Franz Kafka (1883. – 1924.

 židovsko-njemački romanopisac i pripovjedač koji je živio u Pragu

 jedan od najznačajnijih pisaca 20. stoljeća
 za života je bio nepoznat autor, objavljene su mu samo neke pripovijetke (među kojima je i
Preobrazba), a nakon smrti oporučno je odredio da se svi njegovi rukopisi spale, što izvršitelj,
njegov prijatelj Max Brod, nije učinio, nego je njegova danas glasovita djela odlučio objaviti
 Kafka je rođen i živio je u središtu starog grada Praga u Češkoj, u židovskoj obitelji iz imućne
srednje klase. Odrastao je pod tiranskim autoritetom strogog oca Hermanna, koji je imutak
stekao sam, te inzistirao na ambicijama i društvenom uspjehu, radu i odricanju, što je osjetljivom
Franzu bilo traumatično iskustvo (godine 1919. nastaje opširno i poznato Pismo ocu u kojemu
Kafka piše o tom odnosu).
(…) Onda mi je svuda i uvijek trebalo ohrabrenja. Već me je sama tvoja tjelesna pojava
pritiskivala. Sjećam se, na primjer, kako smo se češće zajedno svlačili u jednoj kabini. Ja mršav,
slab, tanak, ti jak, velik, širok. Već u kabini izgledao sam sâm sebi bijedno i to ne samo pred
tobom nego pred cijelim svijetom, jer ti si bio za mene mjera svih stvari. Zatim bismo izašli iz
kabine pred ljude, ja u tvojoj ruci kao mali kostur, nesiguran, bosonog na daskama, u strahu pred
vodom, nesposoban da ponovim tvoje plivačke pokrete koje si neprekidno izvodio preda mnom, u
dobroj namjeri, ali zapravo duboko me postiđujući i ja sam bio veoma očajan i sva moja loša
iskustva sa svih strana divno su se u takvim trenucima podudarala. Najugodnije mi je još bio kad
si se ti ponekad prvi svukao, a ja mogao ostati sam u kabini i tako dugo odugovlačiti sramotu
javno nastupa, dok ti ne bi konačno došao prigledati i istjerao me iz kabine. Zahvalan sam ti bio
što si se pričinjao da ne primjećuješ moju nevolju, a bio sam i ponosan na tijelo svoga oca.
Uostalom, još i danas postoji slična ta razlika između nas.
(Franz Kafka, Pismo ocu, 1919.)

 Živio je u dominantno češkom Pragu kao pripadnik nacionalne i vjerske njemačko-židovske

manjine, a premda je govorio i pisao i češki, sva je svoja djela stvorio na njemačkome.
 Kafka nije bio religiozan i cijeli život imao je osjećaj nepripadanja svojoj (ili bilo kojoj drugoj)
zajednici, premda je bio fasciniran židovskom tradicijom i kulturom.
 Marginalno židovsko porijeklo obilježilo je ipak i njegovu književnost, u sredini u kojoj je prisutan
"endemski" antisemitizam koji će kulminirati zlom koje će se dogoditi za dva desetljeća, pa
njegovo djelo anticipira totalitarizme i užase koji će obilježiti 20. stoljeće.
 smatra se najzagonetnijom književnom osobnošću 20. stoljeća
 tri romana: Proces, Zamak, Amerika
 u svojim je djelima izrazio doživljaj dehumaniziranog svijeta kao mjesta tjeskobe i okrutnosti
 uvučen u taj svijet, čovjek je bespomoćan – izlaza iz njega nema
 među prvima je u svojim djelima prikazao otuđenost
 otuđenje u svijetu i društvu, koji funkcioniraju po neljudskim i nepoznatim načelima, koji
pojedinca uništavaju i čine bespomoćnim i izgubljenim, dominantna je tema Kafkinih djela, koja
sadrže i dimenziju nadrealnog, začudnog, fantastičnog, apsurdnog i neobjašnjivog
 njegov je stil realističan, gotovo novinarski, a začudna zbivanja smještena su često u skoro pa
"normalnu" građansku svakodnevicu
 Kafkine su parabole, metaforika i alegorije izuzetno složene i omogućavaju beskrajna različita
tumačenja
  opaženo je i da imena glavnih likova nekih djela sugeriraju da se radi o referencama na autora
samog: ime Samsa podsjeća tako na ime Kafka, a glavni likovi u romanima Proces i Dvorac imaju
inicijal K.
 Iako je jedinstvena umjetnička i književna pojava, Kafka je svojom poetikom blizak svojim
suvremenicima, nastavlja se na knjževnost europske moderne, no ima i zajedničkoga s
ekspresionistima (tema straha, tjeskobe, otuđenja), donekle i nadrealistima, kao i drugim
avangardnim pokretima toga doba. Kasniji egzistencijalisti (Sartre, Camus), pisci apsurda kao što
su Becket i Ionesco, te brojni drugi veliki pisci kao što su Thomas Mann, Nabokov, Orwell,
Marquez, Borges, Coetzee, Kundera, Salinger, stvarali su pod snažnim i primjetnim dojmom
Kafkina djela, do te mjere da se Kafku proglašavalo za najutjecajnijeg pisca 20. stoljeća uopće.

