UNIVERZITET U SARAJEVU

PRIRODNO-MATEMATIKI FAKULTET

Benisa Fetahovi, Nastavniki smjer

OSNOVNE BIOLOKE KARAKTERISTIKE

REDA Crocodilia Owen, 1842 SA POSEBNIM OSVRTOM NA
PORODICU Crocodylidae Cuvier, 1807

-Seminarski rad-
 Sarajevo, 2016

SADRAJ

SADRAJ ................................................................................................................... 1
I. UVOD ...................................................................................................................... 2
II. RED Crocodilia Owen, 1842 ................................................................................. 4
II.1. Osnovne anatomsko-morfoloke karakteristike ............................................. 4
II.1.1. Glaveni region .................................................................................................. 4
II.1.2. Koni sistem ..................................................................................................... 4
II.2. Biosistematika i klasificija reda Crocodilia Owen, 1842 ................................. 5
II.3. Stanite i etologija ............................................................................................. 6
II.4. Openito o porodici Gavialidae Adams, 1854 ................................................. 6
II.5. Openito o porodoci Alligatoridae Gray, 1844 ................................................ 6
II.6. Openito o porodici Crocodylidae Cuvier, 1807 ............................................. 9
III. ZAKLJUCI ........................................................................................................ 10
IV. LITERATURA ..................................................................................................... 10

1
 I. UVOD

Gmizavci ili reptili (lat. repere puziti, gmizati) su hladnokrvni (poikilotermni)

etverononi (tetrapodni) amniotni kimenjaci (Lelo, 2012). Gmizavci su se pojavili ve
u paleozoiku prije oko 340 milliona godina i prvi su pravi kopneni kimenjaci
(Vertebrata). Najstariji fosili poznati su s poetka gornjeg karbona (prije 323317
miliona godina). Smatra se da su se prvi predstavnici reda Squamata Oppel, 1811
pojavili u ranoj juri, mogue i u kasnom trijasu. Evolucija ranih predstavnika uvelike se
odvijala tokom mezozoika na Pangei, paralelno s diversifikacijom insekata (Insecta
Linnaeus, 1758). Do kraja jure odvojile su se glavne linije Squamata (Iguania, Gekkota,
Scincomorpha, Anguimorpha) koje su dale sadanjih 2324 porodica gutera i 1318
porodica zmija (Hutchins et al., 2003). Zanimljivo je da je jedan od najstarijih fosila
zmije na Svijetu porijeklom iz Bosne i Hercegovine (okolica Bilee). Ova morska vrsta,
struno nazvana Pachyophis woodwardi, ivjela je u razdoblju krede i naseljavala je
plitke dijelove Tetis mora (Caldwell & Albino, 2001; Jeli et al., 2012).
Gmizavci su tradicionalni naziv za skupinu hladnokrvnih (ektotermnih)
kimenjaka s unutarnjom oplodnjom iji epidermis tvori keratinizirane ljuske. Skupina
nije odraz tone evolucijske filogenije jer ne obuhvaa sve one skupine koje potjeu
od zajednikog pretka (skupina Anthracosauria) te je tako na primjer danas poznato
da i ptice evolucijski pripadaju u ovu liniju. Ptice zajedno s kornjaama i krokodilima
tvore jednu evolucijsku liniju, a drugu ine zmije i guteri (Crawford et al., 2012). Pod
skupinom "gmizavci" referira samo na historijsko shvatanje skupine (Jeli et al., 2012).
Gmizavci lijegu jaja (oviparnost; kao kod npr. guterica roda Podarcis) ili raaju
ive mlade (ovoviviparnost; kao kod npr. Zootoca vivipara), a razvijaju se direktno, to
znai da nemaju razvojni meuoblik (larveni stadij) poput vodozemaca. Iako nekim
vrstama prijeti izumiranje, broj vrsta gmazova je u porastu, ali samo zahvaljujui
injenici da se svakodnevno opisuju nove vrste. Do danas je opisano otprilike 7200
vrsta (od ega oko 4450 vrsta gutera i 2750 vrsta zmija) (prema: Hutchins et al.,
2003).

