PRETILOST, HRANA, LEKOVI

dr I. Kulier

RIZIČAN ŽIVOT
obilje ne donosi zdravlje

Pretilost & mršavljenje

Hrana & prehrana
Lijekovi & liječenje

UREDILA: Nataša Gajski Kovačić

1
 ______________________I POGLAVLJE_______________________

UVOD

Svi smo podjednako gutači TV reklama; jedna kaže – zdravo je a druga

- nije zdravo..To su pitanja koja se svakodnevno nameću a malo tko MRŠAVITE ALI BEZ TORTURE
uopće ima suvisle odgovore. Slikovito sam želio reći da je put do pravilne
(balansirane) prehrane i dobrog zdravlja zamagljen reklamnim porukama,
raznim predrasudama, pogrešnim pravcima, krivim tumačenjima i
mitovima. Najgore od svega jeste da se znanstvene dogme ruše i
na vidjelo dolaze neke nove istine, koje će za par godina također biti
zaboravljene. Teško nam je shvatiti da se stvari u znanosti stalno mjenjaju.
Primjerice; maslac i jaja nekad su bili apsolutno nepoželjni ne samo zbog
tjelesne težine, već i zbog kolesterola. Danas su se znanstvene činjenice JE LI HRVATSKA DEBLJINA OPASNA?
o masnoćama promjenile pa su tran-smasne kiseline iz pomfrita, čipsa, DEBLJINA JE AMERIČKI PROIZVOD
krekera i dizanog tijesta na optuženičkoj klupi a maslac i jaja se vračaju KARBOMANIJA U SAD i EU
natrag na stol. Svojevremeno je napravljena piramida koja je trebala
ČOVJEK BUDUĆNOSTI BIT ĆE GOMILA SALA
poslužiti kao univerzalno pravilo zdrave prehrane. Nakon 20 godina i ta
se tvorevina ozbiljno urušila, a tog se pravila više nitko ne drži. Zašto? Igru DEBLJINA JE LAKŠA UDVOJE
vode multinacionalne kompanije a ne FDA. Ali nažalost naša prehrana je MRŠAVLJENJE GLADOVANJEM
samo jedan dio rizika suvremenog života. ZAŠTO JE TEŠKA KONTROLA TANJURA
SMANJI UNOS ENERGIJE, POVEĆAJ POTROŠNJU
Čuvajte se «spasonosnih» lijekova; u njihovim naputcima sve je manji MLIJEČNA DIJETA I BANANE
popis korisnih učinaka a sve veći popis opasnih posljedica. Što se
JESU LI UGLJIKOHIDRATI STVARNO OPASNI
medicinska tehnika brže razvija, sve je veći broj pogrešaka u terapiji. Isto
tako, što je veći broj dijetnih režima u prometu, teže je smršaviti. Živimo MANJE KRETANJE - VEĆA DEBLJINA
u rizično vrijeme; problem je putovati avionom, voziti se autom ili brodom, IZBJEGAVAJTE GAZIRANE NAPITKE
gutati tablete. Možete nastradati jednako na pješačkom prijelazu kao i na
parkiralištu. Krenete na rutinsku operaciju slijepog crijeva a vratite se bez
noge. Možete biti oteti, ucjenjeni ili prebijeni pred ulazom zgrade. Krenete
u drastičnu dijetu i izgubite zdravlje. Što idemo dalje rizik je sve veći i
pouzdano znam, pitat ćete kamo to vodi i kako uopće ostati živ? O tome
se u ovoj knjizi na temelju tekstova objavljenih u prilogu Vjesnika Zdrav
život 2003-2006 g detaljno govori..

autor

2 3
JE LI HRVATSKA DEBLJINA OPASNA?
Nemojmo se rugati Amerima jer i mi smo preteški! Naime, oko polovica
Hrvatske populacije je pretjerane tjelesne težine. Televizijsko vezanje
piva i snack proizvoda uz nogomet donijelo je obilje pivskog trbuha.
Žalosno je da se muškarci njime ponose (kao da je salo mjerilo
snage). Dobro jesti nikako ne znači i puno jesti. A popiti puno pive
ne znači biti velik i jak.Stručnjaci upozoravaju da debljina nije samo
estetski ili čak modni, nego ponajprije medicinski problem. Naime,
po podacima Svjetske zdravstvene organizacije debljina svake
godine odnese oko 17 milijuna života.
Debljina dolazi zbog loše prehrane
Ne može se reći da nam premijer ima prekomjernu težinu zbog loše
prehrane a ne možemo utvrditi da se premijer u sjeni rješavao viška
kilograma samo zbog toga što se loše hranio. Glede težine nije se dobro
ugledati ni na gradonačelnika Osijeka..Također nije nevažno što 1/3
saborskih zastupnika ima pretjeranu težinu jer svojim izgledom pružaju
loš primjer brojnim gledateljima televizije.
Statistika nikad ne laže a podaci su utoliko uvjerljiviji ukoliko je
istraživanjem obuhvaćen veći broj ispitanika. Najnoviji podaci državnog
Zavoda za statistiku kažu da je - oko dva milijuna osoba u Hrvatskoj
ima viška kilograma i ta se brojka stalno povećava. Ono što brine jest
upravo taj trend porasta. Ako se napravi finija podjela ovog pojma «višak
kilograma» onda ispada da se s prekomjernom težinom bori čak oko
40% pučanstva, a s pretilošću njih 23%. Prema raspoloživim podacima
Hrvatske liječničke komore muškarci su deblji od žena. A pedijatri nam
poručuju da raste i broj pretile djece.
Puno toga je rečeno na ovogodišnjem Hrvatskom kongresu o debljini na
koji smo već pomalo i zaboravili. Podaci stavljeni na raspolaganje javnosti
kažu da 70 % muškaraca i oko 49 % žena spada zapravo u kategoriju
prekomjerno teških ili pretilih. Dok je kampanja protiv pušenja bila relativno
dobro organizirana i plasirana preko medija a najviše preko televizije,
za debljinu izgleda nitko nije dovoljno zainteresiran premda upravo ta
debljina djeluje porazno svojim posljedicama na fondove zdravstvenog
osiguranja. Postavlja se pitanje koji su uzroci takvog stanja? Državni
Zavod za statistiku daje odgovore koji nisu nimalo utješni. Prosječni Hrvat
4 5
prednjači u potrošnji kruha (77 kg/godišnje) i mlijeka (85 litara/godišnje)
a kada je u pitanju vrsta mesa prednjači svinjetina i piletina..Ukratko;
previše masnoća animalnog podrijetla.
