Openito o epohama i djelima za esej

Antika

Tad nastaje knjievnost kao takva. Traje od 9/8.stoljea ( Homerovi epovi Ilijada i Odiseja) prije Krista
do 476.godine ( pad Zapadnog Rimskog Carstva). Antika knjievnost je naziv za starogrku i rimsku
knjievnost,a sama rije antika je izvedenica od rijei antiquus-star,drevan. Svjetonazor antike je
jednostavan. Zagovara se hedonizam i optimizam. Hedonizam oznaava ope uivanje u
ovozemaljskom ivotu,a optimizam je jednostavno vedar pogled na svijet. Antika knjievnost,zbog
svoje starosti i prvenstvenosti nosi naziv klasina knjievnost.

Antigona

Osnovni pojmovi za razumijevanje antigone su : tragini junak i tragina krivnja.

Antigona ,kao glavni protagonist djela zastupa boje(moralne) principe ,te je odluna u provoenju
istih. Iako se ona u djelu ubija,ona je moralna pobjednica. Ona nosi traginu krivnju-splet okolnosti u
kojima se nala,a nikako ne moe zavriti pozitivnim ishodom. Junakinja je jer ima izuzetne
osobine ,a tragina je jer umire zbog istih. Pretjerana moralnost ju dovodi do smrti. Glavni sukob je
naravno onaj s Kreontom ( njen ujak). Za bolje shvaanje djela treba znati to sadrajno prethodi
samoj tragediji. To je grki mit o kralju Edipu ( Internet). Kreont je kontrastan lik Antigonu,on
predstavlja zemaljske zakone i nedosljednost. Kroz djelo se vie puta premilja hoe li osloboditi
Antigonu,iako ju je prvenstveno osudio na smrtnu kaznu ( pokapanje brata Polinika to je Kreont
zabranio). Kreont je vladar Tebe,te je jedan Antigonin brat pokopan ( Eteoklo) ,a drugi ne (Polinik).
Njih dva su Edipovi sinovi,a trebali su se mijenjati na vlasti nakon Edipa,no Eteoklo je odbio prepustiti
prestolje,pa dolazi do sukoba ( povezano s mitom o Edipu).

Renesansa

Epoha koja se razvila sredinom 15.stoljea i tijekom 16.stoljea. Najprije se javlja u Italiji,a poslije se
iri na ostatak Europe. Obiljeava ju preporod europske kulture po uzoru na antiku,tovie sama rije
renesansa znai preporod ili obnova. Svjetonazor je antiki ( hedonizam,optimizam i skepticizam-
izbjegavanje dogmi,sve treba propitati vlastitim umom). Kroz renesansu se stvara kult genija,ovjek
koji je uspjean u svemu,onaj od kojeg treba uiti,vrstan u vie polja znanost i umjetnosti. Takav
ovjek se jo naziva univerzalni /renesansni ovjek ( uomo universale). Primjer takvog ovjeka bi bio
Leonardo da Vinci. Stil pisanja je antiki,temelji se na kompozicijskoj jasnoi i preglednosti.

Hamlet

Klju za razumijevanje djela je prouavanje Hamleta ,to jest hamletovske osobine. Shakespeare je
Hamleta dobro psiholoki produbio i okarakterizirao. Hamletovska osobina se temelji na
neodlunosti,na hamletovskom pitanju ( Biti ili ne biti). Biti ili ne biti-pitanje koje vodi ovakvom
zavretku tragedije. Hamlet je mogao sve odluiti da je bio odluniji. Hamletovsko pitanje je zapravo
pitanje ubiti ili ne ubiti ( svog strica Klaudija),a moe se tumaiti kao pitanje ubiti ili ne ubiti samog
sebe. Smatrao je da svoju unutarnju agoniju i stalno pretjerano razmiljanje moe rijeiti
samoubojstvom. Vrlo je bitno pitanje osvete. Hamlet je ,kao i Antigona,tragini junak koji nosi
traginu krivnju. Splet okolnosti iz kojih se ne moe izvui pozitivan ishod. No,Antigona je vrsto
odluna,dok je Hamlet ba suprotan. A ishod je isti. Oboje umiru. Hamlet je isto izrazito moralna
osoba,a ba zbog toga je njegov kraj traginiji nego to je trebao biti.
Dundo Maroje

