SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

STUDIJ HRVATSKOG I ENGLESKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI

SLAVA GALIĆ

ĆIRILIČNI SPOMENICI NA PODRUČJU

HERCEGOVINE

ZAVRŠNI RAD

Mostar, 2017.
SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................................................. 1
2. OPĆE KARAKTERISTIKE ĆIRILICE.......................................................................................... 2
3. ĆIRILICA U HERCEGOVINI........................................................................................................ 5
4. HUMAČKA PLOČA ........................................................................................................................ 7
4.1. Pismo Humačke ploče ............................................................................................................. 8
4.2. Fonologija................................................................................................................................ 9
4.3. Morfologija............................................................................................................................ 10
4.4. Leksik Humačke ploče .......................................................................................................... 10
4.5. Sintaktičko-stilističke osobitosti Humačke ploče .................................................................. 12
5. DREŽANJSKI NATPIS .................................................................................................................. 13
5.1. Pismo Drežanjskog natpisa ................................................................................................... 15
5.2. Fonologija.............................................................................................................................. 16
5.3. Morfologija............................................................................................................................ 16
5.4. Leksik Drežanjskog natpisa .................................................................................................. 17
5.5. Sintaktičko-stilističke osobitosti Drežanjskog natpisa .......................................................... 17
6. KOČERINSKA PLOČA ................................................................................................................. 18
6.1. Pismo Kočerinske ploče ........................................................................................................ 20
6.2. Fonologija.............................................................................................................................. 21
6.3. Morfologija............................................................................................................................ 22
6.4. Leksik Kočerinske ploče ....................................................................................................... 22
6.5. Sintaktičko-stilističke osobitosti Kočerinske ploče ............................................................... 23
7. BOLJUNSKI NATPISI ................................................................................................................... 24
7.1. Pismo Boljuna ....................................................................................................................... 26
7.2. Fonologija.............................................................................................................................. 29
7.3. Morfologija............................................................................................................................ 31
7.4. Leksik Boljuna ...................................................................................................................... 32
7.5. Sintaktičko-stilističke osobitosti Boljuna .............................................................................. 34
8. ZAKLJUČAK ............................................................................................................................... 37
9. LITERATURA .............................................................................................................................. 39
9.1. Internet izvori: ....................................................................................................................... 40
 1. UVOD

U ovome radu bit će govora o srednjovjekovnim tekstovima pisanim hrvatskom ćirilicom

(bosančicom) na kamenu, pronađenima na području današnje Hercegovine. Iako je ova tema
dosta istražena, ona i dalje pruža prostor za daljnje istraživanje i razvijanje šire i jasnije slike o
ćiriličnim epigrafskim spomenicima u Hercegovini.

Kako se na području Hercegovine nalazi mnoštvo ćiriličnih epigrafa i epitafa, za detaljnu

paleografsku i jezičnu obradu sam izabrala samo neke od njih, i to one nešto duže i poznatije.
Bavljenje ćiriličnim spomenicima zahtijeva poseban osvrt na pismo i jezik kojim su pisani. S
obzirom na to da je u znanstvenoj literaturi opisan veliki broj ćiriličnih natpisa, a opseg moga
rada nije toliko velik, obuhvatila sam samo one, po meni, spomenike najvrjednije
proučavanja, mada su svi zanimljivi i na svoj način posebni.

Za svaki natpis iz doba procvata herceg-bosanske epigrafike donosim fotografiju, zatim

transkripciju, tj. vjeran prijepis grafema istim slovima i transliteraciju latinicom, tj. prijepis
slova za slovo iz ćirilice u latinicu radi lakšeg razumijevanja smisla teksta. Kod transliteracije
sam u oblim zagradama dodala gdjekoje nužno slovo radi boljeg razumijevanja natpisa.

Izabrani natpisi bit će analizirani na svim jezičnim razinama: fonološkoj, morfološkoj,

leksičkoj, sintaktičkoj pa i stilskoj. Opisat i oprimjerit ću ih preko njihovog izgleda, datacije i
lokacije, vrste pisma, načina čitanja i opisivanja par zanimljivosti o natpisu.

Određene epigrafske ćirilične spomenike sam izabrala zbog kulturnopovijesne vrijednosti, ali
i njihove duljine i specifičnog oblika izrade te svojstvenog izraza i sadržaja koji su prisutni u
njima. Ove karakteristike se mogu naći i u mnogim drugim lapidarnim natpisima, samo u
manjoj mjeri.

Zbog takve je jezgrovitosti proučavanje ovih spomenika izvrsno polazište za sve one koji žele
i dalje proučavati jezične osobitosti natpisa u kamenu. Svi hercegovački ćirilični lapidarni
natpisi imaju izrazito kulturnopovijesno značenje jer bilježe jezične i paleografske osobitosti
vremena u kojem su klesani. Također bilježe onodobno uređenje društva, političku situaciju,
kao i kulturnu i graditeljsku djelatnost hercegovačkog kraja.

1
 2. OPĆE KARAKTERISTIKE ĆIRILICE

Povijesna vrela iz najstarijeg razdoblja slavenske pismenosti nam ne imenuju kako se ćirilično
pismo u početku zvalo. Za početak ćirilice se uzima nesustavno bilježenje slavenske riječi
grčkim slovima, u pisanju „bez ustrojenja“, koje spominje Crnorizac Hrabar u svome traktatu
O pismenima.

Iako se malo zna o tome kako se ćirilica u početku zvala, postoje neke teze o tome tko je autor
ćirilice. Istraživači slavenske starine smatraju da je legenda o Konstantinu-Ćirilu kao autoru
prvog slavenskog pisma istinita. Isti istraživači pretpostavljaju da se u početku ime
Konstantina-Ćirila prvo odnosilo na glagoljicu, a tek kasnije na ćirilicu. Razlog za to je što
ćirilica vremenom postaje premoćna po rasprostranjenosti i redovitije se počinje
upotrebljavati u pismu i govoru. Teško je dokazati tko je autor ćirilice i mnogi pokušaji u
tome smjeru su dali slabe rezultate. Emil Georgiev je često isticao, a svi značajniji suvremeni
paleoslavisti potvrdili, postavku da „ćirilica nije rezultat pojedinačnog nadahnuća, nego
povijesnog procesa u kome su sudjelovali mnogi“1. Dakle, pronalazak autora ćirilice bi usto
značio i otkriće osobe koja je uobličila rezultate dugogodišnjeg procesa, što danas naravno ne
poznamo. I ovu tezu su mnogi ugledni proučavatelji slavenskih jezika prihvatili.

Danas možemo vidjeti mnoge nazive za ćirilicu, ovisno o tome u kojoj zemlji se ona
upotrebljava (ruska, ukrajinska, bjeloruska, bugarska, makedonska, srpska i crnogorska
ćirilica). Zbog toga je posve opravdano, stvoriti izraz hrvatska ćirilica, posebno zbog toga što
taj termin rabe mnogi autori u naslovima knjiga tiskanih ćirilicom, tj. kažu da se radi o
hrvatskom pismu. „Brković ističe da se kasnije taj naziv u dnevnoj komunikaciji naziva
hrvačica, glagoljica, bosanica ili bosančica. U znanstvenim krugovima to je uglavnom
varijanta ćirilice to jest bosanica.“2

„Radi zgodnije usporedbe i shvaćanja ćirilice, valja usporedno spomenuti i bosančicu –

hrvatsku verziju ćirilice ili „posve narodno pismo“ kako tvrdi Ćiro Truhelka. Bosančica je

1
DAMJANOVIĆ 2004: 53.
2
BRKOVIĆ 2014: 33-71.

2
pismo koje je s vremenom iščezlo jer se upotrebljavalo i razvijalo samo u narodu i tako je
postalo pismom neadekvatnim za općenitije upotrebljavanje.“3

Bosančica u Bosni je, kao i ćirilica, nastala iz grčkog alfabeta. Grčkog su podrijetla osobito
lapidarna slova, pa se zato, naravno, lapidarna ćirilica od bosančice uglavnom ne razlikuje i
one se drže svoga grčkog izvorišta. Kako je postojao problem zapisivanja određenih glasova
slavenskog jezika, neke su glasove ćirilica i bosančica prilagodile naravi zvukova slavenskog
govora.

Slika 1: Lapidarna slova na bosanskohercegovačkim natpisima 4

3
Usp. TRUHELKA 1889: 66.
4
TRUHELKA 1889: 67.

3
Lapidarna slova bosančice su postavljena uz grčka i ćirilična slova, pa se da zamijetiti da su i
ćirilica i bosančica nastale od grčkog alfabeta. Zamjetan je i oblik ćiriličnih grafema koja se
doimaju svečano i formalno jer stoje uspravno i djeluju svako za sebe.

Ako usporedimo grčki alfabet i ćiriličnu azbuku, možemo odmah zaključiti da je 26 grafema
ćirilica prisvojila bez ikakvih promjena u formi i značenju. To su: α (a), в (v), г (g), д (d), є
(e), з (z), x (h), и (i), ι (j), κ (k), λ (l), m (m), н (n), о (o), п (p), р (r), с (s), т (t), ω (ō), oy/θ
(th), ѯ (ks), ѵ (î), ф (F), ѱ/ϛ (ӡ). Ostali grafemi, koji nisu postojali u grčkom alfabetu, čine
drugu kategoriju. To su: Б (b), Ж (ž), Ц (c), Ч (č), Щ (ĉ), Ь (meki poluglas jer), Ъ (tvrdi
poluglas jor), Ы (jery - y), Ҍ (ê), Ю (ju) ,Iα (ja), Ѥ (je), Ѧ (ę), Ѫ (ǫ), Ѩ (ję), Ѭ (jǫ).5
Možemo tek pretpostaviti kako su nastala ta slova.

