumicu. Plesala je k
ao gusak, a od glumice je u nje bila tek neumjerena ta tina, ali je njezino ime pr
izivalo razuzdane slike velikih zavodnica, od Dalile do Kleopatre, pa su stoga g
omile pritjecale da joj plje æu u deliriju. Nisu dolazili zbog njezine nadarenosti
, nego da se izbliza uvjere u njezinu uznemirujuæu iskvarenost, njezinu legendar
nu krasotu i njezin zvjerski temperament. Bez ikakve druge nadarenosti doli
%ci sreæe
Neobièan par ¦ 363
bezoènosti i smionosti, punila je kazali ta, tro ila poput vojske, skupljala dragulj
e i ljubavnike, spopadali su je epopejski napadaji bijesa, objavila je rat jezui
tima i bila izbaèena iz nekoliko gradova, ali njezin je najveæi pothvat bio to to
je slomila srce jednog kralja. Ludwig I. Bavarski bio je dobar èovjek, tedljiv i
razborit tijekom ezdeset godina, sve dok ga ona nije presrela, zadala mu nekolik
o smrtonosnih udaraca i pretvorila ga u mlitavu lutku. Monarh je izgubio razum,
zdravlje i èast dok je ona praznila kraljevske arke njegova malenog kraljevstva.
Zaljubljeni joj je Ludwig dao sve to je eljela, ukljuèujuæi titulu grofice, ali n
ije mogla postiæi da ju njegovi podanici prihvate. enino grozno pona anje i bezglav
i hirovi izazvali su mr nju graðana Munchena, koji su se na kraju masovno slili na
ulice zahtijevajuæi izgon kraljeve voljene. Umjesto da utke nestane, Lola se sup
rotstavila naoru anoj rulji s korbaèem za konje i bili bi od nje napravili sjeckan
o meso da je njezini vjerni sluge nisu silom ugurali u koèiju prebaciv i je do gra
nice. Oèajan, Ludwig I. se odrekao prijestolja, spreman da je slijedi u izbjegli t
vu, ali slaba je bila korist od kavalira bez krune, moæi i bankovnog raèuna i kr
asotica ga je jednostavno ostavila bez rijeèi.
'To æe reæi, njezina je jedina vrijednost lo glas', prosudio je Tao Chi'en.
Skupina Iraca ispregnula je konje Loline koèije, postavila se umjesto njih i odv
ukla je do njezina hotela ulicama prekrivenim laticama cvijeæa. Eliza i Tao Chi'
en vidjeli su je kako prolazi u uzvi enoj procesiji.
'Jo je samo to nedostajalo u ovoj zemlji luðaka', uzdahnuo je Kinez i ne pogledav i
vi e ljepoticu.
Eliza je slijedila karneval nekoliko cuadras, napola zabavljena, napola zadivlje
na, dok su uokolo praskale rakete i pucalo se u zrak. Lola Montez je dr ala e ir u ru
ci, imala crnu kosu razdijeljenu po sredini s kovrèama to su se spu tale na u i i ops
jenarske oèi noænoplave boje, bila je odjevena u suknju od biskupskog bar una, blu
zu s èipkama na vratu i zape æu te kratku toreadorsku
jaknu izvezenu sitnim stakalcima. Dr ala se podrugljivo i izazivaèki, bila je posv
e svjesna da utjelovljuje najprimitivnije i najtajnije elje mu karaca i simbolizira
ono èega se najvi e pla e branitelji morala; bila je izopaèeni idol i ta ju je ulog
a odu evljavala. U zanosu trenutka netko joj je dobacio pregr t zlata u prahu, koji
je ostao prilijepljen na njezinim konjima i njezinoj odjeæi poput aure. Pojava t
e mlade ene, pobjedonosne i neustra ive, potresla je Elizu. Pomislila je na Miss Ro
se, kao to je sve èe æe èinila, i oæutjela val suosjeæanja i nje nosti prema njoj. Pr
isjetila je se oklopljene u svom stezniku, uspravnih leða, kako se gu i u pasu i z
noji ispod pet podsuknji. 'Sjedni skupljenih nogu, hodaj uspravno, ne uri, govori