Za tumaenje djela treba znati jedan dio Drieve biografije. Naime, Marin Dri je bio Dubrovanin
koji je pred kraj ivota ,za vrijeme svog boravka u Firenci,slao urotnika pisma kojima je htio sruiti
dubrovaki aristokratski reim. Djelo je kritika dubrovake aristokracije. Glavni lik je sluga,Pomet.
Pomet je stvaran po uzoru na renesansnog filozofa N.Machiavellija. Naglaeno je to da je Pomet
sluga,a pametniji je od svih likova gospodara u djelu. Predstavljen je kao pravi renesansni ovjek,zna
ovladatii sreom (fortunu) kako koristi njemu ,te je gospodar vlastita ivota. Kroz Pometa se otvara
pitanje svojstveno tadanjem stanju u Dubrovniku. Jesu li ljudi plemikog roda samim time pametni i
sposobni. Budui da je u djelu jedini pametan ovjek Pomet,Dri zastupa misao da se ovjek rodi
pametan,razuman i spretan bez obzira na stale,te bi upravo takvi ljudi trebali biti na vlasti.
Vrlo je vaan i prolog ( uvod ) Dugog Nosa. U uvodu se govori o ljudima nahvao i ljudima nazbilj. Ljudi
nahvao su glupi,zli,pokvareni,lakomni,a ljudi nazbilj su pametni,razumni i sposobni. U djelu je
,naravno,kao jedini lik nazbilj predstavljen Pomet.

Realizam

Javlja se kao reakcija na romantizam ( prethodnu epohu). Naziv se razvio od latinske rijei
realis=stvaran,istinit. Otprilike traje od 1830-1870 godine. Naputa se romantiarska tenja za bjegom
od stvarnosti i izbjegava se romantini spleen. Piu se djela koja za cilj imaju rjeavanje drutvenih
problema,pa se pie realno, sa svim pozitivnim i negativnim stranama. Kako je za romantizam
karakteristian subjektivizam, tako je za realizam karakteristina objektivnost. Najee teme su
socijalno-psiholoke,to jest prikaz drutvenih prilika i ovjeka u drutvu. Temeljna knjievna vrsta je
roman. Karakteristina su i naela istinitosti ( prikaz bez uljepavanja ) i naelo tipinosti
( likovi=tipovi karakteristini za odreen drutveni sloj).

Za djelo je vano znati filozofsku teoriju Friedricha Nietzschea. Nietzsche je zastupao teoriju nadovjeka. Nema
jednostavnih reenica kojima se ta teorija moe opisati ,pa je dobro priloiti citati iz njegove knjige Tako je
govorio Zaratustra. to je majmun za ovjeka? Podsmijeh ili bolan stid. I ba to treba biti ovjek za nadovjeka:
podsmijeh ili bolan stid. Nadovjeka treba gledati kao bie koje prezire mediokritete. Moe se gledao kao
maksimalno ostvarenje svih ljudskih potencijala. Nadovjek bi bio bie koje je lieno osjeaja krivnje. To se vidi u
samom djelu Dostojevskog. On postavlja Raskoljnikova kao lika koji razvija teoriju o iznimnim ljudima koji imaju
pravo ubiti ,ako tako pomau drutvu. No, Dostojevski alje sigurnu poruku djela. Raskoljnika nakon ubojstva
mui grinja savjest, to on nije oekivao,ne kaje se zbog uinjenog ve ga mui taj osjeaj nelienosti grinje
savjesti. Tek kroz razvoj ljubavi s Sonjom,on se poinje kajati i doivljava svojevrsnu duhovnu katarzu.
Naravno,sve to nalae da je roman psiholoki jer prikazuje razvoj psihe glavnog lika. Raskoljnikov,to jest njegova
psiha se razvijaju od poetne osobe,da bi krajnji rezultat bio jedna potpuno druga osoba,osloboena svih
poetnih primisli.

Hrvatski realizam

Trajao vrlo kratko,nakon enoinog protorealizma,od 1881 pa do sredine 1890-ih. Na realizam je geogradski vrlo
aren. Hrvatsko zagorje predstavljaju Ante Kovai i K..Gjalski,Slavoniju Josip Kozarac ,a Istru i Primorje Eugen
Kumii i Vjenceslav Novak. Najzastupljenije vrste su roman i pripovijetka. Teme su nacionalne i socijalne.
Nacionalne teme se obrauju kroz pisanje u Khuenovo doba ( maarizacija) i kroz pisanje o stanju u Hrvatskoj i
o hrvatskim politikim strankama. Socijalna tematika se istie u odnosu selo-grad.