Krumpir najjeftiniji
Ako se tome doda i krumpir – daleko najjeftinija namirnica koju upražnjavaju
Hrvati onda se može postaviti dijagnoza – previše kalorija a premalo
hranjivih i zaštitnih tvari. I kada se tome doda nedostatak ljubavi za
kretanjem ili općenito fizičkom aktivnosti dakle pretežito sjedelački način
života, slika je poprilično jasna. Ulaz kalorija prevelik a njihova potrošnja
premalena. Premda izgleda da smo pretežito «mesožderi» nije tako iz
čega odmah proizlazi da Hrvati unose premalo proteina. Potrošnja teletine
(2,2 kg/godišnje), puretine i ribe (7,8 kg/godišnje) je simbolična a tome se
može dodati da smo po potrošnji ribe na predzadnjem mjestu u Europi.
Potrošnja govedine je relativno slaba zbog straha od goveđeg ludila koji
strah još uvijek čuči duboko u podsvijesti. Hrvati imaju više povjerenja u
suhomesnate proizvode pa tako godišnje pojedu dvostruko više od ribe i
morskih proizvoda. Zanimljivo da je velika potrošnja raznih pašteta koje
kao što je poznato obiluju masnoćama animalnog podrijetla. Ali zato
masnoća ima na pretek i to onih polinezasićenih. Hrvati vole masno i
zapršku a to je vezano prvenstveno za centralni i istočni dio zemlje.
Kao što je poznato čitateljstvu povrće i voće donosi zaštitne tvari i vlaknastu
strukturu, ali Hrvati za to ne mare jer su obje potrošnje male u usporedbi
s drugim zemljama..Od voća na cijeni je jabuka (15,3 kg/po kućanstvu
godišnje) a na drugom mjestu su uvozne banane. Šljive, breskve, smokve
i ostalo voće nitko i ne spominje.
Glede pića i napitaka jedan paradoks; premda bi kao zemlja vina ova
namirnica trebala biti na prvom mjestu po potrošnji, pivo se (zahvaljujući
TV reklami) troši dvostruko više (20,8 l/godišnje po članu domaćinstva).
U ukupnoj potrošnji na prvom mjestu je ipak mineralna voda a premda
su samoposluge pune raznih sokova, potrošnja ovog napitka je relativno
niska.
Rizik za bolesti srca i krvožilnog sustava
Pretjerana tjelesna težina bez ikakve dvojbe povećava rizik od bolesti
krvožilnog sustava a sa svakim kilogramom više taj se rizik povečava. U
Hrvatskoj najgora je situacija u Zagrebu, gdje imamo 60% prekomjerno
teških i 30% pretilih muškaraca te 35% preteških i 17% pretilih predstavnica
ljepšeg spola. Tako nam je glavni grad bez konkurencije “najdeblji” grad
u Hrvatskoj. Kao što sam spomenuo zabrinjava i činjenica da je oko 16%
osnovnoškolaca preteško i pretilo. Zašto? Urbani način prehrane naučen
od prezaposlenih roditelja.
Uklapanjem u standarde EU neosjetno mjenjamo prehrambene, radne i
ostale navike, radno vrijeme, tempo življenja i upadamo kronični nedostatak
vremena. Više nitko neće kuhati na klasični način već se pribjegava
gotovim i polugotovim obrocima iz samoposluge. Tu se krije jedan dio
uzroka. Drugi dio leži u pretjeranom unosu kalorija koje se nemaju gdje
potrošiti pa se pretvaraju u salo.Teško bi bilo reći da je debljina Hrvata
posljedica konzumiranja brze hrane, gaziranih napitaka itd. Ali istina je da
naši političari plačaju cijenu obilnih ručkova i večera gdje se birana hrana
donosi u valovima. Oni su uz jelo navikli voditi ugodne razgovore i tada
se potpuno gubi kontrola koliko se pojede pečene janjetine ili prasetine,
salatnih umaka, slastica. A tu su i nepresušne čaše vina koje prosječno
sadrže 11 vol.% alkohola a svaki gram alkohola ima 7 kcal tj malo manje
od masti.
Polovicom ove godine u poznatom medicinskom časopisu Lancet objavljen
je članak koji mijenja situaciju glede primjene indeksa tjelesne težine kao
kriterija za određivanje statusa ljudi tj ocjene koliko su ljudi debeli. Naime
autori članka kažu da to nije objektivan kriterij i da on nikako ne kaže «cijelu
priču». Metoda je vrlo stara i očito za nove prilike – nedovoljna. Naime,
metoda ne razlikuje težinu mišićne mase od masnog tkiva pa primjerice
bodybuilderi koji do ekstrema razviju mišiće nemaju realan BMI..Naime,
treba reći da su mišići teži od masnog tkiva..Autori predlažu nove metode pa
čak i kombinaciju metoda. Ako podijelimo težinu (u kilogramima) s visinom
(u metrima) onda dobivamo indeks tjelesne mase. Međutim, to nikako ne
može biti kriterij za sve situacije (kod sportaša, bolesnika, starijih osoba
itd). Članak u Lancetu predlaže korištenje opsega struka kao alternativnu
metodu. Zašto? Zato što je po autorima više nego pouzdano dokazano
kako je to valjan indikator za buduće kardio-vaskularne probleme. Osim
toga visok opseg struka je vrlo pouzdan indikator za potencijalni dijabetes
2 i druge zdravstvene probleme koji se nadovezuju.
Francuski dijabetolozi predviđaju da će ukupan broj oboljelih od
dijabetesa u svijetu sa 171 milijuna u 2000 godini porasti na 366 milijuna
2030 godine. Naravno da na takvu projekciju nije teško predvidjeti brojke
kardiovaskuilarnih bolesti koje će i dalje biti na samom vrhu smrtnosti. A
6 7
porazna situacija je direktna posljedica loše i pogrešne prehrane, preobilja
u kojem živimo i načina kako živimo. Računa se da su kompjuteri i TV
smanjili kretanje čovjeka za preko 50% u odnosu na vrijeme kada toga
nije bilo. Odmah zatim dolazi automobil, lift, daljinski upravljač itd. Sve
tehničke novotarije koje su s jedne strane učinile život lakšim i ugodnijim,
donijele tzv kasne posljedice. Čovjek je stvoren da se kreće a ne da
sjedi.
Glede debljine trendovi u Hrvatskoj nisu nikako povoljni a za pretpostaviti
je da će se situacija pogoršavati ako se u međuvremenu ne poduzmu
ozbiljni koraci na razini cijele zemlje.
DEBLJINA JE AMERIČKI PROIZVOD
Za Francuza jelo je zadovoljstvo, za Amerikanca samo punjenje
želuca. Francuzi su hedonisti a Ameri izjelice. Nije nikakvo čudo
što Amerikanci imaju najdebljeg čovjeka na svijetu teškoga gotovo
pola tone..
