 Znak i sustav znakova

Znak:< ♀ ♫ 5    
…

Sustavi znakova/ znakovni sustavi: Morzeova abeceda, prometni znakovi, izviđački

znakovi, meteorološki znakovi, astrološki znakovi, olimpijski znakovi, jezični znakovi…
(imenuj neke od navedenih znakova i sustav kojemu pripada)

Znakove i znakovne sustave proučava znanost SEMIOLOGIJA. (sem = znak)

I jezik je sustav znakova – konvencionalnih (dogovorenih) znakova koji služe

sporazumijevanju među pripadnicima iste jezične zajednice.
Znanost koja se bavi jezikom u svim njegovim pojavnim oblicima zove se LINGVISTIKA
(jezikoslovlje).

Sastavni dijelovi lingvistike su:

gramatika fonetika proučava akustična i artikulacijska svojstva glasova
fonologija proučava funkcionalna svojstva glasova
morfologija proučava morfeme
sintaksa proučava rečenicu
povijest jezika proučava povijesni razvoj jezika
dijalektologija proučava dijalekte pojedinog jezika
etimologija proučava podrijetlo riječi
semantika proučava značenje riječi
stilistika proučava ekspresivna, odnosno izražajna svojstva jezika
leksikologija proučava leksik, odnosno rječničko blago nekoga jezika

Švicarski profesor lingvistike Ferdinand de Saussure (1857.-1913.) jezičnu je djelatnost

podijelio na jezik (sustav jezičnih znakova) i govor (ostvarenje jezika).

Jezični znak
Jezični znak ima sposobnost na sebe prenijeti neki podatak iz izvanjezične zbilje i potom taj
podatak prenijeti sudionicima u komunikaciji.
Npr. U stvarnosti postoji predmet

Unutar jezika postoji riječ ŽARULJA koja se odnosi baš na navedeni predmet i znači
'električnu kruškoliku svjetiljku koja svijetli kad se spoji s izvorom električne struje'.
Unutar jezičnog znaka postoji dakle SADRŽAJ (dio jezičnog znaka koji na sebe preslikava
pojam iz izvanjezične zbilje) i IZRAZ (sama riječ Ž+A+R+U+LJ+A).
Sadržaj se još naziva OZNAČENO, a izraz OZNAČITELJ.
Jezični znak = izraz (označitelj) + sadržaj (označeno)

Proizvoljnost (arbitrarnost) jezičnog znaka

Zašto se predmet zove baš žarulja, a ne nekako drukčije?
NEMA ODREĐENE VEZE IZMEĐU IZRAZA I PREDMETA – ta je veza proizvoljna.
(kad ta veza ne bi bila proizvoljna, onda bi se predmet u svim jezicima jednako zvao).
Leksem i riječ

Jezični je znak izraz + sadržaj.

Sadržaj riječi kuća jest 'zgrada za stanovanje'
Kuća je imenica ženskog roda i mijenja se po padežima.

Jd. N kuća Mn. N kuće

G kuće G kuća
D kući D kućama
A kuću A kuće
V kućo V kuće
L kući L kućama
I kućom I kućama

Sve navedene oblike riječi i njihova značenja nazivamo leksemima (grč. lexis = riječ)

Leksem je ukupnost svih oblika i značenja koje ime jedna riječ.

Svi leksemi jednog jezika čine njegov leksik.

Znanost koja proučava lekseme zove se leksikologija, a njezine su discipline:

imenoslovlje (onomastika)
 frazeologija
terminologija (nazivoslovlje)
tvorba riječi i
leksikografija.

Sadržaj jezičnoga znaka može imati dva značenja:

leksičko (stvarno značenje kojim se sadržaj povezuje s izvanjezičnom zbiljom)
gramatičko (značenje koje služi za uspostavljanje odnosa među riječima)

Prema konkretnosti značenja riječi se dijele na:

punoznačnice – imaju i leksičko i gramatičko značenje (imenice, pridjevi, zamjenice, glagoli,
brojevi, prilozi) i na
nepunoznačnice – imaju samo gramatičko značenje (prijedlozi, usklici, čestice, veznici)

 Jednoznačnost i višeznačnost riječi

Pingvini = porodica antarktičkih vodenih ptica zdepasta, uspravna tijela (Jure Šonje,
Rječnik hrvatskoga jezika)
- riječ ima samo jedno značenje; jednoznačnica
Naivac= naivan čovjek, naivčina
= naivni slikar
- riječ ima više značenja; višeznačnica

Ukoliko riječ ima jedno značenje, govorimo o jednoznačnici, a ukoliko ima više značenja,
govorimo o višeznačnici.