Bilo je onih slavenskih glasova koji se uopće nisu izgovarali niti bilježili u grčkom jeziku, pa
su se sastavila nova slova za slavenske glasove. To su: Ц (c), Ћ (ć), Ч (č), Ш (š), Щ (št),
Ж(ž), Ђ (gj), Џ (dž), te samoglasnici Ь (meki poluglas jer), Ъ (tvrdi poluglas jor), Ю (ju),
Ѣ(je, ja), Ѧ (ę). Od tih slova, grafemi Ш (š) i Ѧ (ę) su preuzeti iz glagoljice, zadržavši
identičnost, a drugi se razlikuju, te su iznova osmišljeni.6

Emil Georgiev ispravno tvrdi kako je ovo posve prirodan proces poznat u brojnim
slučajevima kada je narod na nižoj kulturnoj razini postupno apsorbirao kulturu susjednog
superiornijeg naroda, i uz to preuzeo i pismo, a poslije ga adaptirao svome jeziku.

5
Usp. DAMJANOVIĆ 2004: 53.
6
Usp. TRUHELKA 1889: 68.

4
 3. ĆIRILICA U HERCEGOVINI

Hercegovački ćirilični natpisi opisani u radu su pisani prilično ujednačenim jezikom i

pismom, iako su nastali u međusobnom rasponu od 400 ili 500 godina. Tako je Humačka
ploča iz X. ili XI. st., Drežanjski natpis iz XIV. st., Kočerinska ploča sa početka XV. st., a
Boljuni iz XV. i XVI. st. Razlog takvoj sličnosti je što se jezične promjene nisu odvijale
naglo, pa je vrlo teško uopće i odrediti kojem vremenu pripadaju određene jezične i grafijske
karakteristike. Također, grafija je uvijek zatvorenija i konzervativnija struktura od jezika i
dulje čuva određena jezična obilježja iz starijeg razdoblja, koje u pismu postaju evidentne tek
ako su česte i ako se dulje zadrže u jeziku.

Epigrafski spomenici pisani ćirilicom se najčešće nalaze na stećku ili uz stećke. Ti natpisi,
zanimljivi zbog svog epigrafskog stila, jedini su nam podaci za promatranje tehnike i razvoja
samoga pisma. Natpisi su izrađeni tehnički dosta priprosto, slova su uklesana bilo kako bilo,
nepravilno poredana, a i sami redovi ne teku najpravijim redoslijedom.7

U pogledu pisanja grafema na epigrafskim ćiriličnim spomenicima česta je pojava skraćivanje

određenih riječi. Ono počiva na činjenici da prilikom skraćivanja grafemi moraju dijeliti
zajedničku uspravnu crtu. Tako bi se uspravna crta jednoga slova ostavila i pridodala bi mu se
karakteristika drugoga slova.

Takvim skraćivanjem su nastajale sljedeće ligature:

Slika 2: Način spajanja slova među sobom8

Na isti način se spajaju po tri ili čak više slova u jednu kraticu/monogram9:

7
Usp. TRUHELKA 1889: 73.
8
TRUHELKA 1889: 72.

5
 Slika 3: Način spajanja složenijih grafema

Slika 4: Primjer ligatura u Kočerinskom natpisu

Čita se:
Va ime – Aminь – Bosnomь – Vrime – –

Služi banu Stipanu i kralu ……

I kralici Grubi i krala Ostoju.

(Iz natpisa Kočerinskog).10

U hercegovačkim ćiriličnim natpisima nailazimo često na osobitost da slova nisu poredana

uspravnim slijedom, već su izvrnuta, položena i općenito nepravilna, a ima i primjera da su
pisana s desna na lijevo, kao i da su im slova okrenuta. Ovo nije slučajnost i ona se tumači na
raznorazne načine. Dok jedni govore da je tome uzrok nepismenost klesara, drugi sumnjaju da
je to utjecaj turskog pisma, koje se također piše s desna na lijevo, ali taj navod nije dovoljan
da bi potvrdio točnost tvrdnje.

9
Usp. TRUHELKA 1889: 72.
10
TRUHELKA 1889: 72.

6
 4. HUMAČKA PLOČA

Humačka ploča spada među najstarije epigrafske spomenike i svjedoke pismenosti u Bosni i
Hercegovini. Pisana je hrvatskom ćirilicom, sa nekoliko slova glagoljice.11 Marko Vego
pretpostavlja da „datira iz X. ili XI. st“12. Do 1958. godine je bila uzidana u pročelje
Franjevačkog samostana na Humcu pored Ljubuškog, a danas se čuva u muzeju Franjevačkog
samostana. Ploča je masivna i četverokutnog oblika. Duga je 68 cm, široka 59 cm, debela 15
cm i teži 142 kg.13 Teško je odgonetnuti značenje teksta zbog toga što su određena slova slabo
ili nikako nisu vidljiva uslijed raspada kamena i modrikaste boje kamena na kojem je natpis.
Zbog svega toga su grafemi na fotografiji slabo vidljivi.

Povjesničar Marko Vego je natpis prvi znanstveno obradio i objelodanio, premda je i prije
njega bilo dosta pokušaja da se natpis istraži i rezultati iznesu u javnost. Iako je Marko Vego
iznio cjelovitu analizu Humačke ploče, i dan-danas neki istraživači tvrde da tu ima par
nedosljednosti. Tome je više razloga. Naime, materijal kamena uzet za natpis je dosta tvrd, pa
je klesaru predstavljao izazov i prepreku u pravilnom klesanju.14 Zbog toga je neke riječi
klesar uklesao nejasno ili nepravilno (Vrulьcъ), a neke grafeme je izostavio bez navođenja
titla iznad njih (dha, cki adja mila), pa je tumačenje natpisa višestruko. Vego smatra da su na
natpisu title postojale, ali da su se izlizale prilikom potklesivanja ploče da bi se ona mogla
uzidati u pročelje Franjevačkog samostana.15

Također, dok je ploča stajala u zidu, bila je premazana krečom skupa sa samostanom, pa ju je
kasnije trebalo naknadno očistiti. Nakon nepravilnog čišćenja ploče Zemaljski muzej BiH u
Sarajevu je načinio odljev Humačke ploče na kojem se vide greške uslijed nepravilne
pripreme originala pred odlijevanje, tj. kreč sa natpisa nije bio detaljno očišćen pa se na kopiji
natpisa neka slova pogrešno čitaju.16 Sve ovo je pridonijelo tome da je ona i danas zagonetka
za istraživače.

11
Usp. ŠIMIĆ 2009: 24.
12
RUPČIĆ 1985: 141-157.
13
Usp. RUPČIĆ 1985: 141-157.
14
Usp. RUPČIĆ 1985: 141-157.
15
Usp. RUPČIĆ 1985: 141-157.
16
Usp. RUPČIĆ 1985: 141-157.

7
Slova na ploči su uklesana spiralno u smjeru kazaljke na satu, u tri reda duž četiriju strana,
kako bi se mogla čitati prilikom obilaska oko oltara. Natpis je ispunio gotovo svu prednju
stranu ploče. Samo je sredina ostala nepopunjena slovima.

Transliteracija Humačke ploče17:

1. red gore: + U IME O(tь)CA, I
2. red desno (računajući zdesna nalijevo): S(i)NA I
S(ve)TAGO
3. red dolje: D(u)HA. A SE C(rь)KI (CRKVA) A
1. red lijevo (računajući slijeva nadesno): (rhan)Č(e)LA
MI(hai)LA.
2. red gore: A ZIDA JU K
2. red desno (računajući zdesna nalijevo): БRSMIRБ,
2. red dolje: SINБ BRET
2. red lijevo (računajući slijeva nadesno): Б?
(BRETOV?), ŽUPI
3. red gore: URUNБ?
3. red desno (računajući zdesna nalijevo): I Ž(e)NA
3. red dolje: JEGA PAVICA.

Slika 11: Humačka ploča – gipsani pozitiv18

Čitanje: Prema tumačenju Marka Vege, arheologa i povjesničara, te jednog od najistaknutijih

istraživača srednjovjekovne Bosne, natpis glasi ovako:

„U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ovo je crkva Arkanđela Mihovila, a zida je U(s?)krsmir,
sin Bretov, žup Vrulac (=Vruljac)? I žena njegova Pavica.“19

4.1.Pismo Humačke ploče

Humačka ploča je pisana starohrvatskom ćirilicom s nekoliko slova glagoljice. Glagoljični

grafem e se pojavljuje četiri puta i grafem t je zabilježen jedanput.20 To nam govori kako u to
vrijeme k nama „u istom paketu“ dolaze glagoljica i ćirilica.21

Smatra se da je Humačku ploču isklesao pisar – dijak, koji je poznavao glagoljicu. Za to

postoje najmanje tri argumenta: 1. Glagoljična slova uklesana u ćirilični natpis, 2. Izrazita

17
VEGO 1962: 31.
18
VEGO 1962: 30.
19
RUPČIĆ 1985: 141-157.
20
Usp. ŠIMIĆ 2009: 24.
21
Usp. FUČIĆ 1987: 17-29.

8
zaobljenost ćiriličnih grafema što podsjeća na oblu glagoljicu, 3. Redovito pisanje jora (ъ)
umjesto jera (ь), uobičajenog na ćirilskim natpisima.22

Tekst Humačke ploče sadrži dovoljno fonoloških, morfoloških, leksičkih i drugih obilježja na
osnovi kojih se može prilično točno sagledati jezična slika humske zemlje iz X. ili XI. st.

Grafem ž/ж

Na Humačkoj ploči se pojavljuje grafem ž/ж u riječima župi, ž(e)na. Riječ ž(e)na je ovdje
navedena u vrlo starome obliku i ukazuje na arhaičnost natpisa, dok je riječ župi navedena u
nešto novijemu obliku.

Sustav ligatura i titla

Iako se danas ligature i title ne vide, njih Marko Vego spominje i kaže da se nalaze iznad
riječi c(rь)ki a(rhan)č(e)la mi(hai)la.23 Rupčić tvrdi da nijedna titla nije uklesana, iako je
dosta riječi pokraćeno i klesar ih je trebao staviti.24

4.2. Fonologija

Prijedlog u invokaciji

U fonološkom pogledu, Humačka ploča, za razliku od Drežanjskog natpisa i Kočerinske

ploče, prijedlog u invokaciji bilježi kao „u“: „u ime o(tь)ca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha“.