Posljednji Stipanii
U romanu se predstavlja propast senjske patricijske obitelji Stipani. No,vaniji su problemi koji dovode do
propasti. To su opeljudski problemi poput odgoja,roditeljske ljubavi ,osobne sree i poloaja u drutvu. Najvie
se istie problem patrijahalnog i jednostranog odgoja. Lucija,koje je potpuno zapostavljena te ne moe iskazati
svoju vrijednost u obitelji ( razlog zapostavljenosti je jednostavno taj to je ena ). Umire slomljena srca,shvativi
da ju Alfred ( prijatelj njenog brata kojem je pisala pisma,a on joj nije odgovarao) nikad nije volio. Kritika odgoja
koji je bio tipian za to vrijeme vidi se i kroz lik njenog brata,Jurja. Njemu je bilo prueno sve,njegovom
obrazovanju ,no on je dane provodio u zabavi i neuenju. Na kraju djela,nakon to su majka i Lucija prodale kuu
da bi on mogao navodno zavriti kolovanje,odrie se i obiteljskog prezimena te uzima maarsko. Vano je i
nacionalno-politiko pitanje. Ante,otac umire slomljen vlastitim porazom. Propadaju mu politika nastojanja
( mijenjao stranke shodno situaciji),te ga dokraji sinov moralni pad.

Prva hrvatska moderna

Moderna poinje krajem realizma,Matoevom novelom Mo savjesti,a poetak moderne se moe tumaiti
1895 godine,kad su sveuiltarci zapalili maarsku zastavu na Jelaievom trgu. Modernizam,kako svjetski tako i
na,krasi pluralizam stilova. Uvijek je teko odrediti granice izmeu knjievnih epoha,pa su na prijelazu nekad
stvarana vrsna djela. Zreli realizam nam je dao Posljednje Stipanie,simbolizam Matoa proima cijelo njegovo
stvaralatvo,a jo se istiu naturalizam i impresionizam ( pjesnitvo).

Bijeg

Bijeg je prvi roman hrvatske moderne. To ne treba mjeati s prvim hrvatskim modernim romanom-Povratkom
Filipa Latinovcza. Sam naslov govori puno toga o djelu. Glavni lik uro Andrijaevi je kreiran na naelu
tipinosti. On je lik suvremena intelektualca koji je u stalnom sukobu s okolinom ( malograanstvom) . No
vanije od njegova stalnog sukoba sa gotovo svima,je i njegov stalni unutarnji nemir. uru karakterizira izrazita
pasivnost i nespremnost za ikakav znaajniji ili odluniji pothvat. On se nikad nije suoavao s problemima,ve
bjei. Tako je nastao naslov . On bjei od problema,od okoline i od samog sebe. Iako je djelo moderno,uro
pokazuje karakteristike romantiarskog junaka. Preosjetljiv je ,u stanju spleena,zamoren je i ba to ga vodi u
propast. Ovo je roman lika,a sve ostale okolne strukture ( likovi,dogaaji)u romanu slue samo za bolje
ocrtavanje glavnog lika. U prvom planu nije vanjska fabula ve razvoj misli glavnog lika. Takva tehnika,temeljena
na psiholokoj analizi, u nedostatku tipine fabule ( fabula u drugom planu ) se naziva defabularizacija. Roman
je moderan i po tehnici pripovijedanja. Koriste se pripovjeda u treem licu,tehnika pisama i forma dnevnika,a i
unutarnji monolozi. Ba monolozi omoguuju najposredniji uvid u unutarnje stanje glavnog lika.

Avangarda

Avangarda je naziv za skup modernistikih pravaca kojima je zajedniko osporavanje knjievne tradicije.
Avangardni pravci su futurizam,ekspresionizam,dadizam,nadrealizam,egzistencijalizam i ostali. Bitni za Kafkinu
Preobrazbu su ekspresionizam,egzistencijalizam i nadrealizam. Ekspresionizam se temelji ne izraavanju svog
unutarnjeg stanja,pisci opisuju svoj doivljaj stvarnosti. Nadrealizam se temelji na automatskom diktatu
misli,bez ikakve kontrole razuma. Pie se automatski i slobodno se niu asocijacije. Nadrealizam se vrlo esto
povezuje s snom. Egzistencijalizam se temelji na ljudskoj egzistenciji i esenciji ( ljudska priroda). Temelji se na
promiljanjima o ljudskom postojanju i ljudskoj biti. Avangarda je bila reakcija na tadanja ratna zbivanja ,a
najbolje ju karakterizira rije pobuna.

