Professional Documents
Culture Documents
Aristotel O Pesnickoj Umetnosti PDF
Aristotel O Pesnickoj Umetnosti PDF
Aristotel
v
o PESNICKOj
UMETNOSTI
Beograd
2008
DERETA
.1) Opsti cleo
ka i kitaristika, i ako ima i nekih clrugih slienih ullletnosti koje ll. RAZLlKE PO PREDMETIMA PODR,AZAVANJA
su bio pastirsko sviranje, a sarnim r i t mom be z h a rill 0n i-
j e poclral.ava umetnost igraca, jer iovi pomocu ritma, izraze- Kako umetnici podraiavaju Ijude koji delaju, onda nu-
nog u Jri.anju i pokrctima tela, poclraZavaju osobine karaktera, zno slcduje to da ti Ijucli buclu ili dosrojni ili nistavni, jer nase
clol.i\'ljaje i raclnje, a epopeja (tj, pesnistvo)I poclra/,ava samo moraine osobine gotovo uvek stoje do toga dvoga, jer se svi,
go v 0 rom i1i n eve I ani m ili u met rim a, i to cia metre ili ukoliko je rec 0 njihovu karakteru, razlikuju po vrlini i neva-
mcSa jednc s clrugima iii, KaO sto je bio Josad slueaj, da se slul.i ljalstvu. Prema tome, pesnici podrazavaju Ijude koji su ili bo-
samo jednom \Tstommetara. Uzimalllo m'aj izraz (epopeja), jer lji ad nas ovakvih kakvi smo, ili gori, i1i nama slicni. To isto
Illi nikako ne bismo mogii cia damo zajednicko ime mimima
naiazimo kod slikara, jer je Pol i g not, na primer slikao bo-
S () fro n 0 v i III i K s e n a rho \' i m i ,)o/.;,ratskil1l razgov()ri-
lje, P au son gore, a D ion i s i j e nama jednake ljude.
111<7, ni ako bi ko podrazavao pomocu jampskog dvanaestcrca,
OceviJno je Ja ce i svaka oJ pomenutih umetnosti po-
ili elegickog ili koga drugog slicnog metra. ~1el1utim \'l'zujuci
kazivati te razlike i cia ce biti clrukeija po tome!ito ee poclra-
uz im~ met'ra rec l~esllik,'ljl;di jedn~ nazivaju elcgi(kil~l pe~nici-
zavati JrukCije preclmete . .Ier, i u igri, i u frulanju, i u kitara-
ma, Jruge epskim pcsnicima, ne uzimajuci podrJl.avanje kao
pra\:o mcrilo pesnika, nego imajuci na umu sarno narocito me- nju, mogu Ja se jave te razlike, a isto tako i oncla kacla se
podra/,ava ili u proznom prieanju ili u stihovima bel. muzic-
tar. Stavise, obicno tako I.OVU i pisce kakl'Og Ickarskog ili priro-
dopisnog Jela u stihovima. A izmel1u H 0 mer a i F m p e d o- ke pratnjc. H 0 mer, na primer, poclrazavao je bolje karak-
k I a ncma nicega zajednickog osim metra; I,at<>ie pra\'() dJ pr- tere, K I eo f 0 n t prosccnc, a He gem 0 n Tasanin, koji jc
yoga zO\'emo pesnikom, a drugoga vise prirndnjakom nego pe- prvi pevao parodije, i N i k 0 h a r, pesnik De/ijade, gore. Na
sllikom. Tako bi bilo i onda bd bi neko podrazavao mcsJjuci slican n;lcin mogao bi ko podrazavati i Jitirambima i nomi-
we metre 1I isti mah, k:1O Here m 0 n sto je uraJio u l\.entl1/1nt, f
ma, kao sto su ucinili Tim 0 t e j i i 10k s e n u Persijanci-
rJpsoJiji sast:wljcnoj iz wih metara, pa opet ga treba zvati pe- ml1 i Kik/()1Jil1lc1. A has u tome
i postoji razlika izmel1u trage-
snikom. () tim st\'arima, daklc, neb je tako receno. Jijc i komedije, jcr ova hoce da podrazava gore ljude, a ona
A ima Ilekih umetllosti koji se slu/,e s\'ima pomenutim bolje od onih koji clanas 7,ivc.
sr<:Jstvima, tj. i ritmom, i mllzikom, i metrom, kJO uml'tnost
i
d t i ram p s k a i nom s k ;l, pa za ti 111 t rag e d i j ~1 i k 0 -
me d i ) a, A one se razliklljll po tome sto Sl' prvc d\'c lImet-
nosti slu/,e s\'im trin);] srcdst\'ima 1I isti m;lh, a drllge lh-e S~l- III. RAZLIKE PO NACINIMA PODRAZAVANJA,
mo dclimice. To Sll, eto, razlike umetnosti po sredstvimJ ko- DORSKO POREKLO DRAME, NAROCITO
j imJ pod raza va j 1I.
KOMEDIJE
. .
I ,-\ri,WIl'IIH' lIZillla Illl'far bo 1l1li.llispolj<I~llii ohlik pl'slli;[\·,l. Ovim razlikam:l pridruzuje sc i treca, a to je nacin na
011 u/illla llI'dl' izr,IZ "l'popl'ja" da oZllac'i Iliillll' (clokllPllll 1Illll'tllOq koji sc pojedini prcdlllcti Illogu poJra/,avati . .Icr, i pored istih
koj"i it' lllaflTijal salllll "rl'C'" (1:][0':;), gowr (;,\IY()~). srcdst:l\'a i pored istih preJmeta, ima razlicitih poJra7,ava-
() pcsnickoj uml~tnosti 61
60 A ristote/
J> r s n is t v 0, p a k, pod e I i 10 s e p r r l1Ja 0 sob i - varosima odrzale u ohieaju. Tako se tragedija postepl'no raz-
n a map e s n i k a. Prsnici kojima se svidrlo lIzviseno podra- vila, jer su pl'snici svaku pojavu u njcnom razvitku usavrsa-
z;l\'ali su plrmrnita dela i deb takvih Ijlldi, a oni kojima se svi- vali. I posto je prosla mnoge preobraz.aje, ona se ustalila, jer
ddo ncznatno i prosto podrazavali Sli drJa losih Ijudi, pevajuci je naposlctku dobila oblik koji odgovara njenoj prirodi.
isprva pesmc rugalicr, kao oni drllgi himnr i enkomije. Broj glumaca prvi je Es.h i 1 od jednoga poveeao na dva
Od pcsnika koji su ziveli pre H 0 m cr a ne mo/.cmo smanjio je ucesce l~ra, i glavnu ulogu dodelio dijalogu; trl'ee-
pomcnuti nijednu takvu pesmu, ali se moze lI7.cti da je ta- ga glumca i skcnografij~ uveo je Sofokle. Docniji stl'pl'n raz-
hih pesama hilo mnogo; ali, ako pocncmo od H 0 m c r a, vitka tragedijc jcste njcna vel i c i n a i u z vis e n k a r a k-
l1Jozemo pomcnuti njegova Margita i slicne tabc radove. U t e r. Tragcdija se tek docnije izdigla iz neznatoih mitova i iz
tim pesmama pojavio se i p r i k Ia d a n met a r; zata se on i smesna govora, jn se preobrazila iz satirske pl'sme. I jampski
naziva sada jamb, jcr su se u tome mctru jedni drugima po- metar pojavio sr mcsta (trohejskoga) tetraml'tra. Prvobitno,
drllgi\'ali. I zato su od starih pesnika jrdni postali jampski, a naimr, pesnici su uzimali (trohejski) tetrametar, jer je pesma
drugi rpski pesniei.
bila satirska i vise imala karakter igrl'. Ali kad jl' postala tra-
A kao sto jr H 0 m r r bio pravi pesnik plcmenitih i gicka govorna umctnost, sama priroda nasla je za nju p r a v i
07.biljnih deJa - jer on je jedini nr samo odliCan prsnik bio, met a r, jer od svih mctara najprikladniji je za dijalog jampski
ncgo jr i dramska pot!ra/'avanja donco - tako jc i prvi poka- metar. Dokaz je za to sto u razgovoru jedni s clrugima najvise
zao osnovne oblikc komrdijc, time sto nije dao pcsmu ruga- govorimo u jambima, a veoma retko u heksamctrima, i to sa-
lieu, ncgo jc dralllski ohlik dao smcSnom. Njegov Margit
potpllno jc analogan drami, jn kako Ilijada i Udiseja stoic
mo onda kad ostavljamo obicni nacin razgovora.
Naposlctku, treba jos same napomcnuti cia se i broj ci-
prcma tragrdiji, tako on stoji prrma komcdiji.'A kad su sc
nova (cpisodija) i svc ostalo, kako se kaze, u pojedinostima
pojavilc tragedija i komcdija, onda Sll pesniei, vee prema to-
usavrsilo, jcr bi iziskivalo mozda suvisc posla kad bi se ula-
Ille kako Sll koji po svojoj prirodi naginj;:di jrdnoj ili Jrugoj
zilo u svaku pojcclinu stvar.
Hsti pesnistva, jcdni pcvali komcdijr mcsro pcsme rugaliee,
drugi tragrdije mesto rpa, jrr su ovi rodovi prsnistva vrei i
vise crnjrni nc/!:o oni ranijr.
Ispitivanjc da Ii se tragedija u svojim vrstama \'Cc do- V. PREDMET I RAZVITAK KOMEDIJE. EPOPEJA
voljno razvila i1i nije, posmatrajuci to samo po sebi i s obzi- PREMA TRAGEDIJI
ro;n na javno prikazivanjr, to jc posrbno pitanjr.
Na svaki nacin i ona sallla i komrdija prvobitno su Komedija je, kao sto vee rl'kosmo, podrazavanje nizih
po S t a I cod imp r 0 v i 7. a c i j e, i to tragcdija oJ onih ko- karaktera, ali nl' u 'punom obimu onoga sto je rclavo, nego
ji su I.aeinjali d it i ram b, a kOlllrdija oJ onih koji su zaei- onoga sto je ruzno, a smeSno je samo deo toga. Jer, s m e s-
njali f a lie k r p r $ m c, kojr su sr svr do danas u mnogim no je neka grdka i rugoba koja ne donosi bola i nije pogub-
64 Aristote!
na; na primer: smesna licina (maska), to je nesto ruzno i na- b) Posebni deo
kazno, ali ne holi.
