POVIJEST

KRflIJEVSTVR
KRISTOVfI
 POVIIEST
KRTSTOVAKRAUEVSTVA
PRVI SVEZAK .

GRTMTZNO IEDRO

Od Duhona u fertualemu dg osnutka crknene dpiavc

,]

OPATIIA
1963
KNJIZiCE ttl Z ZIVOTA,
NIZ II, KNJIGA BR. 1.

Naslov originala:
W. Hiinern-rann: GESCHICHTE DES GOTTESREICHES
2. Auflage 1958. Copvright 1956 by Rex-Verlag, Luzern/Mi'inchen

Imprirni Potest:
Zagrabiae. 8. 12. 1962. Ioannes Fuiek S. I
Praep. Prov. Croatiae
Imprimatur:
E Curia FIum. 18. 12. 1962.
t Victor Burii, Episc. Segn., Ap. Adm. Flum'
Predgovor
Citau soi,jet i sve njegouo bogatstuo stuari, su Bolje. On imade
sa soima, i s narodi,ma i s driauama sooje planooe, po Bo|jim
idejarna, sue stuoreno na srijetu i,made ,ostt;,ariti, Njegwu aeliku
zatnisao: posueienje suijeta. A to znati izgraditi notsi nsijet, kojem
4e biti temelj ISUS KR/ST. Pa On je i iloiao: oad mundi oitq,nl< -
zo E i. u o t sui.jeto, da sue preobrazi u djecu Bolju, dd taka budu
'uistinu bra(a rneilu sobom.
To se BoYje Kraljeostuo ostoaruje u Su. Crkui, odnosno po
Su. Crkui, no u suojoj punini, t. j. totalitarno i saur\enoteknakraju
oDoga suijeta.
Kraljeusttso Bo|je kao plan - gledom na sooj zadnji Cili _
Boije je gospodsttso nad nama, u Trunom sm,islu rdjeti, To znati,
etc'
d,a se mode gouoriti o BoEjem kraljeuanju u suim oblicima liaota.
Na ouoj zemlji, t.j. dok traje urijeme oue ljud.ske povijesti _ to se
joS ne ost'--aruje u apsolutnom smi.slu.To je samo nepotpuno ostua-
rena teZnja, na ljudski, t. j, na Deonl,a nesatsrien natin,
,l

5,({'l 6
Kraljeustao BoEje je na oooj zetnljt u suorne razuoju, u Kri_
stouoj uidljiuoj Crkui. Ono je ujedno na pu,tu, No Crkua je za nas
po rijeiima Trldentinuma: ,oidljiai, oblik neuidljiae mitostio _ u
z2-f
u? O koliko su njene centralne funkci.je sakramenti,, i njen zadnji city
naie ytosuetenje u Bogu. To nam je omogu1eno po uEtanjenju IsLLso
ll t^
t^ tJL
Krista u nai ljudski rod, yto Njegotsu rod.enju i po Njegoioj irtui
Freveo dozvolom lzdavadkoPPoduzeia REX - VERLAG / LUZERN na kri2u. Po.I{jemu je darouana ujednost u naile iratki "aaneiI osl_
FiIip MaSii guran je prijelaz naieg pouijesnog nestanka u bezgraniEnost
ujei_
nosti, u puninu BoEjega kraljeostuo.
Izdaje: Sreiko CetiniS, Opatija - Rakovdeva ul' 12'
- Rakovieva ul' 12" suijet se narazi sada joi u stsojoj kri.zi,, u spome neprestanont,
Uredio i odgovara: Robert Baivari, Opatija d.uhounom rad,anju. Ta su Casotsitro\enja, traganja za lsiinom.
Cas
je to susreta stsijeta s Bogorn. Tu stoji u pustinji, naiega
Tisak: oTipografija*, Eakovo, I. 1963.
\iuota kao putokaz;\
-- KRIST u suojoj Crkui' uJA sam Put' lstina
i ZIVOT!* d.ouikuje suim'a nama. Stijedi'm'o Ga, da budemo s
die-
Njime i. mi pobjedniii 1iuota, kao toliki, mladi i stari' neiake
(itaua auantgard'a Bo?iega naroda' su
uice t snaZni muikarci, -Oni
precl nanttt iSLi stuarajtu1i clturto d.uotisuClje(e l{t'istot)a kraljeusttta
- i preko oatre progona i oluja suih napasti st'iieta obuieni u Isusa
Krista.
UVO.D
Molim i ja Krista Kralia, da se i Ti dragL Cttateliu, koji 6eE
u ruke uzeti oue diune stran,ice pouiiesti ctk-.e, oduio-uii;za ueh'ke
ideale Bo?je, da tako i Ti. d.odnel od sebe sL-eza Kralje'--stxo lsusa U grimiznom svijetlu plamenih Duhova diZe se jedro Petno-
Krista. Da se ono ostuari ouisi od Tebe i ad ntene: na plonridbu kroz vjekove. Na Crkvu udara purpurni
da u ttj tttisrtento naEim Zixotorn' Kristort ve ladice
peiat! zmaj sile rimskih carsva, i natapa haljine rntrtenika krvavim cr-
verrilom. Crweno svijetlo gori u glinenim svjetilj'kama po kata-
TJ Senju 24. L2. 1962.
VIKTAR BURIC kombama. Vatre istine br.rkte na obalama vrelnena protiv krivog
biskuP. svijetla noii i hereza. U plamenovima borbe izmedu raznih nar.e
da tone velidanstvo rimskog imperija, dok grimizno jedro Kristo-
ve Crkve svijetll sigurno nad valovima eona iduii svojim putem
pr€ma vjednoj luci.
Onaj, -koji u svojoj desnici drZi sedam mijezda i kroi.i iz-
medu sedam zlatnih svijecnjaka-, upravlja njezinim smjerom.
Dobro gledajte, i u slici Crkve na njezi,nill putu kroz bukteci
orkan ranih vremena prepoznat iete Gospodina, koji ju je osno-
vao; Gospodina s trnovom knrnom na glavi; Gospodina bidevana;
Gospodina osramoiena; Gosp,odina u mudenidkom grimiznom pla-
Btu. Gospodin nosi svoj kriZ kroa vjekove, ali uskrsno svijetlo ok-
ruZuje Golgotu svih vremena.

Uskrs, 1956
Pisac
 ,Te gloriosus Apostolorum chorus . ..
lu- Tebe hvali slavni aPostolazbar".
'Crkva ide naprijed, ide svojim nutgm bez.
do lionca, pradena progonima svijeta E O G AH V A L I M O ' ) .
( l z , , T E BB
t;i;,;";
ali i utjehama BoZjim'' (Sv. Augustin)
,Orulje za borbu apostolabile su samo
'u bu- patnje, a smrt im je bila triumf".
.Mi krSdani samo zato ne Cemo ne-stati (SV. FRANJOSALESKI')'
."*" i,rij"t", jer nas nosi drvo KriZa'o
(Sv. Augustin)

.Kristova se stvar nafazi uvijek u smrtnoj

ho-ie li
no"li, f<ao da je samo pitanje YIeFFn?:
;;;;;Ji--d;as iti sutia. Aii Krist ie uvijek
PRVI DIO
na pomolu.*
(Kardinal Newman)

APOSTOLSKA CRKVA
 PLAMENI DUHOVI

Duhovi i Pracrkva u Jeruzalemu

Zlatme zvjedane kazaljke primidu se jutm. Noc je hladna.

Traovcr, koji ispo'd ulicnih lukova nude r'rno i vot'e. osjecaiu stu-
gori drveni ugljen'
deor usprkos larnica, u kojima
Kru jel.uzalemska vrata bez prestanka pnolaze skupipe ho-
dodasnika na slavlje duhcnrckog blagdana. Koraci su im umo'rni,
odijelo i ogrtaii pra5ni. No to im ne smeta da uz talambase i cim-
bale pjevaju u slavu grada Siona'
Velika :zelja za d'o,m,ovinom privukla ih je iz ditavog wijeta
pq'a5nim palestinskim putevima; prastarim karavanskirn stazama;
morem na trgovadkim latlama'
Otkako je asinski i babilonski, porzij'ski, egipatski i fenictj-
ski mad uda,ri;o po narodu BoZjem, live Zid<v,ti razasuti po dita-
rrom svijetu. Ima ih na Eufratu i Tigrisu, na Nilu, po Maloj Aziji,
po Arabiji, Grdkoj, po sjevernoj Africi, u Rimu, Susi, u Ekbatani,
u Antiohiji i Aleksandriji. Vec stoljeda prodo5e, otkako zaboraviSe
materinski jezik. Premd,a se dokopali moZda velikog blagostanja,
ipak se osjeiaju tuelincima ,u tudoj zemlji. Sve vude ista Zelja na
put prema gradu BoZjem, prema njegovu zlatnorrn hramu. To je
cilj najZardih sanja.
'Siona.
Jer svako spasenje dolerzi s gore Svijet, iz kojega sti-
Zu, ne zna za sp.a,senje.Sto je stalo Zidovima do sjajnih hramova
Grdke, Egipta i Babilonije, u kojima oganj gori pned idolima? Ka-
ko li je mutno svijetl,o njihovih mudraca, ako se usporedi s pla-
msnovima Jehovine objave? Silna je snaga rimska, ali oholo ear-
stvo upropa6cuje razuzCaur,c,sts porccima sv,ake v,rste. Oni najbo,lji
izgubili su svaku nadu da de d,o,6i do istine, do srmisla Zivota.
Bqgataii ginu u rarripnosti; robcyvi se previjaju pod bidevima svo-
jih tlai'itelja; na,rod se cpija krvavim cirkuskim igrama, klide od
veselja dok gladijatoa'i uzd.i5u u srnrtnim tr.zajima.
Utrnula se velidaj,nost dviju rijeka. Torurjevi Sutnje, na ko-
jima su se izlagale ljeiine pokojnika, da ih jastrebi podderu, nisu
onugo do simboli pnopasti i smrtnog vapaja. Egipatska znarlost
3e na visokom stupnju, ali zasljepljenost ljudska jod uvijek traii
lpT pcdtivanju svetih Xvotinja: krokoclila, madaka, bi[<ova. U
u'rn*oj" i Rimu jod se diZe Zrtveni dim pred oltarjma kumina, ali
pouzdanje u njihovu mo6 sve vi5e iSiezava. Svijet pada na ko- pcstaje sve jadim. Premda srt zastoq:i na pro-
Jutarnje svijetlo
ljena pred carevima i njihovim legatima iskazujuii im dast kao ipak sv'jetlo ispunja i zadnji kut u so;bi. Tiho je
zofma spr-ritenr',
kumirima. prostt>ii ii. Nikaka-v vjetrii ne pokreie zastorima'
i, nuoj fc,r'njo.i
Prava vatra gori samo u jeruzalemskom hramu, i evo vjer- rzi.aleki- iuje se Fum narcrCa; duje se pjevanje procesija; duju
iek
nika sa svjh strana svijeta gdje hrle prema gradu Sionu, da ih o- s hramsko3 brda'
se sreb:'nc t"ublje
grije crva vatra; da ih razveseli njezino svijetlo' Svi' koji ovalrlo Uto nad.ode i treci sat dana. kad se najedamput zatu izda-
dolaze, noise u svojoj du5i svetu dezniu, deZnju za Onim, koji ima ne5to kao ium sil'ne bure' Takav Sum fuju putnici u pustinji'
leka
doii; za Onim, koga proroci vec stoljecima navjeiiuju. To je M+ t*.1 p."*" ni:.ln;:- ud:r.r:r satnum iz beski'ajniir daljira,. Cuje se naj-
sija, koji 6e svim jadima udinrti kraj, te u sjaju uspostaviti BoZje orije zr-:2rri:li, liao e:r:.-.'lr'':i tisucu harla: kao da bruje tisu6e teti-
Kraljevstvo. va na iuko'"ittra: kr.,,-, rlrr i';me bezbrojne strjelice. Sve cxro pret-
Po svim svratiStima, koja se redaju uz puteve, Sto vode u vara sc u neS+o ilri slidi tutniavi, kojtt prr."izvode d-ugi zvukovi trr-t-
Jeruzalem; na palubi lade; ok'o logo,rske vatre u pustinji, svugdie balja, d'ol< napokon pusto5 ne oZivi, dok pijesak ispred nogu ne
se govc,ri o Njemu. Sedamdeset god"i5njih sedmica, Sto ih proro- po&rc hlizjt; 1-rr;:r'ltim tiom, hao da ga goni dah duhova.
kova babilonski mudrac Daniel, prode. Vrijeme se ispunilo' Oi- F{odo:i...:r'cr pc jeruzalemskim ulicaita prisluikuju, gledaju
kupitelj je blizu. ur zlak. ::: l;'.ri::..'adt-'li'zi,'lc'b:u.janje. premda se ne ulie ni jedan list
Svijet, kc,ji se c,kuplja u predvorjim.a hrama, po je;:'uzaiem- na, cl:-vi:.rt'. ir.:-":rc i;iimine leoeze r.jse i d.alje umorno i mlohavo.
skim ul.icam.ai svratiilima govciri o Nejmu. Prip'cv'ijeCa ee o pcF Uto sc ,:o.j'na s 'risinc spuitati neito poput ognia. ko,ji se pre-
bunjenicima, koji su sa zidcrva Herodova hrama strgnuli zlatne [\rara- Ll pliimencze i;tcr labde iznad
jedne kude u blizinl palade ve-
orrlcrve. Govc,ri se o pa,rtjzanskirn bc'rban.r,a po brd.ima; o Judi iz ljkc.{ sveCenika. Ti p.li.rn:encrri -qlide svijetlima na vrhovima jar-
Ga.male; o Barabi i o dr-ugim srnionim borcima za slcbo'du. Ali svt bola.
crni podlegoSe rimskome madu. Govori se o joi nekc'me, koji na- -Gledajte, gledaite!.. cicnrikuju ljudi jedni drugima. Sve hrli
stupa s velikim znacima i dudesima. To je pro:'o'k iz Nazareta, ko- nlica.iaa pfelra onoj k-.rii, da izbliza vide cmo, ito se ne mode ra-
mu je narod s pa-lmama r sa svedanim pjesmama klicao kao ode' stumaditi.
kivanom Sinu Davidol'u. Na ravnc,n icr.orru stoje mulka.rcj osviiel,ljeni taianstvenim
-Bilo ih je mnogo, kcji su se nadali' da ie On udiniti kraj plamenovima, i svi zaiedno podinju govoriti. rrikati, javljati.
svakoj nevo,lji i da 6e orsncvvatislavno kraljevstvc.r*, tako je ne- . Sta je to? Sta se dogodiio cnim mnliiar-cina, hc,jima oko
tko pripovijedao jeruzalernskim hododasnicima. -Ali kako jadno glave gore nebeski plame,ncrvi?
,uw5i woj Zivot! Tamo na Gclgoti izdahnuo je prije blagdana Pa- -ltIan'l: su se slat,kog vina-, dobaci nEtko iz mndBtva. koje je
she. Neko,liko iudaka tvrdi, da je uskr:'nuo. Meclutim i ta je bu- buljilc. IJro se diie iedan o,d Dvana-estor:ce, dade rukom 'andk za
dalasta vijest zamuknula. Jedva mu se jos tu i tan-ro spomene ime. Sutnju i c,n.Ca,pr.ogovo'r.i gro,mkim glasorrn:
*1146,';' I vi s-"i, koii stanuiete u Jer-uzalemu! Ovo neka vam
Udenici mu se razbjeZa5e na sve strane svijeta kao ovce, koje
nemaju pastira.. buCe na znirnie i poili'irite pc,zorno riiedi rnoie! Nisu crvi pijani,
kao Sto rnislite, jer je istcim treia ura dana, nego je to onq *to je
U to isto vrijeme gaLsese svjetiljke u gornjoj sobi Markcrre
kazao p,rorcrk Joel:
majke Marije, buduii da je jutarnje svijetlo prodrlo u sobu lsr@
otvor na kiovu. Meelutim u du5ama mu5karaca, koji ovdje sjede -I bit ie u posljednje dane, govo,ri Bog:
na okupu, vlada joS tama, koja se ne moZe crtjerati, otkak'o je Go- Izllt 6u od- Duha svoga na svako tijel,o.
spodin ostavi,o svijet, da se vrati Ocu. Da nije Njegove Majke, one I prorokovat ie sin,ovi va5i i kieri va5e,
piemenite, tihe Zene, koja bodri njihcva klonula srca, ved bi dav- I mladiii ie va.si vidjeti videnja,
po okrenuli leila gradu, u kojem ih svaki kamen sje6a strasnog I starci ie vaSi sne sanjatt...
zaprepa5denja Velikog Petka. I tako ovi ljudi dekaju na Duha U- I svalo ie se spasiti, koji pnizove ime G'ospodnje..
tleSitelia, kojega im je Gcspodin navijestio; mole i dekaju sa stra- -Iz:aelci! Cujte ove rijeii: Bog je potvr"dio medu vama Isu-
sa Nazairecanjna, dovjeka
hom Njegov dolazak. silama i dudesima i znacima., koje je

10 1l
ufinio Bog po njemu medu vama, kao Sto i sami znate. Njega ste'
koji je bio preda,n odrederrom odlukom i promislom BoZjim, ru-
kama bezakonidlcim, pribili na kriZ i ubili. Ali ga je Bog oZivic
odst'raniv5i veze smrtne, jer je bilo nemoguie, da smrt njime vla-
da. . . Desnicom B'o'Zjom podignut primio je od Oca obedanqg Du-
ha Svetoga i izlio ga, kako vidite i dujete. . . Neka dakle znade
sav d.orn Izr:aelcrv, da je Bog ovoga Isusa, koga vi razapeste, udi-
ni'o i Go,spodinom i Krisiom!-
Poput strijele pcgodi5e ove rijedi u srca. Sada se i opet zadu
ona velika, dudesna rijed, koja ukljuduje u sebi svu nadu i we ce-
znuie - rijed Mesija! Ne5to se izvanredno zbiva! Svi, koji slu5aju,
duju govcr prwaka apc,stolskoga u svorm materinskom jeziku: ara-
mejskom, grdkom, latinskom, perzijskom i egipatskom. Sudbono-
sni das iz Babela, kad se jezicl pomrsi5e, preokrenu .se pod utje-
cajem plamenih jezika u svoju protivnost, Pnoldetstvo je skinuto
sa svijeta. Duh Svetosti opet je ujedinio ljude, koji se nisu viSe
medusobno razumijevali. Stranci su bili prvi, koji, dirnuti dudom,
doviknuie BoZjim gla-snicima:
-Sto da dinimo. draga bra6o?* Na Sto ie im Petar:
,'Pckoru dinite, i neka se krsti svaki od vas u ime Isusa Kri-
sta za opr.o'5te,njegr,jeha svojih. I primit iete dan Duha Sveto-
ga, jer to cbecanje vrljedi za va,s i za djecu vaiu i sve daljnje
kojegod bude dozvao, Gospodin Bo6J naS*.
l\,{edutim brlo ih ie mnogo, osrrbito iz .Ieru.zalema,koje rijei
apostclova napuni srdZbom. Mislili su da je omraZenog imena Ra-
spet,oga zauvijek nesta.lo, a sad ga evo propovijedaju s krovova
traLe(i, da se u njega vjeruje! Nastade neopisiva zbrka. Zgrtene
pesnice diZu se pro'l:v neust'r,abivih propovje'dnika. Cuje se pro-
i<tinlan3e. Tu i tarno po koji farizej zgraia se i razdire svoje odi-
jelo.
SnaZnim glasom dovikuje Petar u vrevu:
-Spasite se od ovoga pokvarerog nara5taja!'
UzviSeni se oganj true. Mase se razilaze u nrZnji, ruganju'
smijanju. Ali bilo je takoderr mnogo onih, koji o'stadoSe;koji se
oko'kude; koji zamoli5e apostole da izadu i da im govore
"tupiS"
o Mesiji. Sviiet p"I*ri izvan gra'd'a te se na jednom obrcvnku reda
propovijed' tisude
-ap'os-tolskih Petar nastavlja svoju
podno trog., lri
prima iz "poitota. ruku kupelj 'l<rrStenla' Nado5e'o je dan BoZji
iotve. Rod'ila se ncrvsavjetna Crkva.
*';*
72
' preobrateri, noseii u du5i tajnu Otkupljenja, vradaju se
rrie_rnici svojim kuiama, dork se u Jeruzalemu stvara prva kr5ian-
Kr5iani idu u hram kao i prijg ali se takocler sa-
"i, "aiednica.
kuiama obraCenika, gcije se slavi tajna lomljenj,a kruha;
"i",:u " Bog slavi novim pjesmama; gdje se propovijeda o Gospo-
iaiu
"" ilvotu, o Gcspodinovim dudesima, o njegovim rijefima, o
ii.ro.rr,
o njegovoj trtvi na kriZu'
njegovu mudeniStvu,
U svetoj zajednici okupljaju se norzi ljudi, za koje stvarj o-
voga sv;jeta nemaju nikakve vrijednosti. Sa smijeSkom daju svoj
in-.c:.r'.k;proCaje se viink; dijeli se pade i o':ro.Sto je nuZno. Vjer-
nici su jedno srce i jedna duSa. Novi duh Zir,'i u njima, proZima ih
novi o.ganj. OkmZuje ih srdano,st i pc,sve nerazumljivo veselje.
Drugadiji su nego ostali ljudi. Svela ozbiljnmt izbija iz njihcnra
govora, ali takoder veljku radost cdaje im svaka rijed.
7,tdovi i pogani prstom pokazuju na njih kad prolaze ulicom
i SaPcu:
To su oni, k,oji prisraju uz Nazare'nca. Puni su dc,birrote,te
sa smije5kom daju sve Sto imaju-. Vole ih mnogi. Najprije rade
znalost, zatim sve veie ganuie nuka ljude, te m'ole kr5iane, da im
govot€ o tajni, liciu nc,seu duii. Zajedn;crase mnoZi iz da,na u dan.
Sve vjie novih obraienika idazi iz krsnc,g zdenca i oblad bijelo
platno djetinistva BoZjega.
Cudesa BoZj,a prate poslanike ncrve vjere. Na -krasnim vra-
tima- hramskim &rdi dcnrjek hrom od rrodenja i s.rhom ruko'm di-
ie glir.enu posudicu, da mu prolaznici stave u nju milo'stinju. Me..
du prolaznicima su takoder Peta,rc i Ivan. Prvak apostolski zau-
stavlja se pred hromim pnosjakom, te ie rnu:
-Srebr-a i data nema u mene, i.tego Sto imam, ovo ti dajem:
U ime Isusa Krista Naza,reianina ustani i hodi!*
Hrc,mi prcsjak diZe se, udini nekoliko kcnadaja, baca 5ta-
ke, pleie, skade, vide i smije se. Cudo se dogo,Cilol Ozdravio je do-
vjek, koji od svog rodlenja nije udinio nijedncg koraka. Narod je
izvan sebe od dudenja. Svi poanaju hromog prcsjaha na hramskim
vratima. Vei dugo, dugq wakog dana dudi ovdje i moli milosti-
nju, a sada je eto taj, koga su svakog jutra dcrvozili ova,rno na ko-
Licima, ozdravi.o, sada skade rrnao,kolo. O&to se o tom neicuverorn
cudu podelo doskora govoriti i's,pred svih vrata.
U Salamornsyu bl'ijenr.u tumad Petar ovo dudo svijetu, koji
se zgrnuo oko njqga:
- "IJ Ime Isusa raspetoga ,ovaj je dovjek szd,ravi,o... Zna-
dem, bra6o, da ste iz neznanja aniii vi i glivari va.S,, ka.d njegrr-
13
 vu srnf,{tzab:ahste... Pokajie se dakie r obratite, cia se tiniite gri- sinedrija kimanjern glave daju znak, da se slaZu.
-r.cl-r,ovo
dlancrvi
jesi va"Si.. . Nama najprije podiZe Bog Slugu wojega i posla ga, --*;- dcvode apoStole i zarpllijeter im tamnrictrrrr, bide-
da vas blagoslivlja; da se obr:ati svaki od svoje pakosti*. 12'i^'i smriu, ako joS jedamput budu izgovarali mrsko ime
Vijest o ovom dogadaju stiZe pred Veliko vijede, koje puno Ujedno im preporude da sto prije ostave grad. Na to
i:lrbl"g,
bijesa slu5a, Sto se propovijeda o dudu i o rijedima Pebrovim. Sto- krzman1a"
te Petar ba
ga eto straZe u trijem Salamonov, da rastjera narcd j da uhvati -Sr"rdj'ieje il pravo pred Bogom da vas vi5e slu5amo nego
Petra i Ivana. Sada se pn p,r-vi pi-rt K.ristcve prislaie upoznaSe sa ro'Zeno ne govor.iti' Sio srno vi'djeii i duli'"
li Bo3a? Je't-ne
zatvsiom crsiavljenoiiu, tamnidkom tj eskc,bom i li5avanj e,rn slobo'de.
*Po nama. to jest po velikom sveceniku i po Sinedriiu, go-
Uze sve io cni su ri''n i dobrc volje, je.-'znaju, da se rijiho'ra
..,,. 8oA!- olv;'rca Ana srdito. -Da se niste viSe usudili razgla-
sudbina nalazi u rukama Udtelja, koji je raskinuo okove smrti poginu na dlvetu sramote.
i gnoba. i,ivati ;nre ono.ga. koji kao zlodinac
'zelirno da vas vi5e vidimo!*
U Velikorn vijecu zavlada velika zb:dl<a.OkupiSe se izjutra Iditel Ne
svi cnri, koji osudi5e Isusa na srnrt: dovoljni Ana, .slobodoumni Po Jeruzalemu se raznese glas o dudu, ali takoeler i o hap-
nepravda p'onuka
Kajfa, svi clanovi Sinedrija - najvi'Se Zidovske vlasti. PozvaSe ienjr-r dvoiice apostola. i upravo ova odita
koji su do'sada stajali po strani, da podu putem prizna-
uhap,Senike. Apostoli dolaze, te srdano i uzdignute glave stoje pred *,ltgu.
pet trisu6a'Nenra
Velikim vijeiem, koje u njih ukodeno bu-lji i traZi izvje5taj o ,,.i^.io. p:I u one clane nai'aste broj vjernika na
vjse nijeCne kude u Jeruzalemu, koja bi ih moglur obuhvatiti' To
onorne, Sto se d,ogodilo. po'dijeliSe viSe skupina, u kc'rjir4a
jcr bro razlog. zbog kojega se u
Petar uzima rijed:
su npcstoli siavili svele tajne.
-Glava,ri narodni i starajeSine, dujte! Ako nas danas istra-
zujete za ci'obno djelo, koje udinismo bolesnu dovjeku, kako je I-r Salamonor.'u trijemu sabirall su se kr5iani. da sluiaju ri-
jeti apcslola. Sa svih slrana donosili su bolesnike. Bilo ih je, koji
ovaj ozdravio, neka bude na znanje svima vama i svemu na.rodu
Izrael'o'u'u: U Ime Isusa Krista Nazareianina, koga ste vi razapeli. su sarri dola.zlli na Stakama, dok su mno'ge nosili na posteljama
ali koga je Bog oZivio od mrivih, po njemu stoji ovaj pred vama i nc,silrnra.T;:l<oder iz obI;injih gradova stizale su skunine bi-
je'dnika, i bili su sretni, ako je barem sjena Peirova ili ko,ieg
zd,rav. Ovo je kamen, koji ste vi graditelji odbacili, ali koj! je
postao ugacrni kamen. I nema ni u jednome drrrgom spasenja, jer drugog :rposto,la pala na njih. Mno'gi su cdlazili zdravi svojim
nema drrrglg irnena pcd nebom danoga ljudima, u kojem bismo kucama.
se mi mogli spasiti!- Apostole iznova hapse i bacaju u tamnice, ali oni nikako da
Fogledi velikog sveienika i nar,odnih starjeiina kruZili su uiute, vei se riied BoLja i dalje razlijegala Salamonovim trijemom
od apostola do ozdravljenog prosjaka, koji se takoder crvdje na- i ieluzalemskim ulicama.
iazio. Velil<o vijece ne zxla Sto da .reline; ne zna, na St,o da se
o'dludi, ali jedno osjeca: Raspeti hivi uza sve tvrdokorno poricanje Veliki sveaenici i starje5ine na smrt mtze neugodne vje-
usknsno,g duda. Raspeti Zivi u vjer"i, u ispcrvijedanju, u dudesnoj sniks. r11 ne usueluju se da ih .osude, ier apostoli imaju medu
moii svoiih udenika. n:l'oC.c;rnsve vi5e prista5a. Ne usuduju se osuditi apostole, jer se
Veliko vijede narecluje da se uhap5errici odvedu, a zalim boje. da ih ono mno5tvo, koje je pred upravite-ljevorn paladom
raspravlja o nadinu, kako da se ova stvar konadno rije5i. eudo traZrio. da se njihorrr Uditelj razapne, ne bi sada okrenulo protiv
se dogodilo i ditav Jerr-rzalem govori o njema. Svijetu se ne mogu
zatvcriti usta. Na uhap3enike se rre moZe svaliti nikakva krivica. njih. te ih kamenovalo, ako bi stavili rrke na njegove udenike'
jednosta.r-ni ljudi*, progovara napokon Kajfa.
"T'o su "Ga- Vijecnik Gamaliel, jedan od najuglednijih udenjaka, nalazi
tilejski riba i, ljindi bez naobrazbe, pa 6e biti dmta da im strogo izlaz iz ovg ior-sokaka:
zapnijetimo. Sigurno ie radi prijetnje za.Sutjeti i biti zadovoljni,
na Geneza,rtesko jezero svojim mfl€Zarna, -Prodite se ovih ljudi i pustite ih! Jer ako je od ljudi ova
3to se mogu vratiti
kamo i spadaju.* osnova ili ovo djelo, pro,past ie; ako Ii je od Boga, ne iete ga

t4 15
 .1

m.oci uniStiti.* Da bi Veliko vijeie samom sebi opralo obraz, ST.JEPAN I SAVAO
je zatvorilo apnstole, dade ih i5ibati prije neg'o ih je pustilo
siobodu.
Apostoli ne prestaju dan za dano'm udti i propovijedati Dakoni Stjepon i Filip - Savlovo obradenie
dosnu vijest u hramu i Po kucama'
Kr3ianska zajednicb. u'Jeiuzalerru fivi daleko od poslova
.relikc€ svijeta.' U Samariji 'diZe se n,aredp'r,otiv rimske.vlasti.
poncije Pilat gu5i ustanak i buntovnicima se krvavo osveCuje.
Ali sad se dogodi ono, dega se uvijek bojao; Car Tiberije, koji
zadnjegodine Zivota provodi u svom vilinjem dvo,rcu ha Capriq,
traLi od Pilata radun, liSava ga sluZbe.Ogorden zavrSbvaproku-
rator svoje dane u jednom zeselku blizu Rima.
'u
Svijetu Jemzalemu nije Zao, Sto odlazi taj omraZeni do-
vjek i nada se preokretu na bolje. KrSianrma nije stalo do poli-
iickih dogaclaja, vei sretni radi svoga Otkupljenja sluZe Bogu i
sirot i nj i.
Dakako, da i mlada krS6anska zajednica nailazi na neugod-
nosti. Skupine novoobraienika, u prvom redu oni izmetlu Hele-
n,sta, koji su govorili grdki i koji se iz diaspore vratiSe u Jeru-
zalem, osjeiaju, kako ih mimoilaze za razdiobe hrane medu
potrcbne, i radi toga se potuZe apostolima.
-Nije pravo da ostavimo rijed BoZju, pa da sluZimo oko
stolova-. rede Petar,- kojemu je socijalnr i karitativni rad . podec
malo pomalo rasti ,preko glave. -Qgledajte se, dakle, braio. medu
sobom, za sedam proku5anih muZeva, punih Duha Svetoga .i mu-
drosti, koje iemo postaviti nad ovim poslom, dok se mi budemo
brinr-rli za molitvu i sluZbu propovijedania.*
I izabrali su sedmoricu muZeva, kojima Ce predati sluZbu
dakona. Svi nose grdka imena, pa sigurno spadaju medu Hele.
niste, koji su se tuZili na zapostavljanje.
Od ove sedmorice najvatreniji je i najrermiji Stjepan, jedan
od studenata visoke rabinske Skole. Ponimo preuzima na se
brigu oko siromaha, ali se ne ogranidava samo na do,bavljanje kru-
ha i vina, vei srdano brani novu nauku u ilelenistidkq-1 s-inagogi
priznavajuii pun mladenadkog ponosa svoju vjeru u Raspetoga,
u ko,jemu se pokazao Mojsija, kojega su odekivali tisuiarna godina.
Svake subote. skuplja se svijet u bogomolji. Ima ga ii svih
zemalja: iz suncem opaljene Cirenaike, iz egipatske Aleksandrije,
-iI
iz maloazijske Cilicije. Ima tu Libertin""J pdrtomaka ratd[
zarobljenika, ,3to ih Pompej odvude u him, a sada se vrati5e u
Jeruzalem. I upravo u njihovim srcima gori Larka i:elja za
lvlesijom-Kraljem, koji ie sve narode ujediniti pod svojim tezlos:t
i uiiniti kraj .mrskoj turLnskoj. vladavini.
.i: "dtiii-:l-.
r

16 17
 Strastveno pnotuslovi tlakonu StjepAnu jedan mladi Ci[ci-
Jarnac iz Tarza. Obojica su zajedno sjedjela u tnramslroj Skoli do
nogu udenog rabina Gamaliela. Cilicijanau su po prilici 23 godine,
pun je vatre i duha, a ime mu je Savao. Dakon Stjepan i Savao
ne slaZu se u tumadeniu Svetog Pisrna. Njihwe rijed e ove
prepirke o$tre su poput mada. Nijedan od njih ne trzmide sa svoga
stanoviSta. Savao zastupa ideal politidkog Mesije dok Stjepan na
ternelju spisq prcrroka Izlrije gleda u Mesiji Otkupitelja - Patnikq
gleaa eoZleg Jaganjcq koji je u Izusu Kdstu zaklan.
-To je od Boga Obe6ani*, progwara tlako'n'Stjepan Zarkim
odu3wljenjem. *Mojsije i prmoei ntsu tdli drugo, ve€ njegove
preteie. Veii od njih sviju, dimiji je od hrama, kroji 6e se raspasti,
dok njegovu kraljanstvu ne ie biti kraja..
-I ti se usutluje5 da Mojsija pqrtlujd, da hrqp omalovq-
tujes?* planu Savas. *Zar se usuclujeS da jednoga, koji kao zlo-
Cinac pogibe na rimskoln krrZ.), i?AiLed izrad pronoka? Zar da
nam q'esenie Co,tle od jednoga, koji je visi,o na dnretu sramste?.
Svi se digo5e protiv Stjepana, vuku ga pred Veliko vijede i
na sva usta tuZe:
*Culi smo ga, kako huli na Mojsija i na Boga; kako govori
protiv hrama i zakona.- Protiv Stjepana iznce najbesmislenije
klevete, samo da ga uprorpaste.
je, da Ce Isus iz Nazareta razqriti sveto mjesto i do
"Rekao
6e promiieniti crdredbe, Sto nam ih ostavi Mojsije.-
Clanovi Sinedrija sjede u svojim kao saf'r plavim, drag+
cjenim, srebrorn ureSenim haliinama u polukntgu oko mramornog
sjedala velikog svedenika i zadudeno mstre optulenika, komu se
IiCe Si.rrr- .: n3t'6n-- ncrnt sV:i6+lrr.
-Je li to tqko?- pita veliki svedenik. Cuje se odgovor naf-
prije m'iran bez strasti. Stiepan podinie s kratkim prikazom po-
vijesti spasenia. Govqi o BoZj'oj vjernosti i o liudskoj nevjernosti.
Ali evo i Gitrih rijedi, koje pado6e na orng pred kojima je
govor;o:
-Twdowati i neobrszanih srdaca t uStju! Vi se jednako pno'
tivite Duhu Svetome, kako oci va$i, tako i vi. Kojega od proroka
cs vesi? I po"bi5e one. koii su unapnjed javliali de
ne prc,r"r,n,i.5e
lazak Pravednika, kome vi sada postadoste izdajice i ubice!'
Pun zgraZanja skade sa svog sjedala vel'ki svedenik. Zlatni
zvondidi zajedaie na okrajku njegove plave haljine. I vjecnici se
rasrdiSe. Vifu na tlakona, prliete mu pesnicama' Hramski vojn:ei
p,rimifu se bliZe krivan, da ga na dani znak sravne sa zemljom-
Stje,pan milrro stoji, diZe sjajne odi prema nebu te progovara:
10
.Vidim gebeg otvqrena i Sina @eEjega gdje stoji s desr1p
strane Bogu.*
.N4polje s njime!.r vtde Kajfa drsfudi Eitavirn tijelonl. >Nq
polje ispred naEih odijut Ciniti s njime, 3to vas volja!.
DvljaEke lake pograbi5e ilakonq rmku ga iz h,rama, idaz-.
s njime hrwz Damasftotra vrata, te ga s jedne visine bacise u ponc.
Zatsm poleti prema njemtt pnro kamenje. Kw tede sa mu0enikona
iela. MuSkaxd skidaju svoje biJele ogrtaCe, te ih kao zastave
mrhtje bacajp pred noge Savla, hoji gleda slrr3tenih ruku.
-Goepodine Isuse, primi duh moj!* fuje se glas iz dubine.
TuEa kametrja ru$i se dolje na srEanog ispor{edaoca Mudenrik jo$
jednom diZe glarm te glasno moli:
.Gospodine, ne uzrni im ovo za grijeh!1 Njqgov zadnji pogled
padne na vatrenog TarrZaqina; nekada$njeg stnldenika i prijatelja"
Zalim go pokri brdo kamanja.
-Tako neka bude w4kome, koji spomene prokleto ime Na-
zarendevc!. progovmi Savao Skrip€d zubjma od srdtbe me6u
uzbudenim mnodtvom, koje se vradalo u grad.
Velikom vijecu ne mili se vijest o mudenikovoj sm,rti, jer
gospoda vijecnici anaju, da nernaju prrava oduzeti Covjeku fivot.
Dotle seZe samo rimska vlast. Ali Poncije Pilat je daleko, a nje-
gov nasljednik imat de kad stigne pretih biriga nego Sto ie urnor-
stvo jednog Zidova. Na kcnotr konaea nizu ga oni ostrdiH, ved je
to sam nanod udnio prema zakonu jednog nadina lin6ovanja.
Mrtvac leZi mirno ispod gomile kamenja. Nitko ne 6e zbog tqga
maknuti ni malim prstom.
Krliani u t;Sni poko,pa5e weto tijelo
*On je pnri, kroji je poginuo za Uditelja!* progovo,ri ganuto
Petar, -ali ne Ce biti zadnji!-
I zbilja, rimska posada ne pokazuje nikakva zan{lnanja za
pokojnrka, 3to Savlu i njegovim istomi3ljenicima ulijeva srdanoct,
da udare i na d,mge kr*dane. S na.cuianmr nrliom pnrdire o,n
u njihove kuCe, vuie ih u zatvce hrama i sinagoga, gdje ih bi-
Cttju. Prema fidovskom zakoiru daju im 39 udaraea Danima i
dan;ma drZe ih u mra&rim pnostorijama, nateZu im mke i nogg
vuku od preslu5avanja do presluSavanja, dok ih napokon jedne
no,Ci ne pu.ste u m,rak.
Bura progona udara na Kristovo gumno te razgoni p3eniqr.
lvlnogo krSiana ctavlja Jeruzalem i rrra€a se u rodne krajeye
nqseci evantleoslco sjeme preko pustinja i rnona.
_Dakoar Fllip navje$ta Evanttelje po Samariji, gradu, koji je
uenold Veliki uresio ulicama sa stuporrljem, kazaliStima, kupali-
19

iti*u, te divntm hramom u dast cara Augusta. Kako li samo
' svojoj postelji, odzvanjale rnu u uSima rijedi mrrdenka, koji je
pozorno sluSaju rijedi Otkupljenja od Zidova prezirani poganski
mjeSanci, koje nekada ovdje naseliSeAsirci! Kako li se div€ zbog
eudesa, koja .dakon izvodi na hromima i krZljavcima! Mnogi od
njih okrd(u leda kumir'ma, te prigibaju glavu ispod krsne vode-
vide,'Sto je na stvari, i osvjedodavaju
Pqtar i Ivan polazg da 'pc,uiene,
.
qe, da su pristallce C,c,bro pa sal<ramentu svetqg Krsta
dodaju sakramenat svete Potvrde.
' ': . Dakpn Filip, gonjen svetom rermoSiu' polazi dalje. Na sa-
' 'rpotriom
putu, Sto vodi iz Jeruzalema u Gazu, stiZu ga otmjen*
kola, u kojima se vozi blagajnik etiopske kraliice Kandake. Bla-
' gajn'k 'ie pcSao na ho'Cciaiie,
se vi;aca'o iz svcl'c'3;aglada' karno
i sada u svojoj dobroiudnosti uzima putnika k sebi u kola, te
nastavlja glasno tttali iz jednoga smotka. Filip prepozna Izaijirl'
spis, pa upita blagainika:
- je upravo ditao rijedi:,
"Da li razumijeS, Sto Eita3?- Blagajnik
- V o d e g a k a o o v c u n a k l a n j e . I ' n e o , v a i ' a usta svojih kao janje,
Sto je n'jemo pred onim, koji ga striZe...
-Kako iu razumjeti, ako mi tko ne protumadi?- odvraia^
dvoran'n. .Bi li ti to rnc,grr'oreii, o ko,me gcvo,ri prc,rok. o sebi ili
o ngkc,m drugom?- Eak'cn mu p'rotumadi rnjesto; stane govc'riti
o Gcsp,o.dinovuZivctu, o njegovlm patnjama. o njegovoj smrti, o
slavnom njegovu ttskrs,iruiu. Dorsk'orast'go'5e do pc'tc'ka, u koji side'
rizniiar, da ga ilakon krsti, pa tako i on pc'stade Kristcvvim glasni-
kom u dalek,oi zemlji.
Fitip ob'lazi dalje primorske gradove filstejske svuda uZi-
Zudi sveto svijetlo vjere i plamen poZrtvovne ljubavi'
I u fenrcijskom gradu Dan-rasku okupija se mllogo rasprSenihr
kr5iana..Kad je Savao doznao za to, poZurio se pun mrZnje k
velikom sveieniku i zatray''iood njega potrebne ovlasti, da i tamo
mote traLit,i i osudivati mrske Nazarendeve prista5e.
Na delu oboruZane rutje ja5i prema sjeveru popustivii uzde
konju. JaSi ovaj lovac mrZnje, a ne zna da je iza- njega lovac
ljubavi. Pred vratlma veiikog trgovadliog grada drugi lovac- do-
,ii2" p.rroga. Iz bukteieg svijetla, koje najedamput okruZj lovca
mrZnje, zadu se glas onoga, radi kojega je druge mrzio:
. lsavle. Savle, zaSto me progoni5?* Konj se prestl'a5i, ko-
njanik padne na zemlju.
',Tko si, Gospodine?* pita Savao.
,,Ja sam Isus, koga progoni5., zadu se tajanstven o'dgovor-
,,Tegko ti je pracati se pnotiv ostana.l Jest, ostan nosi Savao u
duSi od ottog" du"", kad je vidio, kako njegov nekadaSnji prijateli
20
umire u provaliji. Nije rnogao zaboraviti njegova zadnjeg pogleda,
njegove molitve za krvnike. Dok bi za trhe nodi traZio mira na
sa smje5kom iSao u groznu smrt. Kako mora da je velika stvar,
za koiu ov'aj mladi junak Zrtvuje svoj Zirrot! Kako mora da jQ
vel:ki Uditelj, za koga ovaj udenik umire! Ostan zalazi sve'dubljd
u Savlovu duSu, koja je podela krvariti. Istina, bijesno se brani
od ovog ostana, ali Sto se viSe brani, to ga rana jade pede. Kako
li tajanstveno ono biie, koje ga je zormulo pred dama5Canskim
watima mora poznavati njegovu nutrinju! Doskota ie Savaon
koga je mrZnja huSkala na krSiane, upoznati, kako je vei odavna
ljubio onoga, koga je progonio.
-Gospodine, Sto hoceS da dinim?. pita Savao s najveiom
spremnosiu na sve.
',Podi u grad! Tamo ie ti se ps,ii*, odgovara tajanstveni glas.
Smeteni Savlovi drugovi diZu sa zemlje svoga vodu, koji je
oslijepio i vode ga u svrati3te u -Pavlovoj ulici... Tu ostaje tri
dana u dubokoj Sutnji i u velikoj oaamljenosti. Svoje pomodnike
poslao natraq u Jerruzalerr. Zburnie.ri radi nerazumljjvih d,oga-
daja, oni rado poslu5aju njegov nalog.
TiSina vlada oko Savla u gostinjskoj sobi. Odi mu ne zamje-
cuju ni najmanjeg traka svjetlosti. Slijep je za svijetlo ovog
svijeta.
Niti Sta jede, niti Sta pije. Nekoliko metara protapka pc
sobi i opet se spu5ta na sjedalo, te ukodeno bulji preda se slije.
pim odima.
Razgovara se sa Stjepanom. Sukrivac je njegove smrti. Ta-
janstveno se razgovara takoderr s Kristom. Kristova slika, koja
izbija iz tame, sve je sjajnija, silnija. sve ga jade dira u srce.
- Prestaje da broji sate. Ne zna vi5e, da li je dan ili noi.
Krije lice mkama, te plade i m,oli. Kakav li je luttak bio dosada,
-protiv
kad se borio Nesavladivoga! Kako li je bijedna i jadna;
zemaljskim sjajem okruZena sl;ka, koiu je u maSti stvorio o
Mesiji-Kralju, ako se usporedi s BqZanstvom Gospodina, koji
na kriZu umire! Lovac iza oblaka ulovio je svoju divljad; ranio
j-oj.src_e Zarkom strjelicom svoje
milosti; smrtonosno je pogdio
-
grabeZljivog vuka, koji
se sprernao da skodi na svoj pii;u".
TeSke boli osjecao je Savao, ali se u isto vrijeme preporada
na nov Zivot u kraljevskom slavlju.
Nikad se prije toga nije
tako naglo preokrenuo koji
dovjek do najmanje Zilice svoga bida
2t
 -Moram u Jeruzalem, da se predstavim Petru i drugim ude-
je unt$elt.dok se diZe apctol' koii
Ttgar ie srnlavljen: osvetnik nicima!. rede Pavao. -Ne mogu dulje ostati ovdje. No6as fu. mta-
buiU, patiti,-umrijeti za Ge
d6 se stoput ve6om-.i"*t**et yiti Damask.*
spodina, koga je Progonio.' Ljudi razbijaju glave, Sto da udine. Jednom vjerniku padne
sigrrrno 6e
savao duie, kak"o se netko penje uza stepenice. na pamet zgodna misao: O ponoci spustit 6e ga na uZetu s prozota
to *ti gcuoniC""ti koja qy nci h"attu' premd3 ie se on
svoje kuie preko gradskog zida. I tako izmakne Pavao neopaZen
ne aotiee. Vrata se otvaraju' Netko stupa unutra'- - - gostioni-
ni "eet uhodama i ubojicama.
-Tko je?. sfi:"ptc ie n"ezaaortotino' Ne Ce to biti U Jeruzalemu predstavio ga uden'cama Brarnaba, lw't sa
prija4o mu progovara:
Crreva-majka' Mu5-karac stoji pred ljim i C,pra, koji je sve svoie imanie proda'o, da pornogrre siro+jnji-
.Savle, brate! A;;;d; isus, kdi ti se javio na putu' Salje
Duha Svetoga!* Doskora nestade razumljive sumniidavosti i apo,stoli punt ljubavi
rt" t i"lt, da pnoqledaS i a" se napuniS prime obraienika u svoju zajednicu.
*A tko si ti?. tePa Savao. Pavao iivo 1eli da i u Jeruzalemu propovijeda poslanstvo
-Lanija, jedan od prista3a- Gospodinordh*' odvra6a..stranac'
odiiu' spasenja. U istoj- helenistidkoj sinago,gi, u kojoi se o5trro di.qao na
uto nestade Savlove tarne. Ljuske spadose sa stijepievih
da se za3titi od svijetla' Stjepana, sada prizraje svoju vieru.
savao opet vidi, ari rut"rna pretriva-irce
Za Zidove je upravo neshvatl'iivo ovo Sto duju. Odmah po-
ga ono ne bi opet oslijepilo'
t; ;" doji, aa dinju do Pavlovih u5iju dopirati glasovi zqralznia i mrZnje. Neki
ie nestalo tame
Sava,o, koji postade Pavlom' skono Zalr' Sto hoie da ga ubiju. Skono, pa su i njega htjeli odvu6i na ka-
divota Mesijina'
njegovitr o&jrr,- jei mu se u njoj objavila menovanje'
u janje, koje dopu3ta-.pnpTbT. Dama- *Bohe ie b'ti, da ode5 odavle"., sv'ietovao mu Petar. -Sad ie
Vuk se pretvorrio ga-
buine ulice' S velikim wijeme da u tiSini zrije djelo u jeruzalemskoj zaie'ln'ei. a i u
E6aninu, da ga vodi wojoi tuei moz
;;;;; primi savao svetu krsnu kuPelj' tvojoj du5i.-
Svetog Pisma -Po5alj'te me u svijet! Odredite m! zemlirr. rr kojoi 6u zasa-
Malo zatim stupe u sinagogu, te iza fitanja rrcrar
btttl" njega ljud'i-' koii. dodo5e iz diti Kristovu zastavu!- trail Pavao s+,ra"tvenn. on'e-n'
i moltve, traA riieJ. Zaduiteno " su ga kao ljutog pro- kima glavom. Novi obraienik mora naipriie dcrci do m .a. iz ko-
Jeruzalema da se ovdje sklone' Poznavali jega raste sve ono Sto ie vel:ko. Jo,Sje Pavao usijana 41rv', k,o'ia
g o n i t e l . i a k r 3 6 a n a , s a d a e v o n e u s t r a 5 i v o i s a Z a r k i m o d t r i e v l .je
i e nto
iem
-
propovijeda ime Ott,,pitutj*o' Tko da to shvati ? Cudo bi mogla m5iti tamo, glje bi valjalo graditi.
-Vrati se u svoju domovinu! Vrati se za stan u tkaladku ra-
rnilosti.
su ga; mali dionicu!- progovara Petar.
ziaoi se do skrajnosti zaprepastili. odekivali *Zar da opet kroi'm Sato,rei tkam sagove?.. planu Pavo.
pr'porrijedali ttt o njegovu
su da ie doci. S:fgcrvi pratioci -U 1T
nalazi -Jest, dini to!* odvrati prvak aporstolsk;.-eini to; ie!<ai na
stiepoci' az"pu mu se io5 PaP'r'
p"a"-t konja i o baca svoj das, a kad on dode, d'nit iei ono, Sbo Go,spod;n orre'l'.o
"i"J""":
-od O"*lsku traZi miske kr3iane i da ih
koji ga ovlaSfuje a""t' je najoduievlie' Pavao obo,ri glavu i tiho reie:
najliu6eg neprijatelja postao
u okove, a sad et'o "6jega' -Po'sluSatiu.o Nekoliko udenika otprati gl u Ceza-ii'' o^r:e
sljedbenikom-e-*iuU, imena Zidovl ne mogu- iz-
nljim ude u ladu. koja ga poveze u rodni grad Ta'rz. T:t ie ro:;\r^+i'
govoriti. nekol ko godina. Cini se kao da je slomljena njegove si1n1 ea^o'-
mu ne daju u svoj'm
Bijesna srdZba diZe se na Pavla' Ziaovi da je izgubljena za Kraljevstvo. BoZie.
doii do rijeci' Protiv njega kuiu smrtonosne osnsve'
U"go*oij"-a Drn za danc,m sjedi Pavao za tkaladkim stanom i zgotavlja
,,Mora umrijeti, mora poginuti' Sapcuci se dogovaraju u Satore od crne kozie dlake. Tiha tkaonica postaje prrstinrn:'n 'r
bi se d:gla velika
tamnoj nodi. "U g."d'l ga ne moZemo ubiU' ler podimo za
kojoj Gospodin govlri njegovoj du5i.
ptii't'i t"a bude ostavljao Damask'
graja. Vreb"l*o
mu zakopati lje5inu'*
iii-, onda 6emo ga ubiti i negdje
Reho6e' mu' da su na
Zabrinuti UJea"i upozc'ri3e apostola'
a ni u gradu nije mu zivo't' siguran'
svim vratima straze rtai n;ega,

22
 .Ovo pismo, mogle. bi te, dragi moj, stajati glave, da je. do-
BOZANSKO VIDENJE spjelo u krjve ruhe... progcvori.sa:nik.za se. Ali stari junadina,
koji je s Ko,rneliiem sluZ o u italskoj legiji, dobro zrra, da iz
Kr$enie satnika Korneliia t njegovih usta ne (e izaci niSta, Sto bi mu moglo na5kod:ti.
' Satn:k je rastrgao pismo na male komadide i zapalio ga. na
Larnici, te se zami5ljeno zagledao u plamen, koji je buknuo. -Da,
Kornelije, satnik jedne rimske satnije u Cezariji, siedi3tu
prijatelj ima pravo! Rimom upravlja ludak! Carstvo juri velikim'
rimskog upravitelja Marula, odloZi pismo, Sto mu ga je poslao iz
koracima u propast! Misao na to olak5ava mi sudbinu, Sto sam
Rima jedan njegov stari ratni drug, i zamisli se' Grozrio je ono,
baien u Palest'nu.-
Sto mu javlja Prijatelj.
Vec mnogo godina Zivi Korneliie u ovoj zemlji Zarkog sunca,
Pno5le su dvije godine ofkako preminu Tiberije u svpm da-
koju ;e nekad prez'rao i prokl'njao. Meitutim, ona je obdarila
robnom dvo,rcu na Capriu. Kad su lijes d'onijeli u Rim, {ocekala
njegov duh, koji je teZio za ist'nom, velikom dobrotom - vjerom
ga velegradska svjetina s povicima mrZnje: *Tiberium in fiiber m!
i S fiLerijem u Tiber!- Sada upravlja carstvom Germanik'ov sin u jedinoga Boga, Gospodara svijeta.
Kornelije nije spadao u red onih vojnika, koji se brinu samo
Gaj, koji je odrastao po vojnidkim logorima i komu vojnicy' dadoSe
z.r svoju slu2bu i za jeft'na uZivanja. Dok bi niegov dr"'g'ny1
rr"alttt"L kaligula, to jest odizmicao. OduSevljeno su ga/dotekali
tratili vrijeme uz vino i kockanje, on bi proudavao djela grdkih
u glavnom gradu svijeta, ali su se njegove pristalice doskora teSkc
i rimskjh filozofa. Ova djela dovela su ga na stazu istine, ople-
razodarale.
men'la mu duSu, udinila ga dobrotvornim i milosrdnim. DoSao je
,,Pravi lutlak sjeo je na cezarsko prijestolje,., pi5e prijatelj.
do uvjerenja, da je najuzvi5enija zadaia dovjeka - diniti dobro.
oludak se o,bukao u grimiz' Trebalo bi samo da ga vidis, kako se,
I r i 2 - s t o j a jod d o c i u d o d i r i s a Z ir o v s k i m r a b i n m a : i i r o o i s s r - ^ + s
nodeii svoje naduv"tto tiielo na pauk'ovim nogama' gega, kad se
kniige koje su mu oni donosili. Premda je u ovim knjigama bilo
mora pokazati narodu! Premda ima padavicu i premda se za ne'
dosta toga, Sto nije razumio i Sto mu se pridinjalo dudnim, ipak
vr"*urr" poput stare Zene skriva pod krevetom, ipak drfi sama je po njima doSao do mnogo jadeg svijetla, nego po djelima
sebe za lr"titog borca i tako je nerikusan, da namazan, u kratkom
griki svjetskih mudraca.
kaputiiu na'stupa kao baletni plesad' Ulcge mu sastavlja Zadnjih mjeseci dozna neSto neobidno.-Ve6 je bio duo za
gtumac Apelles. Kad je za jednog smijeSnog prizora nastupio u
glasno zv;Zdanje, rede: -Kamo rabija iz Nazareta, koji je prije Sest godina umro na kriZu. No
bir"rrc Maximus, te zaduo dosta
je odsjeiem!' sada njegovi udenici propovijedaju po cijeloj zemlji njegovu nauku
sreie, kad bi sav ovaj narod imao jednu glavu, da ga MeSiic,rn. se. 1':l i 1r faTa"itii ma svo'i h
predstavi5 njegovu okrutnost' Kad i nlzivaju Gc.vcri ft"t-
Nemoguie je, da ."*o- sebi
staSa. Ono, Sto mu javJjaju o njemu, neobidno ga dira u srce. Ali
.',-, .girAtti"ie divlje zvijeri, koje su odredene za gladiat'orske igr:e'
glave' Za gdje da natle dovjeka, koji bi mu razjasnio ovu tajnu?
nal'oii, da- im se iadu La hranu wi zarobljenici delave Same od sebe sklapaju se Kornelijeve ruke na molitvu, i on
objeda uZiva gledaju6i, kako se na najodurniji nad'in mudi ne'
gozba stoji do milijun sesterca. zavapi:
roblje. Jedna jedina njegova
je p9.ptt-starca' -Nepoznati BoZe iznad zvije"zda, komu se molim, p'remda ne
"r"trro
Premda je mlad, zbog svoje raskoSnosti, uveo
se u razumijem ono Sto time dinim! PoSalji mi svijetla, da rastjera
Ne'zmjerl je dasiohlepan. Poznato ti je, kako je naredro, da tamu moje du5e!*
i njegova slika, te da mu se prikazuju
svim irramovima izliZi
Vriieme je treie straZe poslije podne. Cuju se teBk; koraci
Zrtve kao i bogovima.*
straZe, koia ide na svoje mjesto pred twrdavu. Cuju se zapovijedi.
Zabrinuto zagleda se Kornelije preda se' Zna, I kakv'm se S vojn'dke kule trubljad daje makove. I onda opet ti5rna. U sobu
ogordenjem Ziaovi opiru ovoj naredbi. Sigurno bi u Jeruzalemu doprre tek jednolidni Sum mqra. Korneliju se zaklope o6.
popustio'
blto aosto do opieg ustanka, da pnokurator nije
Najedamput se prepadne. Preda nj stupa dudesna svijetla
-Budi sretan sto nisi u Rimu!* dita Kornelije dalje' -starom prikaza, a da nije u51a kroz wata. Posve jasno duje, kako ga zove
se borcu grsti, kad vidi, Sto car radi na dvorr sa svojim
po imenu; duje njezine rijedi jade od Suma morskih valova:
ulizicama.*
25
24
 *Molitve
tvoje i milostinje tvoje uzidoSe na spomen pre*
Boga. I sad po5alji u Jopu ljude i duovi nekoga Simona, koji,
se zove Peta;r. On je go,st koZara S rnorn, dija je kuca kod mot'a.
On 6e ti re6!, Sto ti valja diniti.*
Kornelije protane odi, ?li ne vidi ni5ta drugo osim slabog
svijetla kod vratiju.
-sigurno sam sanjao!* rede samom sebi. Pa ipak se sjeca
svega, Sbo mu je rekla prikaza. -Cudno, veoma dudno!* Pozove
posluZnika Silvij,a, koji mu je bio veoma odan.
*Slu5aj!- progovori satnik. oJesi li dtlo za ime Simona Petra?'
Cudno ime - pola Zidovsko, pola grdko!*
osim,ona Petra, satnide?.. odgovori vojnik. Dakako, da sam.
duo. Citav grad govcri o njemu. KaZu, da pripada Nazareianima,
o koj'ma se mnogo gcrvori. I danas sam doiuo za Sudne stvari..'
-Sto si duo?*
. ,'Govore, da je ovaj Petar u Lidi izlijedio dovjeka, k'oii je
osam godina bio uzet. Danas na pazaru Bovori se o jo6 veiem,
dudu: KaZu da je u Jopi povratio ilvot mrtvoj djevojci..
,,Zar u Jop:?- pita satnik.
-Tako je, satnide!*
satnik. "Htio bih:
"Podi sutra u Jopu, dim svane., nalaZe
vidjeti c,v,c,ge'ovjeka. Pnopitaj se za njega ko,d nekog koZara Sim,o'
na, ko:i stanuje neqdje na c,bali...
"Na zapov'jed, satnide!.. odvra6a sluga.
',Ijzmi sa sobom jo5 dvoiicu od mojih kuinih robova, ier'
Zelim da stranca podast:m.., nadoda satnik fivahno. Casak je
okl'jevao. a zatim je povjerio svoje iudno vitlenje starom, vjer-
nom subo,rcu.
Sutradan o Do'dne m,olio ." ,r-or, Petar na rdrmorn krovu'
svoga gostoprimca. Za molitve zamiSljeno se zagledao u plavo'
rnc,re. ko'e je un,o,r'i:roudanalo valovirna'o obalu. Najedamput opazi
na obzc,riu ne5to svijetla. Udinilo mu se, kao da se brzo primiie
brjeli oblak. No to n'je c,blak, jer oblaci ne lete tako brzo. Sigurno
ie biti kakva ptica, koja leti prema kopnu. Svijetlo dolazi upravo'
prema kuii i spu5ta se na krov pred zadudenog gledaoca'
To je do,plovilo bijelo platno. U vel'kom dudu gleda apostol
mnoGtvo nec,bidn'h Zivotinia i ptica na tom platnu.
-Efo, Petre! Kolji i jedi!. zadu se glas.
-N poSto!.. brani se Zivo Petar. -Nikad mi ni5ta nedista nije,
u31o u usta... Ali nevidljivi giasnik odgovara:
26
.Ne nazivaj nedistim ono, Sto je Bq odistio!* I kao Sto je
platno doletjelq tako ga je i nestatro s njegovim neobidnirn
sadrZajem'
Dok je apostol jo3 razrniSliao i pitao se, Sto bi moglo zna&ti
ovo videnje, ab), kako ga netJo zcrve imenom. Na ulici j,e stajaxr
legidnar s dvoji6sp Prat'ilaca.
K&ar je izaSao na vrata, te ih upita, 3to Zele, Petar je me-
dutim si5ao s krova, te 6e legionam:
*Ja sam onai, kqa traZite. Sto vas je dovelo ovamo?
,,Nai o.ospbl.ar :. r.-:1-. i(o-"neliie iz Cezanije. Zelio bi da tg
vidi, pa m,oli, da mu dode5.o
oSto to znadi?., upita prestra5eno koZar, koji je takoder bio
krSianin.
-Ne boite se!.. odgovori vojn;k. -Dolazimo u miru! Putem
6u ti reci sve.o
Clm je Petar duo za. sakrikovo videnie, postalo mu je jasno
i niegovo vielen..ie.Bog ga Salje u ku6u poganina, u koju ni jedan
Zidov ne m'oZe unici, a da ne postane zak'onski nedistim. Time
se dakle obaraju p,r'astare ograde geta, u koje zu Mojsijeve od-
redbe b;le zatvonle Z'dcv"ki naroC. I tako Petar bez oklijevanja
pocle u kuiu rimskog dasnika.
OkruZen s nekoliko znanac^ istomi5ljenika pr'mio je Kor-
nelije svoga gosta. Ni s:m niie zrrao.'Sto mu je, ali kad je ugledao
pred sobc'm Kr's+ova porslanika, padne na zemlju pred niega, kao
da pozdravlja samoga cara.
-Ustani| jer sam i ja dovjek!.. progovori Petar.
"Reci mi,
zaito s.; rne pcavae'?..Kcr.nel'i- is?cv'ieli St'o je v'd',o i St,o mu
je rekao andeo. Tada Petar rede:
*Zaista razumijem. da Bcg ne gleda, tko je tko, nego mu
se u svakom nar_odu m'li onaj, koji ga se boji i koji dini pravdu.
Bog je gospodar svih ljudi.*
Iza toga je dugo govc,rio pred onima, koji su se okup'li u
Korneliievu domu. PripovijeCao je o Zivotu i patnjama Gospo-
d'novim: o njegovu uskrsnuiu na nebo; o njegovim rijedima i
djelima. Prisutni pogani slu5ali su- s d-rbokim ganuiem.
Potreseni do u dno duSe pode5e glasno davati odu5ka svome
oduSevljenju. Petar opazi, da u ovjm ljudima bukti duhovski
oganj; da se i na nj'h spustila bura s visine, koju je sam na Du-
nove u obilju iskusio.
,,Zar m&,e tko vodu zabraniti, da se ne krste ovi, koji pri-
mi5e Duha Sveioga kao i mi?* progovo,ri Petar, dok su uden:ci,
27
 gledali
koji su ga dopratli u Cezaraju, s velikim iznenadenjern - t : ' a

boZansko djelovanje'na Pogaruma. PO SA MOTNIM PUTEV IMA :

Jod"istoga dana prignuo je Komelije i nekoliko njegovih
vojnika glavu u kupelji preporoda'
Crkva u Antiohiji i prvo misianarskoputovanie svetog Pavla
se prema Poganima.
glavom' Jednog prolietnog dana g'odine 42. siedio je Pavao.na tlu
. U Jeruzalemu su pokrSterri Zidwri sumnjivo lsimali pred tkalaikim stanom u svojoj'radionici. Noge.su mrr bile u jamir
Nisu se ustrudavali ozbltjno predbaciti
kad su duli, sto se Oogoiilo' S valjka na sJanu-visljelisu'crni konci..Pavaose upravo.bio za-
Slegla se bura .ne-
Petru, ali on ,u op."id"o nebeskim videnjem'
dubio u svoj posao,kad u radionicu stupi visok dovjek duge brade,
zadovoljstva i obraienici rekoSe: te ie Prijateljski:
priveo
-Dakle, Bog je i poganima preokrenuo misljenje i s tobom;'brate Pavle!.
. "Mir
ih Zivotu.* Zaiucleno dignei tkalac oci.
, ,,Zar ti, Barnab'a?.i klikne veselo i skodi:,.Otkud ti u Tarzut
Sto ima novcga u Jeruzalemu? Sto raili zajednica? K-ako ide Petru
i drugim apostolima?-
.Toliko pitanja najedamput!* sa smijeSkom ie Barnaba. .Ne
mogu tako brzo na sva odgovoriti.*
-Dobro mi doSaols naknadno ie Pavao i zagrli prijatelja.
Naveder sjede obojica prijatelja na ravnom krovu pod zvjezl
danim nebom. Barnaba pripovijeda, kako se na Crkvu tr Jeru-.
z;rlerntudigla nova.bura, jer je -car Klaudije,. nasljednik um'or€nog
Kallgule, imenovao Heroda Agripu kraljem ditave. Palestine.
-To je nakaza u grim;zu*, govori C;pranin. .-Odrastao je u
Rimu, ali se tamo vladao tako ludo i toliko se zaduZ'o, da ga je
strrri Tiberije bio bacio u zatvor. Kaliguia je svoga .sudruga u
riizvratno,sti. postavio za detverovlasnrka na sjeveru Palestine, a
Klrudjie mu je eto pro5le godine pre,CaoJudeju i Sarnariju, i tako
sada vlada ditavom Palestinom. U toj zemlji nema viSe rimskog
upravitelia. Da bi se kralj dodvorio velrkim sveienicima i Sined-
riju, bijesno udara na mladu Crkvu. Zato je Jakova, sina Zebede-
ieva. a brata Ivano,va pcgubio mbdem. I samo,gPetra bio je strpao
u tamnicu, ali ga je iz. nje oslobodio dndeo, premda se nalazio u
okovma i duvale ga detiri. straZe. Petar je otiSao.iz Jeruzalema
i sada po svoj prilici po siriskim gradovrma propoyijeda radosnu
vijcst Uditeljevu...
.A ja sjedim ovdje i izradujem Batcvreza. pastire kozal* uz-
qahnu ogordeno Pavao.
-Tvoj das je doSao, brate!.. tjeii ga Barnaba.
"Podi sa mnom
u Antiohiju! Tamo je osnovana .zajeCnica,koja treba vodstva. U
tom gradu ie5 moci udiniti mnogo dobra, jer pozna5 jezik i men-
talitet onog narod.a. Mora5 postati apostolom pogana<.

28
29
 Pavao pctaje BoZjim glasni,kcn u gradu, hoji porocima nad-
.Aposlolom pogana!1 Bovori Pavao uzbuileno. Dakle se kra- paSuje i sam Rim. Posrruda navjeSfuje Udteljevrr nauku: po uli-
ljeystvo Bo.Zje Siri preko gianica Palestine! Da, Barnaba, idem s .cBmB, po bazarima, trijelnovima, po javnim kupali3tima" Ljudi
tobom! U Antiohiji demo zapodeli veliko djelo!' ga slu5aju s narpola pwugljivim zanimaniern ornako, kao Sto slu-
misli5?*
"Na 3to Saju na T. one, lrdi na pazarima nude lijekove prutiv glavqbolje
.Na wvajanje svijeta za Krista!*
i zubobolje.
.?. Sta tiuan rnare za pavlsva novqg Bqa i nsv€ Spasitelja!
Nije valnq da li j'e jedan bq vi3e ili manje. Imaju o'rd na Bto mi-
*I.rjepi, zlatni grad. na zelenim vodama Oront4 najvedt -je sliti, na pr. na utrke s korjima i kolima, na gladiato,rske borbg
Ua nimati-Aleksandrile, sncdiSte Istoka, stjeciSte karavana' Pgtot ,na kazali$ne predstavg na novdane poslwe, na radost ljubavi.
Govaeki Zivot okmZuie nadu dvojicu putnika, koii-upravo dclaze Uza we to okupilo se oko Pavla d'cta slu5atelja, narotito iz-
iz-selerrcijske luke r piolaze glavnom tfu"ott' razaiieljenom s.detirt rnedu onih, koje pokva,reno dnrStvo gazi i razbaStiniava, kao Sto
reda bijeiih mrarnornih stupwa. Niz ulicu redaju -se hramorri, ku- su nosadi i robovi. Oni poiudno sluSaju evandeosku nauku o jd-
pali5ta trgovine, krasne vile i palaCe, vrtgyi s olgar{1t1a, lonro-
svake nakosti svih lfudi pred Bogun. Podudno sluSaiu nauku Uditelja,
iim", 6"CtvaTna, srebrni vodoskoci. P,utnici susreeu lj'de koji je na drvetu sramote u Jerrrzalemu p'rolio svoju krw za sve
vrste: pqn6nq Rimljane, naobraZene Grke, Sirce i Zidove- S-a sto- ljude. I tako je rasla zajednica psvetih<r koje najprije u Antiohiji
tinama deva prolaze crnomanjasti trgovci iz Mezopotamije Indiie' prozvaSe .Hdanima-
ea dalehq Istoka. Tova,re dragocjencti dwezli $l (ntamo starin-
Od vremena do wemena dolazio je u ovaj grad i petar. Jed-
skorn svilenom cestom preko istotnqg Turkestana i Ekbatana. nog dana proporrijedao je zajednici o nwolji krS{ana u Jeruzale
Po bazarima gomila se istodnjadko blago, svila, sagovi, l,1o- mu, gdje je zavladala glad. Sirijske opiine rado zu sakupile da-
dwi, mirisave teku-6ine, dragutji, mirodije. Tu se-prodSie- i noblje' rove, da pomoglru brad u Jerrrzalemu i Judeji. Barnaba i pavao
OrAje tjerajtr svoje zanate varalice, komedija3i, lakrdijaSi, darob' odnesoSe te darove u weti grad. Na povratku pratio ih Barnabin
oi""'*u* ne6ak Marko. U Kudi njegorre majke Marije slavio je Gospodin
gizdelini u plavom i zelenom odijelu woga-trgwackog svoju Zadnju vedertr. U istoj kuci sifuo je nad fzusove udenrke
je
kluba tumaiaju okolo i a.'o raspravljaju o izgledima konja i Duh Sveti u obliku plamenih jezika. Vradali se trrreko Cezareje,
ckeya. 1'amo bodalje tutnje koraci rimsrkih lqgionara. Antiohija ie gdje su brili svjedoci potresnog piizora.
naime sjediste carskog legata (pclanika), najmodnijeg dovjeka na
U amfiteatrrr kralj Herod Agnpa, u datom protkanom'gri-
istoku velikoga canstva. mizu, sjedeCi na krasnom prnjestolju sa zlatnim vijencem na gta-
BarnabJ i pavao uputili $r se prema gradskoj cetvrti, naz- vi i Zedom u ruci, primio je jedno poslanstvo iz Tira i Sidona. Ovi
Erpifanija, a nalazi se blizu brda Silpius' Na jedn'oi klisuni
varroj-brrria su do5li moliti, da bi se o,bustavila neprijateljstva. Kralj, qpojen
' toga i'sklesana je glava strairr'oga Har"ona, koji preko Stiksa punino,m svoje rnodi, govmio je s njima ohotro. Nanod je oduSevlje-
prevod duse pokojnika u carstvo mrtvih. NaSi putnici svrate se no pljeskao, te zarrr3io porricima, koji se razlijegaSe na,laleko i
-!i-
tr jednu kufu u Singovoj ulici' blizu panteona' roko:
je
Salrupljeni kr3dani veselo pozdravljaju dodljake' Upravo -Ovo je glas boga, a ne dovjeka!* Agripi se widalo to bogo-
gnbota - *t"eo, vrijeme gozbe ljubaur i ZrWe Prewete Euharisti-
hulstvo, smijeSio se tome laskanjLr, dok jJ pavao u srdZbi stiskao
je. Pavao su ,rp-ttij" s predstojni!'rm-a ove kr5danske zajednicc: Sake i jedva se sudrZao, da ne t"itrn". barnaba se tnrrdio, da ga
3a Si-uttottt, ko^"-dadode nadimak Niger, s Lueijem Cire.cerq srniri.
i s Manahenom prijatetjem Heroda Agripe iz mladcti'
Uto je kralj najedanput pc.oblijedio kao kreda Uhvatio se za
Skclrobezdahaslu3ajukr3daniono,stoimPavaopripovije. h|yh, digao se , stao se svijati od boli, zatim se sru3io na zemlju,
plam-
da o svom obrai'enju pred vratima Datn;rska' Njeg'r"e rijeCi yrile nego li se njegcrva okolina sna.Slada ga prdrLt. Zezlo mu je
te egnjerrr wetDg oduSe'rljenja rspa-loiz ruke, datni vijenac otkotrljao se po zemlji.
Rieu& od bola
Zajednica se razilazi kasno u noci, {i su erad$9 ulice osvi' previjao se Herod pred steperricama
svoga prijestolja Amfiteat-
tliene zubljama i svjetiljkama. Zivot kola kao u po bijela dana
31
30
 oSto moZe wijediti nauka dovjeka, koji poput zlodinca, bl-
'vika, koja se'pomalq'pretvara u zavijanje pasa' tevima isjeden, poginu na kriZu?* odvrati jedan od prisutnih - Zi-
iorn'se razliieL,e dov, imenom Barjesu, a nosio je nadimak Elimas ili darobnjak
t""'
fti."u"'ii t"tu ,r'io*oe, dizu g.1q zemlie'.
n9laZu.nalieeow
Herod Pavao ga oStro pogleda u odi, te ie mu tresuii se od srdZbe:
lijer{ ari uzarud'
ffiT'.T;;*.hJ*"H,;#J " "sta "'i5i -O puni svake lukavStine i zlobe, sine elavolski, neprijatelju
I -r -0" 'stao''se svake pravde,.zar ne prestaje5 izvraiati ravnih puteva Gospod-
*
,'
zalir"epaS.en' lizithziti, a Pavao .rede svojim
niih? I sada eto ruke Gospodnje na te, bit ieS slijep i tvoje adJ.za-
ot"tto'ffii" '91oga stirat ie neko vrijeme ista tama, koja prekriva tvoju du5u*.
je Bog" sQdio! Posiao ie andela da udari drz-
PrestraSen darobnjak pipa rukama, odi.
9ik"lla.i6",r'ri
u Antiohiii uzbudeno su sjusaii' kac
su
.ra.apostol! , -slijep sam., vide izvan sebe od zbunjenosti. .NiEta le vi-
'
o r i p o r ': ^ r - l : n . L ^ : i
: e nriin'ufnrn n r v i v e [ ' k , p : i - tl,]:l
?'i*:
Yt"'.'
dim!*
In o v p.Bio i" tg r"":"iJ#ffi;"ildffi'Tli:'Jfii?1t
'gr
i" qbtoputt o'raskala3en
Zivot'''
-Vodite ga odavle!* zapovijedi Serg;je robovima, koji su posluZi-
vall. -Zel'm duti ne5to viSe o ovoj nauci, koja izgleda mudri;a i
r i a r t e i j .; z m l . J o s t i , t a l i
olff ii5ia od nauke naSih filozofa-. Zatim 6e Kristovim vjerovjesnici-
ma: -Odsada su vam otvorena vrata moga doma...
ri"-:l;:*:",';*1?,#H'f"i"a#Ji|liil;,0;5;";'J'ilff
na zajednicu:
U mnogrm src'ma nide sjeme BoZje, ali Pavao Zeli poCi dalje
uprawro i u drugi111krajevima osvajati svijet za Krista. Obuzeo ga je sveti
' sam ih 'od'
-Odvojrte mi Bdrnabu i Pavla za :djelo, za koje nemir. [igdje ne mo2e da se zaustavi, veC neprestano krod daljg
redio*... da ispuni zadaCu, u kojoj gleda'cilj svoga Zivota.
Butnia' Zatim je an-
Nakon ovih riieii zavladala je duboka Sa svojim pratiocima prolazi Malom Azijom. U kasnu jesen
r'uke' zaredio ih za sve6enike
biohijski biskup p"foio-"u "*1"" plovi prema Peq'gu, zemlji Galaiana. Po,put nesavladiva zida diZe
je Duh Sveti'
i;;";;. im zadalu, na koju ih' 'pozvao se pred njima ledeni Taums, iza kojega se Sire otrovne, rnalaridne
st-t.
' 'M:rlo kasnije; jeCnog prolietnog' dana god ne 45'- uputili moivare pamfilijske ravnice.
luci' 'da se ukrc:rju na ladu
Se vjerovje..,'"i p,"t"" seteuctlst<;oj .Smrt deka na vas, ako prijedete preko gorja!* opominje ih
natovarenu smrdlj'v'rf il;;il' Nakon imirne voZnje stigo{e do gostionidar u ludkom gradu.
jdornovine' u
a;;;;, B;t"abine spasono'sno pro'pvijedanje zapodeie -Mi nosimo Zivot, koji pobjettuje samu smrt!. odgovara ta-
S a l a m i s a ' Z a t ' m su prokrstarli ote janstveno Pavao U noCi Marko je odludio da se odijeli od Pavla
Zidovskim s'n.g"gama"gt"J"
g:adu bio je zlo:lasni -hram 'boZice
kdm sve do Pafosa' U-to*e nedudorednoiiu'
i Barnabe. :
,Afrodite. Njoj su pog;'t'l-itkozizali svoie'Stovanie ol,udost je i6i dalje!* rede Marko slijededeg jutra. -Za5to ne
P".Y"o.' d"o-l-:,.1"^-:l: bismo -oetali na Cipru, da oduvamo ono, Sto smo postigli?* Marku
, I carski namjesn:k na Cipru; Sergrje
ih je u atrlJu svole je takoder brlo norgodno, Sto voclom ovog pthvata nije njegov
o:u.orr:.."if.", t" ln je pozvao k--t"!i'.Primio je arkadama'
nztein' Taj. atrii bio ckruZen ujak, ved nemirni i strastveni TarZanin.
kr.iie. sagradenena t''*'fli tkanina
od dragocjenih -Radi Sto te volja-, odvrati mu Pavao. .Ako me ostavi5 i ti,
Namjesn'k je leZao na po'divaljci nad'nje'noj glasnike ne-
promatrao Barnabo, sam fu pifi dalje.*
iz Aleksand.i:i" i e.['f'o";' Iiadoznalo ie
poti;"uo iz plem:6ke rimske obitelii' oJa ostajem s tobom!< odvrati Barnaba bez krzmanja. Talto
;;;;;;J eoe". 1e -llo ]: ""*
pitania'
ma naobraZu^, irt"tl*"if' os1"eula' Zan1mala su ga sva se putevi razdijeli5e. Marko se watio u Jemzalem, d'ok druga
Na-.1vol dvo'r pril'ukao je velik dvojica za stra3ne Zege nastaviSe put kroz klance prema sjweru.
koja su se ticala ru"""ti:" I t'je""t U njihovoj pri-
i s-lidnrh ljudi' Danima i danima prevaljuju divlja brda. Sunce je Zestoko
broj udenjaX", p1".,iittu,'astrologa vjere' pripeklo. Okomite stijene upravo plamsaju od Zege. NoCi provode
htio je- da sluSa propovjednike nove
'Pavao pun svetog Zara'stao je svjedoditi za Gospodina i nje-
"uii"sti u Spiljama i uvalama, gdje zebu od studeni. Oko noci5ta zavijaju
vukovi i Sakali. Razbojnici navaljuju na njih, ali ih uz proklinjanje
govo Evandelie. puStaju; jer nemaju niSta ito bi im mogli oted. '
' obrati se namjesnik svojoj oko-
,'\io, Sto velite, Prijatelji?'
lini.' '
i ,' I 83
32
-