Fonem y/i

Nepalatalni fonem y je, u fonološkom sustavu, izgubio svoju fonemsku razlikovnost i potpuno
je se fonološki i grafijski izjednačio s palatalnim i, (dakle y>i) što je vidljivo u invokacijskoj
riječi sina (sina<synu) u kojoj je taj vokal ispušten, kao i u riječi crъki (<crъky) i sinъ (synъ).

Nazalnost

Također imamo denazaliziranje palatalnog nazalnog fonema „ę“ i preuzimanje vokala „e“ (ę
>e): ime (<imę<jъmę), svetago (<svętāgo<svętajego) i Bretъ (<Brętъ<Brętislavъ). U riječi

22
Usp. ŠIMIĆ 2009: 30.
23
Usp. RUPČIĆ 1985: 141-157.
24
Usp. RUPČIĆ 1985: 141-157.

9
svetago (<svętāgo<svętajego) nakon ispadanja intervokalnoga „j“ dva kratka vokala sažeta su
u jedan dugi vokal (-aje- > -ae- > -ā-).

Poluglas jor –ъ

Na Humačkoj ploči se nalazi nepalatalni jor (ъ), čak iza palatalnih suglasnika i bilježen je pod
utjecajem pisarske tradicije. „Četiri puta je jor (ъ) zabilježen na kraju riječi (krsъmirъ, sinъ,
bretъ, urunъ).“

4.3. Morfologija

Tekst Humačke ploče i na morfološkoj razini pokazuje osobitosti dobrog čuvanja ostataka
staroslavenskog jezika.

Padežni nastavci

U dvije riječi je vidljivo izjednačavanje deklinacijskih vrsta. Genitivni oblik sina ima padežni
nastavak –a, umjesto starijeg nastavka –u (G jd. syna < synu), a dativni oblik župi ima
padežni nastavak -i umjesto starijega –ě (D jd. župi < župě).

Označavanje pripadnosti

Pripadanje komu ili čemu je izraženo na četiri načina: 1. Genitivom imenice – arhanđela
mihovila, 2. Dativom imenice – župi vrulьcъ, 3. Posvojnim pridjevom – sinъ bretъ i 4.
Genitivom osobne zamjenice – žena ega. Poredak riječi u navedenim sintagmama je bio
uobičajen, dakle bio je stilski neobilježen.

4.4. Leksik Humačke ploče

Humačka ploča sadržava 80 slova raspoređenih u 25 riječi. Leksik Humačke ploče je bogat
mnogim vlastitim imenima. Za antroponomastiku25 Humačka ploča ima značaj i zbog toga što
se na njoj nalaze vlastita imena koja u takvu obliku nisu zapisana nigdje drugdje, i to:
kъrsmirъ, bretъ, vrulьcъ i pavica.

25
Grana onomastike koja se bavi proučavanjem antroponima, tj. vlastitih imena ljudi.

10
Poteškoću u dešifriranju imena ktitora26 prouzročio je klesar koji je crticu stavio previsoko
iznad reda tako da se ne zna upućuje li ona na prethodno ili sljedeće slovo. Ako se odnosi na
sljedeće slovo, onda bi to moglo biti složeno ime Uskrsmir. No, u dostupnim povijesnim
podacima niti je zabilježeno ime Kъrsmirъ niti ime Uskrsmir. Ali, obzirom da je u vrijeme
nastanka Humačkog natpisa u tijeku bilo pokrštavanje naših starih i da su uzimali svetačka
imena, moguće je da su ime Uskrsmir preveli doslovce i u takvome ga obliku koristili.27

Muško ime Bret je na natpisu navedeno kao posvojni pridjev i glasi bretъ jer se bъrsmirъ/
Kъrsmirъ u tekstu navodi kao njegov sin.

Naziv župe vrucъ je jako važan. Kada bi se otkrilo na koju se župu u natpisu odnosio taj
naziv, otkrili bismo i gdje se nalazila crkva Arhanđela Mihovila. Kao što vidimo, naziv župe
vrucъ se sastoji od četiri slova i jednoga poluglasa na kraju naziva. No, grafemi ove riječi su
nejasno uklesani, a posebno prvo slovo u imenu župe. Također je i četvrto slovo nezgodno za
pročitati jer kada se ploča gleda uživo iz daljega, čini se da piše И (=i), a ustvari iz bližega se
prepoznaje da je to ćirilično slovo Ч (=c). Razlog tome je u prirodi same ploče, tj. kamena na
kojem je pisana Humačka ploča jer je ploča na tome mjestu malo neravna, pa se čini da je
klesar u slovu uklesao lijevu okomicu jednaku desnoj, ali nije. Klesar je lijevu okomicu
uklesao samo do pola što se vidi i u drugim primjerima grafema Ч (=c). Na ovaj način Rupčić
objašnjava nejasnoće vezane uz naziv župe na Humačkoj ploči.28

Sljedeća nejasnoća je vezana uz žensko ime Pavica. Naime, „nejasno je uklesano ćirilično
slovo B (=V), vjerojatno zbog tvrdoće kamena i nestručnosti klesara. Rupčić tvrdi da je dio
kamena odskočio pa je to slovo klesar ostavio nedovršenim, ali je iznad njega uklesao dvije
vodoravne crte da naznači grešku. Ista greška se dogodila i u riječi vrucъ, tvrdi Rupčić. Ako
ovo objašnjenje uzmemo kao valjano, može se zaključiti da je Vegino čitanje ispravno, tj. da
se radi o župi Vrulac/Vruljac, koja se spominje u crkvenim dokumentima, samo bez slova V.29

26
Onaj koji je osnovao kakvu zadužbinu.
27
Usp. RUPČIĆ 1985: 141-157.
28
Usp. RUPČIĆ 1985: 141-157.
29
Usp. RUPČIĆ 1985: 141-157.

11
 4.5. Sintaktičko-stilističke osobitosti Humačke ploče

U stilskom smislu invokacija je postavljena u obliku eliptične rečenice. U ostalom dijelu

teksta Humačke ploče imamo složenu strukturu s jasnim vezama među njezinim dijelovima
zbog određenih morfoloških, sintaktičkih i leksičko-semantičkih obilježja. Nakon glavne
rečenice (Se crъki arhanđela mihovila), slijedi zavisna rečenica (a zida ju kъrsьmirъ župi
vrucъ), s kojom su još dvije krnje rečenice povezane zajedničkim subjektom i predikatom.
Povezane su tako što je prva umetnuta u njeno ustrojstvo (sinъ bretъ), a druga je dometnuta (i
žena jega pavica).

12
 5. DREŽANJSKI NATPIS

Drežanjski natpis se nalazi na ušću Drežanke kod Zaušja. Natpis je pronađen u Donjoj
Drežnici na gotovo okomitoj površini stijene na visini od 2 metra.30 Klesan je hrvatskom
ćirilicom u živoj stijeni, a dimenzije su mu 110 x 75 centimetara. Vrijeme nastanka mu je bar
donekle ustanovljeno. Datacija ga smješta u doba banovanja Tvrtka I. i ugarskoga kralja
Ludovika (XIV. st.). Potvrda je da se na tom području za pismo koristila hrvatska ćirilica.
Poput Kočerinske ploče, Drežnički natpis se ističe svojom duljinom, iako je za 30 riječi kraći
od Kočerinske ploče.

Ovaj epigraf je djelo spretnog i pismenog majstora – dijaka.31 Drežanjska je dragocjenost

zbog svojih paleografskih i jezičnih odlika i bogatstva sadržaja. Poseban je jer je izrađen
lijepo kao i Kočerinska ploča, a i tehnika skraćivanja je ista. Natpis se odnosi na posjed
vojvode Mastana (Masna) i njegovih sinova Radoslava i Miroslava. „Natpis je prilično dobro
očuvan, osim s lijeve strane gdje se primijeti manje oštećenje.“32

Još i danas nije razjašnjena funkcija spomenika, tj. da li je spomenik služio kao nadgrobni
natpis ili potvrda mjesta i pripadnosti dvora vojvodi Mastanu i njegovim sinovima.33 Tko je
bio Mastan Bubanjić? On se često navodi kao ugledan vlastelin u poveljama bana Tvrtka I. iz
1354. i 1355. godine. Iako se u spomeniku ne spominje da se radi o Mastanu iz Drežnice, iz
povijesnih izvora se ne može pronaći nijedan podatak o drugom Mastanu ni prije ni poslije
toga razdoblja. Stoga se sa sigurnošću može zaključiti da se radi baš o Mastanu iz povelja
bana Tvrtka I.

30
Usp. ŠIMIĆ 2009: 43.
31
Učeni pisar – u ovom slučaju klesar.
32
ŠIMIĆ 2009: 43.
33
Usp. NIŠKANOVIĆ 2004: 127-183.

13
 Transliteracija Drežanjskog natpisa
prema Marku Vegi:
+ VA IME O(tь)CA I SINA I S(ve)
TAGO D(u)HA. A SE DVORЬ VOJE
VODE MASNA I NJEGOVI
JU SNU (SINOVA) RADOSL(a)VA I M(i)
ROSL(a)VA. SE PISA RABЬ
B(o)ŽI I S(ve)TAGO D(i)MIT
RIJA U DNI G(ospo)D(i)NA KRALJ
A UGARЬSKOGA LOJ
SA I G(ospodi)NA BANA BOSANЬ
SKOGA TVRЬTKA. TKO
BI TO POTRЬLЬ, DA JE
PROKLETЬ O(tь)C(e)MЬ I S(i)
NOMЬ I S(ve)TIMЬ D(u)HOM
Ь!