Promene u razvitku tragedije i pesnici
koji su te promene doneli, sve to, kao sto smo videli, nije
ostalonepoznato,alipromene u razvitku komedi-
j e ostale su nepoznate, jcr se komedija prvobitno nije ozbilj-
no uzimala. Pesnicima komedija tek dockan ic arhont odo-
Tragedija
brio hor, a taj su ranije sastavljali dobrovoljci. Tck onda kad
je komedija imala izvesne umetnicke oblike, spominju se po-
Tragicki pesnik
znati njeni pesnici. A ko je uveo licine, ili pro!oge, i1i pove- Epski pesnik
cao broj glumaca i drugo, nije poznato. Umetnost obdclava-
nja mitova stvorili su prvobitno E p i h arm i For mid. Ta Uporedenje tragedije i epa
novina dosla ic sa Sicilije; a od atinskih pcsnika prvi ie bio
K rat e t koji je poceo obdelavati opste gradivo i mitove, na-
pustivsi jampski pravac.
PRVIODELJAK
Epopeja se, dakle, slazc s trageuijom utoliko ukoliko
opsirno u metrima podraZava ozbiljne radnje; a sto sc slllzi Tragedija: gl. VI-XII
jednim i istim metrom i oblikom pripovedanja, po tome se (TO rroillflo TPOYIKOV)
razlikuje od tragedijc; zatim se razlikuje i po duzini. Dok,
naime, tragedija narocito ide za tim Ja joj sc radnja izvrsi 1.a
jcdan obilazak oko sunca ili same za nesto malo preko toga,
epopeja je, sto se tice vremena, ncogranicena. Daklc, i time VI. DEFINIClJA TRAGEDljE.
se razlikuju jedno od drugoga. Mcdutim, u prvo vreme pe- NJENI KVALlTATIVNI DELO\(1.
snici sy tako radili i u tragcdijama kao i u epskolll pcsnistvlI. POREDAK DELOVA PREMA VREDNOSTI
Sto se tice njihovih sastavnih uclova, oni su ili jedni isti,
ili su onakvi kakvi dolazc same u tragcdiji. Otuda ko (Tod () epu, rj. 0 podrabvanju LJheksalllerrillla, i 0 kOlllcdi-
zakljllcujc za jcdnll tragcdiju ua je dob'ra i1i losa, I.akljuc~~je i ji govoriecillo docnijc, a sada govorilllo 0 tragcdiji, posto
za epopciu. Jer, sto sadrzi epopeja, svc to sadr7.i i tragcdija, a odredilllo njcnll susrillll iz olloga sro ie vee ranije reccno.
sto ova ima, to se ne nahodi u cpopcji. Tragedija jc, dakle, podra/.avanje ozbilj-
n c i z a v r s n era dn j c k 0 j aim a 0 d r l' d c n LJ vel i-
CillLJ, govoro1l1 koji jc orlllcn i poscball za
s \' a k LJ V r s t 1I i
LJ P u j l'd 11i m d c I0 vim a, Iic i m a
66 Aristotel () pcsnjckoj umctnl)sti 67
i
k 0 j a del a u a n e p rip 0 ve d a j u; a i z a z i van j em \t,lvnih dclova pripadaju sreJstvima podrazavanja, jcdan
sazaljenja i straba vrSi prociseavanje takvih Ilacinu podrazavanja, a tri prcdmctima poJrazavanja; osim
afekata.1 loga ncma nicega visco Tim e1cmentima (sastavnim de!nvi-
Otmenim govorom zovem onakav govor koji ima ri- Illal poslul.ili su se nl' sal110 pojedini pesnici, nl'go - moze sl'
tam, harmoniju i pesmu; a sta zovcm posebnim za svaku \T- reci - svi u svima vrstama tragedije, jn svaka vrsta ima seCll-
stu, to znab da se neki dclovi il.vodl' S3mo u I11ctril11a, a dru- ski aparat, kao i karaktere, i pricu, i govor (dikciju), i l11uzi-
gi pevanjem i l11uzikom. ku, i ll1isli.
Kako podrazavanje vrse iiea koja dclaju, nuzno je da Najval,niji od tih sastavnib del ova jcste
seen ski ukras bude sastavni deo tragl'dije; zatim mLll.icka skI 0p Jog a L13 j a . .Ier, tragl'dija nije podral.avanje Ijudi,
kompozicija i govor (dikeijal, jer se tim srcdstvima vrsi pod- ncgo poJra/,avanje radnje i I.ivota, sreee i ncsreee, a srcCa i
razavanje. Govor (dikcija) jeste samo vel.i\·anje rcci; sta je nesreca 1cic II radnji, i ono sto cini eilj naseg l.ivota, to je nL'-
muzicka kompozieija, to jc svima jasno. ko oelanjc, a ne kaboCa. Po SVOI1lkarakteru Ijudi su o\'akvi
Kako je tragedija podrazavanje radnje koju vrsc neb li- i1i onab'i, a po delanju sreeni i1i nesrecni. Prema toll1l','·lica
ea, a ta moraju imati ovakvc ili onakve osohine i po svom b- nl' delaju I.aw da podral,avaju karaktere, nego radi dclanja
raktcru i po svojim mislil113, prirodno il.lazi da radnjc imaju ul.imaju da prikazujll i braktcrc. Zato su do~aLbii i prica
ova uzroka: misli i karaktl'r. Jer bas prel11a tomc kakvi Sll ti cic- eilj tragcdijl', a eilj jc najvaznija stvar II SVl'Illll.
menti, kazenio da su raonje ovakve ili onakvc, i po tim r30nj3- .Ios he/. radlljc Il-Chi Illoglo biti tragedijc, a hCI braktc-
ma sva liea koja delaju i dozivljavaju svoj uspeh i ncuspeh. ra hi. Bas tragcdije vecine novijih pesnika Ilemaju karaktera,
Poorazavanje neke radnje jestc priea (graoivo, size, fa- i llopstc iIlla Illnogo takvih pesnika, pa i Illl'llll slikarill1a
hula). P r i co 111,naime, I.ovem sastav Jogallaja, a k a r a k- Z e 1Ik sid stoji II istom OdllOSll preIlla Polignotll; Po\ignot
t c rim a ono po cel1lu licima pripisujemo oV3kve ili onakvL' je hio odlican slibr karaktcra, a slikarski radOl'i ZCllksido-
osobine, a III i s 1 i m a, najl.3d, ono cime lica u svojim govori- \'i IlcIllaju nikab'ih karaktera.
ma nesro Jokazuju i1i i neku opsru misao iskazuju. Zatim, ,lko Ileko rcdom Ilaniie izral.e koji Illajstorski
Prel1l3 tome, svaka tr3gedija mor3 imati sest sastavnih
priKal.lIjll k'araktl'rc, i 1I1ll'SC odlicllll dikcijll i sjajne Illisli,
Jelo\'a po Kojima ona ima ovahu i1i onahu osohinu. To su:
syim tim sto Ill<C ispllniti ono sto se israklo \-:ao I.adauk
prica, karakteri, govor (dikeija), Illisli, seen-
tragl'dijc, Ilego to moze II 11l1l0g0 \'ceoj Illeri ispllniti Oll<l
ski aparat i l11ul.icka kompo/,ieija.Dvandtihsa-
tragcdija koja se slahijl' POSilll,ila tim stvariIlla, ali koja
nlesto toga poKal.lIje pricli i dohar sklop dogalbja. Slicllo
IKako glasi pral'i tl'kst dcfinicije tragnlije i SLl jl', prl'llla tollle,
je i II slikarstvlI: ako hi koji slikar stavio najlcpse sarc hCI
,-\ristotl'irEuml'I'ao pod katarsom, I'idi 0 tOlllc prl'l'Olliocl'l'll raspral'll
./edOI1 11011 pukusa; Oh;'7SI1;l'Il;a Arist(Jtc!(JI',1 S/Jl'.lt,lI1ja k<lt.7I'se (Prl's- plalla, Oil Ill' hi i/,al.yao jl'dnako uIllctnicko lll.iyallje kao
tampano iz Glasnib .lllgosi. prof, drllstl'::l, god, 1932-19.13, knj. :\111, 01lLia kad hi dao kaka\' prcdlllct salllo 1I jcdnoj sari ali do-
51', 2-6), Ikogr::ld 1933. bro naertan.
68 () pcsnickoj umctnosti 69
Aristotel
i
Odredivanje ove d u z n e ukoliko se odnosi na javno 1;1 Jva dogadaja nije bilo nikakve nuznosti ili verovatnosti da
prikazivanje i na sposobnost gledanja i slusanja, to nije stvar l', ako se dogodi pr\'i dogadaj, mora zata dogoditi i drugi. Na-
teorije pesnistva. Jer kad bi trebalo da se prikazuje i nadme- protiv, on jl' Odisejll, a tako i Jlijadu, sastavio u jednoj jedin-
ce sto tragedija, to bi se prikazivanje vrsilo prema Casovniku, \1 venoj radnji u onom smislu kako smo malocas odredili.
kao sto to kazu u drugoj priliei. Ali odredivanje duzine prc- Prema tome, kao sto se i kod ostalih podrazavalaekih
ma samoj prirodi stvari stoji ovako: ukoliko je priea duza po llmetnosti jedno podrazavanje vewje za jedan jedini pred-
velieini, ostajuci u granieama preglednosti utoliko je lepsa. A Illet, tako i !!~gi~ k a p-.-':Je a, kad je ona pOl~ra~avanje ne-
da kazemo prostije odredenje: velieina sme da vazi kao do- ke radnje, treba da poJrazava jednll radnju, i
voljno odredena ako se u njoj, dok se dogadaji nizu jedan za toe e I u, i pojedini delovi dogadaja treba da budu t::lko po-
drugim po zakonima verovatnosti ili nllznosti, nesrcca moze vezani cia sc celina, ako sc ma koji deo premece ili oduzima,
preobraziti u srecu ili sreca u nesreCll. odmah remeti i rastura. Jer nesto sto se moze Jodati ili ne
dodati, a da sl' nl' oseti razlika, to vise nijc bitan deo ecline.
vali Heraklejidu, Tesejidu i sliena takva dela. Oni mislc kaJ snikov zadatak da i z I::lI. eon 0 5 t 0 Se is tin ski d 0-
je Herakle bio jeJno lice da onda i priea 0 njemu mora biti godilo, nego uno sto sc Illoglo dogoditi, i sto
jedinstvena. je mogllce po zakonima vcrovatnosti i1i nllZllosti.