Amerikanci i Francuzi – suprotne navike
Kao mediteranska zemlja Francuska ima sve atribute za zdravu prehranu,
ali nije ključ samo u crnom vinu, kako se misli, nego u prehrambenim
navikama koje se potpuno razlikuju od američkih. Svojedobno sam više
od 3 mjeseca boravio u Francuskoj, a stjecajem poslovnih okolnosti,
proputovao sam je uzduž i poprijeko. Prva stvar koju sam zapazio bila
je neizostavna boca crnog vina uz svaki obrok i trajanje objeda – gotovo
2 sata. Jelo je za Francuza zadovoljstvo koje treba podijeliti s obitelji ili
prijateljima, a za Amerikanca samo kratka epizoda punjenja želuca da
bi se moglo nastaviti s poslom. Upravo zato Amerikanci jedu stoječke ili
čak u hodu (pa i u kolima), a Francuzi opušteno sjede. Dok Amerikanac
s punim ustima briše usta i žurno baca papir u kantu za otpatke, Francuz
pije konjak, uživajući u njegovu bukeu. Ukratko; Francuzi su hedonisti, a
Amerikanci izjelice, zato je debljina ponajprije američki proizvod. Nedavno
istraživanje Francuskog komiteta za edukaciju u zdravstvu (CFES)
potvrdilo je poznatu činjenicu da je zadovoljstvo u jelu i piću nacionalno
naslijeđe i da se nikako ne može „presaditi“ lijevo ili desno. Više od 76
posto obroka u Francuskoj pripremljeno je kod kuće, a omiljeno mjesto
za konzumiranje hrane jest - kuća. Kod Amerikanaca je, zbog stila života,
obrnuto; većina obroka priprema se izvan kuće, kod čega je sasvim
uobičajeno hranu konzumirati u lokalima, na ulici ili u restoranima brze
hrane. Amerikanci u svakom slobodnom prostoru, uključujući i škole i
fakultete, imaju automate za gazirane napitke i čokoladice tipa Snickers i
Mars. Francuzi ih uklanjaju sa svih javnih mjesta, a u školama nikada nisu
niti bili. Oni, naime, drže da gazirane napitke multinacionalnih kompanija
ne bi trebalo propagirati za masovnu potrošnju. Britanci također imaju
običaj jesti stoječke; uz kompjutere, u autima itd. Poznata nutricionistica
dr. Francoise L‘ Hermitte vjeruje da je tajna francuske prehrane u opuštenu
ozračju, jelu uz prijatelje i u čvrstom režimu jedenja tri puta na dan u
određeno vrijeme. Francuzi, za razliku od Amerikanaca, nikada ne jedu
pred TV ekranom, jedu polako i bez pritiska i zaista uživaju u druženju.
Dr. Andrew Hill, predavač na sveučilištu Leeds kaže da se i poznati
francuski paradoks vezan uz konzumiranje masne hrane i crnog vina može
lako objasniti. Francuska prehrana koja podrazumijeva izbor, pripremu
i konzumiranje pravi je ritual u kući. Američka hrana sva je umjetna
i na konzumaciju se ne troši previše dragocjenog vremena, tj. takva je
prehrana lišena svakog zadovoljstva. Jelo je u Francuskoj društveni
događaj u kojem svi prisutni podjednako sudjeluju; SAD-u i Engleskoj
sve je industrijski prerađeno i unaprijed pripremljeno. Kao što i sam naziv
kaže, brza hrana (fast food) brzo se nabavlja i brzo gura u želudac te
nema nikakvih povratnih fizioloških informacija, a o zadovoljstvu se uopće
ne može niti govoriti. Francuz jede u manjim obrocima, vrlo sporo žvačući
više, a Amerikanac jede više i u većim obrocima, žvačući manje.
Napravljena je i usporedba koliko vremena treba za pripremu obroka
prosječnoj Britanki i prosječnoj Francuskinji. Naravno, Francuskinja je bila
sporija. To smeta osobito poslovnim Amerikancima za vrijeme boravka
u Parizu jer smatraju da jelo predugo traje i da je diskusija koja se za
to vrijeme vodi - besmislena. Francuzi za Amerikance kažu da ne znaju
uživati u jelu i piću, a Amerikanci za Francuze da su spori i neproduktivni.
Drive in restorane izmislili su Amerikanci samo s jednom svrhom - da bi
polaganje hrane u želudac što više ubrzali.
Francuska filozofija prehrane kaže da brzina i užitak ne idu zajedno.
Ljubav prema svojim nacionalnim proizvodima kao što su vino, sirevi i
gljive francuska je tradicija pa otuda i zazor od uvoza stranih proizvoda,
pogotovo američkih. Galska antipatija prema stranim proizvodima
obuhvaća, naravno, i sve britanske proizvode.
8 9
Amerikanizacija ili French way
Umjesto navikavanja na “amerikanizaciju” prehrane koju karakteriziraju tzv.
novi proizvodi puni transmasnih kiselina i raznih aditiva, Francuzi njeguju
trend vlastitog puta (French way) kao što su guščja pašteta, dobro crno
vino, tamna čokolada, zamrznuto povrće, kandirano voće itd. Američki
(umjetni) proizvodi doživjeli su od 1999. - 2003. godine pravi boom, tj.
skok za čak 39% a njihov najveći broj završit će u dječjim želucima. Za
razliku od Amerikanaca, Francuzi su naučili kontrolirati veličinu obroka u
kući. U Parizu je popularni croissant upola lakši od američkoga. Prvi se
puta potvrđuju pretpostavke da Amerikanci skupo plaćaju svoj „big size“
i druga velika pakiranja (double hamburger). Takva je ponuda u SAD-u
znatno veća (big eat, mega deals, deep fill) nego u Francuskoj. Za razliku
od Amerike, snack foods nije popularan u Francuskoj kao ni običaj da
se pred TV ekranom cijela obitelj prejeda kukuruznim kokicama. Kulturu
grickanja Amerikanci su razvili do krajnosti. Jasno je da snack donosi
suvišne kalorije koje nije lako skinuti. Francuz između obroka u pravilu
uopće ne jede.
Zanimljiva je razlika u gledanju na pojedine namirnice; tako su primjerice
croissant, brioche i sir brie strogo zabranjeni u američkoj kuhinji kao
golemi izvori kalorija, a u francuskoj kuhinji - to su normalne komponente
koje nitko ne izbjegava. Uopće, zabrane su u francuskoj kuhinji vrlo
rijetke ili ih uopće nema. Amerikanci, opsjednuti malomasnom hranom,
svakodnevno jure po teretanama natežući razne sprave, a Francuzi, niti
stvaraju paranoju od masne hrane niti njihove žene svako jutro staju na
vagu. Unatoč tome, pretilost je u Amerikanaca viša od 50% , a u Francuza
tek oko 8%. Kako veliki hedonisti Francuzi čuvaju relativno dobru tjelesnu
liniju, zagonetka je kojom se bave mnogi znanstvenici. U svojoj knjizi »Fat
Fallacies«, neuropsiholog dr. Will Clover pokušava naći objašnjenje za
to pa kaže: »Sve se svodi na to da su francuski obroci manji, a osim
toga, oni između obroka ništa ne jedu. Francuzi manje misle na hranu,
manje jedu i manje brišu usta. Potpuno obratno, Amerikanci non-stop
nešto žvaču, a njihove TV reklame tako su agresivne da vam hranu
doslovce stavljaju u usta. Američko izbjegavanje hrane i skidanje suvišnih
kilograma sve više vodi u ovisnost o hrani pa ispada da se cijeli dan bave
hranom i skidanjem težine«. U Kaliforniji sam boravio 6 puta po mjesec
dana i detaljno prostudirao njihov način prehrane, odnos prema hrani
kao i njenu pripremu u kući i restoranima. TV reklama za nabavku hrane
i popunjavanje kućnih dvokrilnih hladnjaka je tako velika da se sav život
odvija u shopping centrima a ljudi po 150 kg težine guraju kolica puna
hrane ispred sebe. Najmanje mi se dopala nevjerovatna navika da se
poslije obroka ližu redom svi prsti što se uostalom može vidjeti u mnogim
američkim filmovima.