tiho, nasmije i se, ne pravi grimase jer æe se ispuniti borama, u uti i hini zaniman
je, mu karcima laska kad ih ene slu aju.' Miss Rose sa svojim mirisom na vaniliju, uv
ijek ugaðajuæi... Ali sjetila je se i u kadi, jedva pokrivene mokrom ko uljom, oèi
ju blistavih od smijeha, rasku trane kose, rumenih obraza, slobodne i zadovoljne,
kako joj apuæe ' ena mo e uèiniti sve to eli, Eliza, dokle god to èini diskretno'. No L
ola Montez je to èinila bez i najmanjeg opreza; bila je pro ivjela vi e ivota no hrab
ri pustolov i bija e to èinila u svom ponositom polo aju lijepo ure ene ene. Te je noæi
Eliza do la u svoju sobu zami ljena i tiho otvorila kovèeg sa svojim haljinama, kao
onaj tko èini ne to lo e. Bila ga je ostavila u Sacramentu kad se prvi put otputila
u potragu za svojim ljubavnikom, ali ga je Tao Chi'en bio pospremio misleæi da
bi joj jednoga dana sadr aj mogao ustrebati. Kad ga je otvorila, ne to je palo na tl
o. Iznenadila se vidjev i da je to njezina biserna ogrlica; nagrada koju je bila p
latila Tao Chi'enu da je uvede na brod. Zadugo je stajala potresena s biserima u
ruci. Istresla je haljine i stavila ih na krevet, bile su zgu vane i mirisale na
podrum. Sljedeæeg ih je dana odnijela u najbolju praonicu u Chinatovvnu.
'Napisat æu pismo Miss Rose, Tao', najavila je.
'Za to?'
"KÆI SREÆE
Njezine su se haljine i podsuknje bile vratile iz praonice i stajale na njezinu
krevetu umotane u papir. Otvorila je kovèeg i izvukla svoje bijele èarape i èizm
ice, ali je ostavila steznik. Nasmije ila se pomisliv i kako se nikad nije bila odij
evala u odjeæu gospoðice bez pomoæi, potom navukla podsuknje i probala jednu po
jednu haljinu kako bi odabrala najprikladniju za ovu prigodu. Osjeæala se strano
u toj odjeæi, upetljala se s vrpcama, èipkama i gumbima, trebalo joj je nekolik
o minuta da zakopèa èizmice i uhvati ravnote u pod tolikim podsuknjama, ali sa sva
kim komadom koji bi navukla prevladavala bi svoje dvojbe i potvrðivala elju da iz
nova bude enom. Mama Fresia ju je bila pripremila na neizvjesnost enskosti, 'izmij
enit æe ti tijelo, pomutit æe ti se misli i svaki æe mu karac moæi èiniti s tobom t
o mu je volja', govorila je,
Neobièan par ¦ 367
'Ona mi je kao majka. Ako ja nju toliko volim, zacijelo i ona mene jednako voli.
Pro le su èetiri godine bez ikakvih vijesti, zacijelo misli da sam mrtva.'
'Voljela bi je vidjeti?'
'Jasno, ali to je nemoguæe. Napisat æu joj tek da je umirim, no bilo bi dobro ka
d bi mi mogla odgovoriti, smetat æe ti ako joj dam ovu adresu?'
'Hoæe da te tvoja obitelj pronaðe...' reèe on i glas mu se slomi.
Ona ga je gledala i shvatila da nikad ni s kim nije bila tako bliska na ovome sv
ijetu kao to je to u ovom èasu s Tao Chi'enom. Osjetila je tog mu karca u vlastitoj
krvi, s tako drevnom i divljom pouzdano æu da se zaèudila vremenu koje je provela
uza nj, a da to nije zamijetila. Nedostajao joj je, premda ga je viðala svakoga
dana. Èeznula je za bezbri nim vremenima kad su bili dobri prijatelji, tada se sv
e èinilo lak im, ali se jednako tako nije eljela vratiti unatrag. Sada je ne to lebdj
elo meðu njima, ne to mnogo slo enije i zanosnije nego onda nje prijateljstvo.
ali te je opasnosti vi e nisu pla ile.