Preobrazba

Gregor Samsa ( Samsa-sam,osamljen) je prije preobrazbe ivot provodio samo radei ( jedina osoba koja se
raspituje o njemu je njegov ef). Nema ostvaren nikakav meuljudski/prijateljski odnos s ikim drugi,pa s ni
obitelji. Obitelj ga gleda kao ono bitno to ih prehranjuje i omoguuje im ivot. Nakon preobrazbe,njegova
obitelj je zgaena,ali ne emotivno. Oni su zgaeni fizikom promjenom,s tim to je ovjek postao kukac. TU
nema nikakve emotivne reakcije. S vremenom prestaju brinuti na bilo kakav nain,te ga doivljavaju kao
smetnju. Ni prije,a ni poslije preobrazbe ,obitelj nema nikakvu emotivnu povezanost s njim. Samsin ivot je bio
hladan,isprazan i otuen. On ne uspijeva stvoriti nikakav odnos s okolinom. Takva atmosfera,kaotina,bez
ljudske topline ,otueno stanje , ispunjeno strahom i nemoi se naziva kafkijanska atmosfera. Takva atmosfera
je karakteristina za sva Kafikna djela. Zanimljiv je motiv kukca( u izvornom tekstu djela je motiv gamad). Kafka
je izabrao motiv kukca ba zato to nema bolje ivotinje za opis odnosa modernog drutva prema ovjeku.
Drutvo cijeni pojedinca u onoj mjeri u kojoj je on koristan tom drutvu. Preobrazba nije preobrazba u punom
smislu te rijei. Samsina preobrazba je samo vanjska,fizika manifestacija Samsinog unutarnjeg stanja. To nije
kritika samo drutvu,ve i pojedincu koji se nije u stanju pobuniti protiv takvog stanja. Ni sam Samsa nema
reakciju na svoju pretvorbu,ve se brine hoe li zakasniti na posao. Korisno je znati da djelo ima i
autobiografske elemente . itav Kafkin ivot je bio obiljeen loim odnosom s ocem ,te je i Kafka radio u
birokraciji koju je prezirao

Miroslav Krlea

Krleino stvaralatvo je obiljeilo cijelo 20.stoljee. On je najutjecajniji knjievnik tog doba. Stvarao je kroz vie
faza. Prva je ekspresionistiko-simbolistika, druga je realistiko-psiholoka,trea je faza bunta i zadnja faza je
faza romana. Svako djelo je potrebno zasebno interpretirati zbog kompleksnosti djela.

Gospoda Glembajevi

Drama pripada realistiko-psiholokoj fazi. Socijalna tema koja se obrauje je financijski slom imune obitelj
Glembaj,te slika ondanjih drutvenih prilika. Psiholoka karakterizacija svih likova,a u prvom planu je naravno
Leone. Moralna karakterizacija je prisutna od prvog Glembaja koji je ubio ovjeka zbog zlata u umi,do
posljednjeg Glembaja ,Leona, koji isto na kraju drame ubija barunicu Castelli. Vrlo je vana i naturalistika
( bioloka karakterizacija)-mo nasljea glembajevske krvi. Tu se nadovezuje Barboczy legenda koji govori kako
su svi Glembajevi ubojice i varalice. Osnovni sukob je u samom Leonu. On se vraa u Zagreb nakon 11 godina
zbog obljetnice obiteljske tvrtke. On je razapet izmeu Glembajevskog ( svojim odlaskom on je bjeao od toga u
sebi) i Danijellevskog. Majka mu je bila Danielli prije nego to se udala za oca Ignjata Glembaja. Te dvije obitelju
su simboli. Glembajevi predstavljaju ono negativno,nagone,amoralnost i animalnost,a majka (Danielli) je simbol
razumnog,ljudskog,moralnog. Jedinu osobu koju Leone potuje je Angelica ( Beatrice) koja je asna sestra.
Napetost u djelu je graena na psiholokom planu i tom osnovnom sukobu dviju krvi u Leonu. U njemu je ipak
pobijedilo ono amoralno jer i on na kraju ubija. Kontrastni likovi su spomenuta Angelica i barunica Castelli.
Jedna predstavlja gotovu svetost,a druga potpunu amoralnost.