mala'rije' Mu6i ga i puteSto pla5ljivi Timotej, prikljuEuje se apostolima svim

Pava,o sve teZe diSe' Ima jake napadaje oj&fr
snahtiji Barnaba pledlaZe' da pre' 5:rcem. Nitko ne razumije Pavla tako dobnq nit&o ne prisvaja na-
straina gfu.,ouoiju, tfi kad mu
odluirro: uke tako Zeljnq kao ovaj tihi mladii.
l*inu putorvanje, odvraia m.e sili' da idemo
*Ne, ne iemo prekinuti putovanje' Ne3to Za jedne wedan'osti, koju gratlani i seljaci iz okolice prire-
Evandelje!" di5e u dast boga Zevsa, govo,rio je Pavao sakupljeno,rne mno5tvu
aai:e. Ja" menr, ako-ne budern naj'e5iivao
je Plrt v-9dio nizbrdo' Dva i svoje rijed potkrijepio time Sto je ozdravio uzeta dovjeka Svijet
Napokon su se popeli na vrh'. Sad Iznad grad- je zabezeknuto gledaq kako ovaj bogali skade i odbactrje svoje.
dana kasnii" o;;i-J iroz vrata Antiohrje-Pi-sidijske.
3take.
skihvratauklesanjelikbogamjesecastrigiiskomkapomnaglavi. *Od rodenja bio je uzet i nikad nije mrogao koraknuti., Sapfu
kolonija' koja se bavila
U gradu je postojala jaka-Zidovska ljudi jedni drugima. .Ovakva djela rnogu izvesti s,amo bogovi!<
koZarskim *Uotl ie Pavao govorio s velik'm uspjehom
nedjelje, PlaSljivo pogledavaju na dvojicu apmtola. Iznenada sinu ini u
"b.*;:U
;""d;rfi;zia"urr" Zamolili su ga, da dode i sli.iedece glavu misa,q koju jedan poitenjadna glgsno izrede:
o-,jednakosti
jer Zeleeuti v*i't-"'ea No kad im-je podeoeovoltf djecom' pe -Bogovi su d,oSli na na3u svedanost! Onaj tamo visoki s du-
sviju ljudi p"JS"g"t*, koji.i pogane smatra svojom gom bradom nije nitko dnrgi, vei sam Zeus, a oaraj maleni, mr5avi
deli su ostoo ,ipuJ"-ti- ,iile, .,rit;"ti, srditi se, u zrak zgta'.ania
" iovjek uz njega koji s toliko lako6e ggvori, sigurno je Hermes,
stali su na sebi derati haljine' viiesto' poslanik naS'h bogova.*
.Trebalo je, da se najprije varYla navjeSduje radosna obradamo Rekli zu tro i svecenicima Zeusorra hrama. Ovi odmah d,oveli
;;;, ;;fi kad ie odbacujete' evo se
progovori okiiene vol'ove, da ih ir:tvuju pred stiancima.
"poriii -Sto to ffnite, ljudi!* povide uzbu(leno Pavao .I mi smo
Pogarnima'* potese p'ropcrvi-
Buduci da nizu srqjeli vise uii u sinagog'u' koji se
smrtni ljudi, kao i vi. Do5li smo, da vas od nedistih idola prive-
jgd,ati po ufica,ia i-tngr.ri"ra grada. Bilo je dosta sluEajeva, demo pravome Bogu.. Imali su dosta muke dok su sprijeiili to
-J"orn't"a*t' prihvatiie rad'cno Isusovu nauku' blasfemno frr'tvovanje. Razoiarano mno5tvo napokon se razitle.
odrekoSestare kumirJtt" Anthiosa' koji iz
-pt"t'o U Sumnim valovima Malo nakon toga stigli su iz Antiohije i Ikorrij a Zidovi, koji su
koja srca jezero' primi veliki broi
Sultan-Dagh" ""p""i"
i,ii"e" Egerdirsko krenuli na put za apostolima i nahu5kaSe i ovdje nar,od protiv njih.
"
svetogA Krsta' *To su ztrodinci i varalice, opalci Earobnjaci, koji nce nF
ljudi sakrime'nai ,. r--
gpdinu dana' we dok
Apostoli su ostirli u Anti'ohiji viSe od pred rimskom
sreiu!. govcili zu Zidoyi lakovjernim Listranima. Mnijenje ljudi,
poslo za rukom da ih
fanatrinim Ziiwin'ta nije zbog
koji su dotad u apostolima'gtedali bog,ove, odmah se preokrene.
vlaS6u *.r*"1'i"'ft"" Uotttorr"itt" i ruSitelje mira' Liktmi ih Dok je Pavao propovijedao na uglu jedne ulice, strgode ga sa
gada. Premda Pevla'kao'rirnsk'og g'atla- podnoZja, gurnuSe u jednu jarnu i kamenovaig a zatim mislesi da
toga iSibaie il;U"*S"-li
nina ne ui ,f":uil-lio"""til ot je mirno podnio'ovu sramotu i bol' je mrtav, izvukoSe ga pred grad i baciSe na livadu, na kojoj su
palile rane'
Kad su krenuli na put, joi su ih derali fivotinje.
Put ih je vodio kroz steipu' kmoz pra3nu prxtiurju' Powe is- Medutim Pavao je bio fiv, te se poduprrt od svojih udenika
c{pli;i" ;-;
-a*t' it<onii'"i1"L"srediste tt*"aoog vunenog ob'rt'a' wati,o u Loisin dom. Podrtvovne Zene njegovale su ga, zavijale mu
"nt*ii
Ovdje ,., *,rti a"g dana radio je Pavao u tkaorrici rane i blaZile boli.
i tdko x""!i' a naveder je-propovijeda'o rijeE Cim je mogao stati na noge, ostavig je s Barnabom gfad i
B,oZju.No"."lrrai"J-"""gati:i
i -Ji" r."a Zidova na og,ordeniotpor. Bicevima _uputio se prenra Derbi, koja se nala'ila na krajnjoj granici Ga-
"J;ri "i gradska wata' a ipak je u Ikoniiu lacije. Za cara Klar.ldija posta Galacija veteran^skom kolonijoorr.
i .kamenjem istjera5e ih pred i plemenita
mnogo njih na3trosvoj sgls r'r,nwoj vjeri' Mettu lli-.l Iscrpljen od duga puta stigne Pavao u grad, koji je nekoc bio
ideal djerlidanstva.
' Tekla, xo:u :e iavao"od.uter'io "a rlz.'iseo'ri naj zloglasrrije razboj nitko gnij ezdo. Naporrro putovanj e, poslj edice
udaraju apostoli' nema kraja' Kroz kuZne xamenovanja, sve de5di napadaji malarije, baeaju ga na bolesoritku
Fut kojim sada gctoljubivo pqima
L-'stri' Cdjg iL P-ostelju. Dugo je u Zestokoj groznici lebdio izmetlu Zivota i srnrti.
mod"r'are *"ili":"-""-pt*i" {\ad se napokon opo,raviq podeo je opet pnorpwijedati i mnoge
uwojuku4Lili;'"ioi*injezinar<lent<aEunika.Errnikinsin'
dta
3f
jepredobiozaKrista.Metluobraienicimabilojenekadasnjih
razboln'ka, starih legionara sa brazgotinama na licu, ali svi su se ZAKON 'I
EVANDELJE
oni is-kreno obratili i rad,o,snoprimili sa.kramenat svetog Krsta.
'ostaju vjerovjesnici dulje od jedne god'ne' PoboZni'
U Derbi
ih, bi-
Zakcinu odani Zidovi i; Antiohije, Ikonije i Listre, progone Apostolski Sabor u Jeruzalemu - Zemni svrletak Isusovih opostob
mirno z've medu nekadasnjim skitnicama' ra-
duju. dc,k u Derbi
zbo;nicima i vojnicima. zakleti Pavlovi neprijatelji mislili su da Jednoga dana podetkom godine 4g gorjeli su fiSci malih ulja-
je
' G omrtav, a dnisu
t o v o i zPa e t i r i PoSli e vnjim.
g o d i nza rati5eseapostoliuAntiohiju-sirij. nica u dvorani Zadnje vedere u Jeruzalemu, gdje se predstojnici
kr5iansk'h opiina sastaSena svoje prvo vijeirnie. Duboka je nod.
Malci
sku i podnijeli su izvje5tal o sijanju rijedi BoZje po Cipru i Vec nekoliko sati sjede i raspravljaju o sudbini mlade Crkve. Tu
Aziji. je prvak apostola Petar, ljubimac Gospodinov Ivan, jeruzalemski
" je u zlm-
Prvi dio velike odisejade apostola pogana zavrSen b'skup Jakov. Tu su Pavao i Barnaba, kojima se pridruZio mladi
godine 48. Bratska ljubav primila je njega i
skim mjesecima Tito iz Antioh'je. On se iz poganstva obratio na kr56anstvo. Tu su
Barnabu opet u Crkvu-maticu na Istoku' mnoge starie5ine kr5ianskih zajednica iz Jeruzalema i drugih ju-
dejskih gradova. -
Pava,o strastveno brani tvrdnju, prema kojoj u Kraljevstvu
BoZiem nema v'5e razlike izmedu obra6en'h Zidcwa i pnqana. Novi
Zavjet zamijenio je Stari. Krist je sa svojih udenika skinuo jaram
Mojsijeva Zakona.
"Samo Abrahamova djeca pravi su gratlani BoZiega Kraljev-
slvs!* protuslove ogordeno Pavlu kriiani, koii se obrit;Se sa Zi-
dovstva. -Samo na nj;h odnosi se obeeanje dano pred tisuie godi-
na. Oni, koii prilaze k nama iz poganstva, neka se barem obreZu
u znak Zavjeta i neka se podlaZu propisima, koji se tidu jela. Niti
poslije Isusove srnrti nema ni5ta izmedu nas i neobrezanika, ma-
kar se ovi i krstili..
Pukotina koja je rastavila krS6anske zajednice, dini se neiz-
ljedjvom. Neki obraien'ci sa Zidovstva bacaju srdite poglede na
mladog Tita, koji sjedi uz apostola naroda, te stidljivo obaia odi.
Da ne bi povt'ijedio zidekrSiane, nlje se n! taknuo hrane. ko;u je
Marija majka Ivana Marka izn;jela na sto. B'lo mu ie clobro po-
znato, kako se Zidovi gnu5aju dijeliti krrh s neobreianim fov;e-
kom.
Napokon prihvati rijed Petar:
. nZnate. draga bra6o i oci, kako me je Bog od prvih dana iza-
brao, da i pogan'ma navieiirrjem Evanclelie. On, koi; poznaje srea
posvjedodio je za njih i odmah im dao Duha Svetoga kao i nama.
ZaSto dakle sada hodete da im nametnete jaram, koji ne m,ogo5e
nositi oci naSi ni mi? Nego vjerujemo, da 6emo se spasiti rnilo56u
Gospodina Isusa kao i orri..
Rerme" pristaSe Zidovstva uzvrate ledenom Sutnjom, dok pa-
vaq Barnaba i fito'slobodno odahnu3e. Ali eto novog prigovora:
3C
311
 -Mimoilazi$ naie pitanje!* mrrnljaju Zldo-krBeani. *Sto je s
obrezovanjefn? Sto je s propisima, koji se ti&r hrane?- Svi sada
upiru pqled na roilaka Gospodinova Jakova. tihog, ozbiljnog bi-
skupa jenrzalemskog, koji je dosada 3ute6i p'ratio prepiranje. Od
njqove najranije mladosti nisu mu se Skare dotakle kose. Kao na-
zirenac Zivi svetrm poko,rnrdkim Ziv,otom, uzdrfljivo i djeuidanshi.
Odijeva se u platno, ne n'osi nikakvoga vwlenog mha. Zagnvornici
mojsijeve strogosti misle da ie u njemu nadi najodlutnijeg soveZ-
nika. Uz Peha i Ivana smatrali su ga stupom Crkve. Zato su ga
sada zam,olili, da kaZe svoje mi5ljenje o toj stvari
Apostol se lagano digng te pr,ogovo'ri dubokim, zvonkim gla-
soim:
-Mislim, da se pqganima, koji se obrate Bogu, ne nameie ni-
kakvo drrrgo breme. Neka ne prinose vi3e Zrbve bogovima, neka se
uzAfre od bluda, od udavljenoga i od krvi*.
I opet Sutnja. Branitelji fidovskih zakona ne usuduju se da
i jednom rijeiju viBe prigovoe. Pavao odobrava kimanjem glave-
Mladorne Titu udaraju suze na odi.
Petar izgovara zadnje odludne rijefi odobravajuii Jakovljev
prijedlog. SruSiSe se tiauiijetuei zido\ri. Nestad,e prrastarih zapnoka-
Nema viSe razlike izmedu krS6ana, koji se obraiaju sa Zldovstva
i onih sa poganstva. Svi zu bra6a u Gospodinu, zudioirrici njegove
ljubavi. Svada, koja je pnjetila jedinshru Crkve, dokondana je.
O zakliudcima Sabora r prijedlogu jeruzale'':r.skog biskupa u-
pu6en'a je porslanica lcr5danima u Antrohiji, u kojoj ih bra6a iz J*
ruzderna uvjeravaju, o bratskoj ljubavi prve krSianshe opiine
Pismo imaju oredati Pavao i Barnaba. Kao glarnike mira dali sur
i* u6e.nrke Judu i Silu.
Noc je minula. Iznad jeruzalemskih krqvova diZe se svijetlo
ffxroga dana
S radosnim klicanjem a"J" kr5dani u Antiohiji poslanike'
i nikako da se nadtaju redaka, koji kr56anima, 3t'o se obrati5e sa
poganstva, daju potpuno gradansko pravo u BoZjem Kraljevstvu.
Juda se waia u Jeruzalem. Po niesru Salju sirijske zajednice
poadrave i zallalu. Sila se pridruAo Pavlu i ostao s njim u Anti-
ohiji.
Puteui apostola vode na we strane wijeta i djelomiino se
gube u tami. Ovdje 6emo spomenuti ome, o kojima nas izvje5cuje
vjeodostojna predaja
3t
Ivan se nastanio u Efezu. Sve maloazijske krSianske zajedni-
ce gledale su u njernu svoga oca. I nj,e'ga je zahvatio todak p,ncgorn-
stva. Car Dcnricijan odagna ga na maleni otok patmos.'Ivan koji se diZe
iz mcrra blizu aziisk,og korpna. Tu u samoii imao t'e duboka
potresna vitlenja, koja je napisao u Tajni Otkrivenja. Nakon Do-
m;ojanove smrti vrati se u Efez, gdje ved kao starac pise svoje
Eva,ndelje, najdublje i nadivnij,e djelq Sto ga je ikad napisala
ljudska ruka.
U dubokoj starosti u miru ostavlja ovaj svijet.
Jakova, rodaka Gospodinova, baci u tamnicu godine 62 veliki
svedenik Ana, sin 6orrjeka, koji je Gospodina osudio na smrt kri-
Za. Sa vrha hrama strovali5e apostola. a jer je nakon pa{a jo{ bio
iiv, dotuko3e ga toljagom po glavi.
Bartol je propovijedao nauku Gospodinovu u Mezopotamiji
i Indiji, gdje ga radi vjere Astiag stavi na okrutne muke. Predaja
kaZe, da su mu najprije ogulili koZu, a onda odsjekli glavu.
I Toma unr,re u Indiji muderridl<om srnrfu. Krvnidki mad do-
krajdio rmr Zivst.
Evantlelistu Mateja urnorili su po'gani u Etiopiji kopljern" -
na oltaru.
Andrija je pnopoviJedao BoZju rijed po Zar,kim orrrn€D-
sk'm stepama, po provalijana divljeg Kurddstana, u zernlji
Skita, u Traciji i Grdkoj. U Ahajskom, gradu Patru, razapet je na
kriZ.
Legenda prida, da je Filii ulnr.o u frigijskom Hienapolisu jedr
nakorn srnrdu kao i njegov Uditelj.
Simun Revnitelj postade iza Jakovljeve smrti jeruzalemskim
biskupom. Vodio je svoje vjernike kmoz jade Zidorrskog rata, za ko-
jega je razoren sveti grad, te je napokon za cara Trajana umno na
kriZu u dobi od 120 godina.
Judu Tadeja uliSe toljagom u Perziji, Matiju karnenovaBe u
Etiopiji.
Tako glasnici Isusovi uminr rad.i vjernosti $rome Uditelju.
Umiru, upravo orako, kao Sto im_ je on unaprijed re\ao. Sa Simu-
nom Petnom susrest 6emo se kasnije.
39
 EVROPA ZOVE
Drugo misionorsko putovanje statog Pavla
. U prolje6e godine 49 tjera Pavla na apostolsko putovanje de-
Znja, da opet vidi krSianske zajednice, koj'ma je propovijedao
Evantlelje. Barnaba je poSao sa svojim neiakom Markom na Ci-
par, a Pavao sa Silom preSao istodni Taur u doba, kad se tek bio
otop'io sn',jeg, pa se jedva mcglo prijeci knoz gorske klance. Kroz
>Davolsku provaliju. cilicijskih vrata put ih je vodio preko raz-
rovanih, uskih staza, uz nebotidne klisure, pokrai vrtoglavih po-
nora, kroz moivare i stepe, dok napokon ne stigo3e u Derbu.
Nisu dugo p'o,i'ivali u ovom prijateljskom gradu, vei podrr
dalje prema Listri, gdje se svratiSe pod gostoliubivi krov Loise i
Eunike. Mladi Timotej sav je izvan sebe od radosti i v'Se se ne
mide od Pavla, a kad je apostol odlufio krenuti dalje, zamoli ga
da ga smije pratiti.
*Ns znaS, Sto moli5o, rede apostol. .NaS put je put boli, na-
pofa, smrtne opasnosti*,
.Za drugim i ne deznem!.. odwati njeZni, vitki mladi6, gle-
dajuii apo,stola svojim dubokim crnim odima, u kojima je sjalo
oduSevljenje.
*Tvoje zd,r'avlje nije ba3 najbolje", odgovori apostol. -ImaS
slab Zeludac. desto te napada groznica. Z''rr se ne bojiS, da iei Sili
i meni biti rri5e na teret, nego na pomoi?<.
-Ah, ode Pavle!* sm.je5i se mladii. *Znam, kako si ti sam
slab. ViSe nego iedamput si se sruiio, te se na 3m"t bolestFn uvu-
kao u kakvu Spilju. Nadam se, da ie5 sa mnom biti isto tako str-
pljiv, kao Sto moraS biti strpljiv sa samim sobom.,. Pavao se nije
mogao dulje opirati. .Cwsto stisnu desnicu mladog Likaonca i sklo-
pi s njime savez na Zivot i smrt.
Vjerovjesnici se te5ka srca oprosti3e od pobcrZnih Zena, koje'
su pladuii dozvolile sinu i unuku da ih ostavi. Te5ko se rastado5e s
mladom zajednicom, koju su utvrdili u vjeri. Nutarnja sila goni
. Pavla na osvajanje novih zemalja za Krrsta. Sada prolazi sa svo-'
jim drugov'ma preko Galacije i Fr'gije dmgtm putem, zatim kre-
nu5e dalje na zapad kroz Lidiju i Mizilu, dok napokon kod Troa-
de stigode do mora. Taj grad postao je besmrtan zbog Trujanskog
rata.
40
U velikom ludkom gradu sastao se Pavao s gjdkim l;iednikom
Lukom. kojeea ie priie nekoliko god'na u Antioh'ji priveo krSian-
stvu. Mladi lijednik zamoli ga sada, da i njega primi u svoju prat-
nju.
-Ni sam ne znam, kam,o iu krenuti*, odvrada p"vsq. .Naj-
radije b:h poiao na iue prema Peroamu. Snirni, Efezu i M:lEtu*.
-Idem s tobcm. kamogod pode5!- odvratr Luka odludno.
U noii, koiu provedec,Seu lijeln'kovoj kuii, usnu Pavoo du-
Can san: Covjek u makedonskom odijelu stoji pred njim, Siri ru-
t1s i rnoli:
-Predi k nama i pomozi nam!<
Novi dio zemlie - evropsko kopno .- zwe apostola.
-Putujemo u Macedoniiu... 1s[s odludno Pavao sutradan iz-
jutra. Izi dvodnevne voZnie morem stupiSe na ewppsko tlo.
U Neapolisu iziclu na kopno i onda krenu sjeverno prema Fi-
lipjma, rimskcm vojniikom gradu s ita.lskim pravom i slobocin'm
od carine. Kao ito u R'mu. tako i ovdje postoji amfiteatar, tvrda-
va i forrrm, prema kojemu se upravo peniu dva -arhonta*, dvo-
jica gradske gospode. jednaki konzulima. Pred njima dva likt'ora
nose dva sveznia Siba i sudadku sjekiru.
Vieroviesnici se nasran'Se kod skrletarice Lidiie, koju doskrr-
ra obrate na kr5ianstvo. Zat'm bez okl'jevanja stanu propovijedati
rr:':raliern p,o eprrg,ft:11 trE6ry'61
nrlku i trl,eamq. Obrafon'ei 59
sl<upliaiu u krr{; skrleiarice, gdje Pavao prvi put na evropskom
tlu prinosi svetu Zrtvu
Mieseci prolaze. 6oZje sfado raste bez prekida. Lidiia i drrge
iene postaiu naibclj'm pon'roinic'mc B.Ziih po,slanikr. No jednog
r'ana. dok su Pavao i Sila propovrjedali riied BoZju na agori do-
niega grada, Co";lo je do meteZa. Nel<i ljudi portrab;li su vierovie-
sn'ko ' orlvukli ih u pretorij, gdie su ih optuZili kao buntovn'ke i
neprilatelje drZave.
Gradsk'i sudac ne razbija rnnogo glavu zbog okrivljenih, veC
naloii likro-'r-a :'a h r3ibaiu, zatvc,re i s+aveu klade.
Sa ZaloSiu doznad.oie Luka i Timotei za ovaj dogadnj. Do
kasne noii mole s krSianima u Lrdijinoj kuii. Napokon ode mladi
Likaonac prema tvrdavi, da moZe biti u blizini dragog uditeljat.
Za blijede miesedine obilaz' oko crnih tamnidk'h zidina. Iz rupa
dopire stenjaaje, duju se bijesni pov'ci. Ali najedanput zaiu od-
nekud iz tamne dubine glasno pjevanje. Prepoznao je Pavlov i Si-
lin glas. U panjevrma i s okovima o vratu prikovani uza zid pje-
imama slave Gospodina. Poput Zeravlce gore im rane i brazde, Sto
4l

ih bidevima napravi5e na njihovim ledima' ali ne jadikuju, ved
pjevaju, kao da zu na kakvoj svedanosti.
bok je fimotej tamo stajao i slu5ao, zaljulja se najedanput
tlo. Tutniava ie rlolaz;la iz dub'ne. Zev:dja se potela dizati i spu-
ttati poput trzburkanog mora- Tim,oteja obori na tlo' Iz pcdzemnih
ieIja oir *" vika. Zau',crrenioi hode da pretrgnu lance, urlidu po-
put prestr6Senih dvotinja.
lz dub ne proval novi potres. TJdwi tarnnice pucaju, jedna
od te5kih hnastovih wata sru.Se se.
Uza wu buku i tutnjavu elementa i dalje odzvanja himna ra-
dosti, pjesma priznavaoca. Zatim zavlada neugdrna' tjeskobna ti-
Sina.
Timotej pohiti k Lid.ij;nqj kuii, da javi neshvatliivi doeattaj'
-To je sam BoE prroqovorio!" rede Luka ganutO' -Sutra 6e
na5i drugovi biti pu5teni na strobodu'.
I ziista, gradski sudac se prestra3io potresa i sutradan odmah
porslao sluqu u timnricu s na,logcrm, da obojicu zatvorerrika od-
mah puste na strobo'du.
Tamnidar im skine okove.
-slobodni ste!* rede mrko. -Gledajte Sto prije oti€'i, jer bi
nas zboq vas mogilo zaclesiti jo6 vece zlo. Cini se, da ste o'pasni da-
rotrnjaei..
,'!ara^S se, prijatelju.., crdgonori Pavaor -ako misli3, da ie6
psi
nas se 1i5!ti na lak'u ruk, r, onako po pnlici, kao Sto se puStalu
rimski gradani. Bez preslu3avanja brdeval ste
sa lanea. Mi smo
nas i stavili u klade. Mora doci gradski sudac, da se isprida''
-Rirnski graiiani?- promrmlja pretor, kad mu to javiSe' -Ovo
bi me moglo stajati sluZbe, a moZda i glave!' Odmah se uguti -u
,"tro" i-zamoli uhapBen'ike za opno5'tenj'e,sto je u neznaniu tako'
po*trp"o s niima. *Zafibo mi niste r€klji, da ste rimski gradarri?' u-
pita zbunieno.
li narn u onoj buei dao da dode-
"Jeci li nas preslusa,o? Jesi
rno do rijeei? odvrati aposbol. -Budi u svojoj sluzbi uhr$19e onre*
vel'ku
znir'i i pravedniji, jer bi inade mogao jednom pretrpieti
Btetu*.
Joi jednom zamoli zudac pokunjeno strance za oprodtenje i
da Sto prije ostave grad.
-Bit ie mi inade tesko da vas obranim od bijesne svjehne'''
doda slijeZud ramerrima. Vjenoviesnici se wate u kudu skrletari-
ce, gdie im Luka liekovitom ma36u namaZe rane i zavije'
Nautjehuzajednieeosta'delijednikuFilipima,ac'talatro-
jica o,proste se od svlh i kre.lru zdanom vdnidkom cestol prema
42
ludkom gradu Solunu. U obliku amfiteatra na terasama diZe si
taj grad na morskoj obali. Rimski dnovnici i legronari, Maeed,on-
o, Grci, sirijski mornari, Egifani i Zidovi,guraj'q se i probijaju
kroz uske ulice.
Kod Zidova Jasona, jednog od mnogobrojnih tkalaca Satsra,
nade Pavao posla. Rade takoder Sila i Timotej, da ne bi nikome
bili na teret.
Kao posvuda, tako i ovdje, odlazi Pavao najp,rije u snag,ogu,
da propovijeda svojim sunarodnjacima. Prvi se obraia njegov maj-
stor Jason. U njegovoj kuii sastaje se mlada krSianska zajednica.
tl maloj tkaladkoj radisrici prinosi se sveta ZrWa.
Zidovi i ovdje ne ie da Raspetoga priznaju Mesijom. Zato
podmiiuju oloS, koji se klatairi cijeli dan po luci, sprerhan, da za
novac izvede svako zlodjelo. Premda ova propala deljad ne zna o
temu se radi, dere se svim silama protiv toboZnjih veleizdajnika,
koji se ugnijezdiSe u gradu- Rulja se pojadava dangubama iz ba-
zara i gors'trcrrica. Svi idu prsnna Jaso'norvo,j kuci. Buduii da nirsu
na5li Pavla i njegove dmgove, dovukli su tvornidara i nekoliko
kr5iana.pred gradsku vlast, pozvali suca i stali govoriti onakq ka-
ko su ih poudli:
-Ovi ljtrdi bune svijet. Protivnici su cara, i nekqg Isusa nazi-
vaju kraljem-.
S prreairrfm smijedkorn prornatra preto,r vihade, od kojih su
neki bili tako pijani, da su se jedva drZali na nogama. Zatim na-
io'Zi, da optuZenike d,ov,edu u surdnieu, a vucibatine rastierajtr. Vi-
kadi su poSli u najbliZu kndmu, da popiju Judinu zaradu.
Buduii da je sudac p@navao Jasona i druge krSiane kao mir-
ne ljude, pusti ih na srobod'u,a}i im naloZi, da propovjedniai nqve
nauke moraiu Sto priie ostaviti grad.
Za maglovite nod otpratio je takalac svoje goste iz Soluna
i Zalostan se oprrosti,o'od njih.
II Bereii. kamo su sada otiSli vierovjesrnici, na5lo ,se sklo,nih
slu5atelja meitu Zi'dovima i poganima" No nelrrijatelj,i zu doSli iz
Soluna, te i ovdje stali huSkati svietinu na propovijednike. Da ne
bi mlada Hianska zajednica zapala u vrttrog nemi,ra, odlazi Pa-
vao i odatle, ali ostavi svoje dnrgove s nalogorn, da dovrSe ono Sto
su podeU i da obraienike utvrde u vjeri. On sam potle u najbliz'u
luku, ukrca se u ladu i otplovi u Atentr.
Nakor.r detiri dana orpazi kako se sja datni filjak,na koplju
Palade Atene. Lada se usidnila u luci Pirejru. Utonuo u dtrboke mri-
sli prelazi Pavao preko Kefisova mosta u stari glavni grad gndkog
svijeta. U dudu promatra mrarnorne hramgve, trijemove i kipove,
4g

krodi krsz propileje prema akrcrpoli; zaEledao se u Pe,r'iklov odeort
pod plavim nebom, u bogato ukraBen Nikin hram na whu pe{ing
u sjajni Partenon s kipom boZice Atene. To Fidijino djelo izradeno
je od slonove kosti i obloZeno zlatom.
Uza svu ovu ljepotu, duSa je apostolcnra Zalosna, Sto se
sva ova krasota ne odnosi na pravoga Boga. Mnogo svijetla izaSlo
je iz ovoga grada, pa ipak u koliko srdaca vlada jo5 tama pogan-
stva !
Apostol osje6a zimu, premda je to,pao ljetni dan. Osjeia se o-
samljen'm u, ovom velegradu. ViSe nego igdje trebali bi mu ovdje
rrjegovi drugovi. Sve mu je tu strano: ljudi, koji prolaze ul'cama;
nasmijani studenti, koji se sakupiSe ovdje iz ditavog svijeta; dje-
vojke sa svojim kridanjem i vri5tanjem; trgovci po bazarima. Bo-
gatstvo i neduveni luksus dotidu se s najgordom siroma5tinom. Ka-
ko li je te5ko u ovakvoj vrevi i meteZu saduvati duievnu ti5inu!
Pavao je b'o vei nekol'ko dana u Ateni, a onda u subotu po-
de u sinagogu. koja se naiazjla u jednoj zagu5ljivoj pokrajnjoj u-
lici, te izgledala prilidno bijedno pokraj kumirskrh hramova. U A-
teni se nalazila jaka Zidovska k'olonija, ali su slabo posjecivali bo-
gomolju. Pavlovu propovijed o Raspetome sluiali su nerado i ki-
mali glavom.
U tom gradu otkrio je apostol nekog kr3ianina, koji je jo! na
Duhove bio kr,iten u Jeruzalemu. Ovaj mu kr5ianin s uzdahom
rede:
-Slabo ieS uspjeti u Ateni. Ovdje izgleda5 kao doviek koji si-
je po kamenju. Grci vole ljepotu, pa kako da prignu koljeno pred
Raspetim! Grci vole umjetnost, pa kako da razumiju Evandelje,
koje u njihovim u{'ma zvuii kao ludost!-
IJza .sve to prihvada Pavao borbu. Na agori, atenskoj trZnici,
propov'jeda Raspetoea. Radoznali svijet kupi se oko niega: studen-
ti, profesori sveudili5ta wjetskoga glasa, zanatlije, r,obovi, trgovci,
mornari. Veiina ih oClazi smtjuii se.
*Sto ho6e taj brbljavas!- pitaju se ljudi medu soborn.
-Sto ho6e? Eto, hoce da nam dade novoga boga, kao da Olimp
i tako nije veC pun bogova, te je u nebu zavladala oskudica sta-
nova!*
Metlutim ima ih, koji sve vi5e pristaju uz apostola. Zanima ih
nova nauka, kao Sto ih zan'maiu i ostale velegradske novoati. Po-
vedoSe ga jedn'qg dana na areopag, da tamo izmeilu trijemova i
hramova odrfi svoje "pokusno predavanje". Radoznali sjede na
stepenicama, Sto vode u Partenon. Pavao digne .ruku u znak da Zeli
govoriti. Ljudi u dtrdu sluSaju podetak njegqve propovijedi.
44
.Atenjanji! Vidim, da ste veoma poboZni, jer kad sam pro-
lazio va5 m gradom i promatrao vaSe svetinje, nadoh i Zrtvenik. na
kojemu je napisano: Bogu nepoznatom. Sto dakle neznajud ituje.
te, to vam ja prcrpovijedam. Bog, koji je stvori,o svijet i sve, Sto je
u njemu, On kao Gospodar neba i zemlje ne stanuje u ru.kotvore_
nim hramovrma, niti prima sluZbu od ljudskih ruku, kao da bi Sto
trebao, kad O,n sam daje svima dvot i disanje i sve. U Njemu Zivi-
mo i midemo se i jesrno, kao Sto i neki od va5ih pjesnika rekoSe:
.Njegov smo rod<.
-Cini se, da je o,rraj Zidov naobraZeno, reko5e neki studenti.
.Dosta od onoga Sto je rekao, mogao bi i Platon potpisati-.
"AIi sada-, nastavlja apoetol, navjeSta Bog ljudima, da se o.
brate, jer je odredio dan, u koji ie suditi svijetu po pravdi po do-
vjeku, koga je odredio i pred svima potvrdiq Sto ga je oiivio od
mrtvih*.
-Za danas si dosta rekao!.. doviknuSe neki podrugljivo apo-
stolu. *Ako ima3 jo3 ne5to na srcu, moZe5 nam reii drugi put<.
Brbljajuii raziete se slu5ateljstvo. Ali nekoliko ih se pikljudi apo-
stolu. Najprije Dio'nizije, dlan areopaga, whovrtog suda, onda neka
Zena imenom Damara i drugi. Tako se stvorila prva kr3ianska op-
iina u Ateni.
Doskora ostavlja razodaran Pavao ovaj sjajni grad. Osjedao
je, kako je teSko p,ropovijedati poniznost upravo Heladi, koja se
ponosi svojom naobrazbom. Za nju je KriZ ludost. I tako ode apo-
stol u Korint.
U ovom gradu kola fivot jaB jaEe nego u Ateni. U njegovu
luku dolaze lade iz svih zemalja. Tko gospodari Korintom, gospe
dari cijelom Grdkom. Odavle vode putevi u svijet.
Na bazaru za sagove naltte Pavao na tkalca Satora Akvilu,
ftoji se sa svojom Zenom Priscilom neda'ino doselio iz Italije. U
njegovoj radio,nici nade posla. To dvoje dobrih ljudi prvi prigrle
njegovu nauku.
Svake subote propovijeda apostol u $inagogi, gdje nailazi na
jak otpor. Zidovi ga u svojoj mrZnji rskljufiSe iz svoje zajednice.
Metlutim Rimljanin Tito Just, koji je stanovao blizu sinagogg
otvori mu spremno svoj veliki dom i stavi ga na raspolaganje kr-
Sianskoj zajednici, koja je neprestano rasla. Ovaj rimski trgovac
bio je medu pgvima, koji su se u qvolne gradu krstili.
Velika je radost zavladala, kada su u Korint stigli Sila i Ti-
motej. Po njih je apostol bio porudo. S novim Zarom daje se sada
ravao na pos€ro.Zajednica postaje sve brojnijom. Svake nedjelje
odrZava se u Titovoj kud gozba ijubavi i slavi se presveta Euha-
45

ristija. Mettu vjernicima ima zastupnika svih staleZa: ludkih rad-
nika, mornara, robova, trgovaca. Za kr5tenje prijaviSe se pade
predstojnik sinagoge Krispo i gradski vijefnik Erasto.
U nijedncm drugom gradu nije Pavao okupis oko sebe tako
brojno stado, kao ovdje. Uza sve to desto ga uznemiruje pomisaq
kako je malo sve oorq Sto dini' Ta ga misao tako mufi, da mu kat-
kada oduzima potreban san. Gospodin ga tje5i. U jednom snu re-
,Cernu:
.Ne boj se! Propo'vijedaj dalje i ne Suti! Ja sam uza tel"
Ztdovt ne mqgu preZaliti, ito se predstojnik njihove sinagoge
,dao krstiti, pa njegov nasljednik Soaten okruZen ruljom vtkada, tu-
fi Pavla pred novim namjesnikom Ahaje Galionorr\ kako Pavao
zavodi svijet na bogo,sluZje, koje se protivi zakorur.
Rimljanin je medutim b'rzo pnozreo ovu odurnu ignr, pa 6e
prezirno:
,,Sto se mene tidu va5e prep'irke? Rije5ite ih sami! U toj stva-
ri ne Zelim biti sucem..
Ziaovi nisu prestajali vikati, a jer zu kod Grka, naroi{to u
Korintu, bili vecvma omraZeni, napadnu ih svi, te dobro izbatinaju
predstojnika sinagoge Sostena. Galion gleda sve to smije5eci se.
Bil'o mu je drago, Sto je dovjek Erimio plaiu, kako je i zasluZio'
Osamnaest mjeseci ostaje Pavao u Korintu, gdje je nakon
onog sukoba, mogao mirno raditi. Onda ga zahvati opet sveti ne-
mir, te otputuje natrag u Malu Azju. Akvila i Priscila odo6e s njim
,do Efeza, gdje se nastane i otvore radionicrr.
' Dobro je, 3to je opet mjesec svibanj, mjesec Artemizija, ka-
Pavao se rastao s njima i obe6ao, da 6e se brzo watiti, zat;tm
otplovi prema Antiohiji. Zima godine 53 bila je pred vratima, kad
gdje ga dode-
;JPavao stigao u zajednian glavnoga grada Sirije.
kaie s najvedo,m radoS€u.
46
BORBE I OLUJE
Trate misiondrsko putovenie svctog Pavla - Suiani u Cezareil
Sunce f,crrreu mqre, a tisude zubalja osvjetljuju veliki trgo-
vadki grad Efez, koji slavi svetkovinu majke bogova Diane, ili ta-
ko zvane Artemizije. Bezbrojno mno5tvo kre6e prema njezinu sve
tistu uz buku fmla, cimbala i mjedenih bubnjeva. Sveti5te je sa-
gradeno od mramora, a za polovinu je veie od ktjlnske katedrale.
U ono wijeme ubrajalo se medu sedam svjetskih dudoviSta.
U jednom dudandiu u ulici, kojom prolazi ova povorka, sjedi
grbav dovuljak, ruZan patuljak i nudi onima, Sto kraj niega pro-
laze otro'rne,glinene, srebrne i zlatne kiprig koji zu prikazivali bo-
Zicu ili njezino svetiSte.
je Diana., kri6 patuljak promuklim glaswr. -Velika
"Velika
je efe5ka Diana! Kup'te maiku bogova i niezin hram! MoZe,te ih
dobiti uz svaku cijenu kod datara Demetrija!*
Trgornna ide d.obro. Bez velikog cjenkanja kupuju hodoias,
nici uspomene, kojima se sluZe kao talisrnanima. I darobnjadke pa-
pire prodaje Demetrije jeftino. Na njima su ispisane tajanstvene,
nerazuml j ive rij efi -aski-kataski-aike-tetraks*.
-Cedulje lijede uloge, kostobolju, Stite od vje$tica, od d,obna
pogleda; dne dovjeha neranjivim od vatre, boderZa;uz njih ne mo-
Ze naSkoditi otrov-, hvali trgovac svoju robu.
da u luku dolaze stotine latla iz ditavog svijeta. Tako se drvene
kutije opet pune srebrnim ncrvcem.
Zadovoljno trlja Demetrije ruke i sa zgra.Zanjem misli na
dane, kad mu je neki stranac bio gotovo upropastio trgovinu. Ime
mu je Pavao, a stanovao je kod tkalca Satora Akvile, blizu bazara,
za sagove. Prije tri godine bio je doSao u waj grad i podeo propo-
vijedati nekakvog novog Boga, koji da je umro na kriZu. Ljudi se
tiskali oko njega u predavaonici gramatika firana. Tu je svakog
dana poudavao. M,ora da je darobnjak, jer mn'ogi ozdravi5e dim bi
stavio na njih svoj rubac, krojim je pokrivao glavu ili kojim je bri-
sao znoj. Citav grad bio ga je pun. Po ulicama, u amfiteatu, u jav-
nira,[q rligfima, svuda se gwonilo o njemu i o Isusu, koga j,e'
propoviedao.
. Nije tome darmo, Sto je nasred trga planula l,omada, na koj'oj
]Z9orjeSe darobnjadke cedulje, sanovnici, amuleti i kipi€i bogova,
koii su pripadali obraCenicima Demetrija prolazi jeza prl pomisti
47
 na vrijednost, koja na taj nadin propade. Bio je kod lomade, te iz.-
radtrnao. da je na njoj un:Steno dragocjenosti u vrijednosti od
50.000 srebrnih drahma. Od tog vremena, jedva se usudi izaii na
ulicu sa svojom robom, jer se boji, da mu fanatici ne bi prevrnuli
stol. Dobro je, Sto barem stranci, koji dolaze na svedanost, ne po-
znaju Isusova prnpovjednika!
.Kupite majku bogova i njezin hram!* mami opet Demetrije-
*K+ipite, plemerriti gospodine. D anu! ...- Ali jao! Glas mu
je zapeo u grlu, kad je prepoznao stranca. Ta to je mrski tkalac
Satora, propovjednik blizu bazara sagova!
nZar si do{ao, da mi otmds kruh, triput prokleti elavle!* Po*
vika grbavaq. *Nosi se iz Efeza, jer iemo'te inade istjerati bidevi-
ma i kamenjem!* Zalim stane kridati, Sto je mogao iaie: -Velika
je Diana efeSka!.
-Velik je Isus Krist, Sin BoZji!* odgovori sveddno Pavao' De-
metrije pokupi svoje stvari i odleti do ugla najbliZe ulice. gdje je
njegov sudrug prodavao istu robu, te poine btjesno vikati:
oPavao je opet ovdje! Ludak ie nahuSkati hododasnike pre
tiv nas! Propast ie na3a trgovina!* .
,,Moramo mu zapapriti!- zareLa drug. -Hajde sa mnom!.
U nodi sastanu se zlatari i trgovci amuletima na vijeianje'
kako da istjeraju iz grada mrskog propovjednika.
Sutradan navali potkupljena rulja na kuiu Akvile i Priscile,
unisti tkaoriicu, a jer ne nade Pavla, odvude ovo dvoje mladih kr-
56ana u amfiteatar, koji je zbog sveianih igara, bio pun do zad-,
njeg mjesta.
-Ovo su ljudi, koji pogrtluju naiu boZicu, uzviSenu Dianu e-
fe5ku*, stadoSe vikati datari, gurnuv$ kr5iane na arenu. -Velika
je Diana efe3ka!.
-Velika je Diana eferika!* 25.000 ljudi skodi5e sa svojih sje-
dala. Iriasta vika i krika, a da se nije zapravo znalo, o demu se radi..
Napokon naredi gradski kancelar, da se trubom dade znak za
mir. Kad mu je te5kom mukom uspjelo da dode do rije6, progo-
vori:
-EefeZani! Ima li koga na svijetu, tko ne bi znao, da je na5
grad duvar hrama i boZice Diane? Iz neba je pao njezin drueni kip.
Toga ne moZe nitko osporavati. Prema tome, ako zlatan imaju ka-
hvu tuZbu protiv ovih 1iudi, neka je iznesu pred nadleZni sud. Zac
niste doSli da gledate igre? Ili zar hoiete, da vas rimski liktori .
bidevj.ma istjeraju iz kazalllta, kao ru3itelje mira? Buka se stiSa.
48
*Hoderno igre! potnite s igrama!< vide mnoStvo. posticleni
zllatan odlaze s arene i slusaju kako im se smije 2b.000 gledalaca.
KrSiane pustiSe na slobodu.
Da bi mladu zajednicu zastitio od daljnijh nemira, oprosti se
Pavao s njome, te potle prema Macedo,niji, gdje vjernike- bodri r
j,ada y vjeri. Zajednicama, koje nije mogao posjetiti, Balje pisma.
covjek bi rekaq da ih je pisao krvrju svoga srca. Iz tih plsirma
govori sva briga i ljubav njegove velike duse. Rastavlja se & ,rr*
je najmilije bra6e i od najdrazih drugcrva, da ih kao glasnike
i po-
moinike poSalje drugoj bradi.
U Filipima sastaje se ponovo s Lukom, kojega je ovdje osta-
vio prije sedam godina. ?abrrnuto promatra xjednih uditelja. uz-
nemiruje ga njeg,ov slabi izgled.
*Imai g'raznieu, mora$ se Stedjetik rede Luka. _Lice
ti ie sko.
ro zeleno, odi ti gore. KaC si zadnji put imao napadaj ?.
>Ne znaran<'odwati pavao. oNije groznica onq sto
me rnudi,
ved brige. Iz Korinta sam dobio lodih vijesti<.
Luka obara nijemo glavu i gleda preda se. I njemu samome
poznato je, kako se fivi u tom razwatnom ludkom
iradu. Stran-
aarstvo dijeli mladu kr56ansku zajednicu. Ima dosta krSian4 koji
Zive neiudorednim livotom.
'Poslao sam Tita, da vidi Sto je na stvari*, uzdahnu
apostol.
-Odnio,ie jedno plsmo, kroje sarn pisao sa suzarna. Sada pun
ieZnje
i tjeskobe &kam njegov odgovor*.
I skrletarica Udija, kod koje se pavao ponovo nastaniq veo-
ma je zabrirruta. Kr5dani takodea. opaZaju na njemu promlenu.
Ri-
jeii su mu trome, bee ppleta, jedva odaju ne5to priii5nie!
Zara
-Kad bi se samo Tito Sto prije powatio!< neprestano ponav-
lja. Luka. Pavao se po danu zatvara u svojoj sobi, a noCi plovodt
u besanici. Tapka po sobi gore dolje zaronjen u furobne misli.
- Naporna putovanja po opalienim od sunca poljima;. po sla_
nim stcpama, gorskim proralijama; studer\ gtaa i- ZeAu; ?t":e
danju i no'iu zbog te6kog disanja; tresavica-od groznicu ,,r
Ut rrli
samotnoj . Spilji ili 1rcd zamazanim satorom kojeg 6obanina
kozi
- sve to nije Pavlu ni3ta, ali ga ,straSno
mudi nezahvalnost zajed-
nice, sramota Korinta. To je onq ito mu skoro oduzima
razum.
Napokon kuca netko na vratima. Vani je Lidija i zove ga:
*Otvori, oCe Pavle! Tito je ovdje!<r
!-:-
>Tit-o!..-klide_apostol, otvara wats i srdaEno grli teljno
oE+
Klvana uienika. .Sto nciS iz Korinta?* pita uzbudeno.
.Veelu vijest!. odwada Tito. Tvoje pismq nije ctalo ber
449
dobrih ufinaka. KrSdani uvidaju svoje pogpedke; obecaju, da 6e se
poprav'ti i od srca te rnole za op::o5tenrje.*
.Bog1u hvala!*. rede apostol utje5en.
Bilo je kasno u nodi kad je Tito zavr$o svoj izvje5tSj, no
apostol mu io6 ne da mira, vei mu'kazuje u perg novo pismo za
Ko'rindanri. Suznih odiju zapodinje to pismo ovako:
-Blagoslovljen da je Bog, Otac Gospodina na5ega Isusa
Krista, koji nas tjeSi u svim na^3im jadima! Javlja mi Tito, kako
deznete za mnom; kako se radi mene Zalostite; kako radi mene
revnujete. Radujem se, Sto se opet mogu na va-s osloniti u svakom
pogledu.-
Sve do jutra kliZe se udrlnikovo pero po papiru. Zatim pot-
pisuje Pavao vlastitom rrrkom.
.Mora5 opet Sto prije u Korint!- gcv\rtri apostol prijatelju-
*Reci kr3ianima, da iu i sam doci, da im kaZem sve St'o mi je na
srcu. Reci im, da ih poadravljam, da ih pozdravljam iz sve duSe!'
Svi u kuii i u zajednici u Filipima odahnu5e, kad opazi5q
kako se Pavao otresao svoie te5ke tuge i kako opet govcrri s pri-
ja5njim larsm i poletom. Opet je to stari Pavaq pun vatre i dF-
Sevljenja, pun pouzdanja i velikih osnova.
Doskorra je otr5ao u Ko.ririt, gdje je ostao ditavu zirnu. Ko,rint
- njegov Kafarnaum; komu je dao 6tavo svoje srce.
je
U prolje6e, kad su putevi postali prohodni, wati se u Filipg
gdje sa zajednioorn slavi Uskrsr a onda se s Lukom ukrca na
teretnu latlu za Troadu.
VoZnja je burna. Vjetnlvi rastrgaSe jedrro, te izloZi3e ladu naj-
Ve6oj c"pasnosti. Tek nakqr pet dana - na Bijelu nedjelju - usidri
se latta u Troadi. Tu su Pavao i Luka ostali tjedan dana. Ovdje
im se pridruZiSe Timotej i drugi udenici. U Karpovoj kuCi se
okupili svi krSiani i tarno zu svetom Zrtvan zajedno slavili dan
Gospodnji.
Kad su crtpjevali himne i ianolili rnolitve podeli su -agatr)u'
ili prakr.idansku gozbu ljubavi.
Za stolove, koji zu ponedani u obliku potkove, sjedaju za-
natl'je, rncnnari: trg;crvci, ro,bovi, dj'evojke'i Zene pTekrivena lioa'
starci i djeca bez 'obzira na podrijetlo i staleZ' Dakako' da ih je
mnqgo, koji nemaju mjesta za stolorn, pa pmjeda5e po zernlji ili
po prozorima.
'do'nqsil,i
Na sto,l su izrrijeli jela, Sto su ih imucrriji kr3Cani:
krrh, meso,. ribu, sarding narande, datulje, gqlokve. Vino su pili
mijeSano s vodqn.
50
fza molitve podinie blagovanje, za kojega potiho razgovaraju.
Zaj&wca je velika obitelj; zajednidko blagovanje slika je duhsrme
povezanosti.
Vani se poielo smrkavati. U dvorani pale crrrene uljene
svjetiljke. Pavao pode pr:povijedati o wojim putovanjima, o vjeri,
kojom zajednice s onu stranu mora, primiSe Evanclelje. Zatim
stane govoriti o krasotama Uskrsuia i vjednog fivota.
More jednolidno Sumi u ti3ini. StraZarev rog javlja ponoC, a
Pavao joS uvijek govori. Mladi Eutih sjedi na prozoru; umoran je;
dok zijeva, stavlja ruku pred usta. Junadki se bori pnotiv sna, ali
ga on ipak svlada.
Zafu se krik.
'Djedak je pao s prozora!. vikne nEtko zaprepa3teno.
-Moj sin! Moj sin!- kuka jadna mjaka. Svi skadu na noge,
navaljuju na stepenice i lete dolje. Lijecnik Luka sagiba se nad
jadnim Eutihom, koji nepomiino leZi na tlu.
,,Srce mu vi5e ne kuca*, rede lijeinik. Nato. se pavao po2uri
dolje, baci se na djedaka, kao Sto je to nekad Etizej bio ud,nio.nad
sinom Sunamitke. Stavio je svoja usta na njegova, svoje srce na
njegovo srce. Zajednica gleda bez daha. Nakon nekoliko dasaka
digne se apostol i r"ede:
-Budite bez brige! DuSa je u njemu!*
nZar Zivi?* pita majka Tada Eutih otvori qdj, digne se uz
Pavlovu pomoi, gleda zaprepa5tena lica, te ie zbunjeno:
-Sigurno sam zaspao! Molim, da mi oprostite!* Luka ga joE
jedrroq dobro pogleda, ali nije na.Sao nikakve ozljede.
-Stitio ga je njegov andeo!. klikne sretna majka.
Svi se wate natrag u sobu. Zapodinje sveta Zrtva. Gospodin
se wraia kr3ianima u Troadi; hrani ih-svojim Tijelom i napaja
svojom krvlju.
Sutradan ujutro otputuje Pavao u Asoa, gdje se ukrca na
ladu, koja njega i njqgove drugove za tri dana doveze do Mileta-
Tu se sastane s predstojnicima efe5ke zajednice i drugih
susjednih C,rkava. Pavao se s njima opraita. Duboko ganut pre.
poruduje im duSe, koje je predobio za Krista.
.Dodi 6e grabeZljivi rmci i navaliti na stado. Stoga bdijte i
mislite na sve, radi 6ega sam vas tri godine sa suzarna opominjao
Sto se mene tide, putujem u Jeruzatem, premda znam, da me tamo
dekaju okovi i patnje. Ne 6u viSe vidjeti vaiega lica.*
Plaeuei padaju na koljena i svjetovnjaci, i biskupi, i mole pa-
vla da ih blagoslcrvi. Sutnadan otprate ga do latle, kola ie nj,ega.i
niegove drugove povesti u Feniciju. Tjedan dana ostanu u Tiru,
5l

dok nije njihov jedrenjak iskrcao sav tovar. Uzalud zaklinju
krSiani apostola, da ne ide u Jeruzalem, kad sam predvitla, kolike
ga nevolje tamo dekaju.
Cim je lada dkrcala nqyi tovar, polazi Pavao na nju. Cijela
tirska zajedn'ca: mu5ka,rci, Zene, dieca padaju na koljena na o,bali
dok Pavao po zadnji put diZe ruke, da sve blagoslovi. Zatim su
gledali za njim sve d,ok im jedro nije i$dezlo ispred ifiju.
Kr5ianska zajednica u Jeruzalemu broji viSe od tisuiu dla-
nova, koji radosno dodeka5e velikog vjerovjesnika. Petra nema vi5e
ovdje. Otputovao je u Rim, za kojim dezne i Pavao svim Zarom.
Tjedan dana rniruje.
No kad je doSao u hram, prepvznaSe ga neki Zidovi iz aaj-
skih grad,ova, u kojima je propovijedao, te plamteci od mrZnje
digode viku:
je 6ovjek koji posmda radi protiv
"Ovamo Izraelci! Ovo
naroda BoZjega, prcrtiv zakona Mojsijeva i protiv ovoga svet€
mjesta! Pade je i pogane uveo u hram i tako ga obe5dastio!*
Podigne se velika graja. Surove Sake pograbe Pavla, odvuku
ga iz hrama u predvorje, gdje ga bace na tle i podnu tuci. Rimske
straZd odmah jave dogaelaj zapovjedniku Liziji, koji naredi, da
apostola metnu u okove.
-Sta je s ovim dov;"ekom?. pita Lizija mnoStvq koje se dere
stisnutih pesnica i od mrZnje izoblidenih lica.
-Buntovnik je i veleizdajnik!* duje se krika. Lizija pomisli,
da je napokon uhvatio egipatskog Zidova, koji je neilavno @igao
ustanak, te se sa detiri tisuie pristaSa povukao u pustinju.
Lizije zapovjedi, da Pavla odvedu u tvrdavu, no narod je
tako bijesno navaljivao, da su ga vojnici morali nositi.
*Jesi li ti vocla egipatskih buntormika? upita Lizija Pavla,
kad ga donesqie do pretorijskih stepenica.
glasovitog maloazijskog gradar,
"Ja sam Zidov iz Tarza,
odvrati Pavao mi,rno. .Dopusti mi, da kaZem narodtr nekoliko
rijed.-
-Gcvori!.. odvrati mrko zapovjednik, razodaran, 3to nije
dobio u Sake dugo traZenog buntovnog poglavicu. Mno5tvo se
pomalo smirilo, tako da su apostola napokon mogli duti..
Govorio je o onim mrainim danima, kad je i sain progonio
krBiane. Spomenuo je milosne dascvve pred Damaskom, pa ondi
BoZji nalog, da poganima propovijeda radosnu vijmt.
Mno6tvo ga pre.kirru s bijesnim povicima:
52
"Smrt tome dovjeku! Ne smije dulje ostati na Zivotu! Raspnite
ga!. Cuju se isti povici, puni mrZnje, kojima je mno5tvo ,lpr"ro
prije 25 godina traZilo Isusovu smrt. I Lizija se laia onog isrog
sredstva, kojim se bio posluZ'o Poncije Pilat: Zapovjedi, da apo-
stola priveZu za stup i da ga biduju.
Dok su ga vezali, uplta Pavao satnika:
oZar je dorpu5teno bidevati rimskog gratlanina, i to joS bez
pravog presluSavanja?o
PrestraSeni satnik javi to L;ziji, koji zbunjen doleti, te upita:
-Jesi li ti rrmski graclanin?o
oOd svog rodenjalo odvrati Pavao. Na to Lizija naredi, da
uhap5enika odmah odveZu.
Sutradan puzva zapovjednik velikog sveienika i S,nedrij na
raspravu, kojoj ie prisustvovati i on sa svojim uhapSenikom u
jednoj dvorani najkrajnjeg hramskog predvoria. Sa ialoii'r s.ieti
se Pavao, da je to ista dvorana, u kojoj je nekoi preslu5an Stjepan.
Mirno je promatrao uzbudenu gospodu vieinike, o koiima je
dobro znao, da su jedni saduceji, a drugi pripadaju farizeiskoj
stranci. Znao je, da se ove dvije skup,ne razilaze medu sobom
zbog pitanja o uskrsnudu. Prema tome je i njbgova osnova bila
gotova. Ne boji se smrti, ali zna, da joS nije ispunio svoju zadaiu,
pa stoga m'ora nasiojati, da oduva Zivot.
.Liudi bra6o!.. progovara apostol u skup5tini. -Potjedem iz
farizejske obitelji. Ovdje stojim radi nade u uskrsnuie mrtvih.*
Nasta odekivana buka i meteZ. Stranke se sukobi5e. Neki
',
knj;2"nrrt koji su pripadali farizejima, zalaZu se za Pavla
govorei'i:
;'Ne nalazimo ni5ta zla na ,creomedovjeku.- Saduceji udaraju
na njega joS jade i prijete, fla 6e ga rastrgati na komade. Rimskom
zapovjedniku bilo je te sv.adevei preko glave,.pa naloZ.i da uznika
odvedu u tvretavu.
Doznao je medutim, kako Zidovi fanatjci kane Pavla l:ndo-
vati, zat,o ga nocu uz .pratn'lp iedne kohorte poialie u Cezaniju
Neka se tamo s njime bavi prokurator. Njemu je veC dosta ove
stvari.
Upravitelj Feliks otpravi Pavla u IleroCovu paladu, gdje Ce
u zatvom dekati dok ne stignu izaslanici Velikog v'jeda, koji ie
zastupati o,ptuZbu.
Pet dana kasnije stigli su izaslanici. Feliks, koji se od oslo-
bodenog roba dizao malo pomalo, dok n'je doSao do dasti rimskcg
upravitelja, slu3ao je vijecnike s dosadom, a zatim dao rijed Pavlu,
koji se stao sretno braniti.
63
 -
,Te Martxrum candidatuslaudat exercitus
*Nastavitiemoraspravljanje,kadstigneovamozapovjednik Tebe mudenikasviietlahvali volska''
Lizija*, t"ee tt"poton u-pravitelj na veliko razodaranje Zidovskih ,
(Lz .TEBE-BOGA HVALIMO')'

izaslanika. tuZila,
Budu6 da se ovaj pohlepni dovjek nadao otkupnini od Pavla" ,Crkva iz vremenakatakombanije se
J< sebi'
zadfia ga u blagom zatvoru.-Katkada ga je pade po'i"19 ona se nadala'.
govori o svojoj nsrrei' Neko vri- (LACORDAIRE).
aa nieniu i njegovoi Zeni Druzili
jeme'sluSao je ia zanimanjem apostola,- ali brzo prekinu razgovor'
kad mu je Favao podeo govcrriti o uzdrZljivosti i buduiem sudu:
.Dosta za sada. Zovnut Cu te opet u zgo'dno wijeme'* -.
DvijegodineZiviPavaoumudnomneradu.Ujesenrgodine6o
'VeiitiFeliksa novi upravitelj Porcije-Iest'
zanrijeni
sveienik i Sinedrij ponavljaju pred novim upravi- \
teljem tnoju tttt"", koju je Feliks tako dugo odgadao' Fest obeCa'
da id skoro provesti Gt"iCU. Pozyao je preda se apostola i upitao
da Ii je spreman da ie u njegovoj prisutnosti opravda u J+
t4
irzalemu pred VetiXlm vije&m. Pavao odwati:
-Kao rirnski gradanin spadam pred carev zud' Prizivam se
na cezara.<
;Dobro!. odvrati Fest, komu je bilo drago, 5to se na taj naCin DRUCI DIO
.osl,obodio nzugodnog procesa. 'Na cgzara si prizvao, k cezanr 6ei
po'Ci.<
POD RIMSKIM CEZARIMA

&1.
 BAKLJE ZA NERONA

Strietak zemnog iivota svetoga Petra t svelog Pavla -

Prvo progostvo kricana u rim.sEom corstvu

Tesko se muii svijetlo glinene svjetiljke da osvijetli tamu

sobe, koju je Pavao iznajmio u nekoj zagUiljivoj pokrajnjoj ulici
u blizini T'bera. Vec'su proSla tri mjeseca otkako je aleksandriiska
trgo'vadka laila stigia u Puteli. Na njoj su se d'ovszli i uznici iz
Palestine i S.,rije. Iz luke su onda bili krenuli Apijevom cestom
u R.rn-
Pavao sjedi za stolom od grub.ih dasaka, glavu je podupno
rukom i misli. Licre mu je nrr5avo, kosa sijeda, al- u o&ma jod gori
duboki Zar. Stra5na je b.la voZnja mc{rem. Jake jes,enskeciluje iz-
mudi5e teretni jedrenjak. Tjedn ma se latta probijala kroz bijesni
orkan,.dck se pred Maltom nije razbla o klisure. Pomoiu dasaka
i greda ljud; su doplivali do obale i tako se spasili. Tovar su ved
davno prije bili pobacali u more.
B3odolomci provedoSe zimu na otoku. U veljad ih je prlmila
egipatska latla, koja je prevozila y')ttoi za povoljnih vjetrova dove-
zla ih preko Sirakuze i Regija u Puteoli.
Na putu jz Puteola p.ena Rimu doZivi,o ie Pavao ugodno iz-
nenadenje. Kod Tres Taberne - po5tanske postaje na Apijevoj
cest , pozdravilo ga izaslanstvo kr5iaru:l<e zajednice iz Rima.. Culi
su da putuje u Rim, pa su mu poSli ususret.
Polic'iski prefekt u Rimu, komu preCadoie apostola, porgtupao
je s nj m blag,o i obzirrro, jer mu je satnik Julje, pratilac uznika
predao dcubarizvjeStaj o Pavlu. On ie pregledao pow3no akte trrro-
cesa, Sbo mu ih je satnik urrriio, i dosud' Pavlu
"custodiarn' libe-
ra.nr<< - -kuini zatvoro, dok se ne obnovi proc€s. Prema ovoj pre-
sr-idi apostolu je bilo d,c,pu,5teno,da smlje po volji iznajmiti stan,
u koiem ie'bcrraviti pod neprestanim n-dzororrn $oiic;je. Stan je
sm'o ostaviti samo u pratnji vojnika straZ,ara. Taj je morao i sta-
novati s njim.
U prvo vrijeme drZali su se to'dno tih prnpisa, ali malo po-
millo dd.vrl su uzn ku we vi5e islo,bode. Vojniku, koji je morao
plz:ti na n'ega, b'lo je draZe siediti u gc's'ion'ci uz da5u vjna i koc-
ke, nego biti d;on'kom uznikorve ooamljenosti,
Ali n'.:e se Pavao u to zam'slio. Njegove misli lete p,reko morra
i kopna u zajeiJ.nice,u kojima je posijao sjeme svo€la-Udtelja. Uvi-

37
 jek ih nosi u su'cu,moli za njih, pi5e im, opominje ih, da budu'srda-
t t
"iT;a's tugom misli na subraiu u Rimu, koii u o'i'o wrije-
me po svoj prilici slave svete tajne, a on ne moZe kod toga sudje-
lovaii, jer tez straZe ne smije na ulici udiniti nijednog koraka. Ako
bi iza$ao, pratio bi ga voinik tako, da bi lancem bio pnvezan za
njegornr mf.u. gno ;u je nernoguie, da u pratnji legionara posjeti
makar samo i Zidovsku sinagogu.
Uprvovrijemeposjecivalisuganjegovisunar.odnjacideSce'
eonirrr.jeuwojojtrskojsobipnopcrrrijedaoEvantlelj.e.Medutirn'
i u Rimu- od5'iate se niegwe riieei- o Zidovsku tvrdoglavost' C;m
bi im podeo govoriti o Raspetcrme, odmah bi se rasrdili I odlazili-
Nisu se viSe vra6ali. Tek malen broj izrneClu niih prihvati radosno
poslaristvo. ViSe uspjeha imao je metlu poganrima' Kako bi se ve-
ielio, kad bi smio Rimljanima propovijedati na forumu, no b*1o mu
je to nernoquie u ovom jadnom stanju. Mcvrao se og"ranidti samo
na one, koje su mu dcrvodili kr36ani.
U tome su cobito revni Luka, koji ga je dopratio u Rim i Ti-
rnotej. Pripadnici svih staleza i slojwa penju se uz osamdeset st*
penica do njegwe potkncnmice u velikoj izrr,ajmljenoi ku6i. Dolaze
mu robovi, ludki radnici, legionari, pretorrijanci, sluZavke, gcrpode
d,obro zastrta lica, udenjaci. Mnogt od njih s rado3du p'rihvaCaju
epostolove rijedi i daju se krstiti. Katkada prikazuje Pavao Si sr-
bia6om svetu Zrt\tu u svojoj bijednoj sobi. Tada se jadni stol od
gnrbih dasaka pretvara u oltar Novoga Zavid,a' Gospodin dijeli
samo'cu sa wojim udenikom.
Duboka je noi,.no iz uske ulice jo5 se uv:iek d'uje buka i de-
ranje pijanih ljudi, kre3tanje i pjevanje propalih djevojaka Nediji
se koriA bliZe vratima Ulazi fimotej. S podtovanjern pczdravlia
udtelia.
*Petar je u Rimu., progovara Zurno. -Juds se watio s dugtog:
puta. Pozdravlia te i doskora ie te posjet'ti..
'Simun Petar!- Od rad,osti zasja Pavlovo !lss. -Dm$o bi mi
bilo, kad bih ga mogao vidjeti, jer im.am rnno'go toga da mu rek-
nerrn' Rijetko su se kriZali na'ii putevi' M'Sljerria su se na5a katka-
da o3tr,o suko,bila, a"li uza sve to, ia ga volim i cijenim, ier je vje-
ran Udtelju i vrhcnmi je pastir njegiova stada..
Timotej pripovijeda mnog'o o rimskoj zajednici, o pcljed-
njim obradenicima, medu kojima ima pripadnika najvise aristo-
kracije.
-Naj,bjedniji rub' koji se obrati Kristu, nrje manje vrij+91
. od njih., uztrrati Pavao. Sad sam se sjetio, da morram napisati io&
58
jedno pismo. Bio bih ti zahvalan, ako bi ga ti htio pjsati. Kazivat
fu ti u pero. Radi se o Oneeimu. PenaS jadnog mladog roba, koji
je pokrao svoga g,osrpodar4 @atog trgovca iz Kolosa, krS6an'na
Filernona, i po,bjegao od njega. Sam si ga d,weo k m,eni, kad si ,ga
na3ao u jedloj ulici u Rimu.
.Sjecam se*, odwada Timotej. -Napola izgladnjetra i bee ika-
kve ptrnoci na.Sao sam ga jedae noci u nekom kutu kraj rl"rata-
Doveo sam ga k tebi, a ti si ga pouii'q karko 6e liubiti Uditelja,
pred kojim rob rrrijedi jednako kao i slobodnjak. Zatim d ge h-
stio*.
*Zbog njega sam u sto briga Ako bi ga nanju3ila poUcija,
udarili bi rnu znak usjani,m Zeljezun i izbidevali b,i ga. Najbolje
6e biti, da se vrati svorre gospodaru, kojemu fu pisati, da ga lijepo
primi..
Tim,otej uze pero ri papir. Apwtol mu gtade diktirati roje pi-
srno na Fiilemorna.
-Pavao, suZanj radi Isusa Knista, i brat firnotej, ljubljenorn
suradniku Filemqru... Molim te za svoga sina Onezima, koga ro-
dih u svojim ohovima... Prin'Ii ga, to jest, moje srce primil . !.
Ako ti je Sto skrivio, t'o meni uradunaj!.
Tek Sto je Timotej odloZr,o per.o, zafuju kako se netko penje
uza steperric.e. U sobm sturpi vojnik, Pavlw streZar. Bio je pijan-
TeSkom muksm spusti se na sjedalq te rede:
*Sada te rnoram opet zaklju.dati, ptidce rnoja, dq mi ne bi
kuda pobjegla po nodi. Bucli snetna, 3!o irnrE &stu krletku i lto nc
m,oraS boraviti u krdrni, gdje sam upravo u ign izgubio deset se
stercija. Naravnq da je tvoja duZnost, da mi nadoknrdi! novac, Jcr
na koncu idem u krdmu samo zatq da se moZed ovdje rlobodnije
razgovarati se wojim prijateljima. Ruka r,uku pene. Car nas slabo
plada. Upravo sairn ga malo prije sreo..
*Koga si rsneo?. pita Pavao rastreseno.
*No, cara, na3eg uzviSenog boZanskog Neronal Sad,e se wa-
ke noci ski6e naokolo, orpija se s drugovima u najdoglasnijim krd-
matna, Sali se na taj nadin, dra krdrnanr polupa sve v.r6eve i ljude
na ulici batina. Na glarm je stavio veliki mornarski Se5ir; ogrtilro
se starirrq crrrim ogrba6ern, ali ja dobro p@nem t'oga twtoga, spll-
Zvastoga momka; psznam i njegov kre*tavi glas, prernda misli dr
pjeva poput slarnrja- U cirkusu nastupa 6a svojim pjesmame i dJ:n-
danjem na harfi, te ieli da nru se gledaoci dive. Rim jod nije imao
ovako budalasta ca,ra-.
-Ne govqri tako glasno!* opominje Pavao. *Car Nersr rima
posvuda svojih tajnih policista i uhoda*.
 *Ti nik*lco ne spafls$ mettu njih!* or,acari se vojnik' 'A ni
onaj tamo! Vi ste paifenjai-inq iako varn rnodda ne5to fali s glavi.
No nasta zato. Rim je pun budala. Za:rasIi, da je Neron daor vlastrtu
majku srnaknuti? NiEgovi ro'bovi rasparali su je kao krnadu' Mo-
"di
g"o Uitt vas pustiti prodawljate jo5 koju 'ricu, samo kad bih
imao nekoliko ,sesteraca,,da se watim u krirnu''
Da se rijese brbljavca' dade mu Timotej ne$to novca' LqSo'
nErr se naceri, starri neito novca u dZep i ode'
,'Pravo go,vo,ri*, primjeti Timotej, ,kad je nestalo vojnika'
ostra3ru sablazan daje Neron, premda je imao najboljeg i najmu-
dnjeg uditelia - Seneku. OkruZuju ga ulizicg lakrdija3i i koje
kakvi lal<o'umnici. Orri su. njegova propast<'
'Vidjet ieS, da ie nas stici veliko do od o'vog cara- Na
njegovu dvoru ,taluri se rDnogo Zidova, ! Prvcm redu Alitri' koji
I g;"pooe"rr. u glumadkom umije6u. Tai Z'dov tnrzi nas..svom du-
Som1. pavao ustane i pristupi plrozo.ru. *Te5ka bura svalit Ce se nt
progona
Crkvu.., pfogovo,ri lagano za sebe. -Dao Bog, da nas das
nade spremnima i nepokolebljivima!'
. Dvije godine proboravis ," ^*.rt, u zatvcxu, a rynda srr ga
otpustili, a da nisu ni dirnuli procesa. JoS jednom potazi Apostol
orsvaia ncnre zemlje. Go-
narod" na svoja putovanja, da za Krista
vori se dak, da je ponio Evandelje u daleku Spnjolsku'
-Metlutim,luelakugrimizusvejadeluduje'sveseviseizmide
utjecaju Seneke. Sama sebe drZi najvecim umjetnikom i pjesnikom
,rrih ,rr"rn"na. Ok*rZuje se gomilom raspu.Stenih pjesnika, kojima'
6e sve op,rostiti, sarno a]<,osvoje siihove ne smatraju boljima ocl
njegcrvih. Potajno ga ismijava cijeli Rim kad nastupa na ponz,ornici
i trazi'da mu publika pljesde kao pjwadu i wiradu na harfi i fruli.
HoCe da mu se ljudi clive i kao up'ravljadu kollma' Premda je jed-
nom tako pao s kola, da nije mog'ao dcxvriiti utrku, ipak ga okru'
ni5e pobjednidkim lovorr-vijencem.
Svoju Zenu Oktaviju, kojoj su bile tek 22 godine, otrova, da
se moZe oZeniti zlogla.snom Popejom Sabilr'om. Za sebe trazi bo'
Zansko Stovanje. Nared''o je, d,a mu se sagradi hram i da mu se u
tom hramu prinose Zrtve.
Preobuden klatani se po najzloglasrujim zabavistima i jazbi-
nama. Nav.atjuje na poSteile Zene poput kakva pustahije. Jedan oa-
lojette'i rntt iLA4inao ga je skoro na smrt, ne znaj'Ci dakako, ko-
g U"ti.t". Cesto je izrnak'a'o hapienju podicije samo time, Sto ie
odao svoj incogp.ito Do ponoci z,na lupati po orguljama, udarati na
60
harfi ili wirati u frulu. Podeo je da p,i5e ogroman epos o borbama
u Troji.
Pnohtjelo mu se, da stekne besmrtnu slavu i kao graditelj.
Naumio je sagraditi sjajnu paladu, kakvoj ne ie biti ravne. Ta pa'
lada jgrala se zrrati odatn,om kuiom*.
'
.Trebalo bi ditav Rim spaliti, da mognern sagraditi divniji.,
povjeri'o se wojim dvorjanicima. .Gadi mi se, kad gledam ove
prljave, krivudaste ulice.. Nisu dostojne rezidencije jed,noga bog:1)
-Imai pravro, uzvi5eni! Uostalom, ti nr,kada ne moZe6 imati
knvo., uzvrats. prefekt pretorijanske straZe, Tigelin. Neron ga gle-
da mutnim, sivim odma. Dvmjaninu se pridnilo, da u njirna dita
zapcrvijed.
14. slpnja 64. godine jzbije iznenadn poZan u siromainom
dijelu grada, uz circus maximus Vjetar potjera plamenove na ka-
zaliSte, koje planu kao S'bica, jer mu je sunce dobro isu3ilo drwenu
graclu. Oganj se poZudno pnobije kroa uske ulice. Iz zapaljerdh
kuia lete izbezumljerri ljudi prenaa Tibsru. Odajni su, jedni druge
mie i gaze. Ali ognjeni zidovi pniede izlaze sa svih strana. Citav
dio grada u doUni pretvorio se u ognjeno more, iz kojqga trzalud
nastoje da se spase tisuCe ljudi.
Neron je bio u Aneiju i na vijest o,ovoj nesreCi pohiti u Rim.
Iz svoje. palade, okruZen preto,rijanslr,om sbraZom, poh.ldno gleda
kako se plamenovi visoko viju.
-Tako je sigurno i Troja gorjelat. rede s udivljenjern. .Dajtb
mi hat'fu!- I dok se mno3tvo svijeta bori s ognjem i odajno vapi
caru u pcrmod, on udara u harfu i pjeva o pnopasti wqga g;rada.',
Danlma hara bijesrri oganj. Na stotine tisuda beskuCnika lu-
ta, obilaze oko nr3evina wojih ku6a, deprkaju po gariStimg ne bi li
naili ne3to od svqga imutka
Pronose se opasrri glasovi. Gorrori se, da str neki ljudi vidjeli
pretcijance kako nose zapalje.ne srnolene vijence, te ih baeaju u
drvene kuie i duiar:,e tamq gdje je bio circus maxirnu.s. Narod se
podeo kupiti pred carskom pala6om i stao prijetiti pesnicama i to-
tjagama.
-Palikuda, ubojica!. dorpire vika do cara, koji se prrestraden
povladi u svoje sobe rmlrud za sobom datom irvs,eni grlmiz
-Sto di dinim, dragi moj Tigeline?. pita cezar vrhovnog za-
povijedni:ka svoje tjelesne straZe. -Ubit ie me! Upravo je smije5no,
Sto mene krive zbog poiara. Ti zna5, da nisam bio u Rimu kad je
izbio poZar*.
6l

.Baci krivnju na koga drrgoga!' sleZe ramerlima zapovjednik'
*Na primjer. na|idwel I 'onako su ornraZerr-iu gradu, pa Ce svatko
lako povjerovati, d'a zu oni podmehruli vatnt'.
*Zar n^ Zt'd,we? Ne, toga ne mogu udiniti zbog svoga dobr'og
glumca Alitrija. I Porpeja je sklona Zidov'm4 u dobrim je odno-
Sma s niima. pa bi se srdila na mene. Iarrisli ne3to boljega'!-
-tvtoli agtilU gow)re mi u zadnje wijeme o nekakvoj kr56an-
'skoj sekti, koja nijede bogcrve i vjeruje samo u jedno boZansko B:6e'.r
.A tko ti, dnagane, medu nama jod vjeruje u bogo've?' nasmi-
je se Neron.
-Kr56ani se klanjaju nekakvom dcrvjeku, koga negdje u Si-
riji ili Palestini nazape5e za e:ir:aTiberija. Osim toga odbijaju uzvi-
Seni care. da pred tvojim likom zapa.le tamjan'.
.Odbijaju?. p,lane ca.r'. oTo im se, dakako, ne moZe oprctiti.
Takvi zlodinci kadri su sve udiniti, dak i Rim zapaliti!'
aaa
Blzo iza to'ga podeBe Tigelinove sluge d dinovnjci tajne rimske
policije niu.Skati za kr5danima, hvatati ih po kudama, radionicama,
po barakama i Satorima, u kojima su nodiv4i pogorelc'. Vukli zu
ih u zatvqre. Najrevniji zu u tom poslu bili Zido'vi. Oni znaju, gdje
se kr*6ani mstaju, po,znaju njihove bogornolje.
Zatvon u blizini cirkusa pnne se Zrtvama progona- KrSCani
bjeZe u katakombe, u p,odzernna rimska groblja, gdje uz sjaj ba-
kalja obavljaju woje svete tajne, bodre jednl druge na vjernost
i ustrajanost.
Ali i tu irna izdajica. Leg:onari i policajci pT'odiru u katakom-
be, odvlade lcrSdane ispred njihovih oltara-
U svim ulican'ra, u kojima su malo prije proklinjali cuara kao
tr,bojicrr i palikufu, sada se svjetina dere:
>Smrt kr*canima! KrBiane pred lavove!.
Vecina izrredu vikaia ne zna ni5ta ni o krt6aorima, ni o nauci
Rasrpetqa, atri je vesela, Sto je otkrila ljude jo3 nesretnije nego Sto
je ona sama, ljude, kdi 6e wojim mukama zabavljati druge.
U cirku,su, koji je stajao na ist'sm mjestu, na kojem se sada
diZe crkva wetog Petra, upriliduje rezar jezovrte igre. Napokon se
na5lo za divlje zvijeri hrane, koja niSta ne stoji. Sawim je neito
drugo gledati, kako se Zene, djeca, starqi bore sa divljim zvijeriml
nego mohiti gladiato,re, kakg se kolju metlu sobom.
Cirkus je dupkcn pun gledalaca Cezar s Popejom sjedi pod
zlatnim batd,akinom u svojoj podasnoj loZi na punskim grimiznim
jastucima te nalatg da se trubljom dade znak za poHak igara'
62
Na dani amk vrata se otvaraju. Bidwima ugonre'H6ane u
arenu. Djeca se pladu6i grdevito drZe svojih majki. Starcg koii se
jo5 jedva drZe na nogama, guraju na pijesak. Ima ih, koji rukama
grekrivju lica, da im se ne vidi tjeskoba. No drugi stupaju uzdig-
nute glave i glasno pjevaju u dast svoga Kralja Isusa Krista.
Pjevanje biva sve jade I jade tako, te i o'ni koji su se dosad
bojali odbacuju strah i podinju pjevati. Cijeli amfiteatar ori se od
pjesme orrih, koji su osucleni na smrt.
*Za9to pjevaju?- pita Ner,orn zadueleno Tigelina. oNeka pre-
stanu pjevati! Ne iu da toga slu5am!*
-Odmah ce ih proci volja za pjevanjem!* odg,orraaa Tigelin
snijuci se.
Zaori norvi zrak trublje. Otva,naju se udubine na kraju arene.
Izlaze lavsv1 tigrovi, pantere, medvjedi. Cas zastanu, kao da se ne
mogu snaii zobg buke mno8tva i svijetla, koje im je zaslijepilo o6.
No brzo uz riku navale na svoje trve.
Nenon proteZe svoj dug;i vrat, 'd,aSto bo,lje vid strahotg koie
se dogadaju na aneni. Na pijesku se puSi krv razderanih tjelesa. Uz
bolne vapa.je umitudh, jod se uvijek orri pjesma, dok i zadnja Lrtva
ne zamukne pod pandZama i zubima divljih zvijeri.
-ViSe! ViSe!* dene se Neron. *Zar je to sve?*
-Irnislili smo i drugih Sala., tjeii ga Tigelin -Odrnrah Cer
vidjeti..
^\{.aarenu izvode krBiane, koje su u5ili u fivotinjsl<e koZe. Na
njih puitaju rulju pasa" da ih razderu.
-JoS viSe! JoE vi5e!* kre5ti cezar udaraiud se od smijeha po
debetrom stqgnu. -Kako ti se ovo svida, golubice moja?. obraCa sc
Popeji. Ledeni sjaj izbije iz odju pokvarene Zene, koja je griskala
Secer.
-Divna zabavali odgcrvori napokwr Popeja trom,o. *Pcrre do-
stojna tebg da'agi moj Nerone!*
"Gle, i ti tako gorvoqiS!* odwati raadnagani Neron, te stasre
izrrcrva vilcati: -JoS viSe! J,od vi3e! Zar je we gotovo?*
Zerte i dj.evdke p,rivuali su za sfirpovg pu*ifi na njih bikove,
koji su im najprije razderali haljine, a onda ih proboli rngovima-
-Divno! Dirrno!* pljaide crezar debelim mkama- -Zbilja, mi-
ginalna idej,a! Moram te pohvaliti, Tigeline! Uvijek ti ne3to norra
padne na pamet!.
Satima traje ovro straSno klanje i ubijanje. Nept€stano dolaze
na an\enu robovi, zabijaju ieljezne kvake u rnrtva Uelesa i odvlete
ih preko krvava prjeka iz alsle.
63
 Nedavno je imao toliko Zalosne srdanosti da izjavi, kako mu
se u smijehu ra- ne witlaju tvoji stihovi., fupne Tigelin, koji je mldo
Napok'on je zasi6enr'a d'rvlja poZuda'^:tti*t"" njihovu paladu'
s6, uzvi5eni,
u GLog cezarsvqg miljenika. *U poderljivu razgovoru izjavio ie ne.
i poperi"ril* o h"?"'*:i;il;" ga je nedarmo
zilazi. Nerona i Jrt". rtrte" "uood' koji darmo, da je tvoj glas... Oprosti, boZanski carg ne rnogu to pono.
cvar iezadovoljan, #J,l;
viti. Mora se tedi, da je bio veoma pijan, kad je to rekao*.
not q*#lje pnotiv krs6ana"' rede Ne- - *Sto ;e rekao?. zadr*6e gsL .Reci, kako se izraao o rnm
bilo ovo, sto si zamisli'o
rrrkama' gta.su?. . . Kakav je rnoi glas?*
16grTigelirnr trljajuii . prefekt.
.MoZ" se to po'noviti drugorl -iq$:t n.., odvrati neSto mno$o .Kao glas pijana gonida magaraca{, pno6apta prefekt.
da izmtstrs ne3to nova, Nenon stao hvatati zrak poput ribe, kad je izbace na kqtno.
.Dobno je, samo nastoj pr:zori nadahnj-rju me-
pri sa-

*T:ako je ;*"t' Ovakvi -'* Ugojene mke podeo uvijati u grimiznu togu.

o,
straSnijega,
,i""ri.i,;i, #tr"tiH[1{;T:H
dam ne5to ovaKva'
l
T,i"irfii:
*:,::
krvlju mudenika'
osve bih mu drugo progledao kroz prste.,, rekne smrtno po-
vrijeileni cezar, *ali mu nikad ne 6u oprmtiti, Sto moje stihsvc
rtifealj' natapaj"''i"zi'i"u snatra lodim i Sto mi kudi glas, kad svi govorq da pjevam poput
U noci aor"tt
r.,o:,,L'ulJ-,*^*:#ilftU:f li]"'l":J,;'f
ih polaz1u." Y:Y:?'if;*.;"r,j"ui; -rn p-ace!- u U:***Tl"i"'li
miru!-
lava boga!*
'To je qdenito uvjerenje!* brzo potwduje figelin
*Sto se tide njegova glas4 doskqa 6e posve zaamuknutit.
ot"^i"
*^*}"to jos palmu.t se na nadgrobnoj'
T1":.: il'"';;;;":*r."ji-r
pogane' rdnrati car.
krScani podivaiu uz
vise MaIo iza toga prrimio je Petr,onije nalog od cara, da usmrd
Jerizasmffnema
ot'* T?,;?X,ffij:%H:'i".\i"":"?l;oru! rarna sebe. Mirno je prihvatio plemid ovu zapovijed, te za svoje
prijateije sprernio zadnju sjanu gozbu. Nakon gozbe zatrah.o ie od
,uaoJi bij u *oj" zdravlje!' rrrcga kucnqg lijedTrika, da mu prereZe iile.
"' Seneka je dobio isti nalog. NaloZio je, da mu priprave kupelj
vrtovima gozbu ?'a lTva-
15. lcolorlsza pqit+ {u:*^"*Tff i ""it-
od mirisavih esencija i pospu nrZinim laticama, zatim je u mlakol

nik" u. i"ff ;*j'J;i"HJ,l:Hiill

?I;';,':*,XJH tekucini otvcrrio sarnome sebi file i urnro srdanod6u filozofa stoika"
Petar i Pavao boravili su u one dane daleko od grada. Cim
ie neobiino dour€
doiuBe za krwavo progonstvq watiSe se u Rim. I njih uhvati5e i
t"*i,:l'"?":"zasvi
jetliseno{rvo1{iT^',,.?:I^e.rst,"oJ.L""i*o"o
potiti smotom i na dani znak
baci5e u zatvor.
stupcrve'' Podzemni zatvsr bi,o je dakako stra3niji od blagog zatvora,
stotine krScanap*'Jiu-"-"a ;*ni"o rto"pt"ti" nadglasuju zvukove u kojem se Pavao nalazio prije nekoliko godina. Sada je lancam
zapahti' Po'vici, *ffi;'
prikovan vz,a zid. Zna, da ie ponovo ugledati danje svijetlo teh
glizbe' . -^ X^$rrmranr.,o:vt
vmi se izrnedu ovrh zubalja' onda, kad bude iSao u smrt. Ali njegova duSa je mirna. Sabrano
Neron se Penje na Hverspreg; ofelruje woje mudeni3tvo.
uut"u.#H:6',,fl""fffr.iif%*gjeno rigetina, sisao
]<ad
gubu ie sta-
moga Godinama traju tamnidke muke.
tY.i"*-1"T":y*n'a .Maran atha!* fupie neprestano apostol. oDodi, Gospod,ing
s kola.-Nego'e"i tii' 4" vidim ga ovcrle<' Sto prije!* Kao rimskq gratlanina izvedo5e ga napokon pred sud,
r"e;;rri"Ij; seneku? Ne
hoji izrede smrtnu osudu.
-Nisu zabcrravili''
;;#*' ; ;;[r;, .u ry1.**11i:fftr"".1 Neron trljajudi 29. lipnja 67. godine odsjeiena mu je glava.
fi+ ; ;:i*o.:u ::i"T#:
ovakvim ig;
prizorirna<' priSaPne
Istog dana umre Petar. Razapet je glavom prema zemlji. Sta-
""*'#"ilfi',ii"
K""";;;;"#:;';" "zrG
rac je radostan, jen zna, da na ovaj nadin naoZe dati zadovolj5tinu
za grijeh, Sto ga je podiniq kad se bio odrekao svoga Gospodina-
t**"rt':Til}' ,,il."w'untka?*
*'ul 1:?: l*';,".s"'; flt'' " Dugo traju uZasne muke. Posljednjim silama proSapta: .Go-
-*-"eo-aoZi- do njegova 'suda'' spodine Ti znai svg Ti znaS, da Te ljubimlr
gdje je Petronije? 7""tiaa-veo*" istog razloga'' odwati dvorjaniru
->sigurno 1" '"i'do zbog
g6
g4
 Okrutni tirranin rnrije dugo Livio iza toga' flvije
godi'ne pa{je C.nsovIsUDA
Govorilo se'. da js
orrti LUolice apostola umrla le zloglasna Pcrpeja'
Neron time, Sto ioj jJtruanoj stao nogom na tnbuh'
f;;;-"; protiv Nerona.' te iza' Propast grada Jeruzalema
U oZujku 68. godine pob'uniSe se vojnici
m3 se- i pretorijanci
braSe Galbu 7a cara' Kai Neron doznade, da
jednog oslobodenog- U Dok je Rim niStio pular, a mladu Crlsrru prritiskala ognjma
izrrqe.iSe, pobjegne ttu s"to u kuiu "tt'Jedan
zamazanoj tunici provede noi u podrumu drSiudi od straha- bura progonstva, rasplamsao se u Palestrni ustanak protiv oknrt-
j"vi mu, da ga ie senit proglasio neprijateljern drZavg ne i pohlepne vlade rimskog upravitelja Flora, koji je pograbio
l-ti*"
- g"
O" - treba uhva-titi i po *starom obiEaju' kazniti' bla€p hrama.
"t.ri"
.Sto to zrad?- Pnomuca Neron Bez milosrda gufio je upravitelj om bunu. Vode je dao iz-
ga pn- biEgvati i razapeti. No pod pepelom tinjala je Zeravica, te doskore
*To anadi, da osutterriku zabodu raslje u rrat, njima
ne izdahne*' odwati slobod- planu ditava zerrlja. Cete dobrovoljaca, koje su sanjale o junadkira
Ernste uza stup, te bicuju dotle, dok
njak.
-' nresrenima Makabejaca, stale su napadati rimske kolone, ubijali
ali mu
N" te rijedi trgne Neron bodei i okrene ga prerna sebi' an woje sunarodnjake, prijatelje omraZenih tutlinaca gospodara.
da je jedva drZao bodeZ' Zal'o mu ga prija'Snii U Masadi obecaSe posadi, da 6e joj dopustiti slobodan odlazak, ekr
fe ruka tako irhtali
rob zabode u grlo. polodi oruZje, ali je pokla5e do zadnjeg Sovjeka. U Jeruzalemu spa-
*Qualis t"tit"* pereo! - Koliki umjetnik Pogrba sa. mnomt< tjAe buntovnici twdlavu Antoniju i Herodorm palafu.
zshro,pdeumirucitastiOovjet.Takozavr3ivelikiprogo'niteljlsrss Medu samim Zidovima bjesnile su najZe5de strandarske bor-
: be. Metlu stotinama drugih, ubijen je za tih borba i veliki weCenik
Krista.
jol
Nakon krvava prqg'onstva ojata lcrScanska op6ina u Rimu Ana- Radikali preuze3e vlast. Ved zu bili uvjereni, da je pobjede
bisku
rlivniie- EtruSdanin Lino nas,lijedi svetog Petre kao rimskog oigurna, te su 1rc'deli kovati snebrni novac s natpisorn: -Prve go-
Fr i vrhovnq Pastrra cijele Crkve. dine slobode..
Zimi godine 66/67. podao je na Jeruzalern sirijski legat s dva-
naest legija, ali mu nije po3lo za rukom zauzeti grad, nego se mo-
rao iscrpljen povufi natrag. Neron je pmlao svoga najvrsnijeg voj-
ekovodu Vespaeijana sa 60.000 rlojnika na Palestinu, ali i qr bi
pohrden u galilejskim brdima.
Kad Vespazijan postade canem, da oweti sramotu, pmla svo-
ga sina Tita s jakorn i dobro naqrrZanom vojkom protiv buntov-
nika Legije o,pkoliSe Jertrzalem Zeljeznim obrtriem. Grad se n pet-
mjesedne opsade junadki borio i nije se htio predati, premda su mu
ry1dili pomilovanje.
Dan i no6 baeali su rimski katapulti velikt kamenje i gomcc
baklje na more kuia Plamenovi se poZudno probijali krc uskc
ulicg ali se Jemzalem dalje borio srdanodiu odajnika
Rimljanin, qgo'rden trndokornim otpororr, ne pozna milosrda.
Tito daje bjeguncima odsjeci ruke, a onda ih potjera natrag u 1n-
kao Jertrzalema. Glad i kuga haraju po gradu. Josip Flavije orpizuje
nepojmljive strahote:
-PoZudno otvorenih usta letali zu ljudi u,rraokolo poput bije-
snih pasa- Kao da su pijani razbijali su kudna wata, te u zdrruj-
acti provaljivali dvaput , tnput u istu kudn. NuZda im je sve gu-

67
68
 Nekoliko godina poslije toga planu u Rimu 1xnlovo progfii-
nla medu nrber Pobirali zu stva,ri, od koiih zaant i najnedistiic dtvo krSiana za cara Dornicijana. Sumnjidavi nr,onarh, koii
iivotinje. Grizli su pojase i obudu. Trgari su kouu se Stitorrra i zva- je naredio da se zidovi na trijemovima njegove palade obloZe po-
i"fi :.. Jeli zu tnrlo Sjeno Neka Zena sa istp,lne strane Jordant' liranim kamenjem, kako bi u tom ogledalu m.ogao vidjeti, Sto rr
hoja se s mn€o tisuca sklonula u grad, zaahla je vlastito diietq' radi iza njegovih letta" misli neprestano, da mu je iivot u opasnotti,
fupekla
- ga i tako spremila uiasa^n objed. pa ga nije bilo teiko uvjeriti, kako i lcsiani rade na tome, da rm
Teturajudi od gladi ku5ali zu odajnici vile pnta probiti Ze bude nasilno maknut sa prijestolja.
ali uzalud. Zarobljenike je Tito razapinjac.
$ezri obnrd Tiranin zapovijedi da se smakne i njqov rodak Flavije Kh-
tiUo je tako mnogo"i*"ki, razapetih, da vi3e nije bilo dnrlja, od kojeg bi nent, koji je pre5ao na krSiansku vjerru, a poboZnu Klementornr
rG mogao napraviti kril. ienu Domitilu pnogna na otok Panteriju. Metlu Dourrinicijwe irtrn
Cogafi naof gutali su dato i drago kamenje, te nastojali z* spada i konzul Acilije Glabrij.
nodne time pobjedi iz grada. Rimljani s. ih hvatali, rasparali in Domicijan je naloZiq da se u Paletini potraZe zadnji rodari
ttbuhe i u crijevima traZili dragocjenosti lsuswi i da ih dopreme u Rim. Kad mu ovi siroma3ni ljudi po,
Napokon eto stra3nog svnietka- Rimske bojne spnave naz- &aza3e svoje Zuljave ruke, pusti ih na slobodu s prezirnim srni-
bi$e graiska wata. Legrje rrl""" u grad. Preko lie6ina, kojih su bile jeikom. God-ine g6 pogine ovaj despot od bodeZa svoj;h sluga
-Irune gradske ulice, ja3u numidijshi konjanici. Njegov nasljednik Nerva pu.Sta krSiane na miru. dok se za
5-. kolovoza ?0 godine baci jedan rimski vojnik krs tako Trajana progonstvo prodiri po dtavom carstvu. Mislili su vlaste
zvani uzlatni proaor* goru6u balrlju u hram, u kdem su- tisude drsci, d,a krs6ani svojim mnozerrjern ugroZavaju temelje rimslno.
o6ajnog nanoda potraiiie utoCiSte. Za 6as planu stana cedrovina- aaNfvo.
Svodovi se sru5e, a qne, koji zu pobjegli iz plamenog pakla, dode-
kale rimski madevi.
Sve su ku6e o'pljaikane. Onoga, koji se poku5ao oprijeti' se-
ejeko3e. Izvlai'ili su nesretnike dak iz podzemnih kanala i ktoaka-
9?.000 ljudi prodano je i poslano u egipatske rudnike ili
metlu gladia;tore. Veliko Vijede je raspu5teno. Hram je raznr$eo*
do zadn'ieg kamena. ViSe nema velikog sve6enika. Rasplinuo se
ran o Mesiji-kralju. Tako se na grozan nadin ispuni5e rijedi' Sto
su ih jednom izg'ovorili oci ovih nesretnika pred pretorijem Poorcija
Filata: .Krv njegova na nas i na djecu naiu!*
Kr3dani jed,ini izbjego5e ovoj propasti. Kad su se podele
prriblifuvati rimske legije, povede jeruzalemski biskup Simun woje
stado u krajeve istotrro od Jordana. Mislio je pri torne na Gostrro-
dinonr opomenu:
*BjeZite, kad opazitq da se strahovita pustoS pribliZila we-
tone mjestu.<
:i | .