Medutim, H 0 mer, kao sto se i u svemu ostalom istiee, Jeristoriear i pesnik nerazlikujusepotomesto
cini se da je i tu imao vanredno umetnieko shvatanjc, bilo po prvi pisl' u prozi, a drugi 1I stihovima - jer bi se i dcla Hero-
razvijenom razumevanju umetnosti, bilo po urodenoj genijal- dotova mogla dati u stihovima, pa hi ona isto tako hila isto-
nosti. Jer, pevajuci svoju Odiseju, on nije u nju uneo sve ono sto .. rija II stihovima, kao i II prozi - nego se razlikllju po tome
je Odis<d doziveo, na primer: kako je bio ranjen na Parnasu, ili sto jedan govori 0 onome sto se istinski.QQgQdiLo,aJJrllgi 0
kako se pretvarao da je Iud kad je trebalo poCi u vojsku, jer kod Ollome sro se mog 0 dogoditi.
72 Aristote!
( ) pesniekoj umetnosti 73
Zato i jcste pcsnistvo vIse filosofska i·
l\lloga sto se istinski dogodilo bude takve prirode da se pre-
ozbiljnija stvar nego Ii istoriografija, jer
111.1 /,akonima verovatnosti moglo dogoditi, a u tom smislu
pes n is t v 0 p r i k a z u j e vis eon 0 S t 0 j e 0 pst e, a
is tor i 0 g r a f i j a 0 nos t 0 j e po j e din a c n o. Opste je Oil se i pokazuje kao pcsnik tih dogadaja.
kad kazl'mo da lice s ovakvim ili onakvim osobinama ima da i
Uopste, od prostih priea radnja najIosije su episodij-
\ke. Episodi' sko El.YCID on,'!l<Y-'=Lp!icu
u kojoj pojedini delo-
govori ili dela ovako ili onako po verovatnosti i1i po nuzno-
sti; a na to pesnistvo i obraea paznju kad licima daje imcna. vi .(:'pisodi'e) ne dolaze_'cdan za dru im, ni po verovatnosti ni
pO nuznosti. Takve price daiu losi pesnici zato sta nemaju ta-
Pojedinacno je kad kazcmo sta je Alkibijad uradio ili doziveo.
Ienta, a dobri zato sto Sf obziru na sudije; oni, naiml', pevaju
U oblasti kOlllCdijc to je vee jasno doslo do iuaza: kad
woja dela radi utakmicl', pa prieu prcko moguenosti raz\'la-
pesnici sastave pricu prCllla vcrovatnosti, oni svojim licima ee, i tako su ccst<>primorani da prirodnu yew raskidaju.
nadevaju kakva god imena, a ne pevaju, kao jampski pcsni- Tragedija nl' podrazaya samo radnju koja je zaobljena,
ci, odredcnim pojedinim licima.
nego i dogadaje koji izazivaju strah i saialjenje, a to se naj-
Medutim, u 0 b I a s tit rag e d i j c pc s n i cis c d r- vise ddava oncla kad se e10gadaji razvijaju protiv ocekiva-
z cpr a vi him e n a. A uzrok leZi u tomc sto jc uno sto jc nja, a jos visc bel se razvijaju protiv ocl'kivanja jeclni zbog
moguec i vcrovatno. U ono, daklc, sro sc jos nije dogodilo, LI
drugih. Na taj nacin izazivaju dogadaji jos jaci utis~k ncgoli
to jos nc verujcmo da je llloguce, jer se Ill' bi ni dogodilo da onako bd bi se dogodili sami od scbc i slueajno. Stavise, i
nije mogucc. oel sluCajnih Jogadaja bo da najjaei utisak izazivaju oni za
Medutim: desava sc da sc i u nckim tragcdijama nahodi koje se cini da su se namcrno dogodili, kao sto jc, na primcr,
samo jcdno ili dva poznata imcna, dok su ostala izmisljcna; u u Argu kip Mitiso\' uhio kriv5=asmrti Mitisove, srusivsi se na
nckilll, sta vise, nc nalazi se uopste nijcdno pennata imc, kao njega kad ga jc posmatrao. Cini sc, naime, da se takve stva-
u A gat 0 n 0 v u Antejlf. U toj drami izmisljena su imcna i ri nisu slueajno dogodilc. Zato takve price moraju biti lepse.
dogaJaji, pa ipak zato cstctsko uzivanjc nijc nimalo manje.
Zato i n c t r e bad arc s n i k po s v a k u c c nut c z i
da S'C vezuje za utvrJene pricc kojescutragcdija- X. PROSTA I PREPLETENA RADNJA
Illa rcdovno obdclavaju. Ta to bi bilo i smcsno: i poznatc pri-
ce samo su nekima poznate, pa ipak se svima svidaju. (kl priea jednc Sll pro s t e, a druge pre pie ten e, jer su
Prcma svemu tome, ocevidno je d ape s n i k t r e b a n-( i radnje, knjl' se II prieallla podraZavaju, po svojoj prirodi
da pokazc svoju stvaralacku snagu vise u tak ve.
prici (radnji) ncgoli u stihovima, ukoliko je pc- 11rosWlll radnjom zo\'em takvu raelnju koja se, za vrc-
snik po podrazavanju, a ono sto podrazava, to su radnic. Da- me desa \'anja, razvija, kao sro je vee odrcJeno, povczano i
klc, i u takvom slueaju bd peva 0 onomc sto sc istinski do- jedinst\'cno, bez prcokreta ili prepoznavanja, a prepletenolll
godilo, on nije manjc pcsnik . .In nista ne smeta da ndto od tabu koja Sl: raz\'ija u \'ezi s prcpoinavanjem, ili s preokre-
tom, ili i sa jednim i sa drugim. Sve to treha da izlazi vee iz
74 Aristotel ( ) pcsnickoj umetnosti 75
samog sklopa price, tako da doeniji dogadaji sleduju kao po- olkri\'a drllgom kad je ovo vee poznato, i
drllgib II kojima
slediea iz prethodnih bilo po ouzoosti bilo po verovatoosti. ()h~l lica treba da se otkriju. Orest, na primer, prepozna Ifige-
Jer u tome lezi velika razlika da Ii se oeSto desava zbog nece- IlljU po pismll sto ga je ooa predala, a njemll su potrchna
ga drugoga ili samo posle necega drugoga. druga sredstva Ja i njega prep07.l1a Ifigenija.
To hi, Jakie, hila Jva dela price, naime: preokret i pre-
pOInavanje; rreei deo jt' par 0 s. Posro smo kazali sta je pre-
okret i prcpOlna\'anjc, ostaje Ja objasnimo sra je treci Jeo.
(XI. TRI DELA PRICE:
Paws 'e radn'a ko'a donosi JrO ast i1i hoi; to su, na primer,
PREOKRET I PREPOZNAVAN]E, PATOS
llllliranja preJ ocima gJ~daJaca, slucajevi p,:evelikog bola, ra-
Ali na taj nacin ne razvija se tragicko dopadanj~, nego to pre t (' s<1mo bo!na radnja kao takva. To isto tice se liea koja medu-
dolikuje komediji. Jer, u njoj lica koja su u prici najljuci dus- ohl1() nisu ni prijatelji ni ncprijatelji. Medutim, kad takve bol-
mani, kao Orest i Egist, pojavljuju se na kraju kao prijatelji, lit' radnjc nastanu medu svojima i medu prijate1jima, na pri-
i nijedan ne pada ni od cije ruke. Iller: aka hrat ubija brata, ili sin oca, ili majka sina, i1i sin maj-
kll, ili to namcrava, ili kakvu drugu takvu propast sprema - to
IL' gradivo kojc pesnik treba da tral.i.
N e s m ese, d a k I e, r a z a rat i 0 s no v aut v r c1e-
XIV. CETIRI NACINA IZAZIVANJA STRAHA
11i h p r i c a; mislim, na primer, na ove slueajeve: kako Klite-
I NJIHOV RED PO VREDNOSTI
l11estra pogibe od ruke Orestove i Erifila od Alkmeonove; 1I0-
Os e c'a n j est r a b a i sa z a I j en j a moze se, dakle, ,Ialom, pesnik treba sam da iznalazi i da utvrdenu pricu lepo
izazvati uticajem izvodenja, ali i samim skI 0 p 0 m r ad - i';\<ariscuje. A sto nazivamo lepim, oclredimo jasnije. Raclnja,
n j e, a to je bolje i odaje boljega umetnika. Jer, i bez obzira l1aime, moze se ocligravati tako, kao sto su stari pesl1iei obicno
na izvodenje, prica treba da je tako sazdana da onaj koji sa- prikazivali, da lica koja I1cSto strasno cine poznaju svoju zrtvu
mo slusa kako se dogadaji razvijaju oseea i zebnju i sazalje- i znaju ko je, kao sto je i E u rip i d prikazao Medeju kako ubi-
nje zbog onoga sto se deSava, kao sto hi to svako osetio slu- ja svoju clecu. Moze se desavati i to da lica ucine strasno cicio
sajuci pricu 0 Edipu. Medutim, izazivanje takvib osecanja ali u l1eznanju, pa tek clocnije prepoznaju svoju hlisku yew,
pozorisnim aparatom pokazuje manju meru umetnosti, i to kao u So f 0 k I 0 v U' Fdi/JU, gde se ubistvo desava, doduse, iz-
vise zavisi od spoljasnjih pozorisnih sredstava. van trageclije; a za desavanje uhistva u samoj tragediji claje nam
A pesnici koji, racunajuCi na pozorisna sredstva ne idu primer As t i dam ant 0 V Alk111('()n ili Te!cgon u RanjenoJn
za onim sto izaziva strah, nego same za onim sto izaziva cude- Odiseju, Osim toga, ima i treCi nacin: neko namerava cla izvr-
nje, uopste nemaju vise nicega zajednickog sa tragedijom. Jer si neko strasno cicio u neznanju, ali prepoznaje zrtvu pre nego-
net r e b a 0 d t rag e d i j e 0 c e k i vat i s v a k 0 u z i va- Ii ga izvrsi. Drugoga 1l3cina, osim tih, nema. Jer nuzno je da se
n j e, nego sarno ono koje je za nju osobito. Kako pesnik treba stvar ili izvrsi ili ne izvrsi, i to sa znanjem ili u neznanju.
