PITANJA I ODGOVORI IZ DEMOKRATIJE

1.) OSNOVNI POJMOVI IZ DEMOKRATIJE?

- Prema Platonu demokratija predstavlja oblik vlasti u kojem siromašni preuzimaju

vlast i koja nastaje zahvaljujući gubitku kulture i građanske vrline, čime se
onemogućava stvaranje elite koja je sposobna za zapovijedanje. Aristotel, za razliku
od Platona koji je isticao da je demokratija najgori oblik vladavine, nastoji dati
odgovore na pitanja vezana za osnove ideje demokratije: sloboda, jednakost i
sposobnost. Prema Žan Bodenu, tvorcu teorije suverenosti, demokratija kao „narodna
vladavina“predstavlja negativan i neprihvatljiv primjer čija je primarna svrha
promišljanje aristokratije i monarhije. Monteskje naglašava da u demokratiji nijedan
član društva nije slobodan, jer se u ovom državnom obliku ničim ne ograničava moć
naroda. Prema Žan Žaku Rusou, demokratska vladavina predstavljala bi suviše idealan
oblik vladavine, u kojem bi narod, kao nosilac neotuđive, nedjeljive i neprenosive
suverenosti, bio ujedno i donosilac zakona i izvršilac zakona. Ruso ističe da je takav
ideal nedostupan ljudima i da je napravljen samo za „narod bogova“. Hans Kelsen,
tvorac „čiste teorije prava“, demokratiju definiše kao „istovjetnost vođe i vođenih,
subjekta i objekta vladavine, znači vladavinu naroda nad narodom“.

2.) DEFINICIJE DEMOKRATIJE (PORIJEKLO POJMA I DEFINICIJA)

- Riječ „demokratija“, koja je grčkog porijekla („demos“- narod i „kratos“-vladavina), u

16. st. je, preko francuske riječi „democratie“, dospjela u engleski jezik („democracy“) te je
od tada predmetom brojnih teorijskih rasprava. Za razliku od autokratskog režima,
demokratija predstavlja onaj državni organizacioni oblik u kojem „vlada narod“, odnosno
predstavlja onaj državni organizacioni oblik u kojem postoji neki oblik „političke jednakosti
među ljudima“. Demokratija je vladavina naroda, za narod i u ime naroda.

3.) POJAM TRADICIONALNE LEGITIMNOSTI?

- Tradicionalna legitimnost je utemeljenje vlasti na tradiciji i običajima.

4.) POJAM POLISA?

- Polis se može predstaviti kao građanstvo koje je politički i ekonomski bilo neovisno.
Klasični polis obilježavaju jedinstvo, solidarnost, participacija i vrlo ograničeni broj
građana.

5.) POLITIČKI IDEALI I CILJEVI ATINSKE DEMOKRATIJE?

- Politički ideali Atinske demokratije su: jednakost građana, sloboda, poštovanje zakona
i pravosuđa. Ključne značajke Atinske demokratije su: izravno sudjelovanje građana u
zakonodavstvu i sudstvu, skupština građana ima suverenu vlast, višestruki načini
izbora kandidata za javnu službu, nepostojanje povlastica kojima bi se obični građani
razlikovali od javnih službenika, kratki mandati za sve, plaća za javnu službu.
 6.) SLOBODA U ATINSKOJ DEMOKRATIJI ?

- Aristotel je imao poprilično negativan stav kada je demokratija u pitanju, jer je on

atinsku demokratiju vezao za slobodu i jednakost, pri čemu je sloboda bila vezana za 2
kriterija:
a) naizmjence vladati i biti vladan
b) živjeti kako ko hoće

7.) NAČELO (PRINCIP) JEDNAKOSTI U ATINSKOJ DEMOKRATIJI ?

- Da se kao djelotvorno načelo vladanja uspostavi kriterij „naizmjence vladati i biti

vladan“, bitna je jednakost. Bez „jednakosti svih“, „mnoštvo“ ne može imati
„vrhovništvo“ (suverenitet). „Brojčana jedankost svih“, moguća je, kako kažu klasični
demokrati zato što je:
a) sudjelovanje novčano nagrađeno
b) glasovi građana jednako vrijede
c) načelno postoje jednake mogućnosti da se dobije javna služba.

8.) NAČELO (PRINCIP) PRAVEDNOSTI U ATINSKOJ DEMOKRATIJI ?

- Načelo pravednosti podrazumijeva da građani trebaju uživati političku jednakost, kako

bi bili slobodni da vladaju i da budu vladani.

9.) ŠEMATSKI PRIKAZ ATINSKE SKUPŠTINE

10.) NAČELO IZBORA ILI BIRANJA U ATINSKOJ DEMOKRATIJI ?

- Deme su izabirale kandidate otprilike razmjerno svojoj veličini, da ih predstavljaju u

Vijeću i drugim tijelima. U taj prvi krug kandidati su bili izabrani ždrijebom. Izabrani
se dalje predlažu u skup zajedničkih kandidata. Naposljetku se iz tog skupa izabiru
kandidati koji će doista obnašati dužnosti, opet ždrijebom (Skupština, magistrati,
sudišta). Mandati su bili kratki i nisu predviđali reizbor, a izabrani službenici su bili
plaćeni za svoju službu. Izabrani od građana izravnim izborom (10 vojnih
zapovjednika) imali su mogućnost reizbora. Odbor se sastajao rotacijom iz Vijeća i
služio je desetinu jednogodišnjeg mandata.