Vijest o prrorpasti 'svetoga grada veoma je potresla rimskr

kr*dane.
Sada zarobljeni Zidclvi liju krv za cirkuskih igara u kol'o-
seurnu, koji je podignut jeruzalemskim zlatom.
I nad rimsko carstvo survao se straSni mene-tekel. Devet go-
dina nakon raaorenja jerrrzalemskog hrama pokopala je Zarka lava
sa Vezuva bujne i sjajne gradove Herkulan i Pompeje

68 ft
 kzim potezorn pera potpdsa per['or Psmq te odahne nasl+
GOSPODNJA PSENICA ruvfi se na stolici.
*Sto veliS o ov,om pisrnu?* pite Plinije tajnika.
*' Ignucila t sv' Polikarpa .Mislirn" da bi se s prarmidke strane dalo ozbiijnije p'rigo-
Pllnlievoplsmo- Mut'enlstvo
voriti onome, Sto rekoste o tvrdoglavosti i prkosu*, odr,rati Grk
sodine 112' sjedi Plinijb smiju6'i se. .Ako neSio u sebi nije zlo, ne moZe biti dodin, Sto netko
Jednoga vmdeg ljet'nog prijepodneva palade u Niceji' nepokolebljivo pristaje uz to.*
s1oj9 mramorne
Mlatli, namjesnik eitinije, ; "ttiil je vrijeme fita9' .Nepoanata rni je vjera toga svijeta*, progundla namjesnik.
pisama' koja neko
te zlovoljno odlaZe *"Zti-ti 'Medtutim, mcrra da je Stetna, inade je ne bi Rim tako odludrro ptro-
mladom robu Grhu;
.Uvijek jedno te isto*' rede s gadeniem gonio. Nikad nisam uZivao u filozofskim spekulacijama.* Na tto
Jndne tajniku. -o*.,it'Ji""iie, anonimn" otii"tt"' sumnjidenja! Po' zapedati prstencrm pismo i po5alje ga po posebn'om pismonoSi.
koje- nazivalu kr5danima' Nekon nekoliko mjeseci stigne iz Rima odgovor. Trajan je
wuda zatvori n."""iti'""i'-""ijuto-*'
da'"ap"avo nisam znao' u deml pisao:
Mnoge sam izmedu
"iif-"t"ait,'t
* sastoi"o njihov zloCin'' *Pctupak, dragi moj Plirrije, kojega si se drZao pri istraZi-
, .Govori se, da za wojih sastanaka ubijaju djeor, da ih mije-
-ttjittottu vanju obzirom na one, koje su ti prijavili kao krBdane, posve
jedu i poprju krv' Drugi ih
SaJu s bra5nom, t" ift *d" -bogwe*' odgo'vara tvojoj duZnqsti. U toj stvari ne moZe. se odrediti niSta'
u primijeti rob'
;;G; :* Sto bi moglo sluZiti kao orpienita nonna. Ne treba i6i u potragu
"t"irtirrr", "" "l"itju namjesnik u
*Tko joS vjeruje u bogove?' sl-egne ramenima za krSianimq ali ako ti ih netko pt'iiavi ili predvede. valja ih
su ved da'u'no pro-
grimizom ou*Ufj"toj- togi' Frva predbacivanja kazniti, i to ovako: Onima, k'oji bi zanijekali, da zu kr5dani' pa
vierena i doslo af ,"itiudka' ba ona nisu drugo..do bajke' S@ to pokazali i djelom zaevavSi na.Se bogove, neka se orprosti. Ano'
"u sve praznlJr'< nimne prijave, okrivljavale qre bilo ze Stq ne smiju se uzimati
ift iotti"tiS" sve6enici, jer su im hramovi
se Grtc' u obzir. Bio bi to, naime, loS primjen, nedostojan na5eg vremena.<
oRekao u',,, u',,,o ono, sto ljudi govore*, nasmijesi
*Naravno, da sve to nije drugo, do besmislica'" -Sada napokon znamo, kako morarno postupati!. uzdahnu
bi.bio u ved Plinije, a zatim se obrati svotne r"obu pisaru: *Ah, dragi mojt
.Nisam rnogao ustanoviti ni jednog sludaja, koji
O"i iludl zive kao mlrni zanatlije' kamo sreie, da sam sada u wojoj vili na ko,mskom jezeru, pa da
r kakvom pofitia<onispleifom' revo' uzgajam ruZe i pi5ern stihove, mjesto da se ovdje nateZem s ne
misle ni na kakvu
i trgovci; todno-pladaju poreze' ne opranim i odurnim barbarima! Evo ovdje opet hrpe an'onimnih
"aj""i ie moZe. predbaciti jest nepamdere
Iuciju. Jedina -"rr",- toii" im prijava-, rede pokazujuci na st'ol. *Baci sve to u vatru! Ubuduie
Ne boje se ni tamnicq'
irrrdogr"*rort u postedu-pJstajania uz;jeru' iu dobro paziti na prste ovih denuncijanata. Ogavna mi je ta
da dinim?*
ili snrti. A to Ja t tttbgp shvatiti' Sto deljad!'
" svjetuje rob'
-Pi3i cant, gospodaru, i traZi od njega upute!' * ,i r
Sto treba
*Ima.l pravro<' odwati Plinije' 'Neka Rim odludi'
Nisu rimslii legati powuda bili jednako blagi. U drugim
u&niti.*
pokrajinanaa za kr,iianima idu uhode, vuku ih u zatvore, mude
Trajanu' Kad
I odmah pode nobu kazivati u perlo pisrno caru na najokrutniji nadn, da ih prisile na otpad, osuduju ih na srnrt,
gotwo, joS g" jednom.namjesnik poluglasno pnodita'
ie pismo bilo Salju ih u Rirn, gdje ih izlaZu divljim zvijerima.
irairasivsi p*uuto d; ;j*t", na kojem spominje praksu' koje
U pretoriju velikog ludkog grada Smirne dami u tamnici
se drZao do sada: stari antiohijski biskup Ignacije i deka, da ga odvedu u Rim, da
da jesr'
-Pitao sam ih, da li su kr56ani. Ako bi odgovarali, u koloesumu uurre.
prije-teci. im smrtnom
pcravljao bih svoje pitanje dylput .finttt
-"tt":"ti, Jednog dana dode k njemu u tamnicu mladi biskup Smirne
[*rrir. Kd br ph $ttt" nalagao sam, da ih- pogube' Bez Polikarp, i stane mu uzbucleno gcrvoriti:
obzira na ono, uza Sta zu pristajali, nisam sumnjao da se moraju 'Dobio sam vijest od rimske zajednice. Modni prjatelji hoCe
kazniti rad;i woje twdoglJvosti i radi nesavladivog prkosa'*
7l
?0
da se zauzmu za tE kod cara i nadaju 8e, da 6e ti irnditi
punilovanje.*
'Ne trebam nikakve milcti o'd ljudi!* odgo'vara sijedi lgna-
cije. *Jedinu milmt, koja mi je potrebara, odekujem od Boga. Eraq
Polikarpe, crnila, pera i papira! PiSr mjesto mene pismo u Rim.
Ja Cu ti ga kazivati u peno.*
Suznih odiju pisao je mladi biskup pismo ovq ispotedaoca:
prozvan Bogonosac, Crkvi, kda po veliko'duSju
"Ignaciie,
Svwi5njeg Oca i Njegwa jedinqga Sina Isusa Krlsta postiZe mi-
losrde, da bude predsiednicom u savezu ljubavi. Pozdravljam Vas
u ime Isusa Kri,sta Sina Odeva.
pozdraviti kao uznik Isusa Krista"
"IJzdam se, da iu Vas
sam,o ako mi Bog udijeli milost, da takav ostanem do konca. Ali
se bojim, da bi mi mogla naSkoditi VaSa ljubav. Nikad mi se nc
6e pruZiti bolja prilika da doilem Bogu, a ni Vi ne moZete mi
niSa boljega udiniti, nego ako budete Sutjeli. Ako budete o meni
Sutjeli, bit cu BoZji. Dopustite mi, da se Bogu posvetim, d'ok je jot
oltar spreman. Lijepo je pogi.nuti na svijetu i doci Bogu.
'spreman sam, da 2a Boga ulffefln, ako toga ne sp,rijedite.
Plenica sam BoZja, koju moraju samljeti zubi divljih zvijeri.
.Ne zapovijedam Vam poput Petra i Pavla, jer oni su bili
apostoli, dok sam ja osudenik. Oni zu bili wjedoci, a ja sam rcb.
No ako umrem, postat fu Isusovim slobodnjakom i u Njemu 6tr
uskrsnuti. Dopustite mi, da budem sljedbenik patnja Boga svognl
Vjerujte mi: Ako runrem, tjubili ste mg ako li budem clobodea'
inrzili ste me.
.Ostanite do kqnca vjerni Isuzu Kristu! Amen.*
Sa suzama u odima pisano je ovo pismo; suze udariEe na oCi
lri6anima, kad im je Papa Aleksandar proditao pisrno za sluibe
Bodje. ?
Jednoga zlatnog jesenskog dana godime 107. dcrvr3ila se Zeljoo
odekivana Zrtva, dok se nad k'oloseumom Sirilo plavetno nebo'
Ogromni amfiteatar pun je do zadnjeg mjesta. Mnodtvo se Sali i
smije. tllidnjaci sjede uz senatore i d,otjerane matrone. Prodoge
gladiatorshe igre. Trube zaoriSe.
-Christiani ad le,ones! - Krsdani pred lavorre!* sri se odu-
Bwljeno iz tisuie grla. Vrata se otvaraju. S jednom slrupino
cuclenih na smrt stupa stariata biskup Ignacije na arerru, kdr
postade mjestom triurnfa Kristo\dh ispovjedalaca-
*Ave Christe!* klide Ignacije i Siri nrke prema nebu. *Slava.
fi, Kriste! P,ozdravljaju Te oni, koji Ce za ?e umrijeti!*
72
Na lrraju arene dihr se r€Setke. Lavovi, pantcre i leopartr
iure na svoje trvq obaraju ih, trgalu pandZama i zubima. Zrtvq
je prinesena. BoZja je pBenica samljwena
S poditanjern po,kopeju lrrS6ani muderuke u svorn podzemn*n
grobtju. Crkva se'o@atila joS vedim brojem heroja. Iz njihove
Lrvi niknut 6e noyi sreti usjev.
Trajanorr necak i r*rj;; ri"aoli"n puSta Crkru na minr.
Stiti je prvtiv izgreda wjetine- Ni Antorije Pio ne Ce da Euje zr
progone. Uza sve to tefu krv nek;h mudenika u Rimu.
Podetkom godine 156 uhapSeno je u Smirni nekoliko ispovje
dalaca. Odrmkli su ih na gud i qsudili na sarrrt u areni. Jedan od
njih bio je FriZanin Kointos, koji se sam prijavio kao kr*oanin,
ali smalaksao u odluitlom dasu. Kad je naime ugledao d,ivlje zri-
jeri, preplaSio se i odrekao se vjere. Trm srdanije stupalii su nje-
govi drugovi wusret krvavoj sfirrti.
Napokon dovedode na anenu biskupa Polikarpa, kdi je prije
50 godina pisao pismo, 3to rruf ga kazivao u pero biskup lgnacijo.
Mirno stupa sada Polikarpo na arenu ogromnog amfiteatna, u ko-
jemu se sakupilo radoanalo i raspuSteno mno6tvo.
lz svoje sjajne troZe prornatra u fudu pnokonzul Kvadrat
dasnoga starca i naredujg da mu ga dovedu.
-Jesi li ti Polikarpo!* pita k@zul.
.Jesam,*
*Za$to ne ie6 da svoje bijele vlasi u minr purese3 u grob?
OptuZiSe te radi bezbo'Zrrwti. . . Vikni: Dolje ateisti, i pnstit 6u
te na slobodu.-
Polikarpo pogleda mnoStvo, te 6e glasno:
*Jest, dolje ateisti!*
joS pr"oku'ni svqa Krista!.. Bol,rui smije5ak zatitna na
"A sad,a
biskupovim rlsnanna, te 6e odludrro:
*Vee Uu 86 godirrn sluZirn, i nikad mi ne uCini Sto naZeq
Kako dakle, da prokunem svoga Kralja i woga Otkupitelja?-
Rimljanin j,oi ne porpu3ta. Misli, da ce kr5danstvo istrijebtt
iz Smirne, ako se natpr,stir odrekne vjere.
-Zakuni se carsvirn genijem sorede!* traZi prokonzul.
*Ne mud se, odwati Polikarpo Otuoreno ti izjavljujern: je
sam kr3ianin! Ako te rnoja vjera zanirna, d,rage fu te volje pouditi
u zgodho vrijeme.*
*Zat da pustim na te zvijerilc planu pro,honztrl
*Neka sarno dodu. Ne mijenjam srroga uvjerenjr!.
?8
 .Cini se, dr ne drZiS ni3ta do divljih zvijetri. Onda dobrro: Ako
ne pnornijerriS sv'oga uvjeremja, proddrijet 6e te ogan5.'
-Ne moZed me prestraiiti ognjern' koji das gori, e urda :e
utrne. Ne pozna.Svje&rog ognja, koji je sprernljen za dohrue' M*
eutim, demu da dugo govorirno? Cini Sto te volja!'
Trubljad zatrubi, te 6e:
*Polikarpo se prizrr,ao krl6ur:inon-*
.U vatru s njim!- zau,rla masa, koj'a se odmah razide da do-
ace drva i grenja, te napravi lomafu. Zidovi se kod ovog posla
pokazaSe najrermijima
Polikarpo odloZi sam svoj poja's" Stadode mu na to trgati
odijelo s tiiLla, te ga pnveza5e za stup. Zatim poletje5e zublje
u iuho drvlje, koje odmah planu. Usred jakog plamena stoji Go'
spodinov prizar,avalac i moli:
*Gosrpodine, B&e, Vladaode svemina! Hvala Ti' Sto si me
udinio dostojnim da ovog dasa budem zajedno sa svetim mudeni-
cima dionikom kaleZa TVoga Krista ne wkrsnude tijelom i du5on
u nep'rolaznosti Duhe Svetoga!*
Vjetar duva u lomafu i naduhnu plamen poput ognienogl
fedra. U plameno,m svijetlu sjalo se standevo lice i srebrna kosa
kao &sto zlato. Kad se vatra stiSala grstupi k'rwnik, te joi Zivorn
nudeniku zabode noZ u srce.
-Kakvog Ii dovjeka!* progovori prokonzul. .U 6ernu se sastoji
raelika izmdttu kr56ana i drugih ljudi? Cini se, da oni zbilja vjeruju
u bernrtnost du.ie..
Mnogo je i dmgih gledalaca zami5ljeno oetavilo amfiteatan
Bilo ih je, koji su na3li put do istine, kad su gtedali ovo juna5tvo-
Nepokon je krvnik spalio mudenihsv'o tijelo. Cim se svjetine
raziSla, dotlode krSiani da pokupe dnge rdikvije i da ih sahrane
na posveienome mjestu.
U jednom spizu krSdanske zajednioe u Srnirni, koji govori o
crnrti ovog mudenika, nalaze se ove rijedi: *Tamo iemo se s BoZjmt
nilosti sastati u veselju i redosti, da prwlavimo godi5njicu njegova
rrudeni3tva, njegcrva nebeskog notlendana. Time iemo se tako'der
rjetiti svih orrih, koji izdrZaSe borbu prije nas. Ujedno ce to biti
priprava za sve ong laoji 6e sc bciti u bududncti.*
7*
U LIONSKOM AMFITEATRU
Progonstvo krisana ta cura Marka Aurellia - Llonskt mudenicl
Car Marko Aulrelije, filoof u grimizu, napu3ta svedanost d
i turnara po sjenovitorn perrivoju svoje palade u TivoUju.
Joi se oie veseli zvukovi flauta i harfa iz peristila, gdje iz-
metlu stupova od zutog mrarntra, egipatskog malahita i ruhdastog
oniksa sjedi skupina gostiju i pnomatra ples sirijskih ropkinja.
Duboho odahnru car, kad se na obali rijeke Anija spusti u
hladu na rnrtururnu klupu. VeC su detiri godine otkako ga ovjen_
da5e zlatnlm lcrvo'r-vijencem cezrra. Slave ga kao najmudrijeg i
najp,ravednijeg vlada,ra, koji je dosad ncrio carski grimiz. No
odgovornost za carstvo teSko pritiite njegovu du5u.
Sa ZaloScu pomi5lja nr dre s;retne dane, kad se kao dvenaest-
godisnji djedak i udenik firuzola anao naveder ispmziti u svorn
grubcrn qgrtadu na slamnjadi, na kojoj je slade spavaq nego lto
sada spava u krasnqm wilenom krevetu.
Kad ga izvikaSe za cara imao je najbolju volju, da ogromninr
carstvom upravlja mu.drrm i blagim ircrltlr.; da wim svujim p
danicirna pmfi sreiu i mir. Sjeca se rijedi, Sto ih je nepisao uveder
onoga dana:
.Pomno 6u pa.ziti, da ne postanem tiraninom, Sto se lako do-
gada. Zelim ostati dobar, skroman, d.st, ozbiljan, jed.nostavan,
prijatelj p,raveanosti, jer u tome se sastoji savr5eno 6ud,metle. Svaki
iu dan pnovoditi, kao da bi bio zadnji, bez umore i bez uzdizanja.<
Je li odrZao svoju odluku? JoS uvijek ima najbolje na-
kane, ali se nije rnoglo oteti dvo.rskom sjaju. Njegcrrra ruka, kojoj
je tisuiu puta b:lo d,raZe dijelili d,obnoiinstva, m,oral,a je desrbosti-
skatli pesnicrr i udarati.
Taru ga velike brige. Na svim grarrricarna carstva rrrije. Jedva
su svlad'ani Pa,r6ani, koji su prijetili s Istoka, kad eto Maura, koji
po Spanj,olkoj p,ale i pljadkaju. Na Dunavu gore sela rimshitr ko-
lonista. Markomane i druga germanska plelrrena potiskuju Goti,
pa s madem u rrrkame traZe nove zemlje.
. Odasrmd javljaju o straSnm katastrofama: potresimao . @^-
nrna, tu6, nerodici, gladu. Svim tim nevoljame pridruZila se jo6.
i- kuga, koju unesorBe u carstyo ratni zarobljerrici parti. po gra-
dovima ditave ietvrti pretvaraju se u pustoS. Tkogod moZe b;eAi
iz olcuienqg Rimq pe ipal mu se crna smrt drZi p-eCa
76
 -Ne shvafaS me i nisi me nikad shvadao!* odrrrati tilozfr-
Ca,r se prekine u mi'slima. Pred njim stoii i smije se Lucftrr
-Iunedu tebe i mene stere se 6tav jodan svijet..
Yerus njsgott posv'ojeni brat i suvladar.
*Sio-radiS u sarnodi, prijatelju? Zar te tako malo zanimaJr .To je pnovalija izmedu Epikura i Stoe; izmedu sunca i nodi-
nrde tijepe pjevadee?* Koja ti kori:st od tvoje filozofile, kojoj je pmljednji zakljudak
,,Nisam vi3e m'ogao p'odnositi bljrrtave buke"' uzdahne Marho sa.nroubijstvo?.
uiivamo
Atrrelije. oU carstvu ncrg:baju tisuoe od gladi, a mi da .Bolje je u ljepoti umrijeti negp u blatu i nedisti fivjetit
u banfunju i bakanalijama!* Uostalom, znarn, da je filozofija sarno jedna nadoknada za vjerrr"
*To se o tebi nikako ne rnqZe re6*, primijeti Lucije I sjed: koju izgubism,o. Mudrac rnoZe na6i utjehu u filozofiji, ali zuku
zbilja bili
uz cara. *Jedva si se dotako jela. Slluke i fazani su mogu pornodi sarno bqgoni.-
prekrasni. Medutim, ti se, naial'oet, malo razumijei u probrane .Bogovi su rnrtvi, dragi Marko! Ne moie5 ih viSe uskrisitil*,
jela!*
-Bolje nam je bil'o, d,ok se kod nas joS Zrtvovalo Jupitrrr u
*Rasko6 upropatctrje Rim!' odgovori car zlovoljno' 'Na wim
granicama Frijeti nam pogtbelj od barbara, a rimski mladigi po- Rimu.i u pruvincijama- Vjera je bila sveta i lrrrsta veza carstva.
.it"ti * takvi meku3ci, da ne mogu braniti odinsku ba5tinu' Strani I to jedna ista vjera. Stqga sam, Lucije, odludio, da uspostavirn
pladenici stupaju pod orlcrvskim anakcvvima' Kako ti je poznatq staro stanje. Svuda se Sire tajne sek:te. Posvuda se govori o tajnim
Rim- castancima, koji vode narod u bezbo3tvo. Te sekte zu se radlrile
sa rata s Part'ma, nism'o rnogli ni dasnidka mjesta popuniti
k1*:.:::-b* po wim provincijama: po Aziji, Grdkoj, Galiji, paie i po Rimu.
ljanirya. Naie carstvo,dragane-9i, p9P"J-I1\::
tko bi ga
i.r prrcpast, a nil<oga nerna, zausrlaviti Fanatidne prista3e nekakvog azijskog Boga ude, kako grijeSi o,naj,
t lrcji Zrtvuje Jupitru, ili pred carevim likorn pnospe tamjan. Ne
"i
tom Putu...
pqznam njihove nauke, a ne Zelim je ni upoanati, ali ih drZ'm opa-
.Istina je., odwati Lucije, *svi srno mi ne3to razmaT'erri;
ipak vrijedi snijima od same kuge. ZnaB dobno, kako mi je odurno svako'
na3im patricijskim sindidirna je" prwiSe d'obro' No ovo nasilje, ali se ovim ljudirna mora svakako stati na kraj, jer oni
tanku najgcrrnju nestigu' jer se za na$ puk zbilja ne rnoEe
ur*o ugroZavaju jedinstvo carstva time Sto trgaju vjersku vezu. Sutra:
"t
reci, da Zivi u rasiPlrmti.' 6u izdati edikt na we legate, pnokonzule i pnokuratonq kojim iu
. -I rirnski je nanod polrvaren do srZi' Veoma se rado po- pod smrtnu kaznu zabraniti ovu pogubnu nauku.
je izgublo
vodi za raspu5ternim primjenom vila i palada Otkako
se izopadq da ga nitko ne moZe obuzdati' .MisliS na krB6ane? Imai pravo! Govori se, da naudavaju'
; bogove, taho
jednakost svih ljudi. Robovima pridaju, da nisu manje vrijedni
Ljudi Zive sanro prema svojkn pohr'darna: spremni lu 'a-nekolikr
"j;
dut*"" ubiti i vtastitoga brata- Upravo je demonska nakaza sro od svojih gospodara. Ova nauka i meni se &ni veo,ma opasnom,
pa stcga odobravam tvoj,u odluku, premda mnogi drZe, da su
uZivanje u okrutnim igu'ama, za hojih se gladia0ori mesare'<
krSiani miroljubivi, destiti ljudi.*
-Pa ipak su cirkuske igre jedina mogucnost, da se svjetim
odwati od glupih i opasnih mi,sii' P"ttu* et orcernses - kruh i .Tim o'pasniji je njihov utjecaj. Nedarm,o je rimski prefekt
igre bili su od bavnine sredstvo, da se hulje drZe na uzdi'' dao jednoga od njih pogubiti madem. Bio je to filozof Justin. Nemri
-Katkada me qbuzrna stld zbog Rima", uzdahnu car' Zad* sumnje, da je to bio divan do,vjek, besprijekoran muZ, veoma jak
rashoE
voljstvo s malim i poboZnost udni3e naS grad vellklmr- dok na peru. Pe'r'd nekoliko godina ustao je na obranu kr5danstva u
je narod jednom spisu, 5to ga je upravio Antcni,nu Piju. Kao mladii ditaro
I raspuStenost ga upropa.Siuju. Narod junaka naslijedio
rtoblji, iest, nobova neobuzdan'ih strasti'" sam taj spis, i m'orarn prianati, da je uza we neobidne i nerazu-
.Tmurnih li rijeei iz r.lsta moga dobrrog au!q". i fitrozofal'r
-mistit mljive stvari, o kojima se u njemu govori, udinio na mene snaZan
nasmiJa se Luoije. ,gto ,r"r' koriste tunobne Zivot naiumjc utisak. Iz toga moZe5 razabrati, kako je kr3ianska nauka opasna i
mene titc' zavodljiva, tim viSe, Sto njezini pro'povjednici nadvizuju nadinom
io'nati prekratak, pa za3t'o da se njima bavirno? Sto se
*Za t:ras je ovo dosta! Jol fivota i same naie filozof e. Zala je potrebnq da se kqraCno obra:
,draZe zu mi lijerpe rije6 naSih piesn'ika:
prije nego se sve raspadne u kornade!* ttrna s ovqn sektom.-
:"d" g,rU:a: iz-eaSe'uZitt<a

77,
7C
 kornade Stede cnro djeuojl.e. Knmid je odveztrju i vode natrag r,r
potpisati' A sada podirno
*ImaE pravo! Izdaj edikt! I ja-cu ga tamnicu. Iza nekoliko dana ponavlja se grozna igra. I opet lavovi
smatrati neuljudno66r''
gmtima! Mogla bi ss inaee naBa odsutn'cst razdiru svoje Zrtve. Henoji BoZji srdano idu u smrt.
MnoStvu padne u odi jedan doujek, koji je iz njihotrih redova
*,** upravitelj.i._pojedinih - iz gledaliSta - davao krSianima znak, kojim ih je bodrio. To jr
Edikt protiv krs6ana ;;
-protiv
pravncija natjedu se u-okrut-nosti pri izvr5enju toga edikte u djelo lijednik i2 Frigije Aleksander, u gradu poanata lidnoet, dobnotvc
krsi;'a sirotrnje.
Najstra5nije bijesne "-s"lij** 9:"9.:^:itd"-
L;;;;- tt" Roni"Tarno se velegradska *Onaj tamo je krivac zbqg drZa.nja kr5Cana!. povika ne,ko.,
numu, danasnjem
wjetina brinula za i*adax'ie
"iju"l
carskog edikta' KrS6ani postadotrc
-uUlti' liko pokvarenjaka. Lije"cnika dovedu pred upravitelje, koji pita:
-
smip Na krSdane je watko .Jesi li i ti krSianin?*
divljom zrrjeredi, xti"'*"ti" ih na
srnio pljuvati, neta#li; lh napaiati'. 3ibatj' Skupljali su
je posredovao' ali le takro 'Jesam!. I njega bace pred zvijeri. Attala stavljaju na usijem
raznim mjestima. v"j;iaki t"iuttrr dodu5e
je krScane u tamnicu, gdje su u stolier, prremda je rimski gradanin. Napokon rzvode na arenu
da kazni msitelje *iti -bacio prcrvincijg Blandinu i mladog, slabainog Pontika-
"k
6etii dok stigne upravitelj
straSnim prostcijama'
da im sudi. *Budi junak, Porntide!* govori Blandina djeceku. *Pokaii sc
stale2q
Metlu zatvorenim lrrSdanima bilo -tlakona Je pripadnikl. svih. pravim krSCaninom. Doskma de sve biti gotovo!.
Potina d'o Sanktusa i mladi
podevSi od starog ;ltk"; *Hodu, sestro!. odvrati djedrk srdanq premda od lrtrabe
nopkinje Blandine; tA"eit"g i uglednog pravnika Vettiu$a Epaga- jedva koraca.
td; io lS-godisnjeg Pontika' t -!?--^
-i-J-ii"e tUS"9' 9L t" bi htio kr36ane suditri
Upravitelj :" #poft*'
Bidevi kidaju oguljeno tijelo nobinje. Pale je usijanim Zelje
i"jpoaUi"g zlgdlna'.1f"I-:t""ti" zom. Napokon je umotaju u ribarsku mreZu i bace pred bijesna
radi njihove v;ere, na
;-";j;t"5ttiie-muke,-da ini istisne- primanje' koje- se -odnoai bika, koji je nekoliko puta natakne nr' ro'go\re i baci u vis
je oa njih' dr izjave' l<ako..kr36ani za
najstrainija aiAa. i-.azio meso;
-Budi srdan, Porntide! U nebu 6emo se orpet vidjeti!. do,vilr,ujc
*iiirt_-"*t*ala piiu tnt uliiene-a1"""; kako jedu njihovo robinja sa zadnjom snagiorn, prije nego ju je bik izlaao.
Kr56inima se priSivalo jod rnnogp
kako se bave roooefvrnu6em' .Hoiu, Blandino!* odwati djedak smrtno blijedim usnama.
svijeta'
G;, stt m,oZe izmisliti samo zloba pokvarenog
djevojde robinju Blandinu' MuI'e ju Kad napokon dotle red i na njega, nestane straha. Srdano
Najstra5nije muee slabo priznaje svoju vjeru i umre u najprobranijim mukama, kojima zu
Jadna tobitti" stenje u bolima' ali se iz
knmici od jutra ao *"J"' krvnici razdrli njqgovo mlado tijelo.
nj*i.titt usia fuje samo jedan te i'st'i odgovorr:
*Kr36anka Xoa nas se ne dogatla niSta zla'' *To je oeveta na5ih bogova!. vikale Je wjetina, ked je svc
""-. ovako ;ati Weti su izmuderri-gotovo prodlo. Palim Zrtvama ne dopustiSe ni pokoj grobe, ved ih baci$r
Metlutim, Ali i
"it"'*l-UiU t; * oa niitr zahtijevali muditelji' pred pse, da ih po:Zderu. Vojnici su stnaZarili, da ih krSdani ne bi
do ludila, govorili ;; qro' 5to
tt"*iiu sa stidom opcvali sahranili.
rnedu tima bilo ih lL' f":i *
su na silu Priarali' Sest dana leZali su po,bijeori krSdani pod vcdrim nebom na
borba .Kristovih
u velikom amfiteatru dowsava se hernojska nrglo pokvarene srrjetine. Napokur ih spali"Se i pepeo baciSe u R+
p,{^;i;;.;j';;;;;;-btd' j:u*tl jf
TH"l,l*,.5*; nu.
lff ilfi.ru, ;;;";; ti;*d ..' "oor3-,.T11'."*:TTna
""e".ih na usiianu-zeljerznustolic', .Vidjet 6emq hae li uskrsrntih rugali se neljudi, koji ce
iiTrr^i#^ffi'il;;;;jaiu Pretvori5e u zvijer,i.
ilrj cwlji njihovg-!id""i?" i"i *T:'!l'lo' Ove strahote dogodiSe se za vladanja lilozofa Markr Aur.elija,
"i "" -Y*' a"y'".''.DTls:-o::it^nH koji u strainoom. nerazumijevanju pred,ade kr$dane srnrti, da spaei
"""'o;;'t'#^;d;;";';;ffi
anr:""fi T stup'
i#. ;i;ffi;p"Z,rd"t i:eda Zvijeri'i,"i"i1^"-"ili, Y; carstvo.
oanje mnodtva, Sto r'a knrlju' ostale trtve trgaju rn
?9
78
 Tli godine iza JunaFle smrti lidrskih m;u6enika umre onf
eianza vojne pr"otiv Marksmatra. u E;armuhkgn tabru na Dunarnt
dokraj6 iugi niegov plerneniti, eli neduhrsn krvlju okaljani tiv,ott
Za vladanli njegott" nasljednika snaenog atlete Komoda, mla-
da je Crkva ogFt malo odahnuta. U dubfuri katakomba jadali su sc
!o*6ani za novu borbu, koja zapote oho godine 200 za cararanja
Afrikanca Septima Severa
EO
N A A R E N I U K A R T AG I
MutenlStvoEwte Perpetuei wete Foliclte
Medu najdragocjerrije bi,sere starokrsdanske knjiZwnosti spa-
daju .Acta Martyrum - Djela muderridka*. Neka izvori govore o
junadkoj bot'bi dviju slabih Zena godine 203. u vel'korn trgovadkom
gradu sjwerne Afrike - Kartagi. Prvi dio izvje5taja potjede od
same svete PerPetue:
*Dok srno jqi bili s o'ruiricima, nije moj otac prestajaq da
rne u svojoj ljubavi nagovaira na otpad. Tada rekoh:
.VidiS li onu posudu tamo? Zar ne, da je ono wd?*
*Naravno!* odvrati otac. .Vidimo. Na 3to nr ja:
-MoZe li se za tu pwudu reii, da je neSto drugq nego Sto ui-
s'tinu jest?-
*Jasno je, da ne rnoZe!. odgovci otac.
*Tako ni ja ne m'ogu o sebi reii da sam ne3to drrgq nego }to
jesam, to jest krtianka*.
Ovaj odgovor tako rasrdi oca, da je jurnu'o prema meuri, kao
da ie mi isko,pati odi...
Onih smo dana kr{terrri. Merrd je Duh nadahnuo, da ne moilim
niSta drugo, vei da u tijelu tr'strajem. Doskora na.s baci5e u tarn-
nicu. Spopa.de me uZas, jerr ovakve tarne jod nikad nisam vidjela-
StraSnog li dana! Vnriina je bila uZasna, jen je ovdje bilo zatvu
ren'o rnnogo vojnika. No sve to ruje bilo ni5ta u poredbi s brigom,
ko;a me mudla zbog moga djeteta.
Dobrim dakonima Terciju i Pompwriju pode napokon pomo6u
rnita za rukom, da smo u tamnici dob'Ii drugo mjesto. gdje smo
ratima rnqgli biti na wjeZem zraku. Dok su drugi misLili, kako da
8e odmore, ja sam hranila svoje napola mrtvo dijete. TjeSila sam
sv'oju majku, bodrila brata i preporudlvala mu svoje dijete. Bilo
mi je te3ko gledati ih, kako pate zbog merie.
Sve sam ovro sna5ala mnogo dana. dok napakorn ne postr'goh,
da je dijete moglo ostati kod mene u tamnici. Sad se ono podetro
oporavljati, a i ja sam se sarna bolje esjecala radi brige oko njega.
Zatvor mi se pretvoa'io u paladu. Nigdje ne bih stanovala radije
nego u njernu.
Nakon par dana raiiri se glas, da Cemo biti izvedeni pred sud.
Iz grada stigne moj otac, koga je Zalost posve iscrpla. Do5ao je
k merri u zatvor, ne bi li me nagovorrio na otpad. Covorio mi je:
81
 ',Smihrj s.e, k6etri, mojoj sijedoj kosi! Sneilui se oou svotrne,
vrijednim da ti bude ocem! Odgajao sam te do
ako ga
watJtvojih "*Jt"aSgodina. Volio sam te viSe nego svu tv,oju bracu. Ne
do,pusti sid,a, da budem na rugtro svijeta! Pogledaj na svoju brafu,
na wolu majku, na svoju rodtinu, na svcrie dijete' koje iza tvoje
srnrti ne 6e moii dulje Zivjeti! Pnorn-ljeflli woje miSljenje i ne upru-
paScuj nas! Nitko od nas ne ie rno'ci vi3e ljudima na o&, ako dopu-
stiS, da ti se nanese oYa sramoLa!<<
Tako mi je govorio ,etac u svojoj ljubavi. Ruke mi je ljubiq
padao pned m,oje noge, u svojim suza,lna me vi5e nije zvao svojom
kierlu, vei svojorm gosp'o'd'arioom'Zao rni je bil'o sudbine mo'ga oca
poganina, j'eilse on jedini od rnoje rodbine nije mogao radovati
m'ojim patnjarna. Nastojala sam ga utje5iti:
,r'Na zudu 6e se dogoditi ono, Sto Bog bude htio. Jer zrraj, da
nismo u svo,joj vlasti, vei u BoZjoj!* Iza toga ode Zalostan od mene'
Sutradan za vr"ijeme zajutraka iznenada nas povuk'o3e pred
zud na presluSavanje. vijest o tome odmah se ra.Sirila po okolici
i sletjelo se mnogo svrjeta. Uspesmo se na zudadku tnibinu' Svi'
koji s,u bili pitani, priznaie se kr5ian'ima. Dotle red na mene' Uto
se stvori kraj mene lnoj otac, pcxvude me niza stepenice, viduii:
-Moli milost! smiluj se svome djetetu!* Prokuratq llilarijan,
koj,i je odlurlvao o Zivortu i srnrti, rede mi:
- -,,Misli
na sijede vlasi woga oca! Smiluj se njehroj dobi svoga
djeteta, pa Zrhruj na dobro carsvo!< Odgcrvo'rila sam:
Na Sto ie Hilarijan:
"Nikad t'o ne 6u udiniti!*
*Jesi li kr56anka?*
-Jesam!- BuduCi, da je rnoj otac poku5avao, kako bi me od-
,u"ukaos tribine, zap,ovjed:i Hilarijan, da ga otjerraju dolje i i3'baju'
Tesko rni je bilo radi sudbine moga oca. Kad su ga tukli, osjeiala
sam, kao d,a mente tuku. Zatim ,$u narn izrekli qsudu' prerna kojoj
srno morali p,r'ed divlje zvijeri.
-Rito,sna srca sadrosrno opet u zatvo'r. Kad je d'o31'o wrjeme
ga
d,a nahranjm woje dijete, p'osaljern tlakona Porn'ponija k ocu, da
od njega izrnoli. Otac mi ga ne dade'
Nekoliko dana karsrrije pu,sti nadglednrik zat'rcra podEasnik Pu-
dens mno,ge k nama, da se medu sobom jadamo. U6inio je to zatot
je se divio gledaj'uii, kak'o srdano snaiamo woje patnje' Kad je
dosao dan za weiane igne, dotle otac o'pet k meni' Bio je sav satr-
ven od Zaiosti. Po6eo je trgati svoju bradu. Bacao se licem na zem-
-starost,
lju. Proklinjao woju i4'warao rijed zbqg kojih je svatko I
**uo prrotrnutr. Te5ko mi je bilo radi njegove pateje i dobi " ''
82
Dovle biljeBke, Sto ih je Perpetua pisala u zatvom. Netko d;'tr-
'J'ertulijan.
Bi, po svuj pr'Iici svetidin zemljak, crkveni pisac dovrXi
zvjeStaj. Njemu takoder zahvaljujemo zvje5taj o udanoj rof
kinji Felieiti:
Felicita se nalazila ve6 u osmqn mjesecu blagoslovljenog sta-
nja, kad je uhap,siSe.Gledajuci kako se dan igar:a sve vi5e pr'bli-
iava, zahvati je duboka ialq$t, jer se bojala, d,a bi njezino mudeni-
Stvo moglo biti odgotleno zbog trudno6e. Nije naime bilo dopu3tenO
izvoditi na stratiSte Zene u crv,om sfanju. U zatvoru zu je spopale
porotlajne boli, pa 6e joj straZar, kad je podela stenjati:
*Ako sada tako jadikujeB, Sto Ce biti istom, kad te bace pred
divlje zvije{':i, prernda se d'ni, da ne drZi3 ni3ta do njih, jer nisi
htjela Zrtvcrvati?* Na Bto 6e mudenica:
,,Sada patim ja sam4 a tamo 6e patiti samnorn netko drugi,
jerr Cu i ja radi Njega trpjeli!* I tako rodi djevojdicu, koju njeaina
sestra pcvoj,i i odgoji.
Uto svanu dan njezine pobjede. Zajedno s, drugima ostavi
zatvor. Po3li su u amfitEtatar, kao da idu u nebo. Ako je netko od
njih zadrhtaq bilo je od radosti, a ne zbog straha. perpetua je stu-
pala mirn'o i dostojanstveno kao ljubljena matnorna svoga Boga Kri-
sta. Pred njezinim bistrim pogled,om obarale se odi gledalaca. Isto
tako koracala je Felicita radujuci se, Sto joj je dopuSteno, da se bo'ri
s divljom zrzjeradi. Perpetua je pjevala, Ravokat, Satr.lrnij i Satir
gorzorili. su narpdu o vje"cnim rnukarna.
Na mu5karce pusti5e leo'pardg medvjede i veprove.
Za 1ene odredila je sotonska d,omi5ljatost divlju kravu, koja
napadne najprije Perpetuu i baci je na stra,nu. Perrpetua se digne,
pa kad vidje da Feli'oita le,:ft na zelrflji, pride joj, da je podigne. Btr-
dud da se okrutnwt mno5tva bila zadovroljrila, povedole obje iene_
natrag u zatvm.
Za Perpefuu se brinu,o neki Rustik, koji je jod bio katekumcgr"
Za lcratko vrijeme muka njezina du3a bila je sva u zEtnosu, pa kad
ie do6la k sebi, pode gtredati orko sebe i pitati:
-Kad ie nas izvssti pred kravu?* A kad.a joj rekodg da se to
rei dogodilq nije htjela vjerorrati, d,ok nije na odijelu i tijelu orpa-
zila znakove borbe. Zafum je puvala svoga brata" te de njemu i lro-
telrurnenu:
-Budite drnrsti u vjeri! Ljubite jedan drugoga! Neurrojte se sa-
bla riti radi rnojih pahqjalo
83

Doskora za"traLi narod, da se mudenice ponovo izvedu preda
nj. Prohtjelo mu s€ da vidi, kako 6e ih probosti mad. Mudertice ss
zaputi3e da udovolje Zelji nanoda. Prije toga poljubiSe jedna dru-
gu, da svo,je muieniStvo zaw3e svedanim poljupcem mira. Bez glasa
i mirno dodekaSe smrtni udarac. Perpetui je bilo sudeno da na os,e
biti nadin osjetiti bo1i. Pogodena izmedu rebara, zavikne od boli, te
nrku nwje3tog gladiatora povede na woje grlo..
Tako eto izvjeScuju -Djela mudeniCka. o junadkoj snrti ovih
s&anih Lerrr,aiz Kartage.
84
CEZARI I MUEENICI
u tretem dieka
Progonstvo
Bura se izmjenjuje s tr3incrm, krvavi progorrri s ruganjem i pre
zirom. U Rimu Saraju derani zidove pomgljivim slikama. Na zidul
jedne kuie na Palatinu naslika neki ulidnjak Raspetoga s magarF
6om glavom, prema kojemu jedan mladii diZ€ rlku u anak po6to-
vanja. Ispod slike nadrljarne su rijedi:
-Alexamenos sebete Theon! - Aleksamen se klanja svome
Bogu!* Prolazeci po,kraj ove pogrdne slike duje mladi kroS6anin
kako mu se njegovi vr5njaei pogani srniju. Mladii prihvati kredu,
koja je bila ispod slike, nari5e na zidu znak krly'a, te ispod njega
napi5e svoju vjeroispovijest:
-Alexamenos fidelis! - Aleksamen ostaje vjeran!*
Poganski udenjaci oStre svoja pera protiv kr5danstva. Zele
crnil,om postiii ono, Sto se nije mogtro postidi rrmdilima i madem.
Filozof Celsus sastavlja pnotiv kr5danske vjere spis, kojemu daje
naslov -Istinita rijec-. Naka,na mu je, da razlozirta, toboZe uzetim
iz razuma, pobije vjeru u Raspetoga. Ali kr5dani se brane. Vatreni
Aleksandrinac Origen odgo'"'ara ovom pogarlsko'rn filozofu s osam
knjiga: *Protiv Celsusa*, u kojima sjajno pobija napadaje fil'ozofa.
Origenu je bilo 17 godina kad rnu otac Leonida pogine mu-
ierridkom smr6u. Svim srcem Zeli'o je da bude sudio,rrikom odevih
rnuka. Ovoj Zelji nije udovoljio sam,o zato, St'o mu je zabrinuta
majka bila sakrila odijelo. Nije mu preostalo drrrgo, vei da piSe
ocu, koji se nalazio u zatvorru : "Ne popu3taj ! Ne budi slab
radi nas!..
Poput svog velikog ud'itelja Klementa Aleksandrijskog hocc
i Origen da kr5ianske istjne dokaZe pomodu filozofije. U nasto-
janju, da zadrli vjeru i znanje, zapadne naZalost u zablude, hcrje
je Crkva mo,rala osuditi. Cistocu svojih namjera dokazao je mude
niStvom. Za cara Decija tako ga izbrdevaie zbog vjere d,a umalo
nije izdahnr.lo pod bidevima. Nakon nekoliko godina umre od po'
sljedica ovog okrutnog mudenja.
U Rimu se medutim zbivali dmgi dqaelaji, zbog kojih kao
.da su Ijudi na neko vrijeme zaboravrli na kr5iane.
Proljede je 219. godlne. U Rim ulazi 14 godiSnjr Elagaba,l,
toboZnji sin Karakalin, koga legije u Siriji proglasiSe carem. S
velikom sjajnom prra,krjom ide mladi cezar pnrtem zvanim "via
cacra/.< - >>svet put-. Taj put postrt je datnim prahom; na caru je
t!
 trnrrpurno wileno ruho; lice mtr je naliderno; oko ruku su mu sku-
pocjene grivne; o watu mu visr bissrni lanac, a glavu mu resi Car je Stov:ao sirijst<qg boga Baala. P'o njegovu nalogu
diaderr5 na kojemu se blista drago ka.menje. Djevojke vuku ko_ va.li sq u girimiz o'buieni sve6enisi tornu bogu najljepse italske
nopima krasna kola, na kojima se ljuljaju likovi azijskih bogoya- djedake. Zrivi su mo'ali prisustvovati roditelji, da im bol bude
Konopi zu okiieni vijencima od ruZa. Crni robovi bacaju @ Sto veCa'
kstade sjajne dragulje. Iz srebrnih posuda vije se mirisavi dim Gataq'i su Elagabalu prrmekli nxilnu snnt, zato je uvijek
tamjana. Zrakqm se radijeZu zrukorri trubalja i bro,ndanih uza se nosio grimizrre uzice, datne bodeZe, oitrove u kutijicama
bubnjeva. o,C s,rnraragda i safira, da mc'gne atentat predusres'ti samoubrrstvo'm'
jezovitog vla-
Na sve ulice, koje vode na Palatin, nagrnuo je radoanali tpak niije iz:bjeg:ao svc,jc.j srudbjni. Iza trogodisnjeg
svijet, te se napola divi, napola sorrije gtedajuii, kako naliderri aanja utiju gi njegovi pretorijanci, Prd kojima se bio sakrio
"ami
imperatorr stupa poput kakvog kralja iz prida. S njime uLiaze u u tlub'ri5tl j-edne vojarne. Tako se ta ljudska nakaza ugu5ila u
carski grad turlinci. gnradu vojnidke klmke.
Okrunjeni mladid podeo se zbilja vladati kao ludak. Kad bi
se izrrozio iz grada, hqla bi mu vukli tigrovi, slonovi, ieleni, deve,
Za irnperato,ra je i-ik; :;"t-, Alehsander, r'oclak pogi-
Latkada gole djevojke. U tim zgodama bio bi od glive do pete
uresen dragim kamenjem. svijet medu sobom sapcJ nevjerojatne nulqg cara- i njemnr je bilo istom 14 godina. Mladi cnezarni u temu
sbvari. Tako se na primjer govori, kako se car hupa u zlatnom rru slidi svdne pred5a,sniku. Ka,o udenik filozofa o'distio je carsku
vinu sa Ehre, namirisanom nrijnim esencijama; kako za gozbe pala6u od laskavaca i ulizica; i,shazivao senatu duZno po5tovanje;
tro5i na milijune sesterca; kako kod tih gozba s graSkom mijeda olak3ao teret poireza, koji je bio postao nesno5ljiv zbog rasripnosti
biserje, a sa sodvioom orriks. Cesto bi poklanjao gostima zlatno Elagabala.
rude, koje se ppotrebljavalo hod tih gvzba, ali bi goste katkada Svo,je tijelo deliii kralj hladnim kupeljima i atlets'kim vjeZ-
tako opijao, da bi gubili wijest, a kad bi se probrldili, o,pazili bi* bama. Oiurava proddrljivost i pijanstvo' Zado'voljava se s naj-
dla se nalaze medu lavuvima, medvjedirna i leopardima. manjom kolidinorn jeta i pita- Marljivo proudava grcke il latinske
filozlfe ; pjesnike. Po udenom Orig<inu upoanao je i Stovao kr!6an-
Prid.a se, kako je ovaj vladar pazvao na goabu rimske sena- sku vjeru. Na zidovima svoje palade dao ie napisati Gosrpodinove
tone, koje je porugljivo nazivao orobljem u togama*. Za te gozbe rijedi:
kljukao je tu g,ospodu najbiranijim jelirna. Onaj, koji nije m,ogao ,,Sto ne ZeliS da tebi d,rugi dini, ne dini ni ti drugorne'*
vti5e turati hranu u sebe, morao se po5kakljati pauno,vim perjLm Svaki dan zapodinj,ao je privatnom po'boZno36u u svojoj
u grlu, tako d,a bi primljenu hranu izbaciq da napravi kucnoj kapelici, u ko'jo,j se uz ukove Jup,rtra, Orfeja i Ap'oftorna
novoj. "rlu*ta
iz Tijane nalazio takoder i Isuscrv l,ik.
-Ne mogp viSe, vei pucam!. rekao hi kdi presiieni gospodin-
Fnopcvjednic ma Evanclelia d,aje potpunm slobod'u tatkq da
*P,cnoaite mu!. zapovjedio bi car robqvima- Oni bi se strdali su mogli dak pornisljati na gradrnju jarme bogonr'olje. U tu svrhtr
na nesnetnika, te mu prorezali trbuh. dosudi- im zemljiste, radii kojqa su vodili parnicu s nekim rim-
. *Sa.d €e mu biti lak5e!* gcrv,orio bi opaki vladar, dok bi iz* skim kritna,roim.
vladili umiruieg nesrretnika- ,,Bolje je, da se na toone mjestu Bo'gu sltri:i na bilo koji nadin'
Crqsti bi odahnuli, kad bi se car napokon povukao od strola- nego da se ono preda krdmarrro, izjravi ca,r Aleksandar'
FF* bi se na stropu cxtvqrile kutijice, iz kojih bi poiela padati Svoju sklo'rLost p'rema kr3ianima pohazivao je na tako odit
kiSa ruZa, ali iznetlu rur,a i narcisa podele Su3tati i-ii, guje i nadin, dasu dete pogana dolazle u kretioTrice. Meclu njirna je i po
tabe. PrestraSerri gosti skadu, hoce da bjeZe, ali sva su vr^ta ra- koji neperrani naSao Put k C,rkvi-
femena. Cvjetna ki5a ioS uvijek pa.da tako, da vei d.opire sko,rro Mirtrajelsgodina.Zajednevoj'nitkebune,izgubicarfirrut.
do stropa. Koji su izbjegli ujedu zrrrije, poginuli su od mirisarnog Naslijedio ga je ivl-aksimin, gonrostasni sin nekog tracijskog seljaka'
brlqga Dok zu umirali, odzvanjao ,im je u u5ima carev smiJeh. koji je iodnlm udaroern Sake rnrogao smlaviti konja. Iz mrZnje na
svog pred.Sas,nika postade nro'vi oan progorniteljern krS6ana'
.C
E7
 Za njegwe vlade pogine u Rirnu mudenjdkom smrfu plerrr
nita djevica Cecilija. Najprije su uzalud poku5avali, da je u nja-
zinoj kupao,rrici uguSe 'rm6om parom. Smrt joj zadade krvnidki
mad. Nespretrxi krvnik triput je udari madem po watu, a da jqj
nije odsjekao glavu. Tek nako,n nekoUko dana smrt ju je li$la
patnja.
600 godina kasrrije nadeno je njezino sveto tijelo potpuno
saduvao u zlato,m pro,tkanoj naljini. IspruZila je p,rste desne rukr '
i jedan prst lijeve, da i na smrti iaazi svoju vjeru u jednogr
Boga u Trim Osobama.
Papa Poncijan prognan je na otok Sardiniju, gdje doskom'
podlegne ubitadnoj klimi.
Bura progonstva ne traje dugo. Nakon tnogodiSnje vladavine
ubiSe cara Maks,imina Traksa straZari njegove palade. Njegovi
nasljednici dopu6taju Crkvi, da Zivi u miru.
21. trarmja 248. go'dine slavi Rim neiuvenim sjajem tisudge
di5njicu svoga opstanka. Svedanim igrama u cirkusu predsjeda car
Filip Araps, koji je prije cetiri go'dine sjeo na carsl<,i prijesto.
Rimljani s'u meduso,bno Saptali, da ovaj Orijentalac naginje kr5Can-
str,"u i da se dao potajno krstiti.
Sigurno je to, da je car trpi'o pnopovjednike nsye nauke i da
se dopisivao s udenim Origenom.
Izlaz-to je novi novac s utisnutim rijedima osaeculum novurn
- Novi vijek*. Kr56ani su u tome gledali znak. da novim tisui-
ljeiem podinje sretno vrijeme, u kojem ie svako smjeti slobodno
i nesmetano prilaziti njihovoj vjeri.
No u to vrijeme zaprijeti carstvu pr.opast. Dunawr se pribli-
Zavali Goti paleci i plijene6i. Rimska vojska, koju je Filip poslae
protiv njih, prijede neprijatelju, jsr nije dobila plaie. JoS Rim
slavi svoju veliku svedanost, a vei se pod njim trese tlo, i d.ni se,
da nije daleko dan, kada ce ga taj potres oboriti.
Go'dinu dana iza pro,slave tisuigc,diSnjice um.ou.i5e Fil!pa
qlegovi pret'o,rijanci. Carrem p,ostade senator Decij, ko,ji poput
Marka Aurelija nastoji, da raspadanje pnovincija zausfevi vjei"sl<im
jedinstvo,rn. U tu sr."rhu izda 250. go,dine edikt pnotiv kr5ca,na.
Pcd:qne se stra-ina bura da rastavi pljevu od pSenice. Otpa-
do5e tisu6e onih, koji za mirna vrernen,a rrrimise sveti Krst.
Ti ljudi zrtvuju bogovima; pred carevim likom sipaju tamjan;
traZe, da im se dade pismena; potvrda njihova otpada.
Prqgurstvo se Siri po svim krajevima carstva. posvuda sG
pune tamnice krsianima. Mnqgi popustise u tijesnim zatvcnima.
i na mukama, ali BoZji juaaci ne izumrijeSe.
8&
Medu prvim furama kao rnudenik pada u Rimu Papa Fabijan.
Na Siciliji, nakon groznog mudenja, pogiba u tamnici srdana dje
vica Agata. U Parizu su biskupa Dionizija najprije stavili na
muk'e, a o{nda mu odrubili glavu. Saturn-ina biskupa iz T\tluze usntio
je d.ivlji bik vukuci ga po ulicama. Sveienika Pionija u Smirni
spalili su na lomadl Kad ga je vec wega obuhvatio plamen' vikne
narodu:
-Umirem u mukarna u prvom redu zato, da vidite. da pctoji
uskrsnuie!*
Okrutno bijesne knmici po Egiptu. Aleksandrijska wjetina
oa,sladuje se patnjama kr56anskih mudenika.
I u Kartagi gone kr5dane hrpimice u tamnice. Mnog:i su se
pakazali tako slabima, da su sami bez poziva i51i u prefektwtt,
da se upi3u kao pogani ili da irtvuju bogwima. Bijes progo'nitelja
okrenuo se u prvqm redu na biskupa Ciprijana.
-Cyprianum ad leo'nes! - Ciprijana pred lavove!* dere sc
svjetina. Cuo je to biskup kad je u prosjadirom ogrtaiu za vedsr-
njeg sumraka ostavio grad.
Duia gnu je duboko smuiena zbog otpada brojnih vjernika'
[,stina, stotine qstadoSe vjertre, te srdano podoSe u okove i u smrt,
ali tisuie zaboravise na vjernost, k,oju obeia5e Kristu.
Rado bi i Ciprijan Zrtvovao Zivort, ali vidi, da jo3 ne snaije
ostaviti svoga stada. Trebaju ga jo3 vjernici, koji dame po tamni-
carna, kao i oni, koji se kojekuda razbjegcie.
Skriva se u jednom ljetnikoveu blizu Kartage' Odatle Salje
taine poslanike u tamnice. Podmiieni straZaa"ip'-r5taju ih vjenai-
rima, koji su irnrcvareni patili po ned{stim i smrdljivim rupama.
Biskupovi poslanici pridinjali im se kao andeli svijetla. De
nosili im hrane, osvjeZenja, zavoja, lijekova, a u prvorn redtr
p;smo, koiim ih sokoli njihov natpastir. Odi im sjaje od radostli
dok slu5aju ove rijed:
-U zahvaln'oj radosti klidem od veselja, iunadka J pnedraga
braio, kad sluiam ono, Sto se gorrrori o Va5oj vjeri i o Va5oi srda-
nosti, koj,o'rn se moZe ponositi naSa Majka Crkva.
Kao Sto sam duo, neki od Vas postigo5e krunu, dok su drugi
po,sve blizu pobjedn:dkom vijencu. Citava je slarrna.deta onih,
koji dame u tamrrici, puna isbog Zarkog odu3evljenja za bo,rtnr,
koja ih deka. Sto dulje trajata VaSa borba, to 6e VaBa kruna bit'i
sjajnija. Jedna je bo,rba, ali ima viSe kreSeva. Svladavate glad; ne
marite za Zedu; srdan'o snosite nebstofu tamnice i odurnost mjesae
wojih patnja. Fodrnosite waku nevolju, za muderrje ne m,arite,
89
 paEe Vas nri sama smrt viSe ne straii, jerr Vam ona nosi nagradu 5do mu punaZg da dode d'o rrmeerridke krune. Tako umre ovaj
besrnrhlos,ti. Fc,bjedruk d,olazi do vjednog ilvsba.* plemmiti muZ. Kad- su kr5dani u Rimu bili d'uli za njegov bije-g,
Medu orrima, koji se iz straha odrekose vjere, bilo ih je dosta, ktirro rn ga tuma&li, no sada viSe nisu mogli sumnjati o njegouoj
koji se potajno do3ulja3e do uznika, da ih mol.e za zagovor kod sa'danosti.
* | ,
Boga i kod Crkve, te tako njihovim posredovanjem budu Sto prije
primljeni u svetu zajednrcu. Uznici im velikod.uSno ispunjavaju U isto wijeme odvedqse u Rimu na stra,ti5te Papu Siksta II.
Zelju, izd,aju irn preporudena pisrna - -IibeIIi paeis-, u kojima Malo iza njega uml'e mudenidkom srnrftr na uzarenoon raitilju
rnole, da radi njihovih patnja i zasluga pornilujnr one, koji otpado5e. dakon Lorv'ro, koji ne htjede iamdti c,rkvenoga blaga. Mla'dog:
U o,vom pismu odvraia Ciprijan uznike od prevelike dobro- Bod,jeg junaka sahrani5e kr5iani u katakombama na Via Tibtrrtina.
iudnosti prema onirna, koji se iznevjeri5e. Ove otpad.nike ne de Slijedecih gcdina uZivala je Cpkva razmjerno mir. Podetkom
spasiti zagovar i ffixe priznavalaca; vec djela ponizne pokore. Bez novog stoljeca udani na Kristove pristaSe zadnii ktwavi onkan.
pokore nema nikome p,<r.rratka u Crkvu. Samo umirudma neka Rirnski su cezari mislili, da ie sada konadno iskorjerriti vjerru u
o&nah udijele o,proBtenje. Raspetqga. Ca'r Dioklecijan driZe bodeZ, da Kristu zada smrbri
Meetutim, mn,c,gesto,tine mudenika u dnrbini zatv,ara i na aa:erri udarac.
daju zadovo,lj5tinu za nesretnu zubraiu.
Kako je oluja iznenada doSla, tako se opet i slegla. Decije
padne u boju protiv Gsta. Priznavaoce pustiSe iz zat.rlora. JoS nose
na udovima brazgotine mudeni5tva. Osiroma5i5e, ier su im oduzeli
sav imutak.
Slijedeie godi,ne ud,ari i na Kantagu stra5na po,Sast,koja je ha_
rala po carstwu. KrSiani sa wojim b,skupom na delu pomaZu be
lesnicima; nose u svoje kuie one, koje je poganska rodbina bacila
na ulicu; pokapaju mrtvice. Mnogr od onrih, koje je poSted,io mad
pad,o5e junacki p,omaZuci bliZnjemu.
Pet godina kasnije izda oar Valerijan edikt, kojim nareduje
prqgonstvo krS6ana. Ovom prilikom dokazuje i Ciprijan krvlju
svoju vjernost. JoS i danas stoji u rimskim pro,tokolima svjedo-
ianstvo o njegovoj postcrja,nrosti pnigod,om preslu3avanja po:d
pr,okonzulom Galerrijem:
Galerije: 'Jesi li tri Tascije Ciporija,n?-
Ciprijan: -Jesam..
Galerije: *Fostao si we6esdkorn ovih b,ogohulaca?*
Ciprijan: "Jesarn!*
Galerije: .Preweti carevi zapovjediBe, da ZrhrujeS.*
Ciprijan: -Ne du.*
Galerij e: *Pr,one,is[.j!.
Ciprijan: *Cini onak'o, kako ti je zapovjedeno! U cyvako
pnavednoj stva,ri nema se o dernu raarrrisljati..
Galenije: *Ne'ka se Tascije Ciprijan poCub,{i m,adem.*
Cip,rijan: *8,€u hvala!*
Biskupu je odrubljeh,a glava na >ager Sexti... Pr,ije nego je
pr,imio smrtni udarac, uru&,o je krwniku 2b zlaheika kao nagfadnr,

9l
EC
 LI ZNAKU RIBE
odwati gpstio'ni6ar'
-Govorri se, da ih u Rimu ima do 100'000''
Pregonilto za cara Diokleciiana grua"nin bio kr5oarrin' Dakako' da ih
pr"*.-tr*" Ui'".r"t i-".a*i
U"edavno mi je bio do5ao jedan od njih'
malo dolazi u moju *rA";'
^;-;''j" lade
vei nekakarr- m'orna'r s egipatske
Kasiju, debetrom gosti'ornidaru od -Sedam glolubova' curi ant- ;it ui. lii*r]""i",
mi
poiuo nesto gunctati preda se' Napokon
potokorm niz tijetro. Svakog jutra gcmi ga njegov reumatizam btariee. Bio se opto'i
Karakalline terme, i to najprije u tepidarium, to jest u narisa na stolu ribu'*
s ugrijanim zrakom, a onda u jod topliji kalidarium' Iza toga *RitYu?*
ZeIi da mu
sirJ ga rob, ne bi Ii ga nekako rije.iio suvi5nog sala' -]""t, tiU.r. A kad sam ga zapitao' da li moida
nisam razumio njegwa
.Ved deset godina dolazim svaki dan ovamo<<,jadikuje Kasije pnpravim ribu za objed' ttuu*ij" :u', "9
je zn'ak-kr36ana' Ved sam qpomenuo'
pred peharom Lucijem, koji sjedi uz njega na klupi i znoji re,' "rttli". Rekao mi je, da riba
*ali nikako da se oslobodim tog trganja u tijelu. Pridinja mi se, je brbljaq d'ok napohon ne podne
da nije bio trijezan. foieSta
kao da me mude u kakvom mudiliStu.* Erditi i Proklinjati sama sebe'*
-Pod,i jednom k lijedniku Grku Glauku u Neronovoj uliei. " .Pi nije i sam bio kr5ianin?'
jadan i bijedan. kriianin
Svi hvale njegov nadn lijedenja.* Jest, ali rede o sebi, da je veoma.
zbog vjere poginuo o'd lavova na
.Ah, pnoiti se grdkih Sarlatana! Svi se oni zakle5e, da 6e p* Dodao ie, tat<o je njegov otac
Na koncu mi je pruZio zlatnik i bez pnigo-
moriti nas Rimljane. Osim toga traZe visoku plaiu za svoj posao.r<, ;r""i
*Tako je, kad novac nema nikakve vrijednosti. Novi denari ''-- pti^io od mene loSi novac s likom cara Galiiana'*
"'atercandriii."
""ra i'tUo.t da je bio posve pijan, jer tko joE danas pla6a datom?"+
imaju jo5 samo dvadeseti dio srebra. Ostalo je olovo. Stoga i bive
svakim danom sve skuplje usp'rkos p'odignutih cijena, Sto ih od- .I merri se dinilo, da nije pri potpunoj pameti' Uorstalom'
redi5e na5i carevi Dioklecijan i Ma}<simijan.* kr5iani su i onako najveie budale na wijetu'* .
je moi
*Koja korist od vis'okih cijena, ako gadovi trgovci *zanirna *u o"", sto si mr relsao o ribi. Nedavno
njegcrva du6ana napravi
Spekulanti i lihvari kriju nobu? Za anlo Sto moZeS kupiti ispod susjed Flavije ilao da mu se iznad vrata
dudio, jer se ne bavi prodaj'o'rn ribe,
ruke, mbrra5 plaiati fantastidne svote.* isti mak. Jako sam se tome
-Ako ovako dulje potraje, do6i ie u Rimu do bune uslijed gla- pekar, kao i ja. Odvukao mi je mnogo mu5terija' Da nije'
:"
di, a poznato je, kako svjetina u takvim sludajevima navaljuje naj- ""e
moZda i on kr5ianin?'
prije na pekare.o .Vjerojatno!*
.svijet p,o,stajezbilja iz dana u da.n sve gorim i gorim', -MoZda mi se sada pruZa prilika, da se rije5im ovog kornku-
lokonikum (znoj-
gunda gostionidar. -Sva su'eia, Sto su ved p'red vratima velikc rentao, pr"omrsi pekar kroz zube. Idern jo5 malo u
utrke na kolima u kol'orseumu. Tada ie narod zaborraviti, da mu nicu). Ho6ei li sa mnom?'
ieludac kruli . . . A 3to misliS. tko ie dobiti?- ,,Ne 8u. Ne podnosim rrmie pare', odvrati gosti'oni6ar' Uvijek
.Bijeti i crveni nemaju nikakva izgleda' Pobijedit 6e plavi; me tamo gu3i. Idem na masaZu'*
ili zeleni. Kladim se po sto seslerca, da ie plavi iznijeti -p"bi*".*i -Veoma je zanimljivo ono' St'o rni re6e o ribi!* proguntta Lu-
.Nego jesi li ditao najnoviji edikt? .Tutros su ga'nalijepili po cije iduci prerna susjednoj prostorriji'
uglovima -vih ulica ]{alaZe svim gradskim stanovnicima, da podu' a**

u hram te trvuju bo,guvima. Onaj, koji bi se opro toj naredbi, kr3iana

bit 6e kaZnjen sruiu'- U isto vrijerne sjedilo je u Flavijevoj pekari nekoliko
-I,ldikl je upravljen p'otiv krSiana. Prodtao sam ga. Bit 6e i vod.ilo uzbudljiv razgovor.
oSad
kaZnjeni be.z,obaira na polo,Zaj. Na sudovima nerna nikakve obranc .Ovoga puta bit ie ozbiljno!* rekne potkivad Persrulus'
poginuti' U ulici
njima u prilog. Oduzirna im se waka sloboda i svako pravo. Sto ne ie preJstuti arugo' ved Zrtvovati ili .trgovaca
rdsli3 o kr5oanima? KaZv, da iih je Rim krcat.* Zitom ved su podehlci od ku6e do ku6e i goniti wjiet u hramove'
ga ubiju'
Onoga, koji se opre i ne 6e da Zrtvuje, poSalju u zatvor ili
92 Iza ovih rijed nasta muina tiSina'

93"
 "Ne zna6, dragi rnladi prrijatelju, Sto gworri5!. primijeti po-
_- , eqo
.Vec
s{no Zivjeli na miru-, uzdahnu stari postolar Ful
je skoo:opola stoljeca pnoSlo stolar. 'Star sam dovjek i nadarn se, da iu s rruloSdu BoZjom
pnoSlood
od zadnjeg
zadnies velikog
velikoc progona
,,r,.ro.rr,,
cara Valerijana. Tada sam, Flavijg ostati vjerarr, pa do5lo, Sto dodlo. Onaj, koji se odviSe uzda u svoju
bio djedak, tao iroj
ikolu srdanost, postaje veorna lako najslabijim. Vjeruj mi, da u mu-
5:r.:Tl, .k uditelju Casianu. Bio je to d.ivan Oorrief..N:
ne bi zamjeq'io siroma.S-non deni5tvu sve oyisi o milosti hdjoJ t Be, milosti ne 6e nitko
udeniku, ato mu ;" ;i-;;;;;
mjesec platiti 20 denara.* izdri:ati!*
oDanas pla6amo u ime Skola,rine b0 -Ne mogu viSe slu3ati ovog brbljanja!* vikne Mar"celijan i
- denara mjesedno!* pri_ uzbutlen ostavi pekanr.
mijeti Zivo Tanicije.
-Pusti mg mlad.iir:, da do,vrSim ! Rekoh, -Mladost, ludost!* Hma Fulvije sijedom glavorn. oNadam
da je bio veorna. se, da ne ie utdniti ni5ta neprorniSljena. Lud,ost je prijaviti mma
dgbar i des'tit dovjek, ali kad njegovi uden:ci dozna5e,
da je krSda_ sebe. U tom sludaju znade u cdludnom dasu uzmanjka,ti snaga,
pncaljkama.*
J--l:t-^-- -
rr.o:i*-Jr:.i:"r i"ri'*J- I koja je potrebna za rn'ijeme rrurdeni5tva i na dasu smrti.*
*Jesi li ti, ode Fulvije, bio meclu njima?- upita -Molit 6erno se i ne 6emo vise govoriti!. prrogovori pekanorva
farzicije.
.Ni gsvorra! Ta bi,o sam i sam krSten. Jest, to je Zena, koja je d,osad Suteci slu5ala razgovor muikanaca. Bog il.s
bilo o,nda.
I sada se ponavlja to is-to. prije dvijb godine zatvoriSl ne 6e zabonaviti!.
,r*rr,
a sada traZe na5e Zivote.. ""krrg -Ima.S pravo!* potvrdi postolar.
oZnat temo umrrijeti, ka,o i na3i oci!.. nekne pekar Pekar Flavije upravo je navederr bio zahrur.io svoj du6an, kad
Flavijg
koji uprav'o inrude iz pedi neko,liko hljebova. netko snaZno pokuca na vrata. Zbunjeno ga pogleda Zena.
*Lako je to reii!* pnmijeti potkivad. .Kad .Sto bi to m'oglo znaditi!* upita iena problijediv5i.
, bj se radilo samo
madem,kako iakq ati ono polagano,-i"ffi; orro., *MoZda je koja zaka.Snjela mu5terijao, sleZe namenima FIa-
:,P_y:j.ry"tr
bidevanje; ono trganje Zivog mesa; orro p"tj*je udova Gi:rrrir" vije. -Gdje je Tarzicije?*
ieljezom! Tko da to izdrLi?* -Kod svog prijatelja Pankracija na Marxqru polju- *Opet
-MoZda je najteZi sam zatvorr!* dod,a kimajuii kucanje na vratima, i to jaie. To nije nikakva mu3terija, rekne
__ stari postolar.
-Mjesecima damiti sa Stakorimi u zamazanoj jarni, pekarica dr5iuci.
gdje da- Aoqek
-iiarn,'t-"1"
g{."ai od smrada, glad,i i Zede! Tko to .Da vidimo., i-Flavije prrvude zavor na rrratima. Unide strdsfl<i
ima
ieljezne Zivce!* "Uiija sluga s vojnicima, pa rede:
-Moj otac godinama je damio u nekom eg:ipatskom
.
javi rudokoqru., *Sigurno ti je savjest nedista, kad pu5ta5 da tako dugo
se koZar Klaudije. -gtpfuo mora biti ftvjeku pri aGi, f."a iekamo..
&rje osudu - ad metalla - u rudoko,pe! Kad sL iza'tebe
vrata rudokopa, kao da idei u sEun pakao. ViSe ne 'Nedsta savjest? Kmh prodajern po zakonun odretlenoj
ie5 ""trro".
vidjeti cijeni.*
sunca. U p,odzemnim jamama deka te smrt. Moj
otac bio je jak
poput ka,kva debla, a kad je bi,o puiten na 'Ne radi se o tome! Dao si nrklesati sliku ribe nad watima
slo-bodu, izgleLo je
g gvojih 45 godina kao starac. Kosa mu je bila p*pui, svoga du6ana. Bi Ii mi mqgao reii, za5to si to u&nio?<'
,;ii"t".
Malo-iza toga je p,remirru,o. Velim vam, da je osuia'ad .Za3to ne bih d,ao uklesati sliku ribe? Zar je to rnoZda kaZ-
,r*l^rt"
najteta kazna!- njivo? Mogao sam dati uklesati scnru ili ne.ito drugo, pa zaSto ne
-Ah, BoZe! d?F" t2-godiinji Tarzicije, koji je sjedio na bih rnogao uklesati upravo ribu?*
rrreii brakr,a. Bio je blijed kao zid. .Rekode mi, da je to znak po:okletih krScana. Jesri li ti
-Ne mogg toga vi5e sluSati*, progovoa,i Mareelijan, lrricanin?
mtadii
od]idnog patricijskog rsda. Nedavno
1l sa svojim bratom Markorr *Jesam*, odvrati Flavije irrstim glasoorr.
prrmio weti Krst. -Rimljani srno i lrr*,6ani, pa iemo
zrati za evoju .A tvoja Zena?*
vjeru i pqginuti! cernu ovdje sjediti i uzaisaut Jo6 danasij;"rrit
-I ja sam kr#anka!. odvrati tena bez, oil<lijerranja.
du se gradskom prefe&tu kao krS6a,rrin!*

94 95
 .Onda iete Zrtvwati bogwiml koo Sto na'rediSe weti carewt'* stari F'msor,
i to wj"tttt't jedinromu'' rekne
Flarrije o;"ri"fff.l*rfffi3rilf,]cije' duvarulaza,
daje
*Mi Zrtvujernt ;;A;
-Tiho iditg obavlja
odlulno.
----;A se podlopx., oporninjee 6'ra'rac'
etarac,
peka'rici' 'Kqgg ookapaju ?* pita
ti?* obrati se sudski sluga ?'rziol eur,*ruurJ
.I ja sluZim samo rncxne Boglu'* *Maru Acr,"ru.
."T|];
u'pada
5ulfrirt re*i"**
-RasPetome?" P"rdc;;"vii,a" nije to onaiz vile na
*,
oJest, Raspetome!' a-:
Oni uhap5enike <wezu
..L^-x^-itza "*ffT?*
*upc'avoj"
*Vodite int' narlai din'ovnik vojnicirna'
t""t"fcu' bok je Flavije izlazi'o iz kuce' Kadga nije htjeta^T_Iurri
Til :i*,.s'd:koc *"|_tt Tgblo je na nju, pa
i odvedu r',r*"**oitti" i trlja ruke' p.tj.ri iu-r.,o t"sCanf.,ul_filo
svoga konkurenta Lucija kako se zlobno smije ori#"ij5';"-;;il;;"1'Bt'" su joj
opazi
""*';;;;"
r""i"iie wue"o kuii' Potkivadeva
ga aena zau' il#1 ;uto naj botja J;wo;t<a
stavi, te -u
"u
u,UuoJJ'lup'ipotti"ai' 5to se dogodilo s njegovim "ffi
Zalosrri, Suteii, sadoS-e
djedaci niz kamene stepenice
roditeljima.
ga Lena' Djedak |.fr;\i stavljari
;;;*" proou u cqne_
na-J,,ii,]a"ui,,,,
-Ne idi kuci, jer 6e i tebe odvesti!" opomenu t.:ili:"
"'il"#'ff'm**I#JHloouu
je prroblijedio.
smeterro' o*_ozanju morili..r
pnr
-Sto 6e biti s njima?* pr:omuca Tarzicije
ff;U*** oz,i'mo naimq
aa
-To zna samo Bog!'
Sada je fuoia:u-ii""*"o
odvrati susjeda'
kod potkivada' Svaki dan ima sve
#T ljezine
rafi !ffi.'Tf.'1f"Li*;
i;;e" borbe kliknd*, stoga joj radosnri
p"oeclriit"r:i.iatt o'r ulice do ulice' odvlade nobis! - Sveta Janjq .n?*:osa
'lgnes sanctissirna, ora pro
viSe uhapSen:rr r.rseJria' *ai -ii;
bogovima' t"r#i;
13 dltavom "ru. r q j e p@nava
da Zrtvuju "*lo'"'-'
it t', tt."r"olte, gdje ih sile, , a-s,,,,,,,,,,,,,,,,"f,ffif
Ima ih, koji p'odlijezu sili' no
vecina ih odludno odbija ^i" o njernu
trpaju u prepune zatvone' o-"r,i"ur"'il i"'h "ff';H" -.ranja ;; mrt.,.r
zahtjev. One, koji i" ee da Zrtvuju' drugq ao gaua dj?ojiica! - ereZe gr:kljan, a nije bila
;Gili pripovijedaju o dudesnim primjerima srdanosti'
Skolskog druga Dernetrija qna pro nobis!* mou
Tarzicije dozna, kak'o je- njeggva. r"oln tilf;i*Ts8i;"' i orn s dubokoga-
Pripovijedala mu je to
otac pogarriLn ittio-'p"iuiiiti,' da'irtvuje' Blizu njezin"
potkivadeva Zena' prinaSa sveienik presvetu
F."gb"
:e'a grinenih wjetiijakl Zrtsu. Svi_
samo! Otac je napunio ru]<u s-v.oga'."i"" 9llT11
-Pomisli *"'"'
>rorrusu mramornomsarkofagu. iu-""i"i"ir'"ir"" podignut na nekom
djedak radi boli ispusti tamjarl iryt
i drZao je nad Zrtvent;;"i;t;da r - -::^ ^+.,^-inr,, T:"r*ii""l* qoli Bosa ,n"gr.
ll;ffi]-tiffi ;';il;' -'.t"ali ruke.niie.jt11::-:'
oau"u' ;"'L'J""j;"0#ffi L:^ll -l*"o oooulitl. kadbi ."-ai-g;J'*"e,
"u
;'
U.JT o,i'u;:il;;r' utt' ""Tto"1?:i'..Yoi"
" mogao #-'*1";
-o il;;'ri; #""t,' i" i ja to
je Uio najslabiji u naSem razredu'*
udiniti! A Dernetrije
l?:;h,;"1"#r#"*i:!y,',"J1:','"":#"f
.Kyris.r"iro'1.'"fr jatel
ja.
U noii ne moZe Tarzic'je stisnuti.
tk""Nte::g:.-J*.,: }?':'"J"T,l.tri
;;;;;;;;;: u tamnicu'Iz sveg *Kyrie, eleison!. ponavljaju
*or""*til* :,. Ytl..:u:-"1::." .Kyrie, eleison!._qnf "i-u*i"i. dubine
ili molio Bog.t, da mu udijeli is* tt39l^ se. Gospodine!Ti znaS, i fi""i"ii"-i" du6e. ,smlluj mi
ill'"?"*oi,iT:;;";
"" J""" :."ra11ci:1^i -l-:i: J^".':)T
vode u
t"to ," Uo;i'rif.f
*t"r;;:?tti"i"" J"i:" jakih pinija nalaze se vrata Sto Iza Eyanttelr"
y{*ril ,joTT*. i podne im go
"g11_j"
katakombe. Tu sastane Pankracija' "*O*,o, lfltnorn. naroS.m,stvu, koje je zapodelo:
prijatelj"'. prannenuje oijell svijeil Fo
,,Zar nisu i tebe uhapsili?* upita Tatzicije .., tr^,-.,-u svin
oJoS nisu! inaee ne ti *" bitro ovdje. ili ^oza" misliS da e.auiii,-
fsinSu, iJ rj**r,oj AilJ-:' Iff,lTr"ffiltrffel;
u uZasnim mukama
earn se odrekao vjere?*
! Sada j" ;-"S* lea i na
Rim, grad" u
7- ,Povtjert (rtstoVa kialJcvstva"
96 gT
 i Pavla" Kao
tjelesa, aqostg]a Petra
koiem podivaju sveta
dG -1":r:"I,"lT" '#. Tarzicije *.f6uge
i"d,,"odprvih _zrtai,T i?lt"5:Tx3l:
Premda
T"il."*
KuTrJrcu sa presvetim
boji. D*c1r6i
___vrsv.'r rrurr,ama
prilikama t' radmti pnrna s6ebN,"u

St'}1,'*'i"1.Txl'*l*i:T1"ffi:": #i;*; J""'"' '::

&'*i[ru.
,,,StraZar, koji sada
i-r sakriJe Ju pod svoju
bljelu

ff i "2J",.a it:':-*:*:l' .1':y"""J'it.:?u.: "#f #: mu sveienik.',,o,^", da ie fuva wata

sagre
mad,",'ulg
vjeruite mi' Gospodrn le-u netkouffi*:
mu samo: Dotazim ,i,;il:::::r*"TJeri
lftlnpotsutbinu..
svehr l*,
f.*"if."" vas dnrgi zrrtvuj'u' Zato' Reai
u odluin'orn easu' oli'=u';;;i"pt'
;;G*e'borbe
dok
ne zaboravite na Niegove stitieteiffi;1*:#H,":,#.It,;jfffi";"n*,,f
uzdajte se u Njega ; ;
'i:"ei' -N"r? na zidu's kori'
Paotira f:- J;"r
stu,papnem"".ff "TTrhfilHrdjekroz ;;;" fil'**"
;AiH:'#ti*"
poUt'i p"''tir
?"0-1"1.
nqsj 'o ramenu janjedce Sto *:"*. !d.r.i ;ffiT"."fjlf&.ffir,#Tffiffi
lcon Ii ljubavlju ttt,?:
ry* jer ga niezinoirne r crveur,eperjanioe_,na,Sljernovima.
ga je ievuk*.. ofr;' oti;FGospodiur .'*i"'
i" p otttUod:io svih mtrka rete. po kaldrmi drndaju U^":""rt *U*i^ffi,
tJ"'""i."1r*a woje te
sjeoa j'anjeta, *oJ9 "o* "
"*i' .TnoT. Vuku ih mazge.
i'n*i;;;"j};t"x#;,
t;#ffi:t
pobjedavelika,nadostvjedna!'zavrs "..'e- "
,r"ffi"*:
j.#ff ,f#ffi
;t"ui
nnttm*"ffiff"u:u*,
"t1"t-tt"'J"i*'ti"
#Hli*ftm
lozinku : oDolazim

o*lil;H 6e opet wecenik

*esvete zttve' olsrene I Isus
vij€s, n'",qso
'divlje-zvijeri' zatvorenih kriia- h I(r.ist
"j"a?Til,r#'Ir*u** .9i.* Igre 6e''se'odrzati th Theou (BoZji)
na za cirkuo.t UJ'"*tiil ;rJ
:;j"T#F."',,1.li'll[***ntl-:::Wlri,$ji;!i: y yios (Sin)
s Soter (Spasitelj)
se prije-nis" "::lk.
Fotrebnnc
i* p"ouuii Sakramen'at'. protazio j"
ne usudujem 'dsou oitnrijeti Tko ee isxazati orru uslugp
bnaci O:.T.1. kr.rpalista _.Doldecijanovrih
nT ffiilY.'"j";ff? ,0"'","oo-iirig":,
?oyog' teftna,
je, da to udirri t*ot"i#J"-"*' biti gcrt<nro.
i sestrama ?' grada.
stisie u ru"i .r"b.r,lii}. f ..k"e*ste
-r""rl[j; ovb
nt-".
ce
u}*-
digne'se uvis-
D,ostaruku orgne'T .
visok rnuZ s odtrixn
Iptttl merre' odu, d" pott*t!.*. ryo.,8ry^- ^ffi.'*n
uLo'. ' ##il::!r=*1.u gq**'
fffd;"J"ut,o"ij*n:t"
raa'zicije
prcp'sula Tarziciie ;Tdffi :+;::H:: "_,ffi ililn#
$:"iT-r,*1,":lSffi
vrcPc'u' l(aq Je vidio,
crLar'a pekara Lucija da je to eaj,
"*"J,uilH.
u njernu prefekta Por
straZe R;imu'
.l Sebastijane' 2,na'
.._^-^ ih' *Kuda tako Zr
sip
svece'nif' -Mn'ogo -v"clJ"a1*'J""l,ht;,jrTi^1,3-r^::
:*;;;:;;i
' ;{4*:- yo I nj;imu isti
au ui tol*nin'
'tm;fTi.'ffi
Mqa Poci net]<o !1u*'
#-"oJsamase'ben*":.?; I' * 1111"g:
unaosile roditelie. se otkako
log.*o- se i ti t t"n j.g**Tl |rije'i ti
kakogovori: "Pusti me, da idem. Zuri rru
fttipanu. *i";;;f
sej< _misTecoj
odvraia Tarzicije
Blavi*.
'" #"f#i,Tf'jJ#j;"ip"l-e"' ",.__ dosadnom
.PoSalji mene, ote!'
jedva ti je 12 godina?* oklijeva :ffi"t:"HlTr$,t'nilaqm,? Dai, da*viddlr*radoanaro
oZar tebe, djedaka' Ta 69Gaj.
i, htied;:;
,^.-
ilili"jj'' oaw"u-il"#Li"
o_;
weCsrik.
-I mrojisurodit'eliio'."tTa,1t:J".:tr']ri:,f';\#T -Najprija ff,TT"T."Tlffi?l*,
serarzicije boriprotiv po*azi,
,"" i";ffilt#,1ffi""ffiil1,;;d 1' lr,*'j"*;'HH"ffi-ri"
nru naviru.13.q:
Isoje 1m.ttT*-Jft.*;ti
3]r",'rooi"
-MoZd,a ie to zorrla 1--^ r::^+a moglo
-^o1^ nositi
nnsiti
-Ne
dobro., odwati sve6errik'presvetu
fe
Presvetu
"*J T:"*za
ffit%H:T"ffi*ts-i
ruku.
l"_iill'lr" n"""
n"a*i"iiTl',;i,ffi,1;"1"H";i*r5:
i"+"" ai:ut fi;u',il:*tia
"itk"-xT3",InfrfrililiJi.,
98
99
 . Osornim rijedima Salje pred vrata straZara Nikostrata, koji
ga je pustio uzricima. Zatim se okrene krSsanima. UInogXiod njih
leZe olrrryani na tlu. S nekima se l4)Gna,o na sastansima u kata-

H'#F'#l
s korrrb,ama-

,*r:*##nlf
im'i? *Ncirn vam Spasitelja!. Sapne. U dubokoj tamnici
vjeordcima sveft.u Porputbinu.
*Ti si, zatr ne, pekar Flaviie?. s5*6
pnrfia

se jedrrun uzrri0<u.
**;r.rru"nin, koji krije svoju,f::]"#Jioh":t}"t"6jj
*- *Zar rne po,anaS, Sebastijane?* prta zafudeno Flaviije. 'Jest
i;;i '" je na
pao ja sam, a <rvo mi je Zen:ra..
-Kako d'a vas ne poznailrr, kard ste mi brat i smtra u Kristu.
itr;i#';i**,n'a;-Lfl"il1Jfr?
"Jl,?i".
tT, s#ry
d:*l,tH.l#j, -*^T*il,H.iff Ali+'t
rarra jo6
Dolazirn od va6eg sina Tarzicija-.
.Kako mu je?- pita majka.
vise .Veoma dobro!* qdvrati Prefeht. .Frebekao vas je za koma-

*:##ilHffi ny'F;;?ilffi;-iz did puta. Dosko,ra ffie ga vidjeti*.

ffi#s;4 j"-1#'o*'e:'*'T1r^"5i:"1-"ffi"ffi ui#".*"*'

*Da nije...?. pita iena prwtraS€mo i raz€gadi odi.
-U rniru je. Umro je za Spasitelja. Ubila ga svjetina na ul'ici
radaea """1,$i,lii i, ,.'t' "" y^l,i ":T:rl-#r'o .* radi njegove vjernosti. On se bio uputio, da vam donese svetu
Tarzicije izguibi svt

",."),ji:ffiE#xlr*,,#;*-*ru
t*Tif
,:'T;$"J;p,J",ir*u*,
u*t"3;;
je to?* '*:i.:Tto;e
*Gospodi*e'*"lu!'ffi
Pridest*.
*Sada me vi5e nj$ta ne vsZe vz waj svijet!* poretemje Fla-
vije, dok je njquva Zeoratiho plakala.
s"t
U drugoj ieliji nade Sebastijan dva mladiia. Zeljeznim lan-
eima prikovani su uza nd. Pred njih,ovim nogama leZi stari 6cnrjek
nekakvu tainu- s razbaruSenom hm'un i jadj,kuje:
krs.anin i nmi
-Sindrri moji, ne narnosite rni t€ sramotg da pog:inete porptrt

*"".$xj;#:i##:n
t*:'"h*;t#dh"
#,
J*5t;^
r.ste Ii vi Rimliani ttt !l*. zlodinaca! Ne guuite pod zemlju m'dju sijedu kosu! Ne kidajte
srce majci svojoj! Sto imate od woje vjeng kad vam ne nosi d,rugo
do stnafrre srnrti? Kakvo je do u otrro malo tamjana, Sto iete ga
ne kukavic"i:,j1sfild?;;;' r; ea odnel
njtfe
ola3t, ovije
*oH,;"",|J"".#T:
I njesovo baciti pred bog'ove? U srcrr ostanite slobodno ono, Sto jeste!*

ruii6*tm:"il'sffi'ru
Sebastilatna'
kad ie ererpoznao qtvori nrku, u kojoj
je.
-Presta,ni! Ne moZerno tqga vi5e sluSati!* uzdahne Manceli-
jarL jedan od dvojioe u,zrr,ika, koji se sami padja;vi5e kao kr*6ani.
-Udnit iemq Sto Zeli3*.

--:$#imffi1ryg't;=*
l,ice

"
krrravo tiho i T#l

tr
*spasiteij!. ProdaPce 'A tr, Mark'o?- pita starac dr5du6i od radosti. Marko kimne

##=
**T;;i-!ixffi Jn#';ng.,,H"ffii"*ci
jesblazenim
-preminu
i zasteorje od muke.
-Izdrffitet* oglrasi se prefelrl oPoatate rne. Ja sam Sebasti-
jan. Stigoh u pravi das, da vas odwatirn od izdajsrfva- Usbajte!
Budite vjerd, dska vas vijenac pobjede!*
kutrjicu.te u:Y:;#
*'r'#;'
-Ta,ko gcrvo,ri5 ti, rimski 6asnik, pretmijanrac?* pmotepa otac.
Nakon nexor
;;'k"
Upravo zato, jer sam Rimljanin ii krSdanin" ne tlpim urikakva

d* *ql
"i""'fffitlhflffi#" *#r*tq-*, #nH
moze
tfit,n"""r."llud'" 1
izdaj,stva. fiedi se, s[arte, i ne otimaj w,oJim sinsvilna nngrrade,
koju im nzti patnja!.

rarstl 101
kon mukorn
gnrad.

100
 Marcalijan slsrr6eno *Otrro- Okladio sarn se za stotinu ,s,esteraca, da ie ,,plavi*
.ImaS pravo' Serbastiianel",l*" p,orbijedriti!*
sti, Sto-;;'se n'olazafi,*.:,tLt:l: veselo pekar Lucije i udarri po koljernu delelqg
Marko''Ne deme' 5Ih"
3t#:"Fffi1"Ha?-il'e"i-_brat blizanac Kasija. d*tirrif"o

*rtvovati!* otac ode -Plavi" sve vise- o'dmide pred d''rgim

a. za za.dnje
["$ri *** iz dasrrikorre.r*er3[]"Y]-*"ini gne ga
"zeleni* stn:jelovitorn b,rzi,nwpr, *pt".ri-
-for*;rl
tflke dosrti-
u"
iz tamnice,b'acise piJ e""dulog-
* y_yrt:-::,,,T3J3
ry":1\i",tgffii okrene, opazi p'ogorritelja ii kao lud *rrf*
S',iffi"# d#",-;dd;i
strazenagovsri'da ustrajuu svo-
Ali eto, dcrgodi se nesreia.
stane bide'irna ""udar# konje.