 Vrste značenja
U riječi koje imaju više značenja, jedno od njih je osnovno (ishodišno), a ostala su
izvedena značenja.
__________________________________________________________________
Riječ osnovno/neutralno/ izvedeno/stilski obilježeno/
denotativno značenje konotativno značenje
_________________________________________________________
pas životinja vjernost, odanost, privrženost
domovina zemlja iz koje potječemo ljubav, majka, život
rat oružani sukob krv, smrt, strah
djevojka mlada neudana ženska osoba ljubav, ljepota
 
stalno i nesubjektivno značenje sadrži emocionalne oznake ili asocijacije
izravno i obavijesno neutralno koje se vežu uz neki predmet
upućuje na imenovanu stvar podruštvljeno značenje – zajedničko
većini govornika
individualno značenje – svojstveno
samo jednom piscu
 Prijenos značenja
I. Prijenos značenja na temelju sličnosti:

On je kao lav. – poredba On je lav. – metafora

riječ osnovno značenje izvedeno značenje

lav afrička zvijer iz porodice mačaka hrabar, odvažan čovjek
zec plaha životinja plašljiv čovjek
lisica lukava životinja lukav čovjek
srce mišićni organ draga osoba

Prijenos značenja na temelju sličnosti kako bi se istakla jedna zajednička značajka naziva se
metafora (grč. metaphore = prijenos).
Proces nastanka metafore naziva se metaforizacija.

Jagodica (prsta) list (papira)

Navedeni izrazi također su metafore, no zbog njihova čestog korištenja govornici su prestali
zamjećivati njihovu metaforičnost i ona se izgubila. Takve metafore nazivamo okamenjenim
metaforama.

II. Prijenos značenja na temelju povezanosti

Preneseno značenje osnovno značenje istaknutog pojma
Čitam Krležu. (Krležina djela)
Vatikan je izrazio slaganje. (Papa)
Bijela kuća je pokrenula akciju. (američki predsjednik)
Zagreb pije dobru vodu. (Zagrepčani)
Hrvatska dočekala Blanku. (Hrvati)

Prijenosom značenja na temelju bliske prostorne ili vremenske veze nastaje stilska figura
metonimija (grč. metonimia = zamjena imena)
Primjeri metafora:
Srebro zvjezdano tvoja je misao/ A srce bezbroj sunčanih mačeva na nakovnju
(Jure Kaštelan)
Tvoja je misao strma pećina/ O koju se uzalud razbija moj život.
Crno od noći/ Moje lice gori pustim ognjem. (Vesna Parun)

 Antonimija
grč. anti – protiv, onoma – ime
crno / bijelo radost / žalost vjerovati / ne vjerovati
svijetlo / tamno mir / nemir govoriti / šutjeti
(pridjevi) (imenice) (glagoli)
lako / teško pod / nad
veselo / tužno od / do
(prilozi) (prijedlozi)

Leksičko-semantička pojava značenjske opreke dvaju leksema.

Leksemi suprotnih značenja nazivaju se antonimi.

Vrste antonima
 Prema usvojenosti
- općejezični (svi govornici hrvatskoga jezika prepoznaju ih kao lekseme suprotnoga
značenja): toplo / hladno
- individualni (kontekstualni – antonimi samo unutar nekoga konteksta ili su rezultat
jezičnoga stvaralaštva pojedinca): živjeti / spavati (umrijeti)

 Prema podrijetlu
- pravi - primarni (raznokorijenski, netvorbeni): lijep - ružan
- nepravi (istokorijenski, tvorbeni): rasterećenje – opterećenje; dugo – nedugo

 Prema naravi značenjske opreke

a) vjeran / nevjeran: – antonimi koji se temelje na dvojčanoj značenjskoj opreci > binarni
antonimi
b) mlad / srednjih godina / star lijevi / srednji / desni
leden / hladan / mlak / topao / vruć
Antonimi koji imaju osim krajnjih i najmanje jedan međustupanj > nazivaju se stupnjeviti ili
kvalitativni antonimi
c) ući / izići dignuti / spustiti polijetati / slijetati
Antonimi koji označuju usmjerenu radnju > vektorni antonimi
 Višestruka antonimija
star – mlad star – nov star - moderan
Pojava da je višeznačnica jednim svojim značenjem suprotna jednom, a drugim
značenjem drugom leksemu naziva se višestruka antonimija.