Bolesti srca i krvožilnog sustava ubojice su broj jedan u SAD-u, ali ne i u
Francuskoj gdje se gaji kult masnih fermentiranih sireva, guščje paštete,
tartar umaka, briocha I raznih drugih specijaliteta. Flambirane palačinke
sa sirom u posebnom umaku dolaze na stol iza večere, a takva bi večera
u SAD-u izazvala paniku. Za vrijeme obroka pije se crno vino, a na kraju
se završava s konjakom. Oba pića sadržavaju kalorije, ali nitko za to ne
mari. Broj smrtnih slučajeva od bolesti krvožilnog sustava u Francuskoj je
samo trećina onih u SAD-u. Istina, postoji trend postupnog povećanja, ali
to još ni izdaleka nije tako alarmantno kao u SAD-u. Postoji predrasuda da
je francuska kuhinja masna, a time i hiperkalorična. Tijekom istraživanja
prehrambenih navika u Philadephiji i u Parizu, vrsni kuhari najpoznatijih
restorana dali su do znanja da to ni približno nije točno. Premda je
francuska kuhinja prilično sofisticirana te vezana uz kontinentalni dio
zemlje, ona zapravo svoje korijene vuče iz mediteranske prehrane gdje je
osnovica maslinovo ulje, morski proizvodi, pecivo od miješanog brašna,
razno zeleno povrće, bijeli luk, masna riba i crno vino.
Užitak u jelu ne znači debljinu
Dr. Will Clover proveo je pune 2 godine u Parizu studirajući isključivo
prehrambene navike Francuza da bi ih kasnije mogao usporediti s navikama
Amerikanaca. Vlastitim iskustvom došao je do zaključka da je zapravo
malomasna odnosno bezmasna hrana učinila Amerikance debelima. On
kaže: „Jeo sam što sam želio, uključivo i najmasnije sireve I umake, ali
ni u jednom trenutku moja težina nije došla u pitanje. Bio sam ugodno
iznenađen i morao sam početi mijenjati svoje (američke) poglede o zdravoj
prehrani. Francuzi su zapravo prekinuli duboko usađena stajališta o tome
što nas čini debelima. Teško je bilo vjerovati da se može konzumirati to
divno vrhnje, maslac I punomasni sirevi bez ikakvih posljedica. Može se
reći i ovako: Francuzi su srušili sva sjajna predviđanja naše (američke)
znanosti i kod toga ostali mršavi, unatoč uživanju u čarima raznih delicija.
Oni žive dulje, imaju manje srčanih udara i doslovce uživaju u jelu i piću”
Prema njegovim zapažanjima mogu se stvoriti i određena pravila
ponašanja:
- treba mjeriti kvalitetu, a ne kvantitetu hrane;
10
- uzimaju se mali zalogaji koji se polako žvaču;
- u dnevnim obrocima treba biti maslinova ulja i mliječne masti;
- treba jesti izvornu hranu, a ne prehrambene proizvode iz posluge;
- uz obrok treba popiti čašu crnog vina;
- desert je poželjan, ali kada se za njega predvidi prostor;
- svaki obrok treba završiti šalicom jake crne kave.
To nije nikakva nova dijeta, to su samo općenite preporuke za usvajanje
novih prehrambenih navika. Mnogi koji su usvojili takva pravila, nakon
dvije godine izmjerili su sniženje triglicerida u krvi i LDL kolesterola. Ako
su se bavili i kakvom fizičkom aktivnošču – još bolje. Raspukli croissanti,
debeli puževi, žablji kraci, odrezak na maslacu, sirevi brie i camembert
te guščja pašteta oduvijek su bili na stolovima središnje Francuske, a
na kraju obroka neizostavan »chocolate mousse«. Usprkos tome, nikada
nisu bili debeli, pogotovo ne na američki način gdje je standard 120 - 150
kilograma.
KARBOMANIJA U SAD i EU
Panični strah od debljanja u SAD-u ali i u EU dobio je sve naznake
pandemije. Nema pogonskog goriva za rad mišića i mozga bez
ugljikohidrata što znači da se stalno moraju unositi. Utrka u uklanjanju
ugljikohidrata iz svakodnevne prehrane dovela je do parole „smrt
ugljikohidratima“
Atkins i strah od ugljikohidrata
Različite industrije hrane prihvatile su poruku na svoj način, a ruke najviše
trlja mesna industrija koja je sve do nedavno bila na lošem glasu zbog
kolesterola, zasićenih masnoća i potencijalne opasnosti od BSE-a. Sada
su se stvari okrenule. Trljaju ruke i korisnici mliječne masti, jer punomasni
sladoled je opet došao u modu. Ako iz sladoleda maknete šečer i sirup,
morate povećati masti. Ako pak povećate masti u sladoledu, bit će
zasićenih masnoća, a bit će i kolesterola. Naravno, mnogima će skočiti
vrijednosti triglicerida u krvi, ali koga je briga kad je u pitanju trend. “Smrt
ugljikohidratima” jer valja se hraniti u trendu. Ako mislite da je inicijator
„karbomanije“ dr. Atkins umro mršav, varate se neposredno prije smrti
imao je preko 90 kg. Nikada nikome od književnika dvije knjige nisu
donijele više novca nego njemu! Neposredno prije smrti njegovo carstvo
je procijenjeno na preko 100 milijuna dolara, a ako otvorite stranice CNN-
11
a, njegova reklama je uvijek prva, jer su unosan posao nastavili njegova
rodbina i sljedbenici.
Danas je zadnji dan u kojem je »vrag« animalna masnoća, a već sutra će
biti ugljikohidrati. Amerika voli nešto razapinjati na stup srama, a trenutno
su na njemu ugljikohidrati. Svijet uvijek mora imati neku zabavu pa tako
i u prehrani. Nekad smo na majicama imali CheGuevaru, a danas mnogi
nose lik Bin Ladena. Svijet traži junake u pozitivnom ili negativnom smislu.