Povratak Filipa Latinovcza

Glavni problem djela je potraga za identitetom i kriza osobnosti. Filip je zbog godina provedenih van domovine
izgubio nacionalni identitet ( epizoda s Joom Podravcem) kojeg Filip smatra simbolom stoljetne hrvatske
zaostalosti. Osjea se udaljen od niih slojeva drutva poput Joe,ali i od viih slojeva poput onog drutva koje
okruuje njegovu majku. eli osjetiti pripadnost Hrvatskoj,ali tu jednostavno ne nalazi uporite. Zbog loeg
odnosa s majkom ( pogotovo epizoda s portretom majke) i nepoznavanja oca nema ni obiteljsko uporite.
Problem loeg odnosa s majkom se manifestira u svim odnosima s enama koje Filip kreira. Zbog niza takvih
problema,Filip svoju linost ne moe oblikovati u cijelosti. Filip se jo u djetinjstvu korijenski postavio kao
iskompleksirana osoba izrazite traumatizirane prirode. Uz sve okolne faktore,on sam najvie rui sebe. Osobni
nedostatak smisla i nepronalaenje istog,uz lou psihiku stabilnost ,ga razdiru. Moe se rei da Filip osjea blagi
Edipovski kompleks,privlae ga ene koje su iste kao njegova majka. ene koje ga zanimaju,prema njima osjea
istovremeno gaenje i privlanost. Vidljiv je i utjecaj Freudove psihoanalize. Tonije,Filip sve preko potrebno
analizira ,te tako svoje misli razlae do najsitnijih detalja (duboka psihoanaliza). Krlea se koristi ,po uzoru na
Prousta,asocijativnim sjeanjima na djetinjstvo ( kvaka,frajle). Krleine asocijacije su bez ikakve
organizacije,dekomponirane,upravo poput glavnog junaka djela. Slinost je i u esejistikim epizodama. Proustov
junak razmilja o knjievnosti,dok Filip promilja o modernom slikarstvu i umjetnosti openito.
Kasni modernizam ( specifinost Ive Andria)

Prokleta avlija je posebna jer ju karakterizira vrlo sloen stil kojim je napisana i viestruka alegorinost same
avlije. Viestruka alegorinost se vidi u odnosu slobode i neslobode,u odnosu nevinosti i krivnje,normalnog i
avlijskog ( zatvorskog ) svijeta,te najopenitije ivota i smrti. Djelo je konstruirano s izrazito bogatim podtekstom
i jako je slojevito. Jo je fascinantnije to je to Andri sve uspio na samo devedesetak stranica,pa se djelo ogleda
kao dua pripovijetka. Koristi se metoda upriavanja ( pria u prii) . Prethodna pria uvjetuje
sljedeu,prethodni kaziva prie uvjetuje sljedeeg i tako na kraju dobivamo kompleksnu i sloenu
cjelinu. Svaka od pria ( a tako i pripovjedai) ostavljaju dojam nedovrenosti i ba to priu kao
takvu,navodi na sljedei dio ( priu unutar prie,pripovjedaa). Takoer ,strukturu djela moemo
gledati kao koncentrine krunice,koje se ire a potiu od istog izvora. Na djelo valja gledati kao
priu kroz koju treba proi. Treba proi kroz vie ovojnica ( pria o sultanima,amilova sudbina,zatvor)
da bi se dolo do jezgre djela ,to jest smisla i zakljuka.--- Narativni perpetum mobile ( pria uvjetuje
priu,pria koja se iznutra obnavlja). Sve to ini na poetku spomenutu slojevitost. Pomou takvog
naina opisivanja ( izrazito sloenog) Andri nam poruuje da na ivot,koliko god bio nama svojstven i
osoban,ne ovisi samo o nama ,nego se manifestira u drugim osobama i dogaajima ( okolini). Prokleta
avlija je i simbol cijelog svijeta,a to nam najbolje opisuje egzistencijalna misao dana u djelu. Svi smo
sporedni i nevani, avlija ivi sama za sebe,sa stotinu promjena,i uvijek ista . Nema opisa fizike
torture ni muenja,no o avliji ( svijetu ) se stvara dojam kao tjeskobnog i egzistencijalno skuenog
mjesta. To se moe tumaiti tako da u pravom svijetu realne i osobne slobode nema,to je psiholoka
patnja ovjeanstva. Vrlo je vana upravo sama pria. U ovom tjeskobnom svijetu,koji je ogranien
upravo naim trajanjem,a smrt je jedino sigurno,pria ostaje i kad pojedinac nestane sa svijeta. Pria
je jedino to je ostalo od fra Petra,uz neke njegove stvari.

