Biblioteka Latina et Graeca
Knjiga V
divi Claudii
0anoKoXoKvvTco6ig
L. ANNAEI SENECAE
LUCI JE ANEJ SENEKA
pretvorba boanskog
Klaudija u tikvu
Priredio i preveo
Darko Novakovi
VPA
ZAGREB 1986
 P re tv o rb a b o anskog K laudija u tik v u
filo zo fsk a rugalica nad o tv o ren im carskim g ro b o m

1.
U zoru 13. listopada 54. godine nae ere, u ezdeset etvrtoj
godini ivota i etrnaestoj godini carevanja, preminuo je rimski
car Tiberius Claudius Nero Germanicus, u povijesti poznatiji po
svojem gentilnom imenu Klaudije. Uzrok smrti najvjerojatnije
je bila otrovana gljiva za kojom je car lakomo posegnuo ne na
sluujui njezin ubitani sastojak. Vrhunska profesionalka koja
je priredila tu posljednju carsku slasticu zvala se ominozno
Locusta (Skakavac), bila je nadaleko uvena zbog djelotvorno
sti svojih usluga, pa ipak se, stjecajem sluajnosti, zamalo do
godilo da ugledna rtva ne podlegne onako kako je bilo zami
ljeno. Na kraju se ipak sve zavrilo sretno po urotnike, vlada
revo je tijelo popustilo i tako je na neobian nain okonan
jedan neobian carski ivot koji je presudno obiljeio.znaajno
razdoblje rimske povijesti.
Klaudije je dospio na prijestolje u vrlo udnim okolnostima
koje bi cinici mogli shvatiti znakovitima za cjelinu njegove vla
davine, pa i za sam nain kako se na kraju morao rastati sa svi
jetom. Naime, u meteu koji je uslijedio poslije ubojstva njego
va dementnog neaka Kaligule, budui car nije se uspio na vri
jeme skloniti na sigurno mjesto, pa se, u golemu strahu i elji
da nae kakvo-takvo skrovite, uspio samo pritajiti iza zavjese
u jednoj od odaja carskoga dvora. Jedan zalutali vojnik opazio
je par mukih nogu kako proviruje iza zavjese, priao joj, raz-
gmuo je, i iza nje ugledao najneuglednijeg lana carske obitelji
kako umire od straha. U trenutku kad je Klaudije pred ano
nimnim gardistom pao na koljena i htio ga moliti za milost,
ovaj ga je pozdravio kao cara i tako je poeo zakanjeli i
viestrano kobni Klaudijev uspon na vlast.1

1 U sp.Suet .Cl. 10.

5
 Izvjetaji o Klaudijevoj smrti nisu sasvim podudarni, ali se
svi redom odlikuju istovrsnom mjeavinom kominosti i nela
gode koja je obiljeavala i priu o njegovu dolasku na prijesto
lje. Veina se izvora slae u tom da je ostarjelo carevo tijelo
pokazalo neoekivanu ilavost pred monim otrovom. Prema
Tacitu, Klaudije se iznenadnim proljevom uspio na tren opora
viti, pa je zbog toga na perce, koje je kakljalo carevo nepce i
izazivalo ga na bljuvanje, nanijeta nova, udarna doza otrova.2
Prema Svetoniju, dodatni je otrov unijet u njegovo tijelo ili u
gancima, njegovu omiljelom jelu, ili kroz klistir, koji mu je
dan zbog toga to je toboe patio od zaepljenosti.3 Bilo kako
bilo, vijest o carevoj smrti bila je neko vrijeme suspregnuta, ne
sumnjivo po nalogu njegove ene, neakinje i trovaice Agri-
pine, da bi se osigurao miran prijelaz vlasti na njezina se-
damnaestgodinjeg sina, Klaudijeva posinka, Nerona.
Prema Klaudijevoj vladavini antika historiografija nije po
kazala osobito milosre. Od kulture koja je prema manjkavoj
ljudskoj tjelesnosti redovno pokazivala gotovo religijski zazor
teko se i mogla oekivati bilo kakva naklonost prema epavu
mucavcu na prijestolju. Uostalom, milosra prema Klaudiju
nije bilo ni u njegovih najbliih: prema svjedoanstvu Svetoni-
jevu, Klaudija je i vlastita majka smatrala etalonom gluposti,
nakazom koju je priroda zapoela, ali nije uspjela konano
oblikovati.4 Njegova nedavna djelomina rehabilitacija kao
simpatina, luckasta vladara, s ponekom oprostivom slabou
i povratnom starakom sklonou za neodmjerenu osvetu, za
sluga je prije svega takva utjecajna tumaa rimske povijesti
kao to je bio Robert Graves i dvaju njegovih izuzetno popu
larnih i itljivih romana: Ja, Klaudije i Boanski Klaudije (oba
objavljena 1934). Iz stroe, znanstvene perspektive takvu su se
dobrohotnijem tumaenju Klaudijeva carevanja priklonile i
2 Tac.Ann. 12, 67.
3 Suet. CL 44.
4 Suet.C/. 3.
6 7
vane monografske studije Momigliana i Scramuzze, objavljene
neto prije i neto poslije Gravesovih romana (A. Momigliano,
L opera dellimperatore Claudio, Firenze 1929 /engleski pri
jevod: Claudius: the Emperor and his Achievement, Oxford
'1 9 3 4 ; Cambridge 2 1961/; V.M. Scramuzza, The Emperor
Claudius, Cambridge Mass. 1940).
Besmisleno bi bilo truditi se da se ovdje obrazloi neka
aktualna historiografska communis opinio o etrnaestgodinjoj
Klaudijevoj upravi Rimom, a dvojbeno je da li takva suglasnost
uope i postoji. Za faktografsku pozadinu teksta koji je oj/dje
predstavljen bitan je jo samo jedan podatak. Neutvrena datu
ma, ali zacijelo neposredno poslije smrti Klaudijeve, udovica
Agripina i Klaudijev nasljednik na prijestolju Neron priredili su
Klaudiju sveani sprovod. U pogrebnom govoru koji je za nj
napisao uitelj Seneka, Neron je hvalio, uz opi podsmijeh,
razboritost pokojnikovu, a dodatna je ast otrovanom ouhu
iskazana time to je naknadno proglaen zaboga. Ta velika po
ast, koja je mimoila Klaudijeve prethodnike Tiberija i Kaligu-
lu, neposredan je povod kratka, zajedljiva sastavka o kojem je
ovdje rije.
2.
U cjelini antike knjievne povijesti teko je pronai tekst
koji obasie svega petnaest poglavlja a da se u njegovu tumae
nju i nakon smjene nekoliko uglednih filolokih generacija jo
i sad pokazuju ozbiljne toke prijepora. Upravo je takav tekst
koji je u izvorniku i prijevodu otisnut u ovoj knjiici. Jo se i
danas raspravlja o njegovu tonom naslovljavanju, o tumaenju
prihvaena naslova, o njegovu autorstvu, o vremenu njegova
nastanka, o njegovoj dovrenosti ili kmjosti. Jedna se, meu
tim, suglasnost u svakoj od tih rasprava redovno pretpostavlja:
nitko ne dvoji da je rije o jednom od estetiki najprovokativ-
nijih tekstova cjelokupne antike beletristike batine, o tek
stu koji ni u grkoj ni u rimskoj knjievnosti nema ni pravog
prethodnika ni pravog nasljednika. Nepokolebana filoloka
vjera u izuzetnost ovoga kratkog teksta dobro se moe ilu
strirati dvama nezavisnim podudarnim sudovima dvojice filo
loga koje su odlikovali razliiti temperamenti i jednaka suz
dranost pred prejakim pohvalama. Za Otta Ribbecka rije je
o remek-djelu hladne poruge i profinjena vica; gotovo je sva
ka rije otrovan ubod, cjelina je silno duhovita, prividno ovla
nabaena, a ipak fmo proraunata do posljednje sitnice.
Richard Heinze smatra da pri takvu remek-djelu, koje je
izotreno u svakoj rijei, ne treba mirovati dok se ne postigne
potpuno i sigurno razumijevanje svake rijei.5*
U katalogu naznaenih interpretativnih nevolja najbolje je
krenuti od poetka, od problema koji je u klasinofilolokoj
tradiciji i bio najpretresaniji: kako se zapravo ovo djelce zove?
Kljuno svjedoanstvo o zagonetnom naslovu ovoga krat
kog spisa potjee od povjesniara Diona Kasija (1507235?),
vie je od stoljea mlae od vjerojatna vremena njegova nas
tanka, naknadno je saimano i ne odlikuje se, na alost, osobi
tim redom u slijedu misli. Saima Diona Kasija kae:
Agripina i Neron pretvarali su se da tuguju za onim kojega
su ubili, te su na nebo uspeli ovjeka kojega su s gozbe izni
jeli na nosilima. To je dah povoda L udju Juniju Galionu,
Senekinu bratu, za vrlo duhovitu primjedbu. (I sam je
Seneka sastavio spis pod naslovom Pretvorba u tikvu
/&Tioiib\oKWTiooL<;/, kao da je rije o kakvoj pretvorbi u
boanstvo /dnadavartm ^/). Dakle, za Galhna se pria da
je u vrh m ah rijei mnogo toga rekao.. Budui da su krvnici
one koji su u tamnici nali smrt nekim velikim kukama do
vlaili na Trg i potom ih vukli do rijeke, izjavio je da je
Klaudije kukom dignut na nebo. A i za Neronom je ostala
izreka koja nije nevrijedna spomena. Izjavh je naime da su
5 Usp. O. Ribbeck, Geschichte der rdmischen Dichtung III, Stutt-
gart & Berlin 2 1913, str. 38; R. Heinze, Zu Seneant A pocobcyntosis,
Hermes 6 1 ,1 9 2 6 , str. 4 9.
8
gljive je b bogova jer je i on sam uz pomo gljive postao
bogom 5
Povijesna informativnost ovoga ulomka nije velika: nita
rbitnog u njemu nema to ne bi bilo poznato iz drugih izvora,
Tacita i Svetonija ponajprije. Kljuan je, meutim, spomen
Senekina spisa koji se nigdje drugdje tako ne zove, ba kao to
ni rije kojom je naslovljen nigdje drugdje u grkom nije po
tvrena. Iz toga dvojega proistekla su dva vana pitanja, koja
su samo naizgled vana jedino za zanatsku, dokumentacijsku
podlogu knjievne povijesti: o kojem je Senekinu djelu rije i
kako taj naslov treba shvatiti?
Da je rije o onom istom tekstu koji se u dostupnoj ruko
pisnoj tradiciji s golemom prevagom naziva ah o smrti Klau-
dijevoj (Ludus de morte Claudii) potvreno je tek u 16. stolje
u, a zasluga za tu identifikaciju pripada humanistu Hadrijanu
Juniju.7 Njegovo zdravorazumsko povezivanje postojeeg
teksta s fantomskim naslovom koji iza sebe nije imao potporu
nijednog jedinog nezavisnog ulomka bilo je prihvaeno meu
strunjacima, ali ni izdaleka uvijek tako da bi se moglo govoriti
o univerzalnoj suglasnosti. Ostavimo naas argumente kojima
se takva identifikacija osporava i pogledajmo ono to se takvim
izjednaavanjem jo ne rjeava naime, to zapravo znai
dmKoXoKWTCOOK.
Dokazni postupak kcji se u pivom redu poziva na iskoriteni
tvorbeni model doista djeluje najuvjerljivije. 'Ato k 6Xokvvtojaic
je oigledno tvorenica kojom se s ovim ili onim ciljem - eli
aludirati na slubeni grki izraz za deifikaciju, koji Dion Kasije
ne rabi, ali koji je inae dobro poznat: atrodetooK, apoteoza.
Ako je toj trodjelnoj rijei, u kojoj sredinji slog &e oi
gledno pokriva sadraj bog , znaenje pretvorba u boga ,
6 Dio Cass. epit. 60, 35.
7 Usp. L. Annaei Senecae Divi Claudi AnOKOAOKTNTriZIL.
Introduzione, testo critico e commento con trad uz io ne e indici a cura
d i Carb Ferdinanda R usso, Firenze 1981 (= 5 1965), str. 17.
9
 tada supstituiranjem koKokwt - (od KokoKVini), tikva) za
- &e - nastaje rije koja lege artis moe imati jedno jedino
znaenje: pretvorba u tikvu.
Nevolja s tim gramatiki besprijekornim i lako hranjivim tu
maenjem naslova lei u tome to se nigdje u ouvanu tekstu
ne pripovijeda, makar i u natuknici, ni o kakvu slinom do
gaaju, a u predmetnom inventaru evocirane stvarnosti nema
ni pukog spomena bilo kakve biljke nalik na tikvu. Iz toga se
razloga - i time se vraamo na pitanje koje smo naas napu
stili - Junijeva identifikacija pokuavala u vie navrata opovri,
a sumnja u njezinu ispravnost bila je izraena i u ovom stolje
u.8
Bilo bi predugo, i nezanimljivo, prikazivati ovdje cio histo
rijat toga neokonanog spora, u kojem se sjedne strane doka
zivala potpuna neumjesnost naslova, a s druge strane - daleko
rjee pronalazila u tekstu neka mjesta u kojima bi se meta-
foriki ili nekako drugaije ciljalo na tikvu. U osnovi te cijele
rasprave lei pretpostavka o obaveznoj denotativnosti naslova,
koja se zacijelo moe braniti kad je rije o nekim antikim
knjievnim vrstama, ali koja u najire shvaenoj rimskoj sati
rikoj tradiciji nema vrsta uporita. Ipak, iako naslov nipoto
ne mora tono opisivati sadraj, ipak je razumno oekivati,
pogotovu kad je rije o ovako apartnom imenovanju, da se u
naslovu otkriva barem dio strategije teksta.
U tom pogledu, tvorbeno jedino korektno znaenje:
diroKo\ohtui>T(jooL<; = pretvorba u tikvu, bez sumnje ne dostaje.
Russo je sigurno najblii razumnom rjeenju kad, pozivajui se
na davnu interpretaciju Fromondovu iz 16. stoljea, u naslovu
hoe vidjeti i drugo znaenje, do kojega se, dodue, nikako ne
moe stii korektnom tvorbom, ali iju je ekspresivnost nemo
gue previdjeti: ne samo pretvorba u tikvu nego i pretvorba
tikve /u boga/.9 Za jezinu svijest koja omoguuje takvu
8 Saet historijat u Russa, o .c , s tr .l .b ilj . 25.
Q grkom e naziv za kazneno nabijanje rotkvice (ili hrena?;gr. fi&pavo*;)
Usp. u Russa, o .c ., str. 1 8 - 1 9 , koji dvoznanost naslova poku
ava rekreirati i u talijanskom: indiomento : in ... diotimento.
10
tvorbu komina izraajnost supstitucije bog = tikva oigledno
nadjaava racionalnu kontrolu nad cjelinom tvorenice. Komi
na dvosmislenost kakva se oituje u naslovu djelca istodobno
je izvrstan indikator kako treba itati tekst koji slijedi, u koje
mu se double entendre eksploatira s osobitom vjetinom i s
primjetnim autorskim zadovoljstvom. Prigovor bi se ovakvu
tumaenju naizgled mogao nai u upozorenju da latinski
cucurbita, dodue, oznauje metaforiki tikvana odnosno
praznoglavca, ali da grki ekvivalent te latinske imenice,
koKokviA r), takva znaenja nikada nema.10 Vjerujem, meu
tim, da upravo taj protudokaz bitno podupire valjanost
prethodnoga obrazloenja. Kominost se naslova potencira
time to se metafora, koja pripada pukom metaforikom
inventam, prevodi na ueni grki, da bi se tako iz uzvie-
nije perspektive evocirao dobro poznat, nizak i odbojan sadr
aj. Kad bi u naoj jezinoj situaciji postojao jednak bitan
preduvjet dvojezinosti, latinizirani naslov na primjer In ku
ku rbita ija - morao bi djelovati kominije nego domesticirana
metaforika Pretvorbe u tikvu. 11
10 Antike potvrde za odbojne predodbe vezane uz tikve usp. u
Russa, o .c., str. 17, bilj. 28; protiv prebrza znaenjskog izjednaavanja
grkog KokoKuvrn i latinskog cucurbita upozorava u svojem vanom
recentnom izdanju P.T. Eden: Seneca: Apocotocyntosis, Cambrige
1984, str. 3 . Za filoloke radove koji prate semantiku sudinu tikve
u modernim jezicim a usp. literaturu u Russa, ibid.
11 Bauk dvosmislena naslova Senekina teksta ne prestaje m uiti
filologe. Od literature koja nije zabiljeena ni u Russa ni u Edena (usp.
bilj. 7 i 10), a na istoj je generalnoj liniji obrane naslova onakva kakav
jest, treba spomenuti prilog A .N . Athanassakisa: Some Evidence in
Defence o f the Title 'Apocotocyntosis fo r Senecas Satire, Transac-
tions and Proceedings o f the American Philological Association 104,
197 4 , str. 1 1 -2 1 (okrugla i ukopljena cara potrkuju unaokolo kao
loptu). H. Eisenberger (Bedeutung und Zweck des Titels von Senecas
'Apocotocyntosis', Harvard Studies in Clasical Philology 82, 1978,
str. 2 6 5 -2 7 0 ) smatra da m etaforiko otikvljenje carevo umanjuje nje
govu veliinu, oblik, spolnost i intelekt. Posljednjih je godina ponovno
aktualizirana pola stoljea stara Wagen voortova teza p o kojoj se naslo
vom AjroKo\oKvvTtoaK zapravo cilja na biropiupaviScjoK, to je u
u stranjicu uhvaena preljubnika (usp. H. Wagenvoort, A pokolokynto-
11
 3.
Iako rukopisna predaja univerzalno oznauje mlaeg Seneku
(4.pr. n.e. ? 65. n.e.) kao tvorca Sale o smrti Klaudijevoj, iako
ga kao autora pamfleta navodi i Dion Kasije, Senekino autor
stvo ovog kratkog sastavka nije uvijek bilo sasvim nepodlono
sumnji. Sjedne strane, svjedoanstvo relativno kasnih rukopisa
ne mora biti presudno - Sala o smrti Klaudijevoj ne bi bila
prvi Senekin srednjovjekovni \pev8emypcupov. S druge strane,
i taj se argument neusporedivo upornije koristi, u najmanju je
ruku udno da isti ovjek koji sastavlja slubenu laudatio
funebris pokojnoga vladara napie tako zajedljiv i neprikriveno
odbojan prikaz njegova uzlaska na nebo. Osim isticanja tih dvi
ju oprenih, a gotovo istovremenih reakcija na smrt Klaudije-
vu, presudno dokazno mjesto za takvo pobijanje Senekina
autorstva trai se u ulomku rasprave 0 utjesi, posveene Klau-
dijevu osloboeniku Polibiju, koja je nastala 43. ili 44, dvije
godine poslije Senekina odlaska u progonstvo na Korziku.
Zbog vanosti za povijest razumijevanja Pretvorbe boanskog
Klaudija u tikvu, a i zbog uloge u recepciji cjeline Senekina
djela, ulomak vrijedi navesti u cijelosti - ne na posljednjem
mjestu i zbog toga to je kolovani rimski italac posmrtnu
invektivu protiv Klaudija, ma iz ijeg pera potjecala, morao
itati sa svijeu o ovim Senekinim redovima:
Neu prestati da ti stalno pred oi dovodim Cezara [= Klau
dija]! Dok on ravna svijetom i pokazuje koliko je bolje
uvati tiarstvo dobroinstvima a ne orujem, dok on uprav
lja ljudskim poslovima, nema opasnosti da te se bilo to
dojmi kao vlastiti gubitak: u njemu jednom jedinome do
voljno je zatite, dovoljno utjehe za tebe! Trgni se, i kad
sis, Memosyne 3,1,1934, str. 4 -2 7 i H. Bannert, Aporaphanidosis.
Der Rettich fllr den Ehebrecher, Mnemosyne 30, 1977, 2 9 3 -2 9 5 ).
Od pokuaja revidiranja tradicionalnog naslova zanimljiv je, iako neuvjer
ljiv, onaj koji je izloio Ettore Paratore,po kojem bi zapravo trebalo ita
ti - kako i stoji u nekim rukopisima Diona Kasija - noKo\oKevTwcnq,
a to bi pak imalo znaiti ibanje kljastoga ;usp. La letteratura latina
delleta imperiale, Firenze & Milano 1969, str. 49.
12
god ti suze navale na oi, upravi pogled na Cezara: oi e se
osuiti od pogleda na najvee, najjasnije boanstvo; njegovo
bljetavih oinut e ih tako da nita drugo nee moi gleda
ti i zadrat e ih prikovane za sebe. O njemu, kojega ti pro
matra danju i nou, s kojega nikada ne skree misli, o
njemu mora razmiljati, njega mora dozvati u pomo pro
tiv Sudbine. S obzirom na to kolika je njegova blagost, ko
lika popustljivost prema svima svojima, ne sumnjam u to da
je ve mnogostrukim utjehama zacijelio tu tvoju ranu, da je
ve mnogo tota pridonio da se zaustavi tvoja bol. Uosta-
h m , da i nita od svega toga nije uinio, zar ti nije najvea
utjeha ve i samo to to moe gledati Cezara i razmiljati o
njemu? Neka ga bogovi i boice dugo odre na dobrobit svi
jeta! Neka se u djelima izjednai s boanskim Augustom,
neka nadmai njegov vijek! Dokle god bude boravh meu
smrtnicima neka ne osjeti da je b ih to u njegovoj kui
smrtno! Neka sina nakon dugotrajne provjere preporui za
vladam rimskoga carstva, nekoga prije ugleda kao oeva su
druga nego kao nasljednika! Neka kasno stigne, i bude znan
samo naim unucima,dan kad e njegov rod za nj zatraiti
nebeske asti! /c. 1 3 / Daleko od njega dri svoje ruke.
Sudbino, i ne po kazuj svoju mo na njemu osim onoliko
koliko moe biti na korist! Dopusti mu da lijei ljudski rod,
ve dugo bolestan i oslabio, dopusti mu da vrati na svoje
mjesto i uspostavi sve to je uzdrmala mahnitost prethodno
ga vladara! Neka ova zvijezda, koja je zasjala nad svijetom
strmoglavljenim u ponor i propalim u tminu, svijetli zau
vijek! Neka donese mir Germaniji, neka otvori vmta Brita
nije, neka proslavi trijumfe, i oeve, i nove! Njegova bla
gost, koja meu njegovim vrlinama zauzima prvo mjesto,
obeava m i da u i ja biti gledalac ovih potonjih Nije me,
naime, tako oborh da me ne bi h th uzdii, dapae, nije me
uope oborh, nego me pogoena sudbinom i posrnula za
drao i, dok sam se strmoglavljivao u ponor, blago me pri
hvatio, podmeui svoju boansku ruku. U moje je ime upu-
13
 tio molbe senatu: nije mi samo darovao ivot nego ga je,
dapae, za me i zatraio! Neka to bude njegova briga, neka
moj sluaj procijeni kako god bude smatrao podobnim! Ne
ka ili njegova pravednost uvidi povoljnost moga sluaja ili
neka ga njegova blagost uini povoljnim: i jedno i drugo za
me e biti jednako njegovo dobroinstvo, b ib da spozna
moju nedunost, b ib da je svojom voljom utvrdi! U meu
vremenu, u mojoj je nesrei velika utjeha to to vidim da
njegovo mibsre prozirnije c b svijet. Budui da je to njego
vo mibsre iz ove iste zabiti, u koju sam ja ukopan, izvukb
i na vidjeh dana vratib vei broj onih koji su leali pod dav
nanjim ruevinama, nije me strah da e jedino mene mimo
ii. Napokon, sam najbolje zna kada komu valja pritei u
pomo! Ja u dati sve od sebe da se ne mora crvenjeti to je
meni pomogao. Sretne li tvoje blagosti, Cezare, koja omogu
ava da pod tobom prognanici provode mirniji ivot no to
su ga pod Gajem provodili odlinici! Ne strepe, ne oekuju
ma svakoga asa i ne drhte kad god vide kakav brod. Za
hvaljujui tebi znaju da i bijes Sudbine ima granice, da po
stoji nada u njezino poboljanje, da postoji pomirenje s
njezinom sadanjom silinom. Iz toga se dade zakljuiti da
su najpravedniji upravo oni udarci groma koje tuju i oni
koji su njima pogoeni/ ' 2
Ovaj gadljivi panegirik u svemu je slian stihovanom hvalo
spjevu Neronu u etvrtom poglavjju Pretvorbe boanskog
Klaudija u tikvu i ve je zbog toga dvojbeno moe li se samo u
ime pretpostavljena moralnog integriteta stoikog filozofa
odrei Seneki. Mogue je, dakako, Seneku od Seneke braniti
drugaijom interpretacijom citirana ulomka, otkrivati u njemu,
kako je to prvi uinio Diderot, skrivenu satirinu intenciju
ali takvu tumaenju nedostaje iole ozbiljnija filoloka utemlje-
nost.13 U oba se sluaja previda razlika u okolnostima nastan-
12 Sen. Cons. adPotyb. 12 ,3 -1 4 .
13 D . Diderot, Essai sur les regnes de Claude et de Neron el sur les
moeurs et les ecrits de Seneque, Paris 1779;usp. i A . Momigliano, o.c.
14
ka dvaju tekstova, razliitost njihovih generikih stimula, ne
podudarnost u njihovoj pragmatikoj dimenziji. Naroito je
metodoloki sporno odricanje Senekina autorstva samo na
temelju vjere u jedinstvenu autorsku osobnost koja mora iz
virivati iz svakoga teksta pisana istom rukom: takva etika, sti
listika i knjievnopovijesna fallacia fictae unitatis vie govori
o rukovodnim interpretativnim modelima klasine filologije u
jednom drugom vremenu nego to ozbiljnije moe osporiti
atribuciju ovoga djelca Seneki. Napokon ako se ve moraju
prizivati u pomo i biografski argumenti - ljudski je uvjerljivije
da e ovjek koji je prema vlastitu uvjerenju bezrazlono stra
dao i jo povrh svega po slubenoj dunosti morao posmrtno
hvaliti svojeg unesreitelja, dati sebi oduka u tekstu ovakve
vrste - pogotovu ako je taj tekst, kako je otroumno prije po
la stoljea pretpostavio K. MUnscher, prvobitno bio izdan
anonimno.14 Uostalom, ne treba zaboraviti da se dokaz za
tvrdnju kako se Seneka znao distancirati od vlastite prakse,
literarne ako ve ne i moralne, nalazi upravo u Pretvorbi bo
anskog Klaudija u tikvu, u onom dijelu sedmog poglavlja u
kojem se autor dobro zabavlja na raun vlastite tragedije,
Pomahnita b g Herakla. 15
Ipak, ako i nema valjana razloga posumnjati u Senekino
autorstvo Pretvorbe boanskog Klaudija u tikvu, ipak ostaje
zadaa da se utvrdi vrijeme nastanka teksta. Siguran terminus
post quem jest spomen Klaudijeva osloboenika Narcisa u pri
hvatnom odboru koji cara doekuje u podzemnom svijetu.
Narcis je, po svjedoanstvu Tacitovu, nadivio Klaudija, ali ne
za dugo (Ann. 12,69 - 13,3) : njegovu je smrt najbolje datirati
14 Usp. K. Miinscher, Senecas Werke, Philologus , Supplement-
band 1 6 ,1 9 2 2 , str. 4 9 , i, na njegovu tragu, K. Barwick, Senecas Apoco-
hcyntosis in zweiter Ausgabe, Rheinisches Museum 9 2 , 1943, str.
167.
1 s Usp. c. 7 i komentare Russa i Edena ad loc. Za obuhvatniju us
poredbu na istom tragu usp. G. Ramb e lli,// finale deW 'Apocobcynto-
sis e Ia catabasi deU 'Hercules furens, Studi di filologia classica ,
Pavia 1957, str. 9 28.
15