11.) OSNOVNE KARAKTERISTIKE ATINSKE DEMOKRATIJE (POZITIVNE

TEKOVINE RELEVANTNE ZA RAZVOJ DEMOKRATIJE)

- Osnovne karakteristika atinske demokratije su:

a) izravno sudjelovanje građana u zakonodavstvu i sudstvu
b) skupština građana ima suverenu vlast
c) suverena vlast obuhvaća sve zajedničke poslove grada
d) višestruki načini izbora kandidata za javnu službu (neposredni izbori, ždrijeb, rotacija)
e) nepostojanje povlastica kojima bi se obični građani razlikovali od javnih službenika
f) s iznimkom onih položaja koji se odnose na ratovanje, niko ne može istu službu
obnašati dvaput
g) kratki mandati za sve
h) plaća za javnu službu
Neke od pozitivnih tekovina su:
- ustav, nazvan „pučka vlada“, koji se nije oslanjao na manjinu nego na mnoštvo
- svi su imali jednakost pred zakonima u privatnim razmiricama
- što se tiče javnog života, svako se poštovao po dobrom glasu,a ne po pripadnosti jačoj
državnoj zajednici (građani nisu za sudjelovanje u javnom životu imali zapreka
zasnovanih na položaju ili bogatstvu)
- isti ljudi brinuli su se jednako za domaće, kao i za državne poslove
- postojala je općenita predanost načelu građanske vrline.

12.) OPĆI USLOVI NASTANKA I FUNKCIONISANJA ATINSKE KLASIČNE

DEMOKRATIJE.

- Opći uslovi nastanka i funkcionisanja su:

a) mali grad-država
b) robovska privreda stvara slobodno vrijeme za građane
c) kućanski rad tj. rad žena oslobađa muškarce za javne poslove
d) građanstvo je ograničeno na relativno mali broj osoba

13.) TIPOVI DRUŠTVENOG UREĐENJA PO PLATONU

- Prema Platonu postoje 4 tipa društvenog uređenja:

a) timarhija (sistem koji se ugleda na vojnu aristokraciju Sparte)
b) oligarhija ( vladavina bogatih)
c) demokratija (vladavina naroda)
d) tiranija ( vladavina jednog diktatora)

14.) OSNOVNA IZREKA SREDNJEVJEKOVNE DEMOKRATIJE?

- Osnovna parola za razvoj demokratije u srednjem vijeku bila je da „gradski rad čini
slobodnim“. Do ove parole se došlo na taj način što su se ljudi doseljavali u gradove u kojima
su živjeli slobodnije nego na selu. To odgovara i strukturi uređenja tog perioda. Prvu klasu su
činili plemići, drugu pripadnici crkve, treću radnici i seljaci.

15.) SOCIJALNA STRUKTURA SREDNJEVJEKOVNOG GRADA.

- Struktura srednjevjekovnog grada izgledala je na sljedeći način:

a) vladar
b) plemstvo – srednji stalež,bogati trgovci i zanatlije
c) slobodni građani – nadničari

16.) SOCIJALNA STRUKTURA UNUTAR GRAĐANSKOG STALEŽA

a) gornji sloj (bogati trgovci)
b) srednji sloj (trgovci,zanatlije,vlasnici tvornica)
c) niži sloj (šegrti, pomoćnici, nadničari)
17.) GRADSKA UPRAVA ?

- Pošto građani nisu u gradu bili vezani za nekog gospodara morali su se sami
organizovati. Ova funkcija je povjerena Pravnom vijeću, koje je istovremeno imalo
zadaću da presuđuje u sporovima. Pravno vijeće kao ustanova bio je prvi demokratski
element u srednjevjekovnom gradu. Ipak, ovi demokratski elementi nisu odgovarali
principima današnje demokratije jer je uslov na pravo glasa bilo posjedovanje imetka.
Zbog toga su mnogi bili isključeni u procesu glasanja. Osim toga, oni koji su imali
pravo glasa bili su neravnopravni. Postojale su razlike tako da su birači u zavisnosti od
klase kojoj pripadaju dobijali broj glasova po određenim normama. Imali su pravo
glasa sa cenzurom što znači da su prva i druga klasa imali najveći broj glasova i
najveći uticaj u Pravnom vijeću.

18.) POJAM POLITIČKE ZAJEDNICE PO LOKU ?

- Pod pojmom „politička zajednica“ Lok nije mislio na demokratiju ili bilo koju formu
vladavine, nego na nezavisnu zajednicu, koju su Latini označavali riječju „civitas“.

19.) LEGISLATIVA PO LOKU ?

- Legislativa prema Loku, bilo da uvijek postoji ili samo u intervalima, premda je
vrhovna moć u svakoj političkoj zajednici, ipak ne može biti apsolutno arbitrarna nad
životima i srećom ljudi. Legislativna ili vrhovna vlast ne može preuzeti na sebe moć
da vlada improviziranim arbitrarnim dekretima, nego je obavezna da širi pravdu i
odlučuje o pravima subjekata po objavljenim važećim zakonima. Vrhovna moć ne
može od ijednog čovjeka oduzeti dio njegove imovine bez njegovog
pristanka.Očuvanje imovine je svrha vlade.Legislativa ne može prebaciti moć izrade
zakona u bilo koje druge ruke, pošto je ista moć delegirana od strane ljudi i oni koji je
imaju ne mogu je dati drugima.

20.) IZVRŠNA MOĆ PO LOKU ?

- Izvršna moć obuhvata izvršenje općinskih zakona u društvu nad svim koji su dijelovi
istog.

21.) KONFEDERATIVNA MOĆ PO LOKU ?

- Federativna moć obuhvata upravljanje sigurnosti i interesima javnosti sa svim onim

što može dobiti korist ili štetu od drugog. Podrazumijeva upravljanje za dobrobit
javnosti. Oni kojima je predana ova moć treba da to riješe najbolje što mogu.

22.) MONTESKIJEVA PODJELA VLASTI ?

- Analizirajući engleski ustav Monteskje razvija čuvenu teoriju o podjeli vlasti na

zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Smatrao je da „jedna vlast ograničava drugu, jedna
drugu koči,.kontrolira i ograničava, ističući pri tome da je „sudska vlast ključna u
zaštiti ljudskih prava pojedinaca“.
23.) SLOBODA PO MONTESKIJU ?

- U svom djelu „O duhu zakona“, Monteskje opisuje despotiju kao najgoru i najlošiju
državnu formu. Najbolja je forma u kojoj građani imaju pravo da rade sve što im zakoni
dozvoljavaju. On vidi opasnost da u demokratiji sloboda može biti oštećena zbog ljudske
sklonosti ka zloupotrebi vlasti.