Stranac

U prvoj reenici djela ( Danas je umrla majka , ili moda juer,ne znam) se odmah namee slinost s
Kafkom,zbog objektivne i hladne konstatacije. U Strancu je predstavljena Camusova filozofija
apsurda. Moda je to najbolje tumaiti na primjeru Sizifa,kao to je to uinio sam Camus u svom
eseju. Sizif je osuen na kotrljanje kamena prema gore , i kad doe do vrha kamen pada. To je
uzaludan ( Sizifov) posao. No ,Camus promilja Sizifa u trenutku kad se vraa prema dole. Sizif je
spoznao vlastiti apsurd,a s time ga je i nadvladao. Za Camusa,Sizif je sretan. Postoji apsurd-zatim
postoji naa vlastita spoznaja o apsurdu-a s naom spoznajom mi nadvisujemo vlastiti apsurd. Roman
je egzistencijalni,propitkuje smisao ivota i ljudske egzistencije. Mersault je osuen jer odbija igrati
igru koju igra cijelo drutvo. Iako je Mersault na kraju osuen ,on je jedini pobjednik. Pobjednik je jer
ne prihvaa isprazne drutvene konvencije, te biva osuen samo jer je iskren. Upuena je kritika
cijelom drutvu jer ive ispraznim,automatiziranim ivotom bez osjeaja. Samo se pretvaraju da imaju
osjeaje jer drutvo i konvencije to zahtijevaju od njih,te tako ive u zabludi da to sve ima nekakvog
smisla. Ono to je Sizif u trenutku kad promilja vlastiti apsurd,to je Mersault u trenutku kad odbija
sveenika. Mersault ga otro odbija,te tako jo jedanput odbija sve ono drutveno i sve ono njemu
nametnuto . Tako on pobjeuje vlastiti apsurd,to jest prihvaa ga ,a to je prvi korak u njegovoj borbi
protiv istog. Osvjetava apsurd,te ga time nadvladava.

Lovac u itu

Kasni modernizam,proza u trapericama ( jeans proza). Afirmirala se ezdesetih godina,po uzoru ba

na Lovca u itu. Karakteristian pripovjeda je mladi-urbani pripovjeda,u Lovcu je to Holden
Caufield. Djelo je proeto izgraenim osobnim stilom na temelju govora gradske mladei,te se
osporavaju tradicionalne i postojee drutvene strukture. Holden ne prihvaa ideologije ni cjelovite
sustave ( mijenja kole). Holden nije socijalni ni psiholoki oblikovan lik,pa su njegovi postupci,iako
buntovni,ujedno i nezreli. On je ideoloki neumjeren,a u socijalno-drutvenom smislu nekoristan i
neaktivan. Jedino to istinski eli je biti lovac u itu. eli stajati na rubu provalije i hvatati djecu koja bi
se previe pribliila rubu provalije. Provalija je simbol odrastanja i prijetvornog (njemu odbojnog
svijeta odraslosti i zrelosti). To je sve metafora za djecu koja odrastanjem gube svoju istou i
nevinost, te se pretvaraju u neto to nisu. Ironino je to,to Holden jedino iskonski eli je spasiti
druge,a sebe ne moe spasiti. On je idealist koji je nesposoban suoiti se s odrastanjem i njegovim
posljedicama,to jest onim to ivot nuno nosi. On je u svojoj glavi i svom svijetu,razapet kao muenik
svijeta,potpuno drugaiji od drugih,jedini iskren i jedini koji nije prevarant. Zapravo,donosi brze i
nepromiljene zakljuke,koji su esto nerazumni i krivo utemeljeni. Procjenjuje sve druge kao
prevarante,bez ikakvih dokaza u cijelosti,samo jer ne moe spoznati sam sebe i suoiti se s odrastanje.
On zapravo i nije junak,ve lik pogubljen u procesu odrastanja.