da uzivanje koje se rada iz sazaljenja i straha izaziva podraza- Od te (cetiri) mogucnosti n a j 10 s i i a je ona kad neko
vanjem, ocevidno je da on uzroke toga uticaja treba da unese sa znanjem nesto strasno nalllcrava ali ne izvrsi . .ler to jc nes-
u same dogadaje. to sto izaziva gaL1cnjc, i nije tragicno, jcr IllU nedostaje patos
Odredimo, dakle k 0 j i sed 0 gad a j i po k a z u j u (radnja koja izazi\'a bol). Zato niko i ne pc va na taj nacin, ili
k a 0 t a k vi k 0 j i i z a z i va jus t r a h i $ a z a I j e n j e. bar veollla retko. Za takav slucaj daje primer Hemonov po-
Takve radnje moraju vrsiti lica koja sum e d u sob n 0 stupak prema Krcontu 1I Antiguni. Na cI rug 0 me s to do-
it i P r i j ate Iii, i I i n e p r i j ate I j i, it iIi c a k 0 j ani - lazi izvrscnje radnje sa znanjcm. A j 0 S b 0 I j c je kad se dclo
sun i j e d non i d rug o. Ako neprijatelj navali na neprija- izvrsi u neznanju, pa kad se pos!c izvrsenja razvije prcpozna-
relja, to he izaziva nikakva sazaljenja, ni dok to namerava; uti- vanje, jer takav slueaj ne izaziva gadenje, a prepoznavanje uz-
80 A ristotel o pesniekoj umetnosti 81
buduje. N a j b 0 I j e j e po s led n j e, kao kad, na primer, u. C:etvrta stvar je da karakteri budu dosledni
Kresfontu Meropa namerava da pogubi sina, ali ga ne pogu- (k 0 n s c k ve n t n i). .ler ako je bas i nedosledno neko lice ko-
bi, nego ga pre toga prepoma. IIi, u Ifigeniji sestra prep07.l1a je pesniku clajc gradivo za podrazavanje, i koje predstavlja
brata, a u Heli sin majku kad je nameravao da je izda. oclreoen obrazac takva karaktera, opet uno treba da bude
I bas zata, kao sto je vee ranije primeeeno, tragedije se doslcdno u svojoj nedoslednosti. I
ne drze dozivljaja mnogih porodica . .Ier trazeci gradivo da Kao obrazac karaktera bez potrebe losa moze se pomc-
stvore takve situacije u svojim delima, pesnici su do toga nuti Mcnclaj u Orestlf, ncprikladna i nepriliena, plae Odise-
dosli vise miloseu sreee negoli snagom svoga talenta. I tako jeV'u Skili i bescda Melanipina i, najzad, obrazac nedosled-
su bili primorani da se kreeu oko onih porodica u kojima su na Ifigenija If Aulidi, jcr tu ona koja moli da je ne zrtvuju ni-
se odigrali takvi bolni dogadaji. malo ne liei na onu docniju koja se drage volje zrtvuje.
Kako, dakle, treba sastavljati dogadaje i kakve treba da I u prikazivanju karaktera kao i vezivanju dogaoaja
budu tragieke price, dovoljno je reeeno. treba uvek traziti i1inuznost ili verovatnost, tako da jedno li-
ce s ovakvim ili s onakvim osohinama ovako i1i onaka govo-
ri i del a po nu/.nosti ili po verovatnosti, i cia se ova ili ona
xv. OBRADIYANJE KARAKTERA 1 NJIHOYIH radnja razvija posle ove ili one ili nuzno ili vcrovatno.
SUPROTNOSTI. UGLEDANJE TRAGICKIH Prema tome, i a s n 0 j e d a s e i r a z m r s i van j a
PESNIKA NA DOBRE IKONOGRAFE r ad n jet r c bad a r a z v i j u i z sam era d n j c, a nl'
pozorisnom mehanikom kao u Medeji ili u Ilijadi kad se Ahej-
Sto se tiee karaktera, postoje eetiri stvari na koje ci spremaju cia otplove od Troje. Mehanieki naein razmrsivanja
pesnik treba da obraea pa/.nju. P r v a i najvaznija stvar je cia neka se primcnjuje samo u dogaoajima i/.van drame, bilo u
karakteri budu pie men i t i. Karakter ce imati lice ako mu, onome sto se clogodilo ranije ukoliko to covek ne mo/.e mati,
kao sto je vee pomenuto, govor ili naein delanja bude otkrivao bilo u onomc sto ce sc dogoditi docnije, a sto iziskuje cia bude
neku votju, a plemenit karakter onda ako mu bude otkrivao unapred bzano ili objavljeno, jer bogovima priznajemo cia sve
plemenitu volju. Karaktera ima u svakoj vrsti Ijudi, jer i zena \'ide. Ali LItoku clogalbja neka ne bude niccga sto je bez razlo-
moze biti plemenita, i isto tako i rob, macla je to u prvom slu- ga, a ako se to ne moze obici, neb bude izvan tragedije, kao
eaju manje matno, a u clrugom uopste bez ikakve vrednosti. sto je to slucaj u So f 0 k I 0 V U J-:dilJlt.
Dr u g a stvar je da karakteri budu p r i lie n i. .Ier, mo- Kako je tragedija prikazivanje Ijudi koji su bolji nego sto
ze, na primer, hrabrost biti osobina jednoga karaktera, ali . SIllOll1i prosl'cni, potrebno je ugledati se na dobrc ikonografl'
zeni ne clolikuje da bude hrabra ili strasna. (slikare portretiste). I oni, naimc, mada L1noseu sliku individu-
Treea stvar je da karakteri budu slieni (ili ver- alne crte i n,1taj nacin postizu slicnost, ipak polepsavaju OllOli-
n i). To je, naime, ndto drugo negoli stvoriti karakter plcme- (l' koje (naju. Tako i pesnik, kad paclra/.ava srclite, ili lakoulll-
nit i priliean, kao sto je vee reeeno:": nl', ili druge tab-e braktere, treba da ih prikawje kao Ijude s
82 Aristotei o pesnickoj ulllcrnosti 83
takvim osobinama a opet kao plemenite. Kao obrazac srdovi- cst, isro tako, mogao cIoneti na sebi i neke znakove za prepo-
ta nepomirljivca pominjem A gat 0n 0va i H 0 mer 0 v a znavanje. Drugi primer cIaje nam "govor cunka" u Sofo-
Ahileja. k 10 V u Tcreju.
Na sve te stvari tteba paznju obraeati, a, osim toga, i Trcci naein prepoznavanja nastajc po
na pozorisna sredstva koja su nuzno vezana za pcsnicku s e can j u: neko opazi neku stvar, i ona izaziva u njemu bol-
umetnost, jer i u tOllle cesto moze biti gresaka; ali 0 tome je na osecanja, kao u D i k cog e n () vim KilJranirna, gde Tcu-
vec dovoljno govoreno u mojim objavljenim spisima. kar primcti sliku, pa mu suze navru na oei, i1i i u Pricanju
kod A/kinoja, gdc Odisej slusa pesl11u kitarasevu, pa se seti
minulih clogadaja i prolije SLUl'. Na taj nacin budu obojica
prl'pozna ta.
XVI. PET NACINA PREPOZNAVANJA I NJIHOV Naj/.ad e l' t \' rt i n a e in p r l' po z n a vall j a 0 s n i-
RED PO VREDNOSTI vas e n a z a k I j u e i van j u, kao u f-/oefcJrllIna: "Stigao jc
neko sliean Illl'ni; niko mi nijc sliean OSiIll Oresta, daklc: Or-
Sta je prepoznavanje, rcceno jc ranije. A sto sc tiel' raz~ cst je stigao". Ovaillo dolazi i ono sro ie sofist Poliid de>llCo
licnih nacina prepoznavanja, prvi jc po znaci ma, I
u priei 0 Ifigeniji: ()rest je Vl'rovatno zakljueio da mu je se-
taj pokazuje najmanju mcru umctnosti, ali se pcsnici, u ncdo- stra ;,rtvc)\'ana, i da po tome i on trcba cia bude zrtvovan.
statku druaih, njimc najvise sluzc. OJ tih znakova, Jcdnl su ZatiIll, OIlO u T l' 0 d C'k to v u Tideju: dosao je cia nac1l' sit13,
dani od rodcnja, kao "kopljc sto ga nosc Zemljinici", i1i zve- a sam mora cia gine. Takvo prepoznavanjc dolazi i u Finejc-
zde, kao onc u K ark in 0 v u Tijestu. Drugi su znaci clobivc- lJiCima: kad su lene \'idl'le I11C'Sro,c1osl'tc se udcsu cia im je
ni, i od ovih jcdni se nose na tclu, kao brazgotine, a drugi sc sul1l'no ela oneil' umru, jer su oneil' bile ostavljene.
nose oko tela, kao grivne na grlu ili kao korite u Tm. Ali A im:l i jl'dan slozen naein prepowavanja koje nastaje
upotreba i tih znakova moze biti bolja i1i gora. Na prin:er, po krivom zakljueivanju elrugoga liea, bo u Odiseju /aznol1l
Odiscja po brazgotini drukcijc prcpozna claclilJa a druke1Je g/,lsnikIl: rl'el' ela Cl' po sopstVl'niku pOl.nati luk koji ranlje
svinjari . .Jer ona prcpoznavanja koja se uzimaju da ncko ne- nikad Ilije I'ideo, a zato sto jl' mislio da Cl' doista pOl.llati luk
kome nesto veruje i sva druga takva prcpoznavan)a ImaJu po sopstveniku napravio jl' hiv zakljucak.
manju umetnicku vrednost, a bolja su ona koja se razvijaju iz Oel svih na':ina prcpo/,t1av<lnja najhoiji jl' ollaj gelc 'il'
peripetije (prcokreta), kao, na primer, ona seena u Prall//(. , if.nellac1cnje rJf.\'ija l'eroVJtno if. samih dogac1aja, kao u So-
Dr u gin a c i nip r cpo z n a van j a jcsu 0 n I k 0 I e f 0 k 10 V U j-jli/111 i II !figelliji, jn jc sasvi1ll verovatllJ njenJ
u d c s i sa' m pc s n i k, i zato su ncumetnicki, kao sto, na lelja ela posaljc pismo u otJeli.hinu. Samo taha prepOl.nava-
primcr, Ifigenija u ifigelli/i prepozna Orcsta da jc Orcst: O1:a, nja nem<lju izmisljenih f.llakova i grivlli oko vrJta.
naime, buclc prcpoznata po pismu, a on sam govon kako zc- Na drugo 11ll'sto po \'fCdllOSti dohze ona koja nastaju
Ii pcsnik, a nc onako kako zahtcva radnja. Zato se taj postu- po I.akljueivanju.
pak ne razlikuje mnogo ocl gore pomcnutc manc, Jcr )C Or-
84 Aristote! o pesnickoj umetnosti 85
XVII. OSTALl POSTUPCI PESNIKOVI ZA svestenicin hrat - a izlagari cia mu je bog nareclio cia tamo
TEHNIKU KOMPOZICljE Icle, IZ nekoga .~zroka i u koju svrhu, to vec ne pripacla
opstcm delu price; - a kacl stigne, bucle uhvaeen, i bas oncla
Pre svega, pes n i k t r e bad a pre cIs t a vis e b i kada ga je trebalo zrrvovari, prepozna ga sestra njegova, bi-
clogadaje u svoj njihoyoj zivosti, pa cia se I() onako kako je to prikazao E u rip i d, bilo onako kao Po-
oncla preda sastavljanju price i izradivanju lucl; otkris~, naime, tako cia se moglo verovati: "Nije, dakle,
go v 0 r a . .Jer samo tako ako pesnik dogadaje yeoma jasno samo I"mOJO)sesrrl
. . bilo
"'. sudeno cia je zrrvuju
.' nego
l.