24.) RUSOOVO SHVATANJE SUVERENITETA ?

- U svom djelu „Društveni ugovor“ Žan Žak Ruso zaključuje da društveni ugovor stvara
među građanima takvu jednakost da svi imaju iste obaveze i treba da uživaju ista
prava. Tako, po samoj prirodi ovog ugovora, svaki akt suvereniteta, tj. svaki akt opšte
volje podjednako obavezuje ili daje podjedanaka prava svih građana. U suštini akt
suverenosti nije sporazum između pretpostavljenog i potčinjenog, već sporazum
jednog tijela i svakog od njegovih članova.

25.) RUSOOVO SHVATANJE VLADE

- Ruso vladom ili vrhovnom upravom zove legitimno obavljanje izvršne vlasti,a
vladaocem ili magistratom čovjeka ili tijelo kome je povjerena ta uprava.

26.) POJAM DEMOKRATIJE PO RUSOU ?

- Prema Rusou demokratska vladavina predstavljala bi suviše idealan oblik vladavine u

kojem bi narod, kao nosilac neotuđive, neprenosive i nedjeljive suverenosti bio ujedno
i donosilac zakona i izvršilac zakona. Premda je prema njegovom mišljenju takav
oblik vladavine najbolji oblik uređenja te bi mogao poslužiti i kao uzor drugima, ipak
Ruso ističe da je takav ideal nedostupan ljudima i da je napravljen samo za „narod
bogova“

27.) MODELI DEMOKRATIJE (2 OSNOVNA MODELA, PRIMJERI,

KATEGORIZACIJA PREMA DAVIDU HELD-U)

- Dejvid Held je u knjizi „Modeli demokracije“ sve dosadašnje oblike/varijante

demokratije svrstao u dvije kategorije:
a) klasični modeli demokratije (atinska,protektivna, razvojna i neposredna)
b) savremeni modeli demokratije (model kompetitivne elitističke
demokratije,pluralistički model, te participativna demokratija)

28.) SUŠTINA I ZNAČAJ USTAVNE DEMOKRATIJE

- Suština je da moć vlasti mora biti ograničena ustavom, ali dovoljno jaka da obezbjedi
sve navedene stvari (vladavinu zakona u cilju održavanja javnog reda, sprečavanje
nelogičnog korištenja moći i zaštite ljudskih prava, javno donošenje zakona itd.)
Nastoji se istovremeno ovlastiti i ograničiti vlast u cilju zaštite prava ljudi.
29.) POJAM USTAVNE DEMOKRATIJE ?

- Ustavna demokratija ili konstitucionalizam predstavlja ograničenu vlast, vladavinu

zakona u cilju održavanja javnog reda, sprečavanja nelogičnog korištenja moći i
zaštite ljudskih prava reguliranja demokratskih procesa i javnog donošenja zakona.

30.) POJAM KONFLIKTA ?

- Konflikt se može definirati kao proces koji nastaje, razvija se i prevladava u

međuodnosu neslaganja najmanje dva subjekta koji pokazuju interes za iste
vrijednosti. Pozitivni konflikti unapređuju demokratiju, a negativni su oružani sukobi ,
etnički sukobi koji se ne mogu kontrolirati i nanose nesagledive štete za demokratiju i
društvo.

31.) FAKTORI (ČINIOCI) KONFLIKTA ?

- To su: komunikacija, shvaćanje, stajalište i zadatak.

32.) PRINCIPI MIROLJUBIVOG RJEŠAVANJA KONFLIKTA I FAZE (KORACI) U

RJEŠAVANJU KONFLIKTA

- Konflikt obuhvata 5 faza:

a) potencijalna oporba
b) spoznaja i utjelovljenje
c) pažnja
d) ponašanje
e) ishod
Stilovi rješavanja konflikta su: integracija, susretljivost, dominacija, izbjegavanje i
kompromis.

33.) POJAM LIBERALIZMA ?

- To je teorija vlasti usmjerena na osiguravanje osobnih i privatnih prava pojedinaca, što

podrazumijeva moralnu dominaciju pojedinca u odnosu na zajednicu, vrijednosti i
integritet svake osobe kao jednog člana ljudskog roda.

34.) IZVORNO ZNAČENJE TOLERANCIJE ?

- Riječ „tolerancija“ vodi porijeklo iz latinskog jezika od imenice „tolerantia“, koja

izvorno znači popustljivost, trpeljivost i glagola „tolerare“, sa značenjem: podnositi,
snositi, trpjeti, dopuštati.

35.) DEFINICIJE TOLERANCIJE

- Tolerancija je uvažavanje mišljenja i načina života, ma koliko se s njima ne slagali ako

ne ugrožava nas kao pojedince i društvenu zajednicu. Toleranciju nečeg, nikada ne
smijemo zaboraviti, uključuje trpljenje djelovanja i vjerovanja čije vrednote ili
normativni položaj odbijamo kao krive, nerazborite ili nepoželjne.
36.) KONSENZUS – POJAM

- Dogovor u kome oni koji zastupaju suprotne pozicije u vezi sa nekim pitanjem prave
ustupke kako bi se postigao sporazum.

37.) KOMPROMIS – POJAM

- Dogovor u kome oni koji zastupaju suprotne pozicije u vezi sa nekim pitanjem prave
ustupke kako bi se postigao sporazum.