 Oksimoron
pametna glupost živi mrtvac lijepa ružnoća
Oksimoron je stilsko izražajno sredstvo u kojem se povezuju protuslovni pojmovi.

 Homonimi i homonimija
grč. homonymos > homo – isti + onoma – ime

grâd – naseljeno mjesto

grâd – jedinica za mjerenje jakosti alkohola

Homonimi su leksemi jednakih izraza, a različitih sadržaja.

Homonimija je izjednačavanje izraza dvaju leksema različitih značenja.

Vrste homonima

 Oblični i leksički homonimi

On je pògleda. > glagol, 3. l. jd. prezenta
Daleko od njegova pògleda. > imenica, m. r. G. jd.

Navedeni leksemi izjednačili su svoje izraze tek u gramatičkim oblicima (konjugaciji i

deklinaciji (inače glase pogledati i pogled).
Takvi se leksemi zovu oblični ili morfološki homonimi.

Leksemi grâd (naseljeno mjesto) i grâd (jedinica jakosti alkohola) podudaraju se u osnovnim
oblicima i nazivaju se leksički homonimi.

 Homofoni i homografi
Da bi riječi bile homonimi, moraju ispunjavati uvjete:
1. Moraju imati različita značenja (rak – životinja, rak – bolest)
2. Izrazi im moraju biti jednakog fonemskog sustava (/r/+/a/+/k/ - /r/+/a/+/k/)
3. Izrazi moraju imati iste naglasne osobine
4. Moraju se jednako pisati

U riječima istoga izraza, a različitoga značenja vrlo su rijetko ispunjeni svi uvjeti.
Npr. riječi istoga izraza nemaju iste naglasne osobine:
mòra (briga) – môra (3. l. jd. pz.)
vráta (mjesto za ulaz u prostoriju) – vrâta (g. jd. m.r.)
grâd (naseljeno mjesto) – gräd (vrsta oborine , tuča)
Leksemi koji se isto pišu, a različito izgovaraju zovu se homografi (grč. homographos –
napisan istim slovima) – istopisnice.
Ako se leksemi isto izgovaraju, a različito pišu, govorimo o homofonima (grč.
homophonos – jednoglasan) – istozvučnice.
višnja (voće) – Višnja (žensko ime)
rijeka (voda tekućica) – Rijeka (ime grada)

 Sinonimi i sinonimija
grč. syn – s, zajedno + onoma – ime
Nisam imala sliku.

fotografiju
Lekseme slika i fotografija možemo zamijeniti, a da obavijest ostane ista. To je moguće
stoga što oni imaju isti sadržaj.

Sinonimi su leksemi istoga sadržaja, a različita izraza.

Odnos između dviju ili više riječi različita izraza a istog sadržaja zove se sinonimija.

Dva leksema u sinonimskom odnosu (npr. slika i fotografija) čine sinonimski par.
Ukoliko je u sinonimskom odnosu tri ili više leksema, oni čine sinonimski niz:
kompjutor – računalo – kompjuter
zadatak: Za riječi iz standardnoga jezika napiši barem jednu riječ iz žargona tako da
čine sinonimski par/ sinonimski niz: novac, glava, negativna ocjena, učiti

 Bliskoznačnice – istoznačnice

Sinonimi istoznačnice (potpuni sinonimi) – međusobno su zamjenjivi u svim kontekstima:

muzika – glazba

Bliskoznačnice (djelomični sinonimi) – međusobno su zamjenjivi samo u nekim

kontekstima: muž -suprug
Zadatak: Odredi jesu li navedeni sinonimski parovi istoznačnice (I) ili bliskoznačnice (B):
računalo – kompjutor glup – lud printer – pisač
realizirati – ostvariti muzika – glazba avion - zrakoplov

 Standardnojezični – nestandardnojezični sinonimi

Leksemi otac/tata, slika/fotografija, smion/hrabar… sinonimi su koje kao takve prepoznaje

većina govornika hrvatskoga jezika.
Takve sinonime nazivamo samostalni / općejezični / standardnojezični sinonimi.