*?J'ffi",ui ilJ*i:irske Kotad njegwih kola dcrtakne kernen meeta5 i detveropreg

"ri
ioj zabin'rdi*. pulcee. Konji zu vukli upravl:ata,
i#Jl; velis?.u duduie prefelr't'.-'T ld::::":fr1"%":
j"o'".if1 ko:l se d"rtao za ud,e. I ta;lro
>''I'aKo le' ,uve .. ffi;,;il'
"il?Ji"l?T;;; s;p
"=;;;srrJ:L
r-"1,*1"'
*^f*
-Dobno. A sad se
xzeleni.., korji je ,sarno za jednu
trku bez bm.be pr,cxbiv .cnrenih*
vlas izmakao ist,oj .zudbini, dobi
)
brefA*. I _tl:Alir-.
,'Dakle iPak!' dcrad
d.a ie se to dorgod"iti!<< muca pekar snuZdeno
nosi odavle!' \ f,ko.-t -misliq
rrevrse brzo si se pweselio!.. csri se zlobno go,stionidar
Jos istog dana uhapse
*"iI"iH? H.ai"
,;#5*1J*h', #fi; ryleY**:g:";,*iJ.1iffi.J;
""p*j*P$,.::tgi:*iffi
do piniievehrmicei tamgsa
"pedam golir.rbova-.
od

Xii:*; "*ry
Gledaoci nisu puno marili za borbe g,ladiatora,
od kojiih su
oboruZani kratkim bodeZorn i Stito,m, dnue.i mreZqrn
priveZnr za stablo' tg|ni liti
ubiti o'trolog Rirnljanina! "n;: i trozurbom' Svjetina j'od uvijek go.rJ-o
K 3; ["'J*"h . : a': izgredakaojeZ
-f T:.*t ; padne, mnoEtvo p,alcem okrenutiir
utrci. Ako koji gladiatorr
jr", ;Irt:*:. Sffi#iit"*;;i;1#-i"*o' lnjegorvu smnt.
po"*u dolje daje a"
sa svojim bodljikama!* """f1 "al
Tgi 'T:11*;:"':#"*:f;
senac€re Ljudi se vi5e zarrirnaju za boksade.
:',l'*,i,iffi*;;; -aavle,
To su grdki a,tlete. Na m_
'i" "T:;""""";;^ il;ili, ":"-'
pao.'^"*
je na *,lltiiitiTJTT;";
zerrj..,"ri j" jo6lasano
kavicarn'a nose palac aebere zer;ezre
mrcvare.
kojiima se medusobno
lr,Jooifft's*i"&uJ'i;;u*ka. Vrhurnac svedanorsti sadinjavaju borbe
disao. s divljim zvijerima.
Uda'ractoljagon p'oglavriq""t51-t
ovqg put'a ne izlaze na arenu gladiatoiri,
TtT'Y:,ykH*:
i sa wetim ponoedn kao fbo tL o,bien-,ouiva,
o""tn"l,"'fiL[j, ?t]i" s? r.o1u"*3*ff b_t::,"tla.tjeraju skupirur k;sian;-; podzemnih zat\ro,ra i na
ffir;# 'il"#?:"'i"';,4:*ffi
;;;dk*"bd : o*T,1"fY; I_:,
nph puStaju krdo divljih bikova.
Usijanim Zeljezo,m podbadaju
LTJJ"ffi
Sfllede0e rlr(x:r zd vrrJer*v --o-
t. ::3T:"Iff*lll'T'H:
Vl"aO tihapseniCrma na-
nobovi te zvijeri, da ih Sto
:"t" oarUi;,J.i,e.
u katakqmbarnaIa -Nry.d?*3-.lfl-,"-,o sa svorlrrD
sa
on
stupaon
glavestuDa svojirn ,I *.^I_1_prijestoljima
od zlata i slonove kosti sjede Ma,ksimilijan
il"i"ffffitfi ffi;;;;#.-u"aie""t" nJegcrva Zenra,te sa zanimanjem gledaju
ovu okrufur,u igru. Rijet_
Prema zafiloru' krsdanin pci<uSava ;. ;;;;,
strpatnicima * * * svi klededi dekaju svoj
S.u}*
Na utrke
iigara' I{ol'oseum je krcaL Mrtva tjelesa odstranjuju, mjesto s k-ojeSa
Napokon je svan'uo dan rezidenciju iza- ruZirrom vcrdicom. Zattm gou.rena"arqn, se puii lcv, s'
Skr.ope
fili*ililai1 L'oil je za woju a*g. kd;;;.--r'
je doSao i sarn zeljwre se rersetke dizu. Ricu6i "t;;;
""' i"r" r"?*n,
b,rao Milan. i pantere
otvarajuu;trker!4 k'ri*?:,Yn:Jti?':::*
na '-*-- na svoje Zrtve. Kr.ianima su dali
boieZe, da se mogu braniti, ari
llllh*
Svedanost qwaralu u'rrs
iirau *ti na wcrjim
ffi
kva- oni na veliko razo'darenje4'redalaca
boje JJrtju trkarkih dTutf,i;,1^"T#,."r.
Hf;T'|JhHffi #;" f*blj"t'':LT-"y
retveroprezipojure-
*'x*;-*ll?::"3 "'}tr: viti kcnac dolazi preb;" ^
u.""jr umzje na zernlju. Jezo-
gt"a*u"".
#';;;iil *q"i",
itrffii :TJJ; ^i1*
putYS
vec #"1;x'fi;;
izaprve trke -
"a* ""J#"Un
"Ta branite se, kukavic.e jedne!* vidu neki iz mno.tva, dok
lfx#:T#ffi"Ttjl ;l*g*"T#
i"ii" a'*"u Pred ostalima'
kr5iani raskriljenih ruku odeklju
iednu Zrtvu za drugom. Jo* stoji
navalu zvjeradi. Ove obaraju
mladi pankracije. Nije
ffi;;;;;; ".e;";;

102 103
 i na'njega navali pantera i krvnidke sjekire. Godim d.ana iza
stra.frrOg ubijanja kr5aana Dio-
zadobio ni jedne rane. Napokcr klecijan se p'orzradi u pnirrutni fivot. Jos je
dene rnu grlo. dofivil tato otaralu
tieove i spornenike ura javnim mjestima.
lig* fV:ugo.,
Mahsimilijan
kugla pusi s; od kr- urnr,e kao samoubojica. Objesio se. "uolaOar
Ne samo Koloseum, ve6 ditava zemaljska Biskup iz cez'ateje' padaju. Zastava Kristova, podyeaena
.Cez.ari krrrlju rnuderrika,
Bdanskekrsi. odasvnri'^lstjz' l*""it" }j-*t' ra,zvdja se na pobjedrr.
krsaarre sjek'irom' u Karpad'e'
Etrzebije, p'i5e: *U oi'uti--*6ija3'u sru neke objesili iznad
ciji odsijecarj,,i* ,,te;]-'U M;6"t"*ii-i mjesti-
vatre i to glavom d;; d'olj'e, da ih usu5i dirrL U nekirn
Pontu zabijaju o5tre trstike
ma od.rezali su im "*, "Ui-i;zik' ]]. tijela polijevaju rast'a-
dijer,ove
-
irsp,odnokata ili im ,":*i.il:i*re
"-*'
tjenim olov'om. ---..'- . ^ ., onrnirrrt, ^*l
.^^-* gourit"
u jednm
Stanovrnike dit'avlh sela tjeraj'u -sve -31/
u str?L
liuju. Na trisruie krBcana vuku afritkim cestama
$rl-*a"tope,
"f"*""ift
dok -#d"t'"oeuderl na galije'
zu du'ugi
Kod stare *t*1" ottt"aur* u Valiskim alpama 2?'
lt"et^outi z"t'no"*j:if,
legija ne 6e da sudj'eiu:- tttlp-ts"""x"
sastoji se skorro od sarn1rl
legija potjeee l, .gipa&Jtin feta' a I
krscana'
car lVlaksimilijan' da se legijai,
Plamteii od gnjeva, zapovjedi car
.r^,vn oonnrricdi
su glavu' no Preostali\
decimira. svakcvm d*;;;;"irt" "J""uili
vojnioi ne Po'Pu3taju' I
jtYljl r^ ,
Mauricije, vrhovni zapovjednik ie.gije'
"3i1-1" ,'vojska\
;Jilkt'.ne ie aa"zntiuie bog'ornima'Maksi-\1'
i dalje ostaje o* *"i"
arugif odjela pobiju we vojnike \ \
milijan ,tt to ,t""edi'it ""iJti 'ap'ovj"ea"ito* viauticijem' Krtiani
ove legije zajedno
"'"itrtJ* bacaju na zemliu'
Ur"rr", svoje **d*" -Iegio felixo -
"".t" Nekoliko odjela ove legije; koja se nazivala
oa-*ri od sv'je glawdne' ali
us,retnoqn legiiom',;;";"-;:;hlo
i osf su umrli mudenidkrom $nrcu'
Tirs sa wojorn det'om u Trie
Tako je um'no Urs u Sorloturrru'
d'rrrgova u Bcrtnu' Gerewr s dta-
rru, Kasije i Ftrorrencije sa sedam
" kod
vorn kohortorn u ?;h;, vn l"o s" 330 legionara u Birteom
*Tjil;
Ksantema'
powe6enamudenidko'rnkrvlju. "pTt1i1:::*
:]*g;
s9siitan
il"',ffid;;'ii,il'iJli'aie''"" ryia1f:1.tr5:
g'r'a*a equas ;j*i* iz iz..r€l?: ::jl::%::,:,#t"*"
Kizil-Irrnraka'
smrzav€ I *" zimske ttoa n'u ledu
- strelov,ita'
"u rta {t *

Pa ipak je Krist pobijedio"*u::' .u9t:{:l1i:*i"*:ftr

postojanosti ortuP'ile
6joj
srdano5du wojih Priznavalaca'

104 105
 .Sto- vele ztijez;de?* Kaldejci slijeZu
VISOKO VIJE ramenima.
KRALJEVA SE ZASTAVA .Te5ko je, Uzvi5eni, odgonetnuti
njihov jezik*, rekne jedarn
od njih, te podne tumaditi tonstalaciie ii horoekope.
ir"k*r"ii" g"
Konstanti'na obrati se haruspioima, koji su i-z utrob".a.rorirj*
Krfutanstuo pobjed'uje za cars IljP..t*:_-i
crlalr .oruducn0st.
.Ispitali smo jetra, pluia i srce volova
Na nebu nerna ni jedne i ovaca.., odgovori5e
Noi je uoci 26' Iistnrpada 312 Sod{e,
"na ovi. .Qps, Sto srno vidjeli, nije nepovoljno. Ali, g*p"O"rir,
p"i"re Palatinu unl'a jesenska bura- -r"*"i i*"g
zvijezde. Oko adcvrra i"tJ" po trijemovima i odaiama neprijatelja mnogo.jadega nqo Sto-je Xorstantirrj p"
blijeda lica Suliaju se
Sil;;;;;rianici gdje vi6e car prije njega wladati, ako misliS vladati.- "u;,
i sa strahorn ,t,s"iu'ili<'u, sto dc'piry iz dvo'rane'
oarem 'nakmr samoubojstva $rcga oca "Tko je to?-
Maksencije. On se p*gl*io -Raspgfi, koga Btuju kr5danj!*
Mat<similijana. -- -^-r^ .Kad svladam Korrstanti,na, istu,ijebit
-i.lJl'lr""tla cnopsetoKom'st"'tiT!-" tliol
19 -lT:"^?tl11,
#tl tu iz svqga carstva i,
'ffi"ffi i'"ui"*
iue"";:'l* tTi*"i'o;;"*i'- f *^Y$,*lL#
zadnjeg krsianina!* o,beia car. rza toga
ok'ene se &irarirna prc".
#' Jl"iil';; ;;;?"o"*
reLat?T"l*n
t'e ovdie ::,#i#:.lf*;
pred mojim nosama
rod5ta. P,reda nj stupi malen, gr:baV lo,rruljak, ,r.azmota
podne govoriti tankim, ka5ljucavim glasom
udenjaka:
.*J"* i
:ft#"""-'o;;,";iri;t..Jlere"t *NaSao sam u sibilinskim krrjigarna jednu
i cviledi ljubit ie mi saurdal'e'' ge- boZanski Auguste, cdn,orsi na tebe.-fa lzr&a
izreku, korja se,
.Ne podcjenjui ga, borZanstvmi
-;;; Augruste!* orpominje stari glasi: Za p"*rturr*
bojevirna' "Koinstantin dolazi s tvoga stupanja na prijestolje, propast ie neprijatelj
neral Rufo, eoU:eaniri"ir Rima-:
V"tot portukoSe tvoje voj- -Lijepa vijest!.. zad,ovoljno ie car. oNeka
izabranim legijama, r.":" rtJ ii"tl"u i ti radi nje ispl,ati
sebi- put knoa dtavu ltaliju'* nqi(ar sbo zlatrrika! A Sto obecaje let ptica?*
do;oau i otvci5e
'k'u'kavidko sme6e' zato i ka- Najglavniji izmedu petnaesto,r{ce augura orbedaje caru sreiu,
*Moji gem,eraDsu pta'ne tikwe' -
ptulira5e pred prr;'aiH- U"otu""to*" hordo'm' Zar zbllja misUS' buduii da je za vrijeme Zrtve, koja se prikazivafa"fUinervi,
Gerrnana i Britanaca' kojima zaporv'ijeda
onaf golubova dc,letjelo s lijeve strane. bsim toga pokazuju wetl ;ato
5'rlo^?,io5o-b;"; za trostrruko vedu kosi veliku pohlepu za hranom, a to valja smatrati k,o-
kakvu orpasnost
semrki kli,p,an, m'ogt; znai'iti pobi- dobrim znakom.
njih? Pa kad bi uistin'u i- Meclutim jedna iz-nedu. kokoBi o,tkrila je volju b,o,gova-
nadmd6, koju rnogu ;"ffi ;;t*
jedan 6crvjek' te b'ranedi u pTasini su naime ispisana .r"ra'abe"Lde
"ajjaunj"
j,edili, zar se ne bi af," n* digao kao i na ta slova *t.rrtJ*o
cara?* je zrnje. Prema starorimskom
u"-og" sebe, stao Pred svcrga obidaju, poredaju se slova, s kofih
se' On zna' bolje nego'zaslije- je kokoi po,zc'bala zrnje i daje """"U*r:".
Zabrinuto gftdt-R"it?*" im su ffi"U^o iili*i*,
i car odmah ptta za zn;adenje toga pro,rodanstva.
pljeuri despc,'t, k'oil.ik; ;il ;; cara'--ko.ji i.t T"i*.1!rt;oom Augur odgovori:,
Koliio li je senatcra. i-patri- -BoZanstvec-la ko,koS oznadila je.slova or_a_i_b_t_t*.
okrutnoseu tisude g;;;-" ;;eou'
koi6 iua"e; -trivio vellizdalniue i dao ih -A Sto to znadi?o
cija, radi bilo .kao
imutl<a! Narod' koji r"ed odavna
srnakrruti, a" ," aoo'i"g;;tliit""u- 6e radi "Sigurno ieS to, Uzvi5eni, lako odgonetnuti, ako pravo po_
bio tako bijedan kao sada' ne red,a5slova. U to,m sluiaju dobivamo rijed _tra...
Eladuje i k'oji nii. J-kJt i gostionioama govore ti,U*. b.ru
i;;;';i p"Jt. *at""tr' Po svim ulicama moZerno bez pote5ko6a p,opuniti tako, da
ispod dobijemo: ,,tr€ns ilJi;";r"",
ljud.i o Kryrstantinu]'il" ztr:"" iSdekivano'rn oslobcditelju * preko Tibera*. za tebe
ovo prrorodanstvcr rnoze znaditi zapovijed,.
" Italije otvori3e mu
nesnosnog jarma. it; svi gradovi sjeverne da vojslu utabcrri5 s qrur stranu Tibera...
stnga' 3!o im ie bila po-
vrata, a da nisu ;;;it magaf Udinise to oUistinu, divno!.. progovori car. _$16
stega njegowh dena' Svug- veli5 na tq Rufo?*
znata njegov" Utag'qst]-iuo i *a*uana 'rS onu stranu Tibera?- prestraSeno
ie general. _Gdje se jo6
a:" :" Sieaio one, k'oje bi fobijedig' na..svijetu vojska borila- rr" .ijuku,
Maksencije gomili astrologa, haruspika i augura' prijedi je u slob,odnorn kretanju?*
koja joj se nalazi iza leda, f
"t-otr""tr.,"
koji dr5,iuii stoje oko ujega:

: 107
106 .,'
..'" ,ds
, iXtr
 -a ja iu pmltr-
*Go'yo,riB onako, kako znad', ostofino reEe car,
iati mig bogcrva.' .Da U zbilja vjerujes u Boga?
-bolje bi udinio' "Uiti Da li zbilja vjerujes, da netko
,'Q6spefl41q.., nastavi sijedi vojskovotla' tko je um,rb na lqdd mo'e
generala, nego da strategiju prepustiS ioeonnZ Ovo nadilazi svako
kad bi poslusao *":J *"iih srtrvadanje.*
koko3ima!* olrna5 pravo!* odgovorri wecerrik
kako rekoh! wedano. *Ovo nadilazi svako
-Ne budi drzovit!" mrko ie car' "Bit ie onako shvaianje, pa ipak ja u_to q"."j"-
la .rr.-g". srca, jer Onaj, koji
ih s ornu stranu rijeke!
Pouedi dete preko Milviskog mosta i utaborri je na kriZu uma'o, takoeler je
i ;"k *rr;, i Zivi.*
izvrstan. Moje leerjg bqnt- de.:: io6
Smatram, da ;e sav;L1 iogi"u 'I fivi? Karko je mqg,ude,
da fivi netko, koga su pogubili?.
'vidllle, da im nema uanaka' Sada idi' ier
sodanije, kad budu "Tajne Bozje, gosp,odaru, velike su, tirn vec", sto se dirre ne_
Zelim spavati.* moguiima. znam, da je Isus jed'om
rr !r. rg uskrsnuo. z;; t"#er, da
se ono, Sto se jednom dqgodilo u
Jeruaalem", ;"li*u;;;;,;
mira' Zarni5ljen sjedi ' vl.ia. 5"- zna5, kako je rimski mad nrrru_
Iste noci ne nalazi ni car Konstantim otupio u borbi protiv prizna_
u svorn sato,r.'u,uu"u-veja, nekoliko miilja sjeveurije od Rima' I valaca Kristovih. Iisu6e i tisuie p"A*L.
svima njima Kri,st je
njihovi - odgovori bili nepovoljni' i obavijen tamoT-efoba. ali !J
on je pitao sveienike, lbiiA :e ,r"t";r" iz gnoba u stotinama
"ii' "' nesreiu' pa stoga' tisuia onih, koji daste Njlgovo i*e.
Svi znakovi, govorili su mu oni, navjeSiuju vjedrro Zivi! Zamisli se u ono,
O" je Nepobjediv, Besmrtni,
lna mnog,o ja6u Maksencijevu votjsku' demu si sam s{ed,okom!,.
neka nlkaxo'ne uda'ra
ga je sreca pratila na upravo dudesan natin' a zar Konstantin za.Suti, a onda rekne:
D'osada
ima p'ravo njegw-a poboZna oNa rrrci nosiS prsten s neqbi&lim
da se sada ,okq"eneod niegar -kad IIi moZda se kani taj znak?.
zrakom. Reci mi, Sto znadi
mti nepresta'rro savjetuje' da
,rr"jOt, kns6anka Helena,
pos"nttkit bogrrva i da s['uZi Rasrpetorme? .To je znak mega Boga. Oyo
jednog stra- zu grdka slo,va X i p, Ch,i i Rho.
UzaahntrvSl diglne se car, izade pred Sator' zwne To su pode,tna s,lova prew-et"e l*u""i*"irt""
;;rd;:.^ "
wedenika' pratio . "Sada poeli! Zdim razrnisliti
bta, te mu nalodi,'d" po'^ttu krBdanskog -k"jt-:" o tome-, progovari car. ,,Jo6
je mn-,ogo vojnika pristajalo uz nauku Ras'petoga' nedto, rnoli se za me svotne B,ogu!..
I"gij;, budu6i da
Dosko,ra sturpi u carski Sator dasni starac' -Gospodaru, to dine svi krSiani
u tvojoj vojsci, a njihov je
broj velik!* odrrrati starac toplo.
-sjedni uza me! Trebam trvoga savjeba!" reJrne car pnlrazujudi
me od bitke' koju -Hvala ti, dveienide!..
na v,olnieko sjedalo. .Moji harurspici odvracaju
kanimpoduzeti,jercmi''iir'o''.prorodanst.vanavje5€ujunes,reiu. * * *
Sto rnlsiiS ti o toj stvari?o Preko noii slegne se Jutro je svanulo u zlatnoj ljepoti.
po utro-
,,Sm'atram ludo5du mi3ljenje, prema kojem bi Bog !yra-.
Konstantin se digrre sa podivaliSt. pul tuSUf, b,riga. Nije m(€as
zi"";itti; o^"ein"o svoju volju", odvrati starac bez spa^/ati. Marno onuZa svoje legije
bama zaklanih za borrbu. Cun j"ilrr"
oklijwa,nja' laze, donose vijesti, primalu ,J,pr"fi.ai' "riri' i
"o-
proricanje
-A kakvim sredstvima raspolaZe tvoja vjera za Pred veder izitle Konstanetin iz
Satora Nebo upravo planu u
buduinosti?.. cryenilu $rnca na ^?{u. obladioi
milosti ; ;i;#;-;;;:'i^*
-Nika,kvim! Mi budu6nost posve prepu5tamo BorZjoj k""" a* stuqijaju. Jest, ""i:"uu
moZemo dnrgo, vei u ponrz-nd rrrohtvi 111-1zrrak, 19
meni ry.rsc#"j" se u jedan velitci pr,a-
i Bo{oj prroviJnosti, i ne koji u sjaju sboji ,r" ,r-"b,r.
traZiti Borij'u za3litu.' - P!. protepa Ko,nstantin prihvativSi
. ."1 se za srce. *Kristov
-Na taj nad{n ostajerno u tarni!' pnimijeti car'
,'Nije tako, gospodaru, vec potpuna svjetlo'st obasjava
onoga' T*-'* Y $iry odjeknumu nestoi"'^"r.
Sasno zaduje rijedi: -En
tuublt; l-rJ"-e*r"
odtro u off toruto nika! _ U **n pobijedd!*
Ko'nstantin pogleda sveienika
tko se uzda u eoga' Zbnrnjeno se car obaze, ali ne
vidi nikpga, koga bi mogao
i zapita: dozvati. Stratari stde *"jil
.na *;otlrrru karo okamenjeni, bez
promjene na licu. Konstantin
otutr"u natrag u Sator, sjedne po_
108 i

109
- krije lice rukama. Unutra uele pretorijanac i najavi poganskog "fJ ovom utra,ku.., carr, >u qpasonosnom zrraktr hra-
ga primi. brosti oslobodio sam.grld 1uT",6
Rim od j"";.
we6errika, koji moli za razeo\lor. Ko,rrsta,rrtirr ti,ranije i vratio mu sle
'*r,ou'"g sam rimskom u*utu i-r"rodu
-Vojska se dao pnija.Snji sjaj i
-Uzvi3oni Augtrste!" progorvori sve6enik uzbudeno' m:*Ur*o
,oruZa na boj! Razijutit 6JS bogove, ako usrprkos njihcrve-opomene
U veljad iduie godin e izda Konstantin
zarnetned bitku. pte.t"j, d'ok se nebesniq ne pokaZu sklonima!* zajedno s Licinijem,
istodnog dijela carstva, u Milanu
-Nebo se ve6 pot"l*o sktromim!" odgorvori car s tajanstvenim :o*
branjuje progon kr:s'iana i nonroj
edikt, kojdm konad,'o za_
Zarom u odima. -Zipoirlt 6u borbu u ime Bog;a Kri'sta!" a":u ravnopravnost.
-U ime Xrist"i:- uzmaknu u dudu poganin' "To
j-e' gospodaru' -Sto se tide krSiana*, pi5e ":"J
Utrobe u ed,iktu, ,,od,redujerno, da im se
te zajedno s tvojom vojskom! o'na mjesta, na kojima su se
izdaja bogova! Poraz\l ie nekoc ob,idavali .f."ri:"tq vrate
.* besplatro.*
fivoti'nja
Konstan-
oPusti me na miru s utrobama Zivotinja!* odgovori U isto u'iieme zabranjuje K,onstarrrtin
.rr;u.uiem vi5e u proro3tvo volovskih jetara i ovdijih javrre poslove i sud_
tin brzo. .W" be,re sjednicu nuaiutio*,
iu rraku pobijediti!* .k;;;; sia ;"atr"k" bonbe, s:mrtnu kaznu
*ta""u. Vidjet eeS, u ko'jem razapinja'njern. rzdaje zakone za"zaititu
bojne znaksve' braka. zu o*a*
Jos iste veceri naredri Korrstantin, da na sve morstvo i zlctavljanje roblja. ""rr:,ril
nazastaveistitovestaveKristovznak.Poganskisusve6erricisnu- Cijelim ca.rstvrorn orri se radoe,no
Zdeni,dokviBetiisudakrScans]rihlegi.oararaklideo.dveselja.eitav klicanje osoloboelerrih. Nakon
progcrnstava od 250 godi,na izlazi
l o g o r o r i r u o O n j i f r * u r a-iut*:
d o s n a ' k l i c a l : a ' C e t e K r i s t ' w i h i s i p o v i e - bou'iti crrkva rz katakomra
lJ" i
dalaca oktuZe vesele se i obeiavaju, da 6e se l:Co iu bila ikad prije. Otvaraj,.. * *ut" rudokopa. Svim cestama "*"
idu pjerrajuci i kliduci korone osrloboaeorih
do zadnjeg kucaja
"uol'- srca, doposljednjeg daha' OduSevljenje ja zarr-va- M""ci-;
vuku putem, moraju ih podupirati *
gledaiu u ovo{rn ner ";i'ir'#t, iscrp_
tilo i same poganske voinike' Mno'gi od njih ljenim licima blista radost.
bo;4, ali i na n:ifrc,vim
bidnomznakucarobnosredstvo,kojeieihstititinatajanstven
'na'A'n. Portali crkava,. koji sru tatko dugo
. bili zakljudani, stvaraju
Slijedeceg jutr:a -uu poilu vo'jqxici u borbu pjevajuci' Ne'p'rijatelj- Na oltarima bukte svi;eii. p*;;;-;^&;*"r"
iod .Saxa rubra - Crwenog stiienja*, blizu lin.iffi,
ske volske *L",u"
Tibera. -Tebe Boga hvalimo; Tebe
'izmedu pedina i r'iieke Gos,pod.inorn priznajerno,.
Sam Maksencije vodri svoje dete, no Tebe vjednog Oca sva zernlja postuje.
ne moZe se stotina iisuda konjanika razviti u slobodnu borbu' Gal-
Italce i Tebi svi Ancleli, Tebi nebesa
.k", g.r*"nste i Lrita.,ske leglje udari5e svom snagom na i we vlasti,
Tiberu' Nekoliko pretonrijanskih Tebi Kerubi i Serafi klidu bez prestanka:
KaritaZane, te in fotisn'uSu piu-u
i:elivna neprija-
kohorta dr7:i se ilo5 junadki, ali i njih odnnese Svet, svet, wet Gorspodin B,og
Sabaort.
teljska bujica. puna su nebesa
i zernlja velida,:rstva slawe Tvoje.
U divljoj panici gled'aju Maksencijwe ffie' da se spase preko Tebe hvali s.lawli Aporstola zbor,
"uslijed
Milvijskog *outa, to p'revelikog tereta rnost se sruSj' Ti-
Tebe pr,o,r,okaditna deta.
suie padaiu q lijeku i uiapaju se sa svrojom l-"ik'l:rr orpremorh' I
kao pobjed- Tebe rntrdenika svijetla v,ojska.
Maksencije nade'smrt ,, \r"iorri-" Tibera. Konstantin ..
p'o'zd'ravlja ga rados'n'i'rn poklicima' Le' Ti Kralju slave, Kriste!*. . .
nik ude u F[rm. Sav naa'od
giona"i diZu oduievljeno Kristove znakove u vis'
v:IiE je pobjeda,izvojstena, pobjeda
vladaru' . , Krista nad tiraninoon!
Na Kapitolu senat iskaZe svoje po5tovanje novom za borbg koja je trajala -t_"i;*lr*,i,
se na uspomenu cxve pobjede podigme bron- u svoju obranu, ali s,rraga t*eur1i poteg,nuld maaa
Komstarrtin naredi, da "i*---- i srtAnost
njihcrvih s,raaoa
koji ie ga prikaaivat'i kako u ruci drZi sulisu s triumfirala je nad krryavim njihove vjere
A"ti n"*itj*m.
"p,**ik,zrrakom'
Kriistov,im

110 111
 t'

Liciniie''koji DAVOLSKE MARIONETE

je vatra progona na Ist'olru'
JoB iednorn planula udari ponsvo na llnura-
atavo c-arstvo'
ie htio za sebe p'uooolil" ali umre 324' godture'
i" **a#'p'";; d;"tt#u' Krituou jerj e pruih tri.ju, u j ekou a
iraoce kriza car.stva, dade i h36a-
j'Jiii vladar
Konstantin, odsada "g"**G
;;; Ist'oku rnir i slo'bodu i dade joi U danima Nenonova progonstva pisao je sveti Petar krBdan-
"" rezidenciju izabta Bizant
Za svoju novu sjajnu skim zajednicama u Maloj Aziji: *Budite trijezni i bdijte, jer pro-
i"rne Konstant'i no-Pol' tivnik vaS tlavao kao ridu6i lav obiilazi, tral&i, koga da prorguta_
Njem'u se opirite dvrsti u vjeri!*
Eavao je bio onaj -si6q6 lav*, koji je kidao kr6iane po are-
rurma; koji je zubima i paLndZamabijesnio protiv Kraljwstva Bo,
Ljega. Cezari nirsu bili drugo, do davolske marionete. Fakleni rat
zavriio se njihovim potpunim porazom. Grimiz mudenika iznio
je pobjedu nad grimizom rimskih imperatora.
Metlutim, demqri ne napu:Staju b,orbe, vei je nastavljaju s
podmruklirn oruZjern, o,pasrnijim nego Sto su krvnidki mad 1 krv-
nidka sj,ekira. Dernorrri dolaze u ovdjem ruhu, ali o,ni su ograbe-
Zljivi vuci.*
Jd za vrijeme pr€g,ona podeo je pakao sa svorjom novo{ln
taktilcom. DiZu se ud{telji krivojerci, rnute disto'cu Evanclelja, za-
luduju destita i dorbra srca, koja se nisu nikad prignula pod na-
siljenr progcrn'itelja. ovi krivovjerni uditelji brane fanatidno woje
ludorrije, idru katkada z;bog njih i na kriZ, a ipak nisu dnrgo do
davolske marionete, kao Sto su to bili i cezari.
Ne moZe se uvijek sumnjati u disto6u njihovih nakama, ali
svima njima zajednidka je jedna ,pcgre5ka - onaj prastari gnijeh
oholosti, koji je ved antlele urpropastio.
Oko godine 140 stigne iz Ponta rrr Rim Marcion. Mr,Sav je to
6ovjek, ispijena lica, u otirna rnu bukti tamni tar. pnorpovijeda
gnozu ili nsyu nauku (spoanaju), koja ce po njegovru miSljenju
rijeiiti najd,*bije i najteZe zagornetke, na koje sada5nja v;era ne
ana odgovwiti. Njegsva nauka je-neobi&ea mje5avina kr3ia*skih
i poganskih misli, Sto ih je pokupio iz nauke Zaratustre (osnorva-
telja vjere u Perziji) i grdkih misftilaca. U Rim je doSao iz svoga
rodnog grada Sinope, na Crnome mod.Ll, gdje ga je vlastiti
otac,
tarno3nji birskup morao ekskornaunicinati. Dondo je sa sobom bo,gatrr
milostinju od 200.000 sesterca i darovao je crkvenim starjesi-
nama. Krtianima se njegova ,nauka d,nui straSnorn i zavodljivom.
Fr,o'povijeda po mradnim kata,lr,ornbama, po kudam", po **rro,t"i*
Putovima izvan grada.

d -
"Poyil.st Kristova kraljevstva. 113
112
 tijelo kao djelo zlog boga. Oni krote svoje tijelq bjeZe od wijeta,
-odakrezro?.ro :" l:h:dilrl :1"g:;H,#::;*i:j?*,kodile; uzdrLavaju se od braka, i tako tonu u blaZeni bezdan dobroga

*tt'"*J"
r*l:o"j'
-,,,;nffi;ii"3:-?T;ffi+H:#':til;;
-'tul'fi"
t^*"'u uttu*tii Za'r ie to ornaj
Bog
je
Bcga *
Marcio i drugi, koji s'.r udili nauke slidtre -gnozi.., ocluBeviie
mnoge duSe do ludila. Naravno, d,a su crkveni poglavari od.mah
u g,rudi svojih onai dragi Otac' kojega
otkriti varku. Godine 144. iskljudi rimska zajed.nica ovqg krivo.
sviietla, o k'ojemu U""t'"i'-il"ndelje;
,*"#;;;t,*_=r::"lttni:.i,ilJii,*5:,rs"'"e'n*","';1n vjerca iz broja sv'ojih vjernika. Njegovu milorstinju vratili $r mu
ovako ogavnih
ji,;',;U":n{i"i'tri;H:iii
li"ilni-J;*'**;lil",n
stvar: do zadnjeg s.esterca.
* * *
'oun mrZnje i osvete'o:ts '."":--^:-^^-Xir.',.*.1ia. uni.ti Der
otxupltetli' da unisti Demlur- Malo kasnije prolazi predjelima Male Azije FriZanin Montan,
wdje nikakv" ta;ur"'%i;;;;J;" nekadasnji sveienik bofice cibele. u njegovnj pratalji su Maksi-
ut"t pnotuboga?' prtaju ra-
stras,r-rog
miia i Priscila, dvije Zene, kro,je su pobjegle od wojih rnuZsva.
,:f"l:; smo mi djelo ovoga Moaltan navje5duje skori swsetak wijeta i dolazak Kraljwstva
zodaranisluiatelji prijatelii. *oii!':'.:-91:.16"^.,f,::""g"iJj, je Duha svetoga, koji se ukazao u njemu. sarnoga sebe naziva lirorn,
irar:evstva do'brog
3"*t''
Boga' ona na kojoj je svirao Bog wojim prstima.
oNa5a du5a potjed"i"'"iiltttg isl"u st;erao je Demiurg
u gndobu Sa svojom naukom zdruZuje veqlna stroge iudo,redne zah-
l'gii;1'ffi
iskra Niegova eistoe tjeve. Grije5i onaj, koji bijegom dzrnakne muteni5tvu. Zabranjuje
tii"f",
- S1" ga je sam nadinio'' stusatelji ponovo sklapanje braka nakon smrti bradnog druga. Kr5ianima koji
ordgoveraju
,,Ali i Krist ;" t#.^ii:"r"!. tt"*
"rada''
odgovara krivo'
I teSk,o sagrijeSe, nema prema njegovoj nauci oproGtenja, pa makar
tJiln-2u""' X"o Sto
oKrista Krist s neba'
"i:" carwu"ja tiS"o ie iinili najveca djela pokore. Takvi krsdarni zauvijek su osuelerri na
vierac. ,,U 15' godit'1--TiU"rijwa u u Kafarnaumu'' pakao. Svoje evanelelje pro,povijeda u ekstatidnom stanjru, pri tonn
uzeo prividttt tii'et'o'
t"-''t'tt''pi" -1i1a9c'€i
xrr,i-G"r nas ieo i pio? zar vide, budi i trua se. Porput potaxa hara oko sebe. pade i straStveuri,
-prividno veoma strogi crkveni pisac iz Kartagg Terlulijan, prihvaia zabludu
nije na Golgoti"i."i"o?IG"
ri:'os"H: ili;%J":"it; kriZu je bilo razapetopri- zaslijepljenogFriZanina.
-Sve je to orr **{.
patnle.Uite su,grividne''
vidLno tijelo' f frist-"ove rodenju od
-Pa ipak nt'u#"1i't" it'ttu go'"o'i-'o- K'itto"" U isto vrijeme iskrsavajru nsve.nauke, korje se ordnosena Fre-
sveto Trojstvo. Teodo,r, kslar iz Biza,nta nijeie s j.o6 ndkim oso-
Marije Djevice'* ,-'^r:^ -icnr i*tinita... o
odvra6a
Evarndelja ni'su istinita'' bama, da su u Bogu tri O,so,be.prerna njihovo,j nauci u BogU je
,,Prva poglavlja njegova
samo jedna os'oba, koja se pokazuje u djel,irna Oca, Sina i Duha
Marcio,n.
"^*-"ft-"oei od slu3ateljadijeZuramenrma i okre6u leda ovo'm kri-
. '":T;;; i
Svetoga slidno, kao Sto jed,an te isti glumac izvodi tri ,razlidite
f '"o-h' koji se daju zaluditi' n' ga
pa i l'-toge'
voviernomuditelju,Jii'ttiJ "J"alri.
.,ruiiu eittiti' : * * *
;;t"'i","il; i^ .^ krletke svoea tijela''
Lrrerke svoga tij
iz jad'ne t
-Oslobo'dite UoZ"'"'ft''t iskru Boga kao u Poput gnostika, udi Perzijanac Mani, ,r,odrormiz Babiloora, u,te-
u"Iiubav do'broga meljitelj Maniheizma, da postoje dva gla'rna. biia: dobno i zlo, svi-
,bnronrinie heretik' ";#fi;"";;" i,.,a *"t"t bd, ecite se Ze- I
bazen! uzorzai"#I"-"';'d1 I jetlo i tama. Jedan anileo stvo,rio je svijet od wijetlih i tannih
t<a't<av
gl;;il' jer oodyal" t"*" djelo zlog bogp' Po :
nidbe! Zenidba i" Na p'rvoj st+' elernenata. Isus Krlst 'dodao je u svotn prividnom tijelu, da qsrlre
trima stepeni*" o*i:"'J"-eJt:"x lo-r'tkunljenja' l bodi iskru wijetla iz tame tijela. Precrra Manijevoj nauci dodao
pe.,i"isu-hilicio.
d;;."" I:'"J" "Ttff
"iril'i-9:*ll"-tllri,l'J:: je Lzus kao obedani Duh Sveti, da izvede svoje djelo.
Stari Zavjet
;;G"-*"teriji..Nadrugoj*t.p*}o.,t";5;;":"is":stepenici poLpuno zabacuje, a iz Nwog Zavleta,porprima samo mal.o knjlga.
viernici,koji se oote posljedi*.."Y9j" Ilff i]".,fi'".'O;ii;
po duhu' koli n'reztru
oti' t"o;i hve samo
'o ol
su "pnzumat,"'"' ..
115
114
 BORBA OKO JEDi\:OG JOTA

dnrije skupine' U jed-

Medu njegovim prista"Sarna$vlalu se posvetiti postom i Arijetso kriootsjerje i Sabor .u Ni.ceji
noj su katekumeni ili-slu5atelji, koji -se..imaju
*"il!"i ili A"ti' k?jiT1.."tl: ?:t33]ffi "T:
molitvom;u drug'oisu lata"i i
*X'#;"'##i"'i'#t p"sao' budua da on vrijeda svi- Aleksandar, sijedi biskup egipatkog ludkog grada Aleksan_
drije' odloZi perq kojrim je potpisao niz pisama 1 nasiloni se umoran
rko se;'";;'iffiF;
iet svijetra.
ler svrJeLra' rnv
DU
11::ill,:,"iff"1?;#;
ponovo utjeloviti i watiti ,i na naslon stolice.
jetu powe odistio, m ;;;
"ur*'"u*"tl -Za danas je dorsta!.. rede odah,nuv5i, ,rZa ostafo ima
na svijet' vreinena
[ilrroti*"" je poginuogodiure.2?6- P-::11 sutra.*
Il,rl\/UrvJerdu
="""t"
Js l/vErrrsv
-:
E*---
. , " *:Hft:H:
Zivul.r-e, oeurili.NiJeo.r"se.naukapti:,^*l*,.-u:yt*n"Xf; jedna strrar, koja ne do,puSta viSe nikakva odlaganja*,
"nauka jos tjednom
"Ima
krscarxsKrm;-#i"*;1
f#Jhtr "e"ry""11,
'o'"'*"liurili"""i"'ott" "-- *:y'- na"*X1ig: odgovori biskupov tajnik mladi rtakon Atanazije.
Zapadu- oZnam, urisli5 na .A,rrija.., uzdahnu biskup. ,,IJden jg
vjere.UlS.vijekutr o** veo,rna
rjedit, neporoirra Livof,a. Narud hrli u Baukalis, u njegovu
crkvu,
here'za' ko'jima su se prid'rrrfile o, da ga iuje' Dolaze mu mornari, nosa.di, radnici iz tkaoirica, iz srta-
Mnogro orpasrijim od $/ih ouih
;i;;i"am' koii potrese prkvom do u nje- i klara, iz trzrornice papirusa. Dolazi mu i nao,braZeni svijet. I sami
ioi mnoge druge, p;;1" profesori iz -11111ssicna..
1,i""'i*t1l:. iitotieatna ju je cijepao'
hvale njegov um i njegovo
i '-'{auica koju propwijeda tako je krivovjerna, "rrurrju,
.. d.a krivovjer_
jc< nije nitko uropwijedao. Njegovo krivovjerje potkapa
"ljy te-
melje na5e vjere...
.Cesto sam gcrrorio s njime o njegovim nazo,fiima*, qdvrati
biskup umorno, ali moram prizn:ati, aa ifr
ioS nisam pro"""o. Svaku
1gdenicu, koju iggovori, potvrtluje brojnim citatima Svetog pisma.
Nije rni posve jasno ni to, da li poride boZanstvo IsusovJ,
ili ne.
Napokorn sam ga zamolio, da prismeno raAoLj svoje shva6urri".
Vu_
lik dio proSle n,oii proveo sarn u d{tanju toga njeg.ova
spisa, i sada
:znam isto toliko, koliko sam znao i prije.. Aleksandar raanota
jedan papirusov smstak, koji se narazio
na njegovu prisaiem storu.
*Sto veliS na cyvo mjesto, tole sa^o sludajno
tir"*l
-K'rist je stvorrenje, ali nije stvorenje karo sto su
druga stvor-
renja. Krist je nadirrjeno biie ali nije onakav, kao ito
.r, ni&rrl*"
je roden, atri se ni;'e rod;io onakq kao Ste
{ruga-biia. Krist se ra_
daju drugi.-
oAh, dragi moj, ovo je preudeno za mene
starca!*
'Arije se sluZi rijed.ima, da stvar zarrrradf,.,
a ne da je osvi_
jetlio, rede Atanazije, koji je
na aleksand,nij,skom wzufiliStu stekao
sjajnu naobrazbu. .Postavlja twdnjru,
ali je odmah tako slabi, te
se gotovo dini da je opoziva. Metlutim, jedno je
sigurno: Arije
poride boZanstvo Kristovo. pr€rna
njemu je Logos _ Rijed Bodja
doduSe prwina Svih stvurova, stvorda j" prr:" svakog wijeta, ali
ie ipak stvorena, pa prema toone nije vjetura, nije Bog.
Tirne krade

177

116

najdrrag)cjerdji draguli iz Kristove km,ne, nisti temelj, na kojerrnr
je-sagiade,rra Crkva" Uza. sve ci,tate, koje navodi iz Svetry P;srna,
-ufi
itr dakako i krivo tumadi, njegova je nauka poganska' Iz nje
gnvoni Platoncrv i Plcvtinov du,tr, a ne duh Evantlelja koje dopuita
iamo jerdno vjerrovanje - vjerovaorje u bit'rru jednakost bo2ans6ih
Osoba.* -i
Aleksandarsedigaoipo5ao.doprozora.Izulicese6ujebu,ka.
tuje se pjdvanje.
.Cuje5 Ii, Atanazije?* rede biskup tajniku. Posvuda pjevaju
pjesme, koje je Arije naudio' na'rod. Njegove pjesrne p'jevaju moo:-
t" ladarna, seljaci iduci za plu,gom, pjevaju ih Zene kod svotjih:
"-*i
mdnih mlinova, djevojke na bu'naru, pjevaju ih gonidi deva u ka'-
ravanatrna' pjevaju ih mcmci p'o gostionicama' Svu'da pjevaju o'
Bogu i Slnu no'Z;ernu, koji je stvoren, a ne roden, pt'ije svitr
vrgmena.<<
.Arije hvata ljurde, kao Sto ptiiari hvataju zimovke na ljep-
ko,r'adu.., ,odgovori r{akon o,gordeno. -Kad putern sretne kakva lorn-
dara ili kojeg drugog dovjeka, pita ga: olmas li sina, prijatelju?''
- ,'Imam... - isto toliko gordina koliko i ti?' *
"Ima Ii tvoj snn
oKako moZe m,oj sin imati god:iLnakoliko i j,a?* - "ImaS pravo, to
je nemoguie! Ali kako je naog'uie, da Bog ima Sina svde dobri?"
- ,,Na taj nadin brblja Arije pred wijet'om.'
,,Ima i bisku,pa, koji su sklorri njegovoj nauci. Nedavno mi
je pokazao pisrno biskupa riz Nikodemije Euzebija. on veorna hvali
njegcrve nazore, a znas, da taj biskup im,a udi cara Konstantina...
-Pomato mi je, da ga zasljepliuie das'tohlerplje.I Arije te5korn
mukom krije svorjr-r oholost. Njega zaslieplj'uje oholost do'vjeka'
kojd ne ie d,a prihvati tajne, Sto je njegov um ne mode prodrijeti-
Stoga mu i odobravaju naSi sveudiliSni profesori, jer se i sami na-
dimlju zbo,g woga znanja...
-Sto da utinim?* pita Aleksandar umorno'
,,Sazovi sinodu! Fozorri na tu sinodu sve bisku'pe F'gipta i
Lirbije! Neka se Arije pred sinodom opravda!'
-TVo,j savjet izgleda mi dobar..' odgovo'r'i natpastir Zivahno-
ospremi we, 5to je za to potrebno! Otkupljena Crkva ustanovit
ieisti'nu!..
***
U dasnoj skup5tini, koja se doskorra sastala u Marijinoj cv'kvf
u Aleksandriji, nastupa Arije pun samosvijesti. To je ved starac
mr5av i visok. Okretrno brani svoju nauku i pri tome neprestano
118
citira Sveto Pismo. Njegw najcrdludniji protirrnik jest mladi, va-
treni elakon Atanazije. On Arija sve vi5e goni u tjesnac.
"Twdi5, da je postojalo vrijeme, kad nije bilo Rijeii Bo,Zje?*
pita ilakorn.
-Dakakok odvrati Ar:ije, -ukoliko se uopie moZe govo'iti o
vremenu prije stvorenja.*
-Tvoja tvrdnja je u orditom protivurijedju s Evandieljem we_
tog Ivana, u kojemu se nalaze ove rijedi: -U po,detku bija5e Rijei,
i Rijed bijaSe od Boga, i Bog bijaSe Rijed.* Ako je Krist stvorenje,
kao Sto ti tvrdiS, nije rnogao biti B,o'g,mcgao je pa,sti i sagrijeBiti,
kao Sto i mi mcZemo.-
*Je li to tvoje uvjerenje, Arije? pita jedan od biskupa. .Da
ti ti naudavaS, da je Krist mo,gao pasti i sa,g,l'ije5iti?*
-Tako je!.. odgovo,ri Ar,ije, uvjeren, d.a ne moZe dati drugog
odgovora. Tada se prolcrrnr u skupstini krik ogordenja. Biskupi
skadu sa svojih sjedala i ne mogu se vi5e umiriti.
oTvoje su rijedi laZ i prijeva14.., dovikuju svi oni krivovjercu.
"Ono, Sto govo'riS jest izdaja najvede wetinje!*
Biskupi su j'oS dugo raspravljali, a ornda b{zo, zakljudi5e si_
nodu. od stotinu prisutnih hisku,pa samo $.1 dva ili tni pristali uz
zupnika iz Bauka'lisa. dok su wi c,stali odludno zabacili njegovo
krivrnrjerrje. DoneSerirje zakljuiak, p,o kojemu se Arije ima odreii
svoga knivovjenja iii svoje duhovne sluZbe.
-Ne 6u udiniti ni jednc, ni drugo!.. o'dvrati heretik s oho,lim
prkos,om. -Poaivam se na sveo,pei crkveni sabo,r!*
Ipak nije osiao u Aleksandriji. Fo5ao je u palestinu u Ceza_
reju, gdje ga je prtmio tamo5nji biskup, veo,rna zasluZni crkveni
povjesnidar Euzebije, bud,uii je bio sklon njegovroj ,naucri.
u Aleksandriji je dc,ilo do cgoriene bo,rbe izmedu p,ravovier-
nika i Arije'vih pristasa. u nijednom gradu ne urani nanoa tlto
slrasfven'o svoje misljenje, kao ovdje. u Aleksandriji se nikada ne
zawSavaju utrke na kolima bez obraduna noZem i kamenjem. po
gostionicama, na ladama u luci, u velikim radionicama desto
iz-
bijaju velike svade. Ni biskurporrra ku6a nije po,stedena od tog;r.
Pogani se raJt';ir neslozi krSiana i javno im se r.rgaju u svojim
kazaliStirna.
Bi,skup Aleksanrdar mnog\) p rta pati zbog razdo,ra u svoln
stadu, ali ga njegov mladi tlakcrr bodri da n"re popusti, pa takrr
postaje on jed:nim od najvjernijih branitelja istine.
Pisrna lete po ditavom svijetru. Aleksand,a,r i Arije piiu bi-
-
skupima gta'rrrih Crkava i svaki od njih dvojice Urani wole
sta_
119
 Nug"to" se u tu po trZnicama raspravlja jednostayni
novi3te. Razvija se str:astvena i ogordena borba' neuki puk o najteZim vjer_
utva'r umije6a i car Kqrstantin. skim pitanjima. Kad je Atanazije htio tupitl
Huije' biskup rede mu trgovac: *okava,
Jednog dana godine 324. d'ode u Aleksandriju ""f.ofif.o-
je bio carev savjetnik u crkveno-
Spanjotstog-grada kordove. On . ^.,,Smokve stoje tri obola. Veoma su dobre, ali je Otac veii
70 mm j'e godina' Veo'ma je t'o zasluZan muZ' od Sina.*
poUtidf"i*-"t"arima.
ilL tijelu jo5 nos;i biazgotine, Sto ih je dobio za mudenja' Pekar, kod kojega je kupio kruh, pruff
"rr*r, pismo' Pism-o istog sa- mu ga s rijedrna:
Donio je aleksandrijskcm bisktlpu carevo -Roilsr jg a nije stvoren!*
drZaja loslao je car i Ariju. Atanazije dita svome sijedom natpa-
Prosjak moled diZe svoj glineni londi6, ,a kad mu
koje podima rijedima: -p."ogorrorl
stiru carevo pismo, Atanaeije spusti u nj-mil,ostinju
novac, prosjak: ,,Hvala, gospod,ine!
-Pobjednik car Konstantin Veliki Aleksandru i Ariju*' Ali Sin BoZji stv<rren je iz nieqga.-
te
Vladar se tuZi na borbu, koja krSianstvu prijeti razdo'rdn' 20' svibnja 825. godine cvtvori Konstantin
obuduii da je njezin uzrok posve pnrru sjednicu korrr-
moli da bi se ta borba stiSala, ., namjesrrikovoj krj;i- je nekoc storovaror Frinije
vdi
n*uturl Taj uzrok nije nikako vrijedan, da se zbog njega "iI? .paladi,
Mlatli. Car sjedi na.zlatnom prllestoilu,
"
nevainim pi- ogrnut grimiznim plaStem,
tako Zestoka borba.o Piema carevu miSljenju o tim a na glavi mu je diadem.
raspravljati' nego 6e
tanjima, o tim sitnidarijama ne treba -uopie Poaorno pnomatra
Sutilo' ovu
biti najbolje, ako se o njima bude se sabralo 818 biskupa iz .Atanazije
svih
"tnaluva ftsnu skupStinu, na kojoj
Aaje, iz Sirijg. Fenicijq
oNevaZna i sitnidava pitanja!" progovori Atanazije ogordeno' Palestine, Arabije, i1
dovjek bi rekao' da iz Vtezopotamije, perzije, Grtkg iz
kad je opet savio p"rg"*".,.,' "Prema tome, -E$pta,
Macedonije. Malo-ima fatioutifr biskupa. pup.,'Siirit"a
sporedni sivar, da Ii je Isus Krist Bog ili nije' Zb'ilja ]T.oj.u,
kqji zbqg visoke starosti nije mogao r.
:u -Galije,
dodi, zastupaju dva prezbitera.
"u
je veoma "ut" dudno takvo shvadanje!" Doili su bisku,pi i". K.u"t1q9, i"
Kalabrije, iz panonije.
,,Caru je u pr-vom redu stalo do mira u Crkvi"' odgovori Ho- Mnogo ih ima na ovoj skupdiini, I"rji;;
svorne tijelu nose tragove
zbog ove nesretne borbe'"
. *Znarn koliko je noci pro'bdio
zije. krvav,og muderri5tva.
oPastirima Crkve mo,ra biti preda istina nego carev tT!ir.., Fun po5tovanja gleda mladi dak,on
Aleksandar. vise: Pastirima crkve mora biti mezopotamijskog biskupa
odvrati biskup "Jos Pavlq ko,mu p'ogo'itelji osaka,liSe ru[e usi;anim Zeljezorn; gleda
je Arijeva
draZa istina' nego mir u Kr"aljevstvu BoZjem' Za me Pafnucija iz Tebq kg*"..*, p,"",g""jt.lji
ne iu prestati da govorim pr,orrezali desno koljeno;
nauka krivcrvjerje, i dok sam Ziv, gleda druge, kojima p,
-ispali5e ira""-_llo.-mo.a;u
Mnogo ih je dodlo te-
protiv nje't Skorn muk,orn ,na Stakama, aruge
mnogo je razgovarao I :Iako- ofet podupiirati njihovi
Slijedeiih dana Li^,I-.,-
biskup rr^ziia
Hozije mhd( clahqri i akqliti' rma ih, kojimi
'aJti- drs6u od prepaienih muka.
nqm Atanazijem, te je doikora postao jed'nim cd najodhrdnijih Ko,nstantin otvara koncil na latinskom jeziku. porziva
protirmika arijskog krirnovje'r'ja. Ni pred kim nije krio woga ske qce' nelra iskreno nastojg kako sabon-
uvjerenja. bi se doznala istina i trspo-
prista5e stayro mir. Iza toga udari5e miilje^ja jedno
I up,ravo wo drZanje -Pobiskupa Hozije r:aspali do kraja rnadsva.
o ar"g, p"p"i ogt.it
ulicama Aleksandrije dode do velikih
zasl,rjepljeno'g svecenika.
pode5e obarati dak i careve kipove' Arija nema u dvorani, gdje se vodi
tr"rni." iato, aa korncil, ali on iz hodnika
Po savjetu bi"krp" Hcnzije saz'ove-car veliku crkvenu skup- i no'kralni*r p'ostor{ja ..pt"r.tj" borboon svojih pristasa. sastavio
gradu Niceji' t3.ju obram,beni govor svoje nauke.
itinu ili tako zvani eliumenski koncil u bitinijskom Mladi Atanarii" p*t"iu ,r*
je, zauvijek dovdi borba' koju je dS"A gko kojega se kupe pra""oj*rd;.
Svrha ove skupitine da se
Bsrba se na koncu ,oal o jedncrn jedinom
izazvao Arije' sl,ovu, o slcrvu i.
carskom po-
I biskup Aleksandar pode . na ko'ncil' Vozi se P_ttf"g
Hozije izjavljuje da je Krist s Ocem ,,homoousioso,
U gradu Niceji vlada to jest iste naravi. dok lu1Tu,
itom. Prati ga njegov elakon Atanazije' Arijanci J; je Krirst s Ocem samo
po svim ulicama, po mjenjadnicarna' bazarima' -homoiousios* srlidne naravi. "j.e,
uzbudenje.
"Jif.o
120
 prernda te5ko shva6a'
Konstantin pozonro sluSa raspravljanje' ALEKSANDRIJSKI SVJETIONIK
za.Stose treba tako stnastveno boriti zbog iednog jtdiT"g ".LYi'
pristaje uz Arijevu nauku' Voda im je biskup
1? biskupa
Kristovo brane u prvom Sueti, Atanazaje pet puta u progonstxu
Nikomedije Euzebije. Vj"t" r''t boZanstvo. Arijwa
iz Antiohije i Atanazije'
redu Marcel iz Ancire, !.t*t"ttiiu proi-ita nekoliko
kad mladi d"kott Jednoga zlatnog jesenskog jutra godine 335. prolaze putnidka
zabluda postaje
to jest Arijeve poutne pjesrne'
odlomaka, .Taliler',"*,'u';it-", kola knsz "Porta nigra - Crtna vrata.. starog rrimskog grada Triera,
odluci-ne pokore se
Saborski o"i ornais" Arijevu herezu' Ovoj koji se u to u'ijeme nazivao Augusta Trevirorum. U kolima je.
detunao
i-t";"*-t iz Ptolomaide' dok svi ostali pr.ognanik Atanazije. Grad vreyi od vesel,og Livota. Crvenobijeli
samo Teon i, vr"r-"tit"
potpisaSe vSeroisporil",l zauvijek priznaju istovjetnos'E volovi vuku teSka, vinovo,m lozorn wjendana kola, u kojima su
puni svetog Zlr:t u prvom
naravi Oca i Sina O-vu istinu brane daba:i krcati g::cZtta. Bogati tngovci kodopere se u svojim haljinama
radi swje vjere'
redu biskupi, koji podneso'Semudeni5tvo od dragocjenih zlatom ure5enih tkanina. Uz plavokose sinove
po p'rvi put' Vjerovanje' koje jod i Sjevera s keltskim dokoljenicama i dugim otvorenim ogrtadima,
Svedano u" o"i t'.r Xicejl
danas malim'o kod svete Mise: gleda Aleksandrinac crnokose Rimljane u tunici i togi. Jedna
svemrogu6ega' Stvoodtelja satnija galskih legi,o,nara stupa tedkim korakorn. Iznad labaruma
-Vjemjem "Jii:-i;"c" Boga, Og3..
u jednoga
neba i zemlje, *"g" ; nwidljivoga' I u jednoga Gcrpo- sja se datni K'ristuv znak, koji je na cmskirn za,staval'na zamijenio
o4*og od Oca rimskog orrla.
dina Isusa Krista, Jedinorodenoga Sina,BorZjega, pravoga
Svjetlost od Svietlosti; Trierski natpastir Maksirnin srdadno poadravi dodljaka, te ga,
;il; svii vjek'ova- Bc'ga o'd Bo'gi; jedne
Boga od pravoga B;;' r"ii bio sworen' n€o roden; ponc,sErrodmah odVede na mjestq ,sa kojqa su odzvanjali udarci
"i":t ' ' '"
biti s Ocem, po kojeriu je we stvorerto iekida i dlijeta u r"rkama zidara i klesara-
pT{sta5e iskljudeni su iz Crkve' Njegcrvi su l .Gradimo baziliku*, rede biskurp svome gostu. -Ako Bog da,
Arije i njegcrvi
spisi spaljeni. odluka'koncila objavljena le cijelome wijetu' Ude- trajat ie vjekc'virna. Zidcvi stde na temeljima palade, u kojoj je.
.ii"i velike skup3tine vratiSe se svojim kuiarna' nekod stan'cvvaocar Konstantin...
potpisaSe -
""
Ipak, krivovj".iu tti:" nestalo' Neki bis'kupi' koji -Sve ovisi o terneljima!<. uzvrati Ata,nazije. .Temelj Crkve
poie:: j avno naudavati Arijevu
zajednid)*u Vj eroispofi e'i," a*ko'u - Euzebije; jest vjera u Krista, jedinorcden'oga Sina BoZjega, koji je iste biti
redu biskup Nikomedije
nauku, medu njim"'ii-p"'ottt'predobiti s Ocem.*
Njemu je poSlo za Arijevu nauku i Konstan-
"" ",tttorn zakljudlce koncila' -Radi te vjere, mc,rao si u progonstvo !* uzvrati toplo
tina, prlmaa je car bio pristao uz
Maksimin.
T r i g o d i n e i z a k o n c i l a u m r e s | a r i n a t p a s t i r A l e k s a n d a r .Atanazija'
Naroi;l -Ima ih dosta" koji dijele sa rrlnorn istu sudbinu. Tako je
natpas'itra bojo"'rnog
i svedenstvo efacs"nJJ:-e izati'a za prognan liustahij lz Antiohije, Marcej iz Ancire. Ah, brate, tesko
pobcrnika prave nepatvorene .vjere' je biti dale'ko od stad.a,kad,a na nj navaljuju grabeZljivi vu(:i..<
Atanazija' da primi natrag
Godine ZZS'z$tiZt' Konstantin od
""fif.og
Buduii da se Atanazije opro clorn ca-' -Razumijern te d,qbro! Nego reci rni, Stc, ie biti o'd Kraljev-
Arija u crkvenu zajednicu'
zahtjevu, Prognan bi u Trier' stva BoZjega, kad se i sam car pri,klanja Arijeuu krivcvjenju, pa
r*o*
pravovjerne biskupe tjera u progonstvo s njihovih biskupskih
stolica?*
-Gospodin ie Stititi svoju Crkvu. BoZja ruka snaZnija je od
AugJtlstove...
Slijedede goddne stigne u grad na Mozeli potresna vijest. Alek-
sandri.jrski sveienik Makarije dodao je u p,osjete svome natpastiru
i pripovijgdao mu o neobidnim dogadajima.

722 123.
 Egipianin
-Arije, kako vam je poznato*, priyovijecla 'obojici
,rpred'o'bio suUe' t<aa se pred njim zakleo' da Konstantin II., kornu pripadne Galija, Brita,nija i Spanjolska,.
biskupa, 5"-"u"u-"u
je car nalo'ilo carigradskom dode doskora u Trier.i veorna milostivo prirni prognanog biskupa
crn ne dira u po"ou-.,j*t' ' Iza lqa
da k'rtvoqerca primi u Crkvu i da mu do- u audijenciju.
biskurpu Aleksandru,
ffiil ffi*"-l6
--- -,'fcoiife LaziticiprikaaivatisvetuZrtvu.. .Mo,j uzvi5eni otac izrazio je na srnrtnoj postetji Zelju, da se
H diskosti!* vikne Maksirnin vatreno' vrati5 u svoj biskupski grad.., rede car Atanaziju. -Ovu Zelju sta-
ie. Ariju silom
-Aleksandar se oliirao, a;Ii su mu zaprijetili' da vio je na srce nama, svojim sirrovima, pa te stoga otpu5tam iz.
svetilte- bacio se
p*L".i[-p*t do oltara. Tada je biskup poSao u svoje rezidencije sa svim milo'stima... Zatim pred,a biskupru pismo
ne dopusti' da se Nje-
na zernlj'u, te pladu€i molio Gospo'dina' neka u ba-
zapedaieno zelenim vorskom. U pismu zahtijeva car od stanorvnika
t*i,rr ou"se*ti' Bio sam i sam tada Aleksandrije, da svqga biskupa prime sa zahvalnao6iu i poitcrva-
;;;4"6" ,," o.rut
".' njegove Zarke molitve'* njem. Pismo za\rr5ava orrim rijedima:
*----- i bio svjedokom
iiti"i
Atanaail sti*e sraito pes'nlce i rede sveieniku: -Kad vas Atanazije s rado3iu opet bude ugledaq ne zabora-
*Reci, 3bo je bilo daije!* -, ,r vite, kako ga vis,oko cijenim. I zbllja, ne treba se fuditi, ako sam
t""anredno, zbilja izvanredno! U i^+^
isto r,si
vri-
;;ilffi'-. za njega neSto udini,o. Na to me porurkal,a po,misa,ona va5u deZnju,
ui't'"p *" *YT'1 "il^',:B::": i.li:''^ f
'ia
"Jtt ,-: ^ D ^^.r -l ^-ri n

i "*",";;:;;;".te;;;;li k:,i
t'^i"""t,
a isto tako, poX'ava cvog veliko,g rnuZa d,irnul.a je rnoje srce. Neka
ffi:i l,JJ":#"I t-":""11i*"
a'rre .- .. .6"'f"-k1^? :."i*
u licu, ::
za_
vas, draga bradq Stiti BoZja P,rovidnqsi!.
'Jil;. """## r;'
malo' doZivjeti.dok se hvastao, promrJel ni se iznenada Uz veselo klicanje dodekaSe vjernici u Aleksandriji svoga nat- ,
; ;;; ;t"tu'i i qia"'T-1:gll'*51i,:,'::t:
--^-r:-- r,^^ -fo,*rn
bilo Zivota'" pastira, koji im se vratio iste godine u studenorne.
ffiH;;'sr##*. K"d ;a. podigoie, 31: :ll":i-rzise No doskora se nad Crkvom u Aleksandriji
',To jJ djel'o BoZje ruke!" rede Atanazije potresen'.- nadviSe tamni
,'A car?.. upita Maksimisr, oKako je car primio vijest o jad- ' o'blaci. Ko,nstancijg vlada,r na Istoku, pristaje otvoreno uz Ari-
jance, pa u oZujku 340. godine p,rogna Atanazija pdno'yo iz njegoive
nom svrsetku krivcrvjerca?o biskupije. Na biskr.r,parku stolicu ovqg velikog egrpatskog ludkog
-Bio je veomapotisten,pa je olpadTi\ "ifoP:1]jti'"*l: grada podigne Kapadodanina Grgura, pristaSu krivovjerja. Usta-
valj a
E"r";'t;;;;"' et-tt"j eri' kako adj evt- smrt
ilil;il ;;;t".*";;;;i",.
"i'."i":;;",'ai 'Y1";^*1"Y::
'. "Ee*.:".1 R-o*
^ ^-,^;1^ -^ Lolr,n nak naroda ugu5en je krvlju. Atanazije p,ode u Rim Papi Julijru I.,
koji ga primi s odinskom ljubavi i prizna kao zakonitog biskupa
il';.J; ;;;;;"rr; oi" ?o.'"n"'i*l:j S,l^t:o^"iff:if#;-ffi Aleksandrije. Sveti Fapa odiudno stoji uz odluke rnicejskqg koncila.
Ie.nuzetrip-
ll"; ; ?,i'e"" ;; ; ;f . ; ;ini, -da.ga velikc'e f^*^:f " nasta
*Ht'^i;ldu- Tek u jesen 346. vratio se Atanazije u woj grad. Te god:ine
"
K.T;i*i;;;!il' ;-;;'sutxi' krivovierca'
umro je protubiskup Grgur.
bcrka Sutnja. Napokon ie Atanazije:
,,Moramo ,u'ti"g" ipak moliti' Arije je bio starac' komu Neprijatelji prave vjere ne miruju. O,ni smrtno mrze odlud-
je zaslije-
nije nedostaiaia
"uveli#""i et'aot"ana ozbiljno'st' ali ga nog biskupa, koji rijedju i perom postade svjetionikom cijelog
witr krivovjeraca' Bog bio milostiv svijeta.
pila oholost, giavni--griletr
njegc,tvd duSi.* 9. veljade 356. nahrupe vojnici namjesnika Sirrojana s made
vir':ra, kopljima i lukovima u qkvu Teonas, dok je biskup obavljao
o carev'oj smrti' svedanu siuibu BoZju. U zadnji das pode kilericima za rukom, da
Ljeti slijedece go'dine stigne u T51er vijest spase svoga oca. I tako rtlupazije potle po trecli put u progonsivo.
kupkama traZio ie pomo6i u te5koj bo-
U ljekovitim bitinijsii; da ga
lesti. Osjeiajuii, da -t ," ptiUtZava kmrac Zivota' zaltait _ Dugo luta Atanazije otrovnim modvarnim krajevima donjeg
33?' gocline preminu car; Egipta, po rrtr:;skoj pustinji, po vapnencrj pusto,il ife-baide. Kud-
krsti arijSki biskrup Euzebije' 21'- svibnja ali i za- god je prolazio posvuda je nailazio na pustinjake, koji se nastani5e
bio bogat velikim zaslugama'
rastavi se od hvsta, t":t"aj"U*u'
iL po gorskim Spiljama i pustinjskim kolibama. Oni su ga primili s
sjernjen nekirn teikim Carstvo razdijeli5e njegovi sinovi
najveiom susretljivo5iu i s njime dijelili fivrot sircyma$tva. Ti pu-
izmedtr sebe' stinjaci pobjegli su od gradske bukg da.megu u ti5inri slufiti Bogtr

124
125'

i tako se pnipraviti za vj'e&nost'
ostav[jali su mnqgi ftt"t-svoj
Mnogo je on""'JiJ
ovih ptrrstinjaka, pa ;l;
ih je bolje ,p*"u""o'
stinjaka. Napokon i"1;""
r"#",-lai" se dizaio nekoliko palmi datulia'
Ovdje stanuje Al"k;dtac'
'sto g,odina" JoiS kao ii"e"'ft J*to
povijedaj'u e,roo"".?tiJ
majka za ruxu t'oo:nit,'l Uil" 5e
stva, vldi'o je antun"' kako
ruci, na kojemu je bilo
drije i pomaZe k"s;;i;;'.
U ono vrijeme, sa stotinama-.dryCih
na tedku smrt bisk'u'p
iskomadana. Antun, koji-na-
tvrelavi,
$enoj nmskoj
Ovaj srdani -''tz po:J"f:iao:i
h"t;i*k;t
sestre krijepi
" i<li-'a'
zatvonroa, nouio i"
dobi5e za rrrudenja ;;;;.t
na prisilni rad y *i;6irn"'K."d
pustin;u i porla?ro -*i* joS zabitnije i
U potrazuu
put, ne bojeci se
"i-*"e"tog
,-g" j" na5ao. N" ft"a-:"
ustukntro ju ptup'JSili ''"s"o
dva rnonaha.
T e 3 k o d i 3 u i i l e Z a o j e s t a r i p r r s t i n j a k n a r ol&ai'
ot'Jlj"ei*t
koi sam
"pluo'
jedan o'd rnonaha nl-i"t"S*tl
kojega je PrePoznao:
'U pravi eas dolazi5' dasni o6e!
Antun, da ti predlm;;ft.-Tr
P o t r e s e n u z m e A t a n a z i j e i z n o S e n i k o Z u h , a o n d ajednom
starca, koii ie l";;"-;;;;renih
odi, dr.lgo se zagleda* " ULX"p"'
*Cekao uJlt;
--- - stigla je i do mene
borbi
,,Alto ti mislis
.Vjerujem u Krista, Sina BoZjega, jedne naravi s Ocem!..
Vec vrijeme krvavih proglrona
'za proSapta pu,stinjak gla.som, kcrjii se gasio. Zatim izdahnu.
irnutak,i-<rvdje traZili zak]on'
pokornidkom zivotu Sest godina proveo je Atanazije medu mornasima, dijeleci s
;; h"Plutt"t"
:^ s*
'uJ uito-at"el' a"-itt *oz" Itgg pru-
njima siroma,Stvo i pok,oru. Dok je medu njirna bo,ravio vidio je,
velik'u pdrtvovn'ost da su kolibe cyvih pustinjaka prave twrdave disrte vjere, i to mu je
w" je vi(e Stovao stije-
t'' al""lji' prrsti kraj s raspucanim bila velika utjeha.
pustiniak Antun' tf"' -::"..:'U 11. prosinca 361. godine **-r" u Konstantino,pol karo samoF.
je-Ata'nazije kako o Antunu prr-
vladar Julijan, rodak nedavno preminulog Konstancija. Da bi krS-
p"rt :t bio- maleno' diiete' jod ga 1e ianstvo Sto vi5e oslabilo radi nutarrrjih borba, doftusti car, koji se
progon-
io u doba Diokilecian'ova ponovo priklonio poganskim bogovima, da se povrate kuii svi oni,
kozuh' sa S'ta'pom u
odjwen u kozii koji su bili ppcgnani zbog vjere, i tako se 21. veljade 362. godine
hoda ulioaml
pritwsieno zvonce' watio Atanazije u svoj biskupski grad.
bodri u njihovirn rnukama'
ll:O*t-
Osam mjeseci nakon toga ponovo ga protjera iz grada edikt
"t"e*ilt" priznavalacu''or1l"nt j"
je na koilu prefekta Ekdikiosa. Na jedrenjadi vozi se prognanik uz Nil, da
P9ta5,. a djewica Katarina bila opet potraZi utodSte u pustinji. Tek Sto je za ho'rizontom nestalo
*"j
je bio ostavro
"tT " 1-,t^k1-,tu^- grada, iskrsnu na vidiku jedna galija, koja mu se b,rzo prirnicala-
r'ubu pustinje' imao je svuda pristupa' -Casni ode, to traZe tebe!. rede jedan mflrrrar p,roblijediv*i od
ra{)rava' da bradu i
3 .t"aU""i'ft su damili po
straha.
borbj' Onirna' [<'oji 'prljavim
zavijao im rane' Sto ih za- -Okrenite jedrenjadu!- naloZi biskup.
t'odu' voia'
-Da okrenemo, gospo,cline?- onda iem,o im podi pravo usu-
je'i tjeiio i *'"' kdjn su bili osudeni
vratio se u sret ! ..
i:.prog'on prodao
p-l:lli" rnle'itc'' To i hocu. Udini, kako rekoh!* Kad stigo,Se na istu visinfl.r
beskrajan s galijcrrn, dsviknu dm kapetan:
mmZem pt"t'"iio je Atanazije
-TT: Napokon -Hej vi tamo! Jeste li vidjeli Atanazija?.
Zati' ti nrlslin:sf<g
stugro u kolibru' -Jesm,q jesmo,!* odvrati biskup mi,rrno. Blizu je. Samo junadki
purr"radosn'og-odekivanja
je Antuna na samrti' Dvorila su ga veslaj,te!.
I odmah poinu brZe .odzvanjati udarci dekiia, koji je galija-
Sima davao takt za vrijeme veslanja.
g o Z i nPlafuci
i ' k o j u j epokaza
ne
sluZill mu ie za Kad je trireme nestalo u daljini, zapovjed,i Atanazije, da pro-
koZe i rede biskuFm' mijene smjer jedrenjade. Zaplovio je r.rz rijeku prEma pustinji i za-
ogntaE od ovdje
klonio se kod Pahomijwih rnonaha.
--::^ *^r-,r*in
Mal'o prije naldZio nam Ie Ovdje ga slijedece godine zatekne vijest o srnrti cara otpad-
je bila njegorva zadnja zelja'' nika. Njegov nasljednirk Jovijan pristaje uz katolidku vjeru, pa
dopusti Atanaziju, da se wati kru6i. No detiri dana pr.ije nego Sto
. s e n a g notvori
enad je Atanazije u5ao u Aleksandriju, preminu Jovijan.
odiju' Umiruei io5 ftlstileaio ga ie
reie: Valens. Taj ncrvii vladar bio je zagnizen Aorijanac, pa
p"tzi -rr uvelu mku i i trr p,rogtra
slavnoi Atanazija iz Aleksandrije. Atanazije nije vi5e mogio podnijefi, da
;itkG;' Atanazije! vijest o tvojoj
bude daleko od woga stada, zato se sakrije neda-leko grada L -"u-
u trxrstrnJu'<
zoleju svojih rodi elja. Odavle je r.r,pravljao svojim v"likl* stadom.
Antune?*

-726 r27
 GALILEJCE, POBIJEDIO SI !
Svakidandolaziojejedantlakoniops;krbljivaodragovoljnog:
ga o'
progrranika svim 3to t"" :" bilo potrebno .za ilvot' izvje3iivao
skrorriStu napisao je Atanazile
werrxu i primao nared'be. U svom Car Julijan Aytostata
je iod jednmn posve jasn'o izraao
novu Vjero,ispo,vijest, u kojoj
v:L*irti"t", Sina BoZjega, iste dobi s Ocem' Znamerniti udtelj govorniStva Himerios upravo je zavr5io
""":"
Cijele zime krio se u svojoj zabiti' Onda mu je car dopustio'' svoje predavanje pred skorro prazrrim klupama. Studenti zapljes.
gradu'
da se vrati kudi, jer se pobojao nemira u kaie iz u-ljudnosti i ostavi5e dvo,ranu. Tek pred nekoliko dana za-
i postaje be- podeo je prvi semestar gordine 355., pa vedna budueih pravnika,
Sijedi biskup Suva od sada u minr stado BoZje
demcxn i svjetionikcm vjere na i'itavom Istoku' lijeinika i drZavrrih dinovnika znaju neSto bolje nego li sjediti ,r
fivota u dosadnom kolegi'umu.
2. wibnja 3?3. godine pnecle iz progona zemaljskog
tijelo odnesode Mnogi su izostali od predavanja i sada sm:ijudi se i bu€ei{
vjetnru domovin'u. - Atanazije je umro' Njegovo
to i ime kaZe' ie'r wijet'lo tumaraju mlad,i sveudliStarci po ulicama Atene, pa u wojoj obi-
,, groU, ali oin je besmrtan, kao Sto mu jesti zadirkuju destite gradane. Jedan od njih 'ka,o nehortice srpo-
sja kroz stolje6a' i sjat 6e
velikog atetsanAri;st<og svjetlo'nik1
takne se o piramidu wdwa i drugog glinenog zuela, St,o ga je lo,n-
u kato'litt<oj Crkvi sve do posljednjeg dana'
dar poredao pred wojom iradtqnioqrn. Jadni zanatlija mora gledati
kak'o se njegcrva rorba razbija po plodniku, a kad je nastojao s,pa-
siti 'ono Sto se jo6 spasiti dade, duo je, kako mu se zlrorado smiju
muzini sincrvi. Svojim kiooSkirn Stapovima sta,li su razrbijati i'ono,
Sto je jo5 ostalo ditavo.
Ulioom se upravq Zurio jed,an policajac. Jadiktrjuii zamoli ga
teSko o5teieni zanatlija za pomo6, ali ovaj samo slegne ramenima,
te ie:
-Sto ja tu mogu pomoii?- T,o su studenti, ko,ji nernaju u glavi
ni5ta drugo do kojekakvih glurposti. Policija je nemodna prema
njima, a na koncu Atena u crvim jad.nrim rrrernenima Zivi dd njih..
-ItroieS li s nama u gostionicu, Julijane?* pita jedan od stu-
denata svoga kolegu, mladiia upadno blijeda lica u tamnom odi-
jelu. I on je s ostalima upravo iziiao iz Himerisova kolegija. .Da-
nas je v'rude, a Pr.otos irna dobro vinq koje posluZuje njqgwa dra-
Ze5na kierkica*.
-Nisam Zedan-, odwati kratko Julijan.
-Orr-da podi s narna u palestru! Tamo 6eS danas vidjeti naj-
IjepSe djev'ojke Atene kako bacaju disk-.
"Ne iu, imam drugog poslao, odgovori Julijan potresav5i cr-
nom kovr{astom kosoun, koja rou je nisko padala niz fulo.
-Onda hajde k vragu!* proguncla drug i ostavi ga sama. Juli-
jan pode zami5ljen dalje. Na Ago,ri otkriSe stariji studernti nekoliko
ko,lega, koji su istom dor(li u gfad muza. Navaljuju na njih, te ih
odvlade u jedno od javnih kupali5ta, gdje ih zaranjajru i tako dugo
drZe pod vodon, dok se svi skono ne udave. Julijanu je to orgavno,
hode da por'.e dalje, ali m,u pru,t zakndiSe obijesni sinovi rnuze.

9 -_ ,Povijest Kristova Krrljevstva.

729
128

*Evrr jos jednog novog l,ica! Dodi, ptidce, moramo te krstiti!*
-Pustite me na miru!* brarri se Julijan wim silama, ali bi
ipak p,odlegao, da mu ne priskofiSe u pon'od dva studenta' koji ga
$uojim laktima osrlobodiie.
*Gle, gle, plemenitog para Bazilija i Grgura!- povide jedan od
refoqridara ,,Zatr nam'ne 6ete priu5titi SaIu? PoboZni ljmdi, kao Sto
ste vas dvojica, morali bi se veseliti, sto hodemo da krstimo ovu
divlju ptidcu-.
*Buditeobijesrrlsdrugirna,anescarevimro'dakorn!"upo-
zori ih Bazilije iz Cezareje.
*Carey ,rrodak!* ml,rcraju otrijeZnjeni svadljivci. Dakle je taj
mrsavi, blijedi mladid s dubokim crnim o,dima Flavije Klaudije
je
Julijan, br,atii cara Konstancija! Svi govcre o njemu' Nedarmo
na nhnsko,j triremi stigao u luku Pirej' S ovakvim biedakom nerna
po-
Sale, jer bi doviek mo,gaq lako oprZiti prste. Brzo se objeienjaci
^ svako na svoju
krupe stranu'
-Hvala rram, kolege!.. obrati se Julijan svojim oslolbo'ditelji-
ma. -smijern li vas pitati, odakle me poznate?"
*Putovao sam s torbom rra ist'oj ladi*, odvrati sa srnijeskorn
Bazilije. ,'Svi su govorili o tebi, ali ti me sigurno nisi opazio'' Uo*
stalom, i rni dolazimo dz predavaonice, u kojoj nam je H'imerrios
pravi-
nasto,jao do,kazati, kakro Ahi[ pirema strogo rn'atematidkim
lima ne bi mcgao dostici ko'rnjadu. Zapravo srno zemljaci' Obojica
srno iz Kapad'ocije: rnroj prijatelj Grgur iz Nazianza, a ia iz Cua-
reje. Cuo sam, ai si ti ;ekoliko go'dina proveo u na5oj provinciii'
-Jest, po carevoJ dqbnoti Zivio sam Sest godina u zaselku
jetkim
Mancellnrrnu sa sv'ojim bratom Galom.., odvrati Jtllijan s
srnijeSkom.
*Jo,s iem,o se vidjeti", prekirn'e Grgu| razgovor' Trojica' weu-
dli5tairaca rukovaie se i kratko se oprosti5e'
*Nisi smio princa podsjetiti na Kapadociju", rede student iz
Nazianza svorne prijatelju. .On je tamo doffvio strahote' ZnaS
i sam, kako je nedavno carr dao umoriti njegova brata Gala radi
tqboZnie veleizdaje-.
.B,oZe moj, rn:isam htio Jul,ijana powrijediti", prestra5eno 6e
Baai'tije. ,'Ne zamjeri rni ovu moju rastresenost!"
-Obojica prirndeva proZivjeli su Zalosnu mladost na Marcel-
lumu. Julijanru je bilo 5 godina kad je umro Ko,nstantin,'a Kon-
stancijevi vojnici pogubi5e n-rjegorvaoca i rodbinu''
-t<ako je mogao izvesti takve zlodine jedan kr5danski vladar?*
130
-Ne moZe se sigurno dokazati, da su ta urnorstva pofinjena
sra Konstancijewu zapovijed. Uostatrom, car je arijanac, a zalr se
:rnoZe odekivati dobro od dovjeka, koji nijede Bodanstvo Krristovo?o
Obojica Kapadodana *O" * princa ,r" pr*arrr"r,ii*u
"rdali
oqganina llimeriosa i krS6ani'na Proheresiosa, koji je predavao re.
toriku. Sretatri su ga takoder u bibliotekama, gdje je marljivo ditao
knjige filozofa neoplatonidara. Julijan je zalano i u krSianske
crkve, ali se po sveuditi3nim dvoranama Saputalo, da je ,u srcu po-
ganin. Neki su tvrdil'i, d,a se dao takoder upu,titi u etzuzijske mi-
sterije.
Princ je izbjegavao razgovor s dvojicom Kapadoda,n a. eini
se, da je zatvoren, a druZi se isklju,i'ivo sa studentima i profesori-
ma poganima. S njima dolazi de$6eu dodir. Valja priznati, da vodi
besprijekoran fivot. Nikad ga nitko nije vidio u doglasnim gostio-
nama, u k'ojima mnogo mladih akademi6ara provodi no,ii, ali kaZu,
da potajno polazi sa svojim istomi3ljenicima u napu3tene hranrove,
gdje pali Zrtve pred likovima bogova. Nitko nije mogao prozreti
cvog dudnog dvolidnog mlad:i6a.
Bazilije i Grgnrr jako su zabrinuti za Julijana. Na jednoj Set-
nji na5li su ga kak,r zarniSljen sjedd pod platanama na obali Ilisosa
i gled,a ,prema gradu, koji se sa svojim hramovima sjao u zlatnorn
jesenskorn svijetlu.
oVed su bili na pravom putu koji vodi do boZanstva, kad sve
ovo stvorri5e.., uzdahnu princ upirruii pogled u wetista akrorpole.
Prijatelji sjed'o5e kraj njega. ,,Zailto se rnorao utrnuti olimpijski
cganj ?*
.OU,mpijslci oganj nije d'n-lgo, ved noi uz ol,umen Christi* -
uskrno Svijetlo na5eg Otkupitelja!. odgcvori Grgur iz Nazianza.
-Ah prijatelji, znarn, da ovo, Sto iu reci zvu6 pogansfi<i, ali
sunce koje sja iznad Eleusisa, Delfa i Olimpa dini mi se ipak lje.
pse i uzvisenije od golgotske tame, u kojoj se o'io povik raspetog
Galilejca*.
. "Tako ne gcrvcri krB6anin*, odtno ie Bazilije. meni je draga
Atena; veselim se ljepoti njezinih hramova i kipwa.",I I mEni s p,o_
zrati sprsi poganskih pjesnika i filozofa. Z,nam, da su bili na putu
do boZanstva, kao Sto si ti redeS.No tko ie ostati na putu i dalje tra-
Ziti, dok mu se otvara weti5te istine. A istina ss n:alazi s€uno u
Evantlelju
$asrpetoga-.
131

',U onim hram,ovima molili su se neko6 ljudi Zeusu; 'Dai
nam ljepotu, da moZemo dobro Zivjeti!* Da li varn je poanata me
litva, koja bi bila uzvi5enija od sve?..
,,Po,znam je, a i tebi je poznata.., odwati Grg'ur svedano. Ta-
molitva podinje rijedima: "Ode naS, koji jesi na nebesima!-
,,Znao sam, da iete me driati za poganina., nasrnije se prine
usiljeno. *Medutim, k,rSten sam, a u Nikomediji sarn p,ade u crkvi
obavljao sluZbu lektora, ditao sam pred sakupljenim vjernicima
Sveto Pismo. Nego recite mj sami, da li je prema vaSem mi5trjenju
wijet pos:tao boljim po EvandeliuT Zat i naSi drugovi krSdani ne
zalaze no,6u na sumnjiva mjesta? Zat ie opadina ljep'Sa zbog toga'
Sto se izvordi p,o,tajno, a ne javnro ka'o' nek.ada? Ogavno mi je lice
mjerje nekih krBdana, odw'atnije od poganske bestidno'sti. Ili zar
se u naSem vremenu, za koje se moZe redi, da je vrijeme kriZa, vi5e-
ne zlostavlja, ne muii, ne ubija? Zar ie moj carski rodak Konstanci-
je moZda bolji od' Nerona i Dioklecijana? Ljepota je umrla, a opa-
dina je ostala. Nakaza ljepote postaje joS odvratnijom time, Sto se'
krije iza nalidja poboZnosti*.
-Mo,Ze biti, da je istina nesto od onoga Sto si reka,o"., odvratf
Bazil,ije. Medutim, din;i se, da si u dudnoj okolini, u kojoj si pro-
veo toliko godina, vidio, naZalost, malo pravih kr5iana. eini mi sen
kao, da kod pogana narnjerno traZl5 ono, Sto je do,bro i lijepq' a'
ono Sto je odurno, kod tako zvanih priznavalaca Kristovih, koji nisu
vrijedni da spomen'u Njegcrvo ime. Budi pravedan, Julijane!"
-Pravedan? Ti dakle jo,S vjeruje5 u pa'avdu?.. Te3kom 6e mu-
k'om Julijan. Zatim se brzo digne, te rede: "Oprostite mi, prijateJ.ji"
ako sam p'ovrijedi'o vaSe osjeiaje! Nis,am i5ao za tim. Kad bi svl
krSiani bili kao vas dvojica, imao bih mnogo manje sumnja. Mo-:
lirn vas, zaborravite na ,ovaj naS razgovon! Kad bi car neSto o nje
nau duo, svaku bi vam rijed zlatorn naplatio. Onda bi na5ao odavno
traZeni uzrok, da mi, kao i m,om bratu Galu nespret'ni kn/nik skine
gla'vu s ramena, MoJ.im vas, nemojte me pratriti, jer Zelim biti sarn*-
Pstreserni ostavi5e oba prijatelja ne6aka Konstantina Velikoga-
-Istina je,Sto se govori o njemu: poganin je*', progo'vori sr.ii-
to Grgs,1.
-Ja ga smatram bijednim, raskidanim dcrvjekom, koji ne zna''
kam,o spada.., odgovoori Bazilije. oTe5ko je trpio i to mu je rastro-
jilo duBu-.
. ImaS pravo! Molit iemo za njega!"
t32
Malo iza ovog razgovora car porzva wog bratiia ru Milan, po-
digne ga na dast cezara i posla s vojskom u Galiju, da ugr_r5iustanke,
koji zu svakim dano,m postajali sve opasnijima.
-August zapravo Zeli, da me Kelti i Germani ubiju!* rede Ju-
lijan srnijeSe6i se gorko nekolicini wojih poruzdanika.
Oba Kapadodana vrati5e se kuii nakon dovr5errih nauka. Ba-
zilije porsta u svorn rodnom gradu Ceza,reji slavljenim o,dvjetnikom.
No doskora se powtrde u samo6u, jer ga nije m,ogla zad,ovoljiti jef-
tina slava. Dugo je boravio medu monasima u Siriji i u Egipatskoj
pustinji. Onda se vratio kuii, razdijelio imutak siromasima, i
nastanio se u Pontu, u nekoj bijednoj kolibi, gdje je podeo provo-
diti pustinjadki Zivot, posvetiv5i se razmatranju, molitvi i pokori.
Od vremena do vu'emena po,sjecivao ga o,vdje njego,v mladi
brat Grgur, koji ie u Cezareji poudavao retor,iku. Jednog dana
odiud Grgur, da 6e se povesti za primj,erorm svog starijeg bra,ta,
pa i sarn pode u samoiu,
U proljeie 362. godine proiboravi kod Bazilija nekoliko tje-
dana njegov prijatelj sa sveud.ili5ta, Grgur iz Nazianza.
-Stanuje5 zaista na kraju wijeta!- rede Grgur prijatelju.
Njega je nedavno njegov otac - bisk'up u Nazianzu _ zaredio za
sveienika. -TVoja koliba izgleda kao misja rupa medu vrletnim
stijenama, kroz koje sunce sja kao kroz kakav dimnjak. Ta koliba
nema ni llnova, ni vrata, ni ognjiSta. S tvo.jim kruhom mogao bih
polorrniti zurbe, a tvoja ka5a lijepi se za grlo pop'ut ljepila, Ali ipak,
zavidim ti na ovoj tiS,ini. Mnogo si bliii Bogu neg,o mi u gradskoj
buci, koja srneta srcu, da duje Njegov glas*.
Od Grgura dozna pustinjak vijesti iz velikog svijeta. Iza Ko,n-
stancijove smrhi postao je Julijan carem.
-Imali smo pravo, kad smo ga jo5 u Ateni drZali pogani-
nom!* rede prijatelj. -Sada, poslije smrti svoga rtodaka, zbacio je
masku i qtvore-rro pristaje ua pogansku vjertr. Dao je opet otvoriti
hramove, a ukoli'ko su pretvoreni 'u krSianske crl*ve, mtrala su ih
nasa brada v'atiti. Sa legionarskih zastava poskiLdao je otkupite-
liev znak i mjesto njega stavio lik boga sunca Hefija. Sam kao
-Pontifex Maximus - Vrhowri svederriik- prirnosi hekatornbe ffi,ava.
Pogledaj ovaj srebrni noyac! Na njernu pi5e, da je kovan na uspo-
menu cytvaranj,a hrarnova bogova...
-Progc,ni li krSiane?- pita prestraSeno Bazitije.
-OdviSe je lukav, pa ne de da stVar:a rnudernike, ali o,ruzje,
.
kojim udara nadu vjem, opasnije je od lrrrnidke sjei<ire. Zabra-
njuje kr56anima da drZe Skole u kojima se poudava retoorika, gra-
133
matika i medieina. Krtdani ne smiju viSe stupiti u jarrne sluZbe-
Pcvuda nastoji onemoguiiti njihdv utjecaj*.
-No do,pr.rstlojg da se vrate svojim kudama ord, koji su bilF
proginani radi vjere. I sam veliki Atanazije smio se vratiti u Alek*
sandriju-.
-I u o,vffn porstupku gledao je p,ovuci sprretan Sahovski p,otea
u wojoj bou:bi prctiv .Galilejaca., kako nas obidaje podr.ugljivo
nazivati. Zeli naime, da kr5ianstvo pokvari bo,rbama irnedu katr
lika, arijanaca, donatista, manihejaca i drugih sekta. Gospodina na-
ziva podrugljivo "tesarom.., i upravo sada nastdi wim silarna da
Ga utjera v laZ zbry jedrrog Njegova pr,onodanstva. Pctmisli, prrem-
da 'nikako nije sklon Zid,cnrirna, hode d,a o^oet podigne hram u Jeru-
zalemu samo zato, da pobije Isusove nijedi, prema kdima qd hra-
ma ne ie ostati ni kamena na kamenu...
Iza ovog potresnog izvjeitaja nastade duboka Sutnja.
-Svakako,, bit ie bolje, da molimq nego govorimo.., prirnijeti-
Bazilije. -Sam Bog kazat te odl,udnu rijed, kad b,ude doiao pravir.
daso,
Prijatelji provode dane u molitvi, studiju i tjelesnom radu-
Gr€ur je pomogao pustinjaku izgraditi pravu kolibu, da se tako
osigura protiv zime. Dcxvozili su kamenje, obanali drvece. Uredili
$r i rnalo polje, na kojerrur ie Bazilije uzgajatt potrebno po,vree-
Grgur je zasadio dapade i platanu, koja ie prijatelju pt'uZati sjenu-
Usto su zajednidki proudavali Origenove spise i sastavili antologiju
iz njegovih djela. Cesto su razgcwarali o mona5tvu, koje se u ono
wijeme sve viSe dirilo. U Bazilijwoj blizin:i nastan:ilo se dosta pu- -
stinjaka. Svi su oni u njemu gledali svoga voetu i oca.
-Veoma cijenim mona5tvo.., rede jednog dana Ba"zlije. -Da-
leko ,od swjetsl<e vreve, pdstinjaci lakSe saduvaju mir duSg pobod-
nost i duh vjere. Pa ipak, moraju imati jedno dvrsto pravilo, po
kojemu ie u,rediti fivot, da se ne prepuStaju vlastitom miSljenju,
u kojemu desto nema dosta svijetla. Pravilo mora to:cno odrediti
njihov drnevni posao; rDroro dati pravo mjesto molitvi, pokort
i radu*.
Citave nodi proveo je Bazilije sa wojim prijateljem prri izra-
ibvanju takvog pravila, koje bi drage v'olje prihvatili svi monasi-
I djevojke, na delu s poboZnom Makarijom, jednom od Bazilijevih'
sestara, osnova.Se u blizini samosta;n i rado se podloZi5e ncruoi
ured,bi. Redovnidki Zivot cvate tr pustinji, nad kojom se prostinn
pmrtske magle.
134
U te dane p'-rdeli su Perzijancl sve jade prijetiti granicama
rimskqg carsf,va. Julijan naoruZa vrojsku od 6b.000 ljudi, te pode
sa svojim legijama prema Eufratu. U tabor mu je stigla vijest,
koja je te5ko prodrmala njegovu samosvijest. Jedan glasnik zbu-
njeno mu javi:
.Gorspodanr, d<rlaeim. iz Jet'uzalema-.
.Kako napreduje gradrnja hnama?.. pita can radozna"lLo
oGospodaru, to je dudno! Zidovi su bili vei lijepo podignuti,
kada se iznenada po'dne zerplja tresti i uz g,rmljavinu sru3i se sve.
Sto srno sazidali-.
oTko ie se jo5 o,s\rrtati na potres?.. rede Julijan pcdrugljivo.
*ZaitD niste podeli o'drnah izn'ova graditi?*
'Pokusali smo, ali opet se zemlja potresla i zidovi se oborili.
Treii put isto. Pri tom je poginulo mnogo radnika i sada ne mo_
Zemo nati nikoga, tko bi htio raditi na toj gradnji...
Jul"ijan pro,bl'ijedi, ugu-ize se neryozno za prrst i ortpusti glasnika-
Zamislio se car u neobidne udarce sud,bine, ko.ii p,ode6epadati
po njerrru, otkako je o,bukao grimiz: po,tresi u Niko,mecliji i Kon_
stantino,polu; pod-ar u Rimu; su3a ru Antiohiji; popJ.ave u Egiptu
i sada eLo uni5ten njeg,ov najmiliji plan u Jer-uzalemu! Naravnq
da sve valja tumaditi pri'rcdnim putem. pa ipak, je li moguie, da
su ovo,like nesrede sa,mo sludai, zar se u njima ne oditLrje moZda
ruka Boga, koji se srdi, Sto Mu je okrenuo leda?
Kad je iza5a,r iz svog Satora, opazi kako se jedan leg.io,nar
preknstio, kad je pno5ao pokraj njega.
-Sigi*rno vidiS u meni etavla, Galilejde, kad se eto krstis!..
podrugljivo ie car. -Kako je tvom tesaru iz Nazareta? sto teie
sada?*
-Tvoj lijes, care!* odrrati knsianin srd,ito.
Julijan prc'biijedi i b:-zo se okrenu.
Metlutim, vojna je sret,no zapodela. perzijanci se pos\ruda p,o_
_
vlade. U nekoliko sukoiba, do kojih je doBlo, pobijediie-Rimljani.
Jednog daina d,ovedu u..tabor nekog perzijskog bjegunci, koji
je zelio gouoriti s carem. covjek je strasno iznakaZen.
od.rezan
mu je ,nos i u5i tako, da mu lice lid{ mrtvadkoj glavi.
-Tko si?- upita Julijan
_
*Artaban, nekada.Snji satrap*, odvu.ati perzijanac mrko gle_
dajuci. -ZbW, neznainog prekr5aja liSio me knalj Sapo,r, moje
slu_
Zbe i ovako me iznakazio. DoSao sam, uzvi5eni, k tebi.
da m,' se uz
tvoju pomod osvetirn. Ak,o budeS i5ao za mnotrn, povest iu
tebe
i tvoje legije sigurnim putem do Suze i Ekbatane.
135
 Iscr.pljena vo,jska stigne do ci:stErne, kod koje se p,rije dva
*Put ide kroz pustinju.<, mr3ti se August'
dana odmarala. UZasan krik zaori redovima, kad prwi vojnik
oTako je, ali merri je poznata svaka staza, svaka cisterna' Ako
opaze da je cisterna zatrPana.
se povjeris mome vodstvu, d,ovest 6u te do Ekbatane, a da ne 6eE SkupivSi zadnje sile podu legije sutradan dalje. Naireder strig-
jednog
- , , D o b rnio , p
izgubiti o k u 5 adovjeka!*
t6u!'odwratiJulijanizakratkogoklijevanja' nu do najbliZe cisterrne, u kojoj takoiler riije bdlo ni kapi vode'
Odaj na sablasnim krilima oblijeie oko o,be5da5denrhbojnih
Sutrradan zaore rorgtrvi za polazak.
zasta\ra. T?e6eg dana navale Perzijanci. U bezbrojnim detama iskr-
-Bud.i o,prezan, gospo'dine!" opominje cara jedan general' oNe
savaju odnekud iz pustinje i udaraju na iznemoglu, iscrpljenu
vjeruj iznakaZenom strancu! eudan mu je po$led!*
v'ojsku.
-Glupotst! Za.r misliS, da je samom seb'i odrezao no$ i uBi ? Julija,n zgr,abi mad. Nije imao ni toliko vremEna, da o'bude
Njegovo iznakaZeno lice dokaz je njegova poitenja' eovjek, upravo oklop. Jedna strelica pogodi ga u neza5tiienu stranu. Izvukao je
gorioa mrZnje na svoga vladara. Obeiao rni ie, da te za' dvadese- strelicu, ali iz rane potede mlaz krvi.
tak dana cijela Perzija biti m'oja*. Uhvati ga vrtoglavica. Padne s konja. Zamrati mu se pred
-Cini ka'ko misli5, da ie biti najboljel Kam'o sreie' ako moja odima.
sumnja bude bez temelja!* slegne general ramenima' .Ne vi'dim vi5e s,unca!* zastenje, kad ga legionari iznesoSe iz
Put kroz pustinju vodi sve dalje. Legije nezadovoi'jne i iscrp- vreye i polo,ZiSena suhu travu u stepi. Ah, Helije! Kako si me
ljene idu ," ii"to ;". p'a se kamenita pustinja upravo Zari ostavilo, o sve'to, Sunce!.. Zatirn zamordi nuku u ranu, baci krw pre-
koje nesrniljeno pali. No Perzijanac uvijek u pravo
pod su'ncem, ""^r"*. ma nebu, te zastenje umiruii:
vrijeme otkrije kakvu oisternu. -Galilejde, pobijedio si!.
Car ne miruje ni nofu. Dok dtugi s'pavaj'u, on u sjaju baklje Tljelo mu zakorpaie negdje u divljoj pustinji. Po'tudena Voj-
fita p'oiganske f',ilozoLte,koji ga prate i na vojnu, ili pi5e bijesne ska povude se prema zapadu. Samo malo ih je od ove jake vojske
poruge-protiv mrskih ,,Galilejacao. Otrov kapije iz egipatske trs- stigl,o opet u dorn'oviru.r. Oni su ispripovjedili ovaj straSni dorgadaj.
tritke, kojorrn se sluZi kao Perom'
je nazi-
Dok je jedne no6i pisao protiv kn56anske wjere, koiiu kornu'zbo'g otpada dadoSe na-
ljudske zlobe"' stupi pre- Pet g,odina nak,on
yss -splettanskolm igrorn i iemi5liotinom "-;,Bazilije biskupom u Cezareji, nje-
sftra7e,te ce srneteno: dimak Julija,n Apostata, "*"t,
postane
d,a nj tribun nj'ego've palatinske
gov brat natpastiit' u Nisi, a Grgur iz Naziaa-rzabi izabran za bis'
ostra5ne v,ijesti, gors'po'daru:Perzijanac je pobjegao!' kupa woga rodnog grada. Ova tri Kapadodana, zdnrZena medu
oSto si rekao?.. skodi Julijan. so,bom neprolaznim prijateljstvom, spadaju medu svjetionike Isto-
-Tako je. ToborZnjegsatrrapa Artabana nestalo je bez traga!" ka, koji se ne 6e nikada ugasiti i [<oji po ditavom svijetu Sire svi-
*Bi,o je to dakle ipiL i"auli"a?' Skrinu caq' zubima' -Z'na'dr' li jetlo prave vjere.
to'vei legije'?*
*Z'iadu, gorsp'odaru,i burno trai,e, da se vratimo' Zar ne duje5'
kako vidu?*
Julijan, ko'ji se bio zadubio' u posao' istorn sa'da d'u buku'
,,Umiri ih!. zapovjedi car. -Sutra idem'o natrag' Podalji mi
generale na ratno vijeie!-
'sutradan zapo(e povratak. Zlovoljno se vuku legije Zarkom
stepom. Voj,nici kr5iani Sapiu jedan dnrgome:
,,Iz'dao je Gorspodi,nana5ega, pa sada ebo i sam postade Zrt-
vom izdajrstva! Legije nemaju sreie otkako je s njihwih zastava
odstrarrrio Kristov znak i mjesto njega stavio likorve trogova...