38.) RAZVOJ LJUDSKIH PRAVA KROZ HISTORIJU (MAGNA CARTA

LIBERTATUM 1215, HABEAS CORPUS ACT 1679, ZAKON O PRAVIMA 1689,
DEKLARACIJA O NEZAVISNOSTI 1776, DEKLARACIJA PRAVA ČOVJEKA I
GRAĐANINA 1789, SA OSVRTOM NA USTAV SAD-A I LJUDSKA PRAVA
NORMIRANA U AMANDMANIMA NA USTAV SAD-A)

- Razvoj ljudskih prava ima svoje korijene u težnjama za slobodom i jednakošću svuda
u svijetu. Ideja o ljudskim pravima ima svoje korijene u grčkoj filozofiji antike i u
religiji. Razvoj ideje dijelimo u tri stepena:
a) prvi (filozofski korijeni)
b) drugi ( političko ostvarenje u sklopu nacionalnih država)
c) treći ( univerzalno političko ostvarenje (UN))
Vodeću ulogu u razvoju ljudskih prava imala je Engleska. Već su 1215. sa „Magna Carta
Libertatum“, od kralja iznuđena određena prava. Dokumentom „Petition of Rights“ 1628.
zajamčena je nepovredivost građanina, a „Habeas Corpus Act“ iz 1679. bio je odlučujući
preokret za usidrenje ideje o ljudskim pravima u konkretnom državnom pravu. Ta prava
vrijedila su i u engleskim kolonijama, dakle i u SAD-u. Tamo je prvi put u povijesti
formuliran „Katalog ljudskih prava“ i to pozivajući se na zamisli Lockea. „Virginia Bill of
Rights“ iz 1776. dokument je koji se, uz „Američko proglašenje nezavisnosti“ iz iste
godine, ubraja u najvažnije dokumente u povijesti ljudskih prava. Dokumentom „Virginia
Bill of Rights“ sljedeća prava proglašena su neotuđivim ljudskim pravima i otada
sačinjavaju jezgru ljudskih prava (pravo na život, slobodu i privatno vlasništvo, sloboda
okupljanja i sloboda tiska, sloboda kretanja i pravo na peticiju, pravo na pravnu zaštitu i
glasačko pravo). Ustavno-pravno ostvarenje ideje o ljudskim pravima krenulo je velikim
zaletom iz Francuske u kontinentalnu Evropu. Dana 26. avgusta 1789. prihvaćena je
„Povelja o ljudskim i građanskim pravima“ koja sadrži uzvišeni pokušaj naglašavanja
univerzalne važnosti ljudskih prava. Ustav SAD-a je najstariji pisani ustav na svijetu koji
potiče od kraja Američke revolucije 1787, a postao je punosnažan 1789. Zakon o Pravima
je skupni naziv za prvih deset amandmana na ustav SAD-a. Ovaj dokument je ratificiran
15. decembra 1791. i sadrži garancije nekih građanskih prava i sloboda koje stoje iznad i
izvan Ustava.

39.) DEFINICIJA LJUDSKIH SLOBODA I PRAVA

- Ljudske slobode i prava se mogu odrediti kao javno-pravni odnos između čovjeka kao
pojedinca, i državne, odnosno javne vlasti. U ovom odnosu pojedinac je ovlaštenik,
koji na osnovu ustava, ima pravo zahtijevati od države ne samo da poštuje njegova
zajamčena prava nego i da stvara sve potrebne uslove za njihovo ostvarivanje i zaštitu.
S druge strane, država kao obveznik mora se uzdržavati i ne smije zadirati u
autonomnu sferu pojedinca. Pojam ljudska prava označava prednosti koje pripadaju
 svakom pojedincu kao ljudskom biću, a pojavljuje se u 2 međusobno zavisna
značenja:
a) skup moralnih načela (bitne, neotuđive pretpostavke istinskog ljudskog postojanja
svakog pojedinca)
b) skup pravnih načela (neotuđiva prava svakog pojedinca u odnosu na državu i vlast)

40.) HABEAS CORPUS ACT 1679. (KADA JE DONEŠEN, OD KOGA, ZNAČAJ)

- Habeas Corpus Act 1679. donio je kralj Čarls II. Ovaj dokument je imao ulogu da
sačuva pravo pojedinca na slobodu i zabrani proizvoljna hapšenja od strane države, a u
slučaju da neko bude optužen, moralo mu se suditi prije nego što se stavi u zatvor.
Kroz istoriju se Habeas Corpus Act spominje kao jedan od najvažnijih dokumenata o
očuvanju ljudske slobode.

41.) DEKLARACIJA O NEZAVISNOSTI, VIRGINIA BILL OF RIGHTS 1776.

- „Virginia Bill of Rights“ iz 1776. je dokument koji se, uz „Američko proglašenje

nezavisnosti“ iz iste godine ubraja u najvažnije dokumente u povijesti ljudskih prava.
Dokumentom „Virginia Bill of Rights“ sljedeća prava proglašena su neotuđivim
ljudskim pravima i otada sačinjavaju jezgru ljudskih prava (pravo na život, slobodu i
privatno vlasništvo, sloboda okupljanja i sloboda tiska, sloboda kretanja i pravo na
peticiju, pravo na pravnu zaštitu, glasačko pravo)

42.) DEKLARACIJA PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINA

- Deklaracija o pravima čovjeka i građanina jedan je od osnovnih dokumenata

Francuske revolucije, koji određuje pojedinačna prava i kolektivna prava naroda
prema državi. Usvojen je od strane Ustavotvorne skupštine 26. avgusta 1789. kao prvi
korak ka donošenju ustava. Uključuje sljedeća prava čovjeka i građanina: ljudi se
rađaju i ostaju slobodni i jednakopravni, cilj svakog političkog udruživanja je
očuvanje prirodnih i nezastarivih prava čovjeka (sloboda, vlasništvo i otpor
ugnjetavanju), suverenitet u suštini počiva na narodu (nijedan pojedinac ne može
sprovoditi vlast koja potiče iz naroda), zakon je izraz opšte volje, niko ne može biti
optužen, uhapšen ili pritvoren osim u slučajevima koje određuje zakon i na zakonom
predviđeni način. Uvrštavanjem ove deklaracije u Ustav Francuske, široke garancije
ljudskih prava i sloboda dobivaju značaj ustavne kategorije.