Nekome sinonimi mogu biti tata/tajo, no ta je sinonimnost vezana uz određeni kontekst.

Kontekstualni / individualni / nestandardnojezični sinonimi su sinonimi koje takvima
smatra samo pojedini govornik.
top – kulja – kolac – negativna ocjena

Zadatak: Napiši primjere nekih tvojih, individualnih sinonima:

  RASLOJENOST LEKSIKA

vremenska prostorna funkcionalna

(na raslojavanje leksika najjače utječe vrijeme, prostor i funkcija)

opći (općeuporabni) leksik – riječi koje svim govornicima jednog jezika znače isto
stručni nazivi (termini) – riječi koje se upotrebljavaju među stručnjacima pojedinih struka -
termine proučava znanstvena disciplina nazivoslovlje (terminologija)

Vremenska raslojenost leksika

aktivni leksik – riječi koje su često u uporabi u kojem razdoblju

pasivni leksik - riječi koje su na rubu uporabe u nekom razdoblju
historizmi – riječi koje su prešle iz aktivnog sloja u pasivni djelovanjem izvanjezičnih
čimbenika (kmet, ban…)
povratnice (oživljenice) – riječi koje su bile zamijenjene drugima, a sada se vraćaju
(putovnica, vojarna, proračun…)
arhaizmi – riječi koje su prešle iz aktivnog sloja u pasivni iz (unutar)jezičnih razloga
izrazni arhaizmi – riječi kojima je zastario izraz (čest – dio, čislo – broj)
sadržajni arhaizmi – riječi kojima je zastario sadržaj (pivo – piće, luka –
livada, vrač – liječnik)
tvorbeni arhaizmi – riječi koje su prešle u pasivni sloj zato što im je zastarjela
tvorbena sastavnica (davac, primac)

Zastarjelice, pomodnice, oživljenice i novotvorenice riječi su koje se nalaze na granici između

aktivnog i pasivnog leksika i sad su bliže jednom, sad drugom sloju.

Ljeto, desetljeće, stoljeće, ljetopis

Vrutak, oganj, dažd – danas su stilski obilježene
Prostorna raslojenost leksika

U hrvatskom jeziku postoji čakavsko, kajkavsko i štokavsko narječje i njihove se osobine

isprepliću.

Tako su neke riječi postale

općehrvatske a druge prostorno ograničene riječi

poznate većini govornika obične samo jednom mjesnom govoru ili narječju
lokalizmi (lat. locus = mjesto – poznate
najmanjem prostoru, mjesnom govoru
regionalizmi (lat. regio = područje, predio)
upotrebljavaju se na velikom dijelu
nekog narječja, ali ne na čitavom njegovu prostoru
dijalektizmi (grč. dialektos = narječje,
govor) – proširene na čitavom području
narječja
čakavizmi štokavizmi kajkavizmi
Dijalektizmi:

leksički (berba – jematva, jogenj – vatra, strana – banda)

značenjski (tovar = magarac/teret, gaće = donje rublje/hlače…)
tvorbeni (prepisati recept – propisati recept, dečec – dječak…)
fonološki (crkva – cirkva, uzest – uzet…)
etnografski (kulen, štrukle, bevanda, pršut…)

 Funkcionalna raslojenost leksika

(funkcionalna ograničenja ovisno o vrsti teksta)
(proučava je jezikoslovna disciplina stilistika: fonostilistika, morfostilistika, sintaktostilistika,
leksikostilistika, semantostilistika)

stil (grč. stylos = držak, pisaljka) – izbor jedne od više mogućnosti za izricanje istog sadržaja.
Funkcionalni stil = stil primjeren stanovitoj vrsti teksta

Stilovi u standardnom hrvatskom jeziku:

Književno-umjetnički – način izražavanja stvaralaca književne umjetnosti: pjesnika,