137
_136
 LEGIONAR POSTAJE OCEM MONAHA
Samostani suetog Pahomiia
Jednog ljetnog da,na godine 314. goni Pahornije na gumnu
volove, koji vr5e p5eruicu njegova oca. Pri tom podu murnlja pra-
staru vr5iladku pjesmu, koju seljaci gornjeg Egipta vei tisuilje-
cima pjevaju:
*Vn5ite za se! Vriite za se!
Vrfite, volcrvi, za se!
Vr5ite za svoju hranu slamu,
A pdeaicu za svoga gospodara!
Vr3'ite bez prestarnka, ta dana,s j'e hladno!*
Volcrvi mu,klq ridu, kao da bi htjeli protestirati protiv odte
IaZi, jer slt.rncenemilssrdno \eie s modroga neba. Pahornij'e ima
sada 20 godina. Znoj mu curi niz tijelo b,rcndane boje. Sam,o su mu
bokcrrri pokriVeni komadom platna.
Najednom za,ustavi se prestraden. Iz stl,sjednih koliba dopre
do njega vika, buka, dozivanje, a onda o6tre zapovrjedi' Zbunjen
potrdi .s gumna ogradena kamenjern i na svoje z.aprepaSternieopazi
kako powuda vrse rimski legiona,ri, ,koji ulaze u kolibe i iz njih
silom izvla'de mladi6e.
*Novadenje.., sinu mu glavorn. oMene ne ie uhvatiti ove knvo-
pije, ove ub'ojice i palikuie!.. Sav zadihan odjuri prrema Nilu. Bit
6e spa$en, ak'o se bude dornogao pap'irusdve gu3tare. No legionari
su ga opazili, zakrdili mu ptrt, zgrabili ga za ruke i pwukli za so-
bom.
Svo,m srnagom bra'ni se jaki Felah, ali su legio,nari jati.
Caq-
"Hej, momdi,6u!.. dovikne mu d,ekurion. "Zai o se otima5?
treba vojnika. Ak'o se p'okoriS, deka te u vojsci veseo Zivot. Ako ne'
dobit ie5 bidem!..
Na seoski trrg dognali su momke poput manve. Odatle odveli
su ih na galiju, koja je usidrena leZala na Nilu. Dugim ko,pljima
go,ne vojnioi pred so,b,crmnesretne Zrtve, guraju ih pod palu:bu u
prastor, korji je vei krcat supatnicima iz susjednih sela. Nap'okon
zatvoriie vr.ata za njima- Zatim p,ode nadzornik davati dekidem
tak{ po metalnoj plodr. Robovi prihvate za vesla i galija zaplovri niz
rijeliu.
To je prava paklena vo,irja. Jedva se moZe djsati okuZe'ni
zrak. U tom ljudskom klupku ne moZe se ni sjediti, ni leZati. Sat
138
za satom prolazi. Ne duje se ni3ta osim stenja:nja pohvatane m<rm-
dad;i i udaraca dekiiem, kdi vela&ma daje takt.
Zatvorenicirna ne daju ni kqrice kruha. U torn uskom pro-
storu vlada nesnos,na vruiina. Zed,a th rn'.rii do ludila.
Veder je. Napokon se otvanaju vrata. Snrrove Sake veZu ne-
sretrrike jed,nqga za d,rug'og, te ih gone u jednu zamazartu baraku..
To je grad Esneh.
.Vode! Vode!.. vidu rekruti. -Dajte nam vode i kruha!*
-Hodete da buCete vojnici, a jadikujete kao kakVe Zene!.r
rugaju se legiornari. *Do,bro ie biti ak,o se za vremena pniviknete
na glad i Zeclu*.
J{opljima i bidevima tjeraju mladide i zatvore ih u jednu
pojatu u luci. Iscrpljeni uznrici padaju od umo'ra na nedistu zernlju-
Potpuna je imina. euvari ne 6e da im prirudte nimalo
svijetla.
Iznenada se ipak ortvore vrata. Jedalr voijnik unio je zu,bljr.r
i stavio u Zeljezni obrud, koji je pridrrr5ien na zidu.
"Dobit iete porsjet!.. rede voj,nik cereii se. .Ali da niste ni
poku5ali bjelati, jer iete naletjeti na koplje. Vani stoji ditava deta
vojnika, kojima bi bila prava slast, kad bi mogli nekorme probosti
prljavi trb'uh...
*Za1to si tako bezduian?. zadrr se jedan, glas izvarna. oZar nisu
jednom i s t'orbcrrn ovako postupali, ka,o Strc ti sada postupa3
s njima?-
-Dakako,! Zata t ne vidim nazloga, zbo,g kojega bri njima mo-
ralo biti bolje!.. prornrmlja legion,ar, tje5eii se srebrnjacima, ko,ji-
ma je svijet iz Esneha podmitio njega i njegove drugove, da ih pu*
ste zatvorenicima.
Zatim se p'odelo dcgadati neSto sliirro dudu. U sjaju zublje
ugleda Paho,mije muSkance, Zene i djeou, kako iznemqg)rim umi-
cima dijele kruh, vino i voie.
Rekruti se poZu-dno bace na danove, trpaju ih u usta, pi.ju
dug,o iz glinenih wieva. I Pahomije jede i pije, a onda zadudeno
gleda svog susjeda, tihog i slabainog seoskog momka, kako dini
znak kriZa iznad darova, pr:je nego podne jesti.
Castan stat'ac pristupi ovom mladiiu, stavi mu mku na delo"
kao da bl,agoslivlje, pa,rede:
"Cuvao te Krist, u kojega vjeruje5!*
"Da, ode!.. odvrati mladii.
139
 . ,'Kakav je. ovo svijet?* upita Pahomije svog susjeda, kad se
vyata opet zatvsriSe iza nepoznatih d,obrodinitelja. -(;ag se, da ih
potrnas<.
"Poanam i ne poznam.., odgcrvoni su,patnik ,,T.o su moja braia
i sestre, prem'da im ne znam imena...
oKako to? Ne razumijem!..
, mudili ih vjeZbama i beskrajnirn hodanjem.
"On'o su kr5iani, koji se klanjaju Raspetorne, kao i ja*.
-KrSiani, veliS? Da to nisu oni dudni ljudi, o kojima_ se govori
,da p,rezinu bogrove?-
"Mi se klanjamo jedno,m il.vom Bogu, Stvo,ritelju neba i
:zernljer..
,,Zatr $Lt zato do,Sli o{/.amo1,
da nas orkrijepe, premda nas nikad
u Zivotu nisu vidjeli? Mora da su i straZare podmitili, inade ih ne
bi pusti,li k nama. Za9lo tct dine?..
*eine to zato, jer nam je Krist zapovjedio, da ljubimo sve
ljude, d,a priteknemo u pornoi orrirna, koji trpe. Oni se pov,ode
samo za Njegovim primjerum. Jer dok je Krist jo6 hodao ovom
zemljorn, rekao je: .Doddte k meni svi, koji ste umorrri i optere-
'ieni, i ja 6u vas ok,rijepitio.
,,Zar je to Bog rekao? I onda su Ga razapeli ?..
"Jest, raz,apeli su ga! I kao ito su Njega razapeli, tako su
knoz stoljeia razapiniali tisuie krsiana i mudli ih. Zar nisi nista
duo ,o tome?*
-Mal,o'! Rijetko idem kuda, veiirnom sam kod kuie u svorn
selu. Reci jo'S neSto vi5e o njima. Da li ih jo5 uvijek razapinju?*
-Sad je gcrdina dana, otkako to ne dine vi5e. Carevi zu dopu-
sftili na,&r vjeru. No p,rije su mnog'i umrli .radi vjere. puno ih je
ostavilo zdvidaj i plbjegli su. u pustinju, te five po Spiljama kao
pusti,nj,aci...
-Il na5eg sela oti5lo je takoder dosta seLjaka u pustinju, je.r:
nizu mcgli platiti porez" ZnaE i sam, da biduju one, [<oii ,"L"t".ru
s plaianjem. Ka'Z:u,da u pustinji ima kojekakve klateZi, razbdnik4
ubojica. Njih traZi policija. vele, da se po spiljama kriju i kr-ivo-
tvc,ritelji novca i tamo tjeraj,u svoj zanat*.
"fma,S pravo! Medutim, sada se pmstiinjorn crre krSianske pje_
srne. Stntine kriiana Livi tam6r, pu,stinja je postala njihovim
zavidajem*.
Drub,oko u noi pripovijeda mladii pahomiju o svojoj subraii
po vjeori i o pu,stinjacima u Tebaidi. sutradarn nastavise
strasrru
voZnju.
.140
Miadi kr56arrin prikovan je lancem uz Paho'mija, S udivlje-
njem gleda oi,vaj, kako njegov drug mirno sno,si patnje, premda je.
sla,biji od njega.
Napok'on su stigli do cilja. Pcrveli zu ih u v,ojarnu. obukli im
odonlrirrrsk.ih legionara, podeli ih r.rditi, kako 6e se slufiti crruijem,.
Naveder zabavljaju se nekruti s lakoumnim Zenama, od kojih
sve vtwi u blizini logora; troSe svoj,u mr5aru"u zaradu na vino
i k,ockanje.
Pahomiju se gadi taj razuzdani Zivot. Ono malo slotb,odnqg
vremena provodi sa svojirn prijateljem i drugim kr5ianima, kojih
ima dosrta u kohorti. Katkada p,o,laze,i u crkvu, gdje se za nfih
s crsobitorn ljubavlju zavzirna jedan weienil<.
Kad je vojska iznenada raspuStena, a da nije do5la ni u kakav
dodir s neprijateljem, vei je Pahomije postao krSianinorn jo5 prije
nego Sto je primio sakramenat svetog Krsta.
Njegov prijatelj povede ga u svoje selo Kenoboskiju, potle
s njim k sve6eniiku, koji ga je jod dalje poudio u knsianskoj vjeri.
Iza toga pqimi Pahomije sav rado,sta,n svebi Krst.
-I ja cu postati m,o,nah!.. rede Pahornije to,ga dana svcrme.
drugu.
Novokr5tenik ostavi selo, i pocle u divlju Tebaidu, gdje nade"
pustinjaka imenom Palamona.
.Sto hoie5?* upita ga asketa, kad je stupio u njegwu kolibu.
"Bog me Salje k tebi, da me udiniS m,onahom.., odWati o,tpu-
Steni legionar. Starac kima glav,crm.
-ZeliS da budeS rnornahom? Bilo ih je mnogo, koji su to isto
htjeli i zato su do51i ovano, ali su opet brzo pobjegli. Zivot, Sto,
ga oidle pro,vodLim'o,nije lagan*.
"Ne trariim niSia bolje. Bog ie mi dati snage, da izvedem
svoju odluku*.
-Trebat ie ti mnogo snage!* doda Anahoret. kako su nazivali
pu,stinjake. Frirnio ga je i obukao mu monaiko odijelo, korje se
sastojalo od dlakave tunike bez rukava i uZeta,.
U molitvi i ,radu provodila su ox/a dva purstinjaka svoje dane.
Pal.amon udi nov,aka plesti i tkati. Obraduju takoder ne"ito malo
polja, na kojem usprjeva jedam i pnoso. Vodrtl t'rori Pahornije iz
obliZnjeg vrela. Naveder lijeZe na rro,go,Zinumrtav o,d umora.
U njihovoj blizirxi Awi jo5 mnogo drrugih pustinjaka, koji po'.
put njih provode Zivot u strogoj pokori, u radu i molitvi, a ipak su
uvijek veseli.
14t

Neki od njih idu ,predaleko u ascezi. I stari Palamo'n bio je
veliki pokorrrik. Nikad se niije h,ranio dm drugim, osrim jedrnenim
kruho,rn, pf,,osenom kaSorn i korijenjetn. Ni na Uskrs ne 6e da stavi
u hranu niti kap ulja.
zlostavljali, Sibali, a ja da uljern
"Gospodina su mo,ga razapeli,
zadnjarn hranu!.. rede, kad je Pahornije na Uskrs izrrio preda nj
hranu zadinjernu uljern.
Medutim, Palamon je bio odludni pro,tivnik raznih pretjera-
:nmti, kojima su se podavali neki pustinjaci.
-Ovakve pretjeranosti vode lako d,o oholosti, a za mqnaha
nije nli.ita o'pasnije od oholosti.., govcrrio je, kad bi rnu tkog,od pr{-
p'ovijedao o ludorn pretjerivanju. Bilo je, ,naime, p,ustinjaka, koji
su vukli za sobcvmlanac teZak sto kilograma. Neki su orpet u mod-
vari izdubili neku vrst korita i tamo spavali, sarho da ih kornarci
;3bojade izgnw. Dr.t-gi se nisu pra,tri po ditave godine, pa su i s d'ir-
gdn kosqm hodali okolo. Bi,lo ih je, koji su p,odiglt stupove i gdi-
nama dudali na njima. Niska ograda Stitila ih je, da ne padnu.
-Srirgunn'oje, da ima pokonnika, kojd ovo i sl.idno dine s dobrom
nakanorn i time Zele dati Bognr zadovoljitinu. Oni, koje na ovakve
pretjeranostri tjera duh oholosti, postat ie brz'o Zrtvama srrton€<<,
poudavao je mr,rdrri starac woga norvaka.
Jednog dana ispune se ove rijedi na stra5an nadin. Upravo
je Pahomije zapalio vatru, da skuha ne5to mr5ava ruika, kad u .
kolibu stupi mlad monah upalih oiiju, koje su neobiCno sjale.
',eini se, da se ovdje Zivi veoma udobno.., rede rno,nah podru-
.gljivo,kad'opazi,kakoseu1onoukuhapowrie.*Kakovidimniste
daleho nap'redovaLi u ascezi. Moja hrana je mnogo bjednija od
wa.Se.Ja se zadovoljavam skakavcima i sirovim zeljern.-
oNadam se, da si dosta ponizan, pa 6eS s nama podijeliti na5
rudak*, odgovori Palamon.
*NiFad ne ie ruSta kuhana ufi u moja q6ft.4*, odvrati stranac.
*Vidim, da imate i rogohne, a ja spavarn na gol'om kamenu'"
Poti3teno gleda Pahormije preda se. Moil'a da je stranac daleko
pred njim u krep,osti.
,,Da nisi uzalud naloZio vatru.., nastavi gost, -ako imate vjerrr,
stanite sa mnom na Zeravicu i ostanimo tako dok ne izmolimo
OdenaS.*
,'Prestani s tim ludim govororn, brate!* rede Palamqn ne-
voljko. Medutim, strainac skodi bosonog u Zeravlcu, te stane po njoj
plesati i rnnsiti kroz zube Odena5.
).42
-Kad bisrte imali vjer:u ka,o ja, bili biste u'd'nili i5f6x., r'ede p'od-
ruglj'ivo i izade iz kolibe.
-Ovaj (e zLo svrSiti.., progovori stari pustinjak klimajuii
glavom.
Nakon par tjedana doprla je do kolibe pustinjaka vijest o
stra.Sncvmdjelu, Sto ga je udinio ovaj zaslijepljeni monah. Onaj,
koji se toliko hvastao svojom toboZnjom krepo,sti, podlegao je gre-
Snoj napasti, pa da zadovolji za svoju krivicu, odjttt'i u nedaleki
grad Panos, te se baci u pec jawnqg kupaliSta, gdje jadno izgori.
pustiti, da svako fivi po svojoj' voLji.., uz-
"Ne bi se smjelo
dahnu Palamo,n. -Bilo bi bolje, kad bi m,onasi Zivjeli u zaje'dnici,
prema dvrstom pravilu i pokoravali se zapovijedima mudra
i po$lavara...
"Pravo kaZe5..,potvrdi Pahomije, kojemu ova misao nije vi5e
i5la iz glave. Jedne nodi objavi mu Bq s:voju volju, da osnuje sa-
mostan i da morrasima dade dom i pravilo. On poslu5a ovaj BoZji
nalog, op,rosti se od svoga sijedog vode i pode u Gornji Egipat,
blizu sela Tebeni.sija, gdje sa svojim bratom Ivanorn i drugim mo-
nasima osnuje lxvi samostan. Oko p'ustinjadkih koliba, koje se po-
redaSe jedna blizu druge, podigode visrok zid. Svaki pustinjak
obavlja svoj posao i molitvu u ti3ini. Sastaju se samo za bogosluZja
i za vrijeme jela u jednoj veioj prostoniji. Pahomije postane orpa-
tom zajednice, koja je brzo nasLa.
Uz neprekidnu molitvu sastavi Pahomije pravil'o, ko,je todno
odreeluje dime ie se moinasi baviti preko dana. Podigao je i ctrkvu,
u kojoj su svedenici iz obliZnjih sela prikazivali svetu Misu i dije,lili
braii Saknamente.
Od mornaha traZi Pahomije bezuvjetnu posludrnost. Osim toga,
duva ih od lude pretjeranosti u ascetskorn Zivotu. Strogo pazi, da
svatko ima $to mu je potrebno u hna,rri, odrnoa-u i da dovoljno
spava.
Prema onotrne, Sto je naudio u legiji, dijeli Pahomije woju
zajednicu u skupinq koje naziva oobiteljimao. Svaka obitelj dobila
je svoga .obitelji.. nazvao je p,rema sJ.ovima grtke
"sknbnika... Ove
abecede.
Kad u samostan str.lpi koji novi brat, uz svjetovno odijelo,
odlaZe i svoje ime. Da ga u buduinqsti ni5ta ne sjeia na prodlost,
dobiva ime jednog grdkog slova. Tako je anameniti glumac Silvan,
ures kazali5ta u Aleksandrijii, dobio ime brat Delta, a p,nipao je
odjelu Ipsilon.
143
 Redovnidko odijelo sastojalo'se od platnene ko5ulje,.iz kozje:
koZe s kukuljicom, kojorm su za vrijeme blagovanja p,okrivali glavu-
Opat je nar"odito pazio, da nitko ne bude bez po,sla. A posla js
bilo uvijek.
Neka braia radila su u polju, orala qu, sijala, vrSila, drrga
su se o,pet brinula za marvu; nel<i s'u bili zaposleni po razrirn ra-
dionicama. Bilo ih je, ko'ji su pleli nogoZine i ko6are. Drugi su bili
pekari, kro'jadi, sto,lari, kovadi, tkalci, porstolari, IroZari. Neki zu ss
bavili bojadisanjem. Od yremena do vremena odnijela su braia
zgotovljenu ro,bu na grad,sku lrLnicu. Za svoju rorbu traZili su 'tako
n{ske eijene, te ,zu kupci posumnjali, da je ruba ukradena. Jednog:
dana prodao je brat Omikoo,n iz odjela Gama sanrdale skupljg n€o
Sto je bilo odredeno. Opat ga o,Stro ukori i o,duze mru sluZbu
ekon'oma.
Doskora je samorstan postao premalen za sve veii brcrj mo-:
naha. Zat'o osr-ruje Pahomije podnrZnice, kojima je dao pouzdane
monahe za opate. Sam je pomno bdio nad pravim duhorn tih
podru'Znica. ' dudeno pogleda, pa ie:
Pornizn,o je s;udjelovao u porslovima svoje subraie. $ad je'
jednog dana sjedio u samostanskom dvoriStu i pleo rogoZinu, pri-
stupi mu jedan djedak, koji je iz obliZnjeg sela dornio neku na-
rudZbu, gledao ga neko vrijeme, pa ie ma5uii glavom:
oNemoj tako plesti rubl Ne valja Sto dini5! Brat Beta iz odjela
Omega izraduje mnogo ljep,Si uzorak!..
-Budi do,bar, pa mi pokaZi, kako valja raditi!* Djedak ga pun
ponosa poudi.
-Hvala ti, dijete m,oje! ubuduie na,stojat 0u, da i moje rogo-
Zine budu o'nako lijepe, kao Sto su brata Bete.*
Paho,mije je vodio woju braiu s ljubavlju, strpljiVo, ali i
strogo. Bio je zabrinut zbog nekada5njeg glumca Silvana, koji je
znao za slo,b,odna vremena pned m,onasirrna izvo'diti uloge, kc{ima
je u svoje vrijeme odu5evljavao stanorrnike Aleksandrije.
-Bit 6e bolje, da se vrati5 u svijet, nego da bradu zabawljaF
takvim k.rdo,rijarna-, rede mu jedrnom po,tr3teno opat. Ali stari glu-
ma€ sa suzama obe6a, da ie se porpraviti, pa stane tako iskremro i
srda6no moliti, da smije ostati u samobtanu, da mu je Pahomije
oprorstio.
Strogo je ukorio kuhare jedn:qg sarnostana' Sto su mjesecima
mjesto kuhana jela davali rnonasima za rudak slrovo povrrce.
-Braia ne traZe ni,Sta boljelo ispridavali se lruhari.
144
r -A mladi oblati? Zar mislite, da ie mo6i i'd,rtati uz cryakvu
hranu? sto ste radili u vrijeme, kad ste morali biti kod lcnaca?..
rr
-Spleli smo pet stotina rogoZina.., odvrate braia ponosno.
oDonesite ih na dvori5te!. zapovjedi opat. Zatii naredi da
se rog'ozine naslazu jedna na drugu i pobpale. ,,pqslusnost je bolja
od Zrtve!* poudi ih opat. -einite ubuduie ono Sto nala:zepravilol..
Kad je oqrazio, kako jednom starom bratu ruke krva.re dok
, plete rogcrZine, oduzme mu odmah taj posao i dade lakSi.
Najvi5e jada zadavali su rru,r monasi, koji su se prekomjerno
trapili.
,,Za, to ne jedc.S povrie, Sto je skuhano za zajednicu?*
upita
. jednoga od tih pretjeranih asceta.
.A gdje stoji napisano, da se ne smije postiti?* odgovori
brat
tvrdoglavo.
Pahomije zatraij, da se bezuvjetno podloZi opiem redu.
Drug'i monah stupi jednom pred pahomija i reie:
-Ode, moli se za me, da postanem mudEniklo pahornije ga
za_
"Brate, tjeraj takve misli iz glave, jer ti crne ne clolaze od
Boga, ved od tvoje oholosti!*
Ludi monah i dalje goji ovu svojnr dragu misaq da umre kao
mudenik. Jednog dana posla ga opat na jedan ,otok rijeke Nila,
da
odnese hranu braii, ko,ja su tamo rezaJ.arogoZinu.
Tom zgodom upadne brat u Sake poganske razbojnidke bande.
_
Povuku ga pred knmira i naloZe:
.Deder se, mcma5iiu, pornoli pred naSim bogovima!
Uzmi ovo
vino i izlij ga pred njih kao irtvu!..
*Radije iu umr-ije'ti nego to 'diniti!- opire se monah.
No kad
mu zapovjednik bande stavi noZ pod grlo, u,p1aSise i p,ovide:
.eekaj, udinit iu, Sto traZi5lo I brzo prihvati za
- vr(, te ga iz_
lije pred kumirima. Jeo je i mesa od poganske Zrtve.
d-i;,iA
i rugajuci puste ga banditi da odleti kuli. ""
. Kad je stigao u samostan, padne odajan pred noge opatu
i rede:
*Sagrije5io sam, ode, protiv neba i pirotiv tebe!..
Pahomije ga bolno pogleda i o3tro ukori:
.Etq sad vidiS, kako si daleko dospio
-_ sa svojcm preuzetnoliu!
Meciutim, ne odajavaj! Cini pokoru i eog 6e ti orprosiiti!*
-Odsad 6u te u svernu sluSati i nJ cu nista
Anitl po svojoj
volji!. obeia raskajarri greSnik.
l0 i
"Povijest Kristove Kraljevstva.
145 /
 do- MILOSRDNI KONJANIK..
Veliko veselje zavladalo je u samostanu, kad ie monasima
koji je bio prognan iz Aleksanrdr'ije' Uz
3ao u posjete Atanazije,
psalama i himni izaelo5e ususret velikorn priznavaocu' a
pjevanje Sueti Martin i stseti Hi,Iarije
poadravi Pahomlja i njegwo djelo'
po-
Dvadeset godina upravljao je Pahomije samostanima' koji
"" "uab""to Jednqg zimdrog dana godine 334. jahala su dva legionara
poboZnosti i zasluZnog livota' Njegova
stado5e pravimlasadnicima :sJTrtznutom cestom prema Arniensu. P,uhao je ledeni sjevencistod-
i drage
serstra osa-roryalaje u blizini nekoliko Zens'lcih samorstana, njak. Snijeg je padao u debelim pahuljicama. Jedva zu se nazirale
pravilu'
volje podl,ofila se sa svojim k6erima redornidkom livade na obali Somme. Nekako su sablasno izranjale iz bijele
" pttiij" jednorn
Uskrsa godine 346' crboli Pahorn'ije 1"5ps' 'ToS zbrke.
svu- braiu; sa suzaina ih je rno'lio' da- se dvrsto
sazove okc, sebe *Sksro ierno biti na dlju-, uzdahnu mladi Isto&rjak Deme-
pravoj vjeri, da iza nje-
JrZe svetog pravila, da Z,ive u ljubavi i u trije, sluga gospod,ara, s kojim jaSi. .J,oS pola milje, pa ie5 se modi
dostoj'na nasljednika' JoS jednom blagoslovi sve
J"rL predanosti ugrijati trz da.su topl,og 'r'onskog vina.-
"-tti-izaberu samwtana' Ixrn svete
i pozdravi monahe arugih ?1i^ -Nemamo viSe vina*, nasmije se Martin. Teh mu je 18 ge
godine povede u
iei"o j" anelela smrti, koji ga 14' wibnja iste
dina, a ved je dotjerao do dasti centtrriona. uZadnju amf,onr po-
vjednost.
klonio sam jedn'oj zufidavoj Zeni.*
-Predzadnju, gospodaru, predeadnju!* naceri se Dernetrije.
-Zadnju sam sak'rio od tvoje rasipnrosti.*
.Sto ti pada na pamet, dangubo!.. kori konjanidki satnik.
*Tko ti daje pravq da sakriva6 moje vtrasni3tvo?*
"Moj nagon za samoodrZanjem i briga za tebg gospodaru!..
smijulji se sluga.
Napokon ugledaju kroz meiavu vrata grada Amiensa. Uto
zatetura p{'ema njima iz jedne udubine u zidu ndki odrpanac i
digne mrSave ruke moleii milostinju. Jedva je dronjcima nekako
pokrio gol,otinju.
-Ud,ijeli mi ne5to, plemeniti vitelet!-, rdsre dr6duci. 'Pogi-
bam od studeni i gladi!*
.Nosi se, bitango!- izdere se Dernetrije.
.Pusti to!* rekne centurion. *Pogledaj, irnarno li n<lrraca, da
pqnognenxo nesretrriiku.*
-Nemamo ni jednog sester"ca!*
Martin oklijeva das, zatim isvude iz korioa rnaC, pnerpolovi
njime trabeu, svoj bijeli jahadi ogrtad, te jednu polovinu baci si-
rumahu na g'ola rarnena, i pnje nego st'o se zapanjeni prosj'ak rno-
gao zahvaliti, pod,bode ko,nja, te ujaii u twdavu, u kojCIj je a-
mwala legrja.
-PravjS nrglo cd mbe, I o pu:ed Citavom vojskorn!. rede za-
brinuto Demetrije. -Sto de reci Tribtm, kad te burde ugtedao u
rasjedencn og;rtadu?.

146 147

-On je vidio rnoj ogrtad j'ai viSe poderan', nasmije se Martin"
dok mu je njegov rnomah, stavliao na stol vre cffenqg vina-
'Jesrt, a,li 'si onda doSao iz bitke.*
',I sada dolazim iz bitkg iz bonbe protiv bijede i nevolje
moga brata.*
,,Za'r onog odrrpa,nca nazivaE wojim btratorn?*
-Sto udinite jednom od rnoje najuu-nje brade, meni ste udi-
nili, rekao je GosP,odin.*
*Opet podnie3 sa,njariti, centurione! Ispij wd i doili k sebi!*
,,Isprazni ga ti. Tebi je vino potrebnije nego meni!' Kad je
Demetrije prazan wrd stavio na stol, oblizne usne i rede:
,'Ne samo da si najmladi, nego si i najbolji i najprijazniji
dasnik u ditavoj legiji. Tako mlad i srdan dospjet 6eS naskoro jo&
dalje, nego Sto.je dospio tvoj otac, koji se oC jednostavnog legio-
onara uspeo do dasti tribuna. Tko zna, moZda ie te jednom resiti i
grirniz Augusta. Ne bi bilo prvi put, da vojnici udine carern jed-
noga od svojih generala...
*Brblja5 koje5ta! JoS malo, pa 0u zauvijek unifcnmu objesiG
na klin!*
*Sto to govoriS?- zine Demetrije od duda.
-Sjedni, da ti isp'ripovijedim ne5to.*
Iduii po sobi amo tamo po'de Martin gouoriti o svojoj naj-
ranijoj mladosti. Spo'menuo je najprije Sabarij'u, svoje ro'dno mje-
sto u dalekoj Panoniji. Zattm je pripcvije'dao o beskrajnim pa-
nonskim stepama, preko kojih je znao jaSiti sa svojim ocem'
Bilo mu je deset go'dina, kad je legija, u kojoj je slu'I:o
njegov otac, po5la u Italiju' Vojska se utaborrila kod Pavije. Crno-
kosi tribunov sindii postao je ljubimac starih legionara, na dijirn
se licima vidjele brazgotine zadobivene u bojevima'
je mali
Jed,an od njih povede ga u kriiansku crkvu' Tada
i zavolio ga od sveg srca, jer
Martin urpoznajo Raspetoga-izgu:bljene'
Srce rnu je gorjelo ao-t
woj fivol, da spasi ].e
borbama mudenika' Sve6enik
-meetu c henoj,skim
pripovijedanje
prirni'o katekumene. No doskora ode legrja iz Paviie'
S petnaest godina posta Martin legionaroa'n' Ved nakon dvije
godine d,obio je grandcu loze - zLnak centuriona'
-U teSkoj sluZbi, u buci oruLia, nastojao sam zab'oraviti sto'
za iirn teZi moja duBa*, zavr3i Marti'n svoje rpriporrijedanje'
Raspeti mi ne da mira! Sve jade i jade osjedam, kako
stupim Pod Njegovu zastavu!'
148
*TeSko je to razurnjeti!* kirna Istodnjak glavorn- .Moj otac
bio je bogat i rnoian dovjek u NikomEdiji, ali se zapleo u razne
dvorske spletke, te je izgubio irnutak i Zivot. Ja sam pobjegao u
vojsku, da ne umrem od gladi. Od tog vremena nemam druge Zde,
nego da i sam postanem jednom bogat i moian.*
.I ti ieS se uvjsriti, da je najveia sreia ljubiti Boga slufiti
i
Mu rr sirornasima. Izuj mi dizme!.
PremCa ;e Martin bio um,oran od brza i duga jahanja, ipak
dugo nije mogao zaspati. Napokon zaspj i usne dudan san: !-idio
je Gospodina u sjajnoj pratnji antlela. Gospodin je prebacio preko
ramena komad ogrtada, Sto ga je Martin dao siromahu. Zatim se
Isw okrene antlelima 1 ,rede;
*Ovim ogrtadem zaiodjenu,o me katekumenr Martin.*
Sutrad,an potrali eenturi,on kr5ianskog sveienika u Amiensu
i zamoli, da ga primi metlu pripravrrike za sveti Krst" Nakcrr dvije
godiine bi kr$ten. Onog dana, kad je rweta krsna voda potekla niz
njegovo delo, odloZi zauvijek oktrop i maE, te istupi iz carslke
vojske.
Tufoio pruZi mu Dernetrije ruku ,krqd orproitaja.
*Ovako dobra gospodara ne iu vi5e nikada imati*, rede Isto6-
njak zabrinuto.
-Ako Bog da, opet iemo se vidjeti*, tje5i ga bivii centurion.
Martin otputuje u Trier. U tom starcm carSkorn gradu naSao
je Atanazija, velikog prognanika iz Aleksandrije. Duboko ga dir-
nul,o St,o mu je Atanazije pripovijedao o vjerskuj burbi, koja
potresa ditavim Istokom.
-Kad Krist ne bi bio Bog, ne bih svuka,o svoju uniformu,
rede bivSi dasnik. Od biskupa priznavao,ca 6uo je po prv,i put za
one srdane ljude, koji u Tebaidskoj pustinji sluZe Bogu u samoii.
Njegovo' junadko srce odmah se od'u,Sevilo za herojski ilvat
pustinjaka.
je dao *I meni bi dobno dnila tiSina!* rei€ garmto. *Do sada sam
sluiao Zivio u neprestanoj buci.*
ga ie .Gospodin ie i tebi pr.ogovoriti u samoii*, odgorzori Atarrra-
zije. -No mislim, da ie te iz ti5ine opet povesti k bra6i, da im
sluf,S.*
Dugo je Martin qsta'o u biskupskom gradu na Mozeli. Puri-
zno je pomogao pri izgradnji kate.Crale. Ni jedan od radnika nije
*No
siutio, da je onaj dovjek, Sto poput nadnidara vude pijesak i
Zeli, d* kamen;e, nekadainji carski dasrdk.
t49

Vei je bio u najljep3oj muZevnoj dobi, kad se zaputio u Poi..
tierrs k mtadcvm bis,lcupu llilariju, kojega su veoma hvalili u
carskom gradu.
Prod'orno se zagledao keltski natpastir u Martinovo stvoreno
lice s oStrim crtama, a qnda mu dv.-rsto;stisne rulku. Martin je bio
tek malo mlatli od njega.
-Drago mi je, Sto te vidim*, rede biskup dirnuto' *Gospodin
treba hrabrih srdaca. Cekaju nas Zestoke borbe.-
'rTemena progona!* odgovori Martin zaduderro.
"Ode, proSla su
oVnernena u kojirna iivimo, gora su od onih kada au krlcane
bacali pred travove. Sav Istok je u plamenu. Biskup Atanazije'
opet je prognan iz svoga grada, a s njim mrlogo drugih, koji ne
htjedo3e pristati uz Arijevu zabludu. Car Konstarrcije nemil'osrdno
pnqgoni sve oine, koji pristaju uz zakljudke nicejskqg sabora. Goni
vjerne natpastire s njihovih stolica. Sad je ta duhrnma kuga predla
i na Zapad. I u Galiji ima biskupa, koji ne priznaju, da je Sin
kao Bog jednak Ocu. Voda im je Saturnij, metropolita Arlesa"
Vjeruj mi, prijatelju, oluja 6e zahvatiti i Z,apads
Martin se usko povez,ao ,s velikim biskupom, koji mu napo-
korn podijeli niZe Redove. Rado bi Hilarije zadizao ovpg srdanog'
muZa u svun gradu, ali Mantin se iuri ilcuci, u Panoniju, da woje'
roditelje predobije za Evanclelje.
-Razumijern te., rede b,iskup. *Podli s Bogom, ali se vrati u
Galiju! Uvjeren sam, da 6e Bog po tebi utiniti velike stvarri!*
Otaq koji ve6 nekobrko gadina Zivi u mircrvini, pnimi sina
veoma hladno.
-Snamotu si nanio rnojoj sijedoj glavi!. rele mu ogorderro.
Iz v,ojske si utekao poput vojnog bjegunca!.
Otac odludno odbija svaki poku5aj sina, da ga privede kr5ian-
skoj vjeri.
*Znan\ da ih danas mnogo prihva6a vjem Raspetoga, otkako
je Konstantin orla na bojnim zastavama zamijenio s Kristovim
znakcrm. Moida bih darlas bio legat ili zapovjednik kakve lqrje"
da sam se dao kxstiti. Metlutim, la5canstvo je u mojim odima
vjena za sl,abi6e i robsve. Pravi rimski vojnik n'ikada ne 6e p'rig-
nuti koljeno pred ,kriZern.*
-Varai se, ode!* p,r'otustrovi Martin Otrmeqlo. *I u kotrcti,
kojom si nekoc zapovijedao, brilo je kr5dana a mora5 priznati, da
su spadali metlu najhrabrije vojnike.*
-Nikada troga nisam razumio, niti cu razumjeti!* cdvrati ne
kada5nji tribun ogordeno.
150
ViSe razurnijevanja na5ao je Marlin kod majkg koja je u
du3i svoga sina ditala dublje, nego u dastohlrylju povrijedeni otac.
Pa1ljivo sluSa, kad joj Martin govori o Isusu i Evandelju lju-
bavi. Sin je doZivio veliku rad,o'st, ito je mogao prisustvwati nj+
zinu la3tenju.
Kod wojih zernljaka nije Martin imao mnogo uspjeha. Koji
su od njih i prel,azili na krSianstvq primali su ga u arijanskorn
obltku.
Razodarran, vratio se Martin u Galiju, ali u Poitiersu nije
vi5e na5ao biskn:,pa Hilarija.
*Car ga je pr,og,narou Malu Aziju-, rekli su mu svederriei u
biskupskom gt'adu.
-Prqgnao? Kako se to moglo dogoditi?*
-Na sinodama je branio pravu vjeru. Osim toga, pisao je
caru pismo*, priporvijeda Martinu biskupov tajnik. -Jedan dio toga
pisma anarn naparnet, tdko sam ga desto dtao. Glasi ovako:
*Ne modemo zdruZih. opc'eCnosti ka,o Sto su istina I zabluda,
dan i no6. Po:ludaj, care, glas onih, 'koji ti govore: Katolik sam i
ne 6u da budem heretik; krSdauin sam i ne fu da budem Arijanac.
Radije iu na ovom svijetu umrijetr, nego o,kaljati distocu vjere!..
-U ovim rijedima prep'oznajem iskrenqg i hrabrog biskupa!*
progovori Martin ganut. -Gdje je on sada?*
-U Frigiji. Tarno ga je prognao Kcnstancije. Tam,o je na-
pisao cxpSirno djelo o Presvetom Tr,ojstvu i poslao .nam ga s po-
pratnim pismo,m* .
-Smijem li \ridjeti to pismo?*
*Veoma rado !.. Duboko dirnut 6ta Martin prrognanikove
rijedi:
-Nas tjeraju u progunstvo, ali ne mog:u otjerrati rijed BoZj,u.
Drala su mi bryda i Sume nego heretidke crkve, i manje slr opasne
za mcrju duSu...
Doskora ostavi Martin grad i prede preko Alp,a. Na jednoan
otoku u blizini Genove naale samoiu, za ko,jom je dugo deenuo.
U tiSini govori Bog njegovoj duSi.
Od vremena do vu'emena dolaze vijesti o velikom bist<upu.
Godine 359. pi5e Hilarije caru u Konstantincrpol odlud:no pisrnq
kojemu se jedva mode naii ravna.
-ProSlo je wrijeme Sutnje, a vrijeme rijed je do51o. Pastir
mora vikati, jer su najamnici porbjegli. Sada moramo dati fivot
za svoje ovce, jer su u stadu nazbojnici, a u blizini ridu lavovi.
Kamo sreig da sam mogao svoju vjeroisp,ovijest oditovati u da-
151

nima Nerona ili Decija! Ali s'ada se borimo protiv prqgorritelja,
k,oji vara; protiv neprijateija, koji nas marni u zamku; protiv anti-
kr:ista Konstancija, koji ne bi6uje, vec ugaela sjetilima; koji ne
prrogoni, nego nas obogaiuje, da nas moZe up, orpastiti. Ne baca nas
u tamni"e, da nam onda pokloni slobodu, nego nas dasti u svojoi
paladi, da nas udin'i rbb,ovima. Ne bo'ri se, jer se boji poraza,
nego laska, da moZe vladati. Grad:i crkve, da unisti vje'm' Priznaje
Krista, da Ga zataji. Njegrov jezilk, BoZe, gcrvori salno o Tebi' ali
we dini, da bi se liudi uvierili, da nisi Bqg''
*Moj BoZe, car ie ga ubiti!. zastenja pustinjak, kad odtrofi
pismo. Na svoje veliko iznenadenje dobije malo kasnije od llila-
rija pisno, kojim mu javlja, da ga je car poslao natt'ag q Ga1iju,
da se rijeSi njegovih dosadnih oponena' Hilarije mol-t srdaino
Marf,ina, da dode u Poitiers.
Monah se oprosti sa svojom pustinjadkom kolibom i otputuje
opet u Galiju. U blizini biskupskog grada povude se u samoiu, u
kojoj je dqskma nastao prvi samostan na Zapadu.. Hilariie po'
stije najvjerniji branitelj prave vjere na Zapadu. Cesto zalazi u
sarnostan, da Martiru saopci svoje brige i da se preporuti u nje-
g<rve rnolitve. Malo zatim - godine 367. - podleZe te5koj bolesti,
koju je navukao u Frigiji. Martin lali za njim, kao za dragim ocem'
Cetiri godine kasnije izabra ga kler i puk grada Toursa za
b,iskupa. Te5ka srca odazva se dvorn glasu, u kojem je upoznao
volju BoZju. AIi ne ude u krasnu paladu, nego se nastani u uskoj,
sirornasnoj ieliji u nedalekom samostanrr Marmqutier na Loire-i,
koji je sam osnovao.
Odludno se bori za pravu vjeru. Svim nevoljnicima postaje
milosrrlnim ocem. Jednom srrcvmahu prokloni i vlastitu tuniku.
Legenda pripovjeda, kako je jednom i samom davlu, koji
mu se ukazao kao prosjak, udijelio milostinju. Kad su mu to
spoditnu.li, odvrati sa smije5korm:
,,Zar je zlo, Sto sam jadnom davolu udnio dobno? Glavno jg
da sarn to udinio iz ljubavi prema Isusu!*
BoZjom rukom fini Martin neduvena dudesa: hromi hodaju'
sfijepi vide, gubavi se diste. Predaja govori pade, da je uskrisivao
mrlve.
Na jednom putovanju dode do obale Loire. Pratio ga je
jed,an novo,krSteni djedak, imenc,m Vikturije. Uto opazi nekog sli-
jepca, 'kako tapkajuci Staporn ftaii plicinu rijeke, da je moZe
prijeci.
152
*Sinko moj!.. zapovjedi on djedaku, "podi ususret onom co-
vjeku, operi mu lice i odi vodom iz rijeke i dovedi ga ovamo<<.
Jedva Sto je djedak izvrSio ovaj na,log, povide slijepac:
-Vidim! Dijete me je ozdravilo!*
.Bog te je ozdravi'o.., odvrati Martin ozbiljno. Povede ga sa
sobom u samostan, gdje je ozdravljeni ostao tri dana, a Vikturij
ga je rncrrao poslufivati kod stola. Opskrbljen no'vim od'ijelom.
pocle stranac konadno opet svojim putem.
,,Ode, za5to sam morao slijepcu oprati lice i dvoriti ga?' upita
djedak zadueteno.
,,Jsr ks,s nsv'okr5teni'k rnora5 biti orrutlem milosrda.', odgovori
bislsup. Svaki kr5ianin je po krritenju pozvan da pornaZe bradi u
nevolji, kao da bi bio ruka BoZja.o
Malo polslije, kad je orpet bio sa wojim malim pnatiocem Vik-
turijem na putu, prisili ih noi, da potraZe skloniSte u Sumskoj gu-
Stari. I sarn se Marti'n tome dudio, ali rnorao je neprestano misliti
na svoga nehada5njeg ,slugu Demetrija. Istom kasno, zasp'ao je ne-
mirnim snom.
U snu je vidio Demetrija iprepoznao mjesto, gdje boravi. To
je kod kovadnice u Vaisdr6-,u. Vikturije se dudio Sto je Martin
sutradan ujutro ustao tako rano i krenuo drugim pravcem. Na putu
se gotovo nije odrnarao.
Opet no6, a cilj je joS daledro. Martina tjera neito neo'dolji-
vorn silom naprijed. Premorenog djedaka ostavi u kolirbi nekog
ugljenara, ri sam nastavi put.
Ujutro ugleda pred sobom 'kcvvadnrcu. Uto mu doale ususret
dovjek u hodo'dasnidkom odijelu. Premda je pro'teklo toliko godina,
ipak prepozna svoga nekada5njeg slugu.
-Cijelu noi sam putovao, da te naClem.., rede biskup garmt
i zagrli hododasnika.
-I ja sam tebe traZio.. odvrati Demetrije radosno. -Neki glas
mi reie, d,a iu te ovdje sresti. Uvijek si, centuriong bio itlza me'
premda si oti5ao od mene. Odi tvoje sam vidio, kadgod bi me na-
past poticala na kakvo ztro. Pod<azivao si rni put, makar mi se nije
dalo ici njime. Tako sam i ja na.Sao Goispodina, kojemu ti sI,rZiS'..
Marlin povede svoga nekadainjeg druga u oruZju u sa-
mostan; postane njegovim uditeljem i vodoim; zaredi ga napokon
za sveienika i postavi za duSobriZnika u onoj Sumi, u kojoj ga je
na5ao. Joi i danas selo "La Fontaine Saint-Martin* Stuje llemet-
rija ka,o svoga prvog i vjernqg pastira.
*t*
153
 Osamdeset godina bilo je Martinu kad mu je stigla vijest od
Zupnika iz Candesa, mjesta na krajnjoj granici biskupije. Zup-
nik se tuZi,o na telke svade, koje izbi3e u njegovoj Zupi' "Te
per orbem terrarum sancta coniitetur ecclesia*
Premda je biskup vei bio tesko bolerstan, krene odrnah na' ,Tebe po ditavom svijetu Sveta uzvisuje Crkva*
put. Njegwe odinske rijed'i uspostavi5e opet mir u Zupi. Zastideni (IZ .TEBEBOGAHVALIMO")-
wadljivci pruZi5e jedan drugo,me ruku na pomirenje'
Uveder toga dana uhvati Martina velika slabina' Iz Toursa
i iz 6tave ,okolice d.olaze sveCenici i rnonasi zaklinju6i ga, da ih
-jo5 ne ostavi.
.Sto ie biti od. nasi, kad ti odeS?.. jiadikuju prisutni. 'Grabei'*
ljivi vuci navalit ie na stado, a ne ie biti pastira, da ga brani'
Stoga, smil'r.rj nam se i ne orstavi nas!*
-stavinoo sve u BorZje ruke!.. progov'ori bolesnik iznemoglirn'
glasorn. Z.atim sklorpi ruke na rnolitvu i rede: -Gospodine, ako sam
jod portreban tvome narodu, ne susteZem ,se od sluzbe! Ali neka.
bude volja tvoj'a!*
Gospodin aove woga slugu u vjeirrost. Iiad Martin c'jeti, da
mu se pribliiava ,smrt, zatraii, da ga polqZe na pepeo i pokriju
poko,rniSkim odijelorn. Nije dopusti,o 'da rn'' rlaprave leZaj ni od
TRECI'DIO
slame.
Odima i rukarna uzdignrutirn prema nebu nije prestao moliti'
U SEOBI NARODA
Pri potpunoj svijesti izdahne. 8. studenoga 397. i du5a mu nade
pdkoj n'a Srcu BoZjem.
Na dudesan nadin dozna Demetrije za smrt svoga gospodara"
MaIo kasnije prerninu i on u minr BoZjern.
Kr5iannrki wijet nije nikad prestaro Stovati rnrilosrdnog ko-
njanika. Ima dolsta mjasta, u kojima na njegov btragdan djeca no6r
vlselo nose baklje, [<oje oz:nadavaju plamen'ove njegove ijubavi'

154
 NESLOMLJIVI BISKUP

Crkua na poietku seobe naroda. - Sueti, Ambrozije

Jednqg ljetnog dana godine 375. stajali su pred istoirr+-rim-

skim c,arem Valensom dudni poslanici. Car ih je primio u paladi
svoje prijestolnica Antiohije. Dvoranici podrugljivo promatraju
dvojicu Gota u koZnatim haljecima i neobojenim koZnatim hla-
dama. Ove je zabljeStio sjaj carske palade, pa nastoje da saduvaju
woje ponosno drZanje. Mjesto njih govori muZ sijede kose. Na
njemu je Siroka tunika s dugim rukavima. Oko ramena mu je
bijela rrrpca s utkanim crvenim kriZevima. To je biskup Wulfila
(Vudic), koga Grci nazivaju Ulfilas, sin Gota i Kapadoianke. Ari-
janski biskup Euzebije iz Nikomedije zaredio ga je za svedenika,
i vei vi5e od tri desetljeia propovijeda narodu svoga oca Evan-
delje, koje je preveo na gotski jezik. Mnogi od tog vremena mole
Odena5 onako, kako ih je on naudo:
.Atta unsar, thu in himinam... Ode naS, koji jesi na nebe-
sima.....
.Do5li ste dakle moliti, da vas primimo u carstvo.., rede car'
zami5ljeno, kad mu je Ulfilas iznio svoju molu. "Vei me je o tome
obavijestio moj namjesnik u M%iji Lupicin pismom, Sto mi ga
donese teklid. Namjesnik misli, da bi bito pogibeljnq kad bi bez-
brojne barbarske dete pre5le Dunav...
oCarsko velidanstvo, opravd,ana je zabrinutost tvoga namjes-
nika.., poZuri se Eutropije, kuini ministar, da uvjeri o tome Augu-
sta. "Ti zna,S.koliko je nevolja pretrpjelo carstvo zbog razbojnid-
kih pncvala Gota. Porput davola harali su u Macedoniji, Dalmaciji
i Maloj Anji za careva Valerijana i Galijena. Na svojim gusarskim
laelama do6li su do gradova na Crnome Moru, pljadkali su ih, paUli
i stanovni3tvo odvu,kli ka,o roblje. Do same Atene prndrla je ta
deta ubojica i zapalila grad. Ni sama Italij,a nije bila sigurna od
njih i kamogod su doSli, do5la je za njima kuga i davila Livote. Zato
ti najozbiljnije savjetujem, da im ne dorpustiS prelaz*.
.O dernu govoo:i taj dowjek?* upita jedan od Gota biskupa.
oGovcrri o pobjedama, 5to ih izvoj5tiSe va6i oci*, umiri ga
Ulfilas. Got zadorroljno kimne.
.Sto kaZe5 na to?.. obrati se car biskupu.
*Dogaclaji, o hojima govori tvoj ministar, zbi'Se se prije vi5e
od jednog stolje6a'.., odgwori Infihs. .Nanod, koji te moli za ulaz,
nije isti kao prije. Velik dio toga naroda prigiba koljeno, p'red Bo-

16?
gbrn, kojega i ti Str.rjed,uzr"i3eni Au,guste! Tisu6e od njih five od
dana cara Korutanoija u pruvinciji Meziji kao midjubivi nas+
ljenici, terlact i pastiri, i nikad nizu darli povoda ,kakvoj tuZbi. Nji-
hovi sinorvi vei odavno sluZe u rimskim legijama. StOga.te rnolim,
,dorpusti njihovoj bradi, da prijedu preko Dunava! Dolazimo kao
molitelji, koje goni krajnja nevolja. Propast ie cijeli jedan narod,
ako im ne po,mogne5. Sredstva za ilvot su iscrpljena- Plemenimq
koja su pred Hunima pobjegla na sjevernu orbalu Dunava, pt"ijeti
smrt od gladi. Ako im uskrati5 utodiSte u svom carstvu, prodrijet
6e u odaju silorn. Ne ie ih u tome modi sprijedti tvoja pograni6na
zaStita...
*eujeS li, on govori o sili?* draX cara ministaq'.
.Da bi se izbjeglo nasilje, d'olazimo kao molitelji*, odvrati
biskup. -Nevolja nas tjera na to!..
wojim
"Da, znam, Huni!. uzdahne car igrajuci s€ nervoano
pedatnim prstenorn. -Kakvi s'u to zapravo ljudi, da im se sami
Goti ne mogu oduprijeti?*
oDolaze iz dubine Azije, tamo iz d,alekih istodnih stepa u
,ogromnim doporima, koje nitko ne moZe prebrojiti. To su konja-
nici kosih odiju, volovske Sije, okretni porput madke. Jure na ku-
Stravim konjima, pod dijim ,se kopd.tinaazemlja trese. RuZni su kao
demoni. U svojoj okn-rtnosti ne Stede nikoga. Ni5ta im nije weto
Pregazili su hrabri narod Alana, i prisilili ih da stupe u njihovu
vojsku. Uzalud je izaiao prrotiv njih u boj Errnanarik, kralj Istoi-
nih G,ota, kojemu je bitro viSe od stotinu godina. Sada nadiru pre
ma Daciji u podrudje Zapadnih Gota. Nitko se ne moZe spasiti
pred ovim divljim konjanicima. Zato se narod podigao, da u odaju
potraZi za5titu u tvorne cars'tvu. Ne odbij ga! U svojoj nevolji srpre-
rnan je i na ono najgore!..
"On opet prrjeti!* zapiskuta Eutropij.
platfti
"Te5ko ie biti <vvolikom narodu dati kmha. Mogu ti
ono Sto im treba?.. upita Valens.
oAko str cijene umjerene, platit ie. Imaju d,ragocjenih krna,
datnog posuda i nakita*.
oSutra fu vam saopciti svoju odluk1t.., krunao je car i obpu-
sttio poslans'tvo,
Bilo je na dvoru ljudi, koji su Valensa nagovarali, da dopusti
Gotima ulaz u carstvo.
-Tvoja 6e se vojna mod veorna povdati.., savjetuje rr.u stari
zasluZni general. "Moii ie$ Gotima p,opuniti svoje legifq, koje
znatno oslabi5e za rata s Perzijancima...
158
I arijanski biskupi su ga nagovarali na tq jer zu Goti pri-
mili,kr56anstvo u njihovoj vjeroispovijest'i.
-Fotrebno nam je pojadanje protiv sve jadeg otpora sa strane
Atanazrjevaca*.
-Mislim, da imate pravo!.. odwati car, te u nodi podalje za-
povijed namjesniku Mezije, da Gotima otv,orl granicnu na Dunavu'
-Put u carstvo vam je otvoren<., izvjesti car slijedec.eg jutra
poslanstvo, oali kad budete prelazil,i Dunav, od,loZit iete va5e
oruiie...
.NaSe oruZje, nikada!* ptranu Goti, kad im Illfilas prevede
carev zahtjev.
-Naii ie se put da ga n'drZirno!* tjeSro je biskup.
Stotine tisude Gota O*"
'dinon;'nici tjedan,a prelaze rijeku.
Podmiieni "*"rikooruLja. ViBe od 200.000 mu-
ne vide njihcrva
Zeva sa Zenama i djecom prelaze kod grada Nove preko mosta,
5to ga napravi5e od damaca. Na sabirali5timia prave utwde od kola.
Ali naskcrro opaze oni, kako ih za zlabom pohlepni Rimljani
besramno izrabljuju. Zakutn,i trgovci i Spekulanti, pohlepni dinov-
nici i dasnici obogaiuju se na njihcrv'oj nevolji. Neduvene lihvarske
svote traZe za napoLa polkvarene ZiveLne namirrnice. Goti pla6aju
krznima, koZom, zlatom i srebrom, kolima i konjima.
-Dajte nam svoju djecu u rro,blje!- zahtijeva.ju izrarbljivadi,
kad useljenici nisu imali vi5e Sto dati. -Dvije djevojke za vreiu
b,raSna,djedaka za vagan graha-.
Uzalud cpominje Ulfilas bezobrazne Spekulante na saude5de
i pravednost. Oni mu se u lice smiju, te dalje pu,ne svoje orrmare i
kovdege irnetkom onih, koje opljadka5e.
Odaj protrazi logorom bjegunaca. Ogc,rdenje protiv prljavih
izrabljivada raste iz dana u dan. Ulfilas, koji svjetuje mir i raz-
bo,rit,ost, gleda u mnka lioa. Sve jade i jade wije medu prrogna-
nicima.
-Gledaj Wulfila!* Skrinu zubima gotski vojvoda Fredi-
gern, kad je duo, kako jedan Rimlj,anin traZi od nesretne 2ene
njezina l2-godi5njeg sina za ugjnulo pseto. -Zar nisi uvijek govo-
rio, da su krSdani na5a braia, a oni su gori od stepskih vukova...
.Strpi
"Gqrrorrit 6u s namjesniko,rn Lupicinom-, o,be6a Ulfilas.
se dotle!..
Rastreseno slu5a Rimljanin biskupa, dok na koncu ipak ne iz-
javi, da je sprerrran pregovarati s vojvodama Fredigernom i Ala-
viv'orn.
159
 im je zernlja i godi5nja plaia. Bisktrp U1fila,s bio je posrednik kod
Na svoje iznenadenje Goti su udvorno primljeni u namjesrxi- tih p'r'egovora.
jelom
kov j paladC i pozvani na o'bjed, gdje s'u ih posluZili biranim Kad je godinu dana nakon toga umno Atanarih, podigao mu
i piiem. je Teodozije sjajan spomenik.
Kad se iza objeda iznesoBe po'slastice, oslTnuo se Lupicin ko- * ,r..
nadam se,
nadno na tuZbe Gota. .Nezadovoljni ste s nama' Ipak, U vrijeme kad su veliki neredi drrna,li carstvmn, vidi Teo-
da6esenesuglasicerijeBitinazadovoljstvoobijustranaka.Gle- dozije najjadi dslon u jedinstvu kr5ianstva. Zatn dirn je stupio
dajmo na sve ovo, kao na na5u zajednidku stvar!" na prijestolje zabrani pogansku vjeru, dade zatvoriti hramove,
-Zajednidku stvar? Sto t'o znadi? pita Fredtgern' zabrani Stovati bogove i u samim privatnim kuiama.
,,Pi zar je to te5ko shvatiti?' nasmije5i se Rimljani-nt "Vi
28. veljade 380. izda edikt, koji glasi:
iete se starati za rr'ir i red, a ja iu vas udiniti dionicima u dobitku...
-Svi na5i nanodi mo,raju prihvatiti vjeru, ko,ju je Rimlj'anima
Vojvode sk'odiSeog'ordeno na noge' preda,o a'poistol Petat i koju ispovijedaju Papa Damaz i aleksan-
oSarni
-Ovcije nemamo vrSe Sto ttaLitilo zagrmi Fredigern' drijski biskup. To znadi, moraju priznavati Preweto Trojstvo Oca,
iemo sebi pribaviti pralro, ko'je nam uskradujeS!' Sina i Duha Svetoga.-
,,Zatvorrite vrata! Ne rlajte im da pobjegnu!' vide Lupicin KrSianstvo je dakle u obliku katolidke vjeroispovijesti po-
put do konja' uzja-
svojim slugama. Al'i voij'vode prrokrdiSe sil'om stalo drZavnom vjerom.
5i3e, te u tl"ku stigoSe u tabcrr. Da dokrajd razd'or medu krBiarrskim strankama, sazove car
o pnego-
Krik uzasa zaori tabo'rom, kad podnesole izvjeitaj u proljeie 381. godine biskupe Istoino,rimskog carstva na koncil
,urc,rima. Muskarci pograbiEe sakrivene madeve, sjekire i tolia8e. u Konstantino,pol. Na torn Saboru osudencr je ne samo arijanskc
Foput s'uraine poplave udari5e barbari na ono krivovjerje, nego i sva osta.la krivovjerja, koja su nijekala boZan-
Sve brane popucaSe.
ruku'
*rio Lotttto, Sto ltt je Lupicin okupio na brzu sku narav Duha Svetoga.
IstoEni
Rimske utvrde na Dunavu padaju jedna za drugom- Na sabonu vatreno brani katolidku vjeru biskup Nazia,nza,
svojim suplemenja-
Goti navrijeSe preko rijeke, te se zdruZi3e sa sveti Grgur. Nicejskoj vjeroispovijesti dodane su rijed,i:
a potpulq A
cima. Kod Marcianopolt Uli't' obale Crnoga Mo ""ti- -Vjerrrjem u Duha Svetoga, Gospodina i davaoca Zivota, koji
mogose da cduvaju ni balkanski klanac"
Stene legije. Rimljani ne izlazi d. Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinsm skupa dasti i slavi.
Paleii i-plijenedi navaliSe Goti na Traciju i Macedoniju' Koji je govorid kroz prcroke.*
jakom vojskom'
Prestravljen dojuri iz Anti'ohije car Valens s Papi se priznaje primat, ipak, po dasti dolazi odmah iza
legije' pogotovo' jer
ali pred vratima Drinopolja pregaze barbari njega carigradSki biskup. Njemu, kao i natpastiirim'a .r\ntiohije i
germanskih plaienika' koji su se
je u carevo; vojsci bilo mnogo Aleksandrije priznaje se naslov patriarha.
nerado boriii pro'tiv wojih suplemenjaka' Koncil je zadao ari'anizmu srrutni udarac. Dalje Zivi jod samo
od-
Lupicin padne u borbi. Car Valens, pogoden strj-elicom' mectu germanskim plemenima.
ali ga Goti otkrise, te zapalise kolibu, Sijedi biskup Ulfilas traX nagodbu, zato je podnio cam nsvi
vude se u seo,sku kolibu,
plamenu' Drino-
pa tako vladar istodno'{'imskog carstva izgori u oblik vjeroispovijesti. Prije nego je do5lo do konadne oclluke, koju
godine 3?8' valja se lavina prema bi donio ,novi crkveni sabor, umre dvaj veorna zasluZni muZ u
ilf:" :u zauzdto. Kasno ljeti
gradu Bizantu. lipnju3SS.godine.
koje€a zapadno- . i**
Mladom Spanj'olskcrm generatru Teodorziju'
rimski car Gr:acijan posla tt" I*t'"tt kao augusta' Pde za rukmn' Na Zapadu je joB jedamput planuo arianizam. Justina, majka
Gota' fuedigern padne u !oju' Njegov
aa u"ustavi ,rapi.ao.rarrje l4-godi3njeg cara Valentini,ana II., predobila je za krivoujerje
Teodozijem ilgovotr'
suparnik poganin vojvc'da Atanarik sklcxpl s svoga sna, koji je,sto.Iovao u Milanu.
po toju*r, su Goti stuplli u sluZbu ca'ra kao saveznici' DuZnost Podetkom korizmg godine 385., pozva5e u carsl<u paladu ve-
im je bila, da brane gr^urri"" na Dunavu p'rotiv Huna' A rlagrada
tl - , P o v i J e s tK r i s t o v a K r a l i e v s t v a "
161
160
likog milanskog biskupa, Ambrozija. Sjedeci na prijestolju u zla-
tom izvezenom grimizu, Lrair mladi August od biskupa, u prisut-
nosti svo,je majke, da mu izruti bazrliku Portianu pred milanskim
vratima.
,,[[g, ss1's!.., odgovori biskup mirno i oabiljno' one mogu udo-
vcrljiti tvorn zahtjevu! Za mene bi to bio prekr5aj, za tebe nesreia"
Ne 'srnijeE dirnuti kuie najjednostavnijeg do'vjeka, a jo'3 manje
kude BoZje!.
*Zar ne znaS, da caru pripada sve ?.. umijeSa se jedan
dvoranin.
.Dajte caru carevo, a Bogu B'oZje, rekao je Gospodin' Carr
pripadaju palade, biskupu crkve...
ja moram imati jednu crkvu!.. srdito ie djedak, igra-
"Ali i
jud se u nerprilici zlatnom resom woga grimiznorg ogrtada.
oNe, to ti nije doipu5tenok odgovo'ri Ambrozije. -Ne smiiei
imati niSta zajednidkog s ljudima, hoji obe5daiiuju jedinstvo Kri-
strovo s Njegovom Crkvom'..
Uto se u ti5ini prijestolne dvcnane zadu divlja buka.
-Sto je to?. pita car'-djedak tjeskobno.
,'Gospodaru stanovnici Milana skupljaju se pred pzrlaiom.
Oni traZe, da vide svoga biskupa*, javlja glasnik.
Bllka mnc,itva, koje se boji za svo'ga biskupa, postaje sve
jadom.
-Navalit ie na paladu!. pro,tepa Valentinijan Zmirkaj'udi
nervolzno.
-Pnogov,ori im, Ambrozije!. moli kraljica majka, poblijediv5i
od straha.
"Sto da reknem?..
,,Reci im, da se car odride bazilike.o .
Na tu vijest narod se mirno razide'
Ali Justina Sapne sinu: -Prepusti stvar meni! Dobit 6eS crkvu,
koju tcliko ZeIiS,i jo5 viSe!*
U tjednu Muke Gospodnje osvane u biskupovoj kuii poslan-
stvo s dvora. U carevo ime traZi, da im se izrudi ne salno crkva
Portiana, ve6 i velika neda'uiro sagradena bazilika u gnadu.
oCar to ne m'oZe zahtijevati, a ako to ipak dini, ja se ptu-
tivim; Bo,ga treba viSe slusati, nego ljude!* odgovori Neslomljivi'
,,Car moZe od mene ttaLiti Sto ho6e. MoZe dobiti moj novac i moj
imutak, premda pripada vi5e sirromasima, nego meni. Ako mu je
potrebna moja odnska ba3tina, neka je uzme. Ako traii moj dvot,
Lno *, ga. At o me poialje u zatvor ili u srnrt, rado 6u po6. Ali
svoj Zivot iu dati za obranu oltara".
t62
*Onda predaj barern crkvu Portianu!..
.Ne, ne dam ni. nju!..
',Sam ieS odgovarati za posijedice!.< prijete dvoranici.
Na Cvjetnicu zauzeh su arijanci silom crkvu portianu, zbog
iega je do5lo d'o teikih nemira. Te5ksm mukorn pode Arnbroziju
za rukom; da arijanskog sveienika Katula otme bijesu naroda.
Mladi car bijesni od srdZbe. Mnogo katolika pozatvarano je
radi bune, a drugima je nametnuta velika novdana globa.
"Drage volje bisrno i dvostruko platili za na5u vjeru!.. izja-
vi5e kaznjeni. zasa:d,.,nisu se arianci usudili viBe uniii u katolidl<u
crkvu.
Slijedeie godine ponove oni svoje zahtjeve, i budue da ih
je Ambrozije opet odbio, podetkom Velikog Tjedna, opkoli jaki
odred vojnika baziliku u dasu, kad je biskup s vjernicima oba-
vljao svete obrede.
S najdubljom ogo,rdenoSiu sluSaju katolici, kak,r pred crkvom
stupaju vojnici, koji se ipak nizu usudili uii u weti5te. MuSkarci
srdito stisnuse pesnice. Na licu im se vid.i, kako bi htjel,i navaliti
na vojnike, ali im Ambrozije dovikne:
.U kuii BoZjoj smo zato, da se molimo, a ne, da se b,orimo!*
Tri dana trajala je opsada. Tri dana stajahu vjernici sa svo-
jim biskupom u bazilici. Dok se pred wratima. izmjenjuju strain,
u crkvi se ori pjevanje psalama i himni. pjevaju izmjeniino we-
denici i vjernici.
Medu oqlima, koji tri dana i tri noii bdiju u bazilici, nalazi
se i Aurelije Augrrstin. Sada su mu 32 godine. Rodom je iz sj*
verne Afrike, iz grad4 Tagaste, profesor je retorike na
milanskom sveudiliStu. JoS milost nije odludno dirnula njegovo
srce. Kako je desto prije dolazio arno samo zato, da sluSa bisku-
pove propcruijedi, dija ga je sjajna govornidka vjeStina zanoeiila.
Ali ovih noii duboko ga je potresla vjera i du5evna jakost kato-
lika, koji su hrabrs ustrajali uz svoga pastira, spremrf da dadu i
svoj Zivot za svoju vjernost.
I on, koji je u du5i bio jod daleko od zajednice, ipak sudjeluje
u dirljivom bdijenju i s ganuiem sJ.uBapjevanje i m,olitve gernlt<a.
Medu ienarna u cu'kvi je i jedna matrona, kro,ja sa suzarnal
vapije Bogu. To je Monika, Augustinova majka. Za ovih beskraj-
nih sati boari se s 'nebom za w€a sina, da rnu isprosi mil,ost
obraienja.
163
 Nakon par mjesecl udini Augustin odludan
ko'rak' baci ser tI pistnu potide biskup cara na pokoru, bez koje ne moZe vi5e
slijedece godine krstio ga ie biti dionikcrm svetih sakramenata. Biskup joS izjavljuje, da u lje-
skru5en u narr'rcaj BoZji. O Uskr'su
govoj prizutnoisti ne ie prikazivati svete Zirtve sve dotle, dork za
biskup Ambnozije.
svoj te5ki dn ne dade zadovoljdtinu javnom porkorrcrn.
JoSuvijekzydke6eorruZjepredvratimakatedrale,aliArnbr.e.
Kad je car u p,ratnji svoga dvora jed,nog da,na ipak htio stu-
zije miiri i tieBi svoje stado:
-M'oje oruzje su moje suze' To je svecerrikova
za5t'ita i piti u katedralu, sprijedi mu to blskup u predvorju i ,dovikne:
rnc'Ze dati'"
obrana. D"tg'og $F'ora ne smije i.ne "Vidirn, care, da jod ne ,shvaiaS velidnu svoga zilodjela,
katedrali
Napoko'n car'popr'lsti' Vo;nici odlaze' U milanskoj Kako se usuduju tvoje noge da stLrpe u sveti5te? Kako se usuduju
ori se Tedeum tvoje ruke, s kojih jo5 kaplje krv neduZnih, da se digne k Bogu?
* * * Nemoj zlodinu, koji te tereti, dodati joS novi. Podi i orbavi poko'm,
zlo' Cezan-r koju ti Bog nameie, jer 'ona ie biti lijek za tvo,ju bolesnu duBu!
Kao pravi biskup u:rwata Arn'broaije d'obrro za Pcput Davida si sagrije5io, pa dini poput njega i po,koru!..
pa je u tu svrhu hti'o
Maksimu prohtjelo se augustova grtmiza'
Mil"ttr s mladim ca'rem. Biskup DrSiu6i od srdZbe sti5ie car pesnice, ,ali Ambrozije ne uzmide
iskoristiti nezadovoljstvo lradana
pred njegovim srditim pogledo,rn. Napollon car obori odi, okrene
jeotisaouTrrer,priiestolnicr'cezanovuiotvoren'obranioVa]enti-
seivratiupaladu.
nianova p,rava protiv Maks'imovih presizanja'
Na BoZii se opet pojavi pred baziliko,rn, all u p,okornidkom
Crkvenogkngzave?esr,r]adnoprijateljstvosisto,drro-rimskirn
odijelu, te sa zuzama zamoli biskupa za oprnstenje.
caremTeoidozijem.Ipakjednogdanaodludnonastr'rpi'protivnjega
radi krvoproliCa, X"j" je natjerala cara njegova vruia Spa- -Dobit ieS opro5tenje.., ordvrati Ambrc,zije, .ali sarno p,od
"" jednim uvjetorn, koji ie tebe i tvoje podanike duvati od tvoje
njolska'krv.
Solunu' Do
Bilo je to jednog dana u kolovnzu godine 39!' -u srdZbe, koja tako brzo plane...
je radoznali svijet cir'kus' Do51o je gledati
zadnjeg mlesta i"p"; -TraZi, Sto ho,ieS, samo me odrije5i od m,oga grijeha!..
utrkenakolima.'Gro'r'ida"odekajunatjecanjeizmgduozelenih<' -Izdaj zakon, prema kojem ie se smrtna ka%rra srnjeti izvr5iti
jedan od upravljada kolima ne moZe
i .plavih-. Uto su saznali, da istom 30 dana nakon izredene osude. Osim toga, ne smije se u dita-
nastupiti, p.emal ." ,rr.,ogi othdisu, da ie upravo on pobijediti' 'vom carstvu ni jedna kazna
izvr5iti, ako nije potvrdena tvojinr
Zatvorio g. namjesnik, Got Botarik' zbog nekog sramotnog pedatom!-
i"
zlodna. -Tako ie biti!.., obeia Te,odozije. Iza, t,oga uvede ga biskup u
pu5ten na
Svijet je stao ttaLiti, da obljubljeni vozad bude. crkvu, ali mu pokaza mjesto u crkvenoj laeli, a, ne u wetistu pred
po'dasnoj loZi' htio oltarorn, jer -g::rimiz 6ni careve, a ne sveieru*ke.*
slobodu. Kad namjesnik, ko'ji je sjedio u -nije
o'dvukli u arErlu' i ubili s io6
popustiti, izvukli ,., gt's tiibine, +-:(*
k'oji su mu bili priskordiii u pomoi' Zafirn su po
neioliko dasnika'
Onih godina izmiri se car \ralentinijan II. s biskupom. Pre-
ulicama vukli krvave ljeSine'
se osved- stao je pogodorvati arijaneima. Po,slije smrti svoje majke nakani,o
Te,od,ozije, koji je onrh dana bio u Milanu, stra5n,o je primiti sveto krStenje iz Ambrozijeve rtrke.
prepun' navali iznenada
Za sJ-ijededeutrke, taa je cirkus opet bio
Odinskom ljubavlju zauzirna se biskup za 20-gordi5njeg cara,
;; Jfiil,;;;i'J-';"t"ti i"dl: se
"" "afieca^je, -I"13'11
ni nai1'*:tl
dob'ni)
i&til:l#? iliiJ.,:*ild;il;;'"" J[la'"ei koji se r,ado podlaZe njegovu vodstvu. Ipak, s velikorn zabrinu-
ni na nevinost' tc,Siu gled,a Amb,r'ozije na sve vecu pogibelj, koja je mladi6u p,ri-
na sp,ol, ni na krivnju, jetila od njegova poganskog vojskovode Franka Arbogasta.
;;';;t';;n'.i l"t'*eni. Tri sata trajalo je ovo l?uqgi
t t"njJ" Nir";*;; u-ttJii"tt"" t"d9- kr1 .palih zrtavi^ Tif Sve bestidnije izrabljuje ovaj dastohlepni 6ovjek care\xu
J"L i zadnji posjetilaccirkusa "ti" Y:- TT::l mlado,st, da Sno bolje udvrsti svc,ru rno6. Kad je Valentinijanu
ilrt'"i:"'otei",it,- j:dl9*. pi"l"tt.--"1y napokon do,sadilo da bude samo sjenom carske vlasti, odludi, da
ai"ui",a:", duboko potresen, predbaci "
Arbogasta svrgne s njegova potro,Zaja.Ovaj je bio upnav'o u Galiji.
ovosramotno"djelo,radikojegasekrikuZasaoriditavimcarstvom..,

764 165
 u svojoj oholosti VELIKI PATRIJARHA
Edikt, kojim ga car swgava s polo'Zaja,-razdera
baci ih pred ncige onirna, koji su ga dolrijeli i rede:
,r" to*a&ee,
oNije mi moiu sluZbu dao, ne moZe mi je ni oduzeti!" Sueti Krizostom
RasrdenpodeValentinijanuViennudabunt'o.rmikapoz,cxvg
ga kao suZnja u
na red. Arbogast mu se u lice nasrnije i zadxia Gradani Antio,hije glasovili su u cijelo,m rimskorn carstr,"u
svojoj palad. radi woje p'odrugljivo,sti i dorrni5ljato,sti. Za svakoga, koji se istide
cara Teo- u javno,m Xvotu, bio on glumac, trkad, politidar ili udenjak, nadu
Pisma,, kojima Valentinij'an moli ist'o'drr'orimskog
s jednim pi* oni todnu oznaku, koja nije uvijek laskava.. Ni car nije lzuzet od
dozija A i*"L, bila su uhvaiena' Isto se dogodilo
k njemu i da ga krsti- toga, pa tako Julijana Apostatu nazva5e *jardevorn braciorn-. Car
smorn, u kojemu moli Ambrcnria, da dode
uzvrati na'dirna'k za nadimak, te stanovnike Antiohije pr:ozvrl
Ipak
^Jo5at je o,va vijest st'igla do biskupa' On o'dmah po'de na put'
prekasno, ler cara nade .mrtva 16' svibnja 392' Krea- I'bradatim rugalicama.<.
ali je
ga mrtv-a objesi5e na Drugi su im vladari zamjerili na njihovim satirama. Hadrijan
lr.rou ,r*.rj"rnog Franka udave cara i onda i
kao da je toboZe car poiinio samoubojstvo' ifn zbog njih oduze pravo na kovanje novca, a Ma,rko im s istog
drwo u plrivoju,
carski grimiz- rpzloga zabrani skup5tinu i zatvori na neko vrijeme kazali3te.
Arbogast obude udenjaka retora Eugenija u
je da je p'odigao oltar u dast,boZice I Medutim sveienika Ivana, p,ropovjednika u veliko,j crkvi pa-
Pruo djelo n'crvsg cara bilo jo$ tfijar5ije, pnozvaie njeZno, zbcg njegove vatrene rjeditosti K:nzo-
pcgatt'ske h'ramwe' Tako p'oganstvo
Vi'ktorije i ponolno otvo'ri'o slomom ili Zlatoustim, premda on nije nikako Stedio lak,oumni
vratila vremena
j;;"; podlgrle glavu' eini1o se, kao da su se
p1rk, nego mu je ozbiljno i iskreno kao u ogledalu pred,odivao
Julijana A'Postate. nlegove orpadine.
careva.ub'oJlce l
U ime KrrZa pc'de Teodo"zije u boj p'rotiv
IJ njeg'ovoj vojsei'.toja se I N. tisuie gradana, koji su oduvijek sl,ovili kao prijatetji
pnotiv onoga, koga Je ubojica ok'runio' gpvorni5tva, kupe se oko prcpovijedaonice u bazilici. Tu su pogani
bori se i mladi v'ojvo'da Alarik' Sada
ir"t":i t.Iino* od Got",
i lkr3iani, gizdelini i udenjaci, hosadi, robovi i b,ogati trgovci, koji
irr.a 22 godine. sfanuju u bijelim vilama predgrada Herakleje. Mladi ljudi zabo-
iu milan-
,,Ako se iz boja vratim kao pobjednik' pretvo'rit rd.vljaju, da su upravo htjeli iii u velike vrtove Dafne, da pleBu
du udiniti vojnicima"' prijeti
sku katedralu u Stalu, a weienike i$pod lovorika i dempresa, a mjesto toga o,krenuli su putem u
Arbogast Ambroziju. ldatedralu da sluSaju sveienika Krizostoma. Samo onda, kad su
njegcxvi legto-
Eugenija, filqacfa s grimiznim pla3tem' ubi5e cirkuske igre, nema nikoga oko propovijedao,nice, jer stano:rnici
nan. Arbogast se baci na vlastiti mad' Antiohije du5om i tijelom vole gladijatorske bcnbe i utrke kolirna.
javi p'objedu najprije Ambroziju' k'oji pun zahval- Kad se jednog dana pronio glas, da je jedan voZad koji je
Teodozije "e"e" je upravo pt'i-
rv e s v 4 J v r - - d
J * . _

pi"*o na oilt"t,.na
poioa prism'o oltar, na kojemu pobijedio u veliko,j trci, krSianin, dode mnogo po,gana da prirni
nosti prema gog' ptt"ri
;;;* lt \1je-fll-"-."nj:I"i,n:t;
ffi;#;il;;'i.. r*Aozije je rad'oispunio njeggltr molbu' da sveto krStenje.
pribijen je oglas Uostal.om, imao je propovjednik katedrale i razl,oga da dr-rna
p"St"Ji lazbojnike. Na vrata- *IU"sttu katedrale
predobije car sawjesti svojih slu5atelja, jer je grad na Orontu bio ditavorn wijetu
l*" Svojom mudro3fu i mmjereno6fu
"*""$iie. ytoz at sa svc,ga labavog 6ud'o,reda.Sr,'uda r.'nri od glumaca, hkrdi-
srca wojih nekadaEnjih neprijate\ia
triumfaton' ali ie ;a5a, plesadica, sviradi.ca i slidne deljadi. RaskoS bogata5a pr.rlazi
Uz biskupa ulazi Teo'dozije u Milan kao
pribliZava konac' 1?' sijedanja 395'- svaktr rn.jei'u. Jaxc s..':.:ei,lopo ulicama pretvara no6 r-r cldn, te se
ovbiljan. Osjeca, da mu se
Zivot u Ambrozijevu narudju' oli iral:anajska bu,lia. i.ilgclje nisu p'redstave tak'o razuzclanr. :, be-
;;iri" zavrSi svoj
za carem u -vjed- sramne, l-e,c u k;rzeiliS1;'r rr,oga gracia. Znadlr.lne su riieil jedlcg
Na Veliku Subo'tu 397. go'dine po'de biskup pisca, koji opisuje pokvanenost Rima; crn kaZe, da su se vode
t 'og -'ulittg, o$laznog rnttLa' hrabrog botrca
nost. Uspo,rnena na Oronta izlile u Tiber.
'''
za istiru.r, i oca sircvmaha, svijetli i dalje
167
166
 i njegova presvijetla Zena EudoLsija smatraju se sretnima, Sto u
Belznbzirno Siba Krizostom ne6udorednost i opadinu, I to kat- ovako sjajnom govcnniku i vr-ijednmn wecerriku nadose dorsto,jnog
je dijete ovoga g'rada'
kada upravo na zagriZljiv nadin. Ta i on nasljednika pc'kojnorn patrijarhi
riieit dopiru do srca, no vecina ga sluSa Nektaniju. Posveta i wedano
Ima ihj kojima njegove ustolidenje obavit 6e se za nekoliko dana.
, aou*enanim srnijeskcm i uzitkorn, ni najmanje se ne osjeiaju ' ',Protestifarn protiv ovako nepo3tene igne!- usplamti Kri-
po.."i1"a"rri*u, ali se ni ne p'opravljaju' Kod pdsebno snaZnih
prekidaju pno'povijed i pljeskom tako, da ih Krizoistom zostom.
i"j""t"
Iza prupo'-
mora tluiito podsjetiti da su u crkvi, a ne u cirkusu' *Ti ne moZe5 na tome ni5ta prrormijeni;bi.To je careva i m,oja
vijedi bonavljaju njeg'ove izreke po gostio'nic11na' !lubo1111:.h- volja-, naglasi Eutro,pije. -A sada potli za mnom! Velidanstvo te
p"USt1*",
' u t alaliSii-a, hvale njegovu dosjetljivo'st i pti33j": ieli vidjeti..
oDanas je bilo krasno nevrijeme u katedra-li! NaS Krizosr Eutrtcpije vodi svecenika, knoz beskcynadne redwe dvonana
strje
bacao je munje p'oput pra'oca Zeusa i svaka od uZaremih s mram,ornim stupovima i raskosnih odaja, te ga dcrvede u >mag-
pG"arf" je svl; otj. zUit;* je pravi Antiohijac, naS Krizostom!' nauru - veliku zlatnu.., iezgru palade s privatnim carevim oda_
Uza sve to, sutra 6L se orri iz punog grla smijati dvollift jama. U jednoj dvorani, diji je pod ,obloZen mozaikom od dragulja,
dosjetkama Saljivdija i lakrdijaSa u kazali3tu' a koji gortovo i3dezava ispod skupo,cjerrog egipatskog saga, primi
Krizorstom pozna svoje sugradane' Znao ie, da sjeme I"irizostoma u wjetlucavom zlatom prrotkanorm odijelu dvadeset go-
jedamput koje palo
na kamenje, ali se molio Bogu, da bi ipak diSnji car Arkadije, slabunjavi, bljedoliki sin velikog Teodozija.
(ezne za tihom pustinjadkorn kolibicom'
dobru zemlju. Uvijek .Svecenik Ivan, propovjednik katedrale Antio,hije"., predstavi
pnoveo dvije ali sretne godine'
kojoj .samortne, ,eunuh svoga pratioca.
,je
-{h, js!.. kimne mladi vladar umorno. ,'DaIi smo ga dovesti,
Jednog o'd posljedruh dana gc'dine 39?' naglo do'de kraj zar ne Eutr"opije?*
g-?
govoj djelatnosti u Antirohiji. Gralsk-r guverner "?^?Ii9 -Dakako, VaSe Velidanstvo! To je buduci carigradski pa-
nekoj viti blizu Dafnina gaja' a kad je stig trijarha!-
jedan razgovor u
ude
i**o ,ru ,t,rt"ei ni5ta ia' prisiliSe ga obo'ruZani ljudi' da "Todno. Mnogi su se natjecali za ovu biskupsku stolicu. Pade
zatvorena putnidka kola, s kojima onda o'djuri5e' nam je i aleksandrijski patrijarha predloXo svoga kandidata, ali
-Sto to zmadi?.. upita zadudeno propovjednik katedrale $rro ga odbili. Zar ne, Eutropije?-
mEno o,budenadovjeka, ko'ji je sjedio kraj njega' oJest. Odbili srno ga, jer narn se nije dinilo zgodnim, da
-Zapovijed cara Arkadija!' odgovot'i stranac s taianst
egipatski metropolita ima previie utjecaja na patrljan5iju, koju p,o
smijeikorn. ,'M.,ram te dovesti u Konstantinopol'o dasti nadvisuje samo rimski bisku,p...
-Sto iu tarno?..
6ei!- "Da, zaista, bilo je tako! I zbqg toga izabrasmo sveienika iz
"Vidjet po- Antiohije?*
Str;elcrvitom brzinsm putuju kro'z'Malu Aziju' Na svim
su svjeZi konji' U svrati5tima rli rim- .On je kao udenjak, sjqjan p,rropovjednik i pisac poznat na
Stanskim postajama dekali
,ti* trr.a"vama, u kojima su noiivali, duvali su sveienika kao daleko, pa ie biti na dast carigrad,skoj stolici.*
za,roblje-rrika, da ne bri umakao. oNadam se! Jest, nadam se!..
Napoko,n stigode u grad na B'ospolTu' Krizostoma povedu od- '
"Nadam se!.. zadu se kreStav glas.
mah u carsku paladu, gdie ga eunuh Eutropije, svemoini ministar .Eto, i moja se papiga nada!.. nasmiiesi se car..Mislinr. da
irstodnou'imsko,gcarstva do'deka s'naro'ditim smije5korn' jc,S nije danas dc,b:la c,d mene Seiera.!* Mladii se tromo digne sa
oPo,zdravljarn novoig carigrad,skog patrijarhu', rede cTr pre- -
se ti u svojoj dednosti mogao svoje stolice od slono've kosti, i pode vukllci za sobom zlatwn iz-
tjerano ljubazno. .slutili smo, da bi
vezeno odijelo pq'Ema cnzEno-Zut,oj ptici, koja je dudala na zlatnoj
,rrSo5 Z"t;i, da te vidirno na najvi5oj stolici lstodno'rimske
car ' Sipci. PruZi joj kcmadi6 Secera iz kutije uresene draguljima.
crkve, zato smo se posluZili neduhrcym varkorn i dali te otetri.
"b"ij"ti