i meni sa-
pred sobom vicli, has kao da je sam njima prisustvovao, mo- mom. J na tal naclll spasao se. Kad je napravljen taj opsti
ze nalal.iri ono sto clolikuje i najlakse se kloniri onoga sto se nacrt, onda pesl1lk trcba cia daje oclrec1ena imena licima i cia
s rim ne slaze, Dokaz jc za to ona zamerka koja je ucinjena pravipodcluna episodije, a pri tom valja paziti cia one budu
K ark i n u : njego\' Amfijaraj vraea sc il. hrama, a ro pesnik u veZI, kao u Orestu sto je pojava besnila, koja ga baci u ru-
nije primeeiyao, jer nije zivu siruaciju imao pred ocima. Kacl ke varvarlma, I obrecl ociseanja, koji ga spase.
je sr-var dosla na pol.Ornicu, to i/.azva los urisak u gledaoci- U clramama t~kve su episodije kratke, a epopeji one is-
ma, i komad propacle. preclal~ njeZlllU .duzlllu. Jer i priea Odise;e nije cluga: neko se
Uz to, isrovrellleno, pesnik rreba da odrel1uje clrzanje i ne vraca u otaclzblllu mnogo godina; Posidon ga clusmanski
vrcba; nalzad ostanc bez drugova, sam samcat. Za to vreme
pokrere svojih lica koliko je to mogueno . .Jer od prirode naj-
vise yerujemo onim pesnicillla koji se snagom svoga sopsrve- njcgovu kueu. satire zlo: prosci mu rasipaju imanje, i njego-
noga uiivljavanja mogu preneti u oseeanja koja prikawju, i vu Slll~ namestaJu zascdu. Sam preturi mnoge nevolje i stig-
ne kUCl, gcle sc neklllla sam otkrije i uclari na prosce: sam iz-
najistinirije prikal.aee mahnirost onaj koji samlllahnita i gnev
nese svoju glavu citavu a neprijatclje pogubi.
onaj kojisesamgnevi. Zato je pesnisrvo za onoga
. To je, clakle, sustina, a sve clrugo su episodije (prosiri-
ko je veoma obdaren ili i I.a onoga ko je vanIa).
srrasno remperalllenran: oni prvi umeju lako cia se
\1rcnose u sva moguea sranja i odnose, a ovi drugi lako pre la-
ze u eksrasu.
Pre toga, pesnik rreba najpl'l~ da d5 opsri nacrr price, i XVIII. ZAPLET I RASPLET. CETIRI VRSTE
one koja je vee obdelavana i one koju sam obclelava, a onda TRAGEDlJE. MNOGOCLANOST I
rek da je deli na episoclije i da joj obim rasiruje. A sra jt' opsri PREOBIMNOST PRICE. ZADATAK HORA
nacrt, moi.c se vidcri, t'vo, iz price 0 Ifigeniji: neku devojku
i.rrvuju; ona, neprimeecna, iscczne iz ruku onih koii je ;;.rryu- Jeclan .deo svakc tragedije cini zap let, a clrugi r a s-
iu, i hude prenescna u drugu zcmlju u kojoj jc vlaclao obieaj pie t ..Ono sto pnpada zapletu, to su cesto dogadaji koji su
da se srra nci zrrvuj u bogin ji j ona ru posra ne svesren ica hogi- SCocllgrall pre clrame, I.atim i neki cleo same clrame' ostalo
nje. rosie nckoga vremena dogodi se da na isto mcsro prispe pripacla rasplctu. ?,aplctom zovem sve ono sto se deiava ocl
86 Aristotel () pesnickoj umetnosti 87
pocetka pa sve do onoga dela koji cini granicu od koje se vr- \aj nikako ne Jaje ono sto se ocekuje. Dokaz za to c1aje nam
si prelazenje iz sreee u nesreeu ili iz nesreee u sreeu, a rasple- ()\'O: svi pesnici koji SlI Jramski obradili ceo Pad Troje, a ne
tom sve ono sto se desava od pocetka toga prelazenja pa do pojecline delove, kao E u rip i J, ili sve sto se kazuje () Nio-
kraja. U Linkeju Teodektovu, na primer, zapletu pripaclaju hi, a nc kao E S hi 1, ili propaJaju i1i rdavo prolaze kao tak-
dogadaji od pocetka, oduzimanje deteta i, zatim, izlazenje micari. I A gat 0 n jc samo u tome pretrpeo neuspehe.
dela na videlo; a raspletu sve od optuzbe kojom se optuzuje Ali u peripetijama i u jeJinstvenim dogadajima pesnici
na divan nacin postizlI onaj cilj za kojim tde. Jer to je tragi-
Danaj pa do kraja.
cno i to izaziva oseeanje covestva. To se Jesava on cia kad se
1ma c e t i r i vrste tragedija, jer smo pomenuli isto toli-
prevari eovek muclar ali pOr<Jean, kao Sisif, i kad podlegne co-
ko i vrsta priea. Prvo je s I 0 zen a tragedija, koja je sva u
vek hrabar ali ncpraveJan. A to jc i vcrovatno 1Ionom smislu
preokretanj u i prepozna van j u; druga je pun a pat n j e, kao
ukometokazeAgaton: vcrovatno je cia sc mno-
tragedije 0 Ajantu i 1ksionu; treea crt a d use v n i z i v 0 t ge stvari i protiv verovatnosri desavajll.
kao Ftijotidanke i Pelej; cetvrta je cud e s n a, kao sto su Far-
Najzad, pesnik rreba da i hor uzmc kao
kinove cerke, Prometej, i sve drame koje se ocligravaju u i
i c cI n 0 gag I lIm c aj i hor neka bucle cleo ccline neka uzi-
Hadovu carstvu.
ma ucescc ne kao 1I E u rip ida, ncgo kao u So f 0 k I a. U
Najbolje je kad pesnik vlada svima ovim nacinima ob- mnogobrojnih pcsnika horske pesme nisu jace vezanc I,a pri-
rade, a ako ne, onda najvaznijim i najveeim brojem, narocito eu svojc negoli za pricu kojc drugc rragcdijc. Zato pevajll i
kako danas zameraju pesnicima. Jer, kako je vee za svaku vr- lImctke, a to je A g (I r 0 n prvi uveo. Ali opet, kakve razlike
stu tragedije bilo odlicnih pesnika, sacla traze od jeJnoga da ima 1I tome ako bi sc rakvi lImcci pevali ili ako bi se ceo je-
svakoga prevazide u onome u cemu se posebno odlikovao. dan govor iii, sra vise, cela jcJna episoc\ija prenosila iz jeJne
Moze se i za jednu tragediju kazati da je razlicna od J rame u cIrugu?
druge a i jednaka s njom; pri tome ne uzima se kao mcrilo
obradena priea, nego se paznja obraea samo na to da Ii tra-
gedije imaju isti zaplet i rasp let. Uopste, m n 0g i pes n i c i XIX. MISLI. NACIN GOVORA
prave odlican zapler a rdav rasplet, a treba
d a j e u ve k i j e d nod rug 0 do b r 0 i z v e den o. o
svel1lu osralom vce je govoreno; preosraje ios da go-
Zatim, treba pamtiti, a na to smo cesto obracali pa- i
\lorimo 0 c\ i k c i i i 0 m i s Ii m a.
znju,ine sastavljati trag;diju onako kao sto Sto sc rice ras'pravljania 0 mislima, to moze naci svoje
s e sa s t a v I j a e p. Epskim sastavljanjem zovem ono koje mesto u predavanjima 0 rerorici, jer to visc ide 1I ru oblast is-
uzima i suvise obimnu (mnogoClanu) pricu, kao kad bi pitivanja. A u oblasr misli racunam svc ono sto govorom rre-
dramski pesnik, na primer, hteo da u tragediju preradi celu ba posriCi. Tu spada i dokazivanje, i pobijanje, i i~azivanje osc-
. pricu Ilijade. U epskom delu, naime, pojedini delovi Jobiva- i
eanja, kao sto Sll sa/,aljenjc, ili strah, ili gncv, druga slicna, a
i prikazivanje kaha predmeta kao velikog ili neznatnog.
ju podesnu velicinu radi duzine, ali u dramama takav poku-
88 Aristotel 89
() resnickoj umctnosti
Jasno je da se i pri obradivanju radnje treba drz~ti istih Clasovi se dele na z vue n e (vokale), pol u z vue n e
pravila, kad god treba da se nesto taka prikaZLljC da Izazove (poluvokalc, liquida), i be z v u c n e (konsonantc, mura).
sazaljenje ili strah, i da bude znatno ili vcravatno. ~azllka )e /.'. vue n i m glasom zovem onaj glas koji se cuje bez prislanja-
samo u tome sto dagadaji trcba neposredno da se cme takvl
nja jczika 0 koji deo usta; pol u z v u c n i m, koji se euje uz pri-
i bez prikazivanja na pazornici, a pri govoru onaj koji~ovo- ~lanjanje jezika, kao .:;=s i p=r; be z vue n i m, koji se kod pri-
ri treba da to tek postiie, i da sc to prema govoru razvlja. Ta
~lanjanja jezika sam za sebc nikako ne euje, ali sc cuje ako je
koji bi zadatak imao onaj koji govori kad bi ano 0 eemu on
~ovori izazivalo prijatan utisak i bez njegova govora?
vczan s kojim zvuenim ili poluzvuenim glasom kao y=g 8=cl. i
Ti glasovi razlikuju se po oblicima usta i po mestima
< U onome sto spada u oblast d i k c i j e jedan deo cini ras-
njihova ~ostanka, po jacini i po slabosti haka (spiritus asper
pravljanje 0 n a c in u go v 0 r a, a to je, uostalom, vise stvar i spiritus !en is), po du/.ini i kratkoCi, i, najzaci, po visini, du-
~lumacke umetnosti i onoga koji se bavi sistematskom teOrl-
hini, i po srednjem polozaju zvuka. Pretrcsanje tih stvari u
)om te umetnosti, na primer: sta je naredenje, sta Ii zclja,i pri-
pojedinostima spada u metriku.