Dr. Atkins se usudio dirnuti u prirodne zakone SAD-a koje su postavili
njegovi kolege iz Ministarstva poljoprivrede (USDA) i zbog toga njega
narod slavi. Doduše, slave ga u Americi, ali ne u staroj dobroj Europi koja
još uvijek ima neke svoje vrijednosti i zna uživati u hrani. Kad se pretjeruje
onda imamo i…
Vino bez ugljikohidrata?
Svaka manija ima svoje apsurde pa tako i karbomanija; u namjeri da
budete u trendu, da vam se roba prodaje i ne usmrdi u skladištima, morate
napraviti neku glupost. Ni to ne bi bilo strašno kada s glupostima ne bi bilo
pretjerivanja. Primjerice, vino bez ugljikohidrata, kečap bez ugljikohidrata
i, naravno, ono što se upravo sada najviše troši, pivo bez ugljikohidrata.
Čitateljstvu je dobro poznato da su namirnice načinjene od proteina, masti
i ugljikohidrata. Izvaditi jednu od te tri dobro nam znane komponente,
znači poremetiti one druge dvije, odnosno one će se ili bitno povećati ili
morate staviti nešto treće, neutralno, da bi stvari bile u redu tj 100%. I to
se sada radi. Smanjuju se ugljikohidrati kao što smo prije desetak godina
smanjivali masti. No, tko zapravo stoji iza novog trenda? Je li to možda
vrlo moćna industrija za preradu mesa? Ako se sjetimo kampanje protiv
jaja pa kampanje protiv maslaca, onda možemo zaključiti otprilike ovako
– ako netko stoji iza toga neće dugo jer, srećom, sve se brzo mijenja.
I vino i pivo nastaju poznatim procesom vrenja ugljikohidrata pa govoriti o
tim pićima bez ugljikohidrata je isto kao govoriti o čovjeku bez glave. Kruh
se priprema od brašna i ugljikohidrati su mu glavna komponenta. Ako
napravimo kruh bez ugljikohidrata ili sa smanjenim ugljikohidratima onda
taj kruh mora biti od proteina i neće se više zvati kruh već – meso. Ako
nastavimo dosljedno s borbom protiv “vraga” koji se zove ugljikohidrati,
onda ćemo sve slastice, kruh i pecivo ukloniti iz prehrane I bacit ćemo
se na hamburgere. Zatvorit ćemo mlinove i pekare. Zašto? Zato što tako
kažu prehrambeni gurui Atkins i Sears. Ljudi su kao ovce i uvijek nekoga
12
slijede. Ako je to moda onda su tu modni kreatori iz Londona i Pariza, ako
je pak, prehrana onda su to Atkins i Sears.
Uzalud su vrli stručnjaci pokušali iz petnih žila objašnjavati istraživanja
koja jasno pokazuju kako sportašima trebaju energenti ugljikohidrati i kako
prije nastupa treba dnevno konzumirati 500 g ugljikohidrata kako bi se
mišići napunili glikogenom, kad je Sears napravio potez perom i rekao da
to nema nikakve veze i da je (prema izračunu njegovih jelovnika) dovoljno
svega 140 g. Kad su prije 100 godina ekspedicije hrabrih istraživača
otkrivale nepristupačne dijelove svijeta, kao energente su nosili rozine,
dvopek i suhe smokve, a ne hamburgere, jer im je već tada bilo jasno da
za energiju trebaju ugljikohidrati.
Biznis je iznad svega
Kada na vagi jedna strana krene dolje, a to su sada ugljikohidrati, onda
ona druga mora gore, a to su crveno meso i jaja. Za čas je nestao strah od
masnoća i kolesterola, a gladuši su masovno krenuo prema McDonald‘su.
Što to znači u praksi? Ako se apsurd dogodi u glavama ljudi, onda on
serijski seli u sve sfere života. Ugljikohidrati su iznenada došli na zao
glas i kao da se radi o nekom “opakom otrovu”, počeli su ih izbjegavati.
A industrija i restorani naravno podilaze kupcima i lansiraju doslovce
sve bez ugljikohidrata. Tako se u restoranima ne servira krumpir, kruh
je nepoželjan, a kolači prava napast. Prženi krumpirići, sve do jučer
neodoljiva napast na ulicama SAD-a, sada su neprijatelj nacije broj jedan,
a to znači da ga treba istrijebiti gdje god se pojavi. A iza svega leži (zna se)
panični strah od debljanja koji je u SAD-u dobio sve naznake pandemije.
Netko svjesno (kao Atkins), a netko nesvjesno podržava karbomaniju
tako da su po svemu sudeći nastradali svi oni koji na ovaj ili onaj način
proizvode hranu na bazi ugljikohidrata. Klinika Mayo je previše poznata u
SAD-u i cijelom svijetu da bi vodila neki rat protiv dr. Atkinsa, no po svemu
sudeći Atkins je vodio rat protiv skupine stručnjaka s te klinike, jer su se
suprostavili njegovom pretjerivanju s mesom i mesnim prerađevinama..
Valja ovdje reći da Revolucija u tanjuru tj Atkinsova nisko-ugljikohidratna
dijeta nikako nije ni nova ni originalna pa ni revolucionarna. Još davne 1864.
godine proglašena je po nepoznatom liječniku hrana “bez škroba„, koju je
rastumačio i proširio dr. Herman Taller 1961. godine. Atkinsa je Tallerova
knjiga toliko zaintrigirala da ju je preradio i 1971. godine objavio svoju
prvu »Revoluciju u prehrani« (»Diet Revolution«). Nakon fenomenalnog
13
komercijalnog uspjeha prve knjige, rođena je 2001. godine druga knjiga
pod naslovom „Nova revolucija u prehrani“(„New Diet Revolution“) koja
je doživjela desetak izdanja. Premda je stara teza samo prežvakana na
nov način, računa se da je trenutno u SAD-u najmanje desetak milijuna
korisnika njegove dijete, a brojka korisnika u cijelom svijetu nije poznata.
Tvrtka koja se osim prehrane bavi i svim ostalim poslovima, »Atkins
Nutritionals Inc.«, sada raspolaže cijelim štabom marketinških i drugih
stručnjaka koji do detalja razrađuju strategiju svoga gazde. Amerikanci su
u velikoj nevolji zbog debljine i to naravno treba racionalno iskoristiti.
A ova tvrtka se specijalizirala da do kraja iskoristi ljude koji su spremni
potrošiti novac kako bi svoj golemi problem riješili. Svi znaju da je
ključna premisa za zdravo mršavljenje – jedi manje, vježbaj više, ali
većina onih koji bi to pretvorili u praktična rješenja, nemaju vremena ili
volje da to dosljedno provedu do kraja. Tada uskače Atkins i nudi brza
rješenja u hodu, dakle ono što Amerikancima najbolje odgovara. Jedi
tradicionalne hamburgere, izbaci ugljikohidrate i uspjeh je zagarantiran.