krajem listopada 54. n.e. Bilo kako bilo, pamflet o carevoj
lakrdijakoj apoteozi morao je nastati neposredno poslije care
ve smrti, dakle najvjerojatnije do kraja 54. n.e., jer je nezamisli
vo da bi ovakav tekst mogao raunati s cijelim nizom kolni
kih efekata s kojima inae rauna kad bi u kolektivnom
sjeanju izblijedjele vane podrobnosti iz ivota neuravnotee
na vladara. U tom pogledu odloene datacije Pretvorbe boan
skog Khudija u tikvu za neko vrijeme bitno poslije 54. n.e. na
tragu su iste metodike zablude o kojoj je netom prije bilo
rijei: da jedan isti autor ne moe, ili moe tek poslije znaaj
nijega protoka vremena, mijenjati svoje temeljne etike orijen
tire.16*
4.
U raznorodno koncipiranim interpretacijama Pretvorbe bo
anskog Khudija u tikvu jedan se njezin aspekt bez valjana
opravdanja uglavnom sasvim iskljuuje iz rasprave: njezina
pripovjedna dimenzija. Ma kako pria u Pretvorbi boanskog
Klaudija u tikvu bila kratka, ma koliko se doimala nezahvalnim
analitikim povodom, ona ipak zasluuje panju, ve i zbog to
ga to njezino specifino ustrojstvo bitno odreuje tip komike
koji se u njoj javlja a komiku Pretvorbe boanskog Khudija
u tikvu nijedna obuhvatnija interpretacija ne eli mimoii.
Ta kratka pria koja obasie petnaest poglavlja pokriva
jednodnevno zbivanje na nebu, dijelom i na zemlji, neposredno
prije i poslije Klaudijeve smrti 13. listopada 54. n.e. Ispriana
je tako da se potuje faktini redoslijed zbivanja, bez analep-
tikog ili proleptikog remeenja podrazumijevane kronologi
je radnje. Ispriana je na usta neimenovana pripovjedaa koji u
razliitim odsjecima prie pokazuje razliitu narativnu kom-
16 Usp..Eden, o j c ., str. 4 5 ; z a historijat takvih okolinih tum ae
nja usp. Russo, o jc ., str. 10, bilj. 13, i njegovu pregnantnu formulaciju:
tali pamphlets o si scrivono subito sotto l impressione degli avveni-
menti che sommuove ta fantasta, o non si scrivono (str. 11).
16
petenciju. Na poetku se, u oiglednoj izrugivakoj namjeri,
poziva na notornog laca Iivija Geminija kao izvor prie (usp.
c.l). Ta se ovisnost pripovjedaeva deklarativno obnavlja na
poetku petog poglavlja (ujte to se odigrah na nebu. Za vje
rodostojnost odgovara izvjestihc), a u meuvremenu je tako
ogranien pripovjeda pokazao znake pune prosudbene
autonomije (usp. c.4: Da li je to zbilja uinio, ne znam...).
Najdrastiniji sluaj samonametnuta pripovjedaeva obzira jest
njegovo odbijanje da prenese verbatim istup Janov na vijeu
bogova (usp. c.9: ... kako to zapisniar nije mogao slijediti, ne
iznosim, da ne bih ono to je rekao zabiljeh drugim rijeima),
iako ga obilno demantira vlastita praksa i prije i poslije toga
mjesta (usp. ekstenzivne citate nepoznata boanstva /c .8 /,
Augusta /c.1 0 /, Jupitera /c .l 1/). Dakako d a je rije o svjes
nom egaenju s konvencijama pripovjedne proze i stroge
historiografske metodologije.
Kao to se s obzirom na kratkou pripovjednog vremena
razumno moglo i oekivati, pretean dio prie isprian je u
obliku saeta izvjetaja, iako se pripovjeda, kad mu je to bilo
potrebno, znao povlaiti iz svoje nametljive uloge i preputati
rije likovima. U skladu s lakidijakom polaznom postavkom o
historiografskoj nepristranosti izvjetaja o apoteozi, pripovje
da rijetko izlae sadraj Klaudijeve svijesti i zadovoljava se
vanjskim opservacijama, bilo svojim bilo onima koje potjeu
od fikcionalnih likova. Dakako, takva svjesno izabrana suzdra
nost ne spreava ga da izrie nedvosmislene etike sudove,
sasvim u skladu s historiografskom praksom da se sudovi, i to
nedvosmisleni, tedro iznose, ali samo o onom to se nedvo
smisleno moe utvrditi.
Ono to osobito odlikuje pripovjedni koncept Pretvorbe
boanskog Khudija u tikvu opetovana je pripovjedaeva po
treba da obrazlae vlastit posao. Komentari diskurza zatjeu
se na nekoliko mjesta u sastavku, i ta hinjena zabrinutost pri
povjedaeva hoe li se njegova pria prihvatiti kao vjerodostoj
na jedna je od komikih okosnica teksta. Ovamo svakako valja
17
 ubrojiti i izmjenino koritenje stiha i proze, koje je stimulira
no specifinom generikom tradicijom, a ovdje se oigledno
upotrebljava i zato da bi se pokazala komina skrb pripovjeda
eva za primjereno formuliranje vlastite prie (usp. npr. dvo
struku ispripovijedanost istog fabulamog odsjeka na poetku
drugog poglavlja).
Druga upadljiva odlika iskoritena pripovjednog koncepta
jest uloga koja je u njemu preputena pretpostavljenom kon
zumentu i sudioniku prie, sluaocu prije nego itaocu. Na ne
koliko se mjesta pripovjeda obraa implicitnom sluaocu
(1,13-14; 2,8; 4,38; 13,13) odnosno sluaocima (5,2). Fingi-
rane dijaloke okolnosti odvijanja prie najvidljivije su u upa
dici neimenovana sluaa pri kraju drugog poglavlja (Kakva se-
jaina! Svi se p jesnici...) koja niim nije najavljena niti nak
nadno obrazloena, te se jedino moe naznaiti promjenom gla
sa u itanju. To je, vjerujem, presudan dokaz za intendiranu
prvobitnu izvedbu teksta, koji doputa ne samo efektnu reci-
tativnu prezentaciju nego i glumako uprizorenje nekih od-
sjeaka.17
Tako zamiljena i izvedena pria vehiculum je svekolike
kominosti teksta. Komika Pretvorbe boanskog Klaudija u
tikvu temelji se na nizu sadrajnih i oblikovnih opreka koje se
u njoj oituju: ljudsko je suprotstavljeno boanskom, nebo
zemlji, smrt ivotu; literarnost izraza ispreplee se s kolokvijal-
nou, vulgarnost s krajnjom izraajnom obazrivou, plebejska
proverbijalnost i metaforika s gospodskim, dvorjanskim leksi
kom i sintaksom. Koliko god takvo interpetativno polazite
bilo sporno kad mu se eli pripisati apsolutna teorijska preva
ga, Koestlerov koncept bisocijacije, kao istovremenog iznenad
nog proimanja dvaju inkompatibilnih konteksta, u tumaenju
Senekine komike nesumnjivo je djelotvoran.18 Fabulama je
17 Eden, o .c., str. 8, nagaa da je Seneka osobno mogao prvi itati
vlastit sastavak.
18 Usp. A . Koestler, tnsight and Outlook. An Inquvy into the
Common Founiations o f Science, A rt and Sociat Ethics, London 1949,
str. 3 6 .
18
zadanost Pretvorbe boanskog Klaudija u tikvu tu da se prisil
no povezuju boanska i ljudska sfera i da se svaka od njih
mjeri neuvjerljivo normama one druge. Diskurz koji pre
zentira tu fabulu uvijek nastoji iznevjeriti itaoevo oekiva
nje: neozbiljna cjelina prie najavljena je krajnje ozbiljno
(c .l), prostako puko boanstvo kakav je par excellence
Herkul izraava se tragikim jambima (c.7), prizemna kaznena
Klaudijeva zabava kao to je uzaludno kockanje dobiva digni
tet epske epizode pa se o njoj pria u heksametrima(c,15) itd.
Posrijedi je uvijek jednak nain provociranja komikih efeka-
ta: izraz, ili sadraj, ili oboje, sugeriraju itaocu jedno mo
trite, da bi se iznenada pokazalo kako se taj odjeljak prie
moe promatrati i iz druge perspektive. Kako je Pretvorba bo
anskog Klaudija u tikvu invektiva protiv cara-silnika, najvei
dio komike prelama se preko Klaudijevih lea. Zanimljivo je
pri tom primijetiti, i to je neposredna posljedica polaznog
pripovjednog koncepta, da je naelno izbjegnuta mogunost
da neki lik provocira situaciju u kojoj e Klaudije ispasti smi
jenom ludom. Nema onog to se u Propovoj teoriji komino
ga zove oduraivanie:19 nitko od Klaudija ne pravi budalu
on sam od sebe pravi smijenu benu, ili pripovjeda jedno
stavnim imenovanjem pokazuje njegovu kominu, duhovnu i
tjelesnu nedostatnost.
Nema, oigledno, nikakve sumnje d aje sredinji, uspjeno
obavljen zadatak teksta ismijati to vie, ponekad i to okrut
nije, mrtvoga cara. Ali radi kakva je cilja takav zadatak uope
izabran? Koja je, ili koje su, nagovome ambicije ovoga teksta?
Interpretativni historijat Pretvorbe boanskog Klaudija u
tikvu vrvi razliitim odgovorima na to pitanje, a vidljivu pre
vagu imaju ona objanjenja u kojima se istie jedna causa fina
lis i jedna autorska pobuda. U takvu se razumijevanju uglav
nom obrazlae da je Klaudijeva deifikacija ismijana ili iz
perspektive indignirana filozofa, ili teologa, ili politiara, a nje-
19 Usp. V . Propp [Propi, Problemi komike i smeha. Novi Sad 1984,
(preveo Bogdan Kosanovi), str. 8 8 - 9 5 .
19
 zin je cilj da se uspostavi okrnjeni filozofijski, religijski ili po
litiki decorum. Potkrepe se za takva tumaenja redovno nala
ze u pojedinim odsjecima teksta koji se shvaaju kljunima za
razumijevanje njegove cjeline. U karikiranoj prezentaciji starih
boanstava mogue je gledati naelnu filozofsku nevjericu pre
ma politeizmu bez granica (usp. vaarsku atmosferu na vijeu
bogova, cc. 8 -1 1 ), ba kao to je tipino filozofski prosvjed
onaj kojim se Klaudijev prijelaz u besmrtnike osporava iz
doktrinarne perspektive epikureizma i stoicizma (usp. c.8).
Razumijevanje Pretvorbe boanskog Klaudija u tikvu prven
stveno kao religijske satire temelji se na slinim argumentima,
ali im se doseg neto umanjuje: tradicionalno vjerovanje moglo
bi biti opasno ugroeno ako bi se za bogove stali prihvaati
zloinci i rodoskvrnitelji kao stoje Klaudije (c.8). Valjanih po
ticaja za sastavljanje politike rugalice protiv Klaudija bilo je
napretek, pa se tako i interpretacije djelca kao politike satire
razilaze u odreivanju njezina prvenstvenog cilja. Po jednima,
njome se preko mrtva Klaudija napada njegova trovaica, vla-
stohlepna Agripina, i daje podrka Senekinu ueniku Nero-
nu.20 Po drugima, upravo je obrnuto: Agripina se u ovakvu
aljivo-okrutnom prikazu ozbiljnog dogaaja posredno brani
od prigovora d aje izazvala muevu smrt.21 Mogue je otricu
napada vidjeti uperenu na onaj dio Klaudijeve politike aktiv
nosti kojom je uklonio zakonite nasljednike prijestolja iz Ju-
lijevske loze.22 Posljednji u nizu podrobnih tumaa knjievne
dimenzije Pretvorbe boanskog Klaudija u tikvu, P.T. Eden,
20
Za interpretaciju Pretvorbe kao napada na Agripinu usp. npr.
K. M ii n s c h e r .o s t r . 5 0 ,Seneque, L A pocoloquintose du divin Claude.
Texte i t abli et traduit par R en i bfoftz.P&riz 1934, str. 11. Za podrku
Neronu usp. npr. O. Viedebantt, Warum hat Seneca die Apocolocynto-
sisgeschrieben, Rheinisches Museum 7 5 , 1 9 2 6 ,str. 142 id .
21 Za razboritu argumentaciju o tome da se u Senekinu tekstu ni
rijeju ne spominje Agripina usp. A . Kurfess, Zu Senecas Apocolocyn-
tosis, PhilologischeWochenschrift 4 4 ,1 9 2 4 , coi. 1 3 0 8 -1 3 1 1 .
22 Usp. K. Kraft, Der politische Hintergrund von Senecas Apocolo-
cyntosis, Historia 1 5 ,1 9 6 6 ,str. 9 6 -1 2 2 .
20
sklon je presuditi da je rije o politikoj satiri, u kojoj kao
dominantnu otkriva namjeru da se obilje Klaudijevih politi
kih greaka njegovu nasljedniku Neronu pokae kao negativna
paradigma.23
Jako uporite za takvu interpretaciju, koje i sam Eden ne
istie dovoljno, lei u tome to je jedini afirmativni segment
cijeloga teksta, jedini koji nudi neku viziju budueg blaenstva
u gomili prolih nesrea, onaj u kojem se najavljuje sretna Ne-
ronova vladavina /c .4 /. Ipak, uza sve to, teko se sloiti s pos
tavkom o nekoj sveobuhvatnoj, makar i viestruko posredova
noj, didaktikoj dimenziji teksta. Dapae, uvjeren sam da na
tragu ovakva nesumnjivo korektnog ralanjivanja Senekina
teksta na politiki zazorna exempkt iz Klaudijeve ere i obeano
blagostanje iz Neronove budue vladavine treba izvui zaklju
ak koji e izokrenuti hijerarhiju ciljeva teksta: ne koristi se
neobuzdana poruga zato da bi se dala pouka, nego se pod vi
dom pouke zbija okrutna ala s mrtvim silnikom. Nesklonost
da se uoi dominantno invektivno obiljeje teksta dug je istoj
intepretativnoj tvrdoglavosti koja nepopustljivo vjeruje da o
vjek, koji je za sebe izabrao tako sveto poslanje kao to je fi
lozofsko, rte moe na ovako nedostojan nain opovri vlastita
moralna naela. Pretvorba boanskog Klaudija u tikvu nemilo
srdan je privatni obraun, slino kao to je to bila anonimna
knjiica koja se pod grkim nazivom Mcjptop iitavaoraa^
(Oporavak luaka) jo za ivota Klaudijeva obraunavala s nje
govom neuvjerljivom isprikom da je pod Kaligulom morao glu
miti ludilo da bi spasio ivu glavu.24 U tom je kontekstu Pre-
23 Usp. Eden, o c ., str. 1 2 - 1 3 . Didaktina se dimenzija Senekina
djelca naglaava i u klasinoj Highetovoj studiji The Anatom y o f Satire,
Princeton 1972 (=1962), str. 1 6 6 - 1 6 7 . Za razliita vienja Pretvorbe
kao politike satire,uz rad citiran u prethodnoj biljeci usp. W. Just,
Senecas Satire auf die Apotheose des Kaisers Claudius in ihrer politi-
schen Bedeutung, Wissenschaftliche Zeitschrift Univ. Rostock , 15,
1 9 6 6 , str. 4 4 7 -4 5 1 ; K. Bringmann, Senecas Apocolocyntosis und die
politische Satire in R om , .A ntike und Abendland 17, 1971, str. 5 6 -
-69-, na Senekinu neobjektivnost okomljuje se R.H . Auberton,
Una stira maliciosa de Sineca, .A lfa 9 ,1 9 6 6 , str. 7 7 - 9 2 .
24 Suet. C l 38.
21
 tvorbu boanskog KJaudija u tikvu najbolje shvatiti kao knji
evni oduak ojaena ovjeka protiv svojeg progonitelja, sas
vim legitiman u kulturnoj tradiciji koja je doputala i najnepri-
kriveniji osobni napad na mrska neprijatelja. Senekin je spis
invektiva, ba kao to su invektive bile srodni sastavci Arhiloha
i Biona, Lucilija i Nevija. Druga je stvar - i ona nesumnjivo
iziskuje dodatno objanjenje - kojim se naslijeenim knjiev
nim oblikom posluio Senekaza artikuliranje svoje invektive.
No prije toga pitanja, koje zadire u generiku pozadinu
Senekina teksta, potreban je jo jedan vaan odgovor: kojoj je
publici Pretvorba boanskog KJaudija u tikvu prvobitno bila
namijenjena?
Podrobnost u opisivanju Klaudijevih javnih i privatnih na
stranosti, tankoutnost i raznovrsnost aluzija u objema knji
evnim tradicijama, grkoj i rimskoj, unutranja upoznatost s
funkcioniranjem carskoga dvora, uvjerljivo pokazuje da se
tekstom prvenstveno ciljalo na krug obavijetenih i knjievno
izobraenih visokodostojanstvenika i dvorskih namjetenika
u najirem smislu rijei.25 Dakako, cilj ciljeva morao je biti
Neronov entourage, koji je u neslubenom ocrnjivanju slube
no deiflciranog careva prethodnika mogao imati opipljive poli
tike koristi Ta je korist mogla biti to vea, a eventualni pri
jekori autoru to manji, ako je spis doista ispoetka kruio
anonimno. Nije suvino upozoriti da se pretpostavka o prvo
bitnoj upuenosti teksta na klaudijevsko-neronsku kamarilu
vrlo dobro dopunjuje s dokazanom orijentiranou teksta na
usmenu izvedbu.
5.
Ispitivanje generike pozadine teksta koji je prethodno
apostrofiran kao upadljiv knjievnopovijesni izuzetak, razum-
25
Slian zakljuak, ali temeljen prvenstveno na politikoj dim en
ziji teksta,u E d en a,o.c.,str. 1 1 - 1 3 . 2
22
ljivo je, ne moe uroditi preobilnim rezultatima. Ipak, gotovo
da nema opsenije interpretacije Pretvorbe boanskog KJaudija
u tikvu koja ne raspravlja barem o jednoj vrsti koja se s gotovo
univerzalnom suglasnou otkriva u njezinoj pozadini o me-
nipskoj satiri. Menipska je satira ona podvrsta satire koja svoja
dva bitna razlikovna obiljeja, mjeavinu proze i stiha (prosi-
metrum) i mjeavinu serioznog i kominog (onouBojekoiov)
duguje svojem zaetniku, Menipu iz Gadare (druga polovica 3.
st. pr. n.e.). Oboje, doista, postoji u Pretvorbi boanskog
KJaudija u tikvu, i u tom, formalnom pogledu, Senekin je
sastavak nesumnjivo prispodobiv pretpostavljenom kanonu
vrste. Nevolja je, meutim, u tome to su sva naa znanja o
menipskoj satiri samo posredna, jer nijedan cjelovit primjerak
vrste nije ouvan. Od jedinog posvjedoenog autora takvih
tekstova u rimskoj knjievnosti, Marka Terencija Varona(koji
je u Senekinu djelcu jednom i citiran: usp. c. 8) spominje se
151 knjiga menipskih satira, od kojih je devedesetak poznato
po naslovu, a uspjelo se ouvati tek oko esto nevelikih uloma
ka. Neke utvrdive jezine osobine Yflronovih fragmenata: ko
ritenje kolokvijalizama, vulgarizama, puke metaforike, pro-
verbijalnosti, grecizama, uz spomenute dvije invarijantne od
rednice vrste, daju naslutiti da je unutar matine knjievne
batine postojao generiki impuls kojega je Seneka svakako
morao biti svjestan. Ipak, slinosti ne idu predaleko: dok je
Varonova satira oigledno htjela biti i socijalni i etiki korek-
tiv, Pretvorba boanskog KJaudija u tikvu prvenstveno je otvo
ren osobni obraun u kojem drutvena stvarnost ne igra pre
sudnu ulogu. Protiv precjenjivanja ovakve generike ovisnosti
Senekina teksta govori i injenica daje menipska satira u antici
bila neimenovana, a to praktino znai i poetoloki nesankcio
nirana podvrsta satire. Kako je nedavno vrlo podrobno obraz
loio Joel C. Relihan, naziv menipska satira kao nedvosmi
sleno generiko ime upotrijebio je tek Justus Lipsius daleke
1581.26 Da presmjele zakljuke o menipskoj satiri kao gene
rikoj pozadini Senekina teksta ne treba temeljiti ni na nje-
23
 govu estom rukopisnom naslovljavanju kao apoteoze ... per
saturam, pokazao je u istom goditu istoga asopisa M. D.
Reeve: Apotheosis ... per saturam nije satirina apoteoza
nego apoteoza o kojoj se pripovijeda mjeavinom proze i stiha,
onim to se inae naziva prosimetrum. 2627
Povrinska usporedivost Senekina teksta s ulomcima Varo-
novih satira, a potom i sa zamiljenom cjelinom generikog
nasljea menipske satire, ponekad navodi na to da se ne uoi
drugi, jednako vaan ako ne i vaniji odvjetak tradicije sti-
hovana ili prozna invektiva. Osobna uvreda, iz politikih ili
kakvih drugih pobuda, u rimskom je kulturnom krugu potvr
en oblik komuniciranja jo od daleka vremena Nevijeva (kraj
3. st. pr. n.e.) i njegova poznatog napada na politiki pogibe
ljan rod Metela (frgm. 2 Warm. /V aria/: Meteli kob su rimska
kao konzuli). Tu duhovitu i uvredljivu izreku, kako za nju
stoji u jednom kasnom komentaru uz prvi Ciceronov govor
Protiv Vera28, slijedio je cio niz stihovanih i proznih sastavaka
u kojima je uvredljivost bila obavezna, a duhovitost poeljna
osobina. Lucilije (? 102. pr. n.e.) je u prvoj knjizi svojih sati
ra knjizi koja, nuzgred, svojim naslovom Vijee bogova
(concilium deorum) podsjea na segment Pretvorbe boanskog
Klaudija u tikvu izravno napao Lucija Kornelija Lentula
Lupa, konzula 156. pr. n.e. i cenzora 147. pr. n.e. Katulove
uvredljive rugalice u kojima se ne krtari tabuiranim leksikom
iz razliitih podruja spolnosti, pokazuju znaajnu evoluciju u
zajedljivosti i bezobzirnosti (usp. npr. Carm. 49; 57; /Ciceron,
Cezar/; 94; 105; 114; 115 /Cezarov tienik Mamurra, alias
Mentula/ itd.). O popularnosti krajnje nesputanih stihovanih
obrauna s politikim protivnicima u vremenu koje neposred-
26 Usp. J.C. Relihan, On the Origm o f M enippean Satire as the
Name o f a Literary Genre, Gassical Phitology 7 9 , 1984, str. 2 2 6 -
-2 2 9 .
27
Usp. M.D. Reeve, Apotheosis ... per saturam, Gassical Philolo-
g y 7 9 ,1 9 8 4 , str. 3 0 5 -3 0 7 .
28 Pseudo-Ascon. ad Cic. Verr. 1,10, 29.
24
no prethodi Seneki najbolje svjedoi epigram buduega cara
Augusta protiv Fulvije, pohotne ene njegova politikog protiv
nika Antonija, u kojem budui moralni obnovitelj Rima brani
svoj tjelesni integritet neuobiajeno vulgarnim leksikom (Mart.
11,20). S druge strane, prozne invektive oduvijek su bile dio
retorike tradicije, kao politiko oruje bile su nesumnjivo
utjecajnije, a iz govornike je prakse i poteklo ime za takvu
vrstu tekstova (/oratio/ invectiva). Neprikriveno invektivni
karakter imaju neki fragmenti starijeg rimskog govornitva,
Katona, Scipiona Emilijana, Gaja Grakha, ah vrhunac je taj
oblik dosegao u kasnoj republici, u govorima poput Ciceronova
Protiv Pizona. Na samoj smjeni dviju era najvjerojatnije je na
stala pseudo-Salustijeva Invectiva in Ciceronem, a stotinjak
godina potom - dakle pedesetak poslije Seneke njezin
fingiran odgovor, pseudo-Ciceronova Invectiva in Sallustium.
Oba su djelca prije bezazlene retorike vjebe nego dalekose
ne historiografske krivotvorine, ali ipak jasno svjedoe da ni u
carskom Rimu nije prekinuta viestoljetna tradicija knjievnog
obraunavanja s protivnicima. Dakako, to to su u carstvu ti
protivnici preteno birani meu pokojnicima nije posljedica
imanentne evolucije knjievnoga ukusa nego grube mijene poli
tikih prilika. U toj tradiciji treba razumijevati i Senekinu
Pretvorbu boanskog Klaudija u tikvu. Pri tom jedno ne treba
smetnuti s uma: vanjtinom menipska satira, tvarno invektiva,
ona je golemim svojim dijelom generiki nepredvidljiva tvore
vina koja s punim pravom zahtijeva od itaoca poseban misao
ni napor.
Recepcijska sudbina Pretvorbe boanskog Klaudija u tikvu
neobina je ak i u okvirima prevrtljive antike rukopisne
predaje. Kako je detaljnom pretresanju pokazao P.T. Eden,
spomena o njoj nema u mnogih autora u kojih bi se barem
kakva-takva upoznatost sa Senekinim tekstom mogla oekiva
ti: u Lukana, Tacita, Kvintilijana, Juvenala, Svetonija, Lukija-
na.29 Neoekivanu potvrdu za lektiru Senekine invektive nala-
29
E d e n .o c . str. 1 7 -1 8 .
25
zimo u etvrtom stoljeu, u Auzonijevu (310? 395) pismu
Paulinu iz Nole, u kojem poiljalac vlastit stihovan opis meteo
rolokih i astronomskih prilika sredinom prosinca poprauje
sljedeim proznim komentarom: Nije ti, vjerujem, jasno to
hou izrei tolikim stihovima, a bogami, ni ja sam dobro ne
shvaam. Ipak, nagaam: bio je 14. prosinac, tek to je bila
pala no, kadli m i urue tvoje krasno, tako pismeno pismo!
(Ep. 23). Nadahnutost ovih redova poetkom drugog poglav
lja Senekina teksta vie je nego oita.
Punih pet stoljea o sudbini Pretvorbe boanskog Klaudija
u tikvu ne znamo nita, da bi tada bila spomenuta u krajnje
neoekivanom kontekstu, u pohvalnom posmrtnom ivoto
pisu Wale, bratia Karla Velikoga i nadstojnika glasovitog
benediktinskog samostana Corbie u sjevernoj Francuskoj
(Corbeia, Corbeia antiqua).30 Autor ivotopisa, naslovljena
jo i Epitaphium Arsenii, jest poznati zapadnofranaki teolog
Pashazije Radbert (Paschasius Radbertus, 785? - 860?), i sam
benediktinac, i sam kasniji samostanski nadstojnik. Recepcij-
ski je curiosum daje Radbert, jedan od najobrazovanijih bogo
slovnih strunjaka svoga vremena, u potpunosti previdio iro
nian ton poetka Pretvorbe i priu o poltronskom svjedoku
Druzilina uzaaa na nebo preuzeo kao vjerodostojan exem
plum u svoj biografski sastavak.
Od karolinke se renesanse, tonije, od kraja devetoga sto
ljea, materijalna podloga recepcijske povijesti Senekina spisa
moe pratiti u najvanijim etapama rukopisne predaje, za koju
se poslije radova Russa i Edena s pouzdanjem moe rei daje
u svemu bitnome potpuno proniknuta. Krajem devetoga sto
ljea nastala su dva od triju osnovnih rukopisa: Sangallensis
569 (=S) i Valentianensis 411 (393) (=V). Poslije neizvjesne
sudbine u sljedeim dvama stoljeima, Pretvorba boanskog
Klaudija u tikvu u dvanaestom se stoljeu, u takozvanoj
10 Usp. Eden, o x . str. 19, i Schanz-Hosius, Geschichte der romi-
xhen Literaturi!, MUnchen 4 1935, str. 472.
26
anglo-normanskoj renesansi, ponovno javlja, i to treim temelj
nim rukopisom predaje, koji je danas u posjedu British Library
u Londonu (Londiniensis B.L. Suppl. 11983; =L). U istom
tom vremenu upoznatost sa Senekinim spisom pokazuje naj
ugledniji tadanji povjesniar Engleske, William od Malmes-
buiyja(1080? 1142?).31
U Italiji etrnaestoga stoljea potvrde o vlastitu itanju
Senekine invektive ostavili su Petrarca, Boccaccio i Coluccio
Salutati.32
Editio princeps pojavila se 1513. u Rimu, priredio ju je
Gaius Sylvanus Germanicus iz nepoznata rukopisa koji je
pripadao L recenziji, a njezina je kapitalna mana niz grubih
interpolacija koje su dugorono opteretile kritiku teksta. Pu
na su tri stoljea protekla prije no to je Buecheler ispravno
protumaio vezu izmeu triju ogranaka tradicije, utvrdio
prvenstvo manuskripata S i V recenzije i uspostavio tekst
kakav je, mutatis mutandis, i danas u osnovi svih ozbiljnijih
izdanja Pretvorbe. U ovom je stoljeu Buechelerova tekstoloka
analiza prvo potkrijepljena nezavisnim Russovim pregledom
rukopisne tradicije, a daljnji je, i vjerojatno konani dokaz za
ispravnost takva razumijevanja predaje, pruio Eden u svojem
izvjetaju o prouenim rukopisima Pretvorbe i u nedavno
objavljenom dvojezinom izdanju.33
Kad je rije o tako popularnom i tako esto pretresanom
tekstu, u knjiici ovakva dosega nemogue je ponuditi iscrpan
popis izdanja, interpretativnih priloga, tekstolokih opservacija
ili prijevoda dapae, slobodno se moe rei da se tako neto
ne moe ponuditi ak ni u iole pravednijem izboru. Glavna su
izdanja pobiljeena u Russovoj uvodnoj studiji (o.c., str.
3 1 Eden, o.c., str. 20, na temelju priopenja poznatog tekstolokog
autoriteta L.D. Reynoldsa.
32 Russo, o e ., str. 131 i 136.
33 Usp. Russo, o.c. str. 1 9 -3 3 i 1 3 3 -1 3 4 ; Eden, o e ., str. 2 3 - 2 5 ,
te njegov prethodno objavljeni prilog The Manuscript Tradition o f Sene-
cas Apocolocyntosis, Classical Quarterly 2 9 ,1 9 7 9 , str. 1 4 9 -1 6 1 .
27
 34-37); najhitniji doprinosi kritici teksta takoer u Russa
(o.c., str. 3738) i Edena (o.c., str. 156158); popis prijevoda
u Russa (str. 3 8 -3 9 i 134).
Studije koje su presudno utjecale na argumentaciju ovoga
predgovora najveim su dijelom spomenute bilo u tekstu
bilo u biljekama. Od nespomenutih, dvije zasluuju uvrte
nje barem ovdje: stara, ali briljantna monografija Weinreichova
Senecas Apocolocyntosis. Die Satire a u f Tod, Himmel -
unci Hollenfahrt des Kaisers Claudius, Berlin 1923, i odsje
ak posveen Senekinu tekstu u Coffeyevoj knjizi o rimskoj
satiri: Roman Satire, London 1976, str. 165177.
Dvije temeljne bibliografije stoje na raspolaganju zaintere LUCIJE ANEJ SENEKA
siranom itaocu: prva Michaela Coffeya, za razdoblje 1922
-1 9 5 8 (Lustrum 6, 1961 /1 9 6 2 /, str. 239-2 7 1 ), sa 122
jedinice, i druga, esterostruko kraa, Anne Lydije Motto i
pretvorba boanskog
Johna Clarka, za razdoblje 1968-1978 (Scholarship on
Senecas Prose 1968-1978, The Classical World 77, 1983,
str. 6 9 -1 2 3 /odsjeak o Pretvorbi str. 103104/). Od prilo
Klaudija u tikvu
ga koji su se pojavili poslije 1978. a nisu zabiljeeni ni u
bibliografiji Edenova izdanja iz 1984, spomen zbog svoje
ambicioznosti i naglaene orijentacije prema literarnom aspek
tu Senekina teksta zavreuje esej tandema Motto-Clark
Satiric Plotting in Seneca s Apocolocyntosis, Emerita 1,
51,1983, str. 2 9 -4 0 .
U nas se Pretvorba prvi put u cjelovitu prijevodu pojavila
na slovenskom (Anton Sovre, Potikvitev, u Svet humorja in
satire, Ljubljana 1951, str. 9 -2 3 ). U Pregledu rimske knjiev
nosti Budimira i Flaara, Beograd 1963, prevela je Radmila
alabali ulomke iz poglavlja 1 -3 i 5-11 Pretvorbe (o.c., str.
453-455). Prijevod koji je ovdje otisnut prethodno je, u ne
znatno drugaijem obliku, objavljen u asopisu Latina et
Graeca 21,1983, str. 7 3 -82.