Tab. 1. Recentna podjela gmizavaca (prema: Vitt & Caldwell, 2009; Lelo, 2012)

Red Broj vrsta

1. Crocodilia krokodili, gavijali, kajmani i aligatori 23 vrste
2. Rhynchocephalia premosnici dvije vrste
3. Testudines vodene i kopnene kornjae 293 vrsta
4. Squamata guteri i zmije 7350 vrsta

Red Testudines (vodene i kopnene kornjae) ini oko 14 porodica

rasprostranjenih na svim kontinentima, od kojih se njih pet javlja na podruju Europe
(Cheloniidae, Dermochelyidae, Testudinidae, Geoemydidae i Emydidae) s ukupno
osam vrsta kornjaa. Prema klasinoj sistematici red Squamata dijeli se u tri odvojena
podreda: (1) zmije (Serpentes), (2) guteri (Sauria) i (3) prstenai ili dvoplazi
(Amphisbaenia). Po starijoj sistematici zmije i guteri su smatrani zasebnim redovima
gmizavaca, ali se ta klasifikacija vie nije odriva jer se pokazalo da pripadaju istoj
evolucijskoj liniji red Squamata. Zmije su u evolucijskom smislu, samo visoko
specijalizirani guteri koji su izgubili udove (Pough et al., 2002, Hutchins et al., 2003;
Jeli et al., 2012).

2
 Podred Serpentes (zmije) se sastoji od oko 3350 vrsta. U Europi susreemo
est porodica zmija (Typhlopidae, Erycidae, Psammophiidae, Natricidae, Colubridae
i Viperidae) odnosno 35 vrsta (Speybroeck et al., 2010). Podred Sauria (guteri) sa
svojih otprilike 4450 do 5500 vrsta (Hutchins et al., 2003) moemo nai rasporeen
gotovo po itavom svijetu (osim kontinenta Antarktike i nekih otonih lanaca). U Europi
ukupno dolazi 71 vrsta rasporeena u osam porodica (Agamidae, Chamaeleonidae,
Sphaerodactylidae, Gekkonidae, Phyllodactylidae, Lacertidae, Scincidae i Anguidae)
(Speybroeck et al., 2010; Jeli et al., 2012).
Podred Amphisbaenia (prstenai ili dvoplazi) s vie od 130 vrsta rasprostranjen
je uglavnom oko Ekvatora i na junoj polutci (Juna Amerika i Afrika), a u Europi su
poznate samo dvije vrste iz porodice Blanidae (mediteranski prstenai) (Speybroeck
et al., 2010; Jeli et al., 2012).
Moe se rei da pripadnici herpetofaune predstavljaju vrlo vane pokazatelje
stanja u konkretnim ekosistemima. Naime, gmizavci zauzimaju sredinju kariku u
piramidama ishrane jer konzumiraju brojne pripadnike beskimenjakih skupina, a
ujedno predstavljaju i osnovni izvor hrane veem broju krupnijih ivotinja, posebno
ptica. Njihova prehrana obuhvata i nizove za ljude vrlo neugodnih vrsta poput niza
vrsta komaraca i drugih muha (predstavnika reda Diptera), kao i tetoina na usjevima
(Lelo, 2012).

Sl. 1. Primjeri predstavnika recentnih gmizavaca (Vitt & Caldwell, 2009)

3
 II. RED Crocodilia Owen, 1842

II.1. Osnovne anatomsko-morfoloke

Graa tijela kao i fiziologija dananjih krokodila je izrazito prilagoena ivotu u

vodi. Tu spada vodoravno spljoteno tijelo s uglavnom isto spljotenom glavnom, dok
im je rep spljoten postrano, a krokodili ga koriste uglavnom kao kormilo. Ovisno o
vrsti, tijelo im moe biti dugo od 1,20 pa do 7 m, a naeni su fosili dugi i do 12 metara.
Krokodili rastu cijelog ivota. Spolni dimorfizam nije izraen izuzev meu gavijalima
kod kojih se na njukama mujaka razvijaju loptasta proirenja (Vitt & Caldwell, 2009;
Lelo, 2012).