Što je najgore, javili su se i poneki komercijalno zagrijani stručnjaci koji
su krenuli Atkinsovim stopama tvrdeći kako je on u pravu. Jesu li to
»huškači« kupljeni od mesne industrije ili su u pitanju neovisna znanstvena
istraživanja, ostavljam čitateljstvu za razmišljanje. Naime, u SAD-u se sve
gleda kroz posao, a ne kroz znanost pa su tako znanstvena istraživanja
vrlo često unaprijed naručena. A kad se nešto naruči onda se očekuje
“dobra isporuka”. Branitelji Atkinsa kažu da on nikada nije bio protiv svih
ugljikohidrata, već samo protiv nekih – škroba i šečera. Skidanje kalorija
obrocima što nameće klasičan pristup dijetama (Klinika Mayo) je previše
naporan za Amerikance, pa zagovornici Atkinsa tvrde kako je mnogo
lakše izbjegavati ugljikohidrate. Tako je sve krenulo nizbrdo i ugljikohidrati
su se našli na križu! Kad je revolucija u tanjuru u pitanju – netko uvijek
mora stradati.
Krumpir s manje ugljikohidrata
Teško je vjerovati kako proizvođači brzo reagiraju na promjene prehrambenih
trendova. Nisu se još ni diskusije oko karbomanije stišale, kad eto vijesti
s Floride da su genetičari uspjeli prekrojiti krumpir tako da sadrži jednu
trećinu manje ugljikohidrata. Osim toga, veličina mu je prilagođena onoj
bejzbol loptice, a otporan je na bolesti. Proizvođači s Floride su u euforiji jer
će njihov krumpir sigurno biti unaprijed prodan, a ostali će ići za izvoz. Sve
zahvaljujući karbomaniji. Radi pravilnog informiranja čitateljstva treba reći
da su najnovija istraživanja oborila većinu teza s kojima ova tvrtka Atkins
14
Nutritionals nastupala u javnosti. A rezultatitog istraživanja su objavljeni u
uglednom stručnom časopisu »Annals of Internal Medicine« prošle godine
i pokazuju da su nakon prvih šest mjeseci dijetnog režima, oni koji su bili
na nisko-ugljikohidratnoj dijeti izgubili nešto više kilograma od onih koji
su bili na malomasnoj dijeti, ali nakon 12 mjeseci gubitak tjelesne težine
u oba je slučaja bio isti. Dakle, nema trajnog uspjeha pa ni revolucije.
Mozak i živci se isključivo hrane glukozom, a ova dolazi konzumiranjem
ugljikohidrata. Nema glukoze ni u hamburgerima, a nema ni u jajima. A
kada mozak oskudijeva u hranidbenim tvarima, nastaje konfuzija i ništa
u tijelu ne funkcionira kako treba. Ugljikohidrati su bilii i ostali energetsko
sredstvo koje se ničim ne može zamjeniti..
Teorija nisko-ugljikohidratne dijete nastavljena je pojavom dr. Arthura
Agatstona koji je napisao knjigu pod naslovom „The South Beach Die”I
koja je preko noći postala bestseler te s prvog mjesta maknula Atkinsovu
knjigu »Atkins for Life«. Riječ je o kardiologu iz Miamija koji je dobro shvatio
da mu se više isplati napisati knjigu nego biti anoniman I svakodnevno
operirati. On se vratio na dobro nam znani glikemični indeks ugljikohidrata
za koji tvrdi da je presudan kada je u pitanju debljanje. Podjela na »dobre« i
»loše« ugljikohidrate je nešto što smo već vidjeli kod masti i kod kolesterola
i kao što je čitateljstvu poznato, ništa nam dobroga nije donijela. Preciznija
analiza njegove knjige pokazuje da je pomalo zavirivao u mediteransku
prehranu jer on preporučuje svježe voće, povrće, krto meso, masline i
orašaste plodove.
U potrazi za čarobnim sredstvima
Amerikanci troše milijarde dolara u borbi protiv pretilosti, ali za sada nema
naznaka da je stvarno nastupila revolucija u njihovu tanjuru. Grozničavo
se traže čarobna sredstva kojih nema pa nema. U slobodan prostor
uskaču tvorci nebuloznih dijeta kao što kod nas uskaču novokomponirane
pjesme. Sve ovisi hoće li vas u svoju emisiju pozvati Oprah ili ne. Ako se
to ipak dogodi, onda ste sretnik jer ste preko noći postali vlasnik zlatnog
rudnika. Što kaže svemoćna Oprah – to je za Amerikance zakon.
Glavni argument protivnika ugljikohidrata jest činjenica da oni pobuđuju
inzulin koji onda čini probleme u tijelu i uglavnom izaziva novu glad.
Teorija dakle polazi od te činjenice, a završava logičnim zaključkom da
treba smanjiti ugljikohidrate.
Primjerice, Atkinsova dijeta limitira ugljikohidrate na svega 20 g dnevno!
Nije potrebno spominjati da je to totalno suprotno preporukama koje
kažu minimalno 130 g dnevno, a sportaši pred natjecanje čak 500 g
ugljikohidrata dnevno.
15
Teorijska postavka takve dijete ide ovako – smanjivanjem ugljikohidrata
troše se zalihe glikogena za produkciju energije i kada je proces gotov
oslobađa se voda i vi gubite težinu. Međutim, proces se ne može
kontrolirati pa se počinju trošiti i zalihe masnog tkiva, a kada se to događa
bez prisutnosti ugljikohidrata nastaju ketoni koji dolaskom u krv izazivaju
ketozu (isprovocirana ketoza). Bubrezi rade ubrzano i eliminiraju ketone
iz tijela, ali posljedica njihova djelovanja je gubitak apetita uz nagon za
povraćanje i jaki umor. Premda će vam autori Atkinsove dijete priopćiti
kako se radi o »bezazlenoj ketozi«, svaki će vam medicinski početnik reći
da ketoza nije bezazlena. Naime, kada dulje vrijeme postoji, može doći
do poremećaja metabolizma minerala u kostima i pojave osteoporoze. Na
kraju možemo zaključiti da je Atkinsova dijeta učinkovita na kratke staze
odnosno do šest mjeseci, a dugoročno je identična svakoj malomasnoj
(reduktivnoj) dijeti. Također je zdravstveno sigurna samo kratkoročno,
ali kod višestrukog ponavljanja (što mnogi čine) vjerojatno nije, što je
zasigurno vrlo – individualno.
ČOVJEK BUDUĆNOSTI BIT ĆE GOMILA SALA
Zašto je masna hrana toliko atraktivna? Mlijeko bez masti je
vodenasto, sladoled bez masti je prazan, a pečenje bez masnoća
je - suho! Jesu li masti ili ugljikohidrati najveći neprijatelji zdravlja?