28
 (1) Quid actum sit in caelo ante diem III idus Octobris anno 1 (1) Htio bih da se zadri uspomena na dogaaj koji se zbio 1
1 novo, initio saeculi felicissimi, volo memoriae tradere, nihil nec na nebu dne 13. X godine... godine obnove, one kojom je otpo
offensae nec gratiae dabitur, haec ita vera, si quis quaesiverit eo najsretniji vijek. Mjesta nee biti ni za mrnju ni za blago
unde sciam, primum, si noluero, non respondebo, quis coactu- naklonost: sve je ovo gola istina. Ako netko zapita odakle
5 rus est? ego scio me liberum factum, ex quo suum diem obiit znam - kao prvo, ako me ne bude volja, neu mu odgovoriti.
ille, qui verum proverbium fecerat, aut regem aut fatuum nasci Tko e me natjerati? Ja znam da sam postao slobodan otkako
oportere, si libuerit respondere, dicam quod mihi in buccam 2 je zaglavio stvor koji je dokazao istinitost one poslovice: treba
venerit, quis unquam ab historico iuratores exegit? tamen si se roditi ili kao kralj ili kao budala. A ako mi se prohtije odgo- 2
necesse fuerit auctorem producere, quaerito ab eo qui Drusil- varati, rei u to mi god padne na pamet. Pa tko je ikad od
10 lam euntem in caelum vidit: idem Claudium vidisse se dicet povjesniara traio zaprisegnute svjedoke? Ako ipak bude tre
iter facientem non passibus aequis , velit nolit, necesse est illi balo navesti izvor prie neka se raspita kod onoga ovjeka
omnia videre quae in caelo aguntur: Appiae viae curator est, koji je vidio Druzilu kako ide na nebo! Taj e izjaviti daje vi
qua scis et divum Augustum et Tiberium Caesarem ad deos dio i Klaudija kako grabi putom ne ba jednakim krokom. On,
isse, hunc si interrogaveris, soli narrabit: coram pluribus nun- 3 htio-ne htio, mora vidjeti sve to se zbiva na nebu: nadglednik
15 quam verbum faciet, nam ex quo in senatu iuravit se Drusillam je Apijeve ceste, a zna da su njome k bogovima otili i August
vidisse caelum ascendentem et illi pro tam bono nuntio nemo i Tiberije i Cezar. Ako ga zapita, ispriat e ti, ali nasamu. 3
credidit quod viderit, verbis conceptis affirmavit se non indica Pred veim skupom nee ni zucnuti. Otkako se u senatu zakleo
turum, etiam si in medio foro hominem occisum vidisset, ab da je vidio Druzilu gdje uzlazi na nebo, a na tako dobru vijest
hoc ego quae tum audivi, certa clara affero, ita illum salvum nitko mu nije povjerovao da ju je doista vidio, sveano je pri
20 et felicem habeam. segnuo da nita vie nee dojavljivati, makar nasred Trga vidio
ubijena ovjeka. to sam tom zgodom od njega uo, to preno
sim od prvoga do posljednjega slova tako mi zdravlja... tako
mi zdravlja njegova.
(2) iam Phoebus breviore via contraxerat ortum 1 (2) Feb je ve kraim putom bio stegao danje 1
lucis et obscuri crescebant tempora Somni, svjetlo, a vrijeme je stalo rasti mranoga sanka.
iamque suum victrix augebat Cynthia regnum Pobjedna ve je Cintija svoje irila carstvo,
et deformis Hiemps gratos carpebat honores ve je i nakazna Zima mio skidala ures
5 divitis Autumni iussoque senescere Baccho 5 bogate Jeseni; Bakho na zapovijed postade starcem. 5
carpebat raras serus Vindemitor uvas. Kasnije bera s trsja grozdove skidao rijetke...
puto magis intellegi, si dixero: mensis erat October, dies III 2 Bolje e se, mislim, razumjeti, ako kaem daje bio listopad, 2
idus Octobris, horam non possum certam tibi dicere: facilius i to trinaesti dan u mjesecu. Sat ti ne mogu tono rei lake
inter philosophos quam inter horologia conveniet;tamen inter e se filozofi sloiti nego satovi ali ipak, bilo je izmeu dva
10 sextam et septimam erat, nimis rustice! < adeo his > adquies- 3 naest ijedan.
eunt omnes poetae, non contenti ortus et occasus describere, Kakva seljaina! Svi se pjesnici toliko vesele tim stvarima, 3
ut etiam medium diem inquietent: tu sic transibis horam tam ne zadovoljavaju se time da opisuju izlaske i zalaske sunca nego
bonam?. ni podnevu ne daju mira, a ti e na ovakav nain prei preko
tako finog sata?