pripovjedača, dramatičara, putopisaca… najizrazitija mu je odlika emocionalnost;
obilježen je slikovitošću, ritmičnošću i zvučnošću, bogatstvom riječi, izričaja, rečeničnih
konstrukcija; okrenut je više mašti nego umu i dopušta više slobode i osobne izvornosti
nego ikoji drugi stil
publicistički – sjedinjuje osobine znanstvenog i književno-umjetničkog stila; elementi
znanstvenog daju objektivnost i točnost, a elementima književno-umjetničkog budi se
zanimanje i zadržava pažnja na određenoj temi
znanstveni – stil znanosti: filozofije, matematike, fizike, kemije… obilježen je obiljem
apstraktnih, stručnih i stranih riječi, složenijom rečenicom i težnjom za preciznošću, a s druge
strane izbjegavanjem subjektivnosti i pomanjkanjem svake osjećajnosti
administrativni – način izražavanja u službenim dopisima, upravnim aktima, uredbama,
odlukama, zakonima, pravilnicima, propisima i sl.; odlika mu je racionalnost, obilježavaju ga
uredsko-poslovni rječnik i nazivlje struke obuhvaćene sadržajem, katkad i ustaljeni izričaji i
dosljedno izbjegavanje osjećajne obojenosti
razgovorni (kolokvijalni) - najčešći stil u usmenoj komunikaciji (ali ima ga i u pisanoj); - u
njemu se često nalaze riječi koje se ne bi pojavile u biranom jeziku (kolokvijalizmi):
žargonizmi, franc. jargon – jezik zatvorene skupine (učenici, studenti, športaši…)
vulgarizmi – neprimjerene, nepristojne, uglavnom prostačke riječi

- ukupnost svih stilova = standardni jezik (on je pak višefunkcionalan)

- mješoviti (hibridni) stilovi (podstilovi) - mješavina dvaju funkcionalnih stilova

- stilove oblikuju: čovjek, društvo i jezik

 Leksičko posuđivanje

Posljedica međusobnog dodirivanja jezika (preko njihovih govornika) je jezično posuđivanje,

a ono je najveće i najuočljivije na leksičkoj razini = leksičko posuđivanje
Utvrdite iz kojih su jezika posuđene riječi:
anđeo, evanđelje, kip, perivoj, škola, bubreg, boja, sat, krumpir, pojam, plin, okolnost

Razlozi posuđivanja riječi: unutarjezični

izvanjezični (politički, gospodarski, kulturno-
civilizacijski… dodiri)

IZRAVNO POSUĐIVANJE
jezik davalac jezik primalac
jezik koji daje, iz kojeg se posuđuje jezik koji prima, koji posuđuje

komparacija, herbarij, advokat - iz latinskog jezika

spužva, boca, roba - iz talijanskoga
krumpir, grunt, šund - iz njemačkog
plaža, garaža, pejzaž - iz francuskog
pojam, okolnost, pokus - iz češkog
keks, lift, korner - iz engleskog
bubreg, sat, kat - iz turskog
čipka, kip, beteg, hajduk - iz mađarskog

NEIZRAVNO POSUĐIVANJE
jezik davalac jezik posrednik jezik primalac
samar grčki > turski > hrvatski
šogor njemački mađarski hrvatski
kravata francuski njemački hrvatski

KRUŽNO POSUĐIVANJE
- proces kad jedna riječ pređe iz jednog jezika u drugi pa se nakon određenih promjena
(u izrazu i značenju) ponovno vrati

Riječi posuđene iz drugih jezika zovu se posuđenice

internacionalizmi (europeizmi) – obično su iz latinskog ili grčkog
egzotizmi – označuju različite posebnosti pojedinih naroda (ananas, kibuc, šerif…)
eponimi – nazivi nastali prema imenu (penkala, makadam, petrarkizam…)

PRILAGODBA POSUĐENICA
Četiri osnovne vrste prilagodbe:
1. grafijska (pravopisna)
- transkripcija (iz drukčije latinice)
 - transliteracija (iz ćirilice)
2. fonološka (grč. Stephanos – Stjepan)
3. morfološka (njem. das Theme, sr. rod – hrv. tema ž. rod)
4. značenjska (značenje se ne mora podudarati sa značenjem u jeziku davaocu)
POSVOJENICE (usvojenice) – riječi koje se potpuno prilagode jeziku primaocu na svim
razinama
boja, bubreg, čamac, časopis, domovnica…
TUĐICE – posuđenice koje se nisu potpuno prilagodile, opiru se asimilaciji i nastoje sačuvati
svoju posebnost
koncert, akt, student, bicikl, artikl, šou, bife…

 LEKSIČKA NORMA
Normiranost = sustav pravila koja tvore opću standardnojezičnu normu
Norme: pravopisna
pravogovorna
fonološka -
morfološka - gramatička
sintaktička -
leksička
Leksička norma utvrđuje pravilnu uporabu leksema (riječi)
purizam (lat. purus – čist) = težnja za jezičnom čistoćom hrvatskog jezika, usmjeren je
uglavnom protiv stranih jezičnih elemenata u hrvatski standardni jezik
purist
čistunstvo = pretjerani purizam