povedanje, i pretnja, i pitanje, i odgovor, i ako sto dru.go ima Slog ie skup glasova hez odredena l.Ilaccnja, sasta-
slieno tome . .ler, lOa i pesnik te stvari ili ne zQa, n)emu I n)cgo-
,",jen od glasa hezvucnog sa zvucnim ili polu/.vucnim. Jer
vu delu ne moze se uciniti nikakva zamcrka, bar ne onakva ko-
vp=gr cini slog i bez a=a i sa a kao ypu=gra. Ali i razmatranje
ja hi bila vrcdna paznje. Ko bi, n::! primer, mogao naci I~eku po~ ~ak~ih ra/.lik~ spada II llletriku.
greskLl u tome sto Pro tag 0 r a zamer::! H 0 111C r u sto oval S v C'z a je ree bel. odredena znacenja koja niti sprecava
kad peva: "Srdnju pevaj, boginjo dcvojko", namcrava da lzra- niti cini da "ise reCi dobijll jedinst\'o i da imajll odrC'deno zna-
zi zelju, a pak izrice narcc1l'nje? Kaze, mime: pozivan)e cia se
eenje, i koja se 1110/.e dodavati i na krajevima i II srcdini reee-
ncsto ucini ili nl' ueini jeste narl'denjc. Zato ostavimo taj preci-
nice, ali koja sc ne sme salllostaino stavljati u pocetkll receni-
met kao stnr koja pripada drugoj teoriji a nl' teoriji pesnistva.
ce, kao pCI' (=dodllse), iiTOI (=zaista), 8t (=a, aid; iii, to je ree
hcz odrec1ena zn3cC'nja koja od vise rcci s odredenim znace-
njem cini isto tako jednll celinu s odrcl1cnim znacenjem.
xx. OSAM DELOVA JEZICKOG IZRAZA (: I a n ie ree bu odrec1cna I.naccnja koja pokazllje, po-
eetak, ili kraj, ili odrec1i\'anjl: govora, na primer:
TO UP'P
C c 10k u p n a d i k c i j a ima ove dclove: g I as, s log, l=oko) i TO m:pi (=0); iii, to jc rec odrcdena znacenja koja ni-
.
S'vezu , clan ) imc ) glagol, \,. oblik (fll'ksiju) I go- ti spreca\'a niti eini da \·isc reci dohijll jcdinst\'o i da imaju
vor.
odredenoznaeenje, i koja se moi.e ~tavljati i na krajevim3 iu
Ono sta cini clemen at govora, g I a s, to jc nerasclanjen ~redini rceenict'.
zvuk, ali nl' svaki nl'go samo.akav koji moze ulaziti u jedan I III I: je rec koja !lest!> maci, ali bel. izraZavanja vreme-
glasovni skup. Jer, i zivotinje imaju nerasClanjene zvukove n::!, i kojoj pojedini delm'i, llI.eti samostalno, nemajll ocirec1e-
od kojih nijedan ne mogu zvati elcmentom govora. na LnaCl:nja, jer II slo/.enim recima ne sluzimo se njihovim
90 Aristotel () pesnickoj umctnosti >11
delovima kao onakvim koji i sami za se imaju znacenje; na I1Cdolazi 1Iohzir, i iz drugog dela koji ncma znacenja, ili jc sa-
primer: u imenu Teodor (Bol.idar) dor (dar) nema nika- 'iravljl'Ilo iz dva dela koji obadva imaju znacenje. A moil' ime
kva samostalna znacenja. hiti sastavljcno i trostruko, i cetvorostruko, i mnogostruko,
G I ago 1 je ree koja, pored ostalog, znaCi i vreme, a ko- 1\:10 sto Sli sastavljel1a mnoga imena 1I jeziku Masiljana, na
joj su pojedini delovi bez znaccnja, bas kao i kod imena. Re- primer "H c I' 1110 k a j i k 0 k san to pomolio sc Divll oeu".
ei covek ili belo ne pokazuju vreme, dok reci koraea Svako imc je ili ohilno ili t u die a (provineijalizam), ili
ili k 0 r a cas e pokazuju i vreme, i to prvo sadasnje vreme, a metafora, ili ukras, ili kovanica (neologizam), ili
druga proslo. pro d 1If.e n i c a, ili skI' ace n i c a, ili pro III c n i e n 0.0 b i-
Obi i k pripada imenima ili glagolima. Jedan oblik po- L n i m imcnom zo\'cm ono kojim se sl'i II svojoj zcmlji slllze,
kazuje da Ii toga ili tome i ostalo; drugi: da Ii j ed n i n u ili ,1 t u die 0 III 0110 kojim sc Slllf.i drugi . .lasno jc, rrema tome,
d:l jcdna ista ITlmof.e hiti obilna i tul1ica, samo ne kod jeJ-
m n 0 Z i n u , na primer: 1 j u d i ili co v e k ; treci, najzad, raz-
l1ih istih Ijudi. Tako ie, na primer, cyiyuvov (=kor1je) kod Ki-
licne nacine izraZavanja, na primer: pit an j e ili n are d c-
prana obicna rel, :l kod l1as tllJica, i 06pu (=kopljl') kod nas
n i e. Jer reci k 0 r a k n u, k 0 r a c a j! jesu oblici glagolski pre-
ohilna, a kod Kiprana tlll1ica.
ma tima nacinima.
Mer a fo r a je prcnoscnje izraza s jcdnog prcdml'ta na
Go v 0r je skup reci koji ima neko znacenje i u kome drllgi, i to ili s roda l1a \'[StLI, ili s I'I'src n,l rod, ili s vrste l1a
bar pojedini delovi imaju znacenje za sebe. Jer nije svaki go- ITsrll, iii, najnd, 11:1()snovu analogije. Kao primcr s I' 0 d a
VOl' sastavljen od glagola i imena, kao odredenje (ddinieija) 11a v r s t II pOl11injclll ()\'O:
eovcka, nego moze govora da bude i bez glagola, ali ee on va-
zda sadrZavati kakav sastavni deo s odredenim znaccnjem, na ".-\ gaiiia Illi em sroji",
primer: tv T (i) paoiSElv = u k 0 r a can j u, KAtwv (} KAtwvo~
= K 1 eon 0 d K I eon a. Govor moze biti jedinstvcn na dva ier h j t i 0 sid I'a n to jc \Tst:l s t a j a n j a; s \' r s t l' n a I' 0 J:
nacina: kad pokawje ili jedno ili vise toga ali vezano u jedin-
stvo. Ilijada je, na primer, jeJinstvcn govor po takvoj vezano-
sti, a odredenje coveka po tome sto sobom znaci jedinstvo.
i
iel~h i I j a d a zn;lei Illn () in ll, i tll rCL'ie pl'snik llZCO IllCSto
reLi m n 0 g 0; S I' r 'it e 11a \' r s t ll:
A n a log i j 0 m zovem onaj slueaj kad se drugi clan od- Pro men j en 0m reeju ZOVCI11onu rec koja nastaje
nosi prema prvom kao eetvrti prema trecem. Jer mesto dru- bd joj se jedan deo zadrzi, a drugi ponovo stvori, na pri-
goga uzeee pesnik cetvrti clan, ili mesto cetvrtoga drugi, a po- mer: b£~1T£p6v Kara lla1;6v(= u desniju sisu mesto u desnu).
nekad se metafori dodaje i onaj koji je metaforom z;lmenjen. Od imcnica J'eclne su muskogal' , a druaeM zenskoaab a tre-
Na primer: casa se odnosi prema Dionisu kao stit prema Are- ce srednjega roda. Koje su muskoga rada, zavrsuju se glaso-
ju. Pesnik ee, dakle, casu zvati s tit 0 m D ion i so vim, a villla v = n, p = r i = s i glasovima
C; s!ol,enilll sa s, a takva su
stit cas 0 mAr e j e v 0 m. IIi: sto je starost prema Ziv9tu, to dva IV = ps i s = ks; koje su zenskoga roda, zavrsuju se voka-
je veee prema danu. Dakle, veee eenazlvati s tar 0 s e u d a- liIlla kOJ'i su svagda
C dugi,
l nailllc vokalima 11= l' , w = 0 , i a = a ,
Ii a, a starost v e e e rom z i v 0 t a, iii, kao Empedokle, z a- koje je Cas dugo, cas kratko. Prema tome, broj zavrsetaka za
pad 0 m z i v 0 t a: Kod nekih meta fora nema nikakva poseb- iIllenice muskog jl'dnak je sa brojem zavrsctaka za imenicc
na imena za analogan clan, pa se jednako moze na sliean na- lenskog rocla, jer su IJI = ps i ~ = ks istovetni sa s. Bezvucnim
ein postupiti. Na primer: za bacanje semena ima izraz s e j a- glasom ne loavrsa va se nijeclna imenica, a ni kratkim zvu-
t i, ali za bacanje suneanih zrakova nema nikakva posehnog enim. Salllo tri imcnice zavrsavaju se glasom 1= i, i to: ~ICAI
izraza, pa ipak se to (bacanjc suneanih zrakova) odnosi pre- (=med), KO~IPI(=gulllija) i ntrr£pI (=papar); na u pet, i to: rrwu
ma Suncu kao sejanje prema sejacu. I zato ie pesnik rekao: (=stado), vanu (=slacica), y6vu (=ko!eno), b6pu (=koplje),
iicnu (=grad). Illlcnice srednjeg roda zavrsavaju se tim istim
"Sejuci bognLiani zrak."
glasovima i glasovima v = n i = s. C;
sto nlJe pokusao da opeva ni ceo trojanski Svim tim posiu/.io sc H 0m c r prvi u punoj mcri. Jer, on
rat, mada je imao pocetak i svrsetak. Jer to bi postala suvise Il' v:1ku od svojih pcsama prcma tim pravilima sastavio; Jlij<l-
obimna i nepregledna pesma ili, kad bi se pesnik i ogranicio ,/,/ jc prosta i puna patnji, a Odiseja preplctcna, jcr se prepo-
da se drii mere u duzini, to bi bilo suvise zamrseno zhog sa- 111.l\'anja ni/.u kroz celu pesmu, i uta dusevni Zivot; osim toga,
rene sadriine. Ali on je odvojio sarno jedan deo, a druge t1d,cijom i mislima on jc prevazisao sve drugc epske pcsnikc.
mnoge dogadaje uzeo je kao episodije, na primer Nabrajanje Sto se tice k 0 m po z i c i ie, epopcja sc razlikujc od tra-
galija i druge episodije kojima ukrasava svoju pesmu. I',l'dije du/.inom sklopa i mctrom. Ali mcra dU7,inc
Ostali epski pesnici opevaju jednoga coveka i jedno d()\'oljno je odrcdcna vel' ranije: epopcja trcba da bude toli-
vreme, jednu radnju ali punu delova, kao sto je to uradio pe-
I ,I da sc mOIl' prcglcdati od pocctb do kraja. To bi sc mo-
snik Kiparske pesme i pesnik Male I1ijade. Zato se i moze iz
glo posril'i lad bi sastavi hili kraei ncgo sto Sll bili u starih
Jlijade i iz Odiseje uzeti gradivo sarno za jednu tragediju ili l'P:1, i bd bi njihova dll/.i113 hila Jednaka sa dU/inom tragc-
najvise za dye, dok iz Kiparske pesme za mnoge, a iz Male JI-
dlja kojc su Ollredcne za jcdno pribzivanjc.
ijade za vise nego osam, i to: Spor oko oruija, Ajant, Fi/ok-
Da bi svoj obim prosirib, cpopcja sc koristi jcdnom
tet, Neoptolem, Euripil, Prosjacenje, Lakonke, Razorenje
/Il.ltnom svojom osohinoll1: dok sc u rragcdiji nc mo/.e pod-
Troje, zatim Odlazak, i Sinon, i Trojanke.