43.) OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA 1948. (KADA JE

DONEŠENA, OD KOGA, ZNAČAJ)

- Opća deklaracija o ljudskim pravima usvojena je i proglašena na Općoj skupštini

Ujedinjenih naroda 10. decembra 1948. godine. Ovom Deklaracijom proglašeno je da
sva ljudska bića, gdje god se nalazila i ko god bila, imaju prava koja se moraju
poštivati u svim okolnostima. Deklaracija se sastoji od 30 članova / stavki (sva su
ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima, svakome su dostupna
sva prava i slobode navedene u ovoj deklaraciji, bez diskriminacije bilo koje vrste,
svako ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost, niko ne smije biti držan u
ropstvu ili ropskom odnosu itd.)
44.) EVROPSKA KONVENCIJA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I
TEMELJNIH SLOBODA 1950. (KADA JE DONESENA, OD KOGA,
ZNAČAJ,KORPUS ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA, EVROPSKI SUD
ZA LJUDSKA PRAVA U STRASBOURGU, ULOGA EKLJP PREMA ČLANU II
USTAVA BIH)

- „Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda“, još poznata

i kao „Evropska konvencija o ljudskim pravima“, je pravni akt Vijeća Evrope o zaštiti
sloboda i prava, donijet u Rimu 4. novembra 1950. Originalna verzija stupila je na
snagu 3. septembra 1953. godine. Prve potpisnice Konvencije bile su: Belgija, Danska,
Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Island, Luksemburg, Holandija, Norveška, Turska
i Velika Britanija.Njen značaj se ogleda u zaštiti tradicionalnih, ličnih i političkih
sloboda i prava, a naknadno su, dodatnim protokolima, uključeni i pravo na imovinu i
pravo na obrazovanje. Evropska konvencija je posebno značajna po tome što je razvila
međunarodne mehanizme za zaštitu prava navedenih u njoj. Naime, građani svih
zemalja potpisnica su stekli pravo da, kada iscrpe sva pravna sredstva u zemlji, mogu
se neposredno obratiti evropskim institucijama za zaštitu ljudskih prava – Evropskoj
konvenciji i Evropskom sudu za ljudska prava. Potpisivanje je označilo prihvatanje
obaveze poštovanja prava i sloboda, kao i priznavanje nadležnosti Evropskog suda za
ljudsku pravu u Strasbourgu u Francuskoj, koji je ustanovljen Evropskom
konvencijom. Svaka osoba koja smatra da su joj narušena prava može se obratiti sudu.
1995. godine SAD se uključio u pregovore u cilju okončanja sukoba u Bosni i
Hercegovini. Mirovni sporazum potpisan je u Daytonu 21. novembra 1995. Kao
dodatak Mirovnom sporazumu zaključeno je i 11 aneksa na taj Sporazum. Aneksu 4
Mirovnog sporazuma je namijenjena uloga Ustava BiH. Evropska konvencija o zaštiti
ljudskih prava i sloboda, sa dodatnim protokolima (prema ustavnoj odredbi člana II
tačka 2. Ustava BiH) ima nadzakonsku snagu i neposrednu primjenu.

45.) MEĐUNARODNI PAKT O GRAĐANSKIM I POLITIČKIM PRAVIMA 1966.

(KOJA GENERACIJA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA OBUHVATA
GRAĐANSKA I POLITIČKA PRAVA)

- Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima je međunarodni instrument o

ljudskim pravima leiglslativnog karaktera. Usvojen je iste godine kada i Međunarodni
pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Ovim dokumentima razrađena su
brojna prava i slobode koja su zajamčena Univerzalnom deklaracijom o pravima
čovjeka. Njegovim odredbama utvrđena su individualna i kolektivna prava, određene
mjere za nadzor nad njihovim poštovanjem i osnovan Komitet za ljudska prava koji
nastoji da se ugovornice pridržavaju preuzetih obaveza. Pakt je usvojen i otvoren za
potpisivanje rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 16. decembra 1966, a
stupio je na snagu 23. marta 1976. Građanska i politička prava spadaju u prvu
generaciju ljudskih prava.

46.) MEĐUNARODNI PAKT O EKONOMSKIM, SOCIJALNIM I KULTURNIM

PRAVIMA 1966. (KOJA GENERACIJA OBUHVATA OVA PRAVA)

- Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima je usvojen

rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija od 16. decembra 1966, a stupio je
 na snagu 3. januara 1976. Njegovim odredbama utvrđena su individualna i kolektivna
prava, određene mjere za nadzor nad njihovim poštovanjem. Ekonomska, socijalna i
kulturna prava spadaju u drugu generaciju ljudskih prava.

47.) KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA 1989.

- Konvencija o pravima djeteta je prvi međunarodnopravni instrument koji je obuhvatio

cjelokupan opseg ljudskih prava – građanska, kulturna, ekonomska, politička i socijalna
prava. Četiri osnovna principa Konvencije su: nediskriminacija, posvećenost najboljim
interesima djeteta, pravo na život, preživljavanje i razvoj i poštovanje stavova djeteta.
Konvencija štiti dječija prava tako što postavlja standarde zdravstvenih usluga, obrazovanja i
pravnih, građanskih i socijalnih servisa. Usvojen je 20. novembra 1989.

48.) NABROJATI PRAVA 4 GENERACIJE LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

(NABROJATI POJEDINA PRAVA KOJA SPADAJU U ODREĐENE GENERACIJE)

- Prva generacija ljudskih prava (građanska i politička prava) – prava na slobodu:

a) građanska prava (pravo na jednakost i slobodu, pravo na religiju)
b) zakonska (osiguravaju proces zaštite u borbi s političkim i pravnim sustavom npr.
zaštita od uhićenja i zatvora)
c) politička (pravo na glasanje, pravo na učlanjivanje u političke stranke)

Druga generacija ljudskih prava (socijalna, ekonomska i kulturna prava) - prava na

jednakost (štiti položaj čovjeka na radu i u vezi sa radom)
a) socijalna prava (prava koja su potrebna za potpuno sudjelovanje u životu društva –
pravo na obrazovanje, pravo na osnivanje obitelji, pravo na rekreaciju, zdravstvenu
zaštitu, privatnost i pravo na slobodu od diskriminacije)
b) ekonomska prava (pravo na rad, na primjeren životni standard, na smještaj)
c) kulturna prava (odnose se na način života unutar kulturne zajednice – pravo na
slobodno sudjelovanje u kulturnom životu zajednice, pravo na obrazovanje)

Treća generacija ljudskih prava (sveobuhvatna prava) – pravo na solidarnost

a) pravo na razvoj
b) pravo na mir
c) pravo na zdravi okoliš
d) pravo na sudjelovanje u korištenju zajedničkog naslijeđa čovječanstva
e) pravo na komunikaciju
f) pravo na humanitarnu pomoć

U vezi sa razvojem informatičkih tehnologija i savremenih medija javljaju se nova

specifična prava koja treba da zaštite pojedinca od mogućih zloupotreba ovih
tehnologija i medija. Poseban značaj dobivaju ljudska prava vezana za izbjeglice i
raseljena lica, te ta i brojna druga ljudska prava čine četvrtu generaciju ljudskih
sloboda i prava.