Tao Chi'en je bio zavr io primanje posljednjega bolesnika tog dana. Bio je samo u
ko ulji, skinuo je aket i kravatu, koje je uvijek nosio iz po tovanja prema svojim pa
cijentima, u skladu sa savjetom svog uèitelja akupunkture. Znojio se jer jo nije
za lo sunce, a ovo je bio jedan od rijetkih vruæih dana mjeseca srpnja. Pomislio j
e da se nikad neæe sviknuti na hirovitu klimu San Francisca, gdje ljeto ima lice
zime. Obièavalo bi osvanuti s blije teæim suncem, a za samo nekoliko sati kroz Go
lden Gate bi u la gusta maglu tina ili se s mora spustio vjetar. Stavljao je igle u
alkohol i slagao svoje boèice s ljekarijama kad je u la Eliza. Pomoænik je bio oti a
o, a tih dana nisu imali nijednu sing song girl na brizi, bili su sami u kuæi.
'Imam ne to za tebe, Tao', reèe ona.
Tada je podigao pogled i od iznenaðenja mu je ispala boèica iz ruku. Eliza je no
sila otmjenu tamnu haljinu s ovratnikom od bijele èipke. Bio ju je vidio samo dv
aput u enskoj odjeæi kad ju je upoznao u Valparaisu, ali nije bio zaboravio kako
je onda izgledala.
'Sviða ti se?'
'Uvijek mi se sviða ', nasmije io se, skidajuæi naoèale da joj se izdaleka divi.
'To je moja nedjeljna haljina. Odjenula sam je jer hoæu napraviti portret. Uzmi,
ovo je za tebe' i pru i mu torbu. ' to je to?'
'To je moja u teðevina...da kupi jo jednu djevojèicu, Tao. Mislila sam poæi tra iti Jo
aquina ovoga ljeta, ali neæu to uèiniti. Sad veæ znam da ga nikad neæu pronaæi.'
'Èini se da smo svi mi prona li ne to drugo od onoga to smo do li tra iti.'
' to si ti tra io?'
'Znanje, mudrost, ne sjeæam se vi e. Umjesto toga na ao sam sing song girls i vidi u
kakvu sam nevolju upao.'
%ÆI SREÆE
Neobièan par ¦ 369
Iduæeg je dana Tao Chi'en izi ao vrlo rano da kupi novine, kao to je èinio uvijek p
rije nego otvori ured, i vidio velike naslove u est stupaca: bio je ubijen Joaqui
n Murieta. Vratio se kuæi pritisnuv i dnevnik na prsa, smi ljajuæi kako bi to rekao
Elizi i kako æe to ona primiti.
U svitanje 24. srpnja, nakon tri mjeseca jahanja Kalifornijom i tumaranja naslij
epo, kapetan Harry Love i njegovih dvadeset plaæenika do li su do doline Tulare. D
otad su veæ bili siti slijediti utvare i juriti za la nim tragovima, vruæina i kom
arèi bacili su ih u najgore raspolo enje i poèinjali su mrziti jedni druge. Tro-
'Kako si ti neromantièan, èovjeèe, zaboga! Iz uglaðenosti treba reæi da si prona ao
 i mene.'
'Bio bih te na ao na svaki naèin, to je bilo predodreðeno.'
'Nemoj mi dolaziti s tom prièom o reinkarnaciji...'
'Toèno. U svakoj inkarnaciji ponovno æemo se naæi sve dok ne razrije imo svoju kar
mu.'
'Zvuèi zastra ujuæe. Kako god bilo, neæu se vratiti u Èile, ali se neæu ni dalje s
krivati, Tao. Sada elim biti ja.'
'Uvijek si bila ti.'
'Moj je ivot ovdje. Odnosno, ako ti eli da ti poma em...' 'A Joaquin Andieta?'
'Mo da zvijezda na èelu znaèi da je mrtav. Zamisli! Poduzela sam ovo stra no putovan
je uzalud.'
'Ni ta nije uzalud. U ivotu se nikamo ne sti e, Eliza, samo se ide dalje.'
'Ono to smo pro li zajedno nije bilo lo e. Prati me, napravit æu si portret da ga po al
jem Miss Rose.' 'Mo e napraviti jedan i za mene?'