1,li:lI'ari vise istovremenih dogaL1aja, ncgo S::1I110onaj doga-
d,lj koji se odigrava na pozornici i u vCl.i sa glumcima, u cpo-
pl'ji sc moil', zato Sto ona pripovcda, pribl.ivati vise istovrc-
XXIV. DALJE OOLlKE HOMEROVE NA KOJE SE 111l'nih dogac1aja, J ti dogaLbji, ako Sll Il1L'l1usohno vczani,
TREBA UGLEOATI. OBRADIVANJE 1)1osirllju epopeji obim. To jc ono preimlll'stvo kojim epope-
ISTOVREMENIH DOGADAJA. 1,1 raz\'ija vel'i sjaj prib/.ivanja i
kojim osve/ava slusaoce i
HEKSAMETAR KAO NAJPRILlCNIJI STIH ohogal'uje sadr/inu nejL'dnakim cpisodijanlJ. Jcdnolikost,
ZA EPOPEJU. HOMER KAO UCITELJ U Il.lil11c, hrm lasil'ujc, i ona IC uzrok nellspchu tragcdija,
Sto sc ticc 111c t r a, iskllSt\'O je pokazalo da jc hcrojski
GOVORENJU NEISTINE KOJA
OOGOVARA SVRSI I U IZBEGAVANJU
slih (heksall1l":lr) najprilicniji, In, ako hi ko pokllsao da cp-
ski podrai.a\·a II nl'koll1 drllgolll Il1l'trll, ili II \'isc Il1crara, to
BEZRAZLOZNOSTI. OIKCIJA EPOPEJE
hi sl' occ\'idno pob/aio bo nqmlicno. Hcrojski I1ll'tar jl'
Osim toga, e pop e j a trcba d aim a is t e v r s t e n:1jll1irniji i najohill1niji I1lctar; laW on i doplista llpotrchll
kao i tragedija, tj. da bude ili prosta, ili prcplctena, ili IllL1ica i I11ctafora 1I pllnoj Illcri, jn i l'psko podrai.~l\'anjc prc-
da crta dusevni zivot ili da bude puna patnji i da ima istc de- vnila/i ostala podr:1/,a\':lnj;1. A jall1pski trillleLH i trohejski
love izuzevsi muzicku kompoziciju i pozorisni aparat. .Ier i lctraillctar OLbju II\'osr, i to jedan I.a igrll a drllgi za prika/i-
epopeja treba da ima i prcokrcta, i prcpoznavanja, i bolnih \',lnjl' radnjl'. A jns hi nl'prilicnijl' bilo bd hi ko S\T tl' Il1l'trc
dogadaja, a i da ima !epe misli i Icpu dikciju. Incs;1O, bo sro jl' to lIcini() H l' r c 1110 n, Zato jos niko i nile
100 Aristote! ( ) pesnickoj umetnosti 101
sastavio dugacku epsku pesmu u kome drugom metru osim Zatim, vis e t I' e b a u z i mat ion 0 S ton II e m 0-
u herojskom, nego je, kao sto smo vee rekli, sama priroda gilLe, ali je verovatno, negoli one sto je mo-
epopeje naucila pesnike da biraju one sto njoj prilici. V.II L e, a I i n eve I' 0 vat no. [ neka se price ne sastavljaju iz
Kao u mnogim drugim stvarima, H 0 mer je clostojan lklova koji su bezraz!ozni, nego je najbolje kacl u njima
cia bucle pohvaljen i u tome sto on jeclini medu pesnicima po- Ilop~te nema nikakvih bczrazloznosti, a ne moze Ii pesnik to
uzdano zna sta ima da radio Pesnik, naime, veoma I/heei, neb to 16i izvan radnje koja se prikazuje, kao Edip,
11.1 rrimer, sto ne zna bko je Laj zaglavio, a ne u drami, kao
m a I 0 s m e sam d ago v 0 I' i, jer ne poclrazava onda kad
tako postupa. Dok ostali pesnici kroz celu epopeju izlaze sa- 10 1I Flektri glasnici izvestavaju 0 pitijskim igrama, ili kao sto
II f\1/sLlJ1il1la Telcf od Tegeje putuje do Misije ne pllstivsi glasa
mi na pozornicu, a same malo i retko claju pravo poclrazava-
1).1 ~ebe. Zato je smeSno izgovarati se cia hi inace cela prica
nje, H 0 mer posle kratkoga uvoda oclmah uvodi junaka, ili
zenu, ili kakvu drugu figuru, i nijedna Figura nije bez karak- pi opala; priea uopste ne sme se tako sastavljati, Ako pesnik
donese takve nemoguce clemente, pa ako se pokaze da je to
tera, nego svaka ima oclreden karakter.
doneklc verovatno, onda se moze dopustati i neistina. Poka-
Treba, Jakie, i II epopejama, kao ill trageclijama, pri-
l,tiO hi se da se i oni bezrazlozni prizori u Odiseji - iskrcava-
kazivati, one sto je cudno, ali u epopeji ima vise mesta za
IIll' spa vaci va Od iseja - nc bi mogl i podneti kad bi to ispevao
ono sto je be z I'a z I 0 z no, a to je najvise izvor onoga sto je
IIl'obdaren pesnik. Ali je Ham e I' prikria onu ncistinll zasla-
clldnovato, jer lice kojc deb ne vidimo pred sohom . .leI', bd
dlljllci je ostalim lepotama svaga prikazivanja,
hi pesnik, na primcr, izneo na pozornicu one kako Ahilej go-
Najzad, izradivanju d i k c i j e treba pcsnik da posvecll-
ni Hektora, to bi bilo smesno: na jeclnoj strani ahejska voj-
II' svoju narocitu pa/.nju u praznim dclovima, koji se ne oclli-
ska koja stoji i ne goni, ana drugoj Ahilej koji joj pomrkiva-
illjLl ni crtanjem karaktera, ni mislima, jer, s clruge strane, su-
njem zabranjuje! Ali u epu to se ne primccuje. A ono sto je
\'I\e sjajna dikcija baca u zasl'nak i crtanje karaktera i misli.
clidno izaziva t.adovoljstvo; a da je tako, to Jokazuje ova ci-
njenica: svi oni koji pripovedaju vole da nesto dodaju, jn
mislc da ee tako izazvati clopadanje u slusalaca.
H 0 mer je i ostalim pesnicima najbolje pokazao kako
treba govoriti n e i s tin U. Taj postupak osniva se na k ri \' 0 m
xv. GLAVNE TACKE ZA PESNICKE
I,a k I j u c i van j U . .IeI' Ijucli misle posta pos\c A postoji ili sc PROBLEME I RESENJA. POJEDINE
desava B, Ja ollJa, ako istinski postoji avo doc n i j e (I)), po- ZAMERKE I RESENJA. OPSTI OSVRT NA
stoji ili biva one I'ani j e (A), A to je pogresan zakljuCak. Za- PROBLEME I RESENJA
to, ako je pr\'O (A) neistina, treba dodati Jrugo (I)) ako ta dru-
go nu/.no postoji ili hiva 1I vezi s prvim . .lcr zato sto zna da je Sto se tice problema i njihovih resenja, i koliko ima vr-
drugo (B) istina, nas duh pogresno zakljucuje Ja je i prvo (A) \1.1 tih problema i kojc su, 0 tome maze nam dati jasnu sliku
istina. Primer za to claje Pranje 1I Odiseji. ovakvo razmatranje.
102 Aristote! () pl'snickoj umetno'iti 103
Kako je pesnik podrazavalae bas kao slikar ili koji dru- 1I\(1,~aOposrici II vccoj ili manjoj meri i po pravilima umerno-
gi likovni umetnik, nuzno je da on svagda podrazava jedno oil koja 0 rim sryarim3 resaya, onda se pogreska ne moze
i
od ovoga troga: ili s t v a r k a k ve sub i lei I i k a k v e III'I,lvdati. In, ako to samo moze hiti, ne rreba uopste pravi-
jesu; ili kakve su prema kazivanju i verova- II Illkakvih pogresaka.