169
168
 *No, da.., okrene se onda opet sveieniku.
"Nadam se, da 6e3
se dobro osjeiati u mojem gradu. ImaS li moZda kakvu posebnu
Zelju, koju bih'mogao isptiniti?-
gospoda,rrr, pusti me, da se vratim u Antiotriju, a
"Molim te,
na patrijar5ku stolicu pozwi dostoj,nijega od mene!.. odvrati
Krizos{om.
.eini mi se, da te truja skromnqst p,osebno preporu6uje*"
rede car. ,,Zar ne, Eutropije?*
"Tako je, carsko Velidanstvo!* kimne eunuh.
-Ostajemo d,akle kod toga, ti ieS biti oarigradski patrijarha,
Nad,am se, da ie5 mi biti po'uzdanim savjetnikom. Zar De,
Eutropije?o
oDakako! U svim duhovnim stvarima.., oslabi careve rijedi
ministar.
.Mo,j pcrkojni otac obridavao bi govoriti, da su dobri savjetnici
zl,ata vrijedni, Vecrna smo osamljeni!.. uzdahnu car tako, da je
sveienik postao paZljiviji.
Potresen ostavi K,rizostom paladu. T,o je dakle car, taj slabi,
pospani mladii, za kojega se dini, da se najvoli igratri sa svojtrn
papigom! To je sin velik'og Teodozija! To je dovjek, koji vlada
milijunima! Nije bil,o te5ko o,p,aziti, d,a je taj mlad,ii bezvoljno
orude u rukama ministra, dije je drsko biie Krizostomu p,ostalo
odmah odvratno. Dobro, primit ie sluZbu, premda se smatra ne-
dostojnim. Zbilja se dini, da car treba pouzdana, destita savjetnika-
I(rrzostom nije baStinio sam'o poboZnost ,svoje majke Antuze,
nego tako,eler odreSitost i energiju svo,ga oca *magistri miiitum -
vojncg zapovjednikra* Siriije. Bit ie dosta toga, Sto ie trebati iz-
mijeniti u velikoj diecezi.
Krizo,stom zapole u vlastitoj kuii. Bez o,bzira odstrani rasko6,
lcojorn se bio okrufio njegov pred5asnik. Otpusti velik dio dvo-
rana, kodija5a, kuhara i s1ugu. Prodade Sareni mramor, kojim je
Nektarije htio ukrasriti paladu. TraZi strogi radun od upravitelja
kuie, koji je d,crtada bezobrazno ,punio svoje dZepove. Morali su
mu dak pckazati i kuhinjske knjige.
oGle ti, nevaljalca!* zagrrrf na zbunjenoga upravitelja. Zar
misliS, da ne znam, koliko stoji 60 jaja i mjera bt'a5na? Kako si
se usud;io upisati desetenostruku cijenu?*
"Pokojni patrijarha Nektarije nije se nikada brinuo za ova-
kve stvarr.., pnomuca dovjek,
170
.Ali ja 6u se brinuti! Ne zaboravi to! Sveienik, koji se brine
za svoju sino,ma5nu djecu, pozna ttblr:re cijene... Upravitelj obeda,
da ie se po,praviti i odvude se slornljen'
Pata'ijarha p,asvecuje najveiu brigru sveienstvu. Neke, kqii
su provodili sablaZnjiv Zivot, liSava sluZbe, a od drugih traZi, da
budu skromni, revni du5obriZnici, 1)zorrra Livola. Kad nastanu ka-
kve tuZbe onda bez milosrela drma njihovom savjesti.
-Nikako mi se ne svida<<, rede jednom Zupniku, za ko'jega
je doznao, da zbq bcgata5a zanemaruie siromahe, onikako mi se
ne svida, Sto ffiiS za mirjsom bo,gata5kih pedenki, mjesto zia za-
dahom siromaha. Misli na to, d'a je Gospodin volio siromahe, pa
stoga oni moraju biti i tvojo'm najmilijorn djeoorn.'
Da bi svojim si,novima pokazao pravi put, pi5e za tihih nod-
nih sati dirmu knjigu o sveienstvu. U svemu daje im najbolji
primjer. Novcem, Sto ga je uStedio od svog kuianstva, gradi boi-
nice, u kojima su ljubazno primljeni bijednici velikog grada.
Naravno, da se nekada5nji fropovjedruk katedrale nije od-
rekao duZnosti, da svome stadu tumadi rijed BoZju. Tje5io je po-
tiStene, bodno plaSljivce, i'ada'o slabe. No on takoden svetom otvo-
reno5iu revnuje protiv gizde i rasko5i gavana' koji siroma5nom'
Lazanr ne ie priuititi ni mrwice S'to padaju s njihovih stiolo{va-
Udara na bogataSe, jer oni mjesto da se brinu za svoju siromaSnu
braiu, dide se rc,dc,strcvljemsvojih konia i pasa. O5tro se obara
na neiudoredne preclstave u kazalistu, za kojima Bizantinci luduju
isto tako kao i gradani Antiohije. I oni se smijuckaju bestidniro
porizcxrimapreljube i pljeskaju im.
Sluiaoci nisu uvijek rad,o primali crvaj tvrdi govor.
-Zamjera6 se svijetu., rede mll jednog dana wernoilri Eutno-
pije. .Bolje bi udinio, kad bi prcpovijed,ao protiv pogana.<<
-Pr.opo.vijeda,t iu pnotiv pogana, kad ne bude bilo vi5e ni
jednoga krsianina, koji se mora p'cipraviti!" odvrati Krizost'orn'
i reii neSto. Pod tvojim utjecajem izdan je
"Uostalom, moram tebi
zakon, kojim je ogranideno pravo utoii3ta Ll crkvama.*'
oKud iemo d,ospjeti, ako se waki nazbojnik i ban'dit bude
mqgao zaklorniti kod oltara i tako uma6i knrniku!* odvrati eunuh.
.Nije tebi stalo toliko do razbojnika i bandita, koliko do
tvojih osobnih neprijatelja.., rede patrijarha neustra5ivo.
',Sam car je po,tpisao dekret. Ih ie3 mo'Zda ti davati pnopise
CdfUt?.<
-Da li je car uopie i proditao spis, prije nego je udario' peiat?
uostalom, Bog je carevu mo6 po'dloZio crkvenoj vlasti u stvarima"
koje spadaju na savjest.*
77L
 je ovo tvoje shvaianje, da ne reknem pogibeljno.
"eudno
Mogao bi tako radi toga doci u tlePriliku.-
-Za bo ne pitam!.. odwrati o3trlo Krizostom.
Medutim su tmurni Jor"t vedro bizanbko
"b1"; s Gotima "*,ti*"ti
nebo. Teodozije je u mir''u Zivi'o i kao saveznicima plaiao
im ugovorenu svortu. Njegovi nasljednici - Arkadije na Istohu i
mladi rnu brat Honorije na Zapadu - na sawjet svojih rninistara,
uskratise ovo pladanje. Tada su barbari podeli voditi rat na woju
ruku. Vojvoda zapadnih Gota, kogn njegovi ljudi prrrglasiSe kra-
ljem, navali na Grdku kose6i i paleci joS iste godine kad je umro
.car Teodozije. Sada se - godine 399. - digode istodni Goti pod
vodom Tribigildom, te pohat'aie Malu Aziju. Gotski general Gaina'
koji je imao ug:uditi ustanak, sklopi s p,obunjenicrma savee i izjavi
caru, da ie se red moci uspostaviti samo onda, kad padne Eutropije-
Carica Eudoksija nagovrrri rtn)ta, da Zrtvuje miljenika' Ar-
kadije ga li5i sluZbe. Narp'd u Carigradu izvan sebe oid rad'osti
zbog pada ovog omraZenog dovjeka. TraLi niegovu smrt.
Od svih o,stavljeni eunuh bjeZi u katedralu, drB6u6i se hvata
za oItar, ali mu to ne bi niSta po'moglo, da Krizoston nije zaBtitio
qnoga, koji je ukinuo pravo azila. Velikodu5no orpominje mnodtvo,
.da ne kalja ruke krvlju 6ovjeka, koji je dodu5e nat<rvario na sebe
mnoge zlodine, ali je sada izgubio svu moi i ne moZe vi5e nikome
naSkoditi.
Narod poslu5a patrijarhu, ali Eutnc'pije ipak ne u'makne ka-
:zni. Bio je p,r.ognan i kratko vri;eme p'oslije t'oga smaknut'
Gaina sklopi mir s carem pod uvjetom, da mu se dade vr-
.hormo zapcrvjedni5tvo nad ditavorn vojsk'orn. Ovaj sm'ioni i drski
.iovjelr, zigriieirr arijanac, odito je spremao izdaju. Potajno ukloni
iz grada sve grdke legije tako, da su o,stali sarni Goti u vojarnama'
No aot je jednog dana boravio izvan grada, napadne nan'od na
njegcrve vjerne tolttit e i pobije ih do ?.000' Samo nekoliko njih
srnrti. U brzini sktr,pijena vojska otjera Gainu na podrudje
,r*"t"u
Huna, gdje ga ubiSe.
Uzalud pok,udava Krizostom u ovim te5kim godinama ne bi
je predao
li mladcg cara raz udio iz drijemeZa i'nerada' Arkadije
sve drZavne poslcrve svojoj Zeni i ministrima, a sam se zabavlja
s papigaroa i slikarijama, koje s djetinjim ponoso{m pokazuje
crrlrvenorn knezu.
1t2
U isto wijeme raste u Carigradu stranka nezadcrvoljnika zbq,
strqe uprave patrijarhe. To su uplirrni trgovci, koji nisu viSe
snjeli pustiti maha svojoj pohlepi za dobitkc,m; nedostojni sve-
ienrci, koji se nisu mogli podloZiti strogoj stezi. K njima su pri-
padali i dvoranici, koji su se osjedali povrijedeni bezobzirnirrr
propcrvijedima dosadno,g patrijarhe. Nekoliko dvorskih dama, koje
je Krizostom srnrtno uvrijedio svojom pro,povijedi o kiienju, za-
traZilo je pomoi kod carice Eudoksije.
.To je straSno, kakve rijedi on upotrebljaval., zgraLa se pred
wojom gospoda,ricorn dvorska darna Marsa.
je stid ponavljati ih!- doda njezina
"Dao zais,ta, donrjeka
kolegica Kastricija.
je rekao?* pita Eudoksija. Na to pitanje odgo,vori jof,
"Pa Sto
napoko,n dama Erugrafija, koja se pa'i tome trudi, da se zacrveni
pod Sminko'm:
-Usporedio je Zene s konjima, kad je rekaq da i konje kite
zlatnim nail<itorn.*
-No to jo5 nije we! Za npSe Sminka,nje upotrebljava naj-
odurnije uspmedbe iz Zivotinjskog carstva. Kudi nas, Eto u dat-
nim bodicama drZimo pornasti, i... i...-
oReci samo!..
"I, Sto se sluZimo srebrnim noinim pmudama!- id.eti iz'ustrju
Eugrafije.
je dakako mnogo<<,primjeti carica.
"To
Neprestano su joj punili u5i crvakovim tuZbama.
-Ni tebe ne Stedi patrijarha; uzviSena gosp,odarice!* zapi-
skuta Eugrafija, najordurnija dvmska dama.
-Kako? Sto je rekao?..
-Doviknuo je s naroditim naglaskom: jo3
"Herodijada traZi
jednom Ivanovu glavu i zbog nje jo5 jednom pleSe!.. - Svatko je
razumiq da pod Ivanom misli na sebe sarnoga, ta i o,n nosi njegovo
ime, a po svim krdmama otvoreno se govcrri, da pod Herodijadorn
nije mislio nikoga drugog, nego tebe!..
Ra?jar:ena oarica skodi, stisne Sake, te dr56u6i povide:
*To ie mi platiti!-
U srvorn pono$r pcrw.ijedena Zena postigne, da sinoda pot-
plaienih biskupa svrgne patrijarhu ,s njegcrve sluZbe i nagovori
dudewro slabog i bezvoljnog cara, da ga otjera u progonstvo.
U jednoj od svojih zadnjih p,rurpcxvijedioprrosti se Krizosto'm
od srrog stada rijeiima:
173
 -Veliki valovi! Stra3ne oluje! AIi rni ,se ne bojimo, da ierno Godinu dana kasnije ugasi se zivot
cara Arkadija u trideset
prorpasti, jer stojimo na peeini. Ne traZim bogatstva! Ne drSdern i prvoi codini iivota'. pod.rega'o je teskoj
xvdanoi eo[ia:^'
pred smr6u! Nije mi stalo do Zivota, osim zbog va5ih du5a!< Nakon tri deseiljeia za.povjedi car
Teodozije IL da se tijelo
Iza propovijedi ostavi Krizostom grad. Ali u noii nastane u pokojnog pattijarhe dp".gry^ u priiestotni.u,
gCje ;; ;; ,lrr"e,,
gradu potres. Narod je u tome znaku gledao srdZbu BoZju. I sarna svedanost, u prisutnosti avora i ogr'nmog mnostva nanoda,
sahrani.e u katedrsfi. uz-cij.".r.og
Eudoksija turnadila je tako ovaj dogadaj, pa je molila Arkadija, rijes morio pokojnika, da oprosti
da odrnah p'@ove patrijarhu natrag. Car i sa'da udovolji njezinoj nepravdu, koju mu nanesorie njegwa ;e-car
majka iJ"u""i'?:;;j *".
Zelji.
Tekliii pohite po prognanika i u nodi uvedu ga u grad. Narod
je primi'o biskupa s neopisivim klicanjem, po6ao mu uzusret s
bakljama i ,svjetiljkama, te uz pjevanje psalama otpratio ga u
katedralu.
r ,: *

Mir nije dugo potrajao. Dva mjeseca kasnije potpi3e car,

.na zahtjev svoje Zene, novi dekret o izgonu.
20. lipnja 404. odred vojnika odvede pat,rijarhu u Bitiniju,
a qdatle u armenski Kukusur. Ist,og sata kad su odveli Krizostoma,
izbije u Carigrad,u p&ar, koji pretvoti katedralu i obliZnje zgrrade
senata u pepeo. Plameni jezici sablasno su r,asvijetlili rrode Bo-
spora, kojima je otplovila latla.
Uzalud se za prrognanika zalai.e Papa Inrocent I. izjavljujuCi,
.da je Krizostom i sada carigradski patrijarha, kao 5to je bio i
dosada. Ljubezna Papina pisrna bila su pqgnaniku velikun
utjeh,om.
Opakom dvo,nu j,oi nije bilo d,osta sve dsvete. Budtrii da
Krizostom nije bio besposlen u svom progonstvu, a i mjesto, gdje
je bo,ravio, postalo je ciljem bezbrojnih hod,odasnika iz Antirotrije
i Male Azije, odvedu ga u divlju Pitiju, na skrajnjoj granici car-
stva, podno Kavkaza. Vojnici, kdi zu irnali tamo otpremiti 60-
godiSnjeg 6ovjeka, dobi5e nalog, d,a ga nimalo ne Stede. Cijeli ptrt
morao je prwaliti pje5ice, i to za ubitaine rrmdine. To ptrtovanje
trajalo je tri mjeseca, a kad je doiao cilju, klonuSe mu sile.
Legionari unesoSe potpuno is,crpljenog patrijarhu u sirnorra-
.Snu kolibu kod Kumarra u Fonttr. Sutnadan, 14. rujna 407. godine
preminu ovdje na smrt izmudeni prognanik.
.Hvala Bogu na svemu!- Saptale su njegorre umirude uslice.

174
775
 RIMSKI ANDELI
Sueti, Jeronim i, suete Eene Marcela. Paula i Fabiola
U paladi obitelji Julija u Rirnu gsre svijetla. Na stotine ,svje-
tiljaka osvjetljuje cvijeiem ovjendane stupove i alabastrene plote
u kavidiju ili nutarnjem dvo,ri5tu, u k'dem se plerneaiti senator
Toksrocije grrsti sa wojim prijateljima. U ugodni razgovor mijeiaj,u
se zvuci ha'rfa i flauta, Sto d,opiru iz pcrtika odijeljenog purpur-
nirrl zasto,rima. euje se i Zubo,r vodoskokra, dje vode pr5te po gre'
dicama mirisnog cvijeia.
Objed, za kcrjeg je dcvmadca Paula svoje goste dvorila naj-
izabranijim jelirna, pribliZava se kraj,u. Robcvvi odjeveni u sku-
pocjene livreje nose u te3kim srebrnim zdjelama ocomissationem<
ili slatkiSe, to jest fina peciva, suho voie, a draguljima ukra5ene
vrdeve pune zlatnim vinom.
Toksocije se digne, udari pedatnim prstenom o svoju daSu,te po
obidaju iaede zdravic'u u dast gostiju i cara Gratiana. U ime uzva-
nika odgovori gradski prefekt Simah elegantim govorom, u ko-
jernu je upravio nekoliko laskavih rijedi doma6inu i oveoma dra-
Zesnoj domaiici.-
Sluge prufiSe ugrija,ne mdnike i posudice s minsavorn vodom
za pranje prctiju. Objed je gotorv. Sada se pri teSkorn falernskom
vi.nu nazvije razgovor neprisiljeno i glasnije. Gospoda govore o
utrkama na kolima, o konjima i vozadima, o politici, o novostima
na dvon:, o pqgibelji, koja prijeti od Gota i Huna, dok napokon
ne dodoSe na filozcvfska vjerska pitanja.
-Zar rije svejedno, kojim se putem dode do istine?. misli
poganin Simah. *Do o'vako velike tajne ne moZe se stiii jednim
jedinim putem. Sto veli3 na to, Aurelije Augustine?- obrati se
mladom p.rrofesoru govoa'niStva, koji je nedavno stiga,o iz Kartagg
gdje nije nikako rnoga,o izaii na kraj s nadutim i nedisciplinira-
nim studentima.
-Istina!* nasmije& se Augiustin gorhd, digav6i woj tarnni
pogled osjenjen tugom. -Istina je postala jeftino,rn kramarsko'm ro-
bom. Sa,rlatani je posvuda izvikujru. Medutim, istina je fata moo:-
gana, varava slika u prustinji, k,oja se umornom putniku pcidinja
na dohvatu, ali za das isdezne ispred njega u nedohvatnu daljinu,
Tko zna, gdje Sume izvorr, za kojirna dezre Zedni putnik! Dok sam
bio djedak, rado sam pravio mjehure od sapunice. Divne su mi
izgledale blistave kuglice, a.li bi se rasprsle, dim sam ih dodirnuo'
176
dok bi mi kapljice odtre luZine Btrcnule u od. Slidno mi se doga-
dato kad sam traZio istinu..
*A Sto veliS ti, kr5danski svedenide?- obrati se Simah glaso-
vitun propcrvjedntrku, Dalmatincu Jerrornimu, tajniku Pape Damaza,
dovjeku od kojih 40 godina, asketskog izgleda i mra5ava udenjad-
kog lica. Na Zelju domadice, koja je rerrno polaeila na njegove
pro,povijedi u bazilici svetog Pavla, naiao se i on medu g,ostima,
ali se malo dotakao izabranih slatki5a, koje su mu nudili.
-I ja sam nekada, dok sam jod kao djedak u Rimu udio, tra-
fio istinu u pustinji*, odvrati svedenik wojim dubokim glasom.
ja sam se zabavljao mjehu-
"Poput naSeg retora Augustina i
rima od sapunice. S velikim zanimanjem ditao sam spise Cicrrona
i drugih mudraoa wjetskog glasa, ali nisam na^iao drug,o, do fata
morgarru, kao Sto rede na.S prijatelj. Pravo svijetlo naSao sam tek
onda, kad sarr u samod, daleko od svjetske buke ditao Evanilelje
i Pclanice svetog Pavla. Tada je kucnuo za me ias, te sam usklik-
nuo s Apost'olom: -O neis,traZiva dubino bogatstva, m'u:dnosti i
znanja BoZjega!-
*Ako te pravo razumijern, ZeliS reii, da se do istine ne dolazi
svijetlffi\ Sto ga daje istraiivanje, nego u tami vjere?. rede Augu-
stin slijeZuci ramerunnia.
.To mi iagleda puno protuslovlja., nasrnije3i se poganin
Simah.
*Onima, koji stoje postrance, izgleda krSdanstvo u stvari kao
svijet pun nerazumljivih tajna i pruhslovlja*, odvrati Jeronim.
*Samo vjernicima je sve jasno.*
.To je d,akle o,naj dudni skoh u bezdan vjere!- @govori grad-
ski prefekt. *Drfim veorna opasnim napu5tanje sigurnog puta
umnog srpoznavanja i padanje u tamu vjere, koja se ne moZe do-
kazati umorn,<
-A kako daleko su dodli na.$i mislioci krodecl sigurnim pu-
tern svojih istraZnvanja?. uzwati Jenorrrim. Ne bijaSe Ii konac
veliki: dgnoramtr:s et iignou'abim,us- Ne znam'o i ne iemo nikada
znatt?o Istine se nalazi na strmim visinama, d,o kojih ne do,prije5e
ni najveci mudraci, d,olc je Bog sreu vjernika poklanja objavom.
Sigurnq moZemo ici p,r'ema istini onako, kako su prema njd iSli
grdJri i nmski filozofi, ali do njezina zadnjeg rrhunca diZe nas
samo milost vjere.*
.Onda ti dakle ipak drZi5 istrafivanje jednim putern, kojim
bi se moglo dodi do vjere?* upita AugUstin.
*Dakako! Ali ne$to je jod vaZnije..
*A Sto bi to bilo?.
l2 - ,PovtlestKristove kraljevstvs'
777
 -Ponizno,st i &stoca srca! Dokgod nase srce budu neobuzdane .Ta ne 6eS se valjda i ti provesti za njezinim primjerrorn?<
nam
strasti bacale amo tamo, ne 6e naci mira i tisine, u kojoj prestraSen'o ie Fabiola.
govori Bog. I mene je, nekad, pri-anajem srnucivao mutni nemir -Dobri BoZe, te5ko da bi mi moj Toksocije dopustio!.. nas-
borbe
s:rca, koie niie svoi gospodar- Sviietlo sam naSao nakon duge pije se Paula.
satn up,oznao murdnost Gospodinovih ,rijedi: -Blago o'nima, Otvori3e se vrrata. U pratnji svog ku6nog uditelja ude 9-godiS-
i tada
koji su dista stra, jer 6e Boga vidjefil' nji Toksocije, da prije prolaska na podinak poljubi majku.
lza tih rijedi nastade neugodna ti5ina' Simah se nevjernidki "Nq mali moj,
jesi li danas marljivo udio?.. upita Paula dje-
sveienik
smije5io gledajuci preda'se. Augustin je obcxrio pogled, ali iaka i njeZno ga p,rivude k sebi.
je aa je au'Uoto dirrrut.
' opaziol
'Fabiola, "Jesarr, rnajko!- odwati Zivahni c.nnokosi djedak. Uditelj mi
Lena bogatog patricija iz najvi5eg plemstva' stegne je pripovijedao o na5im p,redima: o srdanorn Scipionu Afridkom
dvriie palu oko ramena. i o Tiberiju Semp:roniju Graku, koji se prwi popeo na zidine Kar-
.Ovdje je hladno!" rede driiudi' tage, a poslije odrZao u senatu svoj veliki govo'r'. Ho,6eSli, da ga
,,Podiho u eksednt.., predl'o'Zi d'omacica. 'Neka sluge do'nesu pono'vim?* I ne dekajuci odgwora ponovi djedak Zivo gcrvor, kojim
pmudesuZarenimu$ljenorn..Do.brocudnadomaiicasl.utilaje, se jednom plemeniti Grako vatreno zavzeo za prava naroda:
kavidij radi
ia njezina intimna prijateljica ne Zeli tcliko ostaviti je i laZ, kad dasnici za vrijeme borbe bodre svoje
ju je po woj p'rilici du'boko "Sramota
ame, Xotlt<o zbog razgotvona, k'oii vojnike, da se bore za oltare svojih bogova i za grobove svojih
uznernirio. ctaca. Jer ni jedan od veiine gradana nema odinskog oltara, nema
iza
Fabiola se us,prkors crkverre zabrane, po drrgi put udala' groba svojih preda. Vcjnici se bore i umiru za rasipnost i bogat-
prwqg rruLa, dovjeka nesnosna- i gruba, koji stvo dr"ugih. Nazivaju se gos,opdarima svijeta, a nemaju ni pedlja
kako se rastala od
joj Zivcrt bio pretvorio ,., puf."o. Njuin sadaSnji muZ drta ioj swalm svoje zemlje-
to ne
Z"tju i" odiju, obasiplie je dokazima woje ljubavi' Uza twe Triumfirajuii pogleda djedak grdkog roba, koji ga je po,u-
sigu.no je mudi savjest, a s'ada su je duboko
Jgi.ar u."i^o*' davao, i bil'o mu je drag,o, kad mu je o'vaj izra.no svoje zad,ovolj-
pogodile Jerwrimove rijedi. stvo.
kad s
I zbilja, kao da je Fabiola podela slobod.nije disati'. oVei si pravi mali udenjak!.. pohvali ga Fabiola.
kiertkama unide u krasno ureden salon' te
Paulorn i njezinim 'opet junadki udti!.. rede
jastucim'a' "A sada u krwet, da moZe5'sutra
sjedne u naslcnjad sa svrlenim majka i poljubi svoga sina.
"
-O1.o.ti, ilraga!* Sapne domadici' -Nisam mogla dulje pod- -Kako si sretna Sto imai ovoliko zdrave i lijepe djece!.. reie
nijeti
- ni rijed ni pogleda onog svedenika'' Fabiola, kad je djedak iza5ao.
-Razur,rijem te !* odvrati Paula polohv3i svoju prstenjem olmaS pravo!* odgovorj Paula sjajuci od zadovoljstva. oMoja
uresenu ruku na ppijateljid'ino rame' prababa Kornelija rekla je ponosna nas voje sinove Grache: -Moja
-Izgleda mi zanimljiv, iako je ne$to tvJ:d", primijeti Paulina" Cjeca sm rnoji najljepSi dt'agulji!.
Pamahija'
najstariji kder Paulg zarudnica ml-adog patricija oMeni je naZalost uskraiena ovakva r,adost!.. uzdahnu Fabiola.
-Kad bi bilo po njegovu, mo'rale bisrno se sve povesti za oJoS si mlada, pa 6eS sigurno jednom imati on-r,qdega sada
Marcel,om, koja je woju pafaeu na Aventinu pretvorila u pTavi
nemaS.., utje5i je matrona.
po Suburi i no-
samorstan. Ogrnuta sivim, istro'Senim plaitem hod'a -Zar misliS, da ie Bog blagosl,oviti brak, koji Crkva trrani?.
kruha i vina"' nasmije
si siromasima u njihove sml'dljive sta'nove dahne Fabiola gledajuci posr:amljeno preda se.
se Paulina l5-godi5nja kierka Blezila' Paula nije mogla na to ni5ta odgcrvoriti, je,r je upravo u3ao
-Kao kakvo stra5ilo za ,ptice lijeie naok'olo*, zakihota njezina u sobu njezin muZ i javio, da se sveienik Jeurorrim Zeli opa:ostiti.
godinu mlada sestra Eustohija. 'Sigurno hoce da jod radi.., rede Toksocije mije5eci se. *Zna5,
-Ne smijete tako govoriti!- ukori majka djecu. oUdovica da prwodi na latinski jezik Sveto pismq a ni Papa Darnas ne
Marcela je plemenita Leni, koja nam morZe'wina biti udteljioom'" Pu5ta ga na miru...

178 179

Veoma uljudrao zahvali se Jeronim domacici na pozivu. Fa-
btiola obori smeteno od kad je osjetila na sebi prodonri pogled
njegcrvih tamnih odiju, dok joj ie pruzao ruku'
.Bog te blagoslovio i vodio sv'ojim putem!" nede we6enik tiho
i doda tako, da je sarno ona mqgla duti: -Molit iu se 7'a te,
Fabila!..
Robovi su unijeli grijalice i u kavedij. Augrrstin gleda zarni-
Sljeno u Zeravicu i kratko 'odgovara gradskom prefektu na nje-
gove duhovite primjedbe.
.Cini mi se, da si rastresen, prijatelju moj!" rede napokol!
Simah. ,,Da ne misli5 moZda na na5 Yazgov'at s Jeronimdn? Uden
je to muZ i veoma ga cijenim, ali raspravljanje s njim umara, jer
orr porput svih sveienika zalan uvijek u duboke tajne, kamo ih ne
moZe slijediti obidni srnrtnik-.
-Oprosti mi, prefekte, moju nepaZnju!.. isprida se profesor
p'ocrwenivSi. ,,Uistinu, posve su me zaokupili Jeronimovi izvodi'
premda ga ni ja sam nisam mogao powe slijediti. Manihejci u Kar-
iagi, koji su me pouditi u kr5ianstvu, dosta su me ogordili svojirn
krima"skim tajnama. ltli on:o, Sto je rekao Jerorrim nije moila
manje tamno, ali nije bez izvjesne velidine i dubine, koja me zaro-
bila i Protiv moje volje"'
,,Govorimo o nedem drugom", pu'edloZi domaiin i namigne
slugama d.a napune rrrdeve. -Kako ti se, Augustine, svidaju rimski
studentr?-
-Nisu tako neodgojeni, kao oni u Kattagi", nasmiieii se bolno
rgtor.
,,Cuo sam, da slabo plaiaju i da trde od profesora do profe-
'nasmije se Toksocije'
sora, sarno da 5to jeftinije svr5e nauke".,
,,Svakako, ne rno{Ju to poricati*, uzntrrati Augustin-
oGle, upravo mi sada pade na pamet, da traZe prcrfesorra go-
vorrni5tva za weudili5te u Milanu.., rede Simah Zivahno. -Grads'Id
prefekt me zamolio, da mu nadem prikladna pnofesora. Mjesto je
dorbo plaieno. Bi li ti htio ici tam'o? Rado 6u te prepomrditi!
-U Milanu?.. zamisli se Afrikanac. "Mnogo sam duo govoriti
o njeditosti biskupa Ambr"ozija..
,,Nema sumnje, da je sjajan retor. Moram tp 1rnzrrat'i' p'remda
nisrno prijatelji' Zamjeu"io mi je, Sto sam kod cara Gratiana zago-
'o""uo olt"r boZice Viktcrije u palai{ senata. Dvanaest generacija'
senatora polagal,o je ca'revima zakletv\r pred tim oltarom. Ambro-
Sto je Gracijan odbio molu mol'bu i 5-bose
ziju mo,ram -t.r"Lti,
moram bojati njegove carske nemilosti".
180
oZivimo u trnu,rnim vremenima!.. slegne ramenima Toksocije.
,-'Na koncu konca, prefekte, od biskupa nisi rnogao ni ordekivati,
,da 6e odobriti dizanje spomerrika jednoj boZici!.<
Odito je us()omena na ornaj neuspjeh pr"o,budila norasrtrlolo-
Zenje kod Simaha, jer se brzo o,p,rostio. Augustin mu 'se prikljudi.
I Fabiol,a hoie da pode kmii, pa pozove robove Kapadodane,
koji su nosili njezinu nosiljku. Druga dva roba iSla su pred nosil;-
kom s ba,kljama, jer su rimske ulice noiu veorma m,r:aine.
.Bilo je uog,odno vede!.. rekne Tcrksocije svojoj Zeni, kad su
se raziSli g,osti. .Ne razumijem se dodu5e mnogo u filoaoifju, ali
Volim slu5ati razgovr udenih ljud:i. Nego um€{ran sam. Da, ne osje-
dam se do;bro. Vjer.ojatno se to opet javlja malaridna groznica,
koju sam navukao ,kad sam bio prokonzul u Maloj Aziji...
oPoslat 6u ti vrd vruieg vina, sigurno ie ti pomodi.., rede
prestraSena Pau;la.
je Toksocije, al^i ga najedamput sporpadne
"Pnoci ie*, umi,ri
slabina vrtoglavica tako, da se morao prihvatiti za str.r,p.
Groznica, koja ga je tako nenadano napala bila je neoibidno
jaka. JoS u noci p,ozva Paula glasovitog lijednika Grka i o,n odrnah
bolesniku pusti krw. Gnoznica je tek malo po,pustila. Bolesnike se
nemirno bacao po krevetu, a drugi dan izgubi pcrtpuno svijest.
-C1in'icus. mu jo5 jednom pustj krv i plopi5e napitak od travg ord
kojega se nadao ozdravljenju, a1i srou, koje je sve viSe slabitrq nije
mogao pomodi. Slijedeie no6i Toksocije je leZao na odru.
Paula kao da je poludjela od Zalosti. U napadajima bol.i ne-
prestano se baca na mrtv,o tijelo svoga muZa. RaSdupane kose tako
'vide, da se njezina krika ori po cijeloj paladi. Smeteni robovi 5u-
ljaju se okolo. Mali To.ksocije ne usuduje se pribliZiti majci, kierke
se uzalud trrrde, da je primire.
No kad je naglo prestala jadikovati i sjela ukodena kao ka-
men uz leZaj pokojnika, poslelq je za svoju okolinu joS neugod-
niiorn. Medutim zu doSli '"pollictores*, ljudi iz pogrebnog zavoda,
pomazali tijelo, cibukli ga u pretekstu i u atriju polodili na odar.
Paula ne duje utjeSnih rijedi Fabiole i drugih mnogobrojnih
prijatelja. Ukodeno gleda ugasl,o lice ,svoga muZa, koga ni za das
ne ostavlja.
Na dan ukopa, kad su stigli ,barkljono3e, falrutisti i trubljad,
da odnesu lijes u grob, ona je posve klornula, te nrje mogla pratiti
svoga muZa na njegovu posljednjem putu.
Kao okamenjena sjedr sama u sc,l:i i uko,dena zuri preda se.
-Plemenita Ma,rcela Zeli da te posjeti., javlja joj upravitelj
kude.
181
 ,rMarcela?.. prenu ,se nesretnica' "Dovedi je k meni"' Odjevena u jednostavno ruho nosi utrZak gradskoj sirotinji, koja
povukla od wi- pode u njoj gledati svoju pravu majku.
U sivoj pali ulazi udovica, koja se vei davno Fabiola se ,osjecala duZncvm opornenuti je, neka ne r.asipa ba-
je
jeta, i smi.noj nijemo p'nuX ruku' U njezinu pogledu bil'o
kojima su je drugi omam- Sttne woje djece.
iriSe'utjehe, n€o ,., m"togt* rijedima, -Ostavljam im dragocjenu baritinu: srnilovanje na5ega Otku-
ljivati. pitelja!.. od,govorila je matrona sa smije3kom. .Vjeruj mi, da
Paula-
,,Dobro je, Marcelo, da si ovdjelo progwori nalgky istom sada zrLam, Sto je sreia!..
je' dijete rrloje' sve je dobru!' odvrati porboZna mat=
,,Dobro
je nekoi desto posjeiivala' Nekoliko mjeseci kasrrije pogodi Fabiolu straBan udarac: i
rona, i zagrli prijatuili".,," koju
njoj ugrabi nagla smrt ljubljenog muZa. Nevolja ju je o,borila po-
,,Kako mi je Bog mogao ovo udiniti?" zaste'nje Paula' put munje, ali joj je bila na spasenje.
je p.ri srcu!
,,Da, izjadaj mu saroo svoju bol! Znam' kako ti Jednog dana pojavi se pred Lateranskom crkvom, koju je
*oZ* ,,uk*t braka bd ? mjeseci' koji mi jer
Ja sam izgubila ja ostala ' car Ko'nstantin sagradio na breZuljku Celiju. Odjevena je u pokor-
".rog" ,"-r:.. Ti ima3 djecu, a sam
pokl,onio eyu srec'u nidl<o ruho i boso,noga. Moli weienike, da prime njezinu zadovolj-
""u je Bog.ljubio, kad je prividno ra-
sama, ali sam spoznala, da rnl blago- Stinu za grijeh, Sto ga je podinila ponovnom udajom. Sa suzama
jednog dana' Bog te
zorio rnoj Zivot. I ti teS t'o razumjeti moli Boga, da joj opno,sti. Po,nizno deka u crkvenom predv<rrju.
s l t v a t i m e , s t o t e u z i r n a k s e b i n a s v o j k r i Z ' P o v r a t i t i e t i m i r ' moZeS' Penitencijar stavlja joj na rame Stolu i vodi je u crkvu na milosni
Znatn' da to ne
kad btrde3 rgkla; oOde, budi volja Tvojal" sud poko,re.
tako molila' nadt ieB mir*-
reii danas, pa ni sutra. Ali kad bude5 Obra6enica pretvori svoju paladu u gostinjac, tt koji skuplja
rijeku suza' Tiho' kao
Sada se bol mlade tldovice pretvorri u bijedu velikoga g'rada. Ona, koja je d,osad gledala nwolju samo
Sto je doSla, izade Marcela iz ku6e' kroz svoje zastore, hoda sada ulicama srnrdljive Subure, u kojoj
Marcelinoj paladi
Nekoliko tjedana kasrr:'je pojavi se Paula u stanuju sirormasi; gazi blato, koje joj prlja rubove stole; norsi kmh
mei, u kojoj se neko6 o'rila vesela tmka
na Aventinu' U vefikoi"nastani5e i okrepna piia nevoljnicima,,ftsjipa je postala majkorn i slu3kinjom.
se sada siromasi' besku6nici' n*
za vri;eme svedanosti, Slijepima, hromima, okrutno osakaienima, o,Zigo,sanim robo-
majku'
rnocni ljudi, koji u matroni gledaju svoju vima, prruZa uto&5te.
Marcela sndadno primi prijateljicu' Cesto na svojim rrrkarna nosi u kuiu djecu, koju je na5la iz-
ono' Sto s'i loZenu na ulici u kamcqrim Zlije ovirna.
*Dugo je trebalo, dok sam napokon mogla izgworiti
Sto mislim: -Ode' budi
rni wjetovala.<, rede k6er Graka ' "Zr:ral' tt" U dru5tvu s drugim poboZnim udo'vicama i djevicama njeguje
"i"";"!.. mi se' kao da sarn
.rof:" Otkako sam to izg'wori a, dini bolesnike, pere njihove gnoj'ne rane, pornaZe urnir-udrma, I ona
kako su isprazne- i pro- nalazi sre'cu punog Livota u djelima ljubavi.
irt"U"aifa iz stra5nog sna. Uvidjel", "Tt, jedne
""
lame radorsti otog *ii&u; tatto smo ludo radili' kad smo od. U Marcelinoj palai'i sveienik Jerornim dest,o poudava po,boZne
Zelttrr., Marcel.o,. Zivjeti kao ti Sto'Zivi3: Ze- Zena, bodri ih u njihcvim djelima ljubavi i svjetuje ih, da sve Sto
radosti jurili k ao"g.i. 'Zivo'tu od
dati sadrZaj, k;ji 6e se razliksvati dine, ne bude sarno iz samilosti prema si,rornasima, nego iz ljubavi
lim svo,m praznom
ovakva, kao Sto si ti!' prema Bogu.
p"ijaSr,jug.. Naud me, da budem
wa sret- Neprestano ih hirani evanedoskom rijedju; gqvcri im o patnja-
-Tvoj 6e dvot po'stati bogat, pun ljubavi!' odgovori
ma na3ega Gospodin4, koji s bijednicima nosi svoj kriZ i traZi utje-
na Marccla.
govoriti o.neo- hu i ruke p'omoinice.
Doskora se podelo po wim rirnskim paladar-n1
i.-" .lrlijevaca' farlra.Ie, dala,^s1=o.$u^lli- Paula se veorna raduje Sto je i njezine kieri slijede na pmtu
biEnoi promjeni
ilff"##iil;,"" ";J;;;; ;;--'"";;-;J;oj" srugu' ko'j.i6e.sebri-' milosrda, prernda su se u podetku opirale. Za majkom se povodi
je veselo klicanje' kojim je prije i i Pa'ulina, koja se r.ldala za plemenitog Pahamija. I sam mladi Tok-
nuti za veliku f."e". Z""i:'"*itro rr-- .
palada Udovica prodaje dtave trube skupocjenih tka- 1 socije t,rrdi se, da shvati majkri, pa junadki snosi oskudicu, od koje
J:"U""f"
i srebrn'o posude; ona ni svoju djecu ne Stedi.
nina; prodaje svroj nakit; proaa:e svoje zlatno
183
182
 prosinca 384'-.premintr i Siriji. Antiohija i Ti,r bili su orpkoljeni. Jero,nim pobjegne s rno-
Velika bql zadesi Jer"onima, kad 11' nasima i sa Zenama na jednu ladu, a Fabioli svjetuje, da se wati
Sada, na'kon smrti svoga velikog pokrrwitelja opaZa'
Papa Damaz. kuci. Plemenita matrona oprosti se i pode tr Rim.
ima jakih ne'prijatelja, koji se ne ustmiavaju da na
a"-" nm"
k'r56anske ljubavi' bace Jod jednom pr:odla je bura, pa se Jerronim opet vrati u Betler.
ii"J"rru veze s bqboZrrirn sluZberricama
sumnjidenja' hem sa svojim duhoi',rnim sinovirna I kierima.
btato najsramotniiih proljeca U srpnju 403. teiko oboli Paula ord gruznice. PoZrtvorrno je
I Paulinu ouitet; snade teski gubitak. Sliiedeceg
.' at'UoLo5 Zalosti uz lijes woje kieri Ble- njgguje njezina kier Er:st'ohija. Nakon te5ke bolesti, kofa je trajala
stajala je das,na*"to""u iest mjeseci, prernrinu majka tiho 26. sijebrja 404. godine. Njezin
rif". O"u se bila udala i btzo ie obudovjela'
primiem dala posve na djela poboZnosti Zivot bio je blagoslcnrljen patnjom i ljubaviju.
Tada se po *"jattt
*Budi uvjeorena. Eustohijo., tje$ Jeu'onim Zalosnu kier, ,,ysr-
i ljubavi prema bliZnjemu. - smrti'
--r. D.
Rim je
Uzbudeni narod okrivi Jeronima radi sve rane lika baStina pala ti je u dio! TVoja ba.$tina je Gosrpodin!*
dojadio ovom uzorrno[n sveieniku' Fabiola u Rimu ponovo svirn srcern pomaZe sirornasima
na-
*Idem u SvEtu Zemlju, da u mjestu Gospodino'va rodenja i bolesnicima. Zajedno s plemenitim Pamahijern, kcrji je rano izgu.-
on golspdama' bio svoju Zenu Paulinu, ,osnuje u luci Ostiji do,m za hododasnike.
tlem samo'6u. koju sam o.stavi'o', iziavi
vjetrova u luku
U kolovo"zu 385. godine potte za pasatnih Taj dom d,onio je mnogo blagoslova. Brzp iza toga preda i ona
Ostiju, odakle ,"pto.tl [""*" *9-" cilju' DoskorL W$e za njim svoju lijepu i plemerritu du5u u ruke Stvoritelja.
p"r.riu'u" wojom teutf.trt" Eustohijom' Vukla ih Zelja' da vide.Go- Nekoliko godina iz.a toga udal'i nevolja na Vjeini Grad. Dok
tesnjim
dornovinu- U sirijskoj Antiohiji nadu Jeronima' se slabi car Horno'rije, brat istodnorimskog vladara Arkadija - u
"poai""* sveceinika, koji su mu se pridruZili'
l-*-5"S t.toliko -"ttl:lL"
jedan za :Ptle-
mu-
eigurroj Raveni bavi gajenjem kokoSi, preplavi5e zapadni Goti,
.tln t. gU^ Betlehema osnova5e dva samostana pod kraljem Alarikom svjernu Italiju. 408. godine stigorie pred
drr'rgi za zene'
zeve''Jeronim vrata Rima. Ni3ta se nije moglo uvoziti u grad, te je nasrtala stra-
mo-
porstavjernim ocem svojih rn'onaha' Potide ih na Sna glad. Stnahote zu se d,ogadale unutar gradskih zidina. Bilo je
' Iitvu i posao, j. naiao potrebni mir za svoj znanstveni rad'
,t* nekoliko sludaja odurnog kanibalizma. Ljudi su se rnettuso,bno ubi-
"u pero sv'o'jim mo'nasima po tisu6u redaka na dan' jali i hranili se ljudskim mesqrn.
Cesto kazuje
Uz to uii kod jednog rtbi,t hebrejski jezik i prevo'di Stari Zavjet
U oyo vrijeme bila je plemenita Marcela pravim anclelom
sa izvoirnog teksta' Rima. I zadnje $to je imala, dala je da nahrani gladng a kad je
piSe Marceli, Fabi-
Zene su sretne u ovoj samo6i. Kad Paula u gradu iz,bila kuga, iscrpla se dvoneii bolesnike.
oUiwojojdjeci,nemoze"sedo'stanahvalitirevnihmonaha'koji U svoj,oj tjesko,bi po5alje senat Alarriku poslanstvo na
rooleii i pjevajuii obraduju polje: pregovore.
,,Kamo'god at tulei Xat<o t'eLak z-a plugom pjeva Ale-
"" ""rrui, pjevdnjem psalama' r vi- -Milijun Rimljana stoji spremnih na otpon*, reknu poslanioi,
luja! Ko,sac u znqu svoga ica-krijgpr:9
pjeva koju. Dlvi{ovu pjesmu' ne bi li pokolebali Alarika. No Got odwati smijuii se:
nograaar u vinogradu
uliefi"srretna vijest' Aurelija augusgll dirnula .No dobrro! Sto ie tra'ura gu56a, to se bolje kos:i!.
Iz Milana :e
'on se obrati'o' Krstio ga biskup Am-
je milost ,ra dui.."rr"nadin i .Sto tnazi5, da ode,S?. pitaju p,oslanici u odaju.
vijest zapjeva Jerrcnrim sa s'rr'ojim mona-
ilrori:u. Na tu radorsnu "Sve zlato i srebro s ostalim pokretnim dobrima grada.-
sima Te Deum u crkvi Gospod:incrva nodenia' .A Stro aram ostavljaB?* nastavljaju prestravlrjeni poslanici.
Mnogi onih go'dina nadu put t' **''"i'k" zajednicu' Zenskim
se zajednica sve viSe -Zivdcl* odv,rati Atarik hladno. Glad ,prisili Rimljane na pre-
Paula' I^njezina
Sarnostanoirn*"at"-"pt.v13a i u samostanu daju. 5.000 funta zlata, 30.000 funta snebra, 4.000 wilenih tunika,
tatoAei do3la u Svetu Zemlju
mno,Zi. Fabiola ie 3.000 skupocjerrih kr.'zra, 3.000 funtri papra odvu'de Got sa so,bo,rn.
naila prijateljski krov. ---:2^.^', . Robovi u gunilama ostaviSe svoje gospodare i prrkljud5e ,se
prijgt-ti
395. godine nadvi5e se nad Svetorn Zemljom .oblaci' barbarskoj vojsci.
vojska prema Matroj Aziji
Oa f<-avf.a?a polela-se valjati hunska
185
184
 Nakorn dvije godine dode Alarik opet u Rim. Robovi mu NEMIRNO SRCE
otvo,ri3e gradska vr,ata. 24. kolcrvoza 410. utlu Goti u Rirn lircz
Porta Salaria.
Tri dana pale, plij,ene po vilama i paladama u dlu^itvu vu- Sueti Augusti,n. - EJeEki koncil
cibatina, koji se sletje3e sa svih strana. eitave ulice pnetvaraju u
gari3ta. Goti olgrutno po,hi5e na stotine gradana, tisuoe odvedode Urnqrn'o odloZi Aurelije Augustin ptro. Joi jednorn preleti
u rorblje. Samo u crkve i njihovo blago ne dira osvajad. Apostolske ispisane stranice, i pode razniSljati.
bazilike proglasio je azilima. >>Amen, Amen!.. Tim rijedima zavrSi jednog dana kasnog:
I u Marcelinu paladu navaliSe barbari. lje/ua 426. dvadeset i drugu i zadnju knjigu svoga veli,kog djela.
"Daj ovamo blago!* zahtijevaju. kojemu dade naslov -BoZja drlava.< Cetrnaest godina j,e radi,o na
oOvo je sve Sto imam.. odwati matrona dostojanstveno i pr{ ovqrne djelu, uza sav teiki te,ret Sto mu natovari na lecla njegcxva
tome pokaZe svoju tuniku. Barbari nisu vjeu'ovali, da u ovakvo$ biskupska sluZba. Vec je trideset godina biskup u sjeverrroafrid-
paladi moZe vladati ovoliko siromaitvo, pa pod'e5e Marcelu udarati kom gradu Hipornu. Sada zu mu 72 godine i sve jade osjeda te1inu
Sakama i Stapovima. Jedan od njezinih robova, kojerrnu je poklo- stanosti.
nila slobodu, razjasrni stvar. Tada je sami Goti otpratiSe u bazi- -Vrijeme je, da podem u do'rnovinu!.. uzdi5e Augustin.
"Maron:
liku svetog Pavla, u kojoi je vec tlri tisude g'radana potrafrlo atha! Dotli, Gospoddne, Sto prije!*
utodiite. Biskup prihvati knjigu, koja je prred njim leZala na stolu.
Nakon par dana puemi,nu uslijed oskudijevanja i pretrpljenog: Monasi su je lijep,o prepisali na p'ergarnenu i dvrsto je uvezali.
zlostavljanja. AugUsti'n otvori prvu stranicu i dita naslov, Sto ga je prepisivad
U t'o vrijeme Jeronirn neumorno pnevodi Sveto Pismo' Zad- ukrasio velikim zlatnim slovima.
njih godina postao mu rad veoma teSkim. Izgubio je skoro posve -Oonfess:iones - I,spovijesti biskupa Aurelija Auggstinao.
odinji vid. Napokon je mo,rao odloZiti pero, jer nije viSe mogao dtati Vei je proSlp sko,r6 36 godina otkako j'e na,prisao prve retke
hebrejska slova. ove knjige. i sada s dubokim ganuiern dita ,rijedi:
30. rujna 420. bio je posljednji dan rada ovog dovjeka-diva- .Stvorio st nas za sebe, Bc,Ze, i nemirrno je sirce na5e, dok se
BoZji bakljonoda ude u vjednu wjetloat. ne smiri u Tebi...
Zarni5ljeno lista Augustin Imjigu, u kdoj ,se o,braia j,edino
Bogu. Pred BoZjim oi-irna rasprostine vrijerne sv,oje mladosti, wi-
jeme dugog putovanja dZunglom zabluda, strasti i grijeh, dok ga
slavno svijeti'o milosti rrije privelo BoZj'oj ljubavi i miru. Iz magle
davno minulih go,dLina,iskrsava pred njim iznova njegov Zivot.
Gleda samoga sebe kako kao djedak raste u numidijskorn
gtradu Tagastu. Dvcnrrsna baStina stavljena mu je u kolijevku, kad'
jednog burnog dana mjeseca studenog godine 354. ugleda zemalj-
sko svijetlo. Njqov otac, poganin Paturicije, dla,n opcinrskog vijeca,.
vlasnik malcg posjeda, do'vjek je bez vjere, dastohlepan i worn
du5orn prrvezan za zernaljStinu. Majka ,njegova Mo,nika, plunenita
je i potboZna Zena, sama dobrrota i ljubav, ali malo je mo'gla po.
sti6{ kod wqg bah,atog rnuZa.
Opet gleda sebe kako se kao djedak ski6e s drugovirna po
ulicama'nodn'oga grada; kako se potajno uvladi rniedu putujuie ko-
medijantg te se smije njihovim neslanim Salama, koje jedva ra-

186 18?
zurnije. Cini to u rnrijeme kad bi mtrao .sje'diti u Skoli i udti
sno\rn\e pojmove,
Bilo je bolje kad je presao metlu gramatidare u nedalekd
Maduri. Buduii da mu je materinski jezik bio punski, s lakocom
je udio latinski, d'ok je za griki jezik bio manje oduSevljen' Jedva
mu je bilo 15 godina i vec je upao u modvaru mutnih strasti, koje
mu otrova5e cvat mlad,osti.
Jod je gore Zivio u Kartagi, gdje je sa 17 godina po6eo po-
lratlati sveudiliSte.
-DoSao sam u Kartagu*, dita Augustin, *i tu me sa svih stra-
na okrrrZivao pakleni smrad sramotnih strasti*.
Foput ostalih studemata-pije na duSak Zivot; budi okolo po
kndrnama; poZudno uZiva u prizorima, koji se izvode u kazaliBtu,
bile to tragedije ili raspu5tene komedije; iz mutnih po'suda praani
vr6eve strastvene radosrti; u svojoj studerrtskoj sobici Zivi s pokva-
renorn djev,ojdurorrn, s kojorn je dobio sina, a bilo mu je t'ek 18
godina. Zlodi.nadkom porugorn nazva lo dijete 'Adeodatus - od
Boga'darovani*.
U Kartagi, tom kotlu 1'je6tiica, bio je August,in svijestan svo'g
raskidanog b'ria. eesto bi mu se zgadila njegova pusto'pa5nostpabi
pdeo traL\ti disto,iu i svijel.lo q spisima filrlzofa- S oduBevljenjem
je dtao Ciceronova -Hcrtenzijao, a zalim pnislu5kivao manihejsku
nauku, koja kao da je optavrlavala njegovu du5ermu rast^rganost'
Ta zat nij's tt. jasno, ako je i rnajvi5e Bice razdijeljeno u sebi na
dobro i zlo; ako je zloduh stvorio svijet i 6ovjedje tijel'o, u kojemu
du5a. koja' potjede c'd dobr,og princrpa, boravi kao u kakvom
zafvoru? Uza sve to, ove neukusne nauke, koje su heretici iznosili
'kao
istinu, o,staviSepraznim orno srce, koje je tl'aZilo svijetlo i re-
€u, pa bi se Augustin odajan ponovo bacao u narudaj putenosti-
Opojnost plarnene strasti izrnjenjivala se sa straBrrim rastneZnji-
wanjem. Augustincrva duSa krvarila je u teinii za istinom' za i'is-
tim i jasrrim zakorm. Opadinu je osjecao kao tedke, Zeljezne rop-
ske okove, ali nikako da rastrgne te okove.
Stotine puta zavapio bi Bogu, da ga oslobodi njegcrvih stra-
sti, ali bi ddmah d,odavao: -Gospodine, sarrro ne odmah sada! Sa-
.mo ne odmah sada!..
Bolno bi prekrio od, kadgod bi pornislio na suze, Sto ih je
majka lila zbc,g nj'ega, kao i na rije&, kojima ju je tje$o jedan
biskurp: "Dijete ovakvih suza, ne mcZe prorpasti!-
Kad mu je bilo dvadeset godina vrati se u Tagaste, da tamo
ka,o pedagog dosta oskudno zasluZuje kruh. JoS sam nezreo, trebao
je odgajati; jo5 sam u tami, morao ih je voditi k svijetlu.
188
AugUstin neiz:ecivo fupi. Njegovo patnidko srce vapi za jae-
nodom, ali se ipak nije mogao osloboditi zagu5ljive modvane, u
koju je tonuo sve dublje.
Doskora rnu u Kartagi pcmude mjesto udtelja g<rvo,rrri5tva-
U deZnji za istinom i distocom poele opet k manihejcima. Da, orn je
namjeravao, da se porsve uputi u njihove tajne, da postigne naj-
vi,fi stupanj prosvijetljerrih, koje orri zsvu "katari - 6sti*. Mislio
je, moida 6e mu tako pasti ok<rvi, koji su ga davili. Nadao se, da
ie na taj nadn dodi do jasne spoanjg za kojorn je tefio worm du-
Som. Ipak se te3ka srca odrekao manihejstva, kad je prozreo vafl'ku
njihove nauke.
Tpaio je svijetlq a na.iao je tmurnu maglu. TraZi,o je kruh,
a dadoSe mu k^amen.
Osim toga, studenti su mu ogoordava,Iib,sravak u Kartagi. Kao
kakvi derani dizali srr.rbuku po predavaonicarna, nernilo se rugali
mladom docentu, pretvarali rnu Zivst u pakao.
Sest godina podnosi ovo mudeniStvo, a o,nda pode u Rim, a
da se ,nije ni orpa.ostio s nesretnom majko'm, ni sa svojirn deseto-
gpdi$rjim sinom, blagim, posluSnim djedakom.
God.inu dana kasnije po.zvali ga kao profesora govurniStva na
rnilansko weudili3te. Gwrjerr nemirtrn, odazyao se tome pozirnr, no
kamogod po5ao, nosio je sa so,bo,mnutarn;i razdorr, koji ga dovede
na rub ludila.
U Milanu kucnu das milosti. Njegovu du5u pr-ipraviie rijedi
veliko,g biskupa Ambrozija, kao i nije,rna opo{nena u odima nje-
gove majke, koja je s Adeodatorn doSla za rrjim u carsdru prije-
stolnicu.
Augustin se jo5 tatnro sjeia onog ljetnog da,na godine 386.
kad je od strahe boli stenjao pod jednorn smokvom u svom vrtu.
.Gmorpdine! Gospodine! Kak'o dugo jo6!* vapio je glasno.
oKako dugo cu go,vorriti: Sutra, i o,pet s'utra? Zalto otrog dasa ne
dokrajdim woju sa'amotu?*
Tada izrrenada odjekne onaj glas, koji jo3 i sada zvu,ff. u.
Augtrstinwirn uSima; onaj tajanstveni nestrvatljivi glas, koji
povice:
.Tolle, lege! - Uzrni, ditaj!. Zbunjen ustane, otetura u kuiu,
uhvati prvu knjigu, koja mu dode pod ruku, otvmi, moZda slu-
dajno, a joS viSe BoZjim pripu5tenjem i potresen do dna du,Sestane
iitati rijedi iz Poslanice wetog Pavla Rimljadma:
*Ne u razuzdanim gozbama i pijankama, trle u neiistod i
raspu3terrmti, ne u svadi i zavisti, srego seo bucite u Gospodina
Isusa Krista*. (13, 1.3).
189
 .To je prnt do Zivota!* promuca Augustin, spu$tajudi kn'jigtr
na stol. Neizmjerno svijetlo pTeprlavi nou du6u, wijetJo, radwt, b
sknajna sre6a! Zauvijek padode okovi. Augustin bija5e slobodan.
Uzrnakode guste magle, koje su mu tako dugo ovijale duSu, a iz
tmurnih oblaka sinu sunce-istine. Onaj, koji je u pustinji skapa-
vao od Zeeli, nade studenac Zive vode' Onaj, kojr je tumarao po
dZungli, nacte pravu stazu.
U uskrsnoj noci slijedece godiore podijeli bisknp Ambrozije
njemu i njegovu l5-godi3njem sinu Adeodatu sveto KrBtenje u
zaselku Kascijaku.
Odludio jq da se wati u Af'riku. I dok j'e u Ostiji dekao na
ladu, ob,oli mu majka.
Augllsti,n se ,sjeda one ,nezabonavne veEeri kad je bio s njome
na terasi ku6e uz morsku obalu. Zlatni jesenski dan preknio je
svojim Zarom valwe. Zatim se na nebu pojavi5e zuijezde.
Sutecl ,sjedili su majka i sin drZeci se za mke. Njihove zu
misli iSle istim putem. Tz zemaliske ljepote cliizale su se prsma
divotama nebskog svoda, p,!'ema vjednoj slavi, u kojoj boravi sam
Bog.
'oho nije vidjelo, uho urije dulo, srce lj:r'ldsko urije osjetilo
,onoga, Sto je b.g pripravio'onima, k'ojri Ga ljube!' Je li to iaekla
*"j"tr- ili jL to iza8to'iz Augustincrve iu3e?
Doskorra zakl,opi poboZna majka Monika zauvijek svoje oti,
sva sretna, 3to se spasio njezin si,n.
Br:zo iza povratka u Afniku prerninru sa smijeSkom na lije
pom licu i tihi mladii Adeodat. Bilo mu je 16 godina'
Augustin pnoda odinsku ba5tinu i s nekoliko pnijatelja na-
stani se u ,noditeljskcm domiu, gdje su u sarnosta,nskoj zajednici
proZivjeli tri snetne godine.
391. godine poweti ga hiponski biskup za wedenika Pet
god,ina kasnije izabra ga kler i naro'd u Hiponu za svoga -natpa-
itira. Sa svetom ,revn'oS6u obavlja Augustin svoje bisrkupske du-
Znosti, postade ocem svojim sveienicirna, tjesitelj i pomocnik siro-
mai,ima, udtelj i djelitelj milosti puku.
odlud-
cisto wi;etlo istine duva od zablude i islcivljavanja.
jed-
no se b,orri protiv arijanaca, m,anihejaca i donatista, koji prije
Afnici. Bori se takoder prcrtiv
nog stoljeia podaie trgati Ca:kvu u
tako zvarrih -CirkramceDesla., to jest protiv rulje fanatika' koji zu
se nazivali .Kristovim vojnicimao, pa s toljagama u ruci hodali
naokolo i uz b,ojni povik *Deo laudes - Slava Bogu!* napadali na
osamijeura im,anja, te ih plijerrili. Zaista, drldni sveci!
190
Zestoko se Augustin uhvatio u koBtac sa zaslijepljerrim kri-
vovjercern, britanskim mornahsm Petagijem, koji je svoju nauku
Sirio i po gradovima sjeverne Afrike. On je poricao potrebu milo-
sti i istod.ni grijeh. Tko je viSe nego veliki biskup iskusio u fivotu
kobne posljedice pra,roditelja ljudskog roda? Tko je viSe od njega
.osjecao potrebu milosti BoZje? Napokon je trebalo jo5 suzbijati
krivovjea'je carigradskog patrijarhe Nesto'rija, kofi je poricao je-
dinstvo Kristove Osobe, pa prema tome odbijao, der Majku Isusorru
pnzrra Bogorodicorn govorrredi,da je Ona rodila s,amo Isusa dovje-
ka, diju osobu treba odijeliti od Osobe Sina BoZjega.
Doista, Augustin je uvijek imao prilike za bcnbu, ali se dinii,
da ie najteZa i zadnja borba tek doci.
Nerna sumnje, da se rimsko carstvo nalazi u svojim zadnijm
tzajima. Pred dvadeset godina prodrije5e germanska plemena:
Vandali, Alani i Svebi u Galiju. Uz neiuvena zlodjela oplijeni5e
ovu bogatu zemlju, te prijedo6e u Spanj,olsku. Krcate Latle bjegu-
naca stigo5e u sjev,ernu Afriku. Bio je to siroma3an, odajan svijet,
kojem je jedva po,Slo za rukom, da spasi nerito od svog imutka.
I Hipon preplaviSe bjegunci. Kako ie jod dugo trajati, dok krvava
bujica ,ne zapljwne i obale juhrog korntinenta?
oMiserere!.. uzdi5e Augustin. *smiluj se, Gospodine, puku
.svome!*
Dan je ,na izmaku. Mladi ttakon Pavao uLnosi wjetiljku.
.Citav grad je uzbucten!* javi etakon p,oti5teno. Ljudi govore,
da je na5 namjesnik Bonifacije zbog nekakvih intriga navukao na
se nernilost ravensko,g dvorcai zato da je sklopio savez s vandalskim
kraljem Gejzerikom, pa ga pozvao, da sa svojim hordama dode u
Afriku. U svirrr lukama Andaluzije grade laele, sigurno radi prije-
voza. T,o su pripcrvijedali mornari, koji stigose na Spanjolskorn
jedrenjaku. Po svim ulicama, gostionicama i brijadnicama go\/or"e
samo o tome.
-Istina je, Sto si duo*, rede biskup. U Raveni se zaigrala opa-
sna igra protiv Bonifacija, pa je razumljivq Sto se zabrinut za svoj
Zivot orbratio vand.alima, tim vi5q sto se nedavno oZerrio kierju
tog nanoda*.
-Ali to je ipak izdajstvo!* prornuca tlakon problijedivSi.
.Pisat 6u mu, da ga podsjetim na njegovu duZnqst. fi 6eS
mu sa.rn odnijeti pisrno.
-Hodu, ode! Nego jo5 ne5to: S bjeguncima iz Rima stiglo je
i rrurqgo poganri koji uoresoG-emedu narod opasan nemir. Javno
govore, kako je carstvo bilo jakq dok su se jod po5tivali stani
191
bogovi. KaZu, da je nev'olja dodla tek ord4 kad je na bojne za-
Njima se prikljude maurske razbojniike bande, koj,ima je
stave postavtjen Kristov mak<-
dojadilo rimsko gospodstvo. Se[a poswuda plamsaju. f*
.Kolike Ii nepravde! Istina' Rim lefi 01a umoru' Doskoa'a 6e oznaduju put, kojim prolaze Vandali.
i pozar
carstvu kucnuti ,iartji das. A za3to 'no morra propasti? Zar ie
vojsci zapovijeda kralj Gejzerik, 'plavokosi gorostasni vandal.
kr5canstvo krivq 3to su se Rimljani za wijerne careva sve vGe Veqma je Slo:t na rije&, hrom je na lijwu orogu. Kao djeiak pao
podavali mekorputnrosti; sto nidhove Zene rrisu viSe htjele da re- je s konja. Njegovi ljudi gledaju nekim sujevjernim s#ahom
ttaju djecu i Srtose njihovi muBkarci nisu htjeli bcrriti? vec ie vise njega, kad o'k'rZen taboa'skim vatrama ozrraduje srnjer, kojim ie
u
nego jed,no stoljeie, otkako ca,rstvo vodi ratove pornodu Germana' sutradan poii.
jedne jedine
CJa i Ilira. Sami Rimljani ne nxogu viSe sastaviti niti Odajan Bonifacije Salje protiv njega. rimske legij,e. Usprkos
opljacka luda poreska politirka, izgubio je we
legije. Seljak, koga biskuporve qpomene
:u zernf;u, te postao sam,o kolon. Gradski
ljudi nemaju viSe qntsla _prekasno se sjetio svoje duZnor.sti.ivtnogo vo5_
nika, koji su pokupljeni iz svih nas'oda saveadka, uznnidu pnla ,rr._
,a poSte.t pou".. Roblje je pobjegl'o'' Zar ie svemu tome krivo kim susretajem s neprijateliem, te pljadkaju zemlju prije nego Sto
kr5ianstvo?- to udine vandali. Na granici Mauretanlje i Numidi.je aode aoiuitt e
.sigurno ,nije, da,srri o'de! Uza sve to pogani svojirn govorima s ne,prijateljem. osamdeset barbarskih bataljona uni3ti rim,ske ko-
pa pitaju'
smuiuju-naSe ljude. Ima kl'Siana, kojd se dadode zavesti, horte. S orstacima svoje poraZene vojske bjeZi namjesnik u grad.
kako je Bog mogao dorpu,striti, da narod snade ovoliko zlo; da bu'de Hipon.
og"rtoS"" dittt, gr,"a, r., t tlu* podivaju kosti apolst'ola i bezbrojnih Bonifacije je b-o sav slomljen, kad je st'gao u Hipon s iscrp_
mudenika*. ljenim detama i velikim brojem ranjenika.
Augustin polo,Zi ruku na listcvrre papirusa, 'koji su pokrivali "Kamo sreie, da sam poslu.sao tv.oj savjet!.. pode odal'no uzdi_
stol. sati pred biskupom. ',Nema nam vise spasa od barba,rskqg bijesa!
Ako Hipcrn padne, sv'e je izgubljeno. Ovo je zadrnja utvuda-na putu
-Da odgovorim na 'sva ova pitanja, kao i na mnoga drug+
ono' do Kartage".
napisao u"m lonllgu q '"BoZjoj.dniavi*. Bog dorpuSta, da-umre -Stoga moraS odrZati grad!.. odgovori Auglrstin. -Branit'ie_
je zaboravio na
Sto je sazrelo za protpast. Bim je nffi za to, jer mo ga u ime BoZje*.
velike razbojnidke bande?
'Carstva Sta su atZave bez pravde, nego
pt""a".
Premda ga je p,cgnula starrcst i prernda od velike slabine
crvog svijeta nestaju, kad nadotle njihov das' BoZje car-
jedva govori, ipak biskup bodri vojnike i radnike pri utvrdivanju
stvo je vletno. Svijet stani, a1i BoZja drZava ostaje uvijek mlada'
mladosti srlove' grada. Brine se za ranjenike, ,otvara im cr,kve,
aiZu t. poput ferriksa iz pepela; ob'navlja se porput ier ie drugdje nisu
na rubu propasti potide na-'nadu mogli snjestiti. sa svojim sveien:icima i dakornima nleguJe boles-
.Bo,Zja drZ".r** jest l<njiga, koja
-dnagi
da krSdanin nerna nikad raz-' njke i nernocng pomaZe umiruiima.
i opuzdanje. Vjeruj mi, moj,
buktio u plam'enu!* On, dije propovijedi za dugqg niza natpastirskog-fivota
toga aa odult, p. makan ditav svijet oko njega nisu
,,Hvala ti, o6e! Tvoja me njed tjefi'' bile drugo, ve6 jedan jed,ini hvalospjw ljubivi, sada sarn tu lju_
bav iskazuje do wojih posljednjih Jta, do lrrajnje ktrsrulosti.
Za teSko rarnjenog tribuna, koji se mrmljajuii o,kre6e od nje_
Bcri- ga i njegovu dobr,ostiyu rijed uzwaia psovkom, brine
Istina je ono, Sto su mornari pripovijedali u lrrdmama: se on Suteci,
je Varndalima potajni ugovo'r i pozvao ih u ze:n- kao da bj mu bio sin, dok se nije otcpiL led i u crvom srcu-
facije skiopio s
u Raveni, pa sad gleda Mladi centurioin, kojemu su mora,ri odrsje6i nogu, divljadki
lju. Meelutim se opet izmirio i d.tono
prpljecu gn vide biskupu:
l<,ako bi se qslobodio nevolje' u koju je zapao' U !?9:
80'000 Valr
dine valjaiu se germanske- hcrde sjel"errrom Afrik<m' . _"H€j, bislrupe, sad mi reci, kakav je to Bog, ko,ji me ud.ini
dala mGkaraca,lena i djece krde sebi put od oapada-uz-ogY9: bogaljem!*

ffi";;*;;;'?il;k" ko'pita gaze usjeve, sto prokliiaie' Tesko: .To je onaj isti Bog, koji je dopustio da njegov Sin umre na
-oJgwoa.i
kriiu. On te ljubi i vodi te u svoje-milorsrcie*,
,r^to.ro*" kola ruju stanerimske ceste' I Augustin
Pun ozbiljne strpljivosti.
792 l3 -
"Povljest Kristova kraljevstva. 193
 pred neprijateljem utjerali u Hipon svu stoku i do,nijeli obilje
ranjenik Skripeii
,,Fraz3, ni3a drugo nego fraze!" rede drugih Livei'rih namirnica.
zubima. Jednog ZarI<og dana u mjeseou kolovozu sru5i se Augustin
U ovoj se dobi
,,JoS malo, prijatelju, i pcii iu pred sud BoZj:' kraj postelje nekog bolesnika. Dobio je te5ki napadaj groznice.
da je Bog ljubav i da ljubi'
rre upotrebljavalu tr^"' afto tl kaZem' samo da ne3t'c
ZaprepaSteni vojnici odnesoSe ga kuii.
da ne govo'rim t'o Buduii da ne moZe viSe niita raditi, Zrtvuje Augustin Zivot
kad udara, moras rnri vjerovati' - nautio dugi i mukotrpni
onako' kako me za svoje stado. Odi mu neprestano lete prema pokornidkim psal-
reknem, vei ti go.'oti'rr"
iivot.., mima, koje je dao ispi,sati na zidovima svoje sobe, da m,u budu
Sutradan zamoli da ga
Zamii:ljenc' gleda dasn'ik u biskupa' uvijek pred odima. Nijemcrm kretnjom moli sveienike, koji stoje
ispovjedi. oko njegwe bolesrddke postelje, da mu ih predmole. Dok su molili
^..-..^+!-...
tuZi s-eAugustinu' psalam "l!lisisp61's.,, kucnu ,njeg{rvo srce zad,riji put 28. kolovaza
Mladi ,rekr.ut priznaje svoje grijehe i
-Te5ko je drZati zaPovjedi!' 430. godine.
ih' Znam jednu -Sada ie izgubljena svaka nada u spasenje!.. jadikovali su
-Naprstrv ui"x", t"fo, t'uo*u-.je.lako d-rZati
da svlada5 sve bure"' vjernici u Hiponu.
daro nu i'ormulu, koja ce ti pomoci'
oReci mi je, gosP'odine!' Istom nakon dvije godine padne grad u ruke Vandala.
Augustin sjajuci u licu' Dok barbaa'ska oluja jod bijesni po rimskim pu"ovrncijama
.Liubi i u^i sioioJ no"ust' odwati
uzdrSe dekurion
*Idem u mrak," odel Bo'jim se mraka!" i dok se laila silnog carstva u svim svojim zglobovima lomi,
u Eefezu se godine 431. odrZava tre6i opii koncil u velikoj
umiru6t. je kao san' Marijinoj crkvi. Dodlo je skoro dvije stotine biskupa sa svih strana
-Ne ide5 u tamu, prijatelju' nego u wijetlo! -Srnrt
i iz kojega se veselo budi"' svijeta. Nestorijeva zabluda je osudena, a sam Nestorije uz prista-
u kojemu se dovjek '*it'iu
nak papinih legata, IiSen je carignadskog patrijarhata. Istina, pre-
ma koj<rj se boZanska i ljudska (6ovjedanska) narav I(ristova zdiru-
Sa svih strana Zuju u' jednu jedinu os,obu, postaje vjerskom dogmorn, a Majci
Neprijeteljske se horde ':.;" .prilrliZavaju' li
svecenici pitaju Augus'tina' treba Gospodinovoj svedarno je priznat naziv "gsge,rodica*.
stiZu pi,sma, u ko;inia Uitft"pi i
Odluke sabora primi puk s neizrecivom rad,oddu i klicanjem.
bjeZati ili ostati na mjestu' Aug'ustin' oDo-
-Kad vuci uAare,'najamnici bjeZe*' o'dwa6a Grad je rasvijetljen. Narod prati sa zapaljenim bakljama biskupe
Tek
bar pastir ostaje ;;i' ;;6^ stada' doklegod ga cnc treba' u njihove stanove.
pc'ci s r-r'ilme"' -
smijei i ti Jedna zvijezda izade u no,ii. U svim straho,tama i tminarna,
onda ka,d on,o ostavi svci zividaj,
punima tjeskobe stigne pislo istolnorim- u svirn sukc,bima i pnopasti, sja blago 'wijetl,o djevidaur-ske Majke,
U ovim danima
na o'p6i koncil' ko'ji ce se dc- nade svijeta.
sko,g cara, koSrm poziva sve biskupe Kad sve6eni'k stupa u svetiSte, m,oli prema litungiji svetog
godine odrZat'i u Efezu'
susjed-nog.-biskupa' Ivana Krizostoma:
',Poili ti rnjes'to msne!" moli Augustin -Blogoslovljena Bogorodice! Otvori nam vrata milosrda! Tako
svo'joi dobi n'l bih stigao do' cilja' Po'di!
',Ja ne mogu poci' ij mi, koji se uzdamo u Tei ne iemo zaii na k'ri\ri put, nego 6em'<f
""tl na5ega Gospodina i za doslo'
Bit 6e Zesi.ci';:t'n.t" =a pt"u"-"utttu po Tebi biti os,loboileni od svih pogibelji. Jen Tli si spasenje
janstvo Majke B'oZje*' Krtianstva!*
godine 430' orpkohse barbari
Jednog vedrog dana u lipnju
su utwnde od kola' No6i su
Ilipon. Pred grads'lii* to"t'*"-ptaigti gore
sJIa' Porugljrva vika dcpire
rasvijetljena pru*u^o^ '"p"f:i""itt ih branitelji
naviljuju, ali
do grads,k,h zioina. Barbaii neprestano
jurnadki odbijaju. na
gladu primorati
Napckon neprijatelj odludi' da 9e .grad
bieLed
i"sta hraie' jen su seljaci
predaiu. No ,., g*"'ai"'i"1" G
195
194
 glaver Crkve dosta sam jasmo iznio pravu nauku q pis-
.,']KT
mu Flavijanu. Kako je pisrno primljeno?.
RIMSKI LAV "Aleksandrijski patrijarha nije dopustio, da se dita, premda
s3o rnoj sulegat Julijg biskup iz puzzlrcla
I ja vi5e puia zah_
ttjevali*.
Sueti, Papa Leon L Veliki -Dakle, ,rrisu d,opustili, da se dita moje pismo?* papa
Leon
drsie od srdZbe' *Zar,papinu rijed ne 6e da dlrtju? zar
ate*sananli-
-U Efezu upados,mo medu razbojnike, Sveti Ode!* promrsi ski patrijarha n'e zra, da odluka u svim vlersklm prt""ll-" pri_
ljutito arhidakon Hilar, jednoga ki5nog. jesenskog dana god.ine 449. pada rimskoj st'orici? Kakva je to sirnoda, klia
n" eL a""eu;u e*
Upravo je doSao,da izvijesti Papu Leona o sinodi u Elezu, na koju je tra, ka.d joj govori preko pape? A jesu li Sutjeh ostali
uies,nici?.
bio po'slan kao legat r:mske Crkve. JoS je blijed cd patnja Sto ih -Radj toga je nastala uZasna graja, ali ioskora je
, svima bil,o
je pretrpio za onih potresnih dogadaja. Sinodu je bio sazvao vla- jarsrrq da biskupi nizu sazvani zato, di utvrde pravu
nauku crkve,
dar istodncrirnskog carstva Teodozije II., da bi se uklo,nila opasna nego da prime upute i zapovijedi carkog dvora-.
vjerska nesuglasica izmedu carigradskq patrij.arhe Flavijana i -Od Teodozija?*
glavrara jednog bizantinskog sam,ostanaarhimandrita .Eutiha.
"Ah, Svefi Ode! Istodni je vladar slab, bezvoljan dovjek. Bi_
Papa, blijed, drZe6i malorn bijelom nrkom zlatni kriZ, koji zantinci ga ,nazivaju okaligraf,om*, jer mnogo drLi ao
lijepog
mu visi o l'ratu, te5kc,rn mukorn svladava woje uzbuclenje. rukopisa. On nije drugo do orude u ruk-am svojih "rrog
-PripovijeCaj redo,m!- traZi od legata. Hilar duboko uzdahne dioranit<a,
osobito wemocnog eurnuha Hrizafija. Arhimanrdrit Eutih je
njegov
i podne govoniti stc'astveno i dr5iui'm glasom: kr,srri kum i isrpovjed,nik, pa zato i podupire njega svim
oB. kolovoza u51o je nas 193 bisku,pa u istu Marijinu crkvu, siedstvima
i njegorvu hetrezu...
u kojoj se pred osarnnaest godina oCrZao veliki kcrncil i osudeno *Dotle smo dakle do5li, da dvo,r.ski dankolizi
i etrnusi odl:r_
Nestorijevo krivovjerje. Nad skup,Stinom je vladalo ko,bno rqspo- duju o nauci na3e wete vjere*., uzda}ne papa. oA -Fto - - - -se
- edogodilo
IoZenje, einilo se, kao da ie doci te5ko nevrijerne, koje ie we uni- dalje?*
Stiti. Predsjedao je aleksandrijski patrijarha Dicskur i dao je rijed .Flavijanu i maogim drugim pravovjernim
arhimandritu Eutihu. Ovaj je s velikom o3trino'rn i s mnogo sa- biskupima odu_
zede urjihove sluZbe, iskljudiie ih iz crkvene zajednicg aot p
rnowijesti iani'o m,crnofizitsko krivovjerje, tvrdeci r:sprkos jasne bio opravdan, a njegovo krivovjerje priznato je pravom naukom-.
nutih
odluke ko,ncila, - prerna kojoj su u jednoj te istoj osobi Kristo'voj .I sri su se pokotili?-
zd,ruZene boZanska i ljudska trIatrav, - da u Kristu postoji samo -Mnogi su se oprl,i. MoZda veiina. No tada
jedna narav, i to b,oZanska,u kojoj je ljudska narav j5deznula, kao se dogodilo ne5to
tako strasno, da mi jezik zapinje, kad hocu da g*ri-
Sto kaplja meda i5dezava u nnoru. Ne samo da Eutih po,ride opsta- o to*.,
Najeda,nput je uz pakleno denanje natr,rupila u baziliku
rrak ljudske duSe na5ega Spasitelja, vei pct'ide i to, da je Isusovo divlja
rulja vojnika, policajaca, fanatidnih moniha, piljarica
tijelo iste biti s na5im*. i ludkih
vuciba,tina sa Stapcnrima i toljagama, te navalita na pra.rwjerne
,'Prema tome, Gospodin ne bi bio na.Sim Bratsm!* prekine biskupe. Derali su im papire, na kojima su pisali, bacali im
u glavu
Papa uzbueleno Hilara. .Sto je bilo dalje? Sto je odgovorio tintarnice; silib ih golim'sabljama da potpi3u*
Flavija,rr?* -Nsvjer.ojatno!..
Nije uopie dcrSao do rijedi. Njemu i detrdesetcrici biskupa, -Cije]u noi zadrZali su crtpornike u crkvi, gdje su
ih batinali, -
koji su godinu dana prije osudili Eutiha na carigradskoj snodi' gazili nogama, dobacivali im sve mogude poruge.
Flavijana su tako
oduzeto je pravo glasa. Diosktl'r je prc,5fupao s njima kao s c'ptu- dostavljali, da je neholiko dana Ai toga urnro. Meni je
uspjelo.
Zerucima. da uma'krrern sakrio sam se u gnobnu kapericu svetog I;"
.A Teodcq: iz Cira?* 6rr""-
prd gradskim vratima i onda satn se u noii poput kakvog
*On je carskim dekretom iskljuden iz stldjelovanja u sinodi*- feliste
kradljivea provukao do lade. Tako stigoh ovamo. u e?""" piJor*"
-Biskup Euzebije iz Dorileja?* zaista medu razbojnike*.
'
-Nije dobio rije6, prernda je partijarha Flavijan t.r 7a-
htijevao*.
197
196