Slika 6: Gipsani pozitiv Drežanjskog natpisa34

Transliteracija u cijelosti:
Va ime o(tь)ca i s(i)na i s(ve)
tago d(u)ha. A se dvorь voje
vode Masna i njegovi
ju snu (sinova) Radosl(a)va i M(i)
rosl(a)va. Se pisa rabь
b(o)ži i s(ve)tago D(i)mit
rija u dni g(ospo)d(i)na kralj
a ugarskoga Loj
ša i g(ospodi)na bana bosanь
skoga Tvrьtka. Tko
bi to potrьlь, da je
prokletь o(tь)cemь i s(i)
nomь i s(ve)timь d(u)hom
ь!
Slika 7: Transkripcija Drežanjskog natpisa
prema Marku Vegi35

34
VEGO 1962, I: 32.
35
VEGO 1962, I: 33.

14
 5.1. Pismo Drežanjskog natpisa

Drežanjski natpis sadrži 13 punih jednako dugih redova, a u 14. redu samo jedno slovo. Slova
ovog spomenika su po izgledu pravokutnog oblika, krupna, približno iste veličine i istih
razmaka. Uz to je ovaj natpis svojstven primjer za pravilan način skraćivanja riječi36. Posebno
je važno istaknuti da se znak križa uz invokaciju nalazi na početku Drežanjskog natpisa. To je
tzv. simbolična invokacija, uz pismenu i govori o kršćanskoj pripadnosti stećka i vojvode
Mastana i njegovih sinova. 37

Grafem i/И

U grafijskom pogledu Drežanjskog natpisa, za glas j se rabi grafem i/и (loiša, b(o)ži), kao na
većini hercegovačkih lapidarnih spomenika.

Bilježenje grafemskih skupina ja i ju

Znak Ѣ se koristi samo za glasovnu skupinu ja: d(i)mitrija. Za skupinu ju očuvan je znak Ю:
negoviju.

Grafem ž/ж

Na arhaičnost Drežanjskog natpisa ukazuje grafem ž/ж u riječi b(o)ži koji je vrlo staroga
oblika.

Sustav ligatura i titla

Što se tiče ligatura, pravilno su korištene za skraćivanje i Natpis vojvode Mastana ih sadržava
14. Od toga „12 otpada na jednostavne, sastavljene od dva slova (ag, na, pi, ni, as, an, itd.), te
dvije koje su troslovčane (aim i anь)“38. U nekim primjerima na Drežanjskom natpisu su
ligature povezale i dvije riječi, i to u primjerima: va ime (povezali su se a i i), i s(i)na i
s(ve)tago (povezali su se a i i).

36
Usp. ŠIMIĆ 2009: 56.
37
Usp. ŠIMIĆ 2009: 82.
38
ŠIMIĆ 2009: 57.

15
Treba istaknuti da se na Drežanjskom natpisu ligaturama spajaju samo samoglasnici sa
suglasnicima.39 Povezivanje samoglasnika sa suglasnicima pomoću ligatura je izrazito
obilježje ćiriličnih epigrafskih spomenika.

Titla u Natpisu vojvode Mastana je prisutna u samo jednom primjeru, i to kao zakrivljena
linija iznad riječi o(tь)ca40.

5.2. Fonologija

Poluglas jer – ь

Na natpisu vojvode Mastana znak za poluglas jer – ь se pojavljuje osam puta i to u

primjerima: dvorь, rabь, potrьlь, prokletь, o(tь)c(e)mь, s(i)nomь, s(ve)timь, d(u)homь.
Također se poluglas jer – ь bilježi i u sredini riječi: ugarьskoga, bosanьskoga, tvrьtka,
potrьlь. Samo se u riječi bosanьskoga poluglas ь pojavljuje iza slova n.

Vokalizacija poluglasa ь se dogodila samo u jednom primjeru, i to u prijedlogu va: „va ime
o(tь)ca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha“41. Naspram prijedloga va u invokaciji, u daljnjem tekstu
natpisa nalazi se prijedlog u: „u dni g(ospo)d(i)na krala“.

5.3. Morfologija

Morfološka dvojina

Što se tiče imenskog oblika, na utjecaj starijeg jezičnog sustava ukazuje očuvanost dvojine u
sintagmi: „i njegoviju s(i)nu radosl(a)va i m(i)rosl(a)va“, što je zanimljiva, ali iznimno rijetka
pojava među bosanskohercegovačkim ćiriličnim epigrafskim spomenicima.

Genitivni nastavak –ago

Među pridjevskim oblicima na starinu natpisa ukazuje pojava genitivnog nastavka u riječi
svet(a)go, čiji je gramatički morfem –ago prisutan u crkvenoslavenskom jeziku za muški i
srednji rod.

39
Usp. ŠIMIĆ 2009: 58.
40
Usp. ŠIMIĆ 2009: 58.
41
VEGO 1962, I: 13.

16
 Zamjenica sь

Također, zamjenica sь se bilježi na natpisu, u primjerima „a se dvorь voevode masna“ i „se

pisa rabь“. Ova pojava je još jedan pokazatelj starine natpisa, ali i ukazuje na to da su se
natpisi služili ustaljenim frazama, tj. predlošcima jer slične izraze nalazimo i na ostalim
epigrafskim natpisima na ćirilici.

5.4. Leksik Drežanjskog natpisa

Natpis vojvode Mastana sadržava 50 riječi raspoređenih u 13 redaka. Najviše je imenica, njih
22, od čega 6 vlastitih imena: Mastanь, Radosl(a)vь, M(i)rosl(a)vь, D(i)mitrij, Loiš, Tvrьtko.
Zatim slijedi 10 veznika, 7 pridjeva, 5 zamjenica, 4 glagola i 3 prijedloga. Neobičan je mali
broj glagola u odnosu na imenice jer je uobičajeno da su glagoli obično najčešći gradbeni
elementi rečenice. Leksem rabь je čest na ćiriličnim epigrafskim spomenicima u Hercegovini,
pa se tako pojavljuje i na Drežanjskom natpisu. Rabь je mogao označavati svjetovnog slugu
ili božjeg slugu.42

U leksičke osobitosti, odnosno arhaizme, na leksičkoj razini može se ubrojiti pokazna

zamjenica se: „a se dvorь voevode Masna“ i „se pisa rabь“.

5.5. Sintaktičko-stilističke osobitosti Drežanjskog natpisa

Na sintaktičkoj razini se, na natpisu pojavljuje jedna posebna sintaktičko-stilska kategorija,

aorist imperfektnih glagola. Radi se o tome, da se od nesvršenih glagola, umjesto imperfekta,
tvori aorist, npr. „se pisa rabь b(o)ži“. Na ovaj način se označavala radnja u prošlosti koja je
trajala, ali iz konteksta natpisa vidimo da se radnja završila.

Među crkvenoslavenskim osobitostima na sintaktičkoj razini na Drežanjskom natpisu

arhaičnost se ogleda u sintagmi: „da je prokletь o(tь)cemь i s(i)nomь s(ve)timь d(u)homь“.
Ovime se želi pokazati instrumental sredstva.

Također, u konstrukciji A + prijedlog, u primjeru „u dni g(ospo)d(i)na kralja ugarskoga“, se

odražava arhaičnost natpisa.

42
Usp. ŠIMIĆ 2009: 65.

17
 6. KOČERINSKA PLOČA

Kočerinska je ploča visoka 137 centimetara, te nejednake širine na pojedinim mjestima. „U

vrhu je široka 50, u sredini 49, a na dnu 53 centimetra.“43 Pronađena je na Kočerinskom polju
u nekropoli Lipovci u blizini mjesta Široki Brijeg. Uz nju su se nalazili bogato ornamentirani
križ i stećak od Vignja Miloševića. Ploča predstavlja svojevrsnu oporuku pokojnika, i danas
se čuva u župnom uredu crkve sv. Petra i Pavla na Kočerinu.

Kočerinska ploča se ubraja u dulje epigrafske natpise jer sadrži 80 riječi raspoređenih u 25
redaka, a u svakom retku je 9-15 slova.44 Ističe se ljepota uresa slova jer se nalaze skoro u
ravnini jedna sa drugim te su prvoklasno međusobno povezana. Ploča ima veliko kulturno
značenje zbog sadržaja natpisa i kvalitete izrade slova.45 Natpis je važan za povijest mjesta jer
se na njemu prvi put spominje toponim Kočerin te je poseban zato što bilježi četiri vladarske
titule: kralj, kraljica, ban i herceg.

Kočerinska ploča ima monumentalnu vrijednost, ne samo zbog dragocjenih povijesnih

podataka, nego i zbog izvornosti svoga jezika, jer su taj tekst pisali lokalni ljudi.46 To
potvrđuje autentičnost jezika korištenog u natpisu. Kočerinski natpis je važan jer omogućava
kvalitetno proučavanje jezika i grafije toga kraja, zapadnoštokavske ikavice zabilježene
ćirilicom. Unatoč svim mogućim krivotvorenjima i povijesnim utjecajima, lapidarni
spomenici do nas dolaze nepatvoreni, pa se isto može reći i za Kočerinsku ploču.47

Smatra se da je kralj Stjepan Tomašević jedno vrijeme boravio na Kočerinu jer je 1452.
Dubrovački poklisar ispod Kočerina pisao pismo svome knezu. Bez sumnje je bosanski kralj
Stjepan Tomašević imao gdje boraviti jer epitaf poput Vignja Miloševića iz 1410./1411.
godine nije mogla podići sirotinja, niti je mogla unajmiti najbolje umjetnike toga vremena, jer
kralj i podanici nisu odsjedali na goloj ledini.48

43
RUPČIĆ 2004: 19-25.
44
Usp. ŠIMIĆ 2009: 17.
45
Usp. DUGANDŽIĆ 2004: 148.
46
Usp. ŠIMIĆ 2004: 93-105.
47
Usp. GRUBIŠIĆ 1978: 16.
48
Usp. IVANKOVIĆ 2004: 19-37.