Ne možemo promijeniti naslijeđene gene, ali možemo uvjete okoliša.
Rezultati najnovijih istraživanja sigurno će vas iznenaditi
Mršavljenje uz junk food
Kad nam netko u prolazu dobaci bez ikakve zle namjere kako smo
se u posljednje vrijeme »zaokružili«, slegnemo ramenima i naglas
komentiramo - »takva mi je genetska struktura«. No, postavlja se pitanje
koliko je to ispravan odgovor? Je li bitka s viškom kilograma zapravo bitka
s vjetrenjačama?
Nakon što je napunio pedesetu, Martin Andrew iz Haddenhama, Engleska,
trčao je svaki dan 16 km i svaki tjedan igrao cricket sve dok jednog lijepog
dana nije osjetio bol u leđima, a hlače koje je volio postale su mu preuske.
Umjesto 80 kg što je dugo vremena bio njegov standard, zaradio je 92
kg, zbog čega se osjetio spor i trapav. Frustriran neuspješnom nisko
16
kaloričnom dijetom u kojoj su masti bile zbrisane, odlučio se za novu
»vjeru«, odnosno za revolucionarnu dijetu dr. Atkinsa gdje je bilo sve
dozvoljeno, osim što su ugljikohidrati bili svedeni sotonizirani tj svedeni
na minimum. Volim sočan odrezak u umaku i volim borovnice s vrhnjem,
a to mi Atkinsova dijeta dopušta - bilo je njegovo razmišljanje. Na opće
iznenađenje svojih prijatelja, za dva mjeseca izgubio je 13 kg pa je opet
počeo igrati cricket. Nitko nije bio sretniji od Martina.
Ova zavodljiva pričica inficirala je posebno u SAD-u desetak milijuna
ljudi – sljedbenika Atkinsove dijete, ali prisutna je širom svijeta, odnosno
svugdje gdje su doprle njegove knjige. Je li moguće da je toliko pogriješila
oficijelna medicina, stotine poznatih svjetskih klinika među kojima i
Klinika Mayo, a da je ovaj doktor (koji je nesretnim slučajem preminuo
u travnju2003.) bio u pravu gurajući ljude u napast hamburgera, krmića,
kobasica, masnih sireva, dakle, u sve ono što bismo nazvali »junk food«?
Je li moguće da nisko ugljikohidratna odnosno visoko proteinska i visoko
masna hrana povoljnije djeluje na ljudsko zdravlje od obrnute situacije?
Je li moguće da je svakodnevni debeli sloj majoneze na kruhu s debelim
kriškama masnog sira zdraviji od žitnih pahuljica s jogurtom ili mlijekom?
Zar je moguće da se nekad (1973.) snimljeni film Woodyja Allena pod
nazivom »Spavač«, u kojem se on iz sna budi nakon 200 godina te
bezbrižno uživa u masnim hamburgerima, kremastim kolačima I drugim
visoko kalorijskim delicijama bez ikakve opasnosti po zdravlje - obistinio?
Naravno, davni film Woodyja Allena bio je čista fantazija, a dobro poznate
činjenice o kobnom djelovanju zasićenih masnih kiselina na stijenke
krvnih žila, koje su obilato zastupljene u masnoćama animalnog podrijetla,
znanstveno su verificirane već prije 30 godina.
Veliku zabunu izazvali su rezultati studija koje su objavljene u uglednom
znanstvenom časopisu »New England Journal of Medicine«, a koje
potvrđuju (barem za sada) postavke dr. Atkinsa. Drugim riječima, osobe
na Atkinsovoj dijeti (visoko proteinska, visoko masna hrana) gube
više tjelesnu masu u režimu mršavljenja od skupine koja se koristila
konvencionalnom (malomasnom) prehranom. Prva studija na Sveučilištu
Pennsylvania dovršena je na uzorku od 63 muškarca i žene prosječne
težine 97 kg, od kojih je polovica bila na klasićnom režimu, a druga
polovica na Atkinsovoj dijeti. Poslije tri mjeseca strogog režima u kojem
je sve bilo registrirano, Atkinsova skupina izgubila je 6,6 kg, a skupina na
konvencionalnoj (malomasnoj) dijeti izgubila je 2,6 kg. Ako vam je dakle
stalo samo do mršavljenja pod svaku cijenu, ne isključujemo Atkinsovu
17
dijetu. Ali ako razmišljate što će biti s vašim krvnim žilama onda ćete
postupiti sasvim drukčije.
Nisu sve masnoće loše
Bez obzira vjerovali ovim istraživanjima ili ne, jasno proizlazi da nisu sve
masnoće loše, pa čak i onda kad je riječ o onima životinjskog podrijetla.
Jer kako bi se onda mogla objasniti poznata činjenica da Eskimi žive
gotovo potpuno na takvim masnoćama? Istina, nismo vam rekli da se
radi isključivo o morskim životinjama koje koje obiluju omega-3 masnim
kiselinama. Posljednjih godina ima podosta stručnjaka koji kažu da je za
dramatičnu debljinu u svijetu kriv sve zagađeniji okoliš.. Naravno, oni kod
toga ne objašnjavaju kako u tom istom zagađenom okolišu žive ljudi koji
apsolutno ne dobivaju na tjelesnoj težini? Odgovori, dakle, ne leže samo
u okoli.u već prije svega u genetici. Naime, jednostavna jednadžba po
kojoj kalorijski unos s jedne strane mora odgovarati kalorijskoj potrošnji s
druge strane, više ne može zadovoljiti sve potrebe suvremene znanosti.
Zapravo, tako je bilo sve do 1995. godine kad je zahvaljujući pionirskim
radovima molekularnog genetičara dr. Friedmana otkriven hormon leptin
koji topi masno tkivo, odnosno stimulira termogenezu. Iza tog otkrića sve
ide drugim pravcem i sve se više uzroci pretilosti traže na molekularnoj
razini. Nije sve tako jednostavno kako se u početku činilo jer sada je
barem jasno da postoji cijeli orkestar hormona koji su povezani s centrima
za glad i sitost u hipotalamusu.
Danas znanstvenici kažu da čak 70 posto pretilosti ima svoje korijene
u genetici, ali bez ikakve dvojbe – geni nas ne čine pretilima! Oni samo
spuštaju ili dižu, kompjutorski rečeno - »set up« organizma.
Zdravstvene vlasti ugroženih zemalja kao i oni koji stvaraju propise, izluđeni
su nemogučnošću da problem pretilosti riješe. U tom kontekstu na pamet
padaju svakakve ideje koje se kasnije pokažu kao sasvim luckaste.Tako
je britansko medicinsko udruženje predložilo posebnu taksu na visoko
masne namirnice, prvenstveno na kremaste kolače, dizano tijesto I neke
druge industrijske proizvode visokog sadržaja masnoća. Drugi »udar« na
nezdravu prehranu pokušao je načiniti u Bostonu John Banzhaf. On je,
naime, pojedinačno pisao najpoznatijim lancima brze hrane upozoravajući
ih kako njihova hrana koja se prodaje na ulici, u kioscima, postajama
autobusa... nikako nije zdrava te »može djelovati na mozak kao alkohol ili
heroin«. Naravno, nitko ga nije poslušao.