.Ni5ta ne vrijede odluke ove "razbojnidke sinodeo, povide
Papa, ustade naglo i poie brzo hodati po sobi' Zatirn se zaustavi,
stane pred elakoina i rede: "Teiko je bilo, si,ne' ovo Sto s'i profivio,
ali vjeruj mi, Bog se ne da iz'ugivati. On 6e progovoriti takq da
ie ljudima uSi zujati*.
I Bog je progovorio. Godirru dana poslije, 28. srpnja, padne
s konja car Te'od'ozije, 'koji j'e zbog svoje slaboce i popustljivosti
postaosukrivcem strasnog dodina u Efezu. Pao je tako nesretno, da je
-brzo
iza toga umno. Na prijestolju ga je naslijedila njegova sestra
Pulheu'ija, pametna i poboZna Zena, djeti'nji odana pravoj vjeri.
Njezin muZ car Marcijan sazove ncrvi orpii konc'jl, koji se
8. listopada 451. godine sastane u crkvi svete Eufemije, u gnadu
Kalcedonu, na azijskoj obali Bospora. Na saboru je bilo 600
"utt"lu;;., je Eutih doveo sa so,bom svoje rnonahe, da zastrase pru-
tjynike, ali se za prve sjednice umije5aSe u stvar carski kcrmesari,
zabraniSe buku, te smutljivce istjera5e iz kude BorZje. Patrijarha
Flavijan je naknadn,o opravdan, aleksandrijski patrijarha Di'oskur
i arhimandrit Eutih li3eni su dostojanstva' Kad je pro'[itano pis-
mo, Sto ga je Papa prije dvije gcrdine bio pisao patrijarhu Flavi-
janu, veii,na p,ovide odu5evljeno:
-To je vjera oitaca, vjena apostola! Po Leonu je Petar pro-
govorio! Vjerujemo kao Leon, a ne kao Dioskur!* Jedan biskup
podsjeti sve na rijedi svetog Augustina: -Roma locuta - causa
finrital Rim je pl'ogovonio i time je stvar rijeSera!'
Kao Sto je iAaLlo Papa, tako izjavljuju saborski Oci:
-Ispovijedamo jednog ist'og Krista, jed;inono'denog Sina s dvije
naravt, koje su nepomij,e3ane, nepron,iijenjene, necdijeljene, nera-
stavljene. Radike dviju naravi nije njdhovim sjedinjenjem nip'o5to
nestalo, nego je osebujnost svake naravi saduvana. Obje naravi su
se zdruZi,Ie u jednoj osobi i u jednoj hipostazt*.
Ir'la
Nekoliko mjeseci nakorn Sto su se papinski legati vratili kud,
zaprijeti Rimu stra5na sudbina.
Iste godine u sijednju krenuSe hunske ho'r'de iz svog kraljev-
stva, Sto ga osrtova5e s o,bje stnane Save i Dunava sve d<l Azovskogi
m,ora. Kod Bazela i u5ia Nekara predose Rajnu, te rMori$e Kornar i
Trier. U Metzu ne ostavi5e na Zivotu ni madke. Burgundska vojska je
rasprfuna. Njezin kralj Gundekar (Gunther) padne u boju.
U Rheimsu je bisJ<up Nikazije rnolio barbare, da podtede
nanod. Na znak krai.j'a. Atile jedan Aajata izvude mad i natpasti-
198
rova se glava otkotrlja Atili pred noge. U Parizu svojom srdano-
Scu sprijedi5e paniku sveta Genoveva i biskup Gerrnan. Od zidina
g,rada Pariza okrene se vojska na jug i pode prema Orleansu. Grad
se junatki brani pc'd vodstvorn wetog blskupa Aniana, a1i se ipak
24 lipnja morade predati na rnilost i nemilost, jer se nije mogao
dulje odrZati.
Huni vei podeSe plijeniti pojedine dijelcxve grada, kad se na
jugu p,okaza davno o,beiana pomoina rirnska vojska. Huni u veli-
koj Zurbi ostave grad i povuku se natrag do Chalonsa na Marni..
Kod K,atalaunskih poljana pobijedi Atilu rimski vojskovoda Aecije
uz pom,oi saveznika Alana, Franaka i zapadnih Gota. BojiSte je
prekrilo 162.000 palih boraca.
U proljece druge godine upadne Atila u Italjju. Akrdleja je
nakon tromjesednog orpsijedanja zauzeta na juriS. Milan je optrjad-
kan. Venona, Mantova, Brescia i Bergamo izgorjeSe.
Smrtono'sna lavina valja se sada prema Vjednom Gradu, go-
neii pred. so,born dete odajnih bje,guLnaca.Smrt nesmiljeno, kosi.
Ga'rrani grakdu oko zrnajskjh zastava i konjskih repova. Tisuie
Rimljana ostavlja ugnoZeni grad i bjeZe na pretovar,enim laetarna
na sigurne ot'oke.
O rnoci i dasti sanja hunski kralj za sparnih ljetnih nodi. O
datu i blagu sanjaju muSkarci i Zene. Rim ie iz'br,sati Katalaun-
sku sramotu
Negdje na c,bali Mincija diZe se Atrlin svileni Sator usred
utwrde, koja se sasto,ji o.d o,sam kolnih prstenova. Upravo je kan
dovriio objed, koji se sastojao od sircva mesa, a jeo je iz drvene
zdjele, kad mu najavi5e rimsko poslanstvo.
-Tko ga pr.e,Jvodi?.. upita hunski knez.
-Rirnski biskup Leon...
-Neka uCte!* oCvrati Atila ravnodu5no.
Malim, crrrim o'dima bulji kan u Papu, lioji un'de praien
svojim sveienicirna. Papa je u bijeloj haljini sa zlatnim kriZem
* oTff;"
motri das dva malog, d-ebeljkastg dovjeka, Zuikasta
lirca, nernirnih, dvjetlucavih, Skiljavih odiju, rijetke crne brade.
Odjeverr je u platnenrr tuniku bez ikakva u,resa i u koZnatim .hla-
dama. To je d'alde Atila, bid, kojim Vjedni bije svijet!
-Sto Zeli ?* pita kan. "Govori!..
-Dolazi,m u jme BoZje!* odvrrati Leo,n bez stnaha. -Neiznecive
jade dorrio si svijetu, koji gaze kopita tvojih konja. Bio si BoZjim
bidem. A sada jg dosta krvi i suza. Vrati se p,utern, kojim si
dodao!*
I99
 koji je 3-rao nefto.grdki; Huni staviSe njegovo mrfvo tijelo najp,rje u zlatrri lijes, o,nda
-Zar da se y.,.atim?< zapiskuta ftila, u srebmri, pa u Zeljezni, te ga zako'pa.Seu zemlju.
imu! i3 na prijestoljg s kojega su
-Moj put vodi prema .f !,1est Vjedni Grad dodeka w.oga biskupa veselim klicainjem.
i ditav ie Rim gorjet'i kao baklja' u
carevi upravljali sviptortt'
"Leo,n, spasitelj!.. ori se iz tisu6u grlal Dok valeniinijan IIL
slavu Huna'. ,. I --- :-^ slabii u grimizu, besposliii u utwrrenoj Raveni i jadikuje zbog
Malo tjedana tza t4a
,xledan je pnije tebe u&nio to isto' propasti carstva, Papa spasava Vjedni Grad.
kod Cosence u valove Busenta' Rijeka
sahrani5e ga njegovi ljudi Nije pravi gospodar papa. Nije August pastir,
ieee dalje."Nitko ne ma za njegov grc'b''
-^x^ Atila
A+;r^ p'noblijedivFi'
^*^r.,.liis -Rima carr,.nego
'kralja Alarika*' reie vei Leorn, pastir, rkoji ne bjeZi, kada vuk udari na stado.
-Misli5 na gots,k;
mi priletiS ljeBov-gr1 su'dbinom?' at*
fi se usudujei d; kad bi razumio ovu ne-
-Ne prijetim t, ufi Ui tgb* "grdt.:ti i ja' Kad nas Bog vise Tri godine iza toga zakuca smrt ponwo na rimska wata.
-#", opo,menu. Svi smo BoZje
besku ryd:'. Ljeti, godine 455. upl,ovi u luku Ostiju vand,alska flota, zaplovi uz
Atil'a' izbrojeni!'
;" baca nas' fvoji su dani'. kralju Tiber, te se usidri kod cirrkusa Maks:ma.
*i pt* k*"qt opasnoddu' spopadne od-
Atilu, hoji .t" i"#
Sutgij o'bo'ri gla'vu' Sjetio se qnog Ni sada se Ri.rnljani ne nddajrr pomoii cd cara. 'Aecij,a, js_
jednom neshvltlliva 15eskoba-
katalaunskim poljanama izade pred njega dinog vetrikog vojskovoclu, Sto ga je joS imalo carstvo, smakne
dana, kad na putu p.*lu
pustinjak' koji je stanovao u Spilji' te Valentinijan iz ljubomoore, vlastitorn rrrkom. Dva mjeseca prije
dovjek BoZji, m,onJ-ifi
nego je stigao kralj Gejzeu'ik ,sa svojim l,adama, ubi$e vojnici cara.
"'- ^;;j;
mu rede:
po svijetu Ali Bog raz-
si BoZji. Cekii sr' t9ji1 !o9 trdara Njegov nasljednik Petnornije Maksm, borravio je u gradu. Kad
biti potuden!* Tada se ila-
bija orude staZUe' Znaj' da ie5 su barbari do5li do obale,. pokuSao je kukavidki pobje6i, ali je po_
".roj" i otigrao s porugom' Ali nesreda bunjeni narod to naslutio, kamenovao ga i tijelo mu-bacio u Tiber.
smija,o ovoj p"l:"tnji .monaha da na njoj
i vei je Joio pripravio lomaiu' Jedina je nada svima Petnova stolica. I o,pet papa Leon stupa
dode. Izgubio je bitilu puta se ne
ode' Ovaj
i;g*i, k-ad 'nesloZna neprijateljska vc'jska jade
neustra5ivo pred tiranina, te ga moli, da podtedi grad. Gejzerik,
da ima sila' kde su- od n{efr
mo,Zevige smijati. atiiu ot:ue", svladan Papinom osobom orbe6a,da ce Rim oiuvati od vatre i pro-
se njegova tomi poput trstike' Dctk
da postoji voila, prJ-kojom lijevgnja krvi. 14. dana pljadkali su Goti grad, a onda se vrati5e
je jqi oklijevao , JJgou"*-' stupi preda nj jedan od njegovih na svoje lade, te odjedriSe.
zapovjednika s vije3iu: Propalo je mnogo imcvi,ne, ali je spa$on Zivot. Nijedna kuia
je izbila u na3em tabcrru'
-Velika nesreia, gospodaru! Kuga nije planula. Rimljani odahnuSe gledajuci s krov<yva i tornjeva,
potpuno z.dravi' sada stenju i previjaju
Oni, koji su do'sada f,il kako odmidu Sarena jedra i kako se gube u dalekom plavetnilu.
direva!'
*-"a r.,ri. Gosipodar'u,ljudi su-pY"-i.:ttth mora.
,,Kuga!- oii od grbze' 'Kuga! Pro-
Jod Sest godina upravljao je Leon rimskim stadom i svjet-
"*t"rr1J'Aiita'-raskoladiv5i
toli $upih svoj'om nogom! Pncklet i Bog tvoj'
klet" ;;nij;, skom Crkvom. Svi ga vole i Stuju. Jed,nog dana u mjesecu stude-
""
biskuPe Leone!* nomu godine 461. zaklorpi zauvijek odi.
Leon s dubokom
-Ne pro'kli'nji, Atilo' vec se moli!* odvrati Rimski narod oslu5kuje pun tjeskobe jesensku buru, koja bi-
ozbiljno66u. *Jadi je qd tebe!* - s je j- -^r-^ ---::^-^ jesri nad gradom. Tko ie prihvatiti za kormilo, koje je ispalo iz
,ri
neko vrijeme.-divljao'
-Jadi je oa *orJf" zahropti-ka1r' 'Iod 'i vjernih Leo,novih ruku? Tko ie zapovjediti bu,ri, da se sti6a, kao
a onda 6e tiho: ,'p# biskup"t poAi wojim putern' kao 5to 6u Sto je to on dnio?
ja Poc: svc,jim.* -Ni3ta se ne bojtet.. zraaoje 6esto Leo,n dcrviknuti. -Gospodin
Sya su kola pret'ovarena bole-
Sutradan dlgne AUla tabor' je uz vas! Petar ne umire! Ova vjera svladava davla, liSava uznike
zasJalg kreslu3e prema sjevemr u
snicima i umirueim"a.^2r'p"uS"tt" okova, i vrata je paklena ne ie nadvladati!-
smttna puiiea valja se prema alpskim
beskanajnoj X"r""",ii' Tuia Iza Leonove smrti podignut je na Petrovu stolicu arhidakon
probode jedna Zena Atilu u nje'
klancima. Godinu a."r t u*tl:e Hilar.
glvu tabo'ru'
20L
200
 Pustinjak izitle pred kolibu, gleda kako mladii Zurnq dilim
STRAZAR U NORIKU
korakom krodi dunavsko'm cestom, i .onda se vrati u svoju kolibu.
Sjetio se Severin jedne stare legende, koju je ditao kao djedak-,
Sueti Seuerin Romul, orsno.uatelj grrada na se'dam breZqljaka, koga je do5'ila.vu-
dica, ugleda jecnorn u snu, kako mu dvanaest jastrebova p,releti
neobidan' preko glave
U jednoj ieliji kod P<ichlarna na Dunavu stanuje -Dvanaest jastrebova, dvanaest vjekovao, progovori Severin
ne zna, o'dakle je dosao' Mrsavo je njegovo tijelo'
dovjek. ilitto
siroma5an je za se. -Rim je osno,van prije dvanaest stotina godirna. euvaj se,,
oskudna je njegova hrana, grubo je njegcrvo odijelo' mlado vude! Dvanaesti jasbreb leti i razderat ie te.*
Ime.mu je Se--
njegov leZaj. Bosonog hoda i po najljuioj stu'dmi'
usjevi na po- Godine prolaze. Putnici nefiestano idu dr.mavskorn cestom,
lrl"iln. OLo ttl.got" kolibe ov,ila se vinova loza' Ka'd
uni5te: kada glad za- koja vodi- od istoka prcema zapadu. Tisuie lovaca s,reie kro,6e njome.
t;ima.nastraiaiu; kad rojevi skakavaca sve
dolazi svijet k njemu' i uvijek na\azi Citava plemena i n;.rodi prolaze cyvuda u . nerprreglednim p"or-
Ori:"ti gradovima na Dun'awu, kama, s pretovarent'm kolima, koja svo,jirn kotadima ruju cestu.
pomoci i savjeta.
podrudjem Kraj kolibe p.olaae pnosjaci, banditi, vucibatine, rimski lqio,nari,
Pred divtie horde, koje paleci i pljadkajuii prolaze
i u- ime Kristovo moli ih' da koje viSe nitkc, ne plaia; p,r.olazeseljaci i kolorrri, koje potjera5e s
dana6nje Austilie, stupa neustra3ivo
Jroma5ni nanod' Alemanskom knezu Gibuldu njihorve zemlje i tako pl'isiliSe da postanu razbojnici; pro,laze Ger_
se smiiuju I poStede
kao i mani wih plemena, Goti, Gepidi, Rugijci, Henrli, Skid, TirinZani;
plamenim rijedma dirnu savjest, te on dr56e pred njime'
u vrijeme nevolje Alerrnarri.
ona premudta zerta,koja je p-o niegov-u.nalogu,
Bes;kpsjns je karavana, koja se pom;ide prema zapadu, da
iznijela zalihe hrane, Sto ih je bila sakrila'
stupi k Se- traii zemlje u sundanoj Italiji, gdje ih dekaju velika podrudja, Sto
Jedno,g dana, kratk'o vrijeme iza Atiline smrti, ih opustc'Si5e i rasrpudse ratovi, glad i kuga.
kojemu je moglo biti oko 20 godina
verinu u toliUu neki German, Kraljevi i knezorui ulaze u Severirnowu koliibu, da ,pitaju za
je orijaB' pa se morao do-
Odjeven je u grubu kcZu' dta'som savjet. Pustinjak ne prigiba glavu ni pred kim, ve6 i najsilnijima
vrata' Iz njegovih wijetlilt'
bno prignuti, da moZe unici na niska govori istinu bez ustmdavanja.
plavih oiiju sja ,tuilo-lji',,* snaga' Pustinjaku se pridinilo kao )
preko njegova praga novo, veliko, Umoryni i opteredeni nalaze owdje utodiste. Ovamo doJ,aze
da u ovo,m gorrostasu stlpa
slabi i bolesrri, gl,adni i opljadka,ni, slijepi, nlromi, gubavi, a pusti-
j.ako vrijeme. njak we tjesi i pomaZe.
-Rekli su mi, da 's;i svetac.' poine doSliak, "pa Zelim'- da me
plemena' Idem de.' Za jedne jake zime smrznuo se Dunav, ira mnogo tjedana
blagoslovi5. Z'ovei se Odoakar, lz ,skirshog nisu mogle iz Recije dolaziti lade Zirarlce. U to vrijeme vapi Se-
traZim srecu. Cilj mi je Italija''
verinu za pcrncd grad Faviana,.jer njegovi'stanovnioi ,pode5eurnirati
Ne' budu6-
Dugo Suti Severin i prrornatra mladog Germana' od gladi.,Pustinjak nije rnogao wogom rijedju otorpiti led na Du-
metuSnlm pat'ricijskim sinonrima' ved narodima'
n,ost ne pripada
-J"-t; navu, ali mu je po6lo za rukorn, da otcpi rsrca bogatasa, koji na
utjel,ovljeni gono"tt"ttim Skirima: Bog disti' svoJe'
;;;i k;" njegov savjet iznesode, nagornilane zalihe i nahrarri5e sir:ohnju,
"- Svakl t
gumno p,aledi oino, St'o jL gnjilo i t'tr'rlo, da'nilalu ncvi usjevi' Tako je svladao nwolju, dok se opet ,ne pojavi5e Z€Ijno.odekivarii
propast znadi novi Podetak. teretrri jedrenjaci.
poloZi ruku na
Sever:'n se digne sa svog drwenog sjedala' U vrijeme, kad rimski dinc,rmiii nisu znali, Stq da ding or-
pred n;lrn prignu koljeno' blago-
pl"vokoup gtavu cermurru, toli ganizira Severin otrpor prrortiv napadaja razboj4ika ;i su,sjednih
slovi ga i rede: plemena. Cesto puta otima plijen; otima muSkarce i Zene, koje
koZu' ali
-Podi, sinko! Jod si odjeven u grubu Zivotinjsku vuku sa sobom kao roblje. Nije on to pcrstizavao'silom oruZja,
doskora 6eS darivati italska blaga'' nego snagqm woje pojave i svoje plamene rijedt. ,i
hlrce da ne5tQ Kao neumsrni apostol prolazi Norikom propovijedajuii pravu
Ganut digne se mladi6, gleda ukodeno monaha'
vjeru pogan:ma i arijancima. Kod Faviane i Pasove osnuje samo-
rekne, sti,sne mu napokn dwsto ruku i ode'

202 203
 ' cta-T
. a-\: .?
- ,!!4.: r-

stane i pretvara ih u mjesta molitve, pokore, rada i ljubavi prema

bliZnjemu.
neki Skir?* upita severin
Rijetko stiZu vijesti iz velikog svijeta u tiSinu njegove ielije. ," zamisljeno. Znas li, kako
Zapadnorrimsko caq"stvo nalazi se u po.sljednjim smrtnim trzajima "o.rltY"u'
'-'Qd6l;1,fts1..,odrl.ati sveienik.
Neprestano se izmjenjuju carevi na prijestolju, rese. glavu dia- ,,pozna5 li ga?*
demom, oblade grimiz i - ruSe se k4o kraljevi u kuglani. Svi se "Jast' poztrram' Dvanaesti ;e aar,re jastreb potwdio
sna prvog Romula. Svakako j; istinitost
iude, ako koji od njih tunre naravnom sm.riu. dudn; Sto je zadnji cair
njegwo ime.* nmio
, Heruli, Skiri, Rugijci metu Italiju. U sjwernoj Africi jod
"Da, sada se po. Italiji mnqgo govori o nec,bidno,rn
uvijek vlada prastari Gejzet'ik. Zapadni Gati osvoji3e Spanjolsku. mulovu. San se ispunio.* .snu Ro_
Angli i Sasi islcca5e se iz svojih zavinutih gusarskih lacla u Bri- -Je li se Ocloakar oknrnio
taniju. Fnanci prodrijele u Gallju. Z.apadno rimsko carstvo po- .Nije, odel Tqga se bojao.
carskom krun,om?-
s'tc,ji j06 saino na papiru. N";;; se kraljem, a <;d Istodno_
rimskog knalja Zena-zafua'Ao ju
I Crkva p,rofivljava te5ke dasove. Arijanska germaneka ple i ao*o nastov patricija.-
-Bit ie nekih dvaaesetat
g"*"J O"Oo j. ;*-;'"#o-
mena uznemiruju pravo,vjernike. I c,pet se lije krv mudenika. U u mo;,n.
nvotinjskomk-";;;'a sada:" g',,pol""- ur"e"
sjevernoj Africi pljadkaju Vandali katolidke akve; od oltarnika 5*:e
kroje gaie; iz ciborija i kaleia piju. Severin dozna za ubijanje, skal- "*j:;"": da tako. gl.atko
-Kako'to,
piranje, za korncentracione logore, za sr'lo,vanje redovnica. Mnogi govorris ,kao
da ti je ma_
tmatraju ogavnog, hromog, skoro 90-godiSnjeg Gejzerika Antikri-
upitaPirmenije."-I;-k;"
.latinski,
te zemljeaovera';#;
nT#H,ffi\?'
storn. Mnogi misle, da je dodlo vrijeme sudnjeg dana. *Zalto pita5?*, odwati
Na Istoku se izncwa podelo Siriti monofizitsko krivovjerje Severin, i neka sjena preleti
licem. ',!s me ne drziS mo,da njegovim
koje je orsucterrona saboru u Kalcedonu. Prijeti konaitta rastava-' ffidir^ rcrrror., pa bi htio dobiti
nagradu, Sto si uhlltio li"guncai--Sio
istotne Crkve od zapadne. . ., . podrijetlo i zavidaj? Zan mu-p,nJ.:" zn"de za slugu Bozjega
j.
Kas,ne jese,ni god,ine 476. uite u Severino'uu kqlibu umoran te udinio sveienikcrrn, pszvao me sl.time didi? Bog, koji
,i'ovjek u wedenjdkom odijelu. Neprrijatelji ga progone u ovu zernJju, da pomaZem p,o.ti_
Stenima. To neka ti bude aosta
,,Molim te, poboZni dovjeie, daj mi uto6ste-, prqovoT i do' tvtoliil te, da me dalje ne pita.S!*
mi moiu neuljudnu ;;*;"tost!_" rl#"r,"lrtoril,
Sljak. *Monam se sak'riti od neprijatelja.- ,,,'"r*rrf;1rouri
.Odakle dolaziS?. pita Severiq u redu, brate ! No reci 6i, za,Sto
.Iz Ravehe. Ime mi je Pirmenije. Vrhormi vojni zapovjednik O,*i*""ri" si pobjegao od
Orest zbacio je s prijestolja cara Neposa i postavio svoga l3-godi-: *Tko da rrjerrje ba,rbarinu?
-lnjeg sina Romula. Tom jadnom, slaba,Sno'mdjetetu desto su lijepe' S djedakem canem postupa veli_
kodu*nq ali careve_sluge nisu p;J';;;_
odi pune suza, prernda je ogrnut datnim gnimizom, koga jedva ' porbijati, pa'ognati. To- se i"e"tui;
sigurne. Jecne je dao
moZe nositi. Po njegovoj Zelji bi'o sam mu uditeljem i odgojiteljem*. _druge
ajem iz Noarika. poznaS Ii ga?* i s ko,morrnikcm Ambro*
uZnam, znam<<,nasmije5i se Severin bolno. "RimJjani nazi' -Dakako!.. odvrati monah
vaju dijete u grirnian Romulom Augustulom - cariiem. ZaSto nisi Pcznam i njego,vu majku.
Zivahno. oRodorn je iz Faviane.
ostao kod njega?- n"-orit" ll to Rimljanka. A gdje je
sada Ambrojize?*
uZat ne zna5? Neki Skir, koji je stu'pio u legiju kao obi€nl
plaienik, pcstade nakon malo godina vojnim zapovjedni.koqt,, zna? prognan je na nekakav ,otok,
,"r.ro;Il" ili dami negdje u
.srlqr{e oreqfe i dade
wlada Oresta dedp gaoa p€ubiti NieEov sin R-ol{lu!:
nosrrtriti u Piacenzi. Njegov
molio je Skira jecajuci i dn5iud, da mu po6tedi Zivot. Skir mu sq ie mu pcmod
3.Bce
Dok je Pirmenije. _radi suza njegove majke.*
s,m;itrovao,te ga otpremio u Lukulov dvorac, .nasuprot Bq au"u oeEi vodio oz,bljne ra4ovore
i*"oe
sa Severinom, stupi ., eaiiu
zaljeva.- ifo"" -oi-ul
-i -iraZi
te 6e prestraSeno:
-Ode, dodao ie iz Ravene gtarnik
cijeU konjanidki odred. Braia tebe. Doprati r ga je
204 il;; rr"jrru.eg a".*

296
 ,,Cemu se 'uznrjavate?.. umi'ri Severin rnonaha. "Zar nism<> -U svojoj dobr,oti potideS
me, da molim od tebe kakvu
Znaj, da tralim mitost-samo milqst,
svi pod BoZjim ok'riljem?- J'&;;.a ne od ljudi. Ako ipqk
-KaZe, da dolazi od. kralja Odoakera, rimskog Patricija.., ZeliS, da mi iskaZeS.svoju naklonort,
ila" po5alji komoirnika Am_
pnotepa .mo'nah. brozija.ljesovoj kuci, jer *"jt;
- ;i;!"-)a ,;i_.*
-Oa Od,o,kera?..prestraieno ie sveienik' "To nije dobar znak' prihvati tritun eit*",'sto ga je
.""jjorTffiludi swerin potpisao
MoZda mi je netko u5ao u trag?'
-Ne boj se! Kod mene si siguran! Uvedi glasnika!* naredi -Zajsta si nesebidan
r skromarl, pob-oZni dovjede!* rede
kimajuii glavom. *Kad vec niSta tribun
Severin rno,nahu. ne iJ.Zr5 za sebe, mogao si
moliti moga gospodara, da sagraOi za_
Glasnik, rimski tt'ibun, duboko se nakloni pred pustinjakom l"o;i* monasima samc*tan
i rede: od mramona.-
,,Nc'sim ti pozdirav od kralja Odoakera i pismo s njegovim "Nisu m'oji sinovi.ostaviri svijet
da Zive u palai{, nego da sruze
pedato,m... Bogu u sirnomaStvu.
VjeSu;-i, t*i,u""J,i" **" ,ru'J"i,r:!-.,
Iznenaden, otvori SeveTin pismo, preleti retke isPod kojih tadarna.MoZdaee to iskusiti i eu_
tvom pcvratku...
;;;.i;i. Ati*;^,"""."ur!rr,r,
-je stajao Skirov PotPis' ""
-Oaoaker, tiafj i patricij zapadno,rimskog carstva pozdravlja Cudeci se, ostavlja glasnik samostan.
Severina, moinaha u Noriku' -Cudni su ljud.i ii siecit--r."e"
trlil.," centurionu, koji je za_
Sjeia5 li se jo5 mladog Skira, koji je pred dvadesetak go- povijedao kc'njanrciol deti.
Mijenjalu we wedrrote. Ako
dina uiao u tvoju kolibu i zamolio te za blagoslcvv?Tada sam bio Zanj srame trz. sve-
.melrres grnmadu zr;ta: ;;e; ie slamu, * ne zraio. l,ko
tako siro,ma,san, da nisam imao nista drugo, osim koZe, u koju mo2e ovo shva,rrtj,neka shvati!.
sam bio odjeven. obeiao si mi veliku buduinost. Tvoje se pnoro- -cini mi se, da sarn takva
ne.to vei ditaco, odvr-ati ceat,rrion,
danstvo ispunilo. Sada uistinu mogu darivati italsko blago' smijuii se. M,sL'm, da to piSe u Bibliji*.
Tvola dobrota potide me, da ti se zahvalim' TraZi od mene -Ne razurnijem se u Bibliju.
kakvu milorst, da ti ie isqrunim. . ." -1", VfeO.rtim potjeraj, da prije mraka
cbliznje tvrdave, ,"*o"t"n i<rije u sebi neSto sa-
,,Hoie5 li mjesto mene napisati jedn'o pismo?' obrati se Se' :1T:-? .do
blasna. Ljudi, koji stanuj.u-, .riurnrr,
["o" a" su bez krvi i mesa.
verin Pirmeniju. -Moja ruka nije vise gipka i odudila se pisanjtt. Stitio me Krist i svi ostaii bogovi
...i_
Tamo je PaPir i. crnilo'." Odoaker se smijeSio, dok- su _r,
eit"ti pisrno.
-Veoma rado, o,de!..od.vrati svedenik, koji je zabrinuto gledao -Ovo je pismo u.rstjnu dostojno
pustinjaka, dok je ditao pisrno. Severin mu podne govoriti u pero: pobrinut "ru leJnog svecal Neka mu se
iu se, a"
;:Ji'_#ii:a. r.*ornik Ambrrozijeodmah
-Severin. nedostojni sluga BoZj'i, pozdravlja Odoakera' kralja
i patri.cija zapadnorimskog carstva. ***
na
Zelim ti BoZji blagoslov za te5ku sluZbu, koju si primio JoS je Sest godina Severiin bio zaStitom ; utodi5tem
Obavljaj tu sluZbu pravedno i blago, jer dolazi das' kad Kar' vjeran straZar stoji i Norika.
svoje rame.
nego Sto k"j; ;i ;;;d ;;?ij#ffI Pokrajin_u -t"i. b_1i,
deS morati Bogu polagati raiun. MoZda je taj das bliZi ;1 #ill",jo5
J.:,T;:l'i:1::1,,::.
uyijek poplavljuju 9:9t ,i"l
odekujeS.*
,,Nije dbidaj, sveli 6ovjede, da se vladaru velike drZave tako |;i?;5":1'lul::l*:-l 1."*.,- :1"""#i; "riJ;;l $.T#X;
-*#"j-,;d:
B?1J'J:fl:.^j,j5!u.u Lorch, s6
.koji. nar;i" *
trib,un Seve.
prekine tribun
piSe.,p."Lirr" k11van1e3 ptJS',f,PiSl
inovo kazivanje
Seve.inovo pti3'.':.n3:
rytT|t-l
TtT.cILT
z,vi rrm,ogo godina. Do,bro bi bil,o kad bi
ga ,
;Jb; ; j:i;ill:Nffi:
["tr'ir"-zJis, a.
oslovio onako, kao Sto su sJobleavali oslovljavat! carevi,
to jestt''; "o,1::.lrl:',:';3:,:^:-t"-;1-qJ'"ki;il;?fr
:,'J:;ii
l;:"*'31i.
cl,,:^r:
^l"o:
savJer, "i"s."1 .6C*'ff :'#il ;1Tl:
p.a
'
:- "
- -;. --":--vsAv

-ili"r,.iseli.
se vecina
orr@rrd,
.ua SLt .Oru pO-

kad bi mu rekao: oTvoja vjeinosti!*

I;":;::^
osrdnoliT:I
ri*ii.rrs u ; ;,'k"j i*; "c* Doskora tirinZani- nemi_
se
ffiT;r:lil: -r.,i"eo,,q
.Vjedan je sarno Bcg, dok je 6ovjek srnrtan' pa maka'l'
L-!r

Iesnidk obori severinri bo._

ogrnuo i grimizom. Pi$, sve€erride; dalje''
oj po't"ri
i]t|"3:l_l i :9T:
;;;; 181,.r::k:
*e,i.;,'i,"rjt"ill'*ll;#" ?ffi"8,#u;*
206
 -
st'Ia' sagradila je careviieva
majka Barba'ia dostojno podivaliste
brat mu Frederik, da ga zamole za blagoslov, premda su za svetog pustinjaka.
arijanci. Odoakeru se sa fstoka pribtifi jaki
borbe, ude istoino gotski kr"tj neprljateij. Iza dugoitrajne
"Blago,slovi nas, sveti 6ovjede!- rede Fava. .Uvijek si bio i;;#; ., *"rr*,, i sklopi sa ski_
dobar p,rema meni i mome do'mu. Vei nas je moj otac kralj Flak- rom nagodbu. prema, toj nagodbi
nim carstvom, kao ito-su ,ruk"d" ";ifr-irro;i"" bi upravljili zapad_
cije obidavao opominjati: -SluSajte dovjeka BoZjega, ako Zelite vtaala dv_a rimska konzula.
Zivjeti u miru i dugo vladati.o vrijeme pornirbene prouJe Za
sozbe s*iit*r.rur; odoakara bodeZem.
Odi urniruieg pustinjaka promatraju pcsjetioca. Pokazujuci
prstom na kraljeva prsa, pita Gizu:'
.Ljubi5 li duSu, koja ondje stanuje, rli' zlato i srebro,?*
-Moj muZ je za me vredniji, nego sva blaga svijets-, odvrati
ohola Zena, koja je svoga muZa i'esto nagovarala na dodjela.
-Ako je tako, onda ne draZi viSe njegcrve blagosti na zlo-
djela! Inaie iete izgubiti vlast..
"Cemu ovako oStre rijed'i-, uzbudeno 6e kraljica.
-Jer idem k Bogu, pa bih vas htio oduvati od nesreie.., uz-
dahnu monah. Zatim se obrati Frederiku, mlaclem kraljevom bratu.
Poznavao je princa, i znao, da samo mukom skriva svoju mrZnju
na katoli'ke. Severin se boji, da bi ovaj pohlepni dovjek mogao
naSkoditi njegwu samostanu.
-Cuvaj se!- prijeti Severin strogo, "da ne di,rne5 u ku6u
mojih sinova! Dobra, koja se u nj,oj knju namijenjena su siroma-
sima i otkupljivanju suZanja..
oSveti dovjeie, demu ovo predbacivanje?* pita uvrijetleno
princ. -Znam'o, da je naS otac sretno upravljanje imao zahvaliti
samo tvojim molitvama...
8. sijednja god,ine 482, okruZen svojim monasima, odijeli se
apostol Norika od ovog ilvota.
Tdk Sbo je zaklopio cdi, provali princ Frederik u samostaur'
opljadka ga tako, da nije pc'Stedlo ni svetog crkverrog posutla i :
raza$na monahe. No nije dugo uZivao u ovome svom grabeh), ier ".
malo iza toga pogine od rirke svcga ne6aka. I na kraljevsk;i par'.
koji nije htio sprijediti ovog obeSda5ienja, sut:vala se nesretna kob.
Pet godina nakon'svedeve smrti prodre u No,rik Odoaker, te po-
vede sa sobom Favu i Gizu kao zar,obljenike. Svezani i5li su iza
triumfatorovih kola na rimski Kapitol. Kralju je sjekircrn odru-
bljena glqlr, a kraljica badena u tamrdcu.
Rornani, koji su stanovali u Noniku, pozvani su godinu dana'
kasnije, da se presele u Italiju. U slavlju ponijeli su sa sobom Se- -
verin,ove kosti. Na Lukulanumu, azilu svrgnutoga Ro,mula Augo-
14 - .Povijest Krist:va kraltevstva.

208 209
 ....

Dvojica mladiia jedva se izvukose iz mno6tva, prrodo5e po_

OPAT IZ MONTE CASINA kraj Cirkusa Maksima i Karakalinih terma, te zaokrenu5e Aprj_
skom cestom
' "Vtremena, u kojima je Rim gospodari,o svijetorn, prodode u
Sueti Benedikt iz Nursi'je
nepcr"'rat<<, podne opet Boeeije ra€ovor. -Barbaa.i d,rZe mad, kofi
ispade iz nasih rruku. Ne preostaje nam drugo oruZje qsim znano,sti
luperkalijskoj opojnosti'
1?. ve'ljade $odine 496' luduje Rrm u i filozofije. U carstvu duha moZe Rim joS biti vladarom...
svedanost' pretvorrila se u pravi sabat vje-
Ova prasta." pu*ti.ut a -Gadi mi se Zvot u
povlrka.ulicama, koje okruZuju Pa- "Alma Roma.., strese se Benedikt. M,u,krl
Stica. Uz buku r v1<u vatja se mi je, kad gledam pustopa5ni Zivot studenata. ees,to oejetim Zelju
-luperci"' Na njima je samo pre-
latin. U sredini po{/orke pleiu za sarnoiom... Patricijev sin pogleda prema_albanskim brdima, koia
gada od jardije koLe. lJz piti"t'u poruge pucketaju dug'm koZnatim
su se plavila u daljini. Iz bnda je do5ao. Gorska tiha samoca op&
letta lena i iievoJata' Zattm krene povorka prema
bidevima iznad lutke' da ublaZe
ga vude k sebi iz veleguradskog meteZa.
T'iberu, u koji luperci bacaju odi"uett".slamnate .GledaS prema brdima.., doda Boecije. oA mene privlad dsti
o'djevena je u bijelo sveienidko odi-
bogcrve. Jedna od til ftt"tt glava mno'Stva' ko'je ;zrak mudrosti, St'o ga r.ldisem na vrhunoima filo,zofije. Aristotel,
ielo. Voda lupecka Jig;" -;e t"tL' visoko lznad Platon, to su vrhurtcilo
predstavljala Papu Galazija' koji j'e ne-
+H t';i;-a":-";tta poganstva' Sto se "Meni zu poanati drugi vrhu,nci: Augustin, pavao, Krist!..
ozbiljno ustao pnot'iv
davno u pastirskom pi;; strese Umbrijarnac crnim uv,ojkom. -Grci su put. Vrhunac je mu-
iznova budi ovih dana' drost kriZa. Zar czbiljno misiliS, rodade, da ie filozofski duh sper
-Bud'i nam milostiv! Evo
-Uzvi5eni UoZe fau"el* vide lu'perk' iz pornladiti svijet?-
ti Zrtvujemo tvo,ga "":*"* nepri;atelja, svetog dovjeka tamo
"U mi3ljenju je mladost i snaga!*
lateranske palade!' .. ---:^!:-^ e^r *MoZda! Ali ih valja zdmZiti s djelom. Helada i Rim pro-
-U rijeku s njrim!* zadu se dreka pijan" 1;illl"".:,:T:
zlodina' smeteno udarJulu l:rz pado5e usrprkos wojih mudraca i g,ovornika, dok dvanaes,to,rica
malo onih, koji se ojadeni radi orrog nenaoruZanih ljudi oburoviSelice zemlje.- put je vodio dvojicu stu-
mno5tva. denata pokraj u,laza u Kalistove katakombe. -Ovdje dolje leZe
se'' red€ rnrrko
',Roma moritur et ridet - Rim umire i smije kosti onih, koji bi mogli opet ,po,rnladiti Rim!* rede Benedikt uz-
i kolegi. Benediktu' ko'ji je prije
mladi Boeci;e svo'me pti:"ia:" doSao u grad buileno. -Rim su pa'eobrrazili bijedni robovi i sluZavke, a nisu znali
g'uaieu Nursije
dvije g,odine iz tihog';ffili;'trt"e govoirni- ni ditati ni plsati.*
R*' uii umjetnost
sa ,serlam breZuljakai aa u "A'lm"a -Ali oni su ipak sluZili jednoj ideji, i ona im je davala snage
su t.ko stic,na jeaan drugo'me, da ih covjek,moze
Stva. obojic. za mudeniStvo, pa stoga mo,raS priznati, da se snaga krije u
Sesnaest im je godina' obojica
tako zarnijeniti. Jednake su dobi, pada miSljenju.-
imaju gotovo j.d^J;;tk; fica plemenitih crta' na delo im
patricijskog roda Ancija' koji ' "To ne poridem. Misao daje svijetlo, ali odludnu ulogu igra
crni uvojak. Obojica-potj ecrt tz istog Jedan od djelo, poZr:tvovno prredanje srca i volje. Kad bi orpet ustali heroji,
je u doba rimskog ti;;;;;" mnogo tonzuta i senatcra'
koii podivaju tamo u kri,ptama, imao bi Rim svoj'u budui:nost.
tto"'o je pade carski grimiz' -., -..-^-r.^rii^ niqr .lflrg do Oni bi mogli donijeti novo proljeie, a ne filozofi.*
"Jih ',Im.aS tr)ravo<''lJ"t"ti Benedikt' Luperkalije nisu dmgo'
ples sablast"" I kao i Moonte "Ti se ne uzdaS mno{lo u znano,st*, odvrati Boecije smijeseci se.
nr*rtvadki ples na^ieg ;il;' -il: "Zttutt' Uvjeren sam, da monah, koji tamo u albanskim brdima Zivi
*.:*1"::*"**""
Testaccio- Birdo,r.t"rr"i:,""-,-"akojem nasegRima' kao- u pokori i moli, dini za uskrsnuie wijeta viSe, nego svi p'rofesori
ii.i[l*!.'#'il;"il;ttiu p"gouufl Riesma na trideset i detiri ud,iteljske stolice na Kapitulu*.
"., spomenikom' Osje- '
Sto je Mo,nte ""ag'olttim .Uvijek, Benedikte, govor.iS o svijetu-, purimijeti Boecije sleg-
".out"i"-tjtg*i*-
iam zadah njegova truileZa." -r-r-.. D^^,"ia T nuv5i ,ramerrima. >,Moram priznati, da su moji oiljevi mnogo niii.
"##-pritrite uzdahnu Boeciie' Prd- '
.Jest, u nit,., .duiu"' Nemoguie nam je da wladamo barbarstvo. Preplavilo je i,itav
grada'"
lahem, da izademo malo izvan imperij, koji beznadno tone u-njemu. Nema sumnje, da je kralj
.R"do!* PTistane Benedikt'
2tl
2t0
 :'t.ir:

"Romanus!.. ponovi umb,rijac zadudeno. upravo je neorbidrrq

udinio,mncgo do-
Teodorrk iza krvavih podetaka woje vladavine, Sbo se prvi dovjek, kojega je sreo na bijegu iz Rima, zove Roma_
.
plodove' M'odvarna su nus - Rimljanin. "ZiviS li kao pustinjak?-
bra. Pusta polja orpet su procvjetala i nose
Sit *" su islcdene' Trgovac ide opet sigurno wo-
Lir:lst"
barbarin' "Jest, fivim u samo6, i dini mi se, da to za pravog Rimlja_
".itt".
jim putem. Brine se i za samu ananost, ali je r'rza sve-lo nina u ovim vrremenima nije bai najgorre.*
gospodari Goti. Na'S rimski mad je slomljen' pa mo- -Prirni me!.. zamoli Benedikt toplo.
ri l"*f:i su ga
Z"*o or.rb a1rho*. Moj cili nije osvajanje wijeta,.niti ,,Doitilo Romanus uvodi mladida u mo,naSki Zivot. To je bito
"ualti duhu' Jer u te3kim we- .doista te5ko za patricijskog sina, kojemu je bilo tek Sesnaest go-
kanim porpravljati, vec Zelim tiho stuZiti
Zivimo, jed'ina utjeha plemerritu dovjeku dina. Svoju lanenu tuniku zamijeni,o je octijelom od ZivotinjSke
meni.ma u kojima
jest duh.- koZe. Itrrani se oskudno: kruhorn, povriem i vodem. Molitvx i po-
',Sreia se dakle krije""u,u kultu udorrice!' nasrnije se Benedikt' ko,ra postaju sadrZajem njegova ilvata. TeZak je to Zivot i nema
.Nu, fr;'u-t"ti"f Citi *i da mi Rimliani imamo jednu zada6u' nikakve slidnosti s orum blaZensWom, 3!o ga bijego,m u pnirodu
aa mi-;oS aanas imamo jedno poslanje u svijetu' N9B R-i1-je starac traZi sanjar, kojemu je dojadio gradski Zivot.
'pornladiti' Naia je du-
sa sijedom kosom. AIi on se moZe i morra Nekoliko godina bio je Benedikt vjelnim uderrrikom woga
na5e. provincije rijeku. svjeZe'
frrost, da barnbare, t oii ,tt'"*Se u to ne
udtelja. Zatim potraZi joS veiu ti"Sinu u jednoj Spilji kraj Subiaka.
ne sumnja5' preo'brazimo'
zdrave krvr, o demu sigurno -i U blizini te Spi;lje na,lazile se ru5evine lovadkog dvorca, u kojemu
da divlju
lrn"rj*X* civilizaciiorn, iec iznutra' Msramo id za tim' je rado boravio car Neron, dok mu jednog dana ne omr."znu zbog
Boecije'
tij;L" tako unedimo,da nosi blaglslov' .1 '5i: lfftl' stra5nog nertremena.
izvesti duh fil'oaorfa, vec jedino sila krtianstva'* Nitko nije znao gdje boravi mladi pr.lstinjak, ociim menaha
"J-*.2"-A Sto 6eS ti pridonijeti u tu wrhu?* pita ro'dak' gLedajudi Runana, koji ga je od vremena do vremena o,pskrbljivao naj,po-
Benedikta, 6je se lice zaZairilo od odu5evljmja' trebnijim stvarima. U samoii, odricanju i ozbiljnoj poko,ri saaio
jednog dana' Bog
oNe znam! JoS ne znam! Ali cu tp 'saanati je mlad,ii dor muZa. Ti5ina, u ko,joj dovjek govo{-i satno s Bogorn.
- mi reci, Sto mi valja
ie 6initi' daje duSi dubinu i Zar.
rada'*
',fi si Rimljanin bee nade i srpasenje o'dekujeS od Dakako, da je Benedikt ostao dovjekom i u kostrijeti. Bura,
oCekamna-milos't,itoje*oZd"najuzviSenijiposao''zakoji ,Sto je diZu sjetila, naila ga je u samotrnoj ko.Libi. No Benedikt
je dovjek sPorsoban!' suzbija vatru vatrom. Buduci, dLa napasnik nije htio da odstupi
zami5ljeno
oHlad'no je, i vei se mra&' Vratimo se!* rede baca se bez odijela u ko,rov i trnje. Bol pede kao tisudu plarriemova,
Boecije. ali i svladava Zarku poZudu krwi.
. . .
Pcl,ije tri godine nade ga jedan pastir, koji je fialio iz-gu-
studije' m'tavi bljenu ovcu. Tako nestade njegove sa-naoie. Monasi nedalekog sa-
Nekoli'ko mjeseci kasnije na'pusti Benedilrt
viSe penje u wjeZi mostana dodode i- zamoliSe ga da im bude opatom.
grad i uputi se po.*" seubinskim brdima' Sto se
onaj - rak' toji ga je u Rimu gu5io' Te3ka srca pr:istane Benedikt i podne uvodjti u sarnostan
aak, to viSe opada ; ;j;" pa se irpak
nadu.y strogi red. Taj red di,nio ,se preteZak nekim monasima, koji su do.
sve je orstavio: tn1iee, ;dd"iJ, iitjiYlarijeru'
pnle' tada Z'ivjeli bu pravila, po sv'ojoj volji. PoteSkoie u sarnostanu
osjeca sloboorr-ijim i sretrrijim n€o ikada
Anio sretne ga jed'nog dana dovjek tjeraju mladog orpata natrag u njegorm Spilju.
Negdje uz gorrsku btzicu No samode nije vi5e na5ao. Fhid,ruZili su rrul se i drugi mo-
pr''omat, ati'
u gruboir"odijelu i podne ga paZljivo nasi, pa podiZe dva mala samostana: jeda,n za monahe, drugi za
,,Kamo?.. uPita dcrvjek mladiia'
mladiie, koje su mu slali rimski patriaiji, da ih ishgnu iz vele-
.U ti5inu!.. odvrati Benedikt' gradske polrvarenosti. Napoko,n Su,biako postane pretijesurim.
propadaju ljudi u.,
olma5 pravo!.' kimnu stranac'-"Tarno dolje Na Monte Casim,u, Sumorn obrasloj uzvisini u Karnpanji,
bucr*, rede pokazujuii prema zapadu' gradi Benedikt, na mjestu stanog Apolonova hrama, samrostan i
,,Kako se zove5?' crkrm, u dast Jvetom Marfiinu, Ovdje sastavlja velit<o Pravilq
.Zovi me Romanus''
213
2r2
 za svoju vlastitu. Po prrri put ne sluSa Got Boecija, pa osudi
kojeuredujemona5kiZivortsvedoupotankosti.Pravilotoinood- Al-
po- bina na smrt zbog veleizdaje. Osuda je izvrSena.
r"&l.rj" porslove wakog dana; oznaduje duZnosti orpata i drugih Boecije plati svoj osjecaj pravde gubitkom slorbode. I on bude
glavara,
- kao i najzadnjeg brata. zatvo'ren. U tamnici pi5e divno djelo s naslcvom .Utjeha filoze-
Ovo Bene.diktovo djelo odaje pravog Rimljanina' koji ne zna' fije*. T's je zadnje veliko majstorsko djelo rimske knjiZevno,sti.
Mo'nte Ca-
5to je sanjarenje, koji zna crganizirati i upravljati' U Za tih bo,beih dana desto misl,i na .odaka Benedikta. Vec je
javljaju rpet drerme rimske kreposti, po kojima je carstvo'
slnw s" tuo za njegova djela. -Sretniji si od mene, premda sam postigao
o.iiki-. Te su kreposti: umjerenost, urednost' po-
;;t";r ;;1", sve Sto dorvjek rn&,e z-aleljeti u owom Xvotu: moi; bogatstvo, dast,
slu.Srr,ostister'Uorpatuusknsavaaukto'ritet.patrisfamiliae"_ mudrost!- jadikuje sam sa so,bom u tamnici, kad mu dc,elepred
rimttog oca obitelji, a u slobodno'm podlaganju monaha "pietas'' odi slika prijatelja iz mladorsti.
duguje
oino pi'UoZto, djetinje poditanje, Sto ga sin Rimljanin Ravnodu5no3du mudraca snosi svoj,u sudbinu, ali se na [<o,ncu
ocu. Monahu ostaje dostojanstvo punoljetnog sina, koji zu-
u dubokoj pob,o:znostiobraca Bcgu. Filo,zofrja moZe tje$ti, ali nadu
"ro.rr"
djeluje u obiteljskoan savjetu. u ilvut, pa i na rubu gro,ba, daje samo vjera. Stc,ga i za.yrsava
' mi-
Drermim rimskim krepostima pridruZuje se i krSiansko svoju knjiZicu rijedima:
Stt ih svaki dlan Reda polaZe nakon we
Iosrile i ljubav. Zavieti, oNisu uzaludne nade, Bto ih dovejrk stavlja u Boga, niti
su
;;; l.ti"i., temeiie se na evandeoskim savjetima siromastva' uzaludne mo'litve. Ako su prave, mc,raju imati uspjeha. odrecite
dstode i Poslu5nosti. se, dakle, opadine; gajite krepo,sti; diZite duh k pravim nadama;
Samosta,nskizakorriksredujewepojedinorstii,alitako,dase upravljajte ponizno molitve p{rema visinama, jer, Zivite pred odima
koja ubija
klo,ni wakog nezdravo,g pretjerivanja, wake silovitosti Sveznajuieg Boga!-
monaStvu na zapadu
i duh i narav. Pronatt"enlaje formula' koja Godine 524. prigne u pavijr ovaj plemeniti dovjek, odan u
ve6 stoljeiima nosi blagoslw' volju BoZju, glavu pod krvnidku sjeki,ru.

za iq, se vretnena nriiezdadisla strmo u vis* Dvije godine ka,snije

Zapadu je otvori'o dj-ela velikog: 1", , samo,g papu Ivana I. te
Ostao je ptil"t"t; misli i "":;;"
mudrosti' ga dopremi u Ravealu. Jedan "n*Jod njegovih weienika
piscu do.nese mu u
grdko,g fiiozofa ATistotda. Glas o njemu kao govorniku i zatvor neku knjiZicu.
Sjajna je.njegova'
i""rni se po ditavom svijetu, we do Carigrada. '"Bit (e ti na utjehu, Sveti Ode!* rede sveierrik.
je imao dati car-
t *ljur. ,r" drro* knalja Teodo'rika, koji. kao da -Da to nije moZda Boecijeva .Utjeha filozo,fije?- pita papa.
-zlabto doba*. S trideset $odina ilvota vec je Boeci'je
stvu novo "Poznam knjiZicu i veorna je cijenim, a]i ne trebam takve utjehe.*
nimskim konzulo,m. Dvanaest godina kasnije uspinju se
6*r
-"i"g;
SluBajuci njegw mudl savjet' trpi "Ne, ovo je ne5to drugo. KnjiZicu je domio jedan morrah iz
sincrvi do iste dasti. Monte Casina.-
katotidku vjem, Zivi u slozi s Papama' koje
Teodorrik -MornaSko Fnavi,lo". dita Papa naslov i radoznalo ,otvara knji-
"iii""""
po5tuje. Zicu. Kad je sutradan opet doSao sveienik, rede mu papa uzbudeno:
car Justin
Sve se to brzo prornijenilo, dm je istodn'onlrnski -Dorrio si mi divno djelo. Vjer.uj mi, sinkq da ie ova knji-
te podeo strogo po-
ostavio politiku svojih arijanskih pred5asnika' f,ca biti najboljim sredstvom proriiv barbarskog zloduha. Bene-
Ovaj nerazboriti postupak ogor&
stupati s pristaSam" t tito.'i"tja' diktovi sinovi, a ne mudraci i fitozofi, privest ie germanske narode
da je i orn itto pt"*" kat'otricima pokazivati ne!a-
Teodo,rika-tak'o, stezi, strahu BoZjem i iudoredu. Stvo,rit ie novii svijet, koji se zove
dvorom u Ca-
klonost. Zabtanio je'SvoSim podanicima svaku vezu s krS6anstvo. Pcdaljd glasnika u Monte Casino reci o,patu, da b1a-
nigradu. goslivljam njega i njqove sinove i da od srca od,obravam njegovo
Albina'
Godine 523. zatvori uglednog rimskog dostojanstvenika Pravilo,.*
da se pirsmenim sao'bra6ajem s bizantijskim dvorom'
okriviv5i ga, I Teodioriku brzo kucnu zadnji das. Muden griZnjo,m savjesti,
protiv
urotio ^:e njega. Boecije se digao prot'rv ove odte nepravde' preminu 20. .kolwvza 526. god,ine, tri mjeseca iza papine smrti.
kao
j;e" erhnovu nevinost, zatJz\mao se za njegovu stvar'
"a
2L5
214

Jedanaest godi'na kasnije ulazi istodnorrimski vojskovodl
lizar u grad na fiU"t". AIi se Got j'o6 jednom diZe u svom snaZnom
protiv bizanlinskih
i srdanom kralju Totili, te se ogordeno boa'i
voj$kovoita Belizara i Narsesa.
Rim je bio vi5e puta opsjedan' U gradu je vladala neizreciva
nevolja. Gradanii su.urnirali od gladi'
Dolk se dva svijeta nemilosrdno b'ore, vodi Crkva vojnu lju-
bavi prrotiv bijede. I\ialo pred Bane 546' godine ude Totila : Rittt'
preaa nj izadl arhidakon Pelagije, koji je postao kasnije Papa, i
gradu' Na
moli odaja'da, da bude blag prema te3ko tsku6anom
po6tdi Got gradanima bar Zivot' Ipak je Rim
Njegorz ,ig-r*
je sru5ena'
opljadkan. Treiina njegovih zidina
'-'
"'
Za jedne od *b1ift vojna dotle totila u Monte Casino' Mnogo
je duo o opatu genlaiktu, pa odludi da iskuSa njegov pro'ro6hi
iar, koji su rltl p'ripisivali. Zatp stavi svoju zlatnu oprernu
ga u samostan'
svoga madono5u Riga i poialje
Sijedi samostanski starje3ina promatra ratnika, kima glavom'
te rede:
-OdlcDi, sinko, Sto na sebi notsi.S,jer nije tvoje vlasni5tvo!'
Sam Totrila pode sad,a k o'patu i svladan njegovom velidaF
stvenol-n pojav,om, prigne pntt poeit"ttja pred njim koljeno' BEne'
dikt ga digne, ali mu onda veorna ozbiljno re6e:
i'M"tog" zla dniS i mnogo zla si udruo! Prestan: s time i
poginuti'<
okani se nJpravde! Devet godina ie5 vladati, u desetoj iei
Go.t, du.bodropotresert, preporui.i se njegovim mdlitvama.
Svedevo se prrorodanstvo ispunilo. Jednog rrmieg srpanjsbog
dana godine 552. porazi Narses lotilu, koji se pogoden strijelicom' -
oclvuil u gurje kod Kapue, gdje preminu u narutju svo;rh
jatelja. JoB iste godine padne u bitci i njegov nasljednik,
- To je bio kraj kraljevstvu Gota.
Teja.
Nekotito godrna pii;" t'"g" predade Benedikt duSu u ruke'
BoZje, okruZen wojirn- aufrormim sinwima' Kraljevstva dolaze
i oilaze; krune sjaju i padaju u prah; prijestolja se ru3e' Svedevo
djelo jo5 traje i nj€ovu blagoslovu ne 6e biti kraja'
216
B* SVJETLO TI BIZANTU I REIMSU
Drugi koncil u Konstarttinopolu. - Kloduigotso obratenje
Zlatrn proljetni sjaj prelio se darobnim gradom na Bospom,
kad 5. svibnja b53. godine ude lb1 biskup u nedavno sagractenu
baziliku -Hagia Sophia- na peti opii kontl. Iz ogromnog]
*O*
vima okruZenog atrij,a, prelaze birskupi preko prala oA
f,orfina u
hram posveien -gys1sj Mudrosti-. iol'rrit"A"
ovakva kamenog duda.
,riie *11"t lriAio
Saborrskim ocima napu'osto zastade dah, kad ugleda5e ovu
neviilerru krasotu. Prije peLnaest godina pooveieno
5e ovo svetiste.
Tom zgod,om uskliknuo je njegov gradlteij car .lustinilan, pun pc
na nosa: -Fobijedio sam te, Salamone!*
Deset tisuia wijeca baca svijeflo jade od zundanog na st.r-
pove od Sarerrrog rnramqra i zelenog malahita,
skupljena iz ditavog
gvijela; na wjetlucave ikone od morzaika; na zlatni sjaj s,redjsnje
kupole, koju nose detiri gorostas,na sturpa. prema ri;eOima po.rj*
snidara P_rokopa dovjek bi rekao da ova kupora tr" po,&.,.r",r" ,id"r-
sllom djelu, vei da je datnim lancem pridvr.siena t nebo. Sve
di_
vote zemal.jSke ljeskaju se u divrr-im skulptu,ram4 glavica na stu_
povima, u lukovima, olr'fril'ima, izdupcima, po
patrijar_
hovu prijestolju, po zlatnom oltanr, po pn:opovjedaonici
"""brrto-
Lre5enoj
slonovom kosti i dragr"r-ljima; po detrdesei
wijednjaka, po
yilenoj zavjesi sa sjajnim srikama Justinijana "ltiurr
i njegove zene Teo-
dorg te Kristove slike u zlatu i gnimizu.
prija;
Iza biskupa ulazi u baziliku vladar wijeta Justinijan. prati
sriani ga @asna st'ata u datnim oldorpiina. Na cartr je g-imizna
dat-
matika ukrasena najljep,Sim biserjem i dragim kamenlern. Glava
mu je ovjendana dvostrukim diadEmom. Sve su odi bile u'{-[e u
i
njega kad je sjeo na prijestolje od slonove kosti. Do5ao je, da otvori
koncil, Sbo ga je sazvao. Na zlatncym rubu ku,p,ole nffiane su og_
romnim slcrvima rijed: .Hvale dostojni car Justinijan-.
ZaTsta, iqgledaflo je, kao da ovaj stanac drZi u rukama svu
moi i we divote zemlje. oslobodio je rirnskri imperij o,d barbarske
vlasti. Nqstalo je ga{tskqg kraljevstva. po,bijetleni su Vandali u
:j.ry*lj Africi; pokoreni zapadrri Goti u Spinj,otskoj. Njegorv ve-
-praved.nostl
liki zakonik oCorpus iuris* osigu.r.r" po.ro i Xlrpo-
lom Hagie Sofie, kao da je og.lrornnom sjajnom knrnorn okrunio
svoje djelo. Koji se dovjek ikad uspeo do tako \rtoglavih visiira?
Podeo je kao seljradki sin. Nedauro prenr,inuila cat'ica Teod.ora bila
217
je kier duvara medvjeda. Nastupala je nekc'6 kao plesadica na hi- Zivao ceremonialom azijatskih despota, bio pozvan. da bude baS-
i k'nezcvvi svijeta padaju p'red Justinija- tinikom rimskog svjetskog carstva, vec jedan franadkr rod tamo
pJro*t.
-no* A sada .t"tit
",rri daleko na Zapadu, koji je das svoga poziva upoznao jod onda, dok
ttt lice i cjelivaju njegove grimizne sandale'
gledaju cara- je Justinijan kao makedonsko seljadko momde tjerao krave na
Ipak ima biskupa, koji s velikom zabrinuto5du
da naitoli, kako bi svorne carstvu dao jedinstvenu Pasu'
Nema surnnje, * {. {.
drugo krivo-
vjeru, pa sto,ga hoie da iskorijeni arijanizam i wako
auktqritet Rirnske stolice, ali je odito' da ide za
oj".:;;'prirni;e Na BcZii godine 496. sjala je katednala u Reimsu u Zaru ti-
podrudju' Nije imao krivo onaj' koji
vla56u i na samom orkverr'c'm suiu svjetiljaka. -Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gorspodnje!..klide
olron"rtoitnjeoko.spajanjasvjebonmeiduhovnevlastinazva'ce- kor srebrnim djedadkim glasovima. Jasn'o sja zlato kri2a i srebro re-
zaro:papizmorn*. likvij,ara na divno ukra5enom oltaru. Cijela je crkva obloZena bije-
zavesti
IJ nastojanju da provede svoju volju, dao se dapade lirn zavjesama u dast dana, u koji ft'anadki kralj Klodvig, iz roda
na nasilje protiv eape. Xlegovim poticajem vojsk-ovoda-Beliaar
Merovinga, pr:giba glavu na krsnom studencu.
Silverija
nakon osvoienla Rima opiuZi rpotpuno neduZnog Papu
radi veleizd"j", tiSi ga njegove sluZbe i progna na neki osamljeni "Je Ii to neb,o, Ode?- pita.ju svetcg biskupa Remigija puni
djetinjeg duelenja plavok'osi vitezovi, koji su pratili woga kralja.
gdje doskora Preminu'
otok,'Jtt,rurljev
Dr5duci od radosti stupa uza woga muZa kraljeva Zena bur-
narsljednik Vigilije nije htio da prizna cam vlast od-
za bta- gundska pr'nceza ,Klotilda i zahvaljuje od srrca Bogu za veliku
luAvania u viersklm pitanjima. Vojnrici- ga radi toga' zgrabe
crkve u ko$u se bio sklonio' Fremda mil,ost crvog dana.
du i kisu, te ga izvukoie iz
g? na najpod'liji nadin' Prtanje' Pro5le su tri te5ke gcidine, ortkako se u Soissonu udala
iu Uir teito dolestarn, muiili su
., tooi"* se car i Papa nisu mogli sloZiti, odnosilo se na izvadke iz za ponos.noga kneza iz plemena Sugambra. PoboZna je katolikinja
spisa troiice teologa. Jus;tinijan je traZio, da se.ti.tm'lozi osude' i kierka mudenika, pa se bez ,prestanka borila za du5u wog:a
Iiadilo se o Nestorijevom i monofizitskorn krivovjerju. U povijesti muZa. Ispodetka ju je os,orno odbijao, kad bi mu po'dela govorriti o
je ova zadjevica naziv: -Bor a oko triju poglavlja'' Kristu.
d,obila
je-u pogledu za-
Papa je slu5ao sarno svo'ju savjest, pnemda "Sto ie mi Bog, kdi ne po.tjdce n'i iz Odinova roda?.. preki-
ova pita- ' '
mr5enih i veorna teSkih pitanji vi5e puta kolebao' Da se dao bi je surcrv,o. Kad je Klotilda godinu dana iza udaje ,nodila
nja razjasne sazvan je napokon carigradski konol' sindia, pristao je, premda nerado, da se dijete krsti. Ali marli5
:
,'BoZe, Stiti svoju CiXvu i aa5 nam, da 'spoznamo istinu!* premirm jod u lrnsnoj bjelini. Klodvig bijesni od srdZbe.
Bolesni Papir
mol li su biskupi, na,pose or,i, koji su doSli s Istoka' -Da je posveierr u ime mojih borgova, sigurno bi ostao na
je obecao' da ie svoje :
nije htio da sudjelu{e u ovom Koncilu, ali Livotu. Umro je zatq Sto je kr5ten u ime tvoga Boga!* predba-
ordldka izrrrjeti pisrneno. Tri pog'la-
Jano,vi5te u po,gl.al saborrskih cuje nemilosrd'no kraljici.
radi Nesto-
vlja bila su zaista spoqna, barem djelorn'idno sumnjiva' Suzama i mol'bama 'postigne Klo,tilda, da joj se krstio i sindi6
nije dostojno njega-
rijeva krivovjerja. No Papa je smatna,o, da Klodomar, koji se rodio nak'on godine dana-. AIi kad i on doskora
Peira,-da sudjeluje na kono'Iu, gdje svje-
kao nasljednika wetog"nad,n te5ko oboli, podne vikati kralj pun necrbuzdanog gnjeva:
misli provesti svoju volju, pa makar
torrna vlarst ria svaki -Umrijet ie kao i njegov bnat, ier je krSten u ime Kristo'vo-
i sitrorn, ako bude r-ristrebalo. Stoga znaj, ako dijete umre, iskorijenit cu vjenr u Raspetoga iz
-tri poglavlja'' te po-
Iza dugorg raspravljanja osudi koncll ditavog lioraljevstva i razruiit 6u we njegove oltare!*
Nakon zrelog razmisljanja uz
novo utvrdi vjeru Ct'kve .pristane
koncila Odajna maj'ka bori se za iivot svoga djetet6. Potocima suza
odluke i Papa VigiUi;""" Pet godina postije ovoe,gl?so:ltog
zlai'tornRogu'.Kupola t: zaklinje nebo, da ga oduva na Zivc,tu. Tjednima bd:ije uz boles-
et?d
ili."r o""^a.-"L
#':;;t;;;;t;J,r.t,r,i;"", dGne ?lt-"'*Y,,
jer voli *tkos' "1*-:^t jod ljep.su.-ii ni6ku postetjicu, dok napokon nije minula pogibelj. Djeiak ozdra-
L"i:"al koji su ,' 9"9'.''
l"*,r]""ii'^fir"' pu"T"Tj" :l"L"e^1*,1 id+e
vi. Ledeni o,klop, kojim je stara poganska ohotrost oblcdla Klod-
;ffi;u o;;;; dotsta, nije bizantski dvor' koji se okru''
;J". I
vigovo srce, podne se tepiti.

219
2L8
 s-$-ff
". ;r\ri

je jod daleko oC
Cwjek Zestoke cudi i sklon na srdZbu' bio "Podi i govori s njime., odgovori mu Remigije. -ISao je za
je b'iq onorne' koji je tobom u smrt, kad si ih vodio u rat, zaSto te ne bi slijedio kad ga
vje,re, koia uit blagost i smilovanje' Te5ko
i gromovnika Donara, prignuti vodiS u Livot?o
dosada stovao oca svega odina
je poput kakva rprba umro na k'riZu' -Jest, govorit 6u sa svojim ljudima.., odvrati Ktrodvig. Na nje-
koljeno pred Kr:stom, tcljl
je mo'ralo posrerdovati govo iznenadenje pristali su drage volje franaiki bojorvnici, kad
Ovi;e- nebo T|tt' Rimigije izgo- im je na slijedeiem tingu govorio o Kristu. Mo,Zda nije na njih
OLX su djedaci ,, tot.t pjevali himne i biskup
su misli letile u proSlost' toliko djelo'vala kraljeva rijed, koliko primjeu' velikog dcrbrodinca
varao svete molitve' Klodr{gwe
O* Remigija.
Uvijek se molio bcgovima, kadgod i" k":11:,."..':::',*1,
i" " ;;ii;""il;; ;4'l Alemana,l:ii-:l -Mi ho'iemo sluZiti Bogu, kojega prorpovijeda Remigije*, od_
veliku bitku' 1*lnti.t*jl":';;
';J#:;il"t"-r.JZuipi"rt" dnllo mu. se: kao da govorili su mu.
---
iz Donanova
:- n^-^lcrt6
Nap6,66" je dcdao veUki das, kad je Klodvig odlaiio svoje
;;;;;d ostavili. uzatua je vap'o za strjelicama
su padali' Vojska podne odijelo i siSao u krsni zdenac.
deki6a. Njegovi vjerni voinici hrpimice
uzmicati. "Prigni glavu, o,holi Sugambre!. progovori biskup. -Spali
ne\ ono demu si se klanjao! Klanjaj se onome, Sto si palio!* Kcd tih
Tada povika Klodvig digavBi ratnu. sjekiru ereml
itotlat veli' da si Sin Zivoga.Bogat rijedi ne misli Remigije samo na h:tvene oltare i gajeve powecene
,,Isuse Kriste, ^-t.f,t
Jer moji me bogovi kumirima, nego i na svu crnu Sikaru, koja prijedi milosti. da utle
pomozi mi sada i ja iu vjerovati u tebe!
u krStenikovu duSu; misli ,na njegrcrvu neobuzdanu otroil,qs4 na
ostaviSe!-
najedaruput sta- vruiu, divlju kw, na rnradnu ba5tinu bezbrojnih poganskih gene
I tada se dogodi, da Franci, koji su uzrnicali'
te srdanoidu odajnika' na- racija. Nema sumnje, da kralj ima dobru volju. Pc5tentr srca pre-
do3e, prihvatiSe cvrsto '" U"j""'slekire' Sao je na katolidku vjerrr, a ne zbog politidhog raduna, kako bi
kojt y mi's{li' d:
vali3e na neprijat"f:"' Af"*"ni, T':.,t*1*
lH'i-'",'""i#-i";;"d."i. p'iei^ii"
e'i 11:-::' 5::j1 ?"-,:'*"",i"X:,..
ilI.1:1lfl
tkqgod mogao misliti. U wojoj Zeni ima najboljeg ud,telja i naj-
svetliji uzcr. Uza sve to, tedko da ie ga ,ovaj das prec,braziti do dna
ili;i' ;:dfi "ei: "'"1n i*t*Y:i;S;'
i5i. dilil;'il;"al;G "'*
ie poxo:iod njrlrujezatl',:31:1:*?:T: njegova biia. Trebat ie vi5e desetljeia, dok on i njeg,ovi junaci
znakove.'v"au padaju, se i kralj 'smrtno ra- pmtanu pu'avim krSdardma.
; &;;-bojne 3-.k"d je izvoj5tio sjainu
Kloilvig Tihom ozbiljnodiu prigiba Franak svoje delo u spasonosnoj
njen sm6i, svi se a#o'ie
"'bijeg.' kupelji. PoboZna legenda pripovijeda, kako se sveientk, koji je
po,bjedu.
imao dornijeti sveto ulje, nije mogao progurati kroz mno,Etvo, pa
Flranakvjeran svojoj rijedi, qt-i:l"tt"--t? ,igPl-.:d: t*1-=
,iTi: je svetu ampulu do,nijela kao slrr,ije,gbijela golubica. JoS legenda
a. r"'alil' oa';;'d.;e;iii"ieiju pogditi "-ITt"',r-111i^
IsusaKrista'-g:i:*9**T, tvrdi, da je ancleo stavio u tkraljevu oruku zastavu, u koju je bio
ffi' #;"oh;'fi;";i;
;"j#Jfilff "i"t"Ji-';;-;ryq;-1"::f:;,*ff:"'j.*;g'r13
"6uei"" utkan zlatrri ljiljan.

l#'n;#ft"";"""-;;- -';k;.'",GqF*.,K*,i" T,i.T"*ll'. Tri tisuie Franaka podo5e za svojim kraljem u krsni zdenac.
:ff#iil'ii*-""''#il.;:1'l:;.r::i:':*".:'*51""5il;',::1ff -BoZii! Bc'Zii!.. klidu mase, koje ispuni5e kuiu Bbdju do zad-
lliffiilH#il="#;";;;;l'J"1'r"'3'1*1lg"il"i:**1i;
r'u"a-"' ne bi mu se dqodilo
njeg kutiia. -BoZii! Bad:'(.!- ori se dugim i Sirokim trgorm ispred
crkve, odjekuje wim urlicama biskupsk,oga grada. -BorZii! F}crhe<
:;:'ffi"i:1;";;;=';;;il
ni5ta zla-. Krist se izncrva rrodio u zemlji frranadkoj. Sklopljen je savu z.a
Evanttelje daleko nadvisuje vjedna v'remena; savez, koji je imao dovesti ob'raieni narod na
Kralj, koji je upoznao'- .kako 's[]reman' da primi sreto vrhuLnac svjetske povijesti.
starinske bajke o utgti"t*",'Ufo-jt YT
riiti*t:", ali- joi ga j-e mui'ila jedna bnga' Arijanska germanska plemena iSdezavaju. Nestaje mod sna-
*all nedt41
H;i;r""t, oe.t' ttttt" jednog dana biskupq' 'l ^ ctal
Znih Gcrta, Varrdala, Herula, Gepida, Sveba i Alana, dok se pleme
'katolidkih
! - r-: ^+:
trpjeti' da rcfa-

me zabrinjuje: Nanod, k;i *i se pokcrava' ne 6e Franaka sprema da dobije najuzvi5eniju krunu svijeta
i da zauzme baitinu velikog rimskq can'stva.
vim woje bogove'.

221
220
 BOZJI KONZUL
nakon njegova krStenja:
biskup Viene pi5e Klodvigu -T'Jff:
Avit,
uan'9t" :1";i Xffig"
.p*.,ia"o't-eozii Sili:'ii.l
*tri"mtor"'t
*' Gdjegod se Sueti Papa Grgur L Veliki
'u"ti., ?"l5:;;l?ilil:.i
Lg"l:' ui'I S3:i*
uit -Let< Kao zmija dugi red ljudi stoji jednog vruieg ljetnog dana
*,rn" Krist. Klodvigun- zakonik godine 590. pred du6anom pekara Krezina u uskoj ulici Vicus Fus-
;HJ;o*t"tHi#"
cus. I opet je glad pohodila Rim. Kruh je skup i nema ga dosta.
Salica-poitffiJ,;:il1,ou r,""r,r.!.On ,nekaititi njihovo
kraijev-
Sretan je onaj, kcrji moZe kupiti jedan hJjeb, jer je pekarov duian
njihovu voJsKul<< obyoren sarno nekolikc sati na dan.
stvo! On neka Stiti
Malen, delav stnaZar brine se za rred i m,ora duti mnogu pogrr-
dnu rijed od ljudi, kdi ,stanuju veiinom u prljavoj graderkoj det-
vrti Subur:i.
*Tko te privezao za tu sablju, cperu5ani noje?* d,ovikne mu
ko,vad. Bolje bi udin,io, kad bi pripazio, da ielavi pekar za mraka
ne pr.oda svoju ro,bu bogatir'1 Zenama senato,ra uz lihvarsku
ctjenu*.
-Stani q ,1'gd!..okomi se straZar. -Ne guraj se naprijed!*
-BaS ti je lijep red u gradu, kad dovjek ni za d,c'bre novce
ne 'moZe vi3e ni'Sta kupiti!* grdi podera,ni kt'adljivac.
-Joi nikad u Zivotu n:si poSteno zasluZio ni jedno,g sesterca..,
nasrnije se postolar. Ipak, imaS pravo! U gradu nema vi5e nika-
kva reda!-
*Zar je vlast kriva, Sto je Tiber sve po,plavi'o i Sto je u s,pre-
mi5tima istrunu o Zito.., oglasi se straZar, jer je mislio, d.a mora
obraniti vlast. -ili sam mo"Zda ja pljunuo u rijeku, pa se pnelila?*
-Hej, ja sam bio prije tebe!* podne se svaClati seljak u iz-
noSenu odijelu s kovadem.
-Ti? Pa Sto uop6e ovdje traZiS, ti umbrijska buho? ZaEto nisi
mtao kod svojih svinja r koza, vei si doSao u Rim, da nam okuZi5
zrak svojim stajskim miriso,m?-
',Jesam li ja kriv, Sto su mi langobard,ske palikuie uni5tile
sve Sto sam imao?.. br:ani se starac. -Jadan ti je onai, ko$i sve
izgubi !..
-Kugu ste nam donijeli u grad. prljavo sme6e! Po'gledaj ta-
mo! Eto, Sto ste ud'nili iz Rima!*
Zadas svi umuknu i poti5teno se zagledaiu u k'ola, koja drn-
daju cestom i voze bijedne lijesove. Pred kolima ide lweienik s kri-
2em, z,a kolima ne5to Zalosne pratnje.
-Miserere mei, Deus!- pjeva svedenik, a stari zvqnar pro'
muklo mu odgwara.

223
,,,
 .E
.Rasprodanovidu ljudi. oNema ',
Na stotine um:ru u Rimu svaki dan od cr-ne smrti. Mncgo _ R":UilJe rnu
Strpajte tu debelu stjeri.u p_H1:l
njezinih Lrtava nemaju nikakva lijesa, vei ih trpaju u platnene f.Jna u nJegovu vlastitu. pei!**"O;
wede i nose Sto prije na gro,blje. Lagano odmide sprovod uz ^IG
nj.avu ,limenog crkvernog zvona. *:ff f;:T#fl:,;1.*""
"*o"ffiffi",": -2,.'""'!i;i'",
o":.
,'Sva nesreia d'olazi od Langc'barrda!.. uzdi5e Zena, koju je inae. e.m,o-#nabosti n1 tvoju
,'" ,iTffiJa*"r" -""*
sabtju!*,rik-
"ploo"rr"o..
zgrabila kostobolja. .,i"u, tal nlk;#;"Tr*tvo spremitro
da zajrlriJj
*Odakle su zapravo doSli ti -dugc'bradi?. upita netko.
-Odakle su d,o,Sli?Isto tako moZe5 pitati Stakore iz Tiberr;1 svetog Andrrije, na brdu
k*h"'Y jmf""u celiju daiu monasi
odakle dc,Iaze. Do5li su s Istoka, iz Panonije ili Azije, kao Sto su sada nag'rn"=::]]:^t-l:,"-a.
do5li Huni, Goti, Vandali r drugo barbarsko sme6e*. Prosjak Kar- pr:jainji prefekt G-rqg pref,vo,ri staroj obitelji
po stanuje u nekakvoj stjenidavoj rupi' Uvenu'la koZa svijetli mu ,., f-ll1r. t sarn-,;;.Ancija, koju
se krroz poderanu tuniku, ali osjeia ,da je kao .'civis Romanus. -
i'fr'#ll;;"lxo
: ;H,,#;ln I:_:.:r*, ""_*t"r,
o
:d;e!i"",,r;
Jd" ,, ,;.
neisporedivo
' vi5i od barbara.
La,ngo,bardi, najokrutnije i najstrrainije germansko pleme,
patricijska
tiSini
":*l'
paraea
pgst{ed*k;;"[?Hl"rTn "
ocvoji5e ditavu goru-rju Italiju. Njihove divlje dete navaljuju nel>rre-
sluffo je rnrcrnah
za clakona i udini
"ili rr. #:ft:t
e"c" i ij;l]*1.",1"n1 p.elag.ije
z#eoi ea
stano, dak i na Karnpanju, robedi i plijeneii. Katkada iskr:snu i svojim po.rua^rrim savjetnikorn.
_ga
pred samim rimskim zidinama. Prestra$eni seoski svijet bjeZi u'
trazi eis.l"o g"
rc'"e, 4ilfr]'i"uuou J"";';;'isi#iu
grad. Rim je kncat bjegunaca, koji su tu potraZili za3titu. Sve su
|".##Hida ni;e
sa ,svojdm mcnasima stoj,i
ostavili, samo da spase goL iivst. Glad, kuga, strah od banbara, opat Grgur.na vratima ,sveto!
An_
koji se ski6u naokolo, pretvaraju fivot u Rimu u pravi pakao.
ut"*e' u vrijerii"l*d; daje sav svoj imutak,
l;"tt *ig da
oA zaito naln ne dode u pomod car iz Bizanta?" oglasi se Svijet hnoimice.rr:.
suhi knojadi. Dcil< su se etaani krtj$lt 9rr"*O i nitko ne odlazi praznih nr,ku.
,k;h;;,';du
-Glupog li pitanja!* gunilao je kovad. .Car ima dosta, i pre MaIo iza toga cij elirn najedanput gl,as zvona.
".
1r_"lr, . ".ii"' #i-,L"r;^ra
vise pcla s Perzijancima, Avarlma i Bu,garima, koji sa svih stnani -sto je to?* pitaju
r:uai p"estriseno. Boro
zvonjava.
navaljuju na carstvo, kao lidinke na slaninu* usta do usta: U stargj_ paladi, se sirila vijest od
-Irie govori mi o cam!* doda ludki radnik' -Car hoie da mu' -;*.,;;" nekadaSnje obttelji Late_
rani, koju je Neron iit "fr*rlllr"
je od kuge papa pela_
se kadi, kao da je sam Gospod:n Bog. Njegovi ministni puZu pre'I. gije. Crna smrt nije postea;eU'j-;;;;*"
"oiju"i",
njim na trbuhu, ako h,oie, da ih primi u audijenciju, Ijube mu Crkve.
wilene pa,pude. osim toga, mca da je taj car Maurricije Skrtac,-
pa ie ga Jg"t.to njegwr vojniai nabcrsti kao Stak'ora, ako ih dalje ebililo,
bude sla,bo pla6ao". ,_^ na Tibenu' oool",u:o se onih dana nad gna-
clom --;;.sregr-o
sviiet se
-Toga ja ne smijem sluSati!- zagunda siraiar. -To je uvreda 'l u sve 'u""* broju stisie oko
paladena Monte CeIju.i tmunre
velidanstva!* steni zastori. Kad je etua"-;"mi"n"L**., na kojima su s/pu_
oOnda poklopi uSi! Dosta su ti dugadke, ti magare6a glavolr' pehgije i:zabranza pap*
i Rimlj ana 1i:;l-.a"J*i';d#
ttu_"uaot'oti'; ii;i;' glavorn,
naruga se straini dovjek. 3:t^u?^ :pripadao
rapa j er novoiza,.brani
Je ara,roduGota, prernda
.Za'r se red ne pomide dalje?' zastenje jedna Zena- *Istts€ breZuljaka. No svoiom o!il&;;'TrJ*u- je roden u gradu sa sedam
moj! Kod kude,su mi mala djeca i vidu za kruhom!' brzo ljubav i nostivapt-9 i dobrotorm stekne
-Kad si tako luda, pa radaB djecu u oeim vremenima!' st"s;;;; i,il *oo, da su svi u brizi
pitali, tko ie u ovoi teStol
nJvoqt'lii'il;"gor"im
kre5ti nelra grbava vje$tica. Jos uvijek se no rimski* ,rri""* -"."tij.zu nasljedrrikcrn.
oGlava ovog zmijskog reda najednnput se uznemiri' posmrtne tuZalj-
j:u y:jek kuga nemitosudnof.oJ zirr.t" u ,punini
*Rasprudano! Petkar je zakrafunao vrata!< zadu se *.
Jet ne odekuje ni.ta od bizantskog snage. Svi-
vikr. i"rrrJ:".niLu, koji ol*uZen grd-
15 - ,povtjest Krirtova kraljevstva.
224 ZZ5
 sjeda za stol, a d,a prijg toga nije
kim pretorijancima, boravi na Kapitolu. Sva nada u spasenje up+ -ra-;;;ffi;;;u"#,]
nahranio sirornahe. Bilo je
obi,telji u ,oskudiei,,r<o;eJu ,J*oenurqgo
rena je u Lateran. Tko ie u6i u staru gradevinu, nalik na tvrelavu? e"i."J" "Jv6e urJsDqurru I'u
Tijelo pokojncg Pape sahranjeno je na zadnji podinak u ba-
kmhu, vinu, siru, mesu, powiu u
i utju.
zilici svetog Petra. Malo tjedana iza toga dcbic' je Rim novog-a Jednog jutra u,pravo je oblado
javi.e' da se u btizini neki-dwjek weto misno ruhq kad mu
Papu. Bio je to crpat Grgur iz samo,stanasvetog Andrije. S neopi- ;ii" od slabine. papa odmah
skine sa sebe misrricu i rekne a",Ooto-Ai.rr,rt,
sivom radoiiu pozdravlja narod iz,b,or svoga nekadainjeg gradskog
prefekta. Ali izabranome kida se srce od tuge. Pcku5ao je, ne bi li urnre netko od gtadi, nije papa dostojan,
:5"1L i^r*T" da
se bijego,m uklonio ovom dostojansitvu. Sakriven pod siv.im da's- "lua
kama k,ola. q ft,6'jrimase d,or,czitropovrie, umakne iz grada i ostane je podijelio na ,..Erzrne detvrbi_i stavio im na delo ljudq
,^.,
tloJr suS"19se morali bT"y:fi z.a si,rotinju. Velikodu5""
tjednima sakriven u nekoj Spilji, ali ga Rimljani nadoSe, te u tri- p.*"jJ stran_
umfalnoj povorci dopratiSe natrag u Rim. Napokc'n je p'cpustio. cima i bjeguncima, koji joB uviiek "navi,ru_
u grad iz oplijenjenih
3. rujna prlhvati u Ba.zilici svetog Petra kormilo Kristove sela Kampanje. Fapinstvu aa;"
nJ naslov. Dok se oho,li cari_
gradski biskup prrotuprawo
Cnkve. Do u dno, du5e p,otr:esen pnogovori ovom zgcdom: niziva ekumenskim pata.ijarhom
taqog svijeta, Grgur bira za papu naziv: _servus {f_
-Nedo,stojan i slab preuzeh ladu, na koiu sa svih strana sna- servorum Dei _
Zno navaljuju valo,vi. Njezine trule daske, o koje neprestano udara Sluga slugu BoZjih.*
bu,ra, navje5cuju skori bro'dolom*. Posebnu brigu posveduje braii
wecenicima. Za njih piSe
Nekoliko d.ana iza toga stup'a na delu velike poko'rnidJ<e p'ro- knjigu -Pastirsko pravilo..- f*
J""i:" sveienicima na srce du_
cesije rimskim ulicama. Bcrsorno,gje i u pokonnidkom odijelu. Moli Znosti' St-oih imaju prema siromasirna
kao duso riZnici 1 kao odevi.
Boga, da o,ikLcni stra5ni bid. Svi.let se prrdruZuje pTocesiji sa svih . ,
Godine bg1. pojavi se pred rimskirn
ziainama iangou".oask"
vojska. Stanovnike spopadne ijeskoba
strana, iz Vicus Juga'rius, Vicus Tuscus, tlh dviju glavnih promet- J uzas. Nisu mogli
pomoi ni od kuda. Bjzant ne_Salje
nih rimskih tila iz smrdljive Subu,re, iz Zrvahnih ulica oko Forir- ni jedinog voj,nika, pa ni"d"li;;;
Franci,
ma. Procesiji se prikljuduju ljudi, koji dugo ne vidje6e crkve iz- koje je vec Pelagije II. uzalud'-rflo-r"
pomo.. Malo se moglo
oddkivati od ned"iscipliniqnifr
nutra; pridruZuju se besposlidari, kradljivci, prosjaci' Prazne se e"ekih iheenika, ko.ii su lunjati po
zadadene krime, na stolovima o,staje neispijeno vino. Zanatlije i vojarnama i bu6li po krdmama.
Uza we to brine se papa za
obrar'r grada. On daje strateg:jske
trgo,vci zatvaraju radnje i duiane. Brilad, koji je upravo' nasaprLr- ,"":"t" zapovjedniku Veloksu,
koji je bio potpuno izgublo.gri;u.
nao muSteriju, ostavlja i mr-r5teriju i britvu, te se prikljuduje pno- ziiie aapare l thgq
da namakne plaiu z-a vgjnike, koji su
cesiji, koja ide prema svetom Petru' ," v"e podeli "rt*rro
buniti.
Muklo se o're molitve i pjesme. Ljudi, slabi od gladi i bole-' Napokon neprijateljska voista ode,, rno
za dvije godine opet
se vrati pod vodstvom sam,og langoba,rdskog
sti, tetu,raju. Okc, osamdeset ih se srusilo na zemlju' Mnogo ih krdja agifuU".- ni*_
ljani, koji su se iorrrako ve"'a"stl
umrlo putem. Tamni o'blaci zastrli su nebo' *o*?:r, til:"ti i
Kad je pro'cesija proiazila pokraj gr'obnog spo'menika cara dugo opsjedanje i waku "a,pat'i, "ra*:
tolJle
.bijedu, skopdana tirne. f*a :e
Hadrijana, iznenada kro'z tamne oblake pro'bi se svijetlo. Iznad nestalo wake nade,
pregcrvore. Agilulf ude _zamoli crgu" U"*uarsr<oc kralja ;';i;"*r"
vrha mauz-oitejaukaza se neobidan sjaj, koji swati na se pcglde s mal,orn pratnj,om u grad.. eapa g" d,odeka
pred crkvorn svetos petra.
cijele p,6v6-ke. Netko Povika: Grgur, rr ul"'"*tt-"Jm:Etil, ,"-
" kljud mir s l,angobardi*".
.^Cuclol Cudo! Gledajte samo!* Povrorka stane' Mn'ogi ugle' "
N;p;j"i"firt" vojska od,e. Rim mora ,
Uk plaiati god'i5nji danak.
da-ie ne5to nevideno: U zlatnom sundanom siaju tebdi svijetli
andela u sjajnoj ratnof orpremi. Mad 5t'o ga je d'rZao u ruci i digaq Tako dtavom svijetu postane jasnq
da je umro ca,rski Rim
stavljaa uu Kuir-rue'
spu5ta Ii slilvlJ
sada spusta r IDULE padaju
k'cirice' Tisude Pqu4J u na k'oljena'
:!e nrwJ lrrsr je zamijenio papinski,. IJj;",-'Grgur
u vis,, sada 1-_9: desto.uzdiie p,od
grad, ali jo5.hara glad' I s' njcrne' dvostrukim ",". teretom, jer nije ,.-o
Tog dana ostavi crna smrt p"*ti, a"il. O", ito:ill'" ,o",.
k'oStac. Njegwa topla rijed $anula ie 'srca .stao redo'wrik morao
hvata se novi Papa u _se veoma ''urogo brinuti za swjetske stvari,
bogataia, wladala pohlepu lihvara iitom i spekulanata' On
sam
ne
IT :1" su firnice, sktoni5ta; ilfi;rike, rv' bolnics
vv's!!' pa
Y4 da[<
Lq i za
Zivi u Lateranu u svojoj deliji pcvput kakva monaha' Nikad Policiju.
I

226 227
 pone\ad' "da Ii pa-
.Cesto pit'am sarnoga sebe', tako uldiSe
dntnorr-o ili svj etorrno dostc{ anstvo?o tava proilost. Tko se Zeli popeti na visoko brdo, valja mu
pinstvo- oar"&r; je upe' se
"--'-- Ipuk, nlegove " brige pnoteZu -se na ditav svijet' Jasn'o pmjati laganim ko,rakom, a ne u skokovima.*
pogledu misionarenj S Fba,ncirna i sa zapada-rim Gcyfima u Spanjolslr,oj, nastoji
,rao Jnadeni" Uerreai'tiinJtog Reda u
rirrr".' PotpoTnagao je Sirenje njegcrvih samostana' gdj€od Grgur zlvjeti u dobri,m odnosima. I kod samih Langobanaa :u,spio
C**t jg da su napustili arijansko krivojerje. Agilulf je dao ,woju
je sarno mogao; napiJao ie i Zivotopis svetog Benedikta' Njegove djecu
je kao vjerovjesrrike preko kry.F! u katolidkoj vjeri, koju je ispovijedala njqgova Zena t<a-
slao -Alpa
"i"""" Pogled mu seZe jo5 iutj"' Oott je bio opatom na Mcsrte Ce- tolilcinja.
noblje medu c'rno- Kao sin svetoga Benedikta posveiuje papa osobitu brigu b+
Iju, opJzi jednom na trgu, galu uu grro$avalo
tri prisiala' snaZna mornka plave gosluZju. Svetoj Misi daje stalan oblik, koji u svojoj bifi
kosim Istodnjacima, takide; ;osfioji
i danas. obnovio je liturgijsko pjwanje u rimskoj plevaetoj skou
kose i modrih odju. - .Schola camtorum. - i tako je postao
*Kakvi su to ljud:i?* upita iznEnaeleno' utemetiitetlem i<ofala,
prodavad' koji se jod i danas znve pa njemu.
oTo su Angli iz dalekJ Britanije', odgovori .
godina Papa teBlao trpi od bolesti. Kostobolja ge
- Oni su udice' Moraju postati antle- Zadnjih
*Angli? Angeti erunt! mud tailco straSno, da jedva moZe u:stati s kreveta da prikaZe
povede u samostan svet€
Iima!* odvrati rnonah, otkupi ih i wetu Zrbrnr.
Andrije. .Zeljno odekujem smrt!* piSe pa,pa patnik. Tri godine morao
priora 'istog.:T*tt*
Godine 596. podalje Papa Augustina' je jo5 dekati BoZju glasnicu, da ga oslobodi. 11. oZujka 604. godine
i ieve'l'oricom su'b'ra6e propovijeda tamo
u eritani;u, da s i"ia*"t povede ga u vjedtru domsvinu.
podu poslanici na put'
veselu Gospodinovu vijest' Oklijevajuii S Papom Grgurom umro j,e zaista dobri pastir, plemeoriti
stvari- o tom maglovitom otoku i njegiovim sta-
:*; euU i"*t" weienik, zadnji veliki Rimljanin. Consul Dei - BoZji ko,nzul, tako
pomo,rcima Saksima i Jiitima'
;r.*i"i*u, o strasrum -Anglirna, naava epitaf neumornog Papu, koga je Crkva urrstila u broj
koji do'tto6e tarno' p'red jedno i po stoljeie'
svojih svetaca.
misija' Na Duhorre
No doskora strgnu dobre vijesti iz dalekih
godine 597. prirni XtStu":e lcralj Etelbert' jedan od sed-
""eto vladara'
morice anglo-saksonskih
Na
N asa m B qBoZi€
sam euStu
a c s r c !siil'e e I r u . l l J grijeku
r u qstudenu
Storur cleset lsuea -t5^tl
[u",-*.:.---'':--__
-pottt'oti
Papin- legat po'sveti Augustina za nad- "'
da prime sveto KrBtGe.
biskupa,Etelbert *u viast'it'un"1t"-li^:*TOJ,3""--* i
;l#ftilH;;i*;" diZu na we strane samostanei si,resveto.
Evandelje. Ipak je trebalo i mudenidke krvi' da KristoJr '
"t"tt
a" ll"utjwstvo BoZje slavi slavlje'
*":* *pi:",
Sirili krscansKu
uspjehom Sirili
misiornari s uspjehom vjeru na uu
kr5cansku vJeru otdkil*.u
Sto su misiornari
uputama',koje je Papa Grgu'r"dao
valja u [xvom t.a"'ptigt"Tti 'l't
nadrbiskupu'
T"kJ pi5e Ca'rr-terburyskom
"=^":'il;J;"
":"ir"i*i-tt"lma. *uti poeanskihhramcrva' vei ih '
tT'*l:,ll"sf
slovljenomvodom.p"f,ie'niG"-"ji^3 t=i"J11^1*Yffi;
"F:"
Tamo, gdie je oUieai, ia ," Z"tooiu, demonima'
uvedilg.
"1 ,Tlf
Na spomemd"tt
d,ane u drugorm obiilirr rhr36anskesvefandti' granja i mi
ffi* ;ff;;; podignu satore
.od ltu -"Pl
;;;" dopustali
;;";". e5oi,',-u"iut"ne-moZe ""'i:I:^:11.T%,t15
i'ii""iti#i". i;;d;-*;il" se najedanputocluzeti