II.1.1. Glaveni region

Lobanja im je izduena, a oi su tijekom evolucije pomaknute visoko prema vrhu

lubanje. Na oima imaju tri kapka, gornji, donji i migavicu. Nosnice, smjetene na vrhu
gubice povezane su sistemom kanala sa dunikom, tako da mogu disati i punih ustiju,
a kad su pod vodom, mogu ih, kao i uni otvor, hermetiki zatvoriti. Veina krokodila
ima relativno iroku gubicu koja omoguuje raznovrsnu prehranu. Jedina iznimka su
gavijali koji se hrane preteno ribama i imaju izrazito usku i izduenu gubicu (Vitt &
Caldwell, 2009).
Lobanja krokodila je kompaktna. Njen jedini pokretni dio je donja eljust. Na
gornjoj strani gubice i stranjem dijelu glave su kosti lubanje sratene s koom koja je
neposredno iznad njih, izmeu koe i kostiju tvori se vapnenasti sloj, "Crusta calcarea".
unjasti zubi imaju samo jedan vrh i tekodontni su, smjeteni su u udubljenjima gornje
i donje eljusti. Ovisno o vrsti, broj, oblik i duina zubi variraju. Kad imaju zatvorenu
gubicu, kod aligatora su zubi donje eljusti smjeteni unutar reda zubiju gornje eljusti,
dok kod pravih krokodila etvrti zub donje eljusti ulazi u udubljenje u gornjoj eljusti i
izvana je vidljiv. Krokodili redovno mijenjaju zube, pri emu se "zamjenski zubi"
razvijaju u upljinama "aktivnih zubi". Svaki zub se zamijeni u roku od dvije godine, pri
emu se prednji mijenjaju ee od stranjih (Ross, 1992; Vitt & Caldwell, 2009).

II.1.2. Koni sistem

Krokodili su ime "oklopljeni guteri" dobili po svom ljuskastom oklopu koji je,
naroito na leima, ojaan kotanim ploama. Pri tome se zavrni sloj koe, epiderma,
sastoji od razliitog broja slojeva kolagenskih vlakana. U najranijim razdobljima ivota
ivotinje ona ima dva do tri takva sloja, a tijekom ivota se pod njih slau novi, tako da
kod jednog odraslog amerikog aligatora mogu biti i do 24 takva sloja jedan ispod
drugog. Krokodili ne mijenjaju "kouljice" kao neki drugi reptili. Vanjski sloj se obnavlja
samo jednostavnim troenjem ribanjem (Ross, 1992; Vitt & Caldwell, 2009).
Ronate lene ljuske sastoje se od crepasto sloenih ronatih ploica koje se
nazivaju leni tit. Ispod tog tita smjetene su kotane ploe, iji broj variira zavisno
o vrsti od etiri do deset takvih ploa, uvijek sloenih uzduno. I na iji ivotinje su
ispod ronatih ljuski ovakve ploice smjetene kotane ploice i pri tome tvore uzorak
tipian za pojedinu vrstu. I trbuh ivotinje prekriven je takvim titom, no gotovo kod ni

4
jedne vrste taj tit nije podloen kotanim ploicama. Lene i trbune ronate ljuske
tvore na repu prstenove koji od korijena repa imaju dva reda ljuskavih zubaca, koji se
prema kraju pribliavaju i pred krajem repa prelaze u jedan red tih zubaca. Ova zatita
je to snanije razvijena to je vrsta manja. S veliinom vrste zatita je slabija, jer je
ivotinja zatiena ve svojom veliinom (Vitt & Caldwell, 2009).