Oti li su pje ice i dr eæi se za ruke do Trga Union, gdje se bilo smjestilo nekoliko f
otografskih radnji, i izabrali su najupadljiviju. U izlogu je bila izlo ena zbirka
slika pustolova iz '49.: mladiæ s crvenom bradom i odluènim izra ajem lica, s pij
ukom i tapom u rukama; skupina rudara samo u ko uljama, pogleda uperena u kameru, v
rlo ozbiljni; Kinezi na obali rijeke; Indijanci koji ispiru zlato ko arama od fina
tkanja; obitelji pionira koje poziraju uz svoja kola. Dagerotipi bijahu postali
moderni, bili su spona s dalekim biæima, dokaz da su pre ivjeli zlatnu pustolovin
u. Govorilo se da se u gradovima na Istoku mnogi ljudi koji nikad nisu bili u Ka
liforniji daju portretirati s rudarskim oruðem. Eliza je bila uvjerena da je izv
anredni izum fotografije bio konaèno skinuo s prijestolja slikare, koji bi rijet
ko uhvatili sliènost.
'Miss Rose ima svoj portret s tri ruke, Tao. Naslikao ga je slavni umjetnik, ali
ne sjeæam se imena.'
'S tri ruke?'
'Dakle, slikar joj je stavio dvije, ali mu je ona dodala jo jednu. Njezin brat Je
remv gotovo je umro kad je to vidio.'
eljela je staviti svoj dagerotip u fini okvir od pozlaæena metala s crvenim bar uno
m za pisaæi stol Miss Rose. Nosila je pisma Joaquina Andiete da bi ih ovjekovjeè
ila na fotografiji prije no to ih uni ti. Iznutra je radnja izgledala kao prostor n
ad proscenijem malenoga kazali ta, bilo je kazali nih zavjesa s cvjetnim sjenicama i
jezera s èapljama, grèkih stupova od kartona, girlanda od ru a, pa èak i jedan pr
eparirani medvjed. Ispostavilo se da je fotograf u urbani èovjeèuljak koji je zapi
njao u govoru i koraèao poskakujuæi kao aba, driblajuæi oko pokuæstva u svom stud
iju. Kad je jednom zapamtio pojedinosti, smjestio je Elizu s ljubavnim pismima u
ruci pred jedan stol i postavio joj metalnu preèku na leða s osloncem za vrat,
poprilièno nalik onoj to ju joj je stavljala Miss Rose tijekom klavirskih lekcija
.
'To je da se ne biste micali. Pogledajte u kameru i ne di ite.'
Èovjeèuljak je nestao iza crne krpe, trenutak nakon toga bijeli ju je bljesak za
slijepio, a miris na zagorjelost natjerao da kihne. Za drugi portret odlo ila je p
isma u stranu i zamolila Tao Chi'ena da joj pomogne staviti bisernu ogrlicu.
'KÆI SREÆE
Neobièan par 371
mjeseèno jahanje bez cilja preko tih suhih bre uljaka s uzavrelim ljetnim suncem n
ad glavom bilo je velika rtva za plaæu koju primaju. Po selima bijahu vidjeli ogl
ase koji su nudili tisuæu dolara naknade za hvatanje bandita. Na nekoliko njih b
ilo je naèrèkano: 'Ja plaæam pet tisuæa', s potpisom Joaquina Muriete. Izrugival
i su im se i preostala su tek tri dana da se ispuni uglavljeni rok; ako se vrate
praznih ruku, neæe vidjeti ni centa od tisuæu guvernerovih dolara. No to je zac
ijelo bio njihov sretan dan, jer ba kad su veæ izgubili nadu, nai li su na skupinu
od sedam nesmotrenih Meksikanaca utaborenih pod stablima.