PRAVILA o upotrebi posuđenica

Ne zamjenjuju se:- egzotizmi, eponimi, uobičajene posuđenice, općeprihvaćeni
internacionalizmi (europeizmi)
- - posuđenice za koje nemamo odgovarajuće zamjene
Zamjenjuju se: - ako postoji odgovarajuća zamjena, prednost valja dati
hrvatskoj riječi (pasoš  putovnica, supa  juha …)
- kad to nije na štetu preciznosti iskaza
(kompozicija – u glazbi DA  skladba, u željeznici NE)
Pretjerana upotreba posuđenica nije dobra.
Posuđenicu treba upotrijebiti u obliku prilagođenom hrvatskom jeziku (kriterijum  kriterij;
Herkules  Heraklo)

 Onomastika (imenoslovlje)
(dio lingvistike koji proučava imena)
- onomastik = vlastito ime / apelativ = opća imenica

Podjela imena

antroponimi – imena ljudi toponimi – imena mjesta

antroponomastika (proučava imena ljudi) toponomastika (proučava imena mjesta)
 ▼ ▼
osobna imena ekonimi (ojkonimi) – imena naseljenih mjesta
Buga, Domagoj (Korija, Špišić Bukovica, Sveti Petar u Šumi…)
nadimci hidronimi – imena voda: rijeka, jezera, mora…
Bobi… (Ođenica, Jadransko more, Vransko jezero)
prezimena oronimi – imena gora, planina i sl.
▼ (Bilogora, Požeška gora, Papuk…)
matronimi - Anić toponimi – imena stanovnika naseljenih mjesta
patronimi - Jurić (Virovitičanin, Pitomačanin, Gradinjanin…)
(i još: eponimi - petrarkizam ktetici – posv. pridjevi izvedeni iz imena nas. Mjesta
etnonimi – Slaven)i (lukački, suhopoljski, milanovački…)

 Frazemi
 raditi kao konj pokazati zube
spasiti živu glavu otkriti Ameriku
glup kao noć pijan ko zemlja
nevjerni Toma borba s vjetrenjačama

Frazemi su višečlani jezični nazivi čije se značenje ne može pogoditi iz značenja sastavnih
jedinica, već se mora naučiti na isti način na koji se uči značenje jezika.

Frazeologija – phrasis, grč. izričaj + logos grč. riječ, govor

= jezikoslovna grana koja proučava frazeme
= ukupnost frazema kojeg jezika, narječja, književnog djela itd.
frazeološki rječnik – rječnik frazema

Uvjeti postanka frazema

Frazem je veza s ovim obvezatnim značajkama:

 ne stvara se u govornom procesu, nego se reproducira u gotovu obliku
 ima stalan sastav i raspored sastavnica
 značenje mu se obično ne izvodi iz značenja sastavnica jer one, ili bar neke od
njih, doživljavaju semantičku pretvorbu
 uklapa se u rečenicu kao njezin sastavni dio
 sastoji se od najmanje dvije riječi

dolijevati ulje na vatru = dolijevati ulje na oganj = ulje na vatru dolijevati

Postupak nastajanja frazema

- naziva se frazeologizacijom ili frazeologiziranjem.
Frazem nastaje od slobodne veze riječi, tj. od niza riječi od kojih svaka ima svoje značenje te
svoju slobodnu razdiobu.

riječ riječ frazem

grlo jagode grlom u jagode
bubreg loj bubreg u loju

Frazemi se u rečenicu uklapaju kao njezin sastavni dio:

On je strah i trepet u svome razredu.
Škola joj dobro ide, ali matematika joj je Ahilova peta.
Vrste frazema

I. S obzirom na njihovo sintaktičko ustrojstvo:

frazemske sintagme:frazemske rečenice (poslovice i krilatice):
grlom u jagode, Tko rano rani, dvije sreće grabi.
šuć-muć pa prolij Platiš jedan – dobiješ dva.