II.2. Biosistematika i klasificija reda Crocodilia Owen, 1842

Danas ivui krokodili dijele se u tri grupe sa statusom porodica (alternativno,

esto ih se prikazuje kao jednu porodicu Crocodylidae a tri grupe kao potporodice
unutar nje). Pri tom se porodica gavijala sastoji od samo jedne recentne vrste, indijskog
gavijala iako novija saznanja govore da bi i sundski gavijal isto mogao pripadati
porodici pravih gavijala a ne pravim krokodilima, porodici u koju je danas svrstan. Obje
vrste imaju upadljivo duge i uske eljusti. Crocodylidae, ili pravi krokodili prepoznatljivi
su po udubini u gornjoj eljusti u koju ulazi etvrti zub donje eljusti tako, da je izvana
vidljiv. Kod aligatora (Alligatoridae) se kod zatvorenih eljusti ne vide zubi, a i njuka
im je ira i neto kraa nego kod krokodila (Vitt & Caldwell, 2009).
Opisano je 23 vrste razvestane u devet rodova i tri (pot)porodice: Aligatoriade,
Crocodylidae i Gavialidae (Lelo, 2012; Tab 2.)

Tab. 2. Biositematika i klasifikacija reda Crocodilia Owen, 1842 (Speybroeck et al.,

2010; Vitt & Caldwell, 2009; Lelo, 2012)
Red Crocodilia Owen, 1842
Porodica Gavialidae Adams, 1854
Gavialis gangeticus (Gmelin, 1789) indijski gavijal
Tomistoma schlegelii (Mller, 1838) sundski gavijal ili lani gavijal
Porodica Crocodylidae
Crocodylus porosus Schneider, 1801 morski krokodil
Crocodylus niloticus Laurenti, 1768 nilski krokodil
Crocodylus rhombifer Cuvier, 1807 kubanski krokodil
Crocodylus acutus Cuvier, 1807 ameriki krokodil
Crocodylus intermedius Graves, 1819 orinoki krokodil
Crocodylus palustris Lesson, 1831 movarni krokodil
Crocodylus siamensis Schneider, 1801 sijamski krokodil
Crocodylus mindorensis Schmidt, 1935 filipinski krokodil
Crocodylus moreletti (A.H.A. Dumril & Bibron, 1851) meksiki krokodil
Crocodylus novaeguinea (Schmidt, 1928) novogvinejski krokodil
Crocodylus johnsonii Krefft, 1873 australski krokodil
Crocodylus cataphractus Geoffroy, 1807 oklopljeni krokodil
Ostaeolaemus tetraspis Cope, 1861 patuljasti krokodil
Porodica Alligatoridae Gray, 1844
Alligator mississippiensis Daudin, 1802 misisipski aligator
Alligator sinensis Fauvel, 1879 kineski aligator
Caiman crocodilus (Linnaeus, 1758) kajman naoar
Caiman latirostris Daudin, 1802
Caiman yacare Daudin, 1802
Melanosuchus niger (Spix, 1825)
Paleosuchus trigonatus (Schneider, 1801)
Paleosuchus palpebrosus Cuvier, 1807