Poslije æe kapetan reæi da su nosili veoma fina odijela i oruðe i imali najèisto
krvnije jahaæe konje, razlog vi e da pobude nepovjer-ljivost, stoga im se pribli io
tra eæi da se identificiraju. Umjesto da poslu aju, sumnjivci su nerazborito pojuril
i do svojih konja, no prije no to su se uspjeli popeti na njih, bili su okru eni Lo
veovim stra arima. Jedini koji je samosvjesno ignorirao napadaèe i hodao prema svo
m konju kao da nije èuo upozorenje bio je onaj koji se doimao voðom. Nosio je te
k planinarski no oko pojasa, njegovo je oru je visjelo s konjske opreme, ali nije g
a uspio dohvatiti jer mu je kapetan prislonio pi tolj na èelo. Nekoliko koraka dal
je ostali su Meksikanci pomnjivo promatrali, spremni da priteknu u pomoæ svom vo
ði pri prvoj nepa nji stra ara, reæi æe Love u svom izvje taju. Iznenada su se dali u
oèajnièki poku aj bijega, mo da s namjerom da zbune stra are, dok je njihov voða strah
ovitim skokom uzjahao svog vatrenog riðana i bje ao razmièuæi redove. No nije stig
ao daleko jer je pucanj iz pu ke ranio ivotinju, koja se zakotrljala po zemlji blju
juæi krv. Tad je jahaè, koji nije bio nitko drugi doli glasoviti Joaquin Murieta
, dr ao je kapetan Love, stao trèati kao jelen lopatar i nije im preostala druga m
oguænost nego da isprazne svoje pi tolje u banditova prsa.
'Ne pucajte vi e, veæ ste napravili svoje', rekao je prije no to æe polagano pasti,
shrvan smræu.
Bila je to dramatizirana verzija tiska, a nije bio ostao nijedan
ivi Meksikanac da isprièa svoju verziju zbivanja. Odva ni kapetan Harry Love pristu
pio je kako bi jednim udarcem sablje odrezao glavu navodnoga Muriete. Netko je o
pazio da druga rtva ima deformiranu ruku i smjesta su pretpostavili da je rijeè o
Troprstom Jacku, tako da su i njemu odrubili glavu i usput mu odsjekli osakaæen
u ruku. Dvadeset se stra ara otpravilo u galopu do najbli ega sela koje se nalazilo
nekoliko milja daleko, no bilo je vruæe kao u paklu, a glava Troprstog Jacka bij
a e tako izbu ena mecima da se poèela mrviti pa su je bacili putem. Salijetan muhama
i vo-njem, kapetan Harry Love je shvatio da mora oèuvati ostatke ili neæe stiæi
s njima do San Francisca da pokupi svoju zaslu enu naknadu, tako da ih je stavio
u staklenke s d inom. Doèekan je kao junak: bija e oslobodio Kaliforniju najgoreg ba
ndita u njezinoj povijesti. Ali posao nije bio posve razja njen, naznaèio je Jacob
Freemont u svom izvje taju, pripovijest je mirisala na spletku. Za poèetak, nitko
nije mogao potvrditi da su se dogaðaji zbili onako kako je govorio Harry Love i
njegovi ljudi, a ispalo je pone to sumnjivim da poslije tri mjeseca neplodne potr
age sedam Meksikanaca padne s neba upravo kad ih je kapetan najvi e trebao. Takoðe
r nije bilo nikoga tko bi mogao identificirati Joaquina Murietu; on sam pojavio
se da pogleda glavu i nije mogao ustvrditi pripada li banditu kojega je poznavao
, premda je bilo stanovite sliènosti, reèe.
Tjednima su u San Franciscu bile izlo ene glava navodnoga Joaquina Muriete i ruka
njegova Troprstog Jacka prije no to su ih pronijeli na trijumfalno putovanje osta
tkom Kalifornije. Redovi znati eljnika okru ili su blok zgrada i nije bilo nikoga tk
o nije izbliza vidio te zlosretne trofeje. Eliza je meðu prvima po la onamo, a Tao
Chi'en ju je pratio jer nije elio da sama proðe takvu ku nju, unatoè tomu to je bil
a primila vijest sa zapanjujuæom mirnoæom. Po to su cijelu vjeènost èekali na sunc
u, napokon je stigao red i na njih i u li su u zgradu. Eliza je èepala Tao Chi'en-o
vu ruku i koraèala odluèna, ne misleæi na rijeku znoja koja joj je
%ÆI SREÆE
natapala haljinu i drhtanje to joj je potresalo kosti. Na li su se u mraènoj dvoran
i, lo e osvijetljenoj utim vo tanicama koje su rasprostirale grobni da ak. Crni rupci p
okrivali su zidove, a u jednom kutu smjestio se srèani pijanist, koji je pre vakav
ao nekoliko pogrebnih akorda s vi e rezignacije no istinskog osjeæaja. Na stolu, t
akoðer prekrivenom poput odra, bijahu stajale dvije staklenke. Eliza je zatvoril
a oèi i pustila da je Tao Chi'en vodi, uvjerena da bubnjanje njezina srca u utkuje
akorde glasovira. Zaustavili su se, osjetila je stisak ruke svoga prijatelja na
svojoj, duboko je udahnula i otvorila oèi. Zagledala se nekoliko sekunda u glav
u i onda pustila da je odvuèe van.