30 31
 15 iam medium curru Phoebus diviserat orbem
et propior nocti fessas quatiebat habenas
obliquo flexam deducens tramite lucem:
(3) Claudius animam agere coepit nec invenire exitum pote-
rat. tum Mercurius, qui semper ingenio eius delectatus esset,
unam e tribus Parcis seducit et ait: quid, femina crudelissima,
hominem miserum torqueri pateris? nec unquam tam diu cru-
5 ciatus cesset? annus sexagesimus et quartus est, ex quo cum
anima luctatur, quid huic et rei publicae invides? patere mathe- 2
maticos aliquando verum dicere, qui illum, ex quo princeps
factus est, omnibus annis, omnibus mensibus efferunt, et ta
men non est mirum si errant et horam eius nemo novit: nemo
10 enim unquam illum natum putavit, fac quod faciendum est:
dede neci, melior vacua sine regnet in aula .
sed Clotho ego mehercules inquit pusillum temporis adi-
cere illi volebam, dum hos pauculos qui supersunt civitate do
naret constituerat enim omnes Graecos, Gallos, Hispanos,
15 Britannos togatos videre - sed quoniam placet aliquos peregri
nos in semen relinqui et tu ita iubes fieri, fiat, aperit tum cap-
sulam et tres fusos profert: unus erat Augurini, alter Babae,
tertius Claudii, hos inquit tres uno anno exiguis intervallis
temporum divisos mori iubebo, nec illum incomitatum dimit-
20 tam. non oportet enim eum, qui modo se tot milia hominum
sequentia videbat, tot praecedentia, tot circumfusa, subito
solum destitui, contentus erit his interim convictoribus.
(4) haec ait et turpi convolvens stamina fuso
abrupit stolidae regalia tempora vitae,
at Lachesis redimita comas, ornata capillos,
Pieria crinem lauro frontemque coronans
5 candida de niveo subtemina vellere sumit
felici moderanda manu, quae ducta colorem
assumpsere novum, mirantur pensa sorores:
mutatur vilis pretioso lana metallo,
aurea formoso descendunt saecula filo.
10 nec modus est illis; felicia vellera ducunt
32
4
Feb je ve koijom nebeski svod podijelio napol 4
te je, blii ve noi, umorne tresao uzde
vodei nagnutom stazom kose svjetlosne zrake.
1
(3) Klaudije je poeo isputati duu, ali izlaz nije mogao na- 1
i. Tada Merkurije, kojega je uvijek oduevljavala njegova do
miljatost, povede na stranu jednu od triju Parki i ree: e
netino okrutna, zato puta da se jadan ovjek mui? Zar se
ni poslije tako duga muenja nee smiriti? Ve se ezdeset i
etiri godine ive s duom. Zato si zlobna i prema njemu i pre- 2
ma dravi? Daj da i astrolozi ve jednom kau istinu - poka
paju ga svake godine, svakoga mjeseca otkada je postao car!
Mada, uostalom, nije udno to grijee i to nitko ne zna kad
e mu kucnuti, jer o njemu nikad nitko i nije razmiljao kao o
ivu stvorenju. ini to je initi: smrti ga predaj; nek dvorom
3 bolji zavlada praznim!
Ali Klota e: Boga mi moga, htjela sam mu dodati jo 3
mrvicu vremena, da stigne obdariti dravljanstvom onu aicu
koja je preostala (bio je nakanio da sve Grke, Gale, Hispance
4 i Britance gleda u togi), ali kako je pala odluka da se neto
stranaca ostavi za sjeme, a i ti tako nareuje, neka bude!
Otvori tada kutijicu i izvue tri vretena. Jedno je bilo Auguri- 4
novo, drugo Babino, tree Klaudijevo. Izdat u , ree, na
redbu da ova trojica umru iste godine, u kratkim razmacima.
Neu ga pustiti da ode bez drutva. Ne bi bio red ostaviti od
jednom nasamu ovjeka koji je netom prije vidio tolike tisue
ljudi za sobom, tolike pred sobom, tolike oko sebe. Za prvu
ruku bit e zadovoljan da mu oni prave drutvo.
1
(4) Ree, pa potom preu na gadno smota vreteno, 1
raskine tako niti blesava carskog ivota.
Dotle Laheza kose spletene, kienih vlasi
pijerski lovor u vijencu elo joj krasi i prame
5
vue iz snjena runa sjajne, prebijele niti, 5
sretnom vodi ih rukom. No gle, dobijaju one
novu boju, a sestre udom ude se prei.
Jeftina mijenja se vuna u metal silno skupocjen.
S prekrasne niti silaze zlatni vijekovi ljudski.
10
Ne staju sestre, ve sretno i dalje izvlae runo, io
33
 et gaudent implere manus: sunt dulcia pensa,
sponte sua festinat opus nulloque labore
mollia contorto descendunt stamina fuso,
vincunt Tithoni, vincunt et Nestoris annos.
15 Phoebus adest cantuque iuvat gaudetque futuris 15
et laetus nunc plectra movet, nunc pensa ministrat:
detinet intentas cantu fallitque laborem,
dumque nimis citharam fraternaque carmina laudant,
plus solito nevere manus humanaque fata
20 laudatum transcendit opus, ne demite, Parcae 20
Phoebus ait vincat mortalis tempora vitae
ille mihi similis vultu similisque decore
nec cantu nec voce minor, felicia lassis
saecula praestabit legumque silentia rumpet.
25 qualis discutiens fugientia Lucifer astra 25
aut qualis surgit redeuntibus Hesperus astris,
qualis, cum primum tenebris Aurora solutis
induxit rubicunda diem, Sol aspicit orbem
lucidus et primos a carcere concitat axes:
30 talis Caesar adest, talem iam Rom a Neronem 30
aspiciet, flagrat nitidus fulgore remisso
vultus e t adfuso cervix formosa capillo,
haec Apollo, at Lachesis, quae et ipsa homini formosissi- 2
m o faveret, fecit illud plena manu et Neroni multos annos
35 de suo donat. Claudium autem iubent omnes
X aipovraz eviprjiiovura^ iK itip n e w Sdpojv.
et ille quidem animam ebulliit, et ex eo desiit vivere videri,
expiravit autem dum comoedos audit, ut scias me non sine
causa illos timere, ultima vox eius haec inter homines audita
40 est, cum maiorem sonitum emisisset illa parte, qua facilius
loquebatur: Vae me, puto, concacavi me, quod an fecerit,
nescio: omnia certe concacavit.
(5) quae in terris postea sint acta supervacuum est referre.
scitis enim optime, nec periculum est ne excidant quae memo
riae gaudium publicum impresserit: nemo felicitatis suae obli
viscitur. in caelo quae acta sint, audite: fides penes auctorem
5 erit, nuntiatur lovi venisse quendam, bonae staturae, bene ca-
34
pune ih raduju ruke, veseli ih zadaa takva.
Sam ve od sebe posao hita, bez ikakva truda
silazi mekana prea s vretena koje se vrti.
Za njima ve su i Nestora ljeta, ljeta Titona.
Toj se budunosti i Feb veseli, pa pomae pjesmom. 15
Radostan, asak citaru trza, as dodaje vunu;
pjesmom na poslu ih dri i umor zavarava njihov.
Citaru tako dok odvie hvale i bratovu pjesmu,
ruke im vie no obino spredoe; pohvalno djelo
granice ljudskog je nadilo vijeka. Nemojte, Parke , 20
Feb e, kratiti! Dajte da onaj koji mi slii
izgledom i dostojanstvom, jednak i pjesmom i glasom,
nadmai granice smrtna ivota. Umornu puku
vijeke e pruiti sree, probuditi utihlo pravo.
Kako Danica tjera, u bijeg raspruje zvijezde, 25
kako se die veernjaa snova kad zvijezde se vrate,
kako Sunce, kad tminu rumena rastjera Zora,
bljetavo pogleda svijet i u trk potjera konje:
takav je sadanji Cezar, takva Rim e Nerona 30
uskoro vidjeti! Blagim se sjajem blistavo ari
lice i krasan vrat, po kojem se prosula kosa.
To su bile Apolonove rijei. A Laheza, koja je predivnu o- 2
vjeku i sama bila sklona, bila je iroke ruke pa je Neronu dala
mnogo i od svojih godina.
Narede tako svima da Klaudija uz veselje, dobre elje, na
put isprate. I on zbilja izrigne duu, i otada se prestalo prividati
da je iv. Izdahnuo je dok je sluao komedijae, pa ti moe biti
jasno da ih se ne bojim bez razloga. Posljednje njegove rijei 3
koje su smrtnici uli, poto je ispustio malo snaniji zvuk na
3
onaj dio kojim je lake govorio, bile su ove: Jao meni, mislim
da sam se usrao! Da lije to zbilja uinio, ne znam; da je sve
usrao, u to nema sumnje.
1 (5) to se poslije toga odigralo na zemlji nepotrebno je iz- 1
nositi. Znate predobro i nema opasnosti da dogaaj koji je na
rodno veselje utisnuto u sjeanje padne u zaborav: vlastitu sre
u nitko ne zaboravlja. ujte to se odigralo na nebu. Za vjero
dostojnost odgovara izvjestilac.
35
 num; nescio quid illum minari, assidue enim caput movere;
pedem dextrum trahere, quaesisse se cuius nationis esset: res
pondisse nescio quid perturbato sono et voce confusa; non
intellegere se linguam eius: nec Graecum esse nec Romanum
10 nec ullius gentis notae, tum Iuppiter Herculem, qui totum
orbem terrarum pererraverat et nosse videbatur omnes natio
nes, iubet ire et explorare quorum hominum esset, tum Her
cules primo aspectu sane perturbatus est, ut qui etiam non
omnia monstra timuerit, ut vidit novi generis faciem, insoli-
15 tum incessum, vocem nullius terrestris animalis sed qualis esse
marinis beluis solet, raucam et implicatam, putavit sibi tertium
decimum laborem venisse, diligentius intuenti visus est quasi
homo, accessit itaque et quod facillimum fuit Graeculo, ait:
rtc trodev e k d vb p C jv , Troip irdXiq p b i TOKrjeq-,
20 Claudius gaudet esse illic philologos homines: sperat futu
rum aliquem historiis suis locum, itaque et ipse Homerico
versu Caesarem se esse significans, ait:
'IKio&ev p e ippoiv dvepoq K m o v e o o i triX aooev.
- erat autem sequens versus verior, aeque Homericus:
25 i v d a 5 i y cb noAw 'iirpadov co X eo a 5 au roifc.
(6) et imposuerat Herculi minime vafro, nisi fuisset illic
Febris, quae fano suo relicto sola cum illo venerat: ceteros
omnes deos Romae reliquerat, iste inquit mera mendacia
narrat, ego tibi dico, quae cum illo to t annis vixi: Luguduni
5 natus est, Marci municipem vides, quod tibi narro, ad sextum
decimum lapidem natus est a Vienna, Gallus germanus, itaque
quod Gallum facere oportebat, Romam cepit, hunc ego tibi
recipio Luguduni natum ubi Licinus multis annis regnavit, tu
autem, qui plura loca calcasti quam ullus mulio perpetuarius,
10 [Lugudunenses] scire debes multa milia inter Xanthum et
Rhodanum interesse. excandescit hoc loco Claudius et quan- 2
to potest murmure irascitur, quid diceret nemo intellegebat.
36
2 Jupiteru je bilo javljeno da je stigao netko prilino krupan 2
i prilino sijed, da neto prijeti, (stalno mie glavu, i zavlai
desnu nogu); na pitanje koje je narodnosti odgovorio je nekim
nesreenim zvukom i nerazgovijetnim glasom; jezik mu je ne
3 razumljiv, nije ni grki ni latinski, niti pripada bilo kojemu
poznatom narodu. Na to Jupiter zapovijedi Herkulu, koji je 3
proao cio svijet i inilo se da poznaje sve narode, da ode i iz-
vidi kakav je to ovjek. Prvi pogled na nj dobrano je prepao
Herkula - njega, koji se ni pred kojim udovitem nije pobo
jao. Kad je vidio novu vrstu lica, neobian hod, glas kakav ne
ma nijedna kopnena ivotinja, nego promukao i sputan kakav
4 je obino u morskih nemani, pomisli da mu je prispjelo trinaes
to junako djelo. Kad ga je poblie promotrio, uinio mu se 4
kao ovjek, pa mu je stoga i priao i - to mu kao hrpi grko
ga jada nimalo nije bilo teko - upitao:
Tko si, otkud si? Gdje ti je dom? Gdje mati i otac?
Klaudije se razveselio to ondje ima knjievno obrazovanih
ljudi i ponadao se da e biti mjesta i za njegove povijesne rado
ve. Zato i sam odgovori Homerovim stihom, ciljajui na to da
je Cezar:
Vjetar od Ilija mene u kikonski u grad nanese.
No istini je vie odgovarao slijedei stih, jednako tako Ho
merov:
Ondje ja taj grad razorih, a ljude pobih.
1 (6) Bio bi on naivini Herkulu podvalio da ondje nije bila 1
boica Groznica, koja je ostavila svoj hram i jedina s njim dola
(ostale je bogove ostavila u Rimu). Ma taj , ree, pria same
lai! Da ja tebi velim, koja sam tolike godine proivjela s njim:
u Lugudunu je roen, Antonijevog graanina gleda! Kad ti ka
em, roen je esnaest milja od Vijene, stopostotni Gal! Zato
je i ispunio svoju galsku dunost i zauzeo Rim! Garantiram ti
da je roen u Lugudunu, gdje je Licin mnoge godine kraljevao.
A ti, koji si vie svijeta pregazio nego bilo koji mazgar od zana
ta, morao bi znati da Ksant i Rodan ba i nisu blizu jedan dru
gomu. Na te rijei uskipi Klaudije i razbjesni se ... razbjesni 2
se najjaim moguim mrmorom. Nitko nije mogao razumjeti
37