18
 Transliteracija Kočerinske ploče prema
Marku Vegi:
+ VA IME OCA I
SINA I SVET(a)GO
D(u)HA AMINЬ. SE
LEŽI VIGANЬ
MILOŠEVIĆЬ
SLUŽI BANU S
TIPANU, I KRALU TV
(rьt)KU, I KRALU DABIŠI,
I KRALICI GRUBI
I KRALA OSTOJU. I U T
O VRIME DOIDE I
SVADI SE OSTOJA
KRALЬ S HERCEGOM
I Z BOSN(o)MЬ I NA UGRE
PO(id)E OSTOJA. TO V
RIME MENE VIGNA
DOIDE KONЬČINA
I LEGOHЬ NA SVO
MЬ PLEMENITOMЬ
PODЬ KOČERINOMЬ
I MOLJU VASЬ NE NAST
UPAITE NA ME! JA SAMЬ
BILЬ KAKO VI ESTE
VI ĆETE BITI KAKO
Slika 8: Kočerinska ploča49
ESAMЬ JA.

Transkripcija u cijelosti:
+ Va ime oca i
sina i svet(a)go
d(u)ha amin. Se
leži Viganь
Miloševićь. Služi banu S
tipanu, i kralju Tv
(rt)ku, i kralju Dabiši,
i kraljici Grubi i kralja Ostoю (Ostoju). I u t
o vreme dojde i
svadi se Ostoja
kralь (kralj) s hercegomь
i z Bosn(o)mь i na Ugre
poje Ostoja. To v
rime mene Vigna
dojde konьčina
na svomь plemenitomь
pod Kočerinomь,
i molju vasь, ne nast
upajte na me! Ja s(a)mь
bilь kako vi jeste,
vi ćete biti kako
jesam ja.
Slika 9: Transkripcija Kočerinske ploče50

49
VEGO 1962: 12.
50
https://bs.wikipedia.org/wiki/Natpis_Vignja_Milo
%C5%A1evi%C4%87a#/media/File:Viganj_Mi
losevic.JPG[16. listopada 2017.]

19
 6.1. Pismo Kočerinske ploče

Slova Kočerinske ploče su krupna, pravokutnog oblika, gotovo iste veličine i istih razmaka,
lijepo izrađena i umjetnički povezana jedna s drugim. Ovaj natpis je potvrda određenog
govora, odnosno, zapadnoštokavskoga ikavskoga govora Kočerina s okolicom, što se jasno
vidi na primjeru riječi koje imaju ikavski refleks jata ê (stipanu, vrime – dva puta).51

Grafemi i i ć

Na Kočerinskom natpisu je slovo ć označeno posebnim grafemom i nalazimo ga na

primjerima riječi: miloševićь, ćete.52 Grafemom i se bilježi glas j, te glasi: doide (dva puta), ne
nastupaite.

Bilježenje grafemskih skupina ja, je i ju

Grafemska skupina je – Ѥ je zabilježena između riječi vi este. Tu se jotacija pred vokalom e

ne ostvaruje. Dakle umjesto jeste stoji este. Grafem ja – Ѣ je upotrijebljen u primjerima:
ostoja (dva puta), ja (dva puta). Sekvenca ju je očuvana u riječi ostoju i bilježi se znakom Ю.

Palatalnost glasova l i n

Na Kočerinskoj ploči palatalnost glasova l i n se ne bilježi: viganъ, kralu (dva puta), kralici,
krala, kralъ, molu. „Možda jedino u primjeru viganь možemo pretpostaviti da znak za
poluglas ь, označava palatalnost.“53

Grafem ž/ж

Na Kočerinskoj ploči se bilježi grafem ž/ж u riječima leži i služi koje su navedene u
suvremenijem obliku, tj. nemaju odlike arhaičnosti. Jedina osobina arhaičnosti bi bila ta što je
upotrijebljen aorist u riječi služi jer je aorist česta pojava na ćiriličnim spomenicima
Hercegovine.

51
Usp. ŠIMIĆ 2009: 32.
52
Usp. ŠIMIĆ 2009: 26.
53
ŠIMIĆ 2009: 29.

20
 Sustav ligatura i titla

Bitno je spomenuti brojnost ligatura te bilježenje jedne title na Kočerinskoj ploči. Pojava
ligatura, i to čak njih 39 na Kočerinskoj ploči je, uistinu, iznenađujuća, jer su one u ćiriličnim
spomenicima rijetke. Od toliko ligatura je 30 dvoslovnih (ip, in, ig, ci, me, le, mi, ...), 5
troslovnih, 3 četveroslovne i jedna peteroslovna ligatura, koja u riječi aminь povezuje sve
grafeme.54 Kod ostalih ćiriličnih spomenika se ligature rijetko upotrebljavaju. Vidljivo je da je
na „Kočerinskoj ploči češće spajanje samoglasnika i suglasnika“55. Spajanje samoglasnika i
suglasnika je jako tipično za ćirilične epigrafske spomenike.

Što se tiče titla, samo je jedna prisutna na Kočerinskom natpisu iznad riječi d(u)ha.

6.2. Fonologija

Pojava refleksa jata – ê

Refleks glasa jata (ê) je rijedak na ovome natpisu. Imamo ga u primjerima: stipanu, vrime
(dva puta). Očigledno je da se radi o ikavskom refleksu jata, što dokazuje da se ovdje pisalo i
govorilo štokavsko-ikavskim govorom.56

Poluglas jer – ь

Zanimljivo je primijetiti da na početku, u invokaciji, u prijedlogu va imamo vokalizaciju

poluglasa jer (ь), što je i „jedini primjer za tu pojavu u ovom tekstu“57. Kod ostalih se
prijedloga na Kočerinskoj ploči poluglas jer (ь) ne bilježi: z bosn(o)mь (umjesto zь
bosn(o)mь), s hercegomь (umjesto sь hercegomь).

Znak za poluglas jer (ь) je očuvan najčešće na kraju riječi: aminь, viganь, miloševićь, kralь,
hercegomь, bosn(o)mь, legohь, svomь, plemenitomь, podь, kočerinomь, vasь, s(a)mь, bilь,
esamь. U sredini riječi je samo u jednom primjeru očuvan znak za poluglas: konьčina.

Zanimljivo je da na početku Kočerinskog natpisa u prijedlogu va imamo vokalizaciju

poluglasa. On se ostvaruje kao prijedlog u: u to vrime doide i jedini je primjer za tu pojavu u
ovom tekstu.58

54
Usp. ŠIMIĆ 2009: 29.
55
ŠIMIĆ 2009: 30.
56
Usp. ŠIMIĆ 2009: 32.
57
ŠIMIĆ 2004: 93-105.
58
Usp. ŠIMIĆ 2004: 93-105.

21
 6.3. Morfologija

Genitivni nastavak –ago

Gramatički nastavak –ago: pojavljuje se na Kočerinskom natpisu u G jd. imenice svetago,

koji je vjerojatno preuzet iz crkvenoslavenskog jezika.

Prezentski nastavak –u

Gramatički nastavak –u: prisutan je u 1. l. jd. prezenta glagola molu. Sufiks –u i sufiks –ago
skupa ukazuju na arhaičnost jezika na natpisu.

Rekcija glagola:

Prilikom nabrajanja kraljeva, glagol služiti je naveden u D, osim u posljednjem slučaju, gdje
je autor iznenada upotrijebio A: „služi banu stipanu i kralu tv(rьt)ku i kralu dabiši i kralici
grubi i krala ostoju“59.

Glagolska vremena

Od glagolskih vremena Kočerinska ploča sadržava prezent: se leži, molu, ne nastupaite, este,
esamь ȇ, perfekt: s(a)mь bilь, aorist: služi, doide, svadi (dva puta), poe, legohь i futur: vi ćete
biti.

6.4. Leksik Kočerinske ploče

U brojevnom pogledu, Kočerinska ploča broji 80 riječi, što je ubraja u dulje epigrafske
ćirilične spomenike Hercegovine. Promatrajući Kočerinsku ploču na taj način, njoj je najbliži
Drežanjski natpis vojvode Masna koji ima tridesetak leksema manje.

Kočerinska ploča sadrži najviše imenica, njih 29, zatim 15 glagola, 12 zamjenica i isto toliko
veznika, 8 prijedloga, 2 priloga, te po 1 pridjev i 1 riječca.60

U leksičke posebnosti, odnosno leksičke arhaizme Kočerinske ploče ubraja se pokazna

zamjenica se, npr: se leži viganь miloševićь.61 Ovo obilježje je očuvano i ponavljano na
velikom broju natpisa, u rečenici koja je bila formulacija, tj. kao ustaljeni princip pisanja

59
VEGO 1962, I: 13.
60
Usp. ŠIMIĆ 2009: 34.
61
Usp. ŠIMIĆ 2009: 36.

22
većine lapidarnih ćiriličnih natpisa Hercegovine. Primjerice: „A se leži Vitko na svomь
plemenitomь“62 – stećak iz mjesta Mokro kod Širokog Brijega koji koristi istu formulaciju.

Na arhaičnost Kočerinskog natpisa pokazuje leksem konьčina u primjeru „to vrime mene
vigna doide konьčina“63. A oblik poe je bio jako ukorijenjen i u govoru, što potvrđuje njegova
pojava i u Matici umrlih župe Roško polje.64

Također, što se tiče leksema, posebno je to što se na natpisu redom navode svi bosanski
vladari kojima je pokojnik služio, od Stjepana Kotromanića do Stjepana Ostoje, i svi su
navedeni kronološkim redoslijedom: („banu stipanu“ = banu Stjepanu Tomaševiću, „kralu
t(vьt)ku“ = kralju Tvrtku, „kralu dabiši“ = kralju Stjepanu Dabiši, „kralici grubi“ = kraljici
Grubi (žena Stjepana Dabiše), „krala ostou“ = kralja Stjepana Ostoju). 65

6.5. Sintaktičko-stilističke osobitosti Kočerinske ploče

U sintaktičkom pogledu natpisa, možemo primijetiti da se ističe konstrukcija izražavanja

vremena: u to vrime doide, ȇ s(a)mь bil, vi ćete biti kako esamь ȇ , konstrukcija izražavanja
mjesta: se leži, na ugre poe, legohь na svomь, pod kočerinomь.