II. S obzirom na središnju punoznačnicu:

Glagolski frazemi: pokazati zube
Pridjevni frazemi: glup kao top,
Imenični frazemi: mačji kašalj
 Priložni frazemi: uzduž i poprijeko

 Tvorba riječi

Tvorbene riječi – možemo raščlaniti na tvorbene sastavnice (vod-en, vod-o-zem-ac…)

Netvorbene riječi – ne možemo raščlaniti na tvorbene sastavnice (konj, ali…)

Tvorba riječi proučava pravila, načine oblikovanja i sredstva za oblikovanje novih riječi na
temelju već postojećih riječi.

Osnovna riječ (polazišna) – služi kao polazište u tvorbi

Tvorenica – riječ koja nastaje tvorbom

Preoblika (semantička analiza) - provjera je li riječ tvorbena ili nije:

Ronilac = čovjek koji _____________
Starac = _____________ čovjek

Tvorbena analiza (raščlamba) – raščlanjivanje tvorenice na tvorbene sastavnice

Granica između tvorbenih sastavnica = tvorbeni šav

Preoblika tvorbena analiza

bratov → koji pripada bratu brat-ov
neiskren → koji nije iskren ne-iskren
dugouh → koji je duga uha dug-o-uh
Tvorbeni šav

Tvorbeni načini

izvođenje slaganje

od jedne polazišne riječi od dviju polazišnih riječi

izvodimo tvorenicu (izvedenicu) slažemo tvorenicu (složenicu)

S obzirom na tvorbena sredstva razlikujemo nekoliko tvorbenih načina:

sufiksalna tvorba: tvorbena osnova + sufiks = izvedenica
rod+jak – rođak, odražava+nje – odražavanje, stol+ar – stolar…
prefiksalna tvorba: prefiks + tvorbena osnova
ne+pravedan – nepravedan, naj+veći-najveći
prefiksalno-sufiksalna tvorba: prefiks+tvorbena osnova+ sufiks
pod+zem+ni – podzemni, bez+imen+Ø
slaganje – složeno nesufiksalna tvorba (čisto slaganje): tvorb. osnova + tvorb. osnova
basn-o-pisac,
 polusloženica: - (svaki dio zadržava naglasak, deklinira se samo 2. dio riječi)
hrvatsko-slovenski, lovor-vijenac, spomen-ploča…
složeno-sufiksalna tvorba: tvorbena osnova+tvorbena osnova+sufiks
konj-o-krad-ica, drug-o-lig-aš
srastanje - osnovna riječ + osnovna riječ:
blag+dan – blagdan, što+šta- štošta, dan+gubiti – dangubiti, u+oči - uoči
preobrazba (konverzija, mutacija) – jedna riječ bez dodavanja tvorbenih jedinica prelazi iz
jedne vrste riječi u drugu; glasovni sastav ostaje joj isti, ali se mijenjaju gramatička obilježja
poimeničenje – mlada (mladenka), Hrvatska (zemlja)
popridjevljenje – rascvala (trešnja), uvezena (tkanina)
popriloženje – lijepo (govoriti), dobro (raditi), loše (postupiti), nagonski (reagirati)
povezničenje – Ne govori kad te ne pitaju.
Popredloženje – krajem (zime)

MOCIJSKA TVORBA:
direktor – direktorica, lav – lavica, student – studentica (mocijski parovi/ parne imenice)

SPECIFIČNOSTI
Glagolske imenice – nastaju sufiksalnom tvorbom
zna+nje – znanje, kup+nja- kupnja
glag. imenice na –ba – bolje nego na –nje, -enje, -jenje:
prosidba, krunidba, nagodba

Glagoli:
rad-i-ti, um-ova-ti, telefon-ira-ti, ravn-a-ti, crven-i-ti, šap-nu-ti
perfektivizacija: kucati – kuc-nu-ti, šaptati- šap-nu-ti
imperfektivizacija: ograničiti: ogranič-ava-ti, dobaciti: dobac-iva-ti, dodijati: dodija-va-ti…
-iti - -jeti
-iti – prijelazni glagoli (crveniti sobu) -jeti – neprelazni (crvenjeti)

Imenice za vršitelja radnje: bolje –telj nego –lac: gledatelj (-ica)/ gledalac (-ica?!)
Radiona – radionica, blagovaona – blagovaonica, čekaona – čekaonica, učiona – učionica
PRIDJEVI
Imena na –v dobivalju sufiks –ljev: Jakov-ljev, Čehov-ljev…
Imena na –av mogu imati i –ov i –ljev: Braslavov /Braslavljev…