5
II.3. Stanite i etologija

Sve danas ivue vrste prilagoene su graom tijela i nainom ivota

semiakvatinom ivotu, pri emu ivotinje velik dio ivota provode u vodi. Uz samo
jednu iznimku (Crocodylus porosus), svi krokodili ive preteno u slatkoj vodi, no moe
ih se sresti u boatoj vodi kao i u slanoj vodi u blizini morske obale. Pri tome, neke
vrste daju prednost otvorenim vodana jezera i veih rijeka, dok druge biraju potoke i
ive u obalnom podrastu. Nastanjuju tropska podruja, uz izuzetak dvije vrste aligatora
koji ive u sjevernijim podrujima, ali samo tamo, gdje su blage zime. Uz ova svojstva,
njihova pojavnost zavisi i o koliini mogue lovine, povoljnih mjesta za polaganje jaja,
veliini konkurencije ali i o izlovu kojem su izloeni (Vitt & Caldwell, 2009).
Svi krokodili su mesoderi. Gotovo sve vrste love bilo koji plijen koji mogu
uhvatiti ali i obzirom na veliinu savladati. Vrlo malo vrsta su specijalizirani samo na
odreene vrste plijena. To su samo vrste s uskim gubicama i zubima poput vre
(gavijali i australski krokodil) koji su se specijalizirali za lov na ribe. Mlade ivotinje i
manje vrste love preteno kukce, abe i male sisavce, dok odrasle ivotinje velikih
vrsta love sve to mogu uhvatiti. Nije rijetkost niti kanibalizam prije svega mladih jedinki
iste vrste. Uprkos svom tromom izgledu, krokodili reagiraju iznimno brzo, a vrlo su
okretni i na suhom (Vitt & Caldwell, 2009).
Krokodili polau jaja u gnijezda. Razlikuju se dva osnovna tipa gnijezda:
(1) breuljkasta gnijezda enka slae od biljnog materijala koji kasnije
procesom truljenja "proizvodi" potrebnu toplinu za valjenje jaja i
(2) jamasta gnijezda su jame koje enka iskapa, a prekriva ih biljnim
materijalom (Vitt & Caldwell, 2009).
enka krokodila polae izmeu 20 i 80 jaja u tako pripremljena gnijezda.
Razvoj mladunaca zavisi o temperaturi (zavisnost spola o temperaturi u leglu)
u leglu. Njihova jaja nemaju spolne kromosome, pa se zbog toga iz svakog jaja
potencijalno mogu razviti jedinke oba spola. Ako jaja sazrijevaju pri temperaturi od oko
30Celziusa, iz jaja se vale enke, no ako je temperatura u gnijezdu oko 34 iz jaja e
se izvaliti iskljuivo mujaci. Ako su jaja poloena na raznim dubinama gnijezda, velika
je vjerojatnoa da e se izvaliti mladunci razliitog spola (Vitt & Caldwell, 2009).
Kad odrastu, korokodili nemaju prirodnih neprijatelja, ali njihove mladunce
ugroavaju ptice, varani, ili ak i pripadnici iste vrste. Tako se procjenjuje, da oko 90%
krokodila stradava u mladenakom razdoblju, ili ak jo kao embrio. itav niz
grabeljivaca dolazi u obzir kao mogui neprijatelji krokodila u tom vrlo ranom razdoblju
njihovog ivota. Pored toga, embriji mogu uginuti i zbog loih klimatskih uvjeta kao i
ako se u gnijezdu razviju gljivice. Kod velikog broja vrsta krokodila enke ostaju pored
gnijezda i tite ga od pljakaa. Neposredno pred valjenje, mladunci se javljaju
kreketavim glasovima, i tada majka pomae mladuncima otkapajui gnijezdo. Uzima
ih u gubicu, nosi ih do vode i jo neko vrijeme ostaje uz mladunce titei ih od
grabeljivaca ali i od pripadnika vlastite vrste (Ross, 1992; Vitt & Caldwell, 2009).

II.4. Openito o porodici Gavialidae Adams, 1854

Gavijal (lat. Gavialis gangeticus), poznat i pod imenom indijski gavijal je jedina
danas ivua vrsta porodice Gavialidae, grupe gmazova nalik krokodilima s dugom,

6
suenom eljusti. Vrsta poznata pod imenom sundski gavijal nije lan ove, nego
porodice pravih krokodila, ali prema nekim autorim stvarstava se i ovu proodicu (Vitt &
Caldwell, 2012). Gavijal je po duljini drugi po redu od ivuih gmazova nalik
krokodilima, odrasli mujak moe dosei duljinu od 6,5 metara. Lako je prepoznatljiv
po jedinstvenoj uskoj njuci. Velik je i vitak krokodil koji veinu svog ivota provede u
vodi. U usporedbi s ostalim krokodilima, ima relativno slabe noge sa irokim plivaim
koicama. Gavijali se hrane uglavnom ribom, a ponekad jedu i vodene ptice i malene
sisavce. Nije dokazan niti jedan napad na ljude (Ross, 1992; Vitt & Caldwell, 2009; Sl.
2 i 3).