Rečenice se povezuju veznikom i, dok ostali veznici nisu prisutni.

62
DUGANDŽIĆ 2004: 66.
63
VEGO 1962, I: 13.
64
Usp. ŠIMIĆ 2009: 28.
65
Usp. ŠIMIĆ 2009: 21.

23
 7. BOLJUNSKI NATPISI

Boljuni ili boljunski natpisi je naziv za nekropolu stećaka u jugozapadnom dijelu općine
Stolac, a pripada selu Bjelojevići, prema Hutovu Blatu.66 Nalazi se na poljskoj ravnici, odmah
ispod seoskih kuća. Do danas je na toj nekropoli očuvano 269 stećaka što govori kako je ovo
područje u srednjem vijeku bilo gusto naseljeno. Od toliko stećaka je 19 stećaka sa natpisima
što je od svih nekropola u Bosni i Hercegovini smješta na prvo mjesto po broju spomenika sa
natpisima.67 Brojnost spomenika govori i o tome da je boljunska okolica obilovala kamenom
od kojega su se stećci i natpisi mogli načiniti. Povijesnom analizom je utvrđeno da su
boljunski natpisi nastali sredinom 15. i početkom 16. stoljeća. Također, jezičnom analizom je
utvrđena sličnost s drugim epigrafskim ćiriličnim natpisima Hercegovine iz istoga vremena
(sa Drežanjskim natpisom, Kočerinskom pločom i drugima).68

Šefik Bešlagić je prvi stručno i u cijelosti proučio ovu nekropolu tijekom terenskih
istraživanja u razdoblju od 1957. do 1958. godine.

Prije restauracije i konzervacije ove nekropole, na njenoj istočnoj strani mnogi stećci su bili
nagnuti i utonuli u zemlju zbog vode koja je prolazila između nekoliko njih da bi se ulijevala
u tzv. grčki bunar. Ostali dio ove strane nekropole je bio u ogradi i na njivi iza ograde. Drugi
dio, tj. zapadni dio ove nekropole je bio zarastao u šumu u kojoj su se slabo vidjeli te su bili
nepristupačni.69 Danas je ova nekropola predstavljena javnosti u ljepšem svjetlu, preuređena i
pod zaštitom UNESCO-a.

66
Usp. ŠIMIĆ 2009: 122.
67
Usp. ŠIMIĆ 2009: 122.
68
Usp. ŠIMIĆ 2009: 128.
69
Usp. BEŠLAGIĆ 1959: 135-142.

24
 Slika 12: Skica nekropole u Boljunima (prema Bešlagiću).

Na skici se može vidjeti nekropola stećaka koja je podijeljena u dvije skupine i orijentirana je
u smjeru zapad-istok. Jedna nekropola od druge je udaljena oko 50 metara.

Svi boljunski natpisi dijele neke zajedničke karakteristike. Oni su vrlo kratki, lapidarni, te
bilježe samo najosnovnije detalje kao što su ime i prezime pokojnika, ime onoga tko mu je
naručio spomenik s natpisom te ime majstora klesara.70 Kao i većina drugih epigrafskih
ćiriličnih spomenika u Hercegovini, neki od boljunskih natpisa počinju simbolom križa te
uvodnom rečenicom: + a se leži (62, 65, 66, 70, 71, 72, 74, 75, 76, 77, 78, 79)71 ili + a se
sȇče, a završava se optativom u primjerima: i dь e laka bl(a)ga (62, misli se na zemlju), molu
se bože pomilui me milosti tvoe (63), bože ti ga pomozi (75).

70
Usp. ŠIMIĆ 2009: 124.
71
Brojevi u zagradama označavaju broj natpisa u zborniku br. II. od Marka Vege: Zbornik srednjovjekovnih
natpisa Bosne i Hercegovine, iz koga su preuzeti tekstovi i slike za paleografsku i jezičnu analizu Boljuna.

25
 7.1. Pismo Boljuna

Kameni natpisi u Boljunima su pisani ćiriličnim pismom na hrvatskom narodnom jeziku,

većinom u nepravilnom razmaku jedno od drugoga. Često uza sebe imaju i crtež pokraj teksta
što je prikazano na slikama br. 15, 16, 19, 20 i 21.

Znak za ć i đ –ƛ

Na boljunskim natpisima se vidi da se za slova ć i đ koristi karakterističan, zajednički

grafem.72 Grafem se bilježio znakom ƛ. Imamo ga na primjerima: herakovićь (62), vukić (65),
vumić (65), vlađ (66), vladisalić (66, 75), vučić (71), milić (73), vukčić (74), đurenovica (79).

Grafem i:

Grafemom i se na boljunskim natpisima pretežno obilježava glas j npr.: na svoi pleme(ni)toi

(62), pomilui me (63). Ovakve i slične primjere prepoznajemo na Drežanjskom natpisu:
b(o)ži, loiša, na Kočerinskoj ploči: doide (dva puta), ne nastupaite.

Grafem ž/ж

Na Boljunima se na brojnim mjestima bilježi grafem ž/ж u riječima leži (62, 65, 66, 70, 71,
72, 74, 75, 76, 77, 78, 79) bože (63, 75). Obe riječi su zabilježene u suvremenijem obliku, koji
i danas koristimo.

Grafem č/ч

Grafem č je zabilježen na više boljunskih natpisa. Bilježio se znakom ч, a imamo ga u

primjerima: golubači (62), sȇče (63, 67, 68), grubačь (63, 67, 68), grubaču (64), siče (66, 70,
73, 74, 75), usiče (70), radičь (71, 75), vučić (71), kov(a)č (73), vukčić (74), čoek (77), sieče
(79).

72
Usp. ŠIMIĆ 2009: 129.

26
 Transliteracija prema Marku Vegi:
A se leži Rados
avь Herakovi
ćь . Ovo legohь
na svojoj pl
eme(ni)toj
Golubači, i dь (da) je
(zemlja) laka,
bl(a)
ga!

Slika 13: Natpis br. 62 (XV. st.)

Transliteracija prema Marku Vegi:

A se leži

Vukić

Vumić.

Slika 14: Natpis br. 65 (XV–XVI. st.)

Palatalnost glasova l i n

Na boljunskim natpisima palatalno l i n nalazimo na: bolunovičь i molu (63), p(o)povlьna

(64), lubica (76).

Bilježenje grafemskih skupina ja, je i ju

Što se tiče grafemskih skupina ja, je i ju, samo se za glasovnu skupinu ju očuvao poseban
znak ю, i to u primjeru junakь (77).

27
 Transliteracija prema Marku Vegi:

+ A se sƀ

če Gru

bačь.

Molju se, bože,

pomiluj me

milosti

tvoje!
Slika 15: Natpis br. 63 (oko 1477.)

Transliteracija prema Marku Vegi:

A se sƀče

Grubačь kami.

Slika 16: Natpis br. 67 (oko 1477.)

Pisanje jata ƀ (ȇ)

Znak za jat se na boljunskim natpisima pojavljuje početku riječi kada označava skupinu ja: s
ȇme (63), na kraju riječi: zeliȇ (79) i u izrazu a se sȇče (63, 67, 68).

Leksemi s ikavskim refleksom jata (ȇ) na boljunskim natpisima su: siče (66, 70, 73, 74, 75),
usiče (70).

28
 Sustav ligatura i titla

Na boljunskim epigrafskim ćiriličnim spomenicima primjećuje se nebilježenje ligatura, za

razliku od npr. Drežanjskog natpisa i Kočerinske ploče koji redovito bilježe spajanje
samoglasnika i suglasnika pomoću ligatura.73 Također, nije zabilježena nijedna titla na
boljunskim natpisima.

Na natpisima u Boljunima je vidljivo čuvanje starih oblika riječi što nam ukazuje na veliku
starinu. Također, iako je veliko vremensko razdoblje u nastanku između Humačke ploče,
Drežanjskoga natpisa, Kočerinske ploče i Boljuna, boljunski natpisi ipak dijele neke
zajedničke osobine s navedenim ćiriličnim spomenicima Hercegovine. To je zbog toga što se
promjene u pismu uvijek događaju sporije, za razliku od promjena u govoru.74

7.2. Fonologija

Neprovođenje jotacije

Na Boljunima jotacija se ne provodi u inicijalnom i postvokalnom položaju, što je također

karakteristika epigrafskih ćiriličnih spomenika u Hercegovini. Primjere za to na boljunskim
natpisima imamo u: e (62), tvoe (63), erina (72, 78), čoek (77). Ponovno se vidi sličnost s
Kočerinskom pločom, jer se ni na njoj ne provodi jotacija: poe, este, esam.

Glasovne skupine ja, je i ju

Od glasovnih skupina ja, je i ju, jedino se očuvala glasovna skupina ju – ю i to u primjeru

junakь (77).

73
Usp. ŠIMIĆ 2009: 130.
74
Usp. ŠIMIĆ 2009: 127.

29
 Transliteracija prema Marku Vegi:

A se leži Jerina

Ivkovica.

Slika 17: natpis br. 72 (XV–XVI. st.)

Pojava refleksa jata – ȇ

Ako obratimo pažnju na refleks jata – ȇ, leksemi sieče (79) i sȇče (67, 68) ukazuju na
odstupanje od ikavskog refleksa jata i na promjene koje su se možda već bile počele događati
u fonološkom sustavu boljunskih ćiriličnih epigrafskih natpisa.75

Poluglas jer – ь

Znak za poluglas jer – ь se na boljunskim natpisima bilježio na sredini i na kraju riječi.

Na sredini riječi poluglas jer – ь je zabilježen u primjeru p(o)povlьna (64).