228
229
 za zeleni Erin postoji samo jedan sveti p.lamen, to
i onaj, Sto ga
S PUTNICKIM STAPOM I TIKVICOM je vjera u Krirstovo uskrsnuie d,onijela
svijetu-.
. "Ne razumijem ni jedne rijed toga tvog brbljanja. Kako
ti je ime?*
Sueti Patrik i irski ojerotsjesnici'
*Patr;k zvali su_me n'roji roditclji u Bonnavemu
Taberniae,
prebivali5ta' na otoku Britaniji, gdje sam roden...
Onih godina, kad su wrorpski narodi traiili nova
zernlje, prolaze i -Uhvatite ga i. spalitel.. povikne kralj. *Neka ga
te madem i ogniern krdli sebi put u nepazrrate progura
putevima vatra, koju je drzovito zapa1is,. Vidjet iemq Sto ee
poslanici rnira wjetskim Uiti od p,oo.
nod goding 433' Poganska I'rska slavi roStva krezubog druida.-
Tamna j'e predproljetna
-g.Jtinn.'
wetk;nu ia Kralj Leoghai're sjedi na -prijestolju Sluge odvuk" P3t**? na mjesto, gdje je u no6i go,rjela
pro_
p""J twetavom. O'ko njega su vradi i druidi' Doskor:a de ljetna vatra. Uto se iz doline Aigne mag[, ie sabla,sn"
U*_
Pod t+
Ii"""ti
"""i"tt lomada, koja se- p"n t't pozdrav proljecu' Zuljak. Praznovjeran strah o,buzrn" pogur,", patrik poUlugrre
"irii"
i"a
"altu se- vatra upali igdje prije ustalasanih maglenih koprena.
ltrm je kaznom zabranjeno, da -nego
;t; ;"r4" gsrieti hrpa iranja pred kraljevskorn pala:g3' . Bardi Sutrada,n sjedi kratj u dvo,rani svoje tvrdave. JoS je
slatkoce' - ij,ut
pl"u":" uz larfe starins'l<e pjesme pune tugaljivosti i zbog judera5njeg zl,odina. Debele cjepanice bukte
u nlegovu ka-
s baikljama' da a-
Upravo pristupi k lomadi sjedobradi druid rninu' Bard Dubtah pjeva uz liru tlgaljivu pjesmu,
kad ;se otvorre
pali sveti qganj, kad zaorl krik zaprepa3tenja' vrata i na neizrecivo zaprepa5tenje krarja i njegovih
-umakao dvorjanika,
vatra jasnirn stu-pi ur'rtra Patrik, koji je jude,r' samo dudom
Na jednom od zubjednih brei;uljaka' buknula .-"ti. srri
bulje u dtznika, kao da je kakrra sablast. No band spusti
sjajem. liru, du-
progovcrri, krali boko se pokloni, te pokaZe patriku mjesto za okruglim stol,orn
,,Tko se to drzlru,o, da prezre dasni zakon?'
u. crwenom 'sjaju baklje iz- Kralj jod uvijek Suti. Tada migom dozove k sebi jednorg
srdito. Stari druid ut"li' t "o ukoden. s'ada- _ .
je ofi' Onda zaboravivSi i ne5to mu priiapne. Malo i^ pruZi p,oganski svecenik
gleda mu lice briielo.'-naskoUao 1d1-"
glasrom, koji kao da je dolazi'o iz Patriku vrd s vinom. Patrik prekrrZi "
Et:.tt,- p"tt't" go.ro,iti' "t""ti* piie i i,spra.zni vrd do dna.
daljine: Napeto vreba kralj Leo,ghaire. Sada se ipak mora sruSiti na
h _q__j ie
Prefivjet
oVatra, Sto tamo gon, ne 6s ss nikada utrnitr' zemlju. U vrdu je bio otrov, srnrto,nosan otrov, kcrji bi orborio
i
"k;ji ju je zapalio' ba5tinik je tvoga kra-' diva. AIi se ne d,ogodi nista. patrik sjedi dalje mi'no i sabrano
sve ,na5e vatre. onai,
bez i najmanjeg znaka nevolj,kosti.
ljevstva!. n^
kralj' "Podite i
-Kakve ludorije govoriB, star6e?* liut'ito 6e go-' "Tko si, dovjede?* pita kralj. -Tko si ti, kc,ji pijeS ,srnrt i ne
dovedite mi acvtvorll fr*"il"t 6e, tako *i o"u bogova Baala i umireS?-
spodara neba Beelsamsna!o -Sluga sam i biskup svo,ga Boga Isusa Krista, koji je svla_
U ranu
Odjuri devet bojnih -to""tjt kola sa zadahtanim konjima' je
dao s,mrt i ko,ji svima Sto u njega vjeruju poklanja vjeeni Liv,st.*
nekog stranca' Visok je' Na njemu -Vjedrri iivat?* protepa kralj. -Fripovijedaj mi o sebi. Kako
zoru dorred'o5epred
si doEa,ona naS otok?*
neobidno odijel,o.
ja u ime Gospodnje!' pro- -Duga je to pri,povijest, gosp,odaru! Bio sam djedak s pet-
.Ovi dolaze s kolime i konjima' a
govcrri stranac. naest proljeia. Cuvao sam ovce svoga oca na jednoj strmoj .livadi,
kad udari5e gusari na naSe sel,o. Dom svojih noaitetla naitoh u
.Kako si se usudi'o pwrijediti zakon' ko'ji w.a]<om:-l'*5:
zapali t"tti' prije mene?< plta ' plamenu, njih rask,o,ljenih glava kako leZe medu ru5Evinama, koje
kraljevstvu Urani, aJ-u" J""j ;A su joS gorjele. Pao sam plafuii na njihova mrtva tjelesa. Tada me
qsorno Leoghaire' razbojnici pograbi5e, odvuko5e na lactu i do,prerni5e na ovaj otok.
.a da sam to
-Nisam arrao 7-a taj za{<on'' odvrat'i zlodinac, je Uskrs' a Kao roba prodaSe me seljaku Miliuku, koji me odredi za fuvanJe
prije tvoje' jer danas
i zrnao,upalio bih woju vatru
231
230
 i .;.r,1
-[
pobjegao na obalu Nekoliko slijedecih tjedana prroveo je biskurp na krarljevu
ovaca. SluZio sarn mu Best godina, a onda sam dvoru. Mnogo je govorio o Raspetorrnu. Velidina i velidanstvo Kgi-
i po,peo se na jednu ladu." stovo snaZno je djerlo'vala na ove p€ane. Napokon se kralj dade
ga kralj' -Pri-
-eini mi se, da se razumijeS u bijeg'' prekinu krstiti i dopusti vjefncnrjesrdcirna, da slobodno propovijedaju Isu-
pcvijedaj dalie! Podinje me zanimati tvo'ja pnpwijest''
za to za- sovu nauku womu'narodu.
oMsrtrari su se ne6kali, da me prevezu' kad sam ih Za velitkih ratnih igara na rarmici Talten, govori Patrik o
pitali; da li znam postupati sa psma' Kad
*Ai"--N"Go" t* me Raspetome onima, koji se natjedu u trdanju i plelu s madem u ruci.
da zrram' postave me za duvara velike skupine
sam odgov,rrlo, bje- . -VaSi bardri pjwaju o nebesko,m otoJ<u, s one strane motra,
i[iiilt.irei"t
-S:":-"f", t.' Bile su to iivtle i jakg Zivrotinje' Upravo-zu gdje nerna ni3ta gyuba i zurova; gdje nema jada" gdje nerira iz-
ljuljala amo tamo' No Bog me
kad se laeta na talasima
daje, nego se Euje samo glazba, koja godi uhu. VaSi barrdi govore
branio od zubi ovih zvijeri'* o zemJ,ji ljep,ote, koje se dovjek ne morZe dobta nagledati-, zbori
,'eirri se, da si veoma srdan!* primijeti Leqhaire' Patrik ljudim4 a oni ga s,luiaju u dudu. ,,Iz te zemlje nosrim va,rn
.NJo" tti ddna stigosmo na C"fije' Dugo, sam lutao
"U"ftt
jedan samostan' blizu grada vijest. Da, nosim vam kraljevstvo mira i sreie. Ne Cete viSe me
po tudoi zem,lji, dok me ie primiSe u rati plakati zbqg wojih p'rvorodenaca, koje Zrhnuje,te bogu Kean-
Lerina... groithu. Ja vam navjeSdujem Bqga Zivota..
-Sto je to samostan?" . --4--- -Pripovijedaj nam o tom Bogu!* moli ga narod, Sto se sku-
,,Kuia, u Xo:o:- poboZni ljudi sluT'e Bogu u siroma3tT' \*
sam.u1 *1tt".t^:1:*i": pio oho njega. Uzalud nastoje druidi odjeverri u duge bijele ha-
;;;;i""-e"tih'go'dit't, -onda -Tl:
"jih ;;;;
l#
D4rr quSv r-a'ir"t"i. Jedne noii ukaza mi se nebeski gtra- ljine da sprijede Patrikov utjecaj. Irska se we vi5e okreie Bogu,
Kad sam e1
--^*J^^ -^m ri-
o kojemu Patrik tako dirmo govori. Ba,rdi posta,ju njegovim pr,i-
r r r r ' ^r.Jii
l*"if., vJr mi dade pismo.
t ?113: f:;1;
iz Irs,ke.* Zat'im."Tpuiv "tto:o:.
t'Miknama'Patnde! jateljima Podeli su uz harfe pjevati lar5ianske pjesme i Siriti ih
leai*Ctas To - --^i .. ^An^dr6h lznii
nama!. vratio saln se opet u samostan' koji
po cijeloj zemlji.
ff';t t"l,?"*;;;
prcmdavati radosno po-
w a ! - - - l ^ -

Na delu velike povorke obra6enika polazi biskup u dolinu

-L Uo tako tjubazno primio, te podnem
slanstvo Boga naSeg" i,"" Krisia' Postadoh sveienikom i bi- krvi Letrim, te sru5i zlatni kip bo'ga'.Keangroitha,, furskog Moloha.
sktlpom.-
' Bog je blagoslovio djelo svoga apostola i potvrCio ga brcrr.
-Sto je to svedenik, Sto je to briskup?' nim dudesima, koja je dinio na strijepima i gluhima. Posvuda je
-ostavioi nadruidi' Konadno' nakon dvadeset
nazvao iruidi apostol Kristov podizao samoctane, redio mlade Irce za sveienike.
"Ti bi ln
god,ina, Sto sam ioroJa svdu domovinu' vrat'rm se na stolt' ' gradio crkve od ilorvade, pletera i granja, a krorznve pckrivao
da propov'-
sam bio p.oa"t kao rob' i t"to me eto ovdje'
na koj,i^pt.f"nstvo trstikom.
avo'ta tebi i tvojim ljudima'' Njegovi neprrijateljfl druidi neumorno su ga progonili. Dva-
:"au* te po-cnu -pogleda-
Druidi osjetrse, da im je ugroZen poloZaj, naest puta bio mu je fivot u sml'tnoj opasnosti.
na'gnu preko stola i^upita:
vati jedan d'rugo'ga. Kralj se metlutim je Bog?- Je li U visokoj starosti, ljubtjen i poStovan od naroda preminu
-Cesto spominje5 ime Isusa Krista' k"tt"tt to
: 17. oZujka 516. godine na sjeveru Irske.
ili Snndeve glave?*
modniji od Baala i Beelsamena i Keangroltha glava je stra- '
osvi su oni niSta ,prema Njrnu. Vaia sundeva
'
sno biie, kojemu"i t.rl"i" svoiu vlastitu aj9c1.l-,ltT5:.i.'*:
rijelo i woju Krv Iz Patrikcnrih samostan" **t"r"Oa blagoalova u germanske
ll"".l#=;#*;;"1^;;';; t" "l
jelo pi6e.*_
"*, "u- "'o'u zemlje.
poklanja za
n"-1i:;"tl;,'J"t*ot*,i - U sarnostanu Bango,ru, na morskoj obali, izrnjenjuje se dan
sve same lazi' sto taj-dcrvjek govci!'
r-e: s^ +^: xariaL c^rnnri!<
i noi sedam zborova, pjevaju svete pjesme, da svatko, tkogod se
propiskuta druid, koj;;i"i"" ot"ot"ti Pairika' -Nema Boga' koii prlbli'fi irskoj obali, zna, da stupa na sveto tlo. Ovdje je rastao,
-bi
u*to za ljude.* r--r^ !tikvor sredinom Sestog vijeka mladi lrac, komu na krStenju nadjerruie
takav'Bog, ;sarlo 5to ga ti' luda '
-MoZda ipak postoji ime Kolumban - Golubica. DuSa mu deane za najuzvi5enijim. Htio
,r" po-rus1, odwatj- kralj. -Hoiu da sve marn o njemulo

233
232
 prenijeti
bi postatri viking, viking BoZji, koji ie evandeosku baklju
preko mora.
God.ine 590. jedri s dvanaestoricom drugova prema Galiii'
Vei odavna mole se cvdje ljudi pravom Bogu, ali anatno popusti5e
stega i Sudorede. Neki su dapade zapa'li u najg:ubl;e poganstvo'
Francuzi i Burgundi gledaju u dudu neobidne ljtrde, koji s
torbom na led.ima, .u St"po- u ntci i t:kvicom idu od mjesfa do
mjesta i propovijedaju radosnu vijest' O vratu im visi relikvija'
U Annegrayu' o'samljenom mjestu u dolini Yogeza, osnuje
Kolumban pr.vi samostan kao dvrstu postaju Bo'Zju. Doskora sa-
gradi drugi, ;oS ve6i u Luxeilu. Napokon treii u Fontainesu' OStra
itegt vtaJa meilu njegovim duho"u'nim sinovima' Imaju odt'etteno
vrijeme
- za molitvu i rad.
-Svaki dan mo'rate postiti", crpominje Kolumban svoje no-
vake. -svaki dan rnorate moliti, svaki dan raditi, svaki dan dtati.
Monah mora Zivjeti pod nadzo'rom jednog jedinog oca, ali u za-
jed,nici s mnogo braie, da od jednoga udi poniznost, od drugoga
strpljivost, od treieg Sutnju, od ietvrtog prijaznost' Kad ide u
krevet, mora biti tako u'moran, da vei na putu zaspi'"
U svoje samostane ,rrrs6i -laus perennis" - neprekidnu hvalu
Bogu, kao Sto je naudio u Bangoru na moru' Odavle nosi u narod
nauku RasPeto,ga.
Kolumban-Go'lubicazoveseit'skiopat,alikadseradio
pred
Bogu i BoZjem zakonu, pokazuje smjelorst orla' Srdano stupa
ih
buigundskog kralja Teodorika i njegovu Zenu Brunhildu' te
kori radi njihcrva oipakog L'tvota.
Kad jL jednog dani dosao kralj u samostan u Luxeilu i htio
ne5to darovati, odbije ga opat tvrdim rijedima:
-Netrebamotvojihdarova.Akonepromijeni5na6rrfivota,
^pro'past
- ie5 sa ditavim svojim rodqm'"
-Cini se, da ZeIiS b,iti mudenik', odvrati rrutl po'vrijetleni
kra j, oali ne 0u ti isrpuniti ove Zelje' Odlazi iz moje zernlje' Podi
*u*o, odakle si do6ao!- Kolumban je slom istjeran iz samostana.
Prognanik pode uz Raj'nu, dok ne sti'gne do obale Zin!)kog'
jezera. Tu nade pogane i kr5iane iz a-lemanskog plernena' kako
pograbi
zajedno Zrtvuju pivl u dast boga Votana' U svet'oj srdZbi
medovinom napunjene badnje i pobaca ih u jezero' Kod
Jugena
polupa njegov rermi udenik Gallus kumi're, koji su biU u lc36an-
skoj crkvi.
je p'odeo
Tri god,ine borravi Kolumban kod Bregenza' no jer
polja i gaje vrt'ovi, poboja- se voj-
uditi narod, kako se obraeluju -istjera
z.a svoj lov, pa monahe iz zemlje' Ipak Gallus
voda Gu,nzo
234
ostane u zemlji. Obilazi_praSumom, ddeii-u jed,noj ,ruci sjekiru,
u drugoj kriZ. Tam,o podigne kol,ibu, oko koje tapkaju meivjeOi,
ali se srdani Irac ne boji. Legenda p'po,vijeaa, katl je jednog
medvjeda pripitornio i prisilio, da mu sluZi.
. U dobi od gb godina prrcpovijeda
Gallus jod jednom na Bo_
denskom jezeru, a kad osjeti, da mu se pribrizuje srnrt, htjede
se
vratiti u svoju kolibu, da tamo umre. Zelj,a mu se nije ispurtra,
Tek nakon 5to je umro, odneso5e ga u njegovu samo6ri, gaje gla_
soviti sarnoistan Sankt Gallen govori o njegovoj slavi.
Meclut,m je Kolumban s ostalim dnrrgovima pre5ao preko
Alpa u zemlju Langorborda, gdje ga prijazno prirni kralj Agilull.
U jednoj apeninskoj uvali juZno od Milana poktoni rrlu imanje
Bobbio. ovdje sagradi Kolurnban samostan, koji r.r,brzopo,stade
svjeti.onikom za ditavu Italiju.
23. studenoga 61b. godine pozva Gospodin Kolumbana, koji
je do5ao s otcka svetaca, u vjednu domovin,u iznad zvijerzd,a.
Jednaka srdanost ,*il" j" l*. koji je do5ao iz
Francuske, proputovao Mozelskim krrajem,
"rtu"ina, dolinama :Vogeza i
svarcvaldom, dc,k ne sagradi na jednom otoku Rajne sairostan
Siickingen. u ovom gorostasu surlc,va izgleda kucalo
.je djetinje
srce. Jo6 i danas ima kanton Gl,anus na svo,m grbu u crvLnom polju
slika ho'dodasnika u crnom cdijelu sa stapom, sveZnjiiem i Evan-
deljem.
Na Majni propovijeda Or"- Otr"" ribarima i tro,vcima. Udi
ih, kako ie mjesto Donara, koji baca rnwrje, poStovati blago,g K,ri*
sta, a mjest'o divlje Zene Berte, boZice l,ova, neka se moLe djeyi_
danskoj Majci Isuwvoj.
Poput drugog Ivana Krstitelja, stupa pred vojvodu Gosberga,
koji je stanovao u Wrirzburgu, te traZi od njega, da se okani ne-
dopuStenog braka s Gailanorn, Zenom woga b,rata. Vojvoda, koji
se upravo spremao da pode pod pipinovu zastavu, prisili Gailanu
da ostavi Wiir:zburg.
Odbadena Zena krwavo se osveti. Najmila je ubojice, koji
smaknuSe odvaZn'og apostola s njego'vim drugovima sveierrikom.
Koluratom i elakonorn Totnanom. Franci na Majnj Stovali su ih
kao svoje velike zaStitnike.
235
 PONIZENJE I POBJEDA KRIZA
Na brrCu'
Irac Disibod propovijeda rijed BoZju po Nahetalu'
t'"kott nekoliko stoljeda' sveta Hil-
koje nosi njegovo i-L', ot"uj" Car Heralclije spasaoa Kri|,
degarda svoj Prvi samostan'
irskih vjerovje-
Kroz stoljeia prijazno nas pozdravlja slika U pnoljede godine 614. ori se krik uZasa svim krSdansl<im
o'pori' strogi
snrka. Bili 'su to po.tl;',tiS" tvrdoglavi, TyTI' "fi zemljama. Jeruzalem, porsveden predrago,cjenom Krvlju otkupite-
i u dalekim ze
zlatna srca, u kojem su nosili woju d'omovinu d'o- ljevom, pao je u neprijateljske ruke. Osvojio ga silrri perzij.s,lsi
J:r^"- Pogreska im je bila, 5:!o su se dvrsto drZali svojih
Time kralj Koznoe II. Sve su crkve po,paljene, pa i ona najdasnija, ba_
macih obidaja i nisu ih napuStali ni u stranim krajevima' zilika uskrsnuda Gos,podinova, koju je sagradi,o Konstantin. Iz_
Istom jedan drugi' koji 6e
su oni sami sebi dniti velike teskode' gorjela je do temelja. Po5tedena je sarno crkva nodenja Gospodi_
doii iz Engleske' postat pravim aposto-
siof;"e" iza Kolumbana nova u Betlehemu, ier su Perzijanci na rnozaiku, ko,jr prrikazuje
trorn'njemadk'og naroda. To je Winfried Bonifacije' irskim poklon Triju Kraljeva, pirepoznali svoju narodnu nodnju.
Uza sve to njemadki nanod osje6a veliku ljubav-prema
zlatnim predivom krasnih legendi' 90.000 kr5dana palo je od neprijateljskog moda i od Zddovskog.
misionarima i obavrja ih
bodeZa, 35.000 pnodano je u roblje. Medu njirna ,se nalazio i pa,
trijarha Zahaije. KriZ Go,spodinrov, najveda krSianska svetiqia,
koju je carica Jelena bila na5la na Golgoti, o.dnesenje kao ratni
plijerr u Ktesifon na Tiga'isu, u Sarsanidsku rezidenciju i tamo iz_
loZen na porugu.
MoZe li nebo Sutjeti na o\ l neizrecivu po,grdu? Zar se u
strasnoj i tamnoj n'o,6i sramote ,ne mo,ra javiti plameni znak suca?
Zar se niie ponovio das Golgote, kad je sunce pomrdalo, kad je.
zemlja uzdrhtala i kad peiine popuca5e,dok su paklene sluge okru-
Livale knZ, na kojem je i<rvario Sin BoZji?
Tko ie pomoci u ovolikoj nevolji? U Rimu kledi pred apo-
stolovim grobom B,c.nifacije IV., sil-r svet,cg Benedikta i tuZi se
svetom Petru zbog nevolje, koja je snaila kriiane. po samo-
stanima dine monasi zadorvolj5tinu posto,m i molitvorn. Fo svim
cfkvama kupe ,se kr5iani pladuii oko oltara, dok propovjednitk
govori o svr5etki.-l svega na ovom svijetu.
StiZu ncrve vijesti, gotc/vo iste, kakve je do,bivao iskuiani Jo,b.
Perzijanac je owojio oijeli Egip,at; vojskom je preplavio sJe_
vernu .Afriku; svoju zastavu, draguljima ukra5enu kovadku pre_
gadu, donio ie pred wrata Tripolisa. Druga vojska napreduje prema
Bosporu i vei je izvjesila svoje zastave n-apno,tiv carig,radsrkih
zidina.
Uzalud moli istodnorim,ski car Herakliie za mir. Koaroe od_
€lovajra najveiim pogrdarna pcslanicima, to;i su do_ili ,u njegov
rasko5ni Sator:
"Nema nikakva mirra izmedu mene i cara, d,okle gcd se on
i njegovi podanici ne odreknu raspetoga noga
i ne padiu na ko-

237
236
 do- Njegov mad unosi smrtni strah u neprijateljske redove. Kad je
boZan-s{1m "Suncem"' Zatim
ljena pred velikim perzijstkim. prije jedne bitke njegove vojnike spopao strah, jer su uglerJali
u ipero pisrno za Heraklija:
z,ove pisara i stane mu kazivati goga' pred sobom veliku neprijateljsku silu, dovikne im
JuJul u Pa zaSto nije iz mojih ruku car:
-TvrdiS, a" mogao' -Ne drScite radi mnostva svojih neprijatelja!
"" lt*'"f"* i Aleksandrriu? Zat ne -bih moi moZe jedan Rimljanin po,bijediii tisuiu
-brabara.Uz BoZju po_
ostrobodio Cezareju, zavaravaj se ludom na- Ako uirr,remo
ako me bude volja, i""'*ti i Carrigrad?-Ne iz za woju braiu, steii 6emo krunu mudenistva.
Krista, lli-"i-'u-o!a sebe nije mogao oalorboditi de nam bogatu, besmntnu plagulo
Bog i potomstvo ds1
dom u svorg
to'jiea*i'^n::l^N::i';TIJ'',3iu,1"?lui'ilX:
*r., aao.,", Vei detiri godine traje sveti rat. JoS se Heraklije
nalazi usred
blagu nema oru;a'
moje Zelje. Mojemu neprijateljske zemlje kad gr-adu na Bospo,ru zaprijeti
nova srnrtna
za '^'ij.sr.obno
'- mene!" 'svrlu obudene sluge opasnost. Jaka vojska Avara, Slavena
i eerzilanaca poAe
gledaju Grci geparde' kt]je u odijelo. rigrad i stane iuri5ati,na ddine i nasipe. Sa ",
C"_
i" nji.hovoraneno slikom _e"rr_U"gj1.*
drZe na lancu, "ri t"?J il cr"'#r"t.n
jadnome- t"*!' smije se kralj' 'I
--Majke Bo,Zje q n-rci, boCri patrijarha
Sergije fr.a"ttui:L. t"ete
-No'site se naxrag svome komade galije potope avarske danrce. vojska naroda
Trebam ,J;"r";;;;ii i",rii"ti ce vas razderati na gubicima.
uzmakne s teskim
to brzo! ako se Heraklije ne
carstvom'
kao Sto 6u i ja Godinu dana kasnije, 1. prosinca 627.,pobijeii
"Atiti's-rimstim Heraklije per_
preda.- r. r - ^ r :je
^ pnodito
*n pismo i ve6 je podeo zijsku vojsku u odrudnoj bici kod Ninive. Dosko,ra
.J,"T"i;"X]%,1,*ilTT
Odajni je ca'r pnoblijedio kad
.*iu:-oii'x,*:,*#,*1"m:t[tf rezidencija Ktesifon. Koznoe pobjegne iz grad,a,
pad'e kraljeva
ali !a njegov vla_
stiti sin uhvati i baci u tamnicu, gd;e umre oa gladi.
sepred neka
''n"ei" s'lii-i 'it'"um'- 74. rujna ulazi Heraklije u svoju prijestolnicu
ffitl?:1ff";:i"Jt; o"tJi"u niemu zivjeti
grra.r, da ie u i na Zlatrna
vrata' senat i narod izaclose mu ususret s maslinovim grandicama
nar,odom za.kune, ir;;^ i sviieiama. Na kolima, u ko,ja su bila upregnuta
zattm det,iri slona,
"*"'31';, godina sti56e teriezni.obru; l"'11:k:-"1]lli;, vozlo se car uz odusevljeno klica,nje mnostva p"um"
godi- svojol' paradi
uvjet' da i" -t' car pladati ulicama nakiienim sagovima i cvijeiem.
digne Kozro" ont"i""i""J";
Slijedeieg proljeia cdnese car sveti KriZ natrag u Jemzalem.
u"" -
da i9' osloboditi Pred gradskim vratima stupi pred njega patrijarha
1T;lerakliie u svetom o'duievljenju odludi' Zaharije, koji
hrle dobrovgi:"i i' *:1"'--1: " se vrati,o iz ropstva, te mu rede:
svEti KriZ. Sa svih itt"*" ^11':tt-t
borbu sve svoje' blago'
Crkva tt""i:T'""-t"t"9itei1';""a -Ne, tako care! Na tebi je blistavi grimiz,
svoje dete' a Gospodin je bio
kamenjem ure5eni relikvijat'i' odjeven u sinoma5no r.'ho. Celo ti kruni diadem,
Sto koriste zlatna raspela, dr1q1m KriZ?
Otkup,.it"t;.ou
je izgubljen okmZivao je trnov vijenac, Ti ima5 sku,pocjene
srebrni svijecnjacr, taa^ "4' lreti go'dine 622'^^^ prrml:-: ca'r sria 4"* cipete, a
i'atrnia Gospodin je bio boso,nog.* Heraklije odloZi sjajno
Na drugi a"t Uul*"' se uz u:rne- carsko 1-,rno,tu
gtie"tt u Hagia Sofiji' a zalim bosonog ponese sveti KrjZ na Kalvariju orum istim putem,
wojim dasnicima,.rut, je nosio otkurpi- kojim
f"At'' u t"rt"*a ga je neko6 nosio Spasitelj.
besno klican:" vojska d'igav5i zastavu Kri-
""'oiJt[*u-" njim U svim crkvama na Zapadu odjekivala je toga dana pobjed_
teljevu sriku. Knerilio*;t 1a Flota plo'vi oko cijele
proljetnog.rt"ti"' nidka himna Venancija Fortu.nata:
stovu u zlatno svijetlo t*lestiSe jedan dro svdih
xJa r*'"' rtiz"J
\{ale Azije i u""i iilo toi"* je Aleksandar skriio -Vexil]a Regis prodzunt
mjestu'
deta na onom ulamerlitom "'" Fulget Crucis mysterium -
Perzijsku silu' Trapezunta'' prodire
godine navaljuje }leraklije od borbama' Barjaci kreiu Kraljevi,
Sasaniiu u Zestokim
do srca Perzije, *fiava "ftof"g sve patnje' Ne ce da Otajstvo KriZa sjaji se,
Srdano d[i"ii :;; u"-*toj;"'
"o:Jon" vdnik-nije ugasio Zedu' Na kojem Zivot umire
uzme ni kapljice ;"k ,ua'ii kosi' I smriu ljude oZivi. -
";;, "jd; iii"* i* arvenazlatnoj
U najZe5dem uo;u'sv:etfuc" "" "jugov
239
238
 O Crux, ave' sPeg uniica! .A,POSTOL NIJEMACA

Oi zdravo IlriZu, na'do sva!

U dane muke GmPSnje Sueti. Boni.facije
Umnofi milost' d'obrima
's gre5rrika!* Vodeni sat pokazivao je podne, kad je Papa Grgur II. .diteo
I digni krivnju
pisrno, 3to mu ga je upu,tio biskup Daniel iz Winchestera. jlo$ foi
damput dita redenior: . Bit ie ti na spasenje, ako poboZnog s\id
ienika i slugu Svemogu6ega Boga Wiorfrrieda, do,nosi,oca o"og pii:
'' '.
sma, primi5 te mu iskaZe5 prijateljstvo, koje Bog voli i trafi.L
Zami5ljerrro odl'oZi Glavar Crkve pismo i gled,a .sveienika, kbji
s veli'kim podtanjem stoji pred njim. Cini se, da je u nalbcljnj
ryr.lZeynoj dobi. Njegovo duhovito lice odaje utqqrjaka, a'o6 ry$fi
sjaj e neobiinim Za,rorn.
oZorves se Winfried*, rede Papa. ',Sigurrlo je to sakrygns\o
ime. A Sto to zna6?<
--Winfried Alad - pqijatelj ira, S-veti Ode!*
-Frijatelj mira!.. ponawlja Papa. .Tko to ne bi Zelio bi,ti! A,li
je svijet pun boli ri borrbe. Citavo prije podne primao sa{n S}atr
qrtke, lqgate i bi,gkupe iz cijelpga wijqta S.vu bijqdu i b,rrgu wi-
jeta nose u Lateran na Mornte Celiu i stavljaju ih u sr.ge .Qge;
krSdanstva. Neizr:eoivo pati Spanjo,lska qd Saraceu:a. Danraos,sam
doznas, da preko Pirineja predoie u Galiju. Bizant je odbio nji-
hovu navalu. MoZda ie jakr Izattnjpc, cair Leon, spasiti MalU Atq{jp
od Islama. Metlu,tim, dni mi s€, ,da rnp{avo o'd cara prijete tg.{ki
jadi. Njegov egzarh u Raveni- ne priti,tte. n*qs Inpnje nSgA -Ifa+Egf
bard Luitprand. Posvuda se nalpzi Crkva u Zestokoj borbi. CSni
se, kao da su velika podimdja zauvijek izgubljena. Jest, dragi'Win-
friede, prijatelju mira, rni'r nam je u godini spasenja 719. dalje,
nego 3to je ikad prije bio.+
.U strcu kr3daniira ima mir syoju tv,rtlarm, koje ne mode nrSg"
z4e&i!* odwati potomak jedncg $a&somSlrEeplq niia. .On ie .ppi-
bolje onuzje u bqbi.o
-To je lrjepa, sCcq4a rijed*, nasrnijesi se Papa. -DolazF {,S.
sretnog otoka. Lijepe vijesti stiZu iz tvoje -domovine. Iza Zes.tokih
bqqba hTsiaqstvo se tarno dirmo raavija, d,rL,eei se vjerno Stolice
svetog Petra. S velikim ufitkom &tao sarn spise tvoga udempg.ze-
qliaka monaha Bede. U rra5qj zernlji cvatu wete znanoqti. Elidkup -
Daniel pi5e mi, da si i ti bio uditeljern.-
|Xtqudie $am se, fla u qamcnlanu Nhutscdle uputtp djedake
u tajne latinske B.rQl1p,trke;'Ali prij,e tri godine dade mi opat qYgl,

16 - ,PovijestKrlstovaKnllevstvo'
240 Srq

1.r...
blagoslov, te podoh u zemlju FriZana, da budem na pomod biskupu
Willibrordu.*
,rSvome velikom zemljaku, zar ne? Vojvoda FriZana Radbod
:istjerao ga iz svoje zemlje. Jesi li Sto postigao tamo?*
poti5teno. *Ri-
"IJpravo niSta, Sveti Ode!.. odvrati WinJded
je& Evandecs'ke padale su u trnje. FrrZani, koji se digo6e na
Frr,anke,rnrze kr5danstvo, kao vjeru svojih neprijatelja. Iza neko-
liko mjeseci, vratio sam se u svoj sam,ostan s potpunim ne-
uspjehc,m.*
-I nisi ostao tarno?..
,,Nisam, Sveti Ode! Odludio sam, da navjeSiujem poslanstvo
Zivota, gdjegod budeB htio. Odredi mi jedno misijsko podrudje, i
ja iu zas4diti u njemu kriZ Otkupiteljev.-
-Podi svojima sunarodnjacima preko Alpa!- rede Papa. .NaCi
ieS dosta Nove zemlje. Tamo gdje Crkva vei postoj,i, treba nuZno
nekoga, da je uivrsti. Na mnogim je mjestima stanje veoma Za-
losno. Sam ie5 vidjeti. Ako se dosko'ra neSto ne u6ini, vratit 6e se
opet u po,ganstvoplemena, koja smatram nosriocimabudtlcnosti*.
-Poii iu, 'kamogod me po,SaljeS..,odvrati Winfried ozbiljno
i radosno.
-Jest, podi tamo, i po,nesi Sjeveru dobrodinstvo Evandeija'
Zelim te nazvati Do,br.odiniteljem Bonifacijem. Tako se zvao i mu-
de.rrik, koga smo slavili juder, 14. svibnja. Zivi'o je u Tarzu, zavi-
daju wetog Pavla. Budi Pavlom Sjevera! Budi Dobrodniteljem.
Budi Wirnfried - Bonifacije!-
Izabranik klekne da p'rirni blagoslov Oca kr56anstva.
u tirinskim sumama ,.;:"- Bonilacije svoj apostolat. Po-
svuda nailazi na tragove kr5danstva. Pred stotinu godina sijali su
ovdje irskl rnisionari sjeme vjere, ali koliko h je samo korova
uzraslo sa p5enicom! Ponegdje otkri Bonifacrje koju staru dryenu
crkvu. Ugljenara, koji je u blizini palio ugljen, pita za svefenika.
,,Nema ga ovdje!- odvrati starac.
je u lovu, pa je i sveienik medu njegovim slugama'
"G.rof
da zajedno s njl'rna izgoni svinje iz gu5tare.*
,'sveienik s ,drugim slugama?. kima misionar glavom. -Zar
je i on grofcrv sluga?*
.Dakako! Sve je grcrfovo, pa i crkva. I jer vi5e mari ze lov
nego za iSta d,nrgo, pusta, da se cfl{cva rra,spadne.<
242
-Jesi li kr5ten?-
"To Se zna!.<
.U dije ime?..
oTogfa ne znarn.<<
-Sto znaS o Kristu?-
-O Kristu? Bog gromovnik Donar izanrao ga jednom na dvo_
boj, ali se Krist ne htjede boriti. D,onar je jad od njega. Da istind
kaZem, ne svida rni se, Sto se Krist odrekao bonbe.*
.Jesi li to 6uo od sveienika?..
-Ne. Sveienik kaZe, da je to bajka. On sigurno kaZe zato, jer
ne ie priznati, da je Krist bjo kukavica.*
Posvuda nailazi Bonifacije na ovako neobidnu mje5avinu po_
ganstva i krSianstva. Svagdje su sveienici sluge svjetske gospode,
I
kojp i crkvu smatraju svojim vlasniStvom. )
ZaprepaSiuje ga neznanje ,sveienstva. Zivot sveienika jedva je
bolji od Livota po.ganskih svedenika. Jednoga je na5ao pijana za
neke gozbe. Drugi ne drZi bogosluZje ni nedjeljom, jsr s lukom i
,l kopljem ide u lov. Treii zivi zajedno s nekom pokvarenom Zenom.
1
t
Neki Zupnik, koga Bonifacije kori rad,i nevaljala Zivota, gleda
gaududtripita:
.Tko sr ti zapravo, da prema meni tako nastupa5? Jesi li
biskup?*
oNisam biskup, nego sam papin poslanik. Evo, pogledaj pi-
smo, Sto mi ga je dao Papa...
"Ne razumijern. Sigurno je pisano latinskim jezikomo, od-
vrati sve6nik. -6po nisi biskup, idi svojim putem i pusti me na
,{
rnirrr !*
Bo'nifacije nastavlja odajan svoj put. Nalazi i pobo'znih sve-
I denika, koji u poniznosti srca sluZe Bogu. Njima se gorko luZi na
;I ono, Sto je doZivio.
-Ne sudi preo5tro na5e braie.., rede mu stari monah, kogra
jedinoga nade u napola poruSenom samostanu. ,,NaSa se nesreia
I krije u tome, Sto se crkva smatra vlasniitvom svjetovnih gospq-
dara. To uvedo5e franadka gospoda. Knez imenuje biskupi, po-
sjednik odredi kojega od wojdh srugu za zupnika, saije ga biskupu,
gdje naudi nekoliko latinskih rijedi i onda prirna sveEenidko
re-
denje. Ovakarl svedenik ostaje nadalje slugo,rn svoga gosrpodana.
Od takvog sveienika ne mqZeS traiiti dud""..*
"Ne trafim dudesa, ali traZim uzoran fivot!* odvrati Boni_
facije ozbiljno.
Napokon eto i radosti za njega: euo je, da se nadbiskup
\Millibrord vt'atio u svojr.r biskupijri iza Radbodove smrti. Bo,rd-
243

facije je odmah po3ao k njemu. Nad'biskurp ga prirnio s vefi,kirn
veseljem. Ali joS je zemlja molvarna i Suma hnda i teSlca +jiva.
*Svi oni misle, kao Sto je mislio i njihov vdvoda Badrbod,
kojecrru sam rekao, da bi'ra izmeelu neba i pakla*, pnqgcnropi nad-
bislaurp, kad mu se njegov zernljak potuiio na svoje nzugpjehe-
.Vojvoda {n.i se u Iice {rasmi.jao i izjavio, d_amu je dra.Ze cvrljiti
se 11 vjdcno. o_g4ju sa svojim !'riZanirna, nego uZivati rad.osti s
nekoliko stranaca.*
Osananaest mjeseci ostaje B,or-rifacije u zemlji kojqq vitlaju
olqje, a z4tim rr,lazi HeSsinia, koji su stanovali ianetlu Tauna i
TiirinSke Sume.
ji.q sygm p.utu wlqti se u sarnostan Pfalzel kod Triera gdje
' je
nakqn srnrti svoga nuZa bila poglavarica Addula, kderka rlmo-
renog ,ld'alja Dagobanta II. iz porodice Merovinga.
-p.p, srrrierno je s ponosnim Klodvigcrvim rodo,m*, 5rrogovori
oBeti.c,+ f,fro, fr1lni1p glepffr.r. .Gospqd,arom Franadkog kraijevstv-a
sad. ie Ff4i.n kqini r.r,nravi!.elj Ka_rlq koga nazivaiir Cekiiem. To-
je n"go!ryljeni lpralj u A3rs!,r.a,zijii Neusturaziji. MoZda bt bifo
dopf,ft ked bl ga okruni[. Moi je men',ovinSkai tako otiSla u ne-
povrat, a kraljevstvrtr treba jaka za$tita.,,
-Moide ima5 pravolr. rede lonifacije. - 4od stola dtao je iz
Svetog Pisma svjeZim glasom detrnaesbogodiSnji mladii.
. -To je moj unuk Grgur!.. priSapnu opafica vjero,rrjesrrilm-
'-Uze1a
sam ga k sebi iza sm,rti .niqlova oca.-
-Dotrro gta.S]- pohva]i B.orrrifacije djedaka, kad je zatvorio
knjig.n. .A jqsi li r.qgur4io ono, 5to si proditao?-
-Dakako!- ponosino ie mladii.
'Pa d.aj mi to rpci u svom materinskom jeztku!*
oTg ne 4ogu!1 ?acfyeni se Grgur.
',Kad bih imao vremena, poud'io bih te, af,i m.oram dalje.-
>Uzmi r.r,re,oig sq sobom!< zamoli princ upiruii woje plave
odi u m:ipion.ara. *Sqq mi je 14 godina i ne mogu uvijok bitl
kfi red,ovhica.s
*ll4,A c-ri te,'a-ko dpgrysti tvoja baka. Ali rnora$ znati da mi
Zivot nijq lagan!*
-Sve jedno 4T. je!.
Nakon kralkgg oklijevanja izjavi opatica, da je sporazum4a. Da-
pade, dade im dva iconja 4a putqvanje. I tako zado'voljna srca o4-
ja$i Gpggr sq svojim irfiteljern.
Po Sumama, u kojirna su stanovali ponajviSe pog?nr Hessi"
poqtipav-a Bon:ifacije .svojg prwe velike Wp-jehe. Na tisuiq p4fnaju
Irr:{te+-je, odriduci se svqjih kqqnara. Dvojiga odUdfu-b nosjedpikg,
2*+
7fF,!F
",'
- Debrik i Decjrrulf - poklanjaju mu ndto ienilje kod franaikq
twitave Amdneburga. Ovdje dignre Bonifacije prvi samostan, liiiji
nazva "Cella Sancti Michaelis*. U samosta,n se usiliBe Benbdhlt:
tinci, koje pvzva iz Engleske, pa tako hvala BoZja divno zao,ri
Njemadkom Sumom.
Misiffi rad Bcnifacijev tako je lijepo napredovao, da je de
skora rnogao sagraditi 30 crkava.
Ipak nailazi desto na ogorierri otpor. Od se niegovih s1u6a-
telja sjale, kad bi im govoric, o'ratobornom Arkandelu ili o Jrufu,
koji je sma,knuo zmaj,a, ali dim bi podeo gcrvoriti o Kristo i o
strpljivorsti, ko,jom je nosio kriZ na Golgotu, lica bi im se srnorkla.
Tada bi im bio draZi bog svijetla Baldu'r ili gromormik Donar.
Apostola bi spopala teSka tuga, pa je o,tjeskobi wde umoriii
du5e zn4o prog,ovorriti i u pisrnima, Sto ih je upravljao svoln sta- ,
rom biskupu Danielu.
Jeseni godine 722. poz,vao ga je Grgur II. orpet ,u Rirn, gdje
ga na blagde,n svetog Andrije u Lateranskoj bazilici posvetio 2a
biukupa, mt biskupske dasti. nije verzaa za odredeno sjediSte.
Iz Rima "ii
polazi u Valencie,nnes na dvor Ka'rla Martela, hojemu
izrudi jedno Papino pisrno. Mocni Kat'lo rado gA je primio i za-
dovoljno se smije5io, kad mu je jedan od njegcrvih tajnika pro-
6tao pismo, u kdem ga Papa naziva slarmim gospodarom i voj-
vodom, te njegovoj didnoj naklonosti prepcuuduje donosioca ov€
pisna. Sa za5titnim pismom Karla Martela ostavlja Bonifacije
dvor. Bio je duboko potresen neiudoredem, Sto ga je woun prili- i
kom'opazio kod niZeg i vi5eg klera, '
Poput svjetovne gospode i kler je hodao sa Stitom i oklopom,
i5ao s budnim dru$tvom na gledali5ta; vi$e se brinuo za pae, konje'
i sbkde lovce, nego za Boga i du5e; sjedio ,naveder s dvorj,anicirna
na grzbi i pijanki, dok zu pauci oko oltma pleli mreZe.
Bonifacije je od,ahnuo, kad se napokon povratio 'u ti5inu
samctana na Amtjneburgu, ali doskora polazi opet na put kroz
guste Sume. Prati ga Grgur i nekoli'ko monaha. Pqsvuda nailal{
na tragove poganstva. I kurie onih, koji su kr5teni, pune su pra-
zhovjernih vradarija. Posvuda ndildzi na krSiane, koji zajedno s
poganima prisustvuju Zrtvovanju bogovima, I prihose im pivo.
Dolazi i u sasvjm poganske krajeve, gdje njegovu blagu nauku
iffijavaju.
Jedan drwosjeda, pravi gorostas d lsratkim hlaiama i u line-
noj koSulji, pita ga, kad je za jedne skup5tirie govorio o kr{Zu:
i{d
 -Je }i istina, strande, da Krist, koga propovijeda.s, nalaZe da
morarn i desni obraz okrenuti onome, koji me je udario po lije-
vsn? Tako se pripovijeda po 5umi...
-Nemoj mtr odgovarati!* piri5apnu Grgur biskupu, kad je
opazio porugljiv izr.ai.aj na hcu prisutnih ljudi.
*Istina je, 3to veliS.., odgovori ipak Bonifacije.
"Onda ne trebamo tvoje vjere!. izjavi drvosjeda, dok se d.rugi
gr.ohotom nasmijaSe. oTakva natrka pristaje robcyima i slugama"
a ne slobod.nim ljudinaa. Nama je draZi onaj, koji vitla dekidem,
nego onaj, koji nosi kriZ.-
.U trpljenju se krije veia snaga, nego u udaranju po dru-
gomu. Veca je hrabr.ost nepravdu podnosti, nego li je diniti!* pro-
govori Bonifacije. .Onaj, koji je nosio kt'iZ, je.[i je od tvojqga
Gromovnika.-
-Tako? On je jadi? No to bi nam morao tek ,d,okazati! Vidi$
li onaj hrast tamo?o gorostas pokaZe na pnastaro ogromno stablo-
koje je samotno stajalo na breZuljku. "To je D,onarov hrast. Usudi
se sarlo da ga posijedeS, orrda ieS vidjeti, kako se Donar orsveiuje...
-Ne diraj stabla!* oporninje misi,onara sijedi starac. ,,To je
sveto stablo. Umrijet ieS, ako se budeS usudio udiniti taj zlodin.o
.Pulsti, pusti!* zahtijevaju drugi. -Neka sarno poku5a sredul
Vidjet iemq tko je jadi: njegov Bog ili na3 Gromo'rnik.*
Bliijedi monasi pogledavaju jedan drrugoga. Stvar bi rno,gla
biti opasna. Ako Bonifacije ne pa'ihvati izazwa, prorpalo mu je
prorpovijedanje. Ako obori hrast, ubit 6e ga pogani.
"No, Sto oklijevaS?* pcnugljivo ie drvosjedo. *Evo ti moje
sjekire! Uzmi, pa udri!-
-ImaS pravolo odgovori bisku,p. oNeka samo nebo sudi izrnedu
nas!* Zatim fwsto prihvati sjekirm i snaZno zasijede u hrast.
Najednom se nadvukode crni oblaci. Nebo je p,otamnilo. U
daljini duje se o ruja. Brlra se bijesno poigrava kukruljicama monaha.
.Cujete li?- 5ap6r, ljudi medu sobo,m. oDmrarov glas! Fre-
stani, strande! Ne izazvaj dalje boZje srdZbe!.
-Svi smo izgubljerri, ako buderno i dalje gledali ovaj dodin!*
jadikuje star:ac.
-Neka Donar odlud!. ustraju drugi.
Bonifacije udara sj'ekirom po stablu trnrdcym poput Zeljeza.
Grmljavina, tu,tnjava u zraku postaje sve jada i sve se vi5e bliZi.
Crni oblaci postaj'u zumporn,o Zuti. Po bregovima i breZuljcima
pal,o je sablasno svijetlo. Prestraieni ljudi hvataju se za amulete,
koje izvlade iza pojasa. Grdevito drZe u ruci kdidin zub ili vucji
daporak, da se obrane od zla. Sve vi5e odmifu od woga stabla,
246
dck Bcmifacije dalje nesmetano i snaZno u nj zasijeca. Oluja sE
pretvara u straian orkan, koji zahva6a Sirroku kro5nju hras,ta. Za-
tim se dogodi ono neshvatljivo.
Ogr,omno stablo, na kojem se jedva o,paZaotrag sjekire, podne
se najedarnput ljuljsti, Skripati, kolebati, z,atim se nagne na stnanu,
'na zemlji! J,oi jednom sijevnu rnunja, jod
1 sru5i se i leZi skrieno
I jedno,m zao,ii grom p,o ok,oinim bregovima. ZaIirn nestane oblaka
I ] mako brzo, kao Sto su se skupili. Sundano svijetlo zasja ope,t s
l I piavog neba.
I
1nJega.
S-eteno mnoitvo gura se oko sruSenog gorostasa i zuri u
] -Eto, vidite! Krist je po,bijedio Donara!.. progovo,ri Bonifacije
odlaZuci sjekiru.
-Svijet prcpada!-.,stenje starac larnatajnrii rukama.
-Tako je!* odvrati Bo'nifacije. -Jedan svijet prrorpada.To je
wijet straha i tjesko'be, svijet, u ko,jem ste se bojali bogova i de-
mona. Ali se javlja novi svijet, u kojem se ne trebate nidega bo-
jati, svijet pun svijetla ljubavi i dorbr,ote.Ne Zalostite se radi sta-
bla, pred kojirn 'ste d,r5iuii o,d straha slruZili Donaru. Ne Zalostite
se radi onoga, Sto je mrtvo, Sto je ,slomljeno poput ovog hrasta,
vei radosno gledajte u sjajnog Krista, koji je tisudu puta ljepii
i sjajniji od Baldura, b'cga proljeia. S Kr:istom dolaar vam srpa,
senje i mir!*
Od dviju veLikih grana nadini Bonifacije kriZ i zasadi ga u
zemlju.
-Ovo je znak Otkupljenja, stablo Zivota, a ne stablo' strafra
i uZasa! Pred njim prignite koljena!..
Tada muZevi oboriSe prkosnardela. Tu i tarmo pada po koji
na koljena, gled.ajuii kako to monasi iine.
*Stoljeca su se klanj'ala Donaru pred ovim stablcimlo trlirc
govara starac stupivSi pred druge. -Aii mi smo sada eto upoznali
da je tvoj Bog jadi od njega. Ostani, strande, .medu nama i gcyvori
nam o jakom Kri'stu, ko,jemu sluZi5.*
Diwf uspjesi nagradiSe srdano djelo. eitava pokrajina o,bs'ati
se KrjZu. Ljudi rado c'inose komade sruieno,g hrasta na mjesto
gdje Bonifacije diZe d'r-venu kapelu u dast svetog Petra. Nastaje
orkva u Fritdaru. I dorskora podne zvonce dozivatj narod iz Sume
na molitvu.
JoS jednorn polazi Bonif'aoije k TiirinZanirna. Ovaj put nosi
sa sobom pisrno, Sto ga je Papa upravio sveienicima i svjetovnoj
gospodi. Pa,pa govori:
247
 .einite i drhte sve, sto vas bude udio nas bra't Bonifacije' ljajuii posvuda red. I zapadno od Rajne nalazi veliki dio kler[
6ete se spasiti, vi i va5a djeca! Podignite stoga ku6u' bez naobrazbe. Pun odinske dobrote orpra5ta onima, koji 2astra-
i u vjednosti
i crkve' u ko niSe, ali se kaju, dok je prema tvrd,okorn*icirna neumoljivo stnog.
u kojoj ie stanovati vaS oiac, va5 bisktlp' Gradite
Bog orprosti grijehe i da vam pokloni Bezobzirno tjera biskupe, opate, sveienike i monahe s njihovih
lima"iete se moliti, da vam prebelda, koji nisu htjeli da se poprave. Preko sinoda i po nepre-
vje€ni Zivot!.. ,--
kao stanoj vezi s Rirnoin dade franadkoj Crlrui jediorstvo i red.
Doma6e sveienstvo ne pokazuje se sada prkosnim _prije.
Oca i cpo'minje ih blago' Sretluje i Bavarsku, koja je doila pod franadku vlast. Ze-
B'onifaoije nastu,pa s auktorrtlto'm Svetog
mane' Tvrdokqrne mlju je razdijelio na 4 dieceze: na SalzburSku, Freisin3ku, Regens-
ali ozbiljno. I mnogi raskajano odlai;u svoje

fr
njihovih siuZba. Ni sama gospoda ne prigoya- bur5ku i Pasausku, i dao im je dobre, dostojne pastire.
li5ava Bbnifacije
duSobriZnici mjesto ne- Godine 714. premimr pobjednik kod T,ou'rsa j Poitiersa. Kri-
raju, je" tn ,uOt rotini, Sto dolaze dobri
ljevsku vlast na,slijedi5e njegovi sinovi Karlman i Pipin, prozvan
vrijed,nih.
gradi samostan MaIi. Kartmanir.r pripadne Austrija, Atremanija, Ttiringija i Ba-
Bonifacije diZe nove crkve' Kod Erfunta <.t
varska, Pipinu Narstrija i Burgundija. I u jednom i u drugom
{+:
Treba jo5 pomo6nika' Na njegov poziv pridolaze monasi
Ohrdruf. ,' dijelu kraljevstva obavlja Bonifacije svoje uzviSetre poslove u sF
te mnogo drugih'
LulI, Witta, Burghard, braia Willibald, Wunibald
l
$ razumu s krnezcrvima. Iza teSkih baitinskih borba odride se Karl-
UBischofsheimunaTauberigradiBonifacljesamostan.zaredov- t
man svoje vlasti, te pode u samostan na Monte Cassino kao monah.
diniiel;ica
-siromaha, upravi rodakinje Llobe'
nice, koje pc/vierava
i1.S';tutil"u Zaic'snih,
Dobra opatica' doibro-
p'ostaje
majka,
doskora ljublje-
njezina kie-rka Be-
'i
,'8
Odsada Pipin sam upravlja modnim Franadkim kraljwstvom.
Godine 74. osnuje Bonifacije samostan u Fuldi i postavi mu
norn majkom narod,a. Iiunihilda, Lullova
radgita, Witlibaldove sestre Tekla i Waldburga, postaju uditeljica- Sturmija za apata. Nova orpatija postaje jakom tvrdavom BoZjom
ti na granicama poganske Saske. Ona je kroz mnogo stoljeca jedna
ma tiirin5kih djevojaka.
S novim po'moinici'ma stiZu knjige, zvona' liturgijsko ruho' od najistaknutijih kulturnih snedi5ta Njemadke.
raspela, slike, kojima Bonifacije resi crkve' tT dudu promatraju Grgur, koga Bonifacije uze neko6 sa sobom iz samostana u
obiaienici ove ukrase, i njihova srca postaju po'bo2nija' Pfalzelu, postade nadbiskupom u Utrrechtu; Burkhard biskupo,m u
-Krivo shvaia narod o,naj, koji ga ho'ie liSiti svetih slika!" Wi.irzburgu; Witlibald natpastiro'm u Eichstiittu, Wunibald orpatom
rede Bonifacije, kad je doduo za hajku na slike, koju podiZe istotno- u Heidenheimu. Njego'va sestra Waldburga upravlja u istorne mje:
rlrnski Lu"'r, Iti. iednim proglagorn' Sa zgraZanjem sluSaju stu samos,tanom za redqrrnice. Tekla, Liobina rotlakirnja postade
""t gra-
irronasi vijesti prema kojima u Carigradu i u mnogim drugim opaticom samostana u Kitzingenu.
razbijati zlatne ikone i d'ivna djela po- Sam Bonifacije bira Mairv za svoju biskupsku rezi'dencij,r.r i
dovima pode5e sjekiramp
boZne umjetnosti; kako ,ruse kipove i pustose oltane. Doznali su za crkvenu metnopolu ditave Njemadke. Neumornom 'apostolu vei
takoder kako su na mncgim mjestima cgordeni krsiani tlstali, da je vi5e od 80 godina, a jo{ ga uvijek vude Zelja rneclu FriZane, u
ilu3om i tijelom brane svoje svetinje. zemlj'r.r, gdje je u mladim godinama sijao svo,ju prvu sjetwu. P,re-
Slomljen patnjom radi ovih dogadaja preminu Papa G'rgur II' dav5i upravu svome udeniku Lullu, odjedri niz Rajnu. Te5k'o se
godine zrt. r<ad je Bonaficije u svome pismu novom Papi iztazic rastao s onima, koji su ostali iza njega. Slutio je, da ih nikada
vi5e ne oe vidjehi. Uzeo je sa sobom i mrtvadki pokrovac. U Utre-
s:voju cdanost i pisao o nevoljama i uspjesima svoga misi'onarskog
rada, s odg'ovorom na ovo fiismo pr:ima nadbiskupski palij, kao
I' chtu dodeka ga s velikom radoSiu biskup Grg'ur, te ga s ponorso,rrl
vodi u Skolu samostana svetog Martina. S odinsksm dobrotom ge
i pr.r,nomoi, da u ime Apo,stolske Stolice po'stavlja biskupe, gdje I vorio j,e starrac rnomdiiirna,. koji su ga prornatrali s veUkim podi-
bude trebalo, i ta'ko malo po,malo udari dvrste temelje orkvenoj af
tanjem. Zah:r' polofi na svakoga od njih nrke, da ih blagcslovi.
hijerarhiji u Njemadkoj.
Jedan dd tih djedaka, koji su tada kledali pred njim bio je
God;inu dana kasnije zapjeva takoder Bonifacije sa svojim
.Ludger, kas,niji'apostol Saske i prvi biskup Mrinsterski.
mornasima Te Deum radi velike pobjede Karla Mantela nad Sana-
Na Duhove 5. lipnja godine 754. bo'ravi ourr*ifaoije s 52 me-
cenirna. Time je suzbijena velika c/pasnost, koja je prijetila Kra-
naha na morskoj obali rkod Dokkuma. Brada su j,oS pofivala pod
ljevstvu. Iza taga putuje Bonifacije po svim krajevima uspostav-

Lqg
248
bijelim Satorirna, kad se nadbisk'trp digao. u osvitu novoga dana.
Zami3tjen pogled upravi preko mora, koje je mirno zapljusl<ivalo
o1'o,,o31.
'*;t1***"' :"uJl'ed:u";;;#i"d":ffffi'
ffi11n:""H,*:i:ij:^1?ut:. o*zuit
.mudenike.
L,atro. ffiffiffi
d,ostojniji grob.
JlrJr groD.
#iffi
-Na drugoj obali je moja domsvina", uzdahne Bo'rdfacije. ' P-o uuuraorlqrroJ
ru BonifaoijeuojZeljri
zelJil sahraniSe
sahraniSe braia.njqgorrzo tijelo
nalzad-
Uvijek je ljubio zemlju svojih q'[xsa. *Nikad je viBe ne ie vidjeti. nji podrrrak u samostanu
1,
-';ffi"flTff ".-,T, ;: ?#-ffi
u Fuldi. i;;-;rrr^ qoqrqin, ^^ _i__-
i danry sastaju se nj,emadki
Doskora 6e valovi moju Zivotnu ladu .odnijeti na obalu vjednosti.<
No apostol odekuje'sada joi jednu velilcu rardost. Dodi 6e i'eta
ffil* ::* !rJ"' --"H ffi ff
y:Tiil_:Til^::_g.T:"_i*.t:i;.;"l,ioi"ff*1?l',"i
na njihovaustaprogovara
obradenika, da im podiijeli ,sakrarnenat'svete Potwde. Polofit 6g samver*i aeoiior'ffiffi?":::
I
svoje ruke na njihove plavokose glave.
Otvori jednu knjigrtr, koju je zad'njih godina stalno nosio sa
sobom. Napisao ju je sveti Ambr'ozije, a nosi naslov: .Dobrodin-,1
stvo srnrti... Bonifacija rav a Papa Dobnodniteljem. Ni nj'egova; ,
Bonifacija, posljednj,a velika Dobrodrniteljica, nije vi3e da,lelro. O.,qi',.
1,tl
6e ga odvesti Bogu.
oDodi, Dohro&niteljice smrti! DotL i dobro mi doBla!. g"*i;-i{
'Bonifacije tiho.

Najed,amput se prene. U daljimi tutrnje koorjska kopita.

"dozivanje u frigijskom jeziku. Sigurno dolaze kriznanrici,
tako Zeljno deka. .
JoS je netko budan - brat kuhar, kqga je probudila
za zajutrak I on duje torpot i rzanj,e ko'nja.
No 3to je to? Oni koji ju,re amo, nlsu krSqard. Na njihovim
lricima plamte rnrbrja i bijes. ,..
- ',Ustajte!* vide kr.ltrar iz wega gda. -Ustajte, trra6ol*

Monasi pospani teturaju iz svgjih Satqa. ;

-Srnr'0 'nerprijateljirna naiih bo,gova!- vi6u divlji lkonjanici' i
pa stali udarati na rno'nahe kijadama 1 sjekirarna. Prvoga zu
rili brarta kuhara. Mornasi se podeli o'dajno braniti, no Borrifacije
dovikne:
je, dan, za kojim sam dezrnro
"Pustite, bra6o! Dodaq
du5orn. Evo dasa slobode! Budi.te'srdani u Bogu! Uzdajebe se
Njega, i spasit ie va5e du.5e!-
Jedan za drugim padaju monasi pod udarcima pogana.
gonostasni FriZanin navali na nadbiskirpa i zamahne sj
Nehotice podigne Bonifacije knj,igu, kojrl je drZao u q:usi; I{o
ljezo raskoli knjigu i glavu BoZjega poslani'ka.

250
257
 -

',Da se vratimo.na pitanje, koje nas zanim,a. Mi smo

KLJUCEVI NA GROBU SVETOG PETRA uvls-
reni, da je svakakouotle^naJrr*ri-i."rr.j"* ;;;;,
tl.." ifr ,rr"ut
u zemlji, nego onoga. koji bez te vlasti nosi samJkraljevski
naslotr:
Poietak crkuene drZaue cini nqm se, da ce tako hiti dobro za mir
i red u franadkorn
kraljevstvu.
Tri g,odine prije smrti svetog Bonifacija primi Papa Zaharije Poslanici se vrate kuci s papinorn presud.om.
Franadki veri-
u lateranskoj paladi poslanstvo s franadkog dvora. Klededi preda kaSi digoSe Pipina na Stit. l. svilUn;a 252. godine
po,maza B,orrf_
wiirzburski biskrup pismo, u kcrjernu Pirpin Mali pita Glava'a facije izabra*ika sveda.no za krarja u soasonsko,j
katedrari. Izrio
da li je do'bro da MerovinZanin Hilde'rik budc' i nadalje je iz roga ulje na njeg<rvu glavu-
Crhve, onako, kako je udinio iarnuet
kraljem ili onaj, kojr ima viast u zemlji donosi takoder i vladarski Sau]u i Davidu. Hilderik, posljednji kralj iz porodice
M""o..inga,
nastrov. poCle u samostap.
Smijeiak preleti preko lijepog i umnog Papina lica. On Iste godine p".".*1": papa Zaharije. Kratko
vr.ijeme nakon
je iz donje Italije, rodom Grk, muZ velike nao'brazbe i drZavnidkih izbqra njegova nasljednika Rimljanina" Stj,epana
fi. ara" Langg_
sposobnosti. bard Aistulf s voj,skorn pod zidine Rima.
-A zaSto franadki velika5i sami ne odlude o ovoi st'trsri?'<pita U gradu zavlada odaj. Dok gradorn prolazi pokcu.n_idka
pro_
Papa zadudeno. Odgovori mu kraljevski nadkapelan Ful'rad, orpat cesija, mu,kljm glasom
.zowe zvono ., po-oi. U pioceslji 1" erp"
benedikti'nskog samorstanau Saint-Denisu, kod Pariza' bosonog ncrsio sliku Krislqvu iz lateranske bazilike.
,'Nema sumnje, da bi nai gospodar, upravitelj kraljevskog
- U svojoj nevolji-o,brati se Stjepan Il.''franadkom kralju
doma i vojvo'cla Pipin, imao vlast da preuzme vladarski naslov, leci ga za pomoi. Jednog dana dodao je neki
mo_
ali ne potjede cd kraljevskog roda, pa bi mogio dodi do nemira' hodqdasnik u kra-
ljevski dv,or i predao p.ipinu pr$no iz tilma. papa
I upravo zato, moli on. Sveti Ode, da ti odludi5. Tvojoj odluci po- nika, ko,ji bi g,a pratili preko Alpa, jer
m,oli odjei voj_
korit 6e se i franadki velikasi. snazno, rno4no franadko kraljevstvo, sam Zeli iznijetj knaljtr
svr-r;'urn<rlbu.
pod jakim kraljem, moZe biti od velike koristi i rimskoj kuriji''
P.i'pil se osj,eia veorma podaSden ouim p.ism,orm
oNe po'ridemo velikih zasluga franadkog dvorskog upravi- ... i rad,o je udo_
voljio molbi. Pod za-ititc,m franadk,og posJ.anstva
telja-, odgcrvori Papa. -Pipi,nov otac, Karlo Martel, iskazao je kr'- ostavi papa Vjeini
Grad 14' listopada 253. godine. placuir tiskao
Sianstvu neprocjenjiwu uslugu time, Sto je pobijedio Saracene. Te se sr.ijet pi lrli"u**
i dovikivao:
mu zasluge nikad ne iemo zaboraviti, premda ga je na5 pokojni
predSasnik Grgu,r II. uzalud molio za pomoi, kad su Langobardi u- "Ode, ako ti odei od nag propala nam je nada u spas.*
darili na Patrimonium Petri-. -Idem, da vam dor.tesem spag<, odvratii papa.
_Uzdajte se u
,'Samo srnrrt ga je sprijedila, da nije mogao udovoljiti Zeiji svetoga Petra, svoga g,lavara, koji boravi medu
vama.o
Crkve"., odvrati opat. Aistulf se boja,o F,ranaka, pa se nije usudio sprijediti papino
.I sada je stanje dosta opasno. Langobardski kralj Aistulf pu{ovanje, premda rnSr se qlo nije nikat<o
widjelo. Dubok snijeg
upravo se domogao Ravene, te udinio kraj bizantinskom egzarhatu. prekrivao je alpske ta! su pukrici prelazili preko Velikqg
Ovo ga po,takne, da istakne pravo na -ducatus Ronlanus" -'rimsko $*:",.
lVetc€ Serrr,harda. U Saint-IV{auriceu stupiS,s na fi:anaiko go.
vojvodstvo, koje je podlo,Zno egzarhatu. Uzalud je odekivati p<mod o"$u je {ekalo papu nnvo pipino.vop*ir,iJ".,'i"'*r'o}u*"
od istodnorimskog cara Konstantina V., komu je draZa borba pro- u ime kraljevo i povede u tvrdavu pinthion,
tiv svetadkih slika, nego protiv Langobarda. Na koncu, moZe se i bu; ;;_i";"".
Cijelim putem pozdrravlja svijet papu i
u Itatiji kao i u Franadkoj postaviti pitanje, da li dalje pripada moli, da ga f;lagoslovi.
Dvadeset milja pred
kruna oncrne, koji ne rnoZe ili ne 6e da je brani.- . - gljem dode papi ususnet d*g" l"*rj;;u.
"Franci se sigunno ne ie ogluiiti
molhi za pomoio, pfi'ogwori lr-f*t-:rf
vrAve. rra !1etak
nJemu
3tqe otretno sa sedtai pohiti preimaCr"rliil
sada wrirzbur5ki biskup, koga je sveti Bonifacije s angloisakson- kaput
Je ga plahaa, o,brubljen s:ebrom
i poprut djeteline zeleni qgr.tae s lijetqg
mrnJnoio ,podstavgrn.
skog cxt'okadoveo u Njemadku.

252 zFE
 ----

'Tko je waj djedak?- upita Papa Krodeganga, biskupa iz No jedva se franadka vojska vratila kuii pneko
Alpa, kad
Metza, koji ga je d'oPrati'o iz Rima. Aistulf napadne oipet crkvenu drZavu nrr5e6i
i p"tu.i. f,-tju*ju
',Karlo, sin kralja PiPina.o 756. godine orpsjedle njqgova vojska ponovo
Rim. okolior grada
S pocitanjem i otmjeno prignu princ koljeno pred Petrovim orpustoSiSeognjem i
.11iem.
Crkve su porruiili, ,redormike i redsv-
rrice ubij,ali i zlostavljali
Nasljednikom, te rede:
,,Frimi, Sveti ode, od merre dobrodoslicu lcralja i f.ranadkog Papa se u svojoj nevolji ian,oya obrati
na kralja pipina, ko-
kraljevstva!*, jemu glasnici stigose morskirn putem.
U pismll papa moli:
prin-
Prijazno 'po&va Papin pogled na otvorerlom' wjeZem oPohiti, Sine, u
poloZi $rcju ruku na duge, plave -porrnod, po,hiti i spasi Nas, prije nego nam
mad ne,prijateljski probode
ievu licu. Zatirn u ime bLgoslova srce! Molim Te, ne arp"Ji al--p*oe"a_
uvoj'ke, koji su okruZivali visoko, Iijepo delo' nemo, da ne kaZu narpdi: Sta je Rimljanima
koristilo pouzdanje
Pred kraljevskim dvororn deka gosta krra'Ij Pipin sa svojorn Sto su ga uz Boga stavljah u franackog
kralja i u njegoi-;.oat"
odja5i
o,bitelji, s vojvodarna i bisktlpima.' Kojih trrideset koraka Nije trebalo d'r"rgodekati pomoi. Iza tromj,esednog
opsijedanja
siile s vranca' po- morade Ai,stulf ostaviti.Ril,
kralj sa wojom pratnjom Papi ususret,,zatim da se qpre FranJma, f."ii
Namjesnlk'om, te poput konjmSnika zatvo,riSe u njego.vu prrjestolnicu. Mir je i"-,p."o.ro
kl,oni se duboko pred BoZjim sada ,otkurpi" ,r"t*Z! ,rrr;*
prihvati uzde njegova k'onja i povede ga do dvora' te' Pipin je zatraLio-.treiirnu drZavnoj
braga s godisnji--l"rrkom ,
od 12.000 zlatnih solida. O1m
Dodo6e na ,red ozbiljni razgo:vclri. Papa moli morcllog Fnanka, godru"eja, je papi pripao prije
dvije godine, morade. mu Aisturf odsiu,piti .Sto
da pomogne u,gnoZeno'mpatrimoniju svetog Petra' Pipin svedano ios .,"irtiio-gi"aoo".
Franadke pos'ade ostaju u zemlji, dok
obeia., 4. 6s isrpuniti Papinu molbu' se ne ostvari nagodba.
i nje- Fred Pipina dodose i poslanici is,todno-rirnskog
Jedno,g divnog dana godine 754' pomaza Papa Pipina ca.ra moreii,
iranadlce kraljeve u krasno da, osvojena
gova dva Jna farta i Karlmana za .podrudja dodijeli konstantinopolskoj kru,ni, Sto Era,nak
je naslov "za- odluino odbi.
i*"i:Jfi*r": opatijskoj crkvi Saint-Denis' Dao im
Crkve, te patricrj grada Rrma'* Onda im je -Samo radi svetog petra i
sfitnii i oa":"t"i'f.- radi zadovolj5tine za svde grijehe
potegao sam mad, a ne radi
stavio o[<o dela datni vijenac. brzantskog ca,ra. Ni uz kakvullenu
urda- na svijetu ne uzirnam natrag poklona, "sto
Neizrecivo veselje napuni ktriu BoZju' Franadki ratnici g" dadoh Ap,orstortr*.
zvona na tornju klidu Fulrad, opat samostana Saint_Deni,s
raju madevima o srroie tetifne Stitove' .Sva dobi nalog, da kljudwe
dasa'
oi veselja i raznose nadaleko po zemlji vijest ovog velikog grad,o'va, Sto ih je P?p1 dobio
na pot{ zajedno s novo,m daruv_
i dast nekadalnjih cezata oknuz'uju hralja i 'njegove u nicom, poloZi na grob prvak, Adtr;;
velida.ns,tvo crkvi wetog petra.
'kraljevstvo pozvano je' Iste godine nade langobarOski kralf
g"i;" odjeriene mlade sinove. Franadk'o smrt u l,ovu. pao je ne_
Ia Crkvi pruZa zaStrrt'u,koje joj nije mogao davati bizantski car' sretno s ko,nja.
24. rujna ?b8. g,odi-nepremintr pipin
u Saint_Denisu. Njego,va
octawstina razdijeljena je redu
dvojicu njegovih sincrya. Nakon tri
Ma.Io iza toga lcre'ne PrOr" , u Italijrt'r' Njegove snage godine po'de Karlm^?
ocem u vjednost,
"tr**" navalfie na ne- ? -t"ana.Lor'
pa tako njegov brat
slomi5e langoba,rdsrhe utvrde u gorskim klancima, Karl'o postade samsvladar,, .r"u,t*ri
Aistulfa u njegoou prijestolnicu knatje'stvu.
prijateljs,ki taborr, te
-p"rrijr.-Langobard zatvori5e Karlu je bilo 30 godina se ogrn{uo puqpurqrL
zamoli za mitr, podlozi se whovnoj vlasti fra- ljetnro jutro sviie iznad franadkih-\ad Zl,a,tno pno_
g,radonra il;:-'"
,"a.og kralji i obveZe se, da 6e Papi izrui'iti Ravernu i pet Kazaijka na wjehskom
Fano, Siniigal,iju i Anlconu' Ti .p..*la se na norri kucaj.
na m,itskoj obali: Rimini, Pesano, ""t"
su gnadovi pripadali duoattr Pentapolis. U pagledu onrog podn'uEja
izdao ie Pipin dvije povelje, koje rrade podetak papinske drZave'
U poveljama se ,nJespotrninje Rimsha vojvodina. Po imerru
pripada ona i dalje vlasbi istoino-rirnske kmne.

254
255
IIAJSIABIJI
SPOI,EI{ICI
I(BISTOVOO
|(RAI.JTVSIVA
U IIASOJ DOI]'|O
VIIII
soUN U naSoj domoyini veoma
se rano poja_
ju.";;";;";;:tiTji;L"JiJ#yliil;
vilo krSianstvo. Meclu f.
Pi,l "^r,;",,;::'l:
i don"iomu radosnuvijlst'n.i*j"rli 'r^"
rnnogo spornenikaiz
su nalazistau ur,rr.'o11{?'-oob"najbogalija
1:k?das#-r; ;;:,'i ";"i':",-"1i,,
drugojpotovici rr.
f#.lJi'
Tt"i:.y stol;eea i.,il x",_
sta. Bil,o je to srediSte Dalmata;;;;:;;",
plemena Ilira. Salona
se brz_o razvila 'r"u
kac
najvaZnij; centar istodne
je veiu vaZnost dobi ,"0r""".
"lri"
grad' kad je car
Dioklecijan, rodom D^:-1i1.
krasnu paiadu sasradio p'e-
,l"?iT:;:c,
""
SOLIN - Amfiteatar

I
 bio u velikoj nevolji. Zato razurnijemo,vapaj,
Sto ga je sigurno urezao neki vojnik - straZar
na dowatniku gradskih vrata: -sy Kyrie ora,
Ti (nas) Gospodine duvaj l-
Meelu mn,ogim graelevinama na podrudju
Solina os,obito se istide gradska bazilika po_
dignuta na podetku V. stoljedd sa Sirokom
srednjom lailom. Na lijevo je bila krstionica
i krizma'o,nica.U apsidi se rlalazi vaZni gra_
dermi natpis: No'"'a post vetera coepit Syn-
ferius, Esychinus eius nepos cum clero er
populo fecit; haec munera domus. Christe.
grata tene. (Ko,ncern IV. - podetkorn V. sto-
lieia). Na sjever-n,oistrani do apside saglra-
deria je prostorija. u kojoj ioi danas stoji
stol za darove, koji su kr5iani poklanjali
crkvi.
Nadesno od ove bazilike nalaze se ostaci
jedne manje bazilike u obliku krly'.a iz po-
\ r st. detka VL stoljeia. a ispod nje .ioSstariia ta.-
(tzv' URBANA) podetak nltka iz IV. stoljeia; tu su otkopani skrpmni
SOLIN - Gradska bazilika
fragmenti ndova, koji vjerojatno pripadaiu
najstarijoj krSianskoi bogomolji u Solinu.
Najstarija krS6anska kapelica pnonadena .je
doba imao je Solin
U staro krB6ansk'o u jednoj privatnoi zgradi jo5 iz doba priie
.;#;";i;i;;
..r"s; ;i;;P", to;i ie s wemenom Postao Konstantinova Edikta.
Dalmaci;e'PIi..b':k5: Tivot
^
ffi;;; ;;mnius (Dliam) dali su
svoj "I* Na sjevernoj strani Solina nalazila se
rl',,wrijeme
)iisto "*'"rfTi-qf
umrl< , T?"il"5:"f
l;",1T- Cemetar{jalna bazilika na Manastil'ima. Tu
je bilo jedno od najvaZnijih stanokr56anskih
U
;;.k;- smrtu l*le"
"" krsiana" To.-lu- grobi5ta ne samo Solina, nego uopde staroga
kapelica, koja je bila podtgn:l'?-: svijeta. Iz podetka bio je to privatni posjeC
;;il.di
;;iil;i* ;:'lf:.'?
nalaze likovi sveta H;J,?l"
frSJiS: i privatna nekropola. Kad je 304. godine
biskup Domnius umro mudenidkorn smriu
sL starokrS6anska crkva bilo je ovdje sahranjeno njegovo tijelo, a
amfiteatra nalazila rrnrdenik malo kasnije je nad njegovim grobom i nad
ot"j *"""ttik
rnudenika Asterija.'- p"d g'robom muderrika Venancija podignuta ka-
fi-t
nretrpio je muoerucku ".?ttttt-^Dtu-
cal'eve peliea.
ti;;ii*"i; zajedno sa detiri vojnika
straZe' r^r:^;^ (nti Solinski kr5iani Zeljeli su da budu po-
tielesne
- stoljeca Solin je
Od kraja IV' do VII' naroda i kopani u blizini mudenika. Tako se razilo
oi'""""tu raznih
*t.; ;;J*t;
259
258
 Ivanice, koja je ispred Avara po,bjegla iz
Srijema u Solin. gdje je umrla 612. godine.
POREE Najstariji spomenik kr5ianske djelatno-
sti u Po,redu je Maurov oratorij iz IV. stoljeda.
Nalazio se u privatnoj rimskoj kudi, gdje su
se krSiani potajno sastajali. U toj dvorani bio
je pod od mozaika, a kasnije su umetnuti
kr'Sianski simboli.
Nakon Milanskog edikta kr3iani grade
u IV. stoljedu dvije usporedne pt'avokutne
clkve. a u V. stoljeiu baziliku s 3 lade. tI
VI. stoljecu poleiki bi-rkrp Eufr:azije gradi na
temeljima ranije bazilike velidanstveni korn-
pleks bazilika u lanom bizantsko,m stil.u, koji
se ubraja medu najznatajnije spomenike u
naSoj zemlji. Bazilika je sa dva reda stu-
pov:r podijeljena u tli lade.
sart<o irg
sarkof
SOLIN - Starokriianski

P O R t r C '- llulraziit,r'abuzilika
nar)vom oj:'S,:J,-;l:l; #]j:i;iJ;':l:
'r,^;,, "io
kr*cansko gl'oblje' :"
;;;;; :",i*?. 0,1#i,:^i.X:lX,-ll,,'",,-
ll:'^*.. bil:r

uktjudenanaistailra
tar i izvan clkve i'
(,;r!":; ,|i."flo. ru*.,
o'm.
:: sarkodzrg s reliief ?:o,',::."''-
'intvcal i nasliednika
biskupa Primusa'
";;;;;"
stir-a,
biskuPa DornnLusa'
ovu su, b:'rzililiu
Pocetkorn VII' stolje6a
ruievina saqlilclrli tt" ^'..:,
srusili Avali. Od moct
u kojr-r su- sahr anill
Scani malu crkvicu ov;r
;il;il-tz an-rgin po'ruienih crkava
nt opala
'= "&;i;; tlkodel
t"-f."o"t,"-
oao.PapuIi""^^I,]'jil,':,i,o;t;
rvrdr trr'(
Solin opllTa
poSalje u
matinac, n"-
otkupi i sakupr''.'o"i mt'c'ent\l' 5:t],1
z1
sagraditi
nio u Rim, dao je Papa ,S^oL'nske
poseban orator"ij kod.'svelog
"mozaiku
-ie."ix" apside sli-
"rvana
Lateranskog I ' ft'u"""m
ati njihove likove'
k^"",r';ii;t;i je mnogo va-
bazilike isko'pano
je naiva7niii zadnji
2n\h natpisa' Z^ -'*"
na sarkofagu opatice
antikni natpis S"rt"u

260
 Prekrasni mozaici prekrivaju
, triurnfslni
rLrK I glavnu apsidu
.i,,i,,tllill"i*t".Jlt
jl",lj: I e guori,",, .,lXl
['jT'i";',')",Ji:'
i ^ts'eo1odi"u'"--o
,".i-o'i,"..i1i"1r1"i,..'J;.j.1"i'.S
,'l:,

Na stupovirna
su prekrasni
kapiteli, a
svaki je od
njih drugadiji.

262
 PULA - Arena

PUtA pula je poznatra.zbog

svoje arene,
se- u,braja medu najbolle saduvail-;;*""- koja
nike ove vrsti u svijetu.-Drzi ," j"":"
1l
4radio car Vespazii,".". I. .tou"Cu. dag."a_ ""_
dena je oa velikih bt,okova" ,j-"G fu;;1"*
kamena u jednostavnorn nonskoi
Jif".
-ilrUe U
areni su se od,rZavale. gtradijatorsf.u
kag i
-bo5be divtjih z1:eri. X"*i:" ?A:"
umirali krSianrski mudenici. faf<o ju " u" fff.
pretrpio "sveti
*A:"e" mudenidku srnri
German.

lg w
t
- ,Najstariji kr3ianski spornenik je kate_
d,rala. Svete Marije ranokr5ianst"
L"iiita.
*.-ffi. r\a- srraznJem prodelju prizori
zu jod iz IV;,
-rtoljeia. Glavni oltar bio ie pri;e rirnst i
kofag. Potjede iz III. stAjeca fV"J-"ut""irr.,u "u"_
'ove prvorbitne
bazilike sagrraelenaje velidan_
stvena bazilika Sancta Vfaria,,f,ormo*. lb"o
ju je sagraditi na temetjima
J"eit;;; fr_;:
ma (556) donnaii ,sin Maksirn-iljan,
koji je
vef, 546. bio imenovan nadbiskupom Rrre.r".
Bazilika je pripadala redu glneaitilnaca.
Bila je ukra5ena skupocjenim -o*ooorn
i' porfirorn, a pod je bi,o od mozaika. Na poclu
se vrde ostaci prvobitne bazilike, fragrnenti
mozaika iz V. i VI. st,oljeca s pos=veto,m
darovatelja.

264 265
 PULA - I(aPela St. Maria Canneto

[{

Uz baziliku bila je kapelica Sveta Marija

del Canneto, koja je sluZila kao mauzolej'
Po,tjede iz Justinijanova do'ba' Saduvana je
do danas.

- --+
PULA Detalj iz Arene

266
 I I trogovor
o NASttrlMueENlclMA l

niz na5ih mudenika

Vei u prijainjem poglavlju smo spomenuli S tovani ditatelji!
u Poredu (Parentium)- itd' S njima cemo se su-
u Solinu 1S"tott.;,
njima sv' Kwirin sisadki
sresti i ., Si.k., (Siscia). Najpoznatiji medu
napokon bacili u rijeku' Uspomena na
Lirf."p, koga su dugo mudili,
u nasoj Domovini jos je i danas ziva' Prodilali ste ovu knjigu? Nadamo se, da ste zadovoljni.
;;;-;;;g;ut""ika
u kame' I-Itinermannovo je djero - klasiino. pamtimo: to je krasidno
U Fruikoj Gori joS danas po'kazuje narod "(ip6v6"
Coronati Martyres*' dieio svoje vrsti. ono pripor ijeda epopeju Kristova kraijevstva
nolomu, gdje su bili mudeni "sancti Quatuor na
iz kamena iskle- zemlji. Niie neutrudivom dosrjednoiiu i filmskom zanimljivoScu
Dali su woi Zivot za svetu vjeru, jer nijesu htjeli
bogova. najorignalniju od svih povijesti _ Bogodovjedju povijest na
sati kipove krivih bijed_
nom grumenu zemlje. Ali je prida na svoj nadin. Ne iete na ovim
U tom veli- stranicama naii - vi s_tesami ditajuci vidjeli - prekobrojnih
Posve6eno je tlo krvlju muienika i u Sirmium-u' brojki
kr5ianska vjera' BiIa je tu i biskup- ili znanstvenih citata. Nema tu strudnih referencija ili stalnih pozi-
kom gradu u Srilemu Sirila se
Zivot bio je na visinl Slavni su srijemski mude- vanja na izvore. Pokojem ie iitaocu biti malo iudno, Sto je ta po-
,[" Vjerski
sve6enik crkve
sv. Donat, Venust i Silvan, tlakoni, a Romul
nici "tti"". je
vijest veima nalik na Herodotovu nego na Tacitovu. t sto ni;e uliza
Mudeni su brli za vrijeme Dioklecijana. u savu strogom i akribijski vjernom tipu moderne povijesti.
u sirmiumu. Takovima
mudili na kriZu'
U"E"" Sv. Irenej biskup, iza kako su ga viSe dana ,(
mozemo preporuditi druga djela. Neka posegnu za velikim povije_
odrubili mu glavu. -'slavtti je mudenik iste crkve i sv' Demetrij' stima i esejima o crkvi, sto ih ispisase Daniel-Rops, Lo'tz, plinvll,
i
po kojemu je dobio svoje ime grad Mitrovica' Dom Poulet ili grupa udenjaka pod vodstvom Flicha i Martina. U
njima je sve provjereno, kadikad gotovo i previ5e. Zato su ta djela,
i to 25' pro-
Sv. Anastazija mudena je takoder u Sirmiumu' izuzev5i Ropsovo, na mahove nekud suha i odvei ko5tunjava.
progonstva' U Kanon
sinca oko 290. god. za vrijeme Dioklecijanova je napisao povijest - ali svojevrsnu. NiSta nije
Mise unesena je vei u 5. vijeku' U istom je stoljedu uz njezinu , Hr-inermann
podigao crkvu na dast sv' Deme- nadodao, dega ne bi mogao opravdati. Njegova je ma5ta na djelu,
.t, pr"t"kt Ilirika Leoncije
""t za- provala Huna i Avara' Radi tih ali potaknuta sigurnim svjedodanstvima starine. On prida _
i;ij". bu"a*rij" ,., po*s"n"-
miesta' ske dogadaje. Samo im daje - du5u. Ulijeva u stare iskaze "biti_
navala kr5dani su satrivali moii tih mudenika na sigurnija krvi. Sve pred na5im odima poprima stvarne obrise. f.vjek osjeia
doata
prenesene iz Sirmium-a u Carigrad'
Tako su i mo6i sv' Anastazije da je i sam ponesen vremenom i zbivanjem, koje je auktora oiaialo,
i pohranjene u
Tvrde, da su za cara Nicefora prenesene u Zadar, pruZilo mu gradiva, da se raspjeva i otkrije ljepotu svete Crkve.
sv. Stosija. To se dogodilo
katedrali w. Petra. od tada se ona zove Hrinermann je - znamo to napose iz njegovih brojnih romansira-
oko god. 804. nih svetadkih Zivotopisa, - pjesnik, romanopisac, pripovjedad Zi-
poznati pod ime-
U prvim kr5ianskim stoljeiima Vinkovci su vata. Zato su mu sumorne stranice strane, ne voli brojke i statis-
mudenik toga grada bio le s;u'-Polion' mu- tike, ne zalazi u dokazivanje, bjeZi od stmdne pedanterije. Strud-
nom Cibalis. Najpoznatiji
inade lektor i divno
ten i spaljen ," lrrii"*u Dioklecijani' nio ie njake to ne ie zadovoljiti. Neke ie to i povrijediti. Ali - mislimo -
branio kr5iansku vjeru pred Probom' veiina ditalaca, koji traZe prije zdravo, jedro, bogato, ugodno i ko-
poznatih kri6ana' risno Stivo - bit ie s ovim nadinom veoma zadovoljna. Njima ve-
Mudenidka krv ovih i tolikih drugih manje iimo, da auktorova ma6ta i stilistika nije nidega naopadke izvrnula,
siren;u krSianstva u na5oj Domovini' oni su postavili
.bila j; ;i;;; ni5ta hotimidno preradila, niita krivo tumadila. Ali je raZareni pi5-
kraljevstva kod nas'
',qGil zivotom temelje Kristovog .r'li

'm, 269
268 ill
il
-
*iI
'-.
-
dev duh traZio prije svega autentidnu klimu, u kojoj je kr5ianstvo
niklo; atmosferu, u kojoj se razvijalo; duboke nutarnje i vanjske SadrZal
sile, koje su ga plodile; one najjade karakterne oznake svetaca i
ui'itelja, koje su za razvoi crkvenog L\vola biie tako presudne. A u
tome je Htinermann pisac istandana duha i joS vi5e ukusa. On je
vje5t anegdotolog, prepun najsitnijih detalja, koji otkrivaju smisao
velikih povijesnih freski. Zna uzeti kakav dogadaj, u kome drugi
ne vide niSta, i kroza nj kao kroz originalnu prizmu gleda onda5nje Prvi tlio
stanje. MoZda je joS veia odlika njegova pisanja, ito idealno veZe APOSTOLSKA CRKVA
dovjeka s okolinom; pojedinca s opcim Zivotom; nadnaravno i na-
ravno; BoZje i ljudsko. Tako je povijest nase svete Cr"vke doista
tkivo, Sto ga ljudska potka satkiva na BoZjoi osnovi. Plan je rio-
nesen iz vjednosti, ali se iznosi u Vremenu. odatle ushit radi sve- Plameni Duhovi. Duhovi i pracrkva u Jeruzalemu
I
Stjepan i Savao. Dakoni Stjepan i Filip - Savlovo obraienje . : t7
tosti i kajanje radi izdaja. BoZansko viilenje. KrBtenje satnika kornelija . . . : 24
Nama se dini, da je ovc Stivo nada sve korisno kao - duhovno Po samotnim putovima. Crkva u Antiohiji i prvo misionarsko puto_
vanje svetog pavla
Stivo. Ono je puno unkcije i svjeZine,koja dclazi odozgo; u njemu Zakon i Evanilel;'e, Apostolski sabor u Jeruzalemu. - Zemni svr5eiak
29
se osjeia prisutnost onoga Duha, koji je na svoj prvi Duhovski blag- Isusovih apostola
_ J7
dan udario u jedra Petrove lade. Zato ie svaki pojedini ditalac -
, ,
Evropazove.Drugomisionarskoputovanjesv.Pavla 40
a isto tako i na5e obitelji, ako se budu okupljale oko ovog zanim- Borbe i oluje. Treie misionarsko putovanje sv. pavla. - SuZanj u
ljivog Stiva - doZivjeti nutarnju radost, Sto pripadaju svetoj Crkvi' Cezareji 47
Spoznat ie da je velika kr5ianska familija - kroz dva tisuiljeda -
uvijek donosila dobra plemenitim i odvaZnim du5ama, dok je klo-
nule pridizala, reis5tik. tje3ila, neprijateljima pra5tala - sve spa-
savala.
Drugi ilio
Ni pisac, ni izdavadi, nisu htjeli ni5ta drugo ovim djelom.
POD RIMSKIM CEZARIMA
Molimo vas, Stovani ditatelji, da korist, koju ste primili, ne
zadrZite sebidno za sebe. Recite i drugima, gdje se mogu okrije-
piti, prosvijetliti, ohrabriti i oplemeniti.
Baklje za Nerona" SvrSetak zemnog Zivota svetoga petra i svetog
_ Pavla - Prvo progonstvo krSiana u rimskom carstvu . . . 37
Casovi suda. Propast grada Jeruzalema .. 67
Gospodnja p5enica" Plinijevo pismo - Mudeni5tvo sv. Ignacija i
sv.Polikarpa,,,, 70
/. U Lionskom amfiteatru. Progonstvo kriiana za cara Marka Aure-
lzdauoti - lija - Lionski mudenici 75
I NaareniuKartagi.MudeniStvosvetePerpetueisveteFelicite
s...' pszari,i muienici. Progonstvo u treiem vijeku . g5
9 4lk" ribe. Progonstvo za cara Dioklecijana . 92
Kra.Ijeva se zastava visoko vije. KrSianstvo pobjeduje cara Kon-
stantina 106
Davolskemarionete.Krivovjerjeprvihtrijuvjekova..
A. M D.G. Borba oko jeclnog jota. Arijevo krivovjerje i sabor u Niceji . Ll7
4leksan<Irijski svjetionik. Sveti atanaiije pet puta u progonstvu . L2B
Ga,Iilejie, pobijeilio si! Car Julijan ap6stata. t2g

270 27r.
F
Legionar postaje ocem monaha. Samostani svetog pahomija 138
Milosrilni konjanik. Sveti Martin i sveti Hilarije . : . L47
dev
nikl
sile.
ut'it
torr Tre6i dio
vjer U SEOBI NARODA
vel:
ne
sta
Neslomljivi biskup. Crkva na podetku seobe naroda . 1Sz
dor Veliki patrijarha. Sveti Krizostom t6?
ra\ Bimski a,ndeli. Sveti Jeronim i svete Zene Marcela, Paula i Fabidla l7B
tki Nemirno srce. Sveti Augustin. Efe5ki koncil LB?
ne' Rimski lav. Sveti papa Leon I. Veliki . f96
Strailar u Noriku. Sveti Severin 202
tol Opat iz Monte Casina. Sveti Benedikt iz Nurzije . 210
Svjetlo u Bizantu i Reimsu. Drugi koncil u Konstantinopolu. -
Klodvigovo obraCenje ZL7
sti Boiji Konzul. Sveti Papa Grgur I. Veliki 228
SC S putnidkl,m itapom i tikvicom. Sveti Patrik i irski vjerovjesnici ZI0
de PonlZenje I pobJeda kriZa. Car Heraklije spasava KriZ . 237
a Apostol Nljemapa. Sveti Bonifacije 24L
lj: KUuCevi na grobu svetog Petra" Podetak crkvene drZave 252
S
u
n
si Cetvrti ilio

DODATAK

Najstariji spomenici Kristova kraljevstva u na5oj zemlji 257

O naiim mudenicima 268
Pogovor . 269

272
 trl@[3'i:'s;"
22128
HUE
pl
210020176
/ s1.516