'On je?' zapitao je Tao Chi'en.
'Sad sam slobodna...' odvrati ona ne ispu tajuæi njegovu ruku.
Neprevedeni izrazi
Radi doèaravanja lokalne boje u tekstu sam neke izraze zadr ala u izvornom obliku.
Evo njihova popisa sa znaèenjima.
charqui su eno voæe
colihue vrsta jestive trave
chunchules goveðe tripice
cuadra mjera za duljinu, 125,5 m
empanada vrst mesne pite
guanera mjesto obilno natalo eno izmetom morskih ptica
horchata mlijeèni napitak od badema
mate èaj od li æa istoimenog stabla
merengue slatko od jaja i eæera
mistela alkoholno piæe od rakije, eæera i cimeta
pequene vrsta empanade
rocambor karta ka igra
sarape meksièki ponèo
tresillo karta ka igra, tresete
(t.h.k.)
enska inaèica magijskog realizma
Imati sreæu (ili nesreæu) i nositi prezime Allende za svakoga tko je iole upozna
t s turbulentnom èileanskom pro lo æu samo je po sebi izvrsna parabola koja povezuje
stvarnost i fikciju u ono to one odista i jesu: neodvojiv univerzum. Istodobno j
e to i odlièna odskoèna daska za lansiranje u svijet knji evnosti, koji je, po def
iniciji, svijet to na ovaj ili onaj naèin, spaja imaginarno i stvarno.
Isabel Allende mnogi dr e enskim Garcijom Marquezom, a ona to svojom plodnom i uspj
e nom spisateljskom karijerom i potvrðuje. Dodu e, ta je usporedba donekle preuzetna
i pretjerana, jer je Gabriel Garcia Marquez doista pravi fenomen u svijetu knji e
vnosti pa nije ba uputno mjeriti se s piscem koji je, uz to to je nobelovac, i jed
an od najèitanijih i najvoljenijih pisaca na svijetu veæ punih 20 godina. Sluèaj
no ili ne, èinjenièna je podudarnost da iste godine kad slavni Kolumbijac prima
Nobelovu nagradu, Isabel Allende objavljuje svoj najuspje niji roman, Kuæu duhova,
posve na tragu èarolije i mitologije Maconda. Taj bujni proces novog hispanoame
rièkog romana poèinje veæ s prièama Jorgea Luisa Borgesa, èetrdesetih godina ovo
ga stoljeæa, nastavljaju ga Gvatemalac Miguel Angel Asturias, Kubanac Alejo Carp
entier, a vrhunac je do ivio s èetvoricom velikih: Julijom Cortazarom (Argentina),
Carlosom Fuentesom (Meksiko), Gabri-elom Garcijom Marquezom (Kolumbija) te Mari
jom Vargasom Llosom (Peru), ne gubeæi snagu ni u sedamdesetima i osamdesetima, k
ad slavu hispanoamerièkog pisma pronose Gulliermo
Pogovor¦375
Cabrera Infante (Kuba) i Manuel Puig (Argentina), i mnogi drugi.
Isabel Allende, neæakinja svrgnutog i ubijenog socijalistièkog predsjednika Salv
adora Allendea, roðena je 1942. u Peruu, a djetinjstvo i mladost provela je u Èi
leu, koji napu ta nakon Allendeova smaknuæa, odnosno navodnog samoubojstva. Danas
uglavnom ivi u SAD, gdje je neprestano na samom vrhu ljestvica
najprodavanijih pisaca.