Na kraju riječi se poluglas jer nalazi u mnogo primjera, i inače se često bilježio na drugim
nekropolama: radosavь, herakovićь, legohь (62), bogavacь, tarahь, bolunovičь, grubačь (63),
obr(a)dь, synь (64), di(ȇ)kь (70), radičь (71), junakь, semoradь (77). U drugome primjeru
(76) se kod riječi semorad poluglas ne spominje.

U primjeru dь (62) se na mjestu slova a nalazi poluglas ь. To bi moglo značiti da su već u to

vrijeme poluglas ь i fonem a izjednačeni po izgovoru.

75
Usp. ŠIMIĆ 2009: 134.

30
 Transliteracija prema Marku Vegi:
+ Se pisa
Obr(a)dь P(o)po
vlьna (Popovljana) sinь
na Grubaču.

Slika 18: Natpis br. 64 (oko 1477.)

Grafem y > i

Samo u jednom primjeru se pojavljuje grafem y: synь (64), koji se kasnije stopio s vokalom i.

7.3. Morfologija

Aorist imperfektnih glagola

U morfološkoj se analizi boljunskih spomenika zapaža česta uporaba aorista i imperfekta.

Aorist je najčešći: a se leže (63), a se sȇče (63, 67, 68), se pisa (64), usiče (70). Ovo je aorist
imperfektnih glagola. On označava radnju koja se vršila u prošlosti, ali se nije nastavila.

Prezentski oblici

Od prezentskih izraza zabilježeni su zanimljivi oblici: leži, koji je istovjetan današnjem obliku
(62, 65, 66, 70, 71, 72, 74, 75, 76, 77, 78, 79) i molu, koji iza slova l bilježi u umjesto ju (63).

Imperativ

Imperativ se koristi umjesto optativa za 3. lice u primjeru bože ti ga pomozi (75), što je
ostatak starine.

Zamjenica sь, si, se

Osobit pokazatelj arhaičnosti natpisa je korištenje pokazne zamjenice sь, si, se. Ona se na
Boljunima pojavljuje u uobičajenim sintagmama: se pisa (64), se leži (62, 65, 66, 70, 71, 72,
74, 75, 76, 77, 78, 79), se sȇče (67, 68), se piše (70). Vidljivo je razlikovanje zamjenice se i
mlađeg oblika ovo: a se leži radosavь herakovićь ovo legohь na svoi pleme(ni)toi golubači
(62).

31
 Veznici i prijedlozi

Iz primjerā na oca (66), a brat (70), na brata (74), na me otac (75) vidimo da je klesar
raspoznavao veznik a i prijedlog na + A.

Akuzativni nastavak –i

Oblik riječi kami je crkvenoslavensko obilježje na natpisima. Na boljunskim natpisima ga

imamo u akuzativu jednine: a se sȇče grubačь kami (67), a se sȇče grubač kami na vukšu
(68). Ovo je primjer kako je pisar zbog neznanja izjednačio nominativni i akuzativni oblik.

7.4. Leksik Boljuna

Leksik Boljuna je vrijedan zato što govori koja su imena i prezimena bila tipična u to vrijeme.
Također je zabilježeno srodstvo, tko se čime bavio u vrijeme njihova nastanka, te koje su
nazive nosila određena mjesta. Osim osnovnih (auto)biografskih podataka pronalazimo i one
koje daju širu sliku o društvu toga vremena na prostoru Stoca.

Imena

Na boljunskim natpisima nalazimo sljedeća ženska imena: radica (70), erina (72, 78), lubica
(76), stana (79).

Od muških imena imamo: radosavь (62), bogavacь (63), grubačь (63, 64, 67, 68), obr(a)dь
(64), vlađ (66), semorad (66, 69, 70, 76, 77, 78), vuk (66), vukša (68), dragiša (70), radičь
(71, 75), petar i petko (74), vlatko (77), rato (79).

Od svih imena više puta se ponavljaju grubač i semorad(ь) koji označavaju kamenoklesare –
dijake nekropole Boljuni. Na nekim natpisima se čak i spominje njihovo zanimanje di(ȇ)kь =
dijak (70, 78).

32
 Transliteracija prema Marku Vegi:
(Pred prvi red obrnuto urezano ime Rato)
A se leži
dobra že
na Stana
Ćurenovi
ca (Đurenovica). Siječe
Zelija, a
(p)iše R
(nedostaje zadnji redak)
ato.

Slika 19: Natpis br. 79 (vjerojatno XV. st.)

Prezimena

Među prezimenima se izdvajaju ona koja su nastala sufiksacijom, i to od muževljeva

prezimena. Na muževljevo prezime se nadodao sufiks –ica: Erina Ivkovica (72), Lubica
Vlatkovica (76), Stana Đurenovica (79).76 Ova prezimena su nastala kao označitelji
pripadnosti, tj. da bi se znalo o čijoj se ženi radi. I danas u govoru možemo čuti primjere takve
tvorbe, što govori kako je ta tradicija nikla u narodu i zadržala se kao osobit jezični izraz.
Ovakav način tvorbe prezimena je važan u praćenju obiteljskih loza, tj. predaka.

Od prezimena još se spominje P(o)povlьna (64). Moguće je da je ovo prezime nastalo od

nadimka ili neke osobine koja se vezala uz obitelj kao što je obično tada bio slučaj.

Srodstvo

Boljunski natpisi bilježe i rodbinske veze među ljudima u bliskom odnosu s pokojnikom. Pa
tako imamo primjere: synь (64), na oca (66), a brat (70), pa brat (70), na brata (74), na me
otac (75), žena (79).

Zanimanja i društveni status

Na nekoliko ćiriličnih natpisa u Boljunima je zabilježeno više zanimanja: di(ȇ)kь (70, 78),
kovač (70, 73). Dijaci i kovači su bili glavni učesnici u nastanku ćiriličnih natpisa. Kako je
klesanje kamena i njegovo ispisivanje bio težak, ali cijenjen zadatak, vjerojatno su htjeli

76
Usp. ŠIMIĆ 2009: 139.

33
istaknuti svoje autorstvo da bi se istaknuli, a narod uočio kako je natpis poseban jer se čak i
autor potpisao.

Što se tiče društvenog statusa, na jednom ćiriličnom natpisu imamo izraz vladikovka: a se leži
dobra vladikovka erina vukocamić (78). Naziv je vjerojatno izveden od leksema vladyka u
značenju onoga koji vlada, pa se termin vladikovka tvorio od leksema vladyčica, koji
označava vladaricu, tj. gospodaricu.77

Toponimi

Za ćirilične epitafe je karakteristično bilježenje manjeg broja naziva mjesta s obzirom na

njihovu ulogu u bilježenju imena pokojnika. Takvo stanje imamo i na boljunskim ćiriličnim
epigrafskim spomenicima gdje se spominju samo dva toponima: na svoi pleme(ni)toi golubači
(62) i ȇme (=jama) (63).

7.5. Sintaktičko-stilističke osobitosti Boljuna

Boljunski lapidarni natpisi su pretežno kratki i svaka rečenica ima malo riječi. Stoga se na
njima teško pronalazi neko sintaktičko obilježje koje bi malo pobliže pojasnilo strukturu
rečenica natpisa. Ipak se na natpisima ističe zanimljiva sintaktičko-stilska osobina Boljuna, a
to je aorist imperfektnih glagola.

Aorist imperfektnih glagola na boljunskim natpisima označava vremenski ograničenu radnju,

tj. radnju koja je trajala u prošlosti, ali više ne traje, npr: a se sȇče (63, 67, 68), se pisa (64),
siče (66, 70, 73, 74, 75), sieče (79). Za razliku od imperfekta koji označava nesvršenu radnju,
ovdje se koristi aorist da bi pokazao da se radi o radnji ograničena trajanja.78

Na boljunskim natpisima se prepoznaje utjecaj narodnog jezika, i ispovijedanja kršćanske

vjere, npr. molu se bože pomilui me milosti tvoe (63), za pet rana (=Kristovih rana, 68), bože
ti ga pomozi (75).

„Posebna i česta sintaktička konstrukcija boljunskih natpisa je upotreba glagola pisa, piše,
sȇče, siče uz prijedlog na: se pisa obr(a)dь p(o)povlьna synь na grubaču (64), piše semorad

77
Usp. DAMJANOVIĆ 2004: 38.
78
Usp. ŠIMIĆ 2009: 142.

34
siče vuk na oca (66), a se sȇče grubačь kami na vukšu (68), a siče petko na brata (74), a siče
na me otac (75).“79

Vrste rečenica

Boljunski natpisi sadržavaju: 1. Jednostavne rečenice s jednim glagolom, 2. Složene rečenice

sa dva i više glagola međusobno povezane bez veznika, i 3. Složene rečenice povezane
veznicima.

1. Jednostavne rečenice s jednim glagolom:

a se leži radosavь herakovićь (62), a se leže bogavacь i tarahь bolunovičь (63), a se sȇče
grubačь (63), + se pisa obr(a)dь (64), a se leži vukić vumić (65), a se leži vlađ vladisalić
(66), a se sȇče grubačь (67), a se sȇče grubačь kami na vukšu (68), piše semorad (69), a se
leži radičь vučić (71), a se leži erina ivkovica (72), milić kov(a)č siče (73), a se leži lubica
vlatkovica (76), piše semorad (76), piše semoradь (77, 78).

2. Složene rečenice povezane veznicima:

ovo legohь na svoi pleme(ni)toi golubači i dь e laka bl(a)ga (62), a se leži petar vukčić a siče
petko na brata (74), a se leži radič vladisalić a siče na me otac (75), sieče zeliȇ a (p)iše rato
(79), i dobro se vidi razlika među njima.

3. Složene rečenice bez veznika:

a se sȇče grubačь molu se bože pomilui me milosti tvoe (63), piše semorad siče vuk na oca
(66), a se piše di(ȇ)k semorad usiče kovač milić (70).