ille autem Febrim duci iubebat illo gestu solutae manus, et ad
hoc unum satis firmae, quo decollare homines solebat, iusserat
5 illi collum praecidi: putares omnes illius esse libertos, adeo
illum nemo curabat.
(7) tum Hercules audi me inquit tu desine fatuari, venisti
huc, ubi mures ferrum rodunt, citius mihi verum, ne tibi alo
gias excutiam, et quo terribilior esset, tragicus fit et ait:
exprome propere sede qua genitus cluas,
i hoc ne peremptus stipite ad terram accidas:
haec clava reges saepe mactavit feros,
quid nunc profatu vocis incerto sonas?
quae patria, quae gens mobile eduxit caput? 5 Gdje niknu, u kom rodu, glava pokretna?
edissere, equidem regna tergemini petens
l longinqua regis, unde ab Hesperio mari
Inachiam ad urbem, nobile advexi pecus,
vidi duobus imminens fluviis iugum,
quod Phoebus ortu semper obverso videt, 10
ubi Rhodanus ingens amne praerapido fluit
Ararque, dubitans quo suos cursus agat,
tacitus quietis adluit ripas vadis,
estne illa tellus spiritus altrix tui?.
haec satis animose et fortiter, nihilo minus mentis suae non est
et timet noipov nKrtyfy. Claudius ut vidit virum valentem, obli
tus nugarum, intellexit neminem Romae sibi parem fuisse, illic
non habere se idem gratiae: gallum in suo sterquilino pluri
mum posse, itaque quantum intellegi potuit, haec visus est
dicere: ego te, fortissime deorum Hercule, speravi mihi adfu-
turum apud alios, et si qui a me notorem petisset, te fui nomi
naturus, qui me optime nosti, nam, si memoria repetis, ego
eram qui Tiburi ante templum tuum ius dicebam totis diebus
mense Iulio et Augusto, tu scis quantum illic miseriarum < e >
go tulerim, cum causidicos audirem diem et noctem, in quos si
incidisses, valde fortis licet tibi videaris, maluisses cloacas
38
to je govorio. Zapravo je nareivao da smaknu Groznicu, i to
onim pokretom klempave ruke koja je dovoljno vrsta bila je
dino za taj znak kojim je obino ljudima odrubljivao glave.
Izdao je naredbu da joj prereu grkljan, ali se nitko na nj nije
obazirao - ba kao da su svi tamo bili njegovi osloboenici!
(7) Na to e Herkul: uj ti mene! Prestani izigravati bu- 1
1 dalu! Doao si ovamo gdje je vrag odnio alu. Bre, na sunce
sa istinom, da ti ja ne izbijem iz glave te majmunarije! I da bi
ispao straniji, postavi se kao tragiki glumac i ree:
2 Ded hitro kazuj kojom grudom dii se, 2
da tapom ovim satrt na tlo ne sme!
Tom toljagom je smlavljen mnogi zvjerski kralj!
to zboriti sad bi htio drhtav glasa jek?
5
Po redu priaj! Kad u kralja trolikog
daleko stigoh kraljevstvo, s mora hesperskog
povezoh vrsnu stoku za grad argivski.
Na putu vidjeh vis nad dvjema rijekama
to Feb ga zorom uvijek gleda sueljen.
Tu Rodanov je golem, silno hitar jaz,
i Arar, koji ne zna kud da vodi tok,
pa utke tihim gazom plahne obalu.
Zar taje zemlja duha tvoga dojilja?
3 Premda je to rekao prilino srano i hrabro, ipak se jo nije 3
sasvim umirio i u strahuje od b iaB... bia budalim.
Kad je Klaudije vidio da ima posla s krepkom mukari
nom, zaboravi na doskoice i shvati da ondje, premda mu u
Rimu nitko nije bio ravan, nema isti utjecaj: svaki je pijetao
4 na svojem bunjitu najjai. Uinilo se tako, koliko je to bilo
mogue razumjeti, da govori ovo: Herkule, najhrabriji meu 4
bogovima, ja sam se nadao da e mi ti biti od pomoi kod dru
gih bogova. Da me netko pitao da li ovdje netko moe za mene
5 garantirati, tebe bih bio naveo, jer me odlino poznaje. Ako
se moe prisjetiti: ja sam onaj koji je pred tvojim hramom u
Tiburu svakodnevno u srpnju i kolovozu dijelio pravdu. Ti zna 5
koliko sam se ondje napatio sluajui advokate danju i nou.
Da si na njih naletio, koliko god ti se ini da si dosta jak, za-
39
 30 Augeae purgare: multo plus ego stercoris exhausi, sed quoniam
volo***
(8) *** non mirum quod in curiam impetum fecisti: nihil
tibi clausi est. modo dic nobis qualem deum istum fieri velis.
'Eiuxaipeux; decfc non potest esse: ovre ai)ros npaypa i-xet
u oiire HXXok nap^xei. Stoicus? quomodo potest "rotundus
5 esse, ut ait Varro, sine capite, sine praeputio? est aliquid in
illo Stoici dei, iam video: nec cor nec caput habet, si mehercu- 2
les a Saturno petisset hoc beneficium, cuius mensem toto anno
celebravit Saturnalicius princeps, non tulisset, illum deum ab
love, quem quantum quidem in illo fuit, damnavit incesti?
10 Silanum enim generum suum occidit: oro, per < q u id > ? quod
sororem suam, festivissimam omnium puellarum, quam omnes
Venerem vocarent, maluit Iunonem vocare, quare inquit
quaero enim, sororem suam? stulte, stude: Athenis dimi
dium licet, Alexandriae totum, quia Romae, inquis, mures
15 molas lingunt, hic nobis curva corrigit? quid in cubiculo suo
fiat nescit, et iam caeli scrutatur plagas , deus fieri vult:
parum est quod templum in Britannia habet, quod hunc bar
bari colunt et ut deum orant pupov eviXarov tvx^wV.
(9) tandem lovi venit in mentem, privatis intra curiam mo- 1
rantibus < non licere patribus> sententiam dicere nec disputa
re. ego inquit p. c., interrogare vobis permiseram, vos mera
mapalia fecistis, volo ut servetis disciplinam curiae, hic qua-
5 liscunque est, quid de nobis existimabit?, illo dimisso pri- 2
mus interrogatur sententiam lanus pater, is designatus erat in
kal. Iulias postmeridianus consul, homo, quantum via sua fert,
qui semper videt dpa npdaao) nai dniooco. is multa diserte,
quod in foro vivat, dixit, quae notarius persequi non potuit
10 et ideo non refero, ne aliis verbis ponam quae ab illo dicta
sunt, multa dixit de magnitudine deorum: non debere hunc 3
vulgo dari honorem, olim inquit magna res erat deum fieri:
iam Fabam mimum fecistis, itaque ne videar in personam, non
in rem dicere sententiam, censeo ne quis post hunc diem deus
40
elio bi radije da isti Augijine tale. Ja sam se mnogo vie go
vana nagutao. No, kako bih htio...
***
1 (8) ... nije udo da si se zaletio u vijenicu: ti ne zna to 1
znae zatvorena vrata. Dobro, reci mi, kakav hoe da ti bude
taj bog? Epikurovski bog ne moe biti: niti sam ima kakva
posla niti ga drugomu zadaje. Stoiki? Kako bi mogao biti
obao, kako kae Varon, bez glave i glavia? Neto od stoiko
ga boga jest u njemu, to vidim: nema ni mozga ni glave. Boga- . 2
mu, daje takvu uslugu zatraio i od Satuma, iji je mjesec cije
le godine proslavljao kao satumalijski car, ne bi je dobio. I da ga
za boga Jupiter... koji ga je, koliko je do njega bilo, osudio zbog
incesta? Ubio je svoga zeta Silana. I to zato, molim lijepo?
Zato to je taj svoju seku, najivahniju curu na svijetu, koju su
3 svi zvali Venerom, vie volio zvati Junonom. Htio bih znati, 3
veli, 'zato ba sestru? koluj se, budalo: u Ateni se to smije
dopola, u Aleksandriji do kraja. I zato, veli to u Rimu sve ide
tip-top, ovaj dolazi nama praviti red? Pojma nema to mu se u
spavaoj sobi dogaa a ve strane motri nebeske. Bog bi htio
biti! Zar je malo to to ima hram u Britaniji, to mu se barbari
klanjaju i mole kao bogu: 'Milostiv bud ... milostiv budalau!
(9) Jupiteru se napokon prosvijetlilo da senatori ne srni- 1
ju iznositi miljenje ni raspravljati dok se u vijenici nalaze
privatna lica, pa je rekao: Ja sam vam, sabrani oci, dao dopu
tenje da ispitujete, a vi ste napravili pravi vaar. Zahtijevam da
potujete kuni red! to e ovaj, tko god bio, misliti o nama?
Otpuste Klaudija i zatrae od oca Jana da prvi iznese svoje 2
miljenje. On je bio izabran za popodnevnoga konzula, s nastu
pom od prvoga srpnja; ovjek koji uvijek u budunost i u pro
lost gleda (ukoliko mu poloaj na cesti to omoguava). On
je dugo i krasno govorio - pa napokon, ivi na trgu! ali ka
ko to zapisniar nije mogao slijediti, ne iznosim, da ne bih ono
to je rekao zabiljeio drugim rijeima. Dugo je govorio o ugle- 3
du bogova, kako tu ast ne treba davati svakomu. Neko je ,
kazao je, velika stvar bila biti bog! Sad ste iz tog napravili
sprdainu! A da se ne bi inilo da govorim osobno, a ne prin
cipijelno, predlaem da od danas ne moe postati bog nitko
41
 15 fiat ex his, qui apovppq napncv ihovaw aut ex his, quos alit
fetficopoe povpa. qui contra hoc senatus consultum deus fac
tus dictus pictusve erit, eum dedi Larvis et proximo munere
inter novos auctoratos ferulis vapulare placet, proximus in- 4
terrogatur sententiam Diespiter Vicae Potae filius, et ipse
20 designatus consul, nummulariolus, hoc quaestu se sustinebat:
vendere civitatulas solebat, ad hunc belle accessit Hercules et
auriculam illi tetigit, censet itaque in haec verba: cum divus 5
Claudius et divum Augustum sanguine contingat nec minus
divam Augustam aviam suam, quam ipse deam esse iussit, lon-
25 geque omnes mortales sapientia antecellat sitque e re p. esse
aliquem qui cum Romulo possit ferventia rapa vorare , cen
seo uti divus Claudius ex hac die deus sit ita uti ante eum quis
optimo iure factus sit eamque rem ad Metamorphosis Ovidi
adiciendam. variae erant sententiae, et videbatur Claudius 6
30 sententiam vincere. Hercules enim, qui videret ferrum suum
in igne esse, modo huc modo illuc cursabat et aiebat: noli
mihi invidere, mea res agitur; deinde tu si quid volueris, in
vicem faciam: manus manum lavat.
(10) tunc divus Augustus surrexit sententiae suae loco di-
cendae et summa facundia disseruit: ego inquit p. c., vos
testes habeo, ex quo deus factus sum, nullum me verbum fe
cisse: semper meum negotium ago. et non possum amplius
5 dissimulare, et dolorem, quem graviorem pudor facit, conti
nere. in hoc terra marique pacem peperi? ideo civilia bella 2
compescui? ideo legibus urbem fundavi, operibus ornavi, ut...:
quid dicam, p. c., non invenio: omnia infra indignationem
verba sunt, confugiendum est itaque ad Messalae Corvini,
10 disertissimi viri, illam sententiam pudet imperii , hic, p. c., 3
qui vobis non posse videtur muscam excitare, tam facile ho
mines occidebat quam canis adsidit. sed quid ego de tot ac
talibus viris dicam? non vacat deflere publicas clades intuenti
42
od onih koji hljebac jedu zemaljski ni od onih koje hrani ito-
rodna zemlja. Tko protivno ovom skuptinskom zakljuku bu
de usvojen, oslovljavan ili prikazivan kao bog, treba ga dati
babi rogi i na prvoj priredbi tui ibom, zajedno s novoizabra
nim gladijatorima.
Sljedeeg se za miljenje pitalo Diespitera, sina Vike Pote, 4
koji je takoer bio izabrani konzul, po zanimanju novani
meetar. Izdravao se time to je obino prodavao dravljan
stvo. Herkul mu fino prie i dotakne mu uho. Svoj je prijed
log ovako formulirao:
Budui da je boanski Klaudije u krvnoj vezi s boanskim 5
Augustom i ne manje boanskom Augustom, svojom bakom,
koja je njegovom voljom postala boica, te kako mudrou
daleko nadmauje sve smrtnike, a u dravnom je interesu da
imamo nekoga koji bi mogao zajedno s Romulom vrelu de
ruti repu, predlaem da boanski Klaudije od danas postane
bog, kao i svaki onaj koji je, sa svim odgovarajuim pravima,
to postao prije njega, i da se taj dogaaj pridoda Ovidijevim
'Metamorfozama.
Miljenja su bila podijeljena i inilo se da e Klaudije na 6
glasovanju proi. Herkul, koji je vidio da se njegovo eljezo
kuje, trkarao je sad amo sad tamo i govorio: Nemoj biti
nepravedan prema meni, o meni se radi; ako poslije tebi
neto bude trebalo vratit u ti uslugu! Ruka ruku mije!
1 (10) Tada se, jer je doao red da i on kae svoje miljenje, 1
digne boanski August i odri govor u vrhunskom stilu.
Sabrani oci , rekao je, vi ste mi svjedoci da ni rijei
nisam prozborio otkako sam postao bog. Uvijek gledam svo
ja posla. Ali vie se ne mogu pretvarati i susprezati bol koju
stid ini jo i teom. Zar sam ja radi toga osigurao mir na 2
kopnu i na moru? Zar sam radi toga okonao graanski rat?
Zar sam radi toga u dravi utemeljio zakonitost da ... ma ne
znam, sabrani oci, to da kaem! Svaka je rije slabija od mo
je ogorenosti! Moram posegnuti za onom glasovitom izrekom
Mesale Korvina, ovjeka najvee rjeitosti: 'Stidim se vlasti!
Sabrani oci, taj koji vam se ini da ni mrava ne bi mogao zga- 3
ziti, ubijao je ljude tako lako kao to pas die nogu! Ali to
da ja govorim o tolikim i tako izuzetnim ljudima? Nemam vre-
43
 domestica mala, itaque illa omittam, haec referam;nam etiam
15 si soror mea Graece nescit, ego scio: iyyvou yfrv /onj/it??. iste
quem videtis, per tot annos sub meo nomine latens, hanc mihi
gratiam rettulit, ut duas Iulias proneptes meas occideret, alte
ram ferro, alteram fame;unum abnepotem L. Silanum: videris,
Iuppiter, an in causa mala; certe in tua, si aequos futurus es.
20 dic mihi, dive Claudi, quare quemquam ex his, quos quasque
occidisti, antequam de causa cognosceres, antequam audires,
damnasti?
(11) hoc ubi fieri solet? in caelo non fit. ecce Iuppiter, qui
tot annos regnat, uni Volcano crus fregit, quem
TroSdq Terayiov (vttb ffr)\ov deoneofoio,
et iratus fuit uxori et suspendit illam: numquid occidit? tu
5 Messalinam, cuius aeque avunculus maior eram quam tuus,
occidisti, nescio inquis? di tibi male faciant: adeo istuc
turpius est quod nescisti quam quod occidisti. C. Caesarem
non desiit mortuum persequi, occiderat ille socerum: hic et
generum. Gaius Crassi filium vetuit Magnum vocari: hic no-
10 men illi reddidit, caput tulit, occidit in una domo Crassum,
Magnum, Scriboniam, t tristionias assarionem t , nobiles ta
men, Crassum vero tam fatuum ut etiam regnare posset, hunc
nunc deum facere vultis? videte corpus eius dis iratis natum, ad
summam, tria verba cito dicat et servum me ducat, hunc deum
15 quis colet? quis credet? dum tales deos facitis, nemo vos deos
esse credet, summa rei, p. c., si honeste inter vos gessi, si nulli
clarius respondi, vindicate iniurias meas, ego pro sententia mea
hoc censeo: (atque ita ex tabella recitavit:) quandoquidem
divus Claudius occidit socerum suum Appium Silanum, gene-
20 ros duos Magnum Pompeium et L. Silanum, socerum filiae
suae Crassum Frugi, hominem tam similem sibi quam ovo
ovum, Scriboniam socrum filiae suae, uxorem suam Messali
nam et ceteros quorum numerus iniri non potuit, placet mihi
in eum severe animadverti nec illi rerum iudicandarum vacatio-
44
4 mena liti suze nad javnim nesreama kad pogledam na zla unu
tar kue! Zato u ono prvo preskoiti i iznijeti samo ovo dru
go. Ako moja sestra ne zna grki, ja znam: koljeno je od go- 4
lijeni blie. Taj kojeg gledate i koji se tolike godine skrivao iza
mojega imena, uzvratio mi je zahvalnost tako da je dvije moje
praunuke Julije ubio, jednu maem, drugu glau, isto tako
jednog prapraunuka, Lucija Silana. Na tebi je, Jupiteru, da pro
sudi da li je za to imao valjana povoda, ali sigurno je da se
takav povod, ako e po pravdi, i tebe tie! Reci mi, boanski
Klaudije, zato si ijedno muko ili ensko, od tih koje si pobio,
osudio prije nego to si razmotrio sluaj i prije nego to si ih
sasluao? Gdje se tako radi? Na nebu ne!
1 (11) Evo, Jupiter, koji vlada toliko godina, jedino je Vulka- 1
nu nogu prebio, za nogu pograbio i bacio s praga boanskog.
I na enu se razljutio i stavio je da visi - ali, zar ju je ubio? A ti
si ubio Mesalinu, kojoj sam, ba kao i tebi, bio praujak! Pojma
nemam, veli. Ubili te bogovi! Groznije je to to nisi imao poj
ma nego to si je ubio! Gaja Cezara ni mrtva nije prestao pro- 2
goniti. On je ubio tasta, a ovaj i zeta. Gaj je zabranio da se Kra-
2 sov sin zove nadimkom Veliki, a ovaj mu je vratio ime i od
nio glavu. U jednoj je kui ubio Krasa, Velikoga, Skriboniju
sve plemenita roda, meu kojima je Kras bio toliko glup daje
i vladati mogao. I njega sada hoete uiniti bogom? Pogledajte 3
njegovo tijelo! Bogovi su pomahnitali kad se raalo! Da skra
3 tim : ako sloi tri rijei zajedno, neka me vodi kao roba! Pa tko 4
e njega potovati kao boga? Tko e u njega vjerovati? Ako
4 takve budu radili bogovima, vama samima nitko nee vjerovati
da ste bogovi! Da zakljuim. Sabrani oci, ako je moje ponaa
nje meu vama bilo asno, ako nikomu nisam otrije odgovo
rio, osvetite uvrede koje su mi nanesene! U skladu s iznesenim
5 miljenjem predlaem sljedee (i pone iz tablice itati ovo): 5
S obzirom na to da je boanski Klaudije ubio svojega tasta
Apija Silana, dva zeta, Pompeja Velikoga i Lucija Silana, svekra
svoje keri Krasa Frugi, ovjeka koji mu je bio nalik kao jaje
jajetu, svekrvu svoje keri Skriboniju, svoju enu Mesalinu i
ostale kojima je broj nemogue ustanoviti, glasujem za to da
ga se otro kazni, da mu se ne da pravo da bude izuzet od sud-
45
 25 nem dari eumque quam primum exportari et caelo intra trigin
ta dies excedere, Olympo intra diem tertium, pedibus in hanc 6 skoga gonjenja i da se ito prije sprovede i to tako da s neba
sententiam itum est. nec mora Cyllenius illum collo obtorto ode u roku od trideset, a s Olimpa u roku od tri dana.
trahit ad inferos a caelo Na glasovanju je taj prijedlog bio usvojen. Merkurije ga je 6
smjesta zgrabio za iju i poveo u podzemni svijet - s neba
unde negant redire quemquam . odakle, vele, nema natrag.
(12) dum descendunt per viam Sacram, interrogat Mercu- 1 (12) Dok su se tako sputali Svetom cestom, zapita Merku- 1
rius, quid sibi velit ille concursus hominum, num Claudii funus rije to ima znaiti ona vreva ljudi, da li je to Klaudijev spro
esset, et erat omnium formosissimum et impensa cura, plane ut vod. A zbilja je bio najljepi od svih, uloilo se truda, tako da
scires deum efferri: tubicinum, cornicinum, omnis generis se lako moglo zakljuiti da se pokapa bog. Bila je tolika go
5 aenatorum tanta turba, tantus conventus, ut etiam Claudius mila trubaa, sviraa na rogovima i svim moguim limenim
audire posset, omnes laeti, hilares: populus R. ambulabat tan- 2 instrumentima, toliko komeanja da je i Klaudije mogao uti.
quam liber. Agatho et pauci causidici plorabant, sed plane ex Svi vedri i veseli; rimski narod ee kao da se oslobodio. Pla- 2
animo, jurisconsulti e tenebris procedebant, pallidi, graciles, kali su Agaton i nekolicina advokata, i to ba zduno. Iz mra
vix animam habentes, tamquam qui tum maxime re vivescerent. ka su navirati pravni eksperti, blijedi, krhki, jedva diui, kao
10 ex his unus, cum vidisset capita conferentes et fortunas suas ljudi koji se jedva dre na ivotu. Jedan od njih, vidjevi advo
deplorantes causidicos, accedit et ait: dicebam vobis: non kate gdje se po strani okupljaju i jadikuju nad svojom sudbi
semper Saturnalia erunt. Claudius ut vidit funus suum, intel- 3 nom, pristupi im i ree: Rekao sam ja vama, nee ludnica
lexit se mortuum esse, ingenti enim neyaXio xopucco nenia can vjeno trajati!
tabatur anapaestis: Kad je Klaudije vidio svoj sprovod, shvati da je umro. Go- 3
15 fundite fletus, edite planctus, lemi Veliki zbor pjevao je tualjku u anapestima:
resonet tristi clamore forum: Nek lije se pla nek iri se vaj
cecidit pulchre cordatus homo, nek alostan jek preplavljuje trg:
quo non alius fuit in toto u hladan e grob veleuman mu,
fortior orbe. 5 a bio je on najhrabriji stvor
20 ille citato vincere cursu na zemljici svoj! 5
poterat celeres, ille rebelles Trkae je on, strelovito brz,
fundere Parthos levibusque sequi pobijedio sve; rasprio on
Persida telis, certaque manu i partski je gnjev - kopljometnik lak
tendere nervum, qui praecipites 10 za perzijski boj! U vrstu je pest
25 vulnere parvo figeret hostes zatezao luk; na ubod mu blag io
pictaque Medi terga fugacis, i duman se ljut i areni Med,
ille Britannos ultra noti to bijegu je vjet, prikivao k tlu.
litora ponti I Britance te, to ih nikom znan
et caeruleos scuta Brigantas 15 okruuje al
30 dare Romuleis colla catenis i brigantski rod, kom plavi se tit, 15
iussit et ipsum nova Romanae na njegov je mig ujarmio Rim!
iura securis tremere Oceanum. Za novu ve vlast i Rimljana mo
isprepadan zna i Ocean sam.
46
47
 deflete virum, quo non alius
potuit citius discere causas,
35 una tantum parte audita,
saepe neutra, quis nunc iudex
toto lites audiet anno?
tibi iam cedet sede relicta,
qui dat populo iura silenti,
40 Cretaea tenens oppida centum.
caedite maestis pectora palmis,
o causidici, venale genus,
vosque poetae lugete novi,
vosque in primis qui concusso
45 magna parastis lucra fritillo.
Za muem u pla, jer bio je on
20 nedostino brz da razrijei spor 20
kad jednom bi tek prepustio rije
a esto ni tom. Gdje sudac je sad
da godinu svu odrava sud?
Presuditelj strog, nad kretskih to sto
25 gradova je kralj, pred tobom e svoj 25
napustiti dom i utljivi puk.
Advokati, va potkupljivi soj
0 snudenu grud nek razbija dlan!
1 pjesniki nov nek tuguje skup,
30 a najvie vi, to dobro ste svoj 30
opskrbili dep uz kockarski stol!