Kuæa duhova pravi je izdanak magijskog, mitskog, èudesnog ili fantastiènog reali
zma, zvali ga kako nam drago, tog najpoznatijeg "proizvoda" hispanoamerièkog kon
tinenta. Rijeè je o obiteljskoj sagi s poèetka stoljeæa, o moæniku Estebanu True
bi, njegovoj djeci i unucima, sa sna nim likovima koji osvajaju i zraèe. U okrilju
revolucionarnih zbivanja, ljubavnih i ljubavnièkih zapleta, sve-vlasti i zlopor
aba despotskih caciquea (posjednika koji ne posjeduju samo zemlju nego èesto i l
jude koji na njoj rade, u svakom zamislivom smislu), Isabel Allende unosi mirise
, boje, èarolije, vjerovanja i praznovjerja kojima obiluje podneblje tog èudesno
g kontinenta. Dinastija liènosti, ne samo ivih veæ i pokojnih, od bijesnog posjed
nika i njegove hipersenzibilne supruge do njihovih èudesnih kæeri, okosnica je p
ripovijedanja koje se raspliæe u analizi odnosa zasnovanih na te ko shvatljivim sp
onama i vezama. Taj æe recept uspje no slijediti i u romanu Eva Luna, a O ljubavi
i sjeni kao potkom æe se koristiti revolucionarnom prièom o diktaturi i represij
i koja se pretapa s vjeènom i svemoænom ljubavlju, dok je Beskonaèni plan strast
vena prièa o gringu u svijetu hispanoame-rièke Kalifornije. Napisala je i zbirku
prièa Prièe Eve Lune, knjigu Afrodita, neobiènu prozu o ljubavi i hrani u kojoj
ra èlanjuje u itak u svim njegovim oblicima prepliæuæi recepte zamamnih jela sa sek
sualnom nasladom. Mo da njezin najbolji roman unekoliko izmièe kategorizaciji novo
g hispanoamerièkog romana. Rijeè je o Pauli, autobiografskoj prozi o polaganom i
bolnom umiranju njezine kæeri u kojemu se fikcija i realnost ovog puta preklapa
ju u tragiènu zrcaljenju, gdje se gotovo gubi ona prijeko potrebna pri-
"Kæi sreæe
jelazna crta razdvajanja. Portret u sepiji, posljednje objavljeno djelo produkti
vne spisateljice, zadr ava se na nekoliko karizma-tiènih likova koje susreæemo veæ
u Kæeri sreæe, prateæi njihove burne, pustolovinom nadahnute sudbine.
Kæi sreæe odmaknuta je donekle od uobièajene sredine burnog hispanoamerièkog pod
neblja. No samo naoko. Jer premda je veæi dio romana smje ten na sjevernoamerièki
kontinent, toènije u Kaliforniju, arolikost svjetova koji se sumanuto gomilaju na
gr-njujuæi u obeæanu zemlju u prvoj polovici 19. stoljeæa, kad vijest o zlatu st
ruji brzinom svjetlosti dopiruæi do najudaljenijih kutaka planeta, omoguæuje Isa
bel Allende napretek materijala za ma tom zaogrnutu povijest Amerike. Podijeliv i ro
man na tri kronolo ka niza, jednoliènost razbija ne slijedeæi pripovijedanjem vrem
enske etape. Naime, okosnicu prièe èini nekoliko gotovo jednakovrijednih likova.