I
n j u j u d i; iii, n a j z ad, k a k vet r e bad a bud u. Kao Zarim, moze se posraviri piranje k a k va j e po g r c s-
sredstvo za prikazivanje tih stvari sluzi obican (svakodnev- I ,I, J J Ii Ie 0n a llC in j e nap r 0 r i \' pes n i eke
nil govor ili i tudiee i metafore, a ima jos mnogo i drugih na- IIllll'tnosri kJO rakvc ili protiv necega
cina neobicnoga izrazavanja, jer te postupke pesnieima do- diligoga sto je I.a nju ud sporednc vaznosti?
pustamo. II I IllJnja je pogrcska ako neko, na primer, nijc i'.nao da ko-
Pored toga, zap e s n i c k u u met nos t n e va z e 0111.1llL'ma rogova ncgo da jll je naslikao onako kako se ana
ista pravila kao za politiku (tj. etiku) ili za Ilop'te Ill' moze naslikari. Ako, dalje, ncko zamcra da prika-
k 0ju d rug u u met nos t. PogreSaka koje se prave protiv 1\ .\Ilje nijc istinito, onda tu zamcrku trebJ pobijari odgovo-
same pesnicke umetnosti ima dye vrste: jedne se odnose na IOlll:alim07.da trcba da bude tako,kaosrojeSo-
nju samu, a druge se odnose na nesto sto je za nju 0 d s p o- 10k I I.' il.javio da on prikawje Ijudc ollakvc kakvi treba da
red n e va z nos t i. Na primer: ako je pesnik odabrao da 1111(111, a E u rip i d onakyc kakvi jesu.2 Ako sc nc moze tvrdi-
podrazava nesto sto on ne moze, onda je po g res k a pro- 1111'Icd1lO od togJ, ollLh sc mo/.c odgovoriri dJ Ijudi rako mi-
tiv same pesnicke umetnosti; ali, ako pesnik nije ·.k. Tak\'l' Sll, nJ pripwr, pricc 0 bogovima . .Icr, priknivari ih
pravilno odabrao, nego je, na primer, uzeo da prikazuje ko- 1III.Iko kan sro ih pL'sniei prikal.uju, nije ni boljc a i ne odgo-
nja s obadvema nogama napred ispruzenim, ili je inace ucinio \, 11,1isrini, Ilego mu/.da, u tome slucaj u, ima pra vo K s c n 0-
gresku protiv posebne pojedine naukc, na primer lekarske, ili 1,111, ali, treba odgoyoriri, rakn jc opsre misljenjc. U drugom
koje druge koja tvrdi da je prikazivanje nemogucno, onda je III ,ljU, ncko prikal.ivanjc nije bolje, Jli se moze odgoyoriri
to po g res k a pro t i v poi e din e n auk e, a ne protiv sa- d,1 Il' nckad I.aista rako bilo, kao sto je, n<1 primer,
me pesnicke umetnosti. To su, dakle, gledista s kojih treba is- "110 sto Homer b/.c 0 oruzju: "Vrskom kopljaca sva su im
pitivati i pobijati zamerke koje stoje u problemima. 111pija upravno i'.abodcna". Takav je, naime, u ono vreme
Razmatrajmo najpre zamerke koje se odnose na samu Ilio obicaj, kao Sto je jos i danas u lIira.\
pesnicku umetnost. Ako je prikazano neSto n e m 0 g u c e, Kad se raspravlja da Ii neko Icpo ili ne Icpo
onda je to pogreska, ali ona se mol.e opravdati ako umctnost I'.oyori i Ii radi, onda se, pri odmeravanju te radnje ili to-
na taj naCin postize svoj eilj. Jer eilj je onda tu ako pcsnik na I~.Igovora, Ill' sme vodiri raclllla sal110 0 tomc cia Ii je to dosroj-
taj nacin uzbuduje ili u tome ili kome drugom delu. Primer Iltl ili rL1avo, nego trcha yodiri racuna i
0 lieu koje neStn radi ili
za to daje prizor kako Ahilej goni Hektora.1 Ako se, pak, eilj
! Objasnjelljc 1I n:gistrll illll'lla pod recill lIiiada.
I Objasnjenje u registru imena pod recju Tliada. ; Ohjasnil'l1je 1I registrlJ il1lella pod recjll lIi/ada.
104 Aristotel ( ) pcsnickoj umetnasti 10S
govori, i kome, ili kada, ili kome za volju, ili radi eega to lice Ponekad am fib 0 Ii JOIn (dvosmislenoscu): "A Jeo
nesto radi ili govori, na primer: cla Ii radi veeega dobra koje tre- IIll i proue vec veci oJ Jva dela"; tu je izraz J e ° v c c i dvo-
ba da se postigne, ili radi veeega zla koje treba da se izbcgne. 111"kn.B
Zamerke koje se odnose na i z r a z e treba pobijati po- Neke 7.amerke pobijaju se n a v i k () m govora. Kad ka-
zivajuCi se na t u die u, na primer u stihu: oup ~uc; ~ev rrpwTOv II I ino, Ijlldi misle na vrstu pOIneSana pica; zata pesnik veli
(=najpre gadase mazge), jer mol.da pesnik ne misli na mazge d,1 Il' (;animed vi n 0 Ii j a Divav, Ina da bogovi ne piju vina.
nego na e u va r ej zatim ako se za Dolona kaie: "obliejem I I \Ill' koji kuju l,elew i1i koji drugi metal zovu me d a rim aj
bese grclan", time se ne kal.e cla je bio nesimetricna tela nego 110 \e u pesmi kaie ,.dokoknica koju od kalaja napravi me-
ruian u lieu, jer Kreeani mesto ampoacorrov (=Iepih obraza) d,II". A mogao hi sc taj primer shvatiti j kao metafora.9
kazu wEloec; (=Iepa lika). Pa u stihu l,copon:pov o£ KepUlE (=zi- Ako sc ein i da neka ree znaei nesto p rat v r e l: no, i
vlje utaei) pesnik ne misli na nemesano vino bo za pijanice, IllIda trcba ispitati sta svc ta ree moze da znaci na onom me-
nego na brze toeenje.4 .111. Na primer u izrazu: "tu se zadr7.alo medeno koplje" tre-
Druge stvari obj~snjavaju se met a for 0 In. Na primer h.1 "pitati gde se to kopljc zadrl.alo, sta znaei izraz t u? Da Ii
u stihu: "Svi su bogovi vee i junaei konjiei spali citavu noc", 111.lko, kao!ito Homer govori, iii, kako bi covek najpre mi-
a oclmah po tome: "kad bi na polje on na trojansko baeio Ill), u ploci koja jc suprotna?IO IIi, pri tom ispitivanju, treba
oei ... , glasu se divio frub i svirala i ciki Ijudskoj", tu je s v i P,lllli l1a ono sto C I all k 0 11 prilllecuje da kritieari neka IllC-
metafonicki reeeno mesto In n 0 g i, s v e je vrsta Il1noiine. ,1.1 Ilajprc pogresno razllmeju, pa onda, posro su sami Olirc-
- I onaj izraz: "jedini ne tone" kazan je metaforicki, jer n a j- ddl Illacenjc ahlika, prave svoje zakljucke, pa vcrujuci da je
po z n a t i j e to je ovde j e cl i n 0.5 11I'\llik zaeclo rckao ono sro 011i sami misle, zameraju mu
Pro s 0 cl i j om se pobijaju zall1crke, kao sto je to ura- .i1 0 sc sto proti\'i njihovlI misljenjll. Tako se dogoJilo sa
clio Hip i
j a Tasanin u ovill1 primeriIna; OiOO~EV(alapOrlEV) \111',nanjclllmcsta 0 lkariju: kritieari polan:' od prctpostavkc
ae oi (=nosimo njemu) i TO ~£v ou (au) KUWITu1'}£TUlOfl~PCO d,1 jc on J.akonac; i I.am im je nerazumljivo !ito sc Telcmah
(=kojega jeclan cleo trune od kise), promenivsi u prvom ak- "Ill' s njimc sastan kad ie stigao 1I l.akedclllon. A mol.da
cenat, a drugoIn proInenivsi hak i odbaeivsi akcenat.6 \1.11' sroji o'nako kako b/,ll Kefalenjani. Oni tvrde, nail11c,
Ponekad se zamerka pobija i in t e r pun k e i j 0 m, kao d,1 \e Odisej iz njihma kraja o/.cnio i da jc ime njcgovll tastu
u E 111P e d 0 k I a: "Odmah bivase smrtno sto je naviklo be- II .1d i j e, a nl' Ikarijc. Po tome, l'l'fOvatno je da je taj pro-
smrtno biti, i sto ranije beSe eisto, bivase smesa"J hkl11nastao if. zabludl'.
Pre svega, moze se odgovoriti, ta optuzba ne po gad a III Jlijada ima mnogo takvih delova i Odiseja, koji vec i sa-
umetnost pesnicku nego glumacku,jerpreteriva- 1111/,:\ sc imaju dovoljnu duzinu. Pa ipak su te pesme sasta-
.ti u pokrefima moze i rapsod, kao sto je to bnio So s i s t rat, 11(,11l' sro sc moze savrsenije, i one predstavljaju podrazava-
a isto tako i pevac, kao sto je to cinio M n a sit e j Opunea- "11' jL'dinstvcnt' radnje koliko je god to moguce.
nino Zatim, nije ni svako kretanje tela za osudu, inaee bi se i Ako, dakle, tragedija odudara svima tim preimucstvi-
111.1, ;1,()sim toga, i posebnim umetniekim zadatkom - jer te
igra morala osuditi, nego samo preterano kretanje losih glll-
maca, a to se zameralo i K a 1 i P i d u, a zamera se Janas i IlIlIrtnosti ne smeju da izazivaju ma kakvo umetnicko uziva-
drugima, jer ne lImeju da prikazuju slobodne zene. '11(', Ilcgo samo ono koje smo vec ranije pomenuli - onda jt'
Tragedija,najzad,postize svoj zadatak i bez IlL ('vidno da t rag e d i j a z a s III Z u i e p r v ens t v 0, jer
1111.1 svoj cilj potpunije postii.e nego epopeja.
m i m i c k i h po k r eta, isto onako kao i e pop e j a; jer vec
i samo eitanje pokazujc kakva je ona. Ako njoj, dakle, pripa- o tragediji i cpopeji, 0 njima samima, i 0 njihovim vr-
I.lma i sastavnim delovima, i koliko ih ima i u cemu se raz-
Ja prvenstva bar iz drugih razloga, onda zacelo nije nu7.no
voditi raeuna 0 gornjem prekoru. Iii Ilill, i 0 uzrocima njihove uspelosti ili neuspelosti, i, naj-
Zatim, njoj pripada prvenstvo zatosto i mas v est 0 1,ILi, 0 zamerkama i 0 nacinima rdenja, neka bude reeeno
i m a i e pop e j a sta vise, ona moze da se sluzi i njezinim
IlIldw.
metrom; osim toga, ona ima ne neznatan deo, muziku, koja
umetnickom uzivanju daje najvecu iivost, i pozorisni aparat.
Pored toga, ona vrsi taj uticaj i kad se bta i kad se na pozor-
nici prikazuje.
Tragediji, dalje, pripada prvenstvo i po tome sto n j e-
no podrazavanje postize svoj cilj u krace
v rem e. Jer, ono sto je zbijcnije vise se svidi nego ono sta je
vezano za mnogo vremena. Mislim, na primer, na sluCaj kad
hi ko S () f 0 k I 0 v a Fdipa dao u onoliko stihova koliko ih
ima I lijada.
Najzad,epsko podrazavanjc ne daje ni ta-
k v u j e din s t v l' nos t. Da tako stvar stoji, dokazuje to sto
se iz svakog epskoga dela 11107.eizvuci gradivo za vise trage-
dija. Otuda, ako epski pesnici obraduju jedinstvenu pricu,
ana izlazi ili suvise kusa ako i~obdelavaju u malam obimu,
iIi, ako jc produzuju prema metru, dajl' utisak razvoJnjeno-
sti, na primer: ako jt: epopeja sastavljena iz vise radnji, kao