Sl. 2. Distribucija porodice Gavialidae Adams, 1854 i dvije pripadajue vrste: (1)
Gavialis gangeticus (Gmelin, 1789) i (2) Tomistoma schlegelii (Mller, 1838) (Vitt &
Caldwell, 2009)

Sl. 3. Pripadnici porodice Gavialidae Adams, 1854: (1) Gavialis gangeticus (Gmelin,
1789) i (2) Tomistoma schlegelii (Mller, 1838) (Vitt & Caldwell, 2009)

U vrijeme parenja mujaci postaju izrazito teritorijalni i okupljaju itav harem

enki. Mujaci imaju kvricu na kraju nosa koja im slui prilikom oglaavanja u vrijeme
udvaranja. enke prave gnijezda na obali daleko od dosega plime, u koja polau do
50 neobino tekih jaja (svako jaje tei oko 150 grama). enka uva mlade, ali ih ne
prenosi u ustima u vodu - vjerojatno zbog neprikladnog oblika eljusti. Gavijal je 70-ih
godina 20. stoljea, zbog gubitka stanita, lova i ribolova, gotovo izumro, ali
zahvaljujui programu zatite po kojem se razmnoavaju u zatoenitvu, stanje se
polako popravlja (Vitt & Caldwell, 2009).

7
II.5. Openito o porodoci Alligatoridae Gray, 1844

Aligatori (Alligatoridae) su porodica, koja spada u red krokodila. Aligatori su vrlo

slini porodici pravih krokodila (Crocodylidae). Ova porodica ima dvije potporodice,
prave aligatore (Alligatorinae) i kajmane (Caimaninae) (Ross, 1992; Vitt & Caldwell,
2009).
Aligatori ive u slatkovodnim prostorima kao to su bare, rijeke i movare
Amerikog kontinenta (Sl. 4). Iako imaju teko tijelo i spor metabolizam, aligatori mogu
postii brzinu od 30 mph. Njihov plijen su uglavnom manje ivotinje koje ubiju i pojedu
jednim ugrizom. Oni mogu ubiti i vei plijen odvlaei ga u vodu da se utopi. Plijen koji
ne mogu progutati odjednom ostave da trune ili grizu dok ne dobiju komade za gutanje
odjednom (Vitt & Caldwell, 2009; Sl. 4 i 5).

Sl. 4. Distribucija porodice Alligatoridae Gray, 1844 (Vitt & Caldwell, 2009)

Sl. 5. Predstavnici porodice Alligatoridae: Alligaror sinesis, Caiman crocodilus,

Paleosuchus trigonotus i Malenosuchus niger (Vitt & Caldwell, 2009)

8
 Aligatori su solidarne ivotinje, a najvei, i mujak i enka, braniti e svoj teritorij.
Manji aligatori imaju veu tolerenciju prema veim zbog razlike u veliini. Aligatori se
pare sezonski, za vrijeme proljea kad se voda ugrije. enka polae jaja u gnijezdo
koje djeluje kao inkubator. Svoja jaja e tititi dok se ne izlegu. Mlade e tititi godinu
dana ako ostanu na tom prostoru. Obe vrste su tamnije u boji, gotovo crne (iako kineski
aligator ima svjetlijih tonova). U aligatora se mogu vidjeti samo gornje eljusti kad su
usta zatvorena (kod krokodila se vide svi zubi), no mnoge deformacije eljusti kod
ivotinja identifikaciju ine teom (Vitt & Caldwell, 2009).

II.6. Openito o porodici Crocodylidae Cuvier, 1807

Krokodili (Crocodylidae) ponekad nazivani i pravi krokodili su porodica

krokodila. S ukupno 14 vrsta su najvea porodica krokodila. Sve vrste ive u tropskim
podrujima Afrike, Azije, Oceanije s Australijom kao i Amerike (Vitt & Caldwell, 2009;
Sl. 6).
Od aligatora, a naroito od gavijala kao jedinog recentnog lana porodice
gavijala, pravi krokodili se razlikuju prije svega obiljejima grae njihovih lobanja. Imaju
uglavnom iroke gubice koja nije prilagoena odreenoj vrsti plijena i naina lova.
Donji zubi ulaze im u jamice u gornjoj eljusti, no razliito od aligatora, etvrti zub im
ulazi u prorez i kod zatvorene eljusti je izvana vrlo dobro vidljiv. Na trbunoj strani
imaju posebne osjetilne jamice (Vitt & Caldwell, 2009; Sl. 7).