(13) delectabatur laudibus suis Claudius et cupiebat
spectare, inicit illi manum Talthybius deorum [nuntius] et tra
hit capite obvoluto, ne quis eum possit agnoscere, per campum
Martium, et inter Tiberim et viam Tectam descendit ad infe-
5 ros. antecesserat iam compendiaria Narcissus libertus ad patro-
num excipiendum et venienti nitidus, ut erat a balineo, occurrit
et ait: quid di ad homines? celerius inquit Mercurius et ve
nire nos nuntia, dicto citius Narcissus evolat: omnia proclivia
sunt, facile descenditur, itaque quamvis podagricus esset, mo-
10 mento temporis pervenit ad ianuam Ditis, ubi iacebat Cerbe
rus vel ut ait Horatius belua centiceps , pusillum perturbatur
subalbam canem in deliciis habere adsueverat ut illum vi
dit canem nigrum, villosum, sane non quem velis tibi in tene
bris occurrere, et magna voce Claudius inquit veniet, cum
15 plausu procedunt cantantes: evppuapev, ovyxo-iptopev. hic
erat C. Silius consul designatus, Iuncus praetorius, Sex. Trau-
lus, M. Helvius, Trogus, Cotta, Vettius Valens, Fabius equites
R., quos Narcissus duci iusserat. medius erat in hac cantan
tium turba Mnester pantomimus, quem Claudius decoris
20 causa minorem fecerat, ad Messalinam - cito rumor percre-
buit Claudium venisse convolant: primi omnium liberti
Polybius, Myron, Arpocras, Ampheus, Pheronactus, quos
diutius 1 (13) Pohvale na vlastiti raun veselile su Klaudija, pa je htio 1
i dalje gledati. No, boanski Taltibije epa ga rukom i povede
preko Marsova polja, i to prekrivene glave, da ga ne bi tkogod
prepoznao, pa se izmeu Tibera i Pokrivene ulice spusti u
2 podzemni svijet.
Onamo je ve preicom bio stigao osloboenik Narcis da 2
prihvati gospodara, pa mu blistav, izaavi netom iz kupatila,
3 pode ususret i ree: to li e bogovi kod ljudi? Hajde,
bre , odvrati Merkurije, javi da smo stigli . Narcis poleti u
tren oka: sve je koso, lako se sputa. Tako je, bez obzira na 3
svoju kostobolju, u tili as doao do Ditovih vrata, uz koja je
leao Kerber, ili kako kae Horacije, stoglavo zvjere. Kako je
njegova miljenica bila bjelkasta kuja, mrvicu se prepao kad je
4 vidio ono dlakavo crno pseto na koje sigurno ne bi volio naba
sati u mraku, pa jakim glasom ree: Dolazi Klaudije!
Uz pljesak krenu napolje neki koji su pjevali: ,flaosmo 4
ga, radujmo se! Meu njima su bili izabrani konzul Gaj Silije,
bivi pretor Junko, rimski vitezovi Sekst Traulo, Marko Hel-
vije, Trog, Kota, Vetije Valens, Fabije, koje je Narcis dao
5 smaknuti. U sredini te raspjevane drube bio je pantomimiar
Mnester kojega je Klaudije radi opeg dojma skratio za glavu.
Kako se glasina o Klaudijevu dolasku brzo proirila, oko Me- 5
saline se stvorilo pravo jato. Prvi su stigli osloboenici Polibije,
Miron, Arpokrat, Amfej, Feronakt, koje je sve Klaudije pret-

48 49
 Claudius omnes, necubi imparatus esset, praemiserat, deinde
praefecti duo Iustus Catonius et Rufrius Pollio, deinde amici
25 Saturninus Lusius et Pedo Pompeius et Lupus et Celer Asi
nius consulares, novissime fratris filia, sororis filia, generi,
soceri, socrus, omnes plane consanguinei, et agmine facto
Claudio occurrunt, quos cum vidisset Claudius, exclamat: 6
'irdina <pCkcav nXrfpr)} quomodo huc venistis vos? tum Pedo
30 Pompeius: quid dicis, homo crudelissime? quaeris quomodo?
quis enim nos alius huc misit quam tu, omnium amicorum
interfector? in ius eamus: ego tibi hic sellas ostendam.
(14) ducit illum ad tribunal Aeaci: is lege Cornelia quae
de sicariis lata est, quaerebat, postulat, nomen eius recipiat;
edit subscriptionem: occisos senatores XXXV, equites R.
CCXXI, ceteros Saa \pdpadoq re kovk re. advocatum non 2
5 invenit, tandem procedit P. Petronius, vetus convictor eius,
homo Claudiana lingua disertus, et postulat advocationem,
non datur, accusat Pedo Pompeius magnis clamoribus, incipit
patronus velle respondere. Aeacus, homo iustissimus, vetat et
illum, altera tantum parte audita, condemnat et ait: aixe
10 ird&oiq t& f gpefcq, SUp k i&eia y volto. ingens silentium
factum est. stupebant omnes novitate rei attoniti, negabant 3
hoc unquam factum. Claudio magis iniquum videbatur quam
novum, de genere poenae diu disputatum est, quid illum pati
oporteret, erant qui dicerent, Sisyphum diu laturam fecisse,
15 Tantalum siti periturum nisi illi succurreretur, aliquando Ixio
nis miseri rotam sufflaminandam, non placuit ulli ex veteribus 4
missionem dari, ne vel Claudius umquam simile speraret, pla
cuit novam poenam constitui debere, excogitandum illi labo
rem irritum et alicuius cupiditatis spem sine effectu, tum
50
hodno poslao da ne bi negdje ostao bez podrke; zatim dva
prefekta, Just Katonije i Rufrije Polion, zatim prijatelj Satur-
nin Luzije, Pedon Pompej, Lup i Celer Azinije, bivi konzuli.
Napokon se bratova ki, zetovi, punci, punice, sve sami roa
ci, udrue u povorku i krenu ususret Klaudiju. Kad ih je Klau- 6
dije opazio, usklikne: ,,Gle, svijet je prijatelja pun! Kako li ste
stigli ovamo? Na to e Pedon Pompej: to pria, betijo
jedna! Jo pita kako? A tko nas je poslao ovamo ako ne ti,
ubojico svih prijatelja! Hajdmo na sud! Pokazat u ti ja gdje
ovdje sud zasjeda!
1 (14) Povede ga do sudnice Eaka, koji se bavio predmetima 1
to potpadaju pod Kornelijev zakon o ubojicama. Zatrai da
se u zapisnik unese optuenikovo ime i priloi podnesak s krat
kim sadrajem tube: ubijenih senatora 35, rimskih vitezova
221, a ostalih koliko je praha i p jeska.
Nigdje branioca za Klaudija. Napokon istupi Publije Petro- 2
nije, njegov stari drug, ovjek klaudijevske rjeitosti, i zatrai
odgodu.
Zahtjev bude odbijen.
Uz veliku viku izgovori Pedon Pompej optubu. Obrana po
kua odgovoriti, ali Eak, ovjek vrhunske pravednosti, zabrani
i, poto je sasluao samo jednu stranku, osudi Klaudija rijei
ma:
Neka mu bude to uradi sam, nek ista je pravda!
Nastade mukla tiina. Svi su se u udu zapanjili pred tak- 3
vom novinom i tvrdili da se tako neto jo nikad nije dogodi
lo. Klaudiju se stvar nije inila toliko novom koliko nepraved
nom. Duga se rasprava vodila o visini kazne, kakvu bi muku
morao trpjeti. Neki su govorili da se Sizif ve nanosio, da e
Tantal umrijeti od ei ako mu se ne pritekne u pomo, da tre
ba ve jednom zaustaviti Iksionov toak. Ideja da stari krivci
dobiju oprost od slube nije naila na odobravanje, jer bi se 4
jednoga dana slinomu mogao ponadati i Klaudije. Odlueno
je stoga da se za nj mora odrediti nova kazna, izmisliti neka
uzaludna muka, da se nada kako e zadovoljiti neku strast, ali
bez uspjeha. Stoga naredi da se kocka, ali tako da mu dno ku
tijice za kocke bude probijeno.
51

20 Aeacus iubet illum alea ludere pertuso fritillo, et iam coeperat
fugientes semper tesseras quaerere et nihil proficere:
(15) nam quotiens missurus erat resonante fritillo,
utraque subducto fugiebat tessera fundo,
cumque recollectos auderet mittere talos,
lusuro similis semper semperque petenti,
5 decepere fidem: refugit digitosque per ipsos
fallax adsiduo dilabitur alea furto,
sic cum iam summi tanguntur culmina montis,
inrita Sisyphio volvuntur pondera collo.
apparuit subito C. Caesar et petere illum in servitutem coepit
10 < et > producere testes, qui illum viderant ab illo flagris,
ferulis, colaphis vapulantem, adiudicatur C. Caesari; Caesar
illum Aeaco donat, is Menandro liberto suo tradidit, ut a
cognitionibus esset.
52
Odmah se dao na to da skuplja, bez ikakva uspjeha, kockice
koje bi stalno ispadale
(15) jer, kad god bi htio iskrenuti kutiju zvonku 1
1 kroz dno bi nestvarno napolje obje pobjegle kocke.
Kad bi ih skupio potom i smjelo pustiti htio,
slian stalno igrau i stalno slian skupljau,
prevaren bio bi opet: kroz vlastite bjei mu prste 5
5 himbena kocka i klizi u nezaustavljivoj varci.
Tako se, kad je ve brdu dosegnut krajnji vrhunac,
Sizifu s vrata zaludan teret otkotrlja dolje.
Iznenada se pojavi Gaj Cezar, pone ga zahtijevati kao svo- 2
2 ga roba i izvoditi svjedoke koji su vidjeli da gaje bievao, ibao
i pljuskao. Bude tako dosuen Gaju Cezaru; Gaj ga darova
Eaku. Ovaj ga preda svojem osloboeniku Menandru, da bude
sudski pristav.
53
 FONTES LECTIONUM