79
ŠIMIĆ 2009: 143.

35
 Transliteracija prema Marku Vegi:

A se leži Radič

Vladisalić, a siče na me otac.

Bože, ti ga

pomozi!

Slika br. 20: Natpis br. 75 (XV–XVI. st.)

Transliteracija prema Marku Vegi:

A se leži Ra
Diča Abrat (Obrat) (?),

(Napisano vertikalno)
Siče Dragiša pabrat (pobrat).

A se piše
dikь Semo
rad, usiče ko
vač Milić.
Slika br. 21: Natpis br. 70 (vjerojatno XV–XVI. st.)

Transliteracija prema Marku Vegi:

A se sƀče Grubačь
Kami na Vukšu.
Za petь rana (Kristovih)! (?)

Slika br. 22: Natpis br. 68 (oko 1477.)

36
 8. ZAKLJUČAK

U radu je iznesen kratak pregled jezičnih i paleografskih obilježja natpisa: Humačke ploče,
Drežanjskog natpisa, Kočerinske ploče i nekropole Boljuna kao predstavnika ćiriličnih
spomenika s područja Hercegovine.

Ovi lapidarni natpisi su pisani hrvatskim narodnim jezikom s primjesom crkvenoslavenskog

književnog jezika i jednim od triju hrvatskih pisama: hrvatskom ćirilicom (bosančicom).
Uglavnom su svi natpisi u kamenu iznimno kratki, osim Humačke ploče, Drežanjskog
natpisa, i Kočerinske ploče. Većina ih sadrži samo osnovne biografske podatke, te obično
započinju znakom križa i arhaičnom formulacijom „u/va ime oca...“.

Od jezičnih osobitosti važno je istaknuti pisanje jata – ê: najviše je primjera s ikavskim

refleksom jata (Stipanu, vrime, doide, poide – Kočerinska ploča; siče, usiče - Boljuni). Na
Kočerinskoj ploči, Drežanjskom natpisu i Boljunima su uočene zajedničke grafijske osobitosti
npr. glas „j“ se obično bilježi grafemom „i“, jotacija pred vokalom u inicijalnom i
postvokalnom položaju se ne označava itd.

Fonološka karakteristika epigrafskih ćiriličnih spomenika je neprovođenje jotacije u

inicijalnom i postvokalnom položaju što se vidi na boljunskim natpisima u primjerima: e (62),
tvoe (63), erina (72, 78), čoek (77). Jotacija se također ne provodi ni na Kočerinskoj ploči:
poe, este, esam. Sljedeća fonološka osobitost je vidljiva na Humačkoj ploči, koja u invokaciji
prijedlog bilježi kao „u“: „u ime o(tь)ca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha.“ Za razliku od Humačke
ploče, Drežanjski natpis i Kočerinska ploča taj isti prijedlog bilježe kao „va“: „Va ime o(tь)ca
i sina i s(ve)tago d(u)ha“ – Drežanjski natpis, i „Va ime oca i sina i svet(a)go d(u)ha“ –
Kočerinska ploča.

Od glasovnih skupina ja, je i ju, za glasovnu skupinu ja se očuvao grafem Ѣ, koji je zabilježen
u primjerima d(i)mitrija – Drežanjski natpis; ostoja (dva puta), ja (dva puta) – Kočerinska
ploča. Glasovna skupina je – Ѥ je zabilježena na Kočerinskoj ploči između rijéčī vi este. Za
glasovnu skupinu ju se očuvao poseban znak Ю, i to na Drežanjskom natpisu u primjeru
negoviju, na Kočerinskoj ploči u primjeru ostoju i na Boljunima u primjeru junakь (77).

37
Na morfološkoj razini je karakteristično čuvanje aorista (pisa – Drežanjski natpis; svadi,
legohь – Kočerinska ploča; zida – Humačka ploča; a se leže (63), a se sȇče (63, 67, 68), se
pisa (64), usiče (70) - Boljuni. Također je izrazito crkvenoslavensko obilježje, odnosno znak
arhaičnosti zamjenica „se“, koja se najčešće pojavljuje u uobičajenim sintagmama.

U leksičkom pogledu, ovi su spomenici vrijedni čuvari i blago narodnih osobnih imena i
prezimena: Mastan, Radoslav, Miroslav, D(i)mitar, Lojz, Tvrtko = Drežanjski natpis; Viganj
Milošević, Stipan, Tvrtko, Dabiša, Gruba, Ostoja = Kočerinska ploča; Mihail,
Krsmir/Kresimir/Uskrsmir, Bret/Sreten, Pavica/Pravica = Humačka ploča; radica (70), erina
(72, 78), lubica (76), stana (79), zatim muška imena: radosavь (62), bogavacь (63), grubačь
(63, 64, 67, 68), obr(a)dь (64), vlađ (66), semorad (66, 69, 70, 76, 77, 78), vuk (66), vukša
(68), dragiša (70), radičь (71, 75), petar i petko (74), vlatko (77), rato (79) – Boljuni.

Skoro sva su imena kršćanskog podrijetla, uz simbol križa na početku natpisa i invokaciju, što
govori o slavenskoj/kršćanskoj pripadnosti natpisa, onoga tko je natpis naručio i tko se na
njemu spominje.

Za razliku od osobnih imena i prezimena, toponimi su primjetno rjeđi. Od primjera proučenih

u radu nalazimo ih samo na dva boljunska natpisa: na svoi pleme(ni)toi golubači (62) i ȇme
(=jama, 63), na Kočerinskoj ploči: kočerinь i na Humačkoj ploči: vrulьcъ (=Vrulac/Vruljac).

Kočerinska ploča sadržava ukupno 39 dvoslovnih ligatura, od toga 30 dvoslovnih (ip, in, ig,
ci, me, le, mi itd.), pet troslovnih, tri četveroslovne i jedna peteroslovna ligatura, i to u riječi
aminь u kojoj su povezani svi grafemi. Također, u Drežanjskom natpisu prevladavaju
jednostavne, dvoslovčane ligature, njih 12: (ag, na, pi, ni, as, an, itd.), dok se troslovne
pojavljuju dva puta (aim i anь). Na Drežanjskom natpisu i Kočerinskoj ploči češće je spajanje
samoglasnika i suglasnika, nego suglasnika među sobom, što je zaista tipično za ćirilske
ligature. Od predstavljenih natpisa samo na Boljunima nisu zabilježene ligature, dok se na
Humačkoj ploči još vodi rasprava oko njih.

Iz svega se može zaključiti da je lapidarna ćirilica u Hercegovini bogato tlo za istraživanje

razvoja nekadanašnjeg jezika i pisma, kao i jezika danas. Vrijednost navedenih spomenika
hercegovačke ćirilične epigrafske pismenosti potvrđuju bogati oblici natpisa, njihove jezične
osobitosti, pismo kojim su pisani, te imena, prezimena i toponimi urezani na njima. Svi oni
ukazuju na veliku starinu koja je bila prisutna u domaćem govoru i pismu tadašnje
Hercegovine.

38
 9. LITERATURA

Bešlagić, Šefik, (1959.), „Uređenje nekropole stećaka u Boljunima: Osnovni podaci o

nekropoli, njeno stanje i potreba konzervatorske intervencije“, Naše starine, VI., Sarajevo,
135-142.

Brković, Milko, (2004.), „Diplomatičko-povijesna pozadina teksta Kočerinske ploče“, u:

Grgo Mikulić (prir.), Viganj i njegovo doba, Gral, Široki Brijeg, 59-78.

Brković, Milko, (2014.), „Neobjavljene Poljičke Ćirilične isprave“, Filologija, 63, Zavod za
povijesne znanosti HAZU, Zagreb, 33-71.

Damjanović, Stjepan i dr., (2004.), Mali staroslavensko-hrvatski rječnik, Matica hrvatska,

Zagreb

Damjanović, Stjepan, (2004.), Slovo iskona, Matica hrvatska, Zagreb

Dugandžić, Ivan, (2004.), Širokobriješka baština, Matica hrvatska Široki Brijeg, Široki Brijeg

Fučić, Branko, (1987.), „Granična područja glagoljice i ćirilice“, Brački zbornik, XV,
Supetar, 17-29.

Ivanković, Stjepan, (2004.), „Iz povijesti Kočerina“, u: Stjepan Ivanković, Jozo Kraljević,
Drago Mikulić, Kočerin kroz stoljeća, Sarajevo, 19-37.

Niškanović, Miroslav, (2004.), „Naselja Drežnice i njihovo stanovništvo“, Srednji vijek sa

najstarijom istorijom i turskim periodom, Zemaljski muzej BiH, Etnologija, Sarajevo, 46,
127–183.

Rupčić, Bonicije, (1985.), „Humačka ploča“, 100 godina Muzeja na Humcu (1884.-1984.),
Samoupravna interesna zajednica kulture Općine Ljubuški, Ljubuški, 141-157.

Rupčić, Bonicije, (2004.), „Nadgrobni spomenik Vignja Miloševića na Kočerinu“, u: Grgo

Mikulić (prir.), Viganj i njegovo doba, Gral, Široki Brijeg, 19-25.

Šimić, Marinka, (2004.), „Jezik i pismo Kočerinske ploče“, u: Grgo Mikulić (prir.), Viganj i
njegovo doba, Gral, Široki Brijeg, 93-105.

39
Šimić, Marinka, (2009.), Jezik srednjovjekovnih kamenih natpisa iz Hercegovine, Matica
hrvatska, Sarajevo

Truhelka, Ćiro, (1889.), Bosančica, Glasnik zemaljskog muzeja u BiH, Sarajevo, oktobar-
decembar

Vego, Marko, (1962-1970.), Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga I–

IV, Zemaljski muzej, Sarajevo

9.1.Internet izvori:

https://bs.wikipedia.org/wiki/Natpis_Vignja_Milo%C5%A1evi%C4%87a#/media/File:Viganj
_Milosevic.JPG [16. listopada 2017.]

40