49.) POZITIVNA PRAVA (PRAVA AKTIVNOG STATUSA)

- Pozitivna ljudska prava označavaju prava koja je država u obavezi da štiti i

omogućava tj. kada bez aktivnog djelovanja državne vlasti nije moguće ostvariti
određena prava. Primjeri takvih prava su: pravo na život, pravo na obrazovanje, pravo
 na pravnu jednakost. Pozitivna prava su kodifikovana u Univerzalnoj deklaraciji o
pravima čovjeka.

50.) NEGATIVNA PRAVA (PRAVA PASIVNOG STATUSA)

- Negativna ljudska prava, koja uglavnom prate Anglo-američku pravnu tradiciju,

ukazuju na akcije koje vlast ne bi trebalo da poduzima tj. u kojima država treba da se
uzdržava od svake aktivnosti (kao što su pravo na privatnost, nepovredivost stana i sl.)

51.) ŠTA JE POZITIVNA DISKRIMINACIJA ?

- Određenim grupama ljudi (Romi, žene, osobe sa invaliditetom) su godinama sistematski

uskraćivana i kršena prava. Zbog toga se njima mora pomoći da dođu na „startnu poziciju“
jednaku sa svim ostalim građanima. To se postiže posebnim propisima, mjerama ili praksom,
koji ove grupe diskriminišu tako što im daju prednost pri zapošljavanju, obrazovanju i
ostvarivanju nekih prava, što je sve poznato kao „pozitivna diskriminacija“. Ove mjere jesu
diskriminatorske prema (negativne) prema ostalim društvenim grupama, ali nisu nepravedne.

52.) POJAM PRIRODNIH PRAVA (U KOJU GENERACIJU SPADAJU)

- Prirodna prava su demokratska, humana prava. Ona su inkorporirana u čovjeku i niko

ih ne može otuđiti od njega. Za prirodna prava se kaže da su nepisana, vječna (Božja)
prava, koja proizilaze iz prirode ljudi. U prirodna prava čovjeka ubrajamo: pravo na
život, slobodu, jednakost, ravnopravnost svih ljudi bez obzira na spol, vjersku i
nacionalnu, rasnu, političku i ideološku pripadnost. Prirodna prava ubrajaju se u prvu
generaciju ljudskih prava.

53.) GRAĐANSKA PRAVA (OBJASNITI POJAM „GRAĐANIN“)

- Građanska prava su zakonski regulisana prava, koja jedna država ustupa članovima svoga
naroda (svojim građanima). Građanska prava u demokratskim državama uključuju primjerice
pravo glasovanja. Građanska prava se odnose u cjelini na ona prava, koja utječu na odnos
između pučanstva i države, a manje na međusobni odnos stanovnika. Građani (državljani) su
ljudi u stalnom političko-pravnom odnosu pripadništva sa određenom državom.

54.) LJUDSKA PRAVA TREĆE GENERACIJE (PRAVO NA RAVNOPRAVNOST,

SAMOOPREDJELJENJE, UPRAVLJANJE NACIONALNIM RESURSIMA, PRAVO NA
RAZVOJ, NA MIR, NA ZDRAVU OKOLINU)

- U najvećem dijelu svijeta, uslovi poput krajnjeg siromaštva, rata, ekološke i prirodne
katastrofe, znače da se u poštivanju ljudskih prava veoma malo napredovalo. Iz tog je
razloga bilo potrebno priznati još jednu kategoriju prava kojima bi se osigurali
odgovarajući uslovi koji društvima, a posebno zemljama u razvoju, omogućuju
provođenje prve i druge generacije prava. U osnovi je treće generacije prava
solidarnost; ona obuhvataju kolektivna prava društva ili naroda, kao što su pravo na
održivi razvoj, pravo na mir ili zdravi okoliš.
Pravo na ravnopravnost – pravo na ravnopravnost naroda izvedeno je iz Povelje UN
koja dostojanstvo ljudske ličnosti povezuje sa pravima koja pripadaju svim ljudima
bez diskriminacije u unutrašnjem pravnom i političkom poretku. Isto tako priznaju
 pravo na dostojanstvo naroda, pravo da budu jednaki i ravnopravni u sistemu odnosa u
UN.
Pravo na samoopredjeljenje – Ovo pravo se razumijevalo kao zahtjev da politička
vlast bude utemeljena na volji građana. Korijeni ovog prava ustanovljeni su
Atlantskom poveljom. Pravo na samoopredjeljenje poznaje dva aspekta: vanjski i
unutrašnji. Vanjski znači pravo naroda da se slobodno, bez stranih utjecaja, opredijeli
na određeni politički status. Unutrašnje pravo na samoopredjeljenje znači da svaki
građanin ima pravo i mogućnost utjecaja na vršenje javnih poslova i time na određenje
svog političkog statusa.
Pravo na upravljanje nacionalnim resursima – Države članice ove Povelje
obavezuju se da uklone sve oblike strane ekonomske eksploatacije, posebno one koje
vrše međunarodni monopol, kako bi omogućili svojim narodima potpuno uživanje u
prednostima koje proističu iz njihovih nacionalnih izvora.
Pravo na razvoj – Smisao prava na razvoj nalazi se u dubokoj vezi sa ostalim
pravima naroda koje sadrži Afrička povelja. Ovo pravo podrazumijeva zadovoljenje
temeljnih ljudskih potreba za život (voda, hrana, obrazovanje, zdravstvena zaštita i dr.)
Pravo na mir – Svi narodi imaju pravo na unutrašnji i međunarodni mir i sigurnost
Pravo na zdravu okolinu – Pravo na zdravu okolinu izrasta iz zajedničke potrebe
svih ljudi da se zaštite od negativnih posljedica koje prouzrokuju opasnosti
narušavanja ekološke ravnoteže.