Najkarizmatiènija je svakako Eliza, djevojèica koju je posvojila graðanska engl
eska obitelj koja je, bje eæi od skandala, stigla do kraja svijeta, Èilea. S nepun
ih 16 godina i Eliza æe, tvrdoglavo slijedeæi svoju prvu, iluzornu ljubav, stiæi
do Eldorada. Njezino odrastanje i sazrijevanje nerazdvojivo je povezano s kines
kim lijeènikom Tao Chi'enom, na prijevaru dovuèenim iz Kine, koji u poèetku eli t
ek pomoæi Elizi, a postupno se, gotovo neza-mjetno, neraskidivo vezuje za tu fan
wey velikih stopala. Na mahove æemo doznavati sve o nesretnoj ljubavi Miss Rose
, Elizine pomajke, s beèkim tenorom te o tragikomiènom ivotnom putu Jacoba Freemo
nta, nesuðenog prodavaèa Biblija i vjeènog udva-raèa Miss Rose. Svi ostali likov
i prava su minijaturna remek-djela. Buèni, neozbiljni kapetan John Sommers, njeg
ov kruti, u togljeni brat Jeremv, neobuzdana Paulina del Valle, prva poduzetnica n
a amerièkom zapadu, blaga Elizina dadilja, praznovjerna Indijanka Mama Fresia, m
udri Tao Chi'enov uèitelj... Isabel Allende posjeduje ono to se naziva iskonskim
spisateljskim i pripovjedaèkim darom. Tragikomièni prizori s beèkim tenorom iza
kazali nih kulisa, Tao Chi'enova poetska ljubav s prekrasnom Lin, Elizino
Pogovor¦377
otkrivanje strastvene ljubavi s Joaquinom Andietom, ivot u putujuæoj javnoj kuæi
s galerijom toplih, ljudski iskristaliziranih liènosti, pravi su biseri u kojima
sentimenatalno i romantièno èesto uzmièu pred humorom, koji neizbje no izviruje i
z svakog ljudskog postupka, samo ako si to dopustimo priznati.
Isabel Allende ispisuje ne samo (pri)povijest raðanja obeæane, zlatne zemlje, ne
go i arolike svjetove indijanskih, kineskih, europskih, hispanoamerièkih doseljen
ika koji su je stvarali i gradili. Neizbje na mitologizacija i mistifikacija koju
sa sobom donose razlièite kulture, tradicije, vjerovanja i obièaji povijesnim i
politièkim zbivanjima podaruju onu tako privlaènu neodoljivost pravog magijskog
realizma. arada kineske meditacije, indijanskih sposobnosti ula enja i izla enja iz s
nova po volji, legendi i mitova Sjeverne Amerike u nekom bi se drugom djelu èini
li pretjeranim, senzacionalistièkim, pa mo da èak i nakaradnim poku ajem da se osvoj
i naj ira èitateljska publika sklona meksièkim sapunicama. No pod perom umjereno s
entimentalne, umjereno racionalne, humorom nadahnute Èileanke s amerièkim dr avlja
nstvom, koja uspje no spaja knji evnost s èitano æu, razum s osjeæajima, sjever s jugo
m, fikciju s realno æu, taj pasti postaje pravom knji evnom poslasticom.
U svijetu tako izvrsnih literarnih imena koja su otvarala put novom hispanoameri
èkom romanu i stvarala nove postulate suvremene knji evnosti svojim inaèicama magi
jskog realizma (mdgico, maravilloso, mitico, fantdstico) - svladavajuæi most izm
eðu stvarnosne svakodnevice i mita na kojemu poèiva ivot na ih predaka, krvlju i ge
nima prenesen u boju na e kose, sjaj na ih oèiju, jednako kao i u osobni znaèaj koji
nas odreðuje i usmjerava dok se, manje-vi e uspje no, valjamo morem ivota -zaèudno j
e jedino to to se tek jedna ena uspjela probiti meðu njih, darujuæi knji evnosti tak
o potrebnu feministièku notu. Toj je eni ime Isabel Allende, "kæi sreæe".
tamara horvat kanjera
O prevoditeljici
Tamara Horvat Kanjera roðena je 1962. u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultet
u diplomirala komparativnu knji evnost i panjolski jezik te bibliotekarstvo. Magist
rirala je iz filologije s temom Teorija novele u labirintu Borgesove kratke priè
e. Objavljuje knji evne recenzije u prilogu 'Forum' Slobodne Dalmacije. Prevela je
Ljubav u doba kolere i Dvanaest hodoèasnika Gabriela Garcije Marqueza, te Don R
igobertove bilje nice Marija Vargasa Llose.
Knji nica Zelina
540000501
»Narodne novine«, Zagreb ~ (118) 110735
Oznaka za nAriiH^hn- IIT-YI/1l-ft..........._________......