 Kafkin tip proze:

o Kafkin je stil poput preciznog, objektivnog izvještavanja
o atmosfera u njegovim djelima nalik je mučnom snu (tjeskoba)
o koristi tzv. tehniku iznenađujućeg koje nikoga ne iznenađuje i strukturu paradoksa
(apsurdni su odnosi prikazani kao da su posve razumljivi i svakidašnji)
Preobrazba
 objavljena 1915.
 književna vrsta: pripovijetka
 tema: preobrazba čovjeka u kukca (u alegorijskom smislu tema djela jest odnos pojedinca i
obitelji, tj. odnos pojedinca i društva)
 Ideja metamorfoze/preobrazbe čovjeka u životinju, biljku ili čak zvijezdu vrlo je stara i potječe iz
starih mitskih predodžaba svijeta. U grčkim mitovima takva se metamorfoza zbiva voljom
bogova te je zaslužena nagrada ili kazna za čovjekovo djelovanje. Ti mitovi otkrivaju vjerovanje
u temeljno jedinstvo bića. Vanjština, koja se preobražava, ima samo prolaznu vrijednost.
U Kini je postojala mitska tradicija pretvaranja u sićušne životinje. Pretvarajući se u nešto,
čovjek se spašava od nečega neugodnog čime je okružen.
 likovi: Gregor Samsa, njegova sestra Greta, majka i otac, podstanari, služavke, prokurist
- Gregor Samsa – lik koji se pretvara u kukca
↓
fantastični element
alegoričnost: kukac – čovjek bez vrijednosti
- trgovački putnik koji prehranjuje svoju obitelj: želi otplatiti očeve dugove i sestru poslati na
konzervatorij; rad ga ne ispunjava, ne voli svoj posao, osjeća se iskorištenim, živi život koji mu
je nametnut, otuđio se i osamio; potiskuje svoje želje, živi životom kukca dugo prije preobrazbe
- nakon preobrazbe brine se hoće li stići na posao
- Gregorova soba: građanski interijer s jednom osobnom oznakom: slika žene sa šeširom
- tri puta se otvaraju vrata, veza između Gregora i obitelji
- Gregorov doživljaj umjetnosti, kao kukac osjeća ono što nije osjećao kao čovjek
- obitelj ga napada (otac ga gađa jabukom)
- Gregorova smrt
- obitelj osjeća olakšanje

 kompozicija: tri dijela (u tematskom bismo ih smislu mogli nazvati: preobrazba, ranjavanje i
smrt; znakovito je da svaki dio završava rečenicom koja govori o očevu odnosu prema Gregoru)
 problemi na koje ukazuje djelo: je li obitelj doista baza ljubavi, međusobnog razumijevanja i
podržavanja; pitanje animalnosti Gregora Samse – je li on doista životinja ako osjeća ljepotu
umjetnosti (kao što ju je on osjetio dok je sestra svirala); problem usamljenosti pojedinca,
hladnoće i nerazumijevanja obitelji kao makroslike društva (obitelj ranjava svog člana i psihički i
fizički), problem odnosa s ocem, otuđenost pojedinca u svijetu kojem živi
 tip proze: Kafkin tip proze
 stilska obilježja
o estetika šoka
o kafkijanska atmosfera (turobna atmosfera u kojoj živi pojedinac, usamljen i ranjen,
nemoć, utjecaj sila moćnijih od čovjeka)
o čudesno koje nikoga ne čudi (Gregor se pretvara u kukca, nikog to ne čudi, obitelj
prihvaća tu činjenicu kao da je to nešto uobičajeno)
o struktura paradoksa (motiv preobražaja je apsurdan, ali je pripovijetka napisana
realističkom tehnikom; pripovjedač je u 3. licu, prevladavaju opisivanje, pripovijedanje i
dijalog)
o elementi sna (nadrealistički element)
o osjećaj straha, nemoći, unutarnjeg krika, predosjećaj nadolazećeg rata (element
ekspresionizma)
o intervencija u logiku svijeta (dadaistički element)
o problem ljudskoga života (egzistencijalistički element)
o simboličnost (očevo gađanje jabukom)
o predratni motiv (strah, čovjekov život bez vrijednosti)
o autobiografski elementi (odnos s autoritativnim ocem)
o motiv preobrazbe - alegorija (čovjek bez vrijednosti – kukac)
o zbilja se ne shvaća kao nešto suvislo i strukturirano, Kafkina proza signalizira sumnju u
razumnost i spoznatljivost zbilje
o simboli (jabuka razdora)