55.) PRAVO NA POŠTOVANJE PRIVATNOG I PORODIČNOG ŽIVOTA (U

KOJU GENERACIJU SPADAJU PRIVATNA PRAVA, DA LI SU U PITANJU
POZITIVNA ILI NEGATIVNA PRAVA, ČLAN II USTAVA BIH I ČLAN 8 EKLJP)

- Svaki čovjek se najugodnije osjeća u svojoj privatnoj sferi, a ona obuhvata dom i
porodicu, neometano komuniciranje sa drugim ljudima, tajnost ličnih podataka i dr. Da
bi se, u što većoj mjeri, garantovala privatnost, ustavi propisuju ograničenja za
miješanje države, a pogotovo drugih neovlaštenih subjekata, u privatni život svakog
čovjeka. Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, pa time i
Ustavom BiH, garancije prava na privatnost utvrđuju se na sljedeći način: „Niko ne
može biti predmet samovoljnih i nezakonitih miješanja u njegov privatni život, u
njegovu porodicu, u njegov stan ili u njegovu prepisku, niti može biti predmet
nezakonitih povreda njegove časti ili njegovog ugleda.“ U članu 8. stav 2. se utvrđuje:
„Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava osim ako je takvo miješanje
predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu
nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprečavanja
nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.“Spadaju
u drugu generaciju ljudskih prava.

56.) POLITIČKA PRAVA (POJAM, KOJA PRAVA OBUHVATAJU POLITIČKA

PRAVA, U KOJU GENERACIJU SPADAJU, ZAŠTO SE SMATRAJU
TRADICIONALNIM I NAJVAŽNIJIM)

- Ova grupa prava ubraja se također u tradicionalna prava prve generacije. Ona
omogućuju potvrđivanje pojedinca kao društvenog bića čija prava na aktivno
sudjelovanje u javnom i političkom životu daju legitimitet državnoj vlasti. Svi ustavi
garantuju određena politička prava i slobode, a ustavni sistemi se prema obimu
garancije ovih prava razlikuju kao demokratski i nedemokratski. Najznačajnijim
političkim pravima se smatraju: biračko pravo, državljanstvo, sloboda štampe,
 politički pluralizam (sloboda udruživanja i pravo političkog organizovanja) i pravo na
javno okupljanje.

57.) PRAVO NA PRIVATNOST (PRAVO NA PRIVATNI ŽIVOT, NA

POŠTOVANJE PORODIČNOG ŽIVOTA, NA POŠTOVANJE DOMA, NA
POŠTOVANJE PREPISKE)

- Svaki čovjek se najugodnije osjeća u svojoj privatnoj sferi, a ona obuhvata dom i
porodicu, neometano komuniciranje sa drugim ljudima, tajnost ličnih podataka i dr. Da
bi se, u što većoj mjeri, garantovala privatnost, ustavi propisuju ograničenja za
miješanje države, a pogotovo drugih neovlaštenih subjekata, u privatni život svakog
čovjeka. U članu 8. stav 2. se utvrđuje: „Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava
osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u
demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske
dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite
prava i sloboda drugih.“

58.) PRAVO NA OBRAZOVANJE

- Ovo pravo može se tretirati i kao lično i kao političko, jer je njegovo ostvarivanje
neophodno i u jednom i u drugom smislu. Ono podrazumijeva i aktivno djelovanje
države da osigura materijalne i druge pretpostavke za njegovo ostvarivanje. Cilj ovog
prava je da osigura potpuni razvoj ljudske ličnosti i dostojanstva, te da ostvari i sva
druga ljudska prava i slobode. Samo obrazovan čovjek može potpuno shvatiti značaj i
boriti se za ostvarivanje ljudskih prava za sebe i druge. Pravo na obrazovanje ubraja se
u drugu generaciju ljudskih prava.

59.) ZDRAVSTVENO PRAVO

- Većina ustava u svijetu sadrži odredbe o zaštiti zdravlja kao jedno od važnih ljudskih
prava. Potpisnice Pakta preuzele su obavezu da stvaraju uslove da se svima osiguraju
ljekarska usluga i pomoć u slučaju bolesti. Također su se obavezale da će preduzeti
sve mjere za sprečavanje i liječenje epidemijskih, endemskih, profesionalnih i drugih
bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija, čije je sjedište u Ženevi i čiji je član i BiH,
prati ostvarivanje svih mjeraza zaštitu zdravlja, preduzima potrebne mjere za
povećanje nivoa zdravstvene zaštite, posebno pružanjem stručne pomoći. Ubraja se u
drugu generaciju ljudskih prava.

60.) EKONOMSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA

- Ekonomska, a uz njih i socijalna prava su druge generacije ljudskih prava. Ona su

istovremeno i prava pojedinca i i kolektivna prava. Obično se odnose na pojedine
socijalne grupe – zaposlene, nezaposlene, đake, penzionere i sl. Nije dovoljno da ustav
garantuje određena prava iz ove grupe. Potrebno je da država aktivno djeluje, da
osigura materijalna sredstva i druge pretpostavke za njihovo ostvarivanje. Opšta
deklaracija o pravima čovjeka iz 1948. kao univerzalna prava garantuje značajan broj
ekonomskih i socijalnih prava: pravo na rad, na socijalnu sigurnost, na obrazovanje, na
kulturu itd.
61.) IZBORI, AKTIVNO I PASIVNO BIRAČKO PRAVO (POJAM, U KOJU
GENERACIJU SPADA)

- Izbori su najznačajniji izraz narodnog suvereniteta. Oni su neophodan uslov

demokratskog konstituisanja najvažnijih organa državne vlasti – predstavničkog tijela
kao nosioca zakonodavne vlasti i, u velikom broju sistema, i šefa države kao nosioca
izvršne vlasti. Građani putem izbora daju mandat svojim predstavnicima da izražavaju
njihovu volju u odlučivanju o najvažnijim pitanjima. Izbori moraju imati 4 uslova da
bi bili demokratski: moraju biti tajni, opći, slobodni i jednaki. Aktivno biračko pravo
predstavlja pravo građanina da bira (da glasa na izborima), dok je pasivno biračko
pravo sposobnost da neko bude biran u predstavničko tijelo.