Sl. 6. Distribucija porodice Crocodylidae Cuvier, 1807 (prema: Vitt & Caldwell, 2009)

Sl. 7. Predstavnici porodice Crocodylidae Cuvier, 1807: (1) Crocodylus porosus (lijevo)
i (2) Crocodylus johnsoni (desno) (Vitt & Caldwell, 2009)

9
 III. ZAKLJUCI

Gmizavci ili reptili (lat. repere puziti, gmizati) su hladnokrvni (poikilotermni)

etverononi (tetrapodni) amniotni kimenjaci.
Danas ivui krokodili dijele se u tri grupe sa statusom porodica (alternativno,
esto ih se prikazuje kao jednu porodicu Crocodylidae a tri grupe kao
potporodice unutar nje).
Sve danas ivue vrste prilagoene su graom tijela i nainom ivota
semiakvatinom ivotu, pri emu ivotinje velik dio ivota provode u vodi.
Krokodili (Crocodylidae) ponekad nazivani i pravi krokodili su porodica krokodila
sa ukupno 14 vrsta. Sve vrste ive u tropskim podrujima Afrike, Azije, Oceanije
s Australijom kao i Amerike. Od aligatora, a naroito od gavijala kao jedinog
recentnog lana porodice gavijala, pravi krokodili se razlikuju prije svega
obiljejima grae njihovih lobanja.
Aligatori (Alligatoridae) su vrlo slini porodici pravih krokodila (Crocodylidae)
morofoloko-etolokim karakterima. Ova porodica ima dvije potporodice, prave
aligatore (Alligatorinae) i kajmane (Caimaninae).
Porodica Gavialidae predstavljena je sa dvije ivue vrste (1) Gavialis
gangeticus i (2) Tomistoma schlegelii. Osnovna mofoloka razlika jeste
suenanjuka. Predstavnici ove porodice imaju jasno izraen spolni dimorfizam.

10
 IV. LITERATURA

Caldwell, M. W., & Albino, A. M. (2001). Palaeoenvironment and palaeoecology of

three Cretaceous snakes: Pachyophis, Pachyrhachis, and Dinilysia. Acta
Palaeontologica Polonica, 46(2), 203-218.
Hutchins, M., Duellman, W. E. & Schlager, N. (2003). Grzimek`s Animal Life
Encyclopedia. 2nd edition. Farmington Hills, MI: Gale Group, pp. 571.
Jeli, D., Kuljeri, M., Koren, T., Treer, D., alamon, D., Lonar, M., Podnar, M., Lei,
B., Hutinec, J., Bogdanovi, T., Mekini, S., & Jeli, K. (2012). Crvena knjiga
vodozemaca i gmazova Hrvatske. Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb.
Lelo, S. (2012). Biosistematika vertebrata: Herpetologija sa posebnim osvrtom na
herpetofaunu Bosne i Hercegovine. Skripta. Odsjek za biologiju Prirodno-
matematikog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Pough F. H., Janis C. M. & Heiser J. B. (2002). Vertebrate life. Prentice- Hall, Inc. New
Jersey.
Ross, C. A. (1992). Crocodiles and Alligators. Blitz, London.
Speybroeck, C., Beukema, W., & Crochet, P. A. (2010). A tentative species list of the
European herpetofauna (Amphibia and Reptilia) an update. Zootaxa, 2492, 1-
27.
Vitt, L. J., & Caldwell, J. P. (2009). Herpetology An Introductory Biology of
Amphibians and Reptiles. 3rd Edition. Academic Press is an imprint of Elsevier,
Burlington, pp. 697.

11