Sigla codicum:
S = Sangallensis 569, saeculi IX exeuntis
V = Valentinianus 411 (393), saeculi IX exeuntis
/, = Londininensis B. L. Addit. 1 1983,saeculi XII ineuntis

Notae virorum doctorum:

Buecheler = Petronii Saturae et Liber Priapeorum. Recensuit F. Bueche-
ler. Adiectae sunt Varronis et Senecae Saturae similesque reliquiae,
Berolini 2 1871 (fe 1922)
Camden v. Gruter
Eden = Seneca. Apocolocyntosis. Edited by P. T. Eden, Cambridge
1984.
Faber = L. Annaei Senecae Philosophi et M. Annaei Senecae Rhetoris
opera quae exstant omnia .. curante N. Fabro, Parisiis 1587.
Fromond = L. Annaei Senecae Philosophi Opera a Justo Lipsio emenda
ta et scholiis illustrata. Aucta Liberti Fromondis scholiis ad Quae
stiones Naturales et Ludum de Morte Gaudii Caesaris, Antverpiae
1632.
Gronovius = L. Annaei Senecae ... Opera omnia ex ultima I. Lipsii et
Io. Fr. Gronovii emendatione, et M. Annaei Senecae quae extant...,
Lugduni Batavorum 1649.
Gruter = L. Annaeus Seneca a M. Antonio Mureto correctus et notis
illustratus. Accedunt Animadversiones lani Gruteri, Heidelbergae
1593.
Iunius = L. Annaei Senecae Philosophi etc. Opera quae extant omnia,
Coeli Secundi Curionis vigilantissima cura castigata ..., Basileae
1557.
Lipsius = L. Annaei Senecae Philosophi Opera quae exstant omnia a
Justo Lipsio emendata, Antverpiae 1605.
Maehly = Maehly, J.: Zur Kritik lateinischer Texte, Basel 1886, pagg.
2 4 -2 8 .
Mariotti v. Russo
Muretus = L. Annaei Senecae Opera a M. Antonio Mureto correcta et
notis illustrata, Romae 1585; Parisiis 1585.
Rhenanus = Ludus L. Annaei Senecae de morte Gaudii Caesaris nuper
in Germania repertus cum scholiis B. Rhenani, Basileae 1515.
Rossbach = L. Annaei Senecae Divi Gaudii Apotheosis per saturam quae
Apocolocyntosis vulgo dicitur. Edidit Otto Rossbach, Bonn 1926.
Russo = L. Annaei Senecae Divi Gaudii AIJOKO A O K T N T n siS a cura
di Carlo F. Russo, Firenze 5 1965.
Sonntag = L. Annaeus Seneca, Apokolokyntosis, oder Satyre auf Kaiser
Claudius Vergotterung, iibersetzt und erlautert, C. G. Sonntag, Riga
1790.

55
 2.1 ortum SVL : arcum Eden : orbem Fromond 2 ,1 0 adeo his suppi
Russo 3,17 Babae Afuretus : badae SVL 4 ,36 xaipovras einpnuouvTCu;
Iunius : xatpovTau; evpvpwvTais S : xa-tpovrav; ev^ntpovvravs VL cf.
Eur. Cresph. fr. 449 Nauck 2 5,3 impresserit Buecheler S secutus (ubi KOMENTAR
impresseft) : impresserunt VL : impresserant manus tertia V : impresse
rat Iunius 6,1 vafro Iunius : fabro S V : fabros L 6,5 Marci SVL ; Mu
natii Rhenanus ; Planci Gronovius 6,10 Lugudunenses d e i Buecheler
7,4 exprome propere Rhenanus : exprime propere S V ; sede Rhenanus ;
Predgovor c. 1
sed SVL 7,26 Tiburi Buecheler : tibi SVL 7 ,2 7 2 8 <Ie>go tulerim
Russo (secundum Mariotti) : contulerim SVL : < te > c u m tulerim
Rossbach 7,28 quos codices nonnulli recentiores familiae L : quod dne 13. X: invektiva poinje strogim administrativnim stilom.
SVL 8,8 illum deum SVL : illum deum induci suppi. Eden 8 ,1 0 quid
suppi. Russo : oro per quid? interpellanti attribuit Eden 8 ,1 6 tiat gola istina: sadraj podsjea na estu uvodnu formulu nepri
Maehly : faciat SVL; nescit Buecheler ; nescio SVL : nesciet Eden 8,17 stranosti u historiografskim tekstovima (usp. glasovito Taci-
hunc Lipsius ; nunc SVL ; < h u n c> nunc suppi. Russo (dub.), Eden
9.2 non licere patribus suppi Russo (secundum M ariotti): senatoribus
tovo sine ira et studio, Ann. 1,1,6); s druge strane, izraz
non licere suppi. Buecheler 9,13 Fabam mimum Buecheler : famam je oito primjereniji dijalokoj situaciji komedije.
mimum S ; fama nimium /m in im u m / VL; fecistis Faber ; fecisti SVL
10,15 soror mea codices familiae S : soim ea S : forme a V ; phor mea kao kralj ili kao budala: prva u nizu poslovica u Senekinu
L : sura mea Russo : oipvpdv meum Eden, qui delet [Graece] 11,11 tekstu, generiki signal koji ukazuje na menipsku satiru u po
tristionias SV : tristioniam L; assarionem SVL : assirionem manus zadini ,.Pretvorbe boanskog Klaudija u tikvu . Horacijev
tertia V. Locus desperatissimus varie emendatur: tris homines assarios
dub. Buecheler, tris Isionas assarios Heraeus, tris yvrovas, assarios komentator Porfirion (Serm. 2,3,188) citira grku poslovicu:
omnes Rostagni, [tristionias] < iio n > Assar<aci nat>ionem Eden 12,5 za budalu i kralja nema pisana zakona (peopto kol j3cun\ei
aenatorum Buecheler ; aeneatorum Rhenanus : senatorum SVL 13,2 vopfK iiypapok). Usp. i Maksima Planuda, prov. 3 p. 14 Kurtz:
nuntius d ei Gruter (secundum Camden) 13,16 C. Silius Muretus :
x . consilius S ; consilius VL; Iuncus Sonntag : Iunius S ; unus VL; ficjpqj kcU apxovri 'dnitep dv 6dr? (budali i vladaru svata
Traulus Lipsius : tralius S VL 13,17 Vettius Buecheler: tettius (tectius? ) moe pasti na pamet).
S ; tectus VL; equites edd. ; eques SVL 13,2021 fecerat .. convolant
sic distinxit Buecheler ; fecerat ad Messalinam, cito rumor percrebruit Druila: Juliji Druili (17. n.e - 38. n.e), sestri i ljubavnici Ka-
Gaudium venisse, convolant primi Eden 13,22 Arpocras Buecheler : ligulinoj, posmrtno su bile iskazane boanske poasti, a Livije
arporas SVL; Pheronactus codices nonnulli familiae L ; pherona otus
S ; pheronattus V ; Pheronatius L ; Pheronaotus (= OrjpcOv aojros) Geminije, nadglednik Apijeve ceste, zakleo se da ju je vidio
Eden 13,24 Rufrius Pollio H. S. Reimar dub., collato Dione Cassio kako uzlazi na nebo.
60.23.2 : rufius pomfilius S : rufius pompei filius V ; rusius pompeij
filius L 13,32 sellas Vat. Lat. 4498 : stellas SVL 14,3 senatores XXXV ne ba jednakim krokom: krnj citat iz Vergilija, Eneida 2,
Buecheler ; senatores XXX S VL 14,14 Sisyphum diu laturam fecisse 724. Ondje je rije o Enejinu sinu Ijulu koji zaostaje za ocem,
Rostagni ; Sisyphum < s a tis > diu laturam fecisse Buecheler ; sium diu jer je jo dijete, dok se u Seneke cilja na Klaudijevu epavost.
laturam fecissent S : siunidii laturam fecissent V : si unius dii laturam
fecisent L 15,10 et suppi codd. dett. ; cepit producit L ; caepit produ a zna da su njome: dijaloka prisnost koja se uspostavlja
cit V: coepit producere 5 15,1112 c caesari caesar illum eaco donat
5 : C. Caesar illum eaco donat V : G. cesari illum eacus donat L ;
ovakvim obraanjem neimenovanom sluaocu prie u komi
vapulantem, adiudicatur. C. Caesari illum Aeacus donat, is distinxit noj je opreci s objektivnom distanciranou historiografskog
Eden izvjetaja; usp. i 2,2; 2,3;4,2; 5,1 (plural); 13,3.
k bogovima otili i August i Tiberije Cezar: Via Appia, glavna
rimska prometnica prema jugu, povezivala je Rim s Brundizi-
jem. August i Tiberije umrli su izvan Rima, August u Noli,
Tiberije u Mizenu, pa su njihova tijela morala biti preveena
u Rim.
56
57
 Komentar str. 3 1 -3 3
u senatu zakleo: usp. podroban opis u Diona Kasija, 59,11,4:
Neki Livije Geminije, senator, prisegao je da ju je [Druzilu |
vidio gdje uzlazi na nebo i pridruuje se bogovima; zakleo se
propau svojom i svoje djece ako ne govori istinu, prizivaju
i za svjedoke ostale bogove i nju samu.
Zbivanja na zemlji - c. 2 - 5,1
Feb je ve: poslije povjesniara, na red da budu parodirani
doli su epiari koji nesvrhovito troe stihove na opise vreme
na. Za Senekin stav prema slinoj epskoj opirnosti nepoznata
pjesnika Julija Montana usp. Pisma Luciliju 122,11 14.
Bakho na zapovijed postane starcem: kao vjeno mlad bog,
Bakho nikako ne moe postati starcem, pa se zato u isforsira
noj duhovitosti ovdje misli na groe koje prezrijeva na trsu da
bi postalo slae.
Kakva seljaina!: upada imaginarni slua. Vjetar od Ilija: i ovaj i sljedei stih potjeu iz Odisejeva du
rve s duom: u izvorniku anima; nije iskljueno, s obzirom na
skatoloki izvjetaj o Klaudijevoj smrti koji ubrzo slijedi, da se
pod tom rijeju ovdje podrazumijeva i nadimanje.
kao o ivu stvorenju: poslovici iz izvornika (aliquem natum
non putare) u drugaijem kontekstu primjereniji bi bio prije
vod: Za sve je uvijek bio nitko i nita.
,3 mrt i ga predaj: Citat iz Vergilija, Pjesme o ratarstvu 4,90.
Ondje je rije o savjetu pelaru kako da postupi s nedjelo
tvornim trutom.
Boga mi moga : Klota se zaklinje dvostruko neoekivano:
kao da je smrtna, zaziva u pomo boanstvo, a povrh toga,
mehercules, kako stoji u izvorniku, tipina je muka kletva.
Augurinovo ... Babino ... Klaudijevo: Moda je rije o tzv
alfabetskoj ali: poetna slova triju imena u izvorniku tvore
niz ABC.
58
Komentar str. 3 3 -3 7
Ree pa potom preu: za ovaj neumjereni elogij Neronu usp.
Predgovor, str. 14.
Narede tako: subjekt reenice su Laheza, Apolon, Klota i
Merkurije. Citat koji slijedi potjee iz Euripidova Kresfonta,
Jrgm. 452,4 Nauck2
Posljednje njegove rijei: navoenje posljednjih rijei glasovitih
ljudi bilo je u antikoj biografskoj prozi gotovo neizbjean
zadatak. Klaudijevo uvrtavanje u tu apoftegmatsku tradiciju,
golemim dijelom apokrifnu, mora djelovati to kominije to
posljednje njegove rijei ciljaju na krajnje prizemnu nevolju.
Zbivanja na nebu: c. 5 ,2 11
Tko si, otkud si?: adaptirani citat iz Homera, Odiseja 1,170
(Telemah se obraa Mentoru). Ovdje i nadalje homerski su
citati preuzeti u prijevodu Tome Maretia {Odiseja, Zagreb
5 1961; Ilijada, Z agreb 7 1965).
gog kazivanja Alkinoju {Odiseja 9,39-40).
Da ja tebi velim: neotesani istup Groznice {Febris) u vidljivoj
je opreci s njezinim boanskim statusom. Simptomatino je da
je Klaudija ne nebo dopratilo jedino boanstvo bolesti. Grozni
ca se hvali svojim dugogodinjim poznanstvom s Klaudijem ili
zbog toga to je njezino svetite bilo na Palatinu, blizu Klaudi-
jeva dvora, ili zbog toga to okrutno aludira na Klaudijevu fi
ziku hendikepiranost: nekontrolirani pokreti njegova tijela
mogli bi navesti na zakljuak da se stalno trese od groznice.
u Lugudunu je roen: Klaudije je roen u Lug(u)dunu, dana
njem Lyonu, 1. kolovoza 10. pr.n.e. Ovdje je jednoduno ru
kopisno Marci prevedeno kao da se odnosi na trijumvira Marka
Antonija, koji je 44. pr.n.e. neovlateno pribavio upravu nad
Cisalpinskom i Kosmatom Galijom, pa je u Lugudunu ak i
kovao vlastiti novac. Prema drugoj emendaciji, rije bi bila
59
 Komentar str. 3 7 -3 9
o Luciju Munaciju Planku, osnivau Lugudunske kolonije 44.
ili 43. pr.n.e.
stopostotni Gal: neprevodljiva igra rijei u izvorniku: Gallus
germanus moe znaiti i Gal-German.
Licin ... kraljevao: Licin je bio rob, potom osloboenik Ceza
rov, koji je kao upravitelj Galliae Lugudunensis nakupio gole
mo bogatstvo.
zauzeo Rim: aluzija na galsko zauzee Rima 390. pr.n.e.
mazgar od zanata: pridjev perpetuarius iz latinskoga izvornika,
koji nigdje drugdje nije potvren, volio bi Eden shvatiti kao da
se tie prostome udaljenosti, a ne stalne vremenske angaira
nosti (cf. comm. ad loc.). Mazgari su prijevoz ugovarali prema
potrebi naruilaca, bez daljinskih ogranienja, pa tako onaj
koji se s njima moe nositi zacijelo nije malo svijeta proputo
vao.
Ksant i Rodan: Ksant je rijeka u Troadi, Rodan je dananja
Rh5ne: cilja li Groznica na lano trojansko podrijetlo rimskih
vladara, Enejinih potomaka ?
njegovi osloboenici: Klaudijeva potinjenost osloboenicima
bila je ope poznata. No nisu ga toliko pokvarile te stvari
[raznovrsna rasko] koliko osloboenici i ene s kojima se dru
io. Od sebi slinih on je najoitije bio u vlasti robova i ena
(Dion Kasije, 60,2,4).
vrag odnio alu: u izvorniku doslovno: gdje mievi jedu elje
zo. Poslovica se najee tumai prema znaenju koje ima na anstvu.
mjestu na kojem je prvi put potvrena, u Heronde, 3,75 i d.
Tako je prevedeno i ovdje. Opseno je pretresa u svojem ko
mentaru Weinreich, o.c., str. 74. i d. Zajedno od novijih tuma
enja, prema kojemu se poslovicom cilja na mjesto krajnje
izgladnjelosti i time posredno izruguje Klaudijevoj prodrlji-
vosti, usp. M. Marcovich, Ubi mures ferrum rodunt. (Seneca
A pocolocyntosis 7.1), Rheinisches Museum 120, 1977,
str. 85-89.
60
Komentar str. 3941
,,Ded hitro kazuj: teko je zamisliti boanstvo nepodobnije za
tragiki jamb nego to je to Herkul, koji je na poetku estog
poglavlja okrten naivinom.
kralja trolikog: troliki kralj je div Gerion(ej), kojemu je Herkul
na otoku Eritiji na krajnjem zapadu Sredozemlja oteo stoku i
odveo je, preko Hispanije, Galije, Italije i Sicilije, kralju Euri-
steju.
Arar dananja Sadne. Lugudunum (Lyon) nalazi se na njezinu
utoku u Rhonu.
bia B...: ponovno je gotovo nemogue rekreirati komiku iz
vornika, u kojem je u oekivanoj tragikoj sintagmi deov
nXrjyn (udarac boji) ,,bog supstituiran budalom : ptopov
jtXtYYV-
hramom u Tiburu: o Herkulovu hramu u Tiburu kao omilje
lom Augustovu mjestu sudovanja usp. Svetonijev ivotopis
Augustov, c. 72. Tiburi je Buechelerova emendacija za univer
zalno rukopisno tibi, koje bi zadrano dalo prijevod: ,,... koji
ti je pred tvojim hramom svakodnevno .... Eden, koji zadra
va tradicionalni tekst, nagaa da bi rije mogla biti o hramu
Herkula Pobjednika nedaleko Palatina (cf. comm. ad loc.).
nije udo: u dijelu teksta koji je izgubljen morao je biti ispri
an do kraja razgovor Klaudija i Herkula. Herkul se oigledno
dao uvjeriti u to kako je Klaudije zasluio da bude uvrten me
u bogove, pa je zajedno s njim nasilno upao u kuriju. Nije
jasno tko odgovara Herkulu, ali je oigledno rije o nekom bo
Epikurovski bog: usp. definiciju epikurovskog boanstva u
Diogena Laertija, 10, 139.
obao, kako kae Varon: krnji je citat, po svemu sudei, pre
uzet iz neke Varonove menipske satire, u kojoj je bilo kariki
rano stoiko poimanje boanstva (boanstvo je univerzum, a
univerzum je okrugao).
Bogamu: u izvorniku mehercules, to je dvostruko komi-
61
 Komentar str. 41
no: zbog toga to je to tipino ljudsko zaklinjanje i to je
izgovoreno pred Herkulom.
satumalijski car svetkovinom Saturnalia ravnao je kockom iza
brani voda, obino zvan Kralj (rex), koji je sudionicima
smio izdati najneoekivanije naredbe. Prema svjedoanstvu
Diona Kasija (60,25,8), Klaudije je svetkovini dodao peti dan
i zbog toga bi mu Saturn morao biti posebno sklon. Zajedljiva
formulacija u tekstu cilja na to da je Klaudije ionako dugu pro
sinaku svetkovinu Saturnovu svojim lakrdijakim vladanjem
produljivao na cijelu godinu.
zeta Silana: Lucije Junije Silan Torkvat, prapraunuk Augustov,
bio je zaruen s Klaudijevom kerkom Oktavijom. Kako je na
taj nain stao na put Agripininu planu daOktaviju uda za svo
jeg sina Nerona, bio je optuen zbog incestuozne veze sa se
strom Junijom Kalvinom i prisiljen izvriti samoubojstvo 49
n.e., izabirui za taj in upravo dan Klaudijeve incestuozne
svadbe s neakinjom Agripinom.
Junonom: aluzija na injenicu da je Junona ne samo sestra
nego i ena Jupiterova.
,,Htio bih znati : nepoznato boanstvo citira upadicu neiden-
tificiranog govornika, kojega Eden eli vidjeti u slabo obrazo
vanom Herkulu (cf. comm. ad loc.). U Ateni je bio doputen
brak meu braom po ocu, dakle polubraom, a u egipatskoj
vladarskoj kui meu pravom braom.
sve ide tip-top: u izvorniku: gdje mievi liu rvnjeve . Naj-
prihvaenije obrazloenje ovog poslovinog izraza jest to da
mievi tako postupaju samo u dobro ureenom kuanstvu u
kojem se do hrane ne moe doprijeti ni na koji drugi, laki
nain. U tom je pogledu Rim, za razliku od Aleksandrije i
Atene, prispodobiv dobro ureenom kuanstvu, pa boanski
doljak, koji nije uspio sve izokrenuti u Rimu, mora na nebu
praviti red .
,.strane motri nebeske : krnj citat iz Enijeve Ifigenije, frgm.
187 Jocelyn.
62
Komentar str. 4 1 -4 5
milostiv bud... : kao i netom prije, i ovdje je u poznatoj
kultnoj formuli deoi) eviXarov w xeiv bog zamijenjen bu
dalom* .
u budunost i u prolost gleda: citat iz Homera, Ilijada 3,109,
gdje je rije o Prijamu. Usp. i nelogino ovjek za boga.
sprdainu: fama mimum I fama nimium / izvornika emendira
se, gotovo s univerzalnom suglasnou, u Fabam mimum. Mim
Grah nije poblie poznat, ali je oigledno rije o najprizemni-
joj vrsti dramske zabave, za koju ne bi bilo nevjerojatno daje
na pozornici koristila i digestivne implikacije graha.
hljebac jedu zemaljski: krnj citat iz Homera, Ilijada 6,142.,-
itorodna zemlja: zavretak este epske formule (npr. Homer,
Ilijada 8,486; Odiseja 7,332; Heziod, Djela i dani 237)
Diespitera, sina Vike Pote: staro italsko boanstvo danjeg svjet
la; njegova slabo poznata majka u pukom je vjerovanju prido
nosila stjecanju imetka, te je to vjerojatan razlog njezina spo
minjanja na ovom mjestu.
dotakne mu uho: prema vjerovanju starih, u unutranjosti uha
nalazilo se sredite pamenja; doticanje uha konvencionalno je
znak podsjeanja.
vrelu derati repu: krnj (heksametarski?) citat iz nepoznata
starijeg autora, ironian utoliko to je Klaudije bio na glasu
kao probirljivac u jelu.
Ovidijevim , .Metamorfozama : Ovidijev ep sasvim je neade
kvatna zamjena slubenom registriranju ovakva vanog doga
aja kakvo je prihvaanje novog boanstva.
Mesale Korvina: Marko Valerije Mesala Korvin (64. pr.n.e
8. n.e.), poznati govornik i politiar. Moda je rije o njego
voj ostavci na poloaj rimskog gradonaelnika 25. pr.n.e, kad
je odstupio poslije svega pet dana obavljanja te dunosti.
moja sestra ne zna grki: iskvaren tekst izvornika preveden je
prema najprihvaenijoj emendaciji. Augustova sestra Oktavija,
primjer samozatajnog ivota za druge, ovdje je pogodna ilustra-
63