62.) PARLAMENT – PREDSTAVNIČKI ORGAN DRŽAVNE VLASTI

- Predstavničko tijelo je najvažnija ustavna i politička institucija u svakoj demokratskoj

državi. Donošenjem ustava, zakona i drugih opštih akata predstavničko tijelo odlučuje
o najvažnijim društvenim i političkim pitanjima. Predstavničko tijelo je kolegijalni
državni organ izabran na određeno vrijeme prema unaprijed utvrđenom postupku. Kao
reprezentativni državni organ koji izražava princip narodnog suvereniteta, parlament
raspolaže širokim ovlaštenjima i materijalnim sredstvima za ostvarivanje svoje uloge.
On odlučuje o najvažnijim društvenim pitanjima, prema unaprijed strogo utvrđenoj
proceduri. O ovim pitanjima predstavničko tijelo, prvenstveno donošenjem zakona.
Parlament je nosilac zakonodavne vlasti. Vezan je ustavom i djeluje u okviru ustava i u
skladu sa ustavnim ovlaštenjima.

63.) VLADA – IZVRŠNI ORGAN DRŽAVNE VLASTI

- Vlada je državni kolegijalni organ izvršne vlasti koji čine ministri, koji su po pravilu,
na čelu pojedinog resora (ministarstva). Ustavni položaj vlade bitno zavisi od ukupnog
sistema vlasti. U predsjedničkom sistemu, u kojem je predsjednik nosilac izvršne
vlasti, vlada formalno i ne postoji. U parlamentarnom sistemu vlada se razvila u
značajno tijelo i nosioca ukupne izvršne vlasti. U strukturi vlade najznačajniju ulogu
ima predsjednik vlade (prvi ministar, premijer)

64.) SUD – SUDSKI ORGAN DRŽAVNE VLASTI

- U sistemu podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku sudovima se povjerava

ostvarivanje sudske vlasti. Prema prirodi svoje funkcije, sudovi su bliži izvršnoj vlasti,
jer neposredno primjenjuju zakone i druge propise. Međutim, postoje bitne razlike
između izvršne i sudske vlasti. Sudovi djeluju samo u slučaju kad nastane spor. Načela
sudstva su: načelo zakonitosti, nezavisnosti, višestupnjevitosti, stalnosti i
nepromjenljivosti sudaca, načelo javnosti suđenja.

65.) OPOZICIJA – POJAM I FUNKCIJA

- Opozicija je manjinska politička partija čiji je zadatak da provjerava vladajuću stranku

ili koaliciju.
66.) RASPODJELA VLASTI („CHECK AND BALANCES“)

- Jedna od osnovnih karakteristika američkog predsjedničkog sistema je ostvarivanje

djelotvornog uticaja između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti prema sistemu
„kočnica i ravnoteže“. Npr. Predsjednik utiče na Kongres upućivanjem svojih poruka,
posebno porukom o stanju nacije koju upućuje svake godine 3. januara na prvoj
zajedničkoj sjednici oba doma Kongresa. U roku od 10 dana predsjednik može
potpisati zakon, ili ga uz određene primjedbe vratiti na ponovno razmatranje u
Kongres. Predsjednik,prema tome, ima pravo suspenzivnog veta na donošenje zakona.
Miješanje predsjednika putem suspenzivnog veta u zakonodavnu funkciju predstavlja
odstupanje od principa podjele vlasti, ali ima funkciju „kočnica i ravnoteže“ između
ove dvije vlasti. Obrnut slučaj je obaveza predsjednika da prije nego što imenuje
sekretare, ambasadore ili druge visoke funkcionere, mora svoj prijedlog za
imenovanje dostaviti Senatu na mišljenje i potvrdu. Tek nakon te potvrde, predsjednik
može formalno izvršiti imenovanja. Isto tako, međunarodni ugovori koje je zaključio
predsjednik stupaju na snagu tek nakon što ih Senat potvrdi dvotrećinskom većinom.

67.) VLADAVINA PRAVA (PRAVNA DRŽAVA)

- Vladavina prava je tema iz oblasti filozofije, politike i prava. Sadržina ovog pojma
najčešće se izražava pojmom „ustavnost“ koji podrazumijeva podložnost države, tj. državnih
organa objektivnom pravu, isto kao i pojedinca. Kako organizaciju i rad državnih organa u
odnosu na ljudske i građanske slobode utvrđuje ustav, to se ograničavanje države i državne
vlasti sa pravom određuje izrazom ustavnost. Pravna država je korelativ vladavine prava i
podrazumijeva ograničenje moći i samovolje pojedinaca, odnosno vladavinu zakona, uz
primjenu principa pravde, pravičnosti, jednakosti pred zakonom, obveznosti propisa prema
svima i drugih najviših civilizacijskih tekovina u pogledu zaštite ljudskih sloboda i prava.
Država kao pravna organizacija postaje pravnom državom samo onda ako se državna vlast
ograniči i veže ustavom i zakonima, ako postoji podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i
sudsku (koje su međusobno samostalne i koje jedna drugu kontrolišu), kao i ako postoji
vladavina prava i garancija osnovnih ljudskih sloboda i prava. Dakle, kad se danas govori o
pravnoj državi uglavnom se misli i na vladavinu prava, kao njen nezaobilazan segment.