Komentar str. 4 5 -4 7
ija za to kako u altruizmu ne treba pretjerati. Dakako, ona
zna grki, ali ini se da zaboravlja na tu poznatu grku poslo
vicu.
dvije moje praunuke Julije: Julija, kerka Druzova i unuka Ti-
berijeva, pala je rtvom dojave Publija Suilija, 43. n.e; Julija
Livila, kerka Tiberijeva adoptivnog sina Germanika, bila je
41. n.e. prognana zajedno sa Senekom i umrla je u progon
stvu.
da se takav povod i tebe tie!: Ako je spomenuti Lucije Ju
lije Silan Torkvat zaglavio zbog svoje incestuozne veze sa
sestrom, nad tim bi se morao zamisliti i Jupiter, koji je u braku
sa svojom vlastitom sestrom.
za nogu pograbio: Homer, Ilijada 1,591.
Mesalinu: Valerija Mesalina, trea ena Klaudijeva, koja se za
nj udala 39. ili 40. n.e, u svojoj etrnaestoj ili petnaestoj godi
ni. udovino raspusna ak i za relativno liberalne nazore
carskoga Rima, Mesalina je zaglavila 48. n.e. poslije neuve
na skandala, javnog vjenanja s ljubavnikom Gajem Silijem.
On je ubio tasta, a ovaj i zeta: Kaligula je ubio Marka Junija
Silana, oca svoje ene Junije Klaudije, a Klaudije je ubio
tasta Apija Silana, zapravo mua svoje punice Domicije, i
natjerao na samoubojstvo ve spomenutog zeta Lucija Silana.
da se Krasov sin zove nadimkom 'Veliki': Marko Licinije Kras
Frugi, konzul 27. n.e, mu Skribonijin; Gnej Pompej Veliki,
mu Klaudijeve kerke Antonije, jedan od etiriju njihovih si
nova, izgubio je ivot 47. n.e. zaslugom Mesaline.
odakle, vele, nema natrag: Citat iz Katula, 3,12, gdje je,
meutim, rije o putu za Had.
Zbivanja u podzemnom svijetu: c. 12 15
Agaton: vjerojatno nije rije ni o kakvoj konkretnoj osobi
nego se tim imenom cilja na sav odvjetniki stale: zlatna
64
Komentar str. 4 7 -4 9
pamiarska vremena Klaudijeve vladavine za njih su nepo
vratno prola.
partski je gnjev: jo jedan laan detalj u ovom parodijskom
elogiju Klaudiju: nikakva vojnikog uspjeha protiv Parta Rim
nije zabiljeio pod vladavinom Klaudijevom, pogotovu ne pod
njegovim neposrednim vodstvom.
I Britance te: u drugoj fazi rimske invazije na Britaniju 43. n.e.
Klaudije je osobno sudjelovao i tom prilikom zauzeo Camulo
dunum (Colchester).
brigantski rod: Briganti su jedno od najpoznatijih britanskih
plemena koje se, ako je suditi po nastavku stiha, osobito rado
koristilo obojanim titovima.
prosuditelj strog: misli se na kretskog kralja Minoja, suca u
podzemnom svijetu.
boanski Taltibije: to je Taltibije Agamemnonu, to je Merku-
rije bogovima: pouzdan glasnik.
osloboenik Narcis: Klaudijev osobni tajnik bio je prisiljen
izvriti samoubojstvo neposredno poslije smrti Klaudijeve; usp.
Predgovor, su. 15.
,.stoglavo zvjere : usp. Horacijeve Pjesme, 2,13,24. Oito se
izvrgava ruglu Horacijeva hiperbola: Kerber se redovno zami
lja troglavim.
,.Naosmo ga, radujmo se!*: uzvik iz lzidina kulta kojim se
pozdravljala pojava novoga bika Apisa (Ozirisa).
Gaj Silije .... Fabije: svi su nabrojeni oigledno rtve istog
lakomislenog pothvata, javnog vjenanja Mesalinina s Gajem
Silijem. Povrh toga, vrlo je vjerojatno da su svi, dulje ili krae
vrijeme, bili Mesalinini ljubavnici Gaj Silije bio je izabrani kon
zul za 47. n.e; Marko Helvije, Kota i Fabije nisu poblie pozna
ti; o ostalima se turi podaci mogu nai u Taci tovim Analima.
11,30 i d
pantomimiar Mnester: omiljeli glumac Kaligulin i njegov lju-
65
 Komentar str. 4 9-51
bavnik. Po izriitoj Klaudijevoj elji morao je biti na stalnoj
usluzi Mesalini, to gaje napokon i kotalo ivota.
osloboenici Polibije ... Feronakt: u ovom nizu osloboenika
poblie su poznati Klaudijev tajnik Polibije, Mesalinin ljubav
nik, koji je zaglavio tako da ga je sama Mesalina prokazala, i
(H)arpokrat, koji je, prema svjedoanstvu Svetonijevu, Klau-
diju bio osobito sumnjiv (ivotopis Klaudijev, c. 28).
Just Katonije i Rufrije Polion: obojica prefekti pretorijanaca;
prvi je pao kao rtva Mesalinine spletke 43. n.e; za drugoga,
ije se ime uspostavlja emendiranjem rukopisnoga Rufius
P om /pei/ filius, zna se da je bio prefekt pretorijanaca 41.
n.e. i da je tri godine kasnije jo bio iv: o tome da bi pao
kao rtva Klaudijeva nema nikakvih vijesti.
Luzije Satumin ... Azinije Celer: Prema Tacitovim Analima,
13,43, Luzije Saturnin i (Kornelije) Lup pali su kao rtve
poznatog prokazivaa Publija Suilija; Pedon Pompej, koji ima
znaajnu ulogu pri kraju invektive, nije poblie poznat. Azinije
Celer bio je naknadno izabrani konzul 38. n.e; moda je njego
va sudbina povezana s urotom njegova brata Azinija Gala (usp.
Diona Kasija, 60,27,5; no po njemu, Azinije Gal nije kanjen
smru nego progonstvom).
bratova ki: Julija, ki Germanikova.
sestrina ki: Julija, ki Druza i Livije.
zetovi: Lucije Silan i Gnej Pompej Veliki.
punci, punice: prijevod je nuno neprecizan, jer latinski ne raz
likuje tastove od svekara ni svekrve od punica. Uz ve spome
nuta Klaudijeva tasta Apija Silana, svekra njegove kerke
Antonije Marka Ucinija Krasa, njegovu enu, Antonijinu sve
krvu, Skriboniju, ovdje se oigledno misli i na Klaudijevu pu
nicu Domiciju Lepidu, majku Mesalininu, koju je Klaudije na
Agripinin poticaj osudio na smrt 53. n.e.
Gle, svijet je prijatelja pun: moda zavretak ojaene izjave
nepoznatog tvrdice (Kad neto ima, svijet je prijatelja pun :
66
Komentar str. 5 1 -5 3
Diehl 3 1, 299 st. 23), ili parodija supstitucijom (prijatelja
umjesto bogova) poznate Talesove panteistike postavke
koju navodi Aristotel (0 dui, 411 a8)
Kornelijev zakon o ubojicama: Sulin zakon iz 81. pr.n.e.
,Jkoliko je praha : kmj citat iz Homera,Ilijada 9,385.
Publije Petronije. naknadno izabrani konzul 19. n.e, prokonzul
Azije 29-35. n.e. 0 nekoj njegovoj osobitoj prisnosti s Klaudi-
jem nema podataka.
,JSeka mu bude to uradi sam: poznata sentenciozna formu
lacija pravnog naela oko za oko , usp. Heziod, frgm.
286, 2 Merkelbach-West; Aristotel,Nikomahova etika 5,8.
kroz dno bi nestvarno: kutija za kockanje morala bi imati
otvor tek toliko velik da odjednom propusti samo jednu kocku.
Gaj Cezar: posprdan odnos Kaligulin prema Klaudiju bio je
ope poznat; usp. Svetonijev ivotopis Klaudijev, c. 9,1; c.
23,3; Juvenal, 5, 171 i d. itd.
Gaj ga darova Eaku: kraj je invektive pomalo zagonetan. Zato
se Kaligula toliko trudi da dobije Klaudija, da bi ga odmah po
tom darovao i to Eaku? Tko je Menandar? to e Eaku oslo-
boenik? Jedan je dio filologa ove interpretativne tekoe
shvatio kao posljedicu kmjosti teksta (usp. Russo, o.c., str. 18,
bilj. 30). Eden predlae drugo itanje: ... i pljuskao. Presuda
bude donesena. Eak ga darova Gaju Cezaru. Ovaj ga preda
(c f app. crit. et comm. ad loc.). No, kako razborito primjeuje
i sam Eden, nema potvrde da bi Kaligula imao osloboenika
takva imena, a pogotovu je nejasno zato bi Klaudije morao
biti dodijeljen ba njemu. Vjerojatno je posrijedi aluzija koju iz
ove vremenske distancije ne moemo adekvatno procijeniti. U
svakom sluaju, Klaudijeva pozicija u podzemnom svijetu
nimalo nije zavidna.
67
 KAZALO IMENA
(prva brojka oznaava poglavlje, druga odjeljak u njemu)

Aeacus 14,1; 14,2; 14,4; 15,2 Diespiter 9,4

Agatho (causidicus) 12,2 Dis 13,3
Alexandria 8,3 Drusilla 1,2; 1,3
Ampheus (libertus) 13,5
Apollo 4,2 'EiriKOupeioc (d e o s) 8,1
Appia via 1,2
Appius Silanus 11,5 Faba (mimus) 9,3
Arar 7,2 (v. 12) Fabius (eques Romanus) 13,4
Arpocras (libertus) 13,5 Febris 6,1; 6,2
Asinius Celer 13,5
Assaracus 11,2 Gaius v. Caesar, Gaius (Caligula)
Athenae 8,3 Gallus 3,3;6,1
Augeas 7,5 Graece 10,3
Augurinus 3,4 Graeculus 5,4
Augusta, diva 9,5 Graecus 3,3; 5,2
Augustus, divus 1 (L\ 9,5; 10,1
Augustus,mensis 7,4 Helvius, M. (eques Romanus) 13,4
A urora4,1 (v. 27) Hercules 5,3 (bis); 6,1; 7,1; 7,4;
9,4; 9.6
Baba 3,4 Hesperium (mare) 7,2 (v. 7)
Bacchus 2,1 (v. 5) Hesperus4,1 (v. 26)
Brigantes 12,3 (v. 15) Hiems 2,1 (v. 4)
Britanni 3,3; 1 2,3 (v. 13) Hispani 3,3
Britannia 8,3 Homericus (versus) 5,4 (bis)
Horatius 13,3
Caesar (nomen imperatoris) 5,4
Caesar (Nero) 4,1 (v. 30) Ianus 9,2
Caesar, Gaius (Caligula) 11,2; Inachia (urbs) 7,2 (v. 8)
15,2 (bis) Iuliae (proneptes Augusti) 10,4
Catonius Iustus (praefectus) 13,5 Iuliae (Kalendae) 9,2
Cerberus 13,3 Iulius (mensis) 7,4
Claudiana (lingua) 14,2 Iuncus (praetorius) 13,4
Claudius 1,2 et passim luno 8,2
Clotho 3 3 Iuppiter 5,2; 5,3; 8,2; 9,1; 10,4;
Cornelia (lex de sicariis) 14,1 11,1
Cotta (eques Romanus) 13,4 Ixion 14,3
Crassus Frugi 11,2 (ter); 11,5;
13,5 Lachesis 4,1 (v. 3);4,2
Cretaea (centum oppida) 12,3 Ucinus 6,1
(v. 26) Lucifer 4,1 (v. 25)
Cyllenius 11,6 Lugudunenses 6,1
Cynthia 2,1 (v. 3) Lugudunum 6,l (bis)

69
Lupus (Cornelius Lupus) 13,5 Romanus (populus) 12,2 SADRAJ
Lusius Saturninus 13,5 Romuleae (catenae) 12,3 (v. 16)
Romulus 9 5
Marcus (Antonius) 6,1 Rufrius Pollio (praefectus) 13,5
Martius (campus) 13,1
Medus 12,3 (v. 12) Sacra via 12,1
Menander (libertus) 15,2 Saturnalicius (princeps) 8,2
Mercurius 3,1; 12,1; 13,2 Saturnalia 12,2
UVOD 5
Messalla Corvinus 10,2 Saturnus 8,2
Messalina 11,1; 11,5; 13,4 Scribonia 11,2; 11,5 DIVI CLAUDII AIIOKOAOKTNTfSIS
Metamorphoses (Ovidi) 9,5 Silanus, L. (Iunius) 8,2; 10,4; - PRETVORBA BOANSKOG KLAUDIJA
Mnester (pantomimus) 13,4 11,5 U TIKVU 30
Myron (libertus) 13,5 Silius, C. 13,4 FONTES LECTIONUM 55
Sisyphium (collum) 15,1 (v. 8)
Narcissus (libertus) 13,2; 13,3; Sisyphus 14,3
KOMENTAR 57
13,4 Sol 4,1 (v. 28) KAZALO IMENA 69
Nero 4,1 (v. 3 0 );4 ,2 Somnus 2,1 (v. 2)
Nestor 4,1 (v. 14) Stoicus (deus) 8,1 (bis)

Talthybius (deorum = Mercurius)

dija/
Oceanus 12,3 (v. 18)
October 1,1; 2,2 (bis) 13,1
Olympus 11,5 Tantalus 1 4 5
Ovidius 9,5 Tecta via 13,1
U beris 13,1
Parcae 3 ,1 ;4 ,1 (v. 20) Tiberius Caesar 1,2
Parthi 12,3 (v. 8) Tibur 7,4
Persis 12,3 (v. 9) Tithonus 4,1 (v. 14)
Petronius, P. 14,2 Traulus, Sex. (eques Romanus)
Pheronactus (libertus) 13,5 13.4
Phoebus 2,1 (v. 1); 2,4 (v. 1); Trogus (eques Romanus) 13,4
4,1 (v. 15, v. 21); 7,2 (v. 10)
Pieria (laurus) 4,1 (v. 4 ) Varro (M. Terentius) 8,1
Polybius (libertus) 1 3 5 Venus 8,2
Pompeius Magnus 11,2 (bis); 11,5 Vettius Valens (eques Romanus)
Pompeius Pedo 1 3 5 ; 13,6; 14,2 13.4
Vica Pota 9,4
Rhodanus 6,1; 7,2 (v. 11) Vienna 6,1
Roma 4,1 (v. 30); 6,1 (bis); 7,3; Vindemitor 2,1 (v. 6 )
8,3 Volcanus 11,1
Romana (securis) 12,3 (V-17)
Romanus 5 5 Xanthus 6,1
Romanus (eques) 13,4; 14,1

70