18
Zamjena mlijeka sokovima
I sad jedno zanimljivo pitanje – zašto toliko volimo masne namirnice? Zato
što smo možda kao dojenče kroz majčino mlijeko dobivali oko 4% masti?
Mnogi psiholozi kažu da se čovjek lako navikava na određeni tip i karakter
namirnice i da tu naviku nosi cijelog života. A masnoća upravo određuje
karakter neke namirnice. Primjerice, pečenje ne može biti bez hruskave
korice i bez masnoće. Sladoled bez mliječne masti je prazan, a mlijeko
bez masti je vodenasto. Izbor nezdravih namirnica ili loše prehrambene
navike, dio su spektra utisaka iz rane mladosti.što je najčešće bilo na stolu,
tko je to jeo, kako je jeo - to se pamti. Pitam vas što bi bila čokolada bez
mliječne masti? Gorka ploča bez duše i slasti koja pali po grlu? Uostalom,
što mliječna mast znači za čokoladu najbolje se vidi kad izvršite usporedbu
s nekim čokoladnim desertom gdje se koristi imitacija.
Ako unesete samo 100 kcal dnevno više, to će na kraju godine biti sedam
kg nove (nepoželjne) težine. Nažalost, ljudi ne zbrajaju kalorije. Njemačka
studija iz 2001. godine koju je prezentirao pedijatar dr. Berthold Koletzko
pokazala je da dojenčad hranjena najmanje šest mjeseci na prsima ima 40
% manji rizik za pretilost u kasnijem životu. Dojenčad hranjena umjetnim
mlijekom (formulom) ima znatno veću šansu za pretilost u poznim
godinama. I još nešto; što je sadržaj proteina u formuli viši u odnosu na
majčino mlijeko, veća je šansa da se pretilost pojavi kasnije. Suvremeni
urbani način života kao i odlazak u samoposlugu donosi i druge nevolje.
Djeca zamjenjuju mlijeko sokovima i tako ne dobivaju dovoljno kalcija, a
čim ovaj mineral nedostaje, raste koncentracija hormona kalcitrola u krvi
što znači nepovoljan utjecaj na mehanizam razlaganja masti. Posljedica
je pretilost djece.
Urbane EU debeljuce
Nakon 30 godina uzdržavanja od masnih obroka I visoko-kalorijske
hrane, Europljani su postali sve deblji i deblji pa imamo situaciju da se
danas preko 50 posto odraslih građana EU klasificira kao pretilo ili, čak,
ekstremno pretilo za što bi se moglo reći da se vrtoglavo približavamo
američkim trendovima. Ipak, najbolji indikator za alarmantnu situaciju s
kojom se susreću liječnici-pedijatri jest prava epidemija dijabetesa tipa II
kod djece. Zašto je do toga došlo – razlozi su višeslojni, ali sigurno je da
na ulazu imamo previše kalorija, a na izlazu premalo potrošnje. Sjedenje
uz PC, gledanje televizije, sjedenje u školi i totalna neaktivnost stvaraju
urbane »debeljuce«. Udio kalorija masti koji je na području EU krajem
19
1990. bio čak 40%, pao je na 36%, ali je ukupan unos kalorija dnevno
- porastao! Čak su I tradicionalno zdravi trendovi u prehrani Francuza
počeli dobivati negativne tonove. Tako je nacionalni institut za medicinska
istraživanja (French National Institute of Medical Research) objavio da
je proporcionalan udio pretilih osoba porastao s 9,6% u 2000. na 11,3%
u 2003 g. S obzirom na kratko razdoblje od tri godine to je velik porast i
dobar indikator onoga što nam dolazi.
Daljinski
upravljač
DEBLJINA JE LAKŠA UDVOJE
Pretili ljudi imaju dvostruko više kroničnih zdravstvenih problema
u odnosu na osobe normalne težine pa čak i u odnosu na pušače i
alkoholičare. Redukcija težine prije svega je golem business, a tek
potom i briga za zdravlje. Celulit je »najstrašniji« ženski problem i
žene će sasvim sigurno učiniti sve da ga se riješe..
Je li indeks tjelesne mase realno mjerilo?
Najnovija istraživanja RAND Instituta jasno pokazuju da pretili ljudi imaju
dvostruko više kroničnih zdravstvenih problema u odnosu na osobe
normalne težine pa čak i na pušače i alkoholičare. Znanstveno istraživanje
objavljeno u »British Journal of Public Health«, obuhvatilo je 9585 osoba
i pokazalo je da 59% odraslih Amerikanaca imaju indeks tjelesne mase
(BMI - Body mass index) iznad 25, dakle, da imaju preveliku težinu. No,
utvrđeno je također da osobe s BMI iznad 30 obolijevaju 200 % više
od raznih kroničnih bolesti u odnosu na osobe s normalnom težinom. A
ekstremno debeli ljudi imaju čak 600% više zdravstvenih problema.
BMI je dobro poznata metoda utvrđivanja tjelesnog statusa na temelju
odnosa visine i težine, koji se posebno izračunava za muškarce i za žene.
Metoda je vrlo uobičajena u svijetu i kada se mrade studije na velikom
uzorku uvijek se zaključci donose upravo uzimajući u obzir BMI. Ovaj
indeks ima tri kategorije za svrstavanje:
. normalna tjelesna te.ina (BMI 18,5 - 24,9)
. pretjerana tjelesna te.ina (BMI 25 - 29,9)
. pretilost (BMI iznad 30)
Podatak o vašem BMI-u služi kao prilično realan indikator ukupnog
tjelesnog masnog tkiva, a višak masnog tkiva se potom dovodi u direktnu
vezu s nekim bolestima suvremene civilizacije. No, naravno BMI ima svoja
ograničenja koja treba uvažavati. Primjerice, kada se radi o sportašima,
20
osobito body builderima koji podižu mišićnu masu iznad standarda, može
doći do pretjerivanja, a kod starijih osoba i bolesnika koji gube mišićnu
masu može doći do podcjenjivanja. Kod istraživanja zdravstvenog statusa
neke osobe uz korištenje BMI-a nabrojani su i faktori rizika kao što su
visoki tlak, visoki trigliceridi, visoki šečer, nasljedna osnova, neaktivnost i
pušenje. Ovisno o BMI-u dobivate i broj pojedinih rizika; .to je brojka BMI-
a veća, veći je i broj rizika. A BMI se dobiva tako da se težina u kg podijeli
s visinom izraženom u centimetrima.
Ako se pogleda godišnje izvješće CDC-a (Behavioral Risk Factor
Surveillance System) koje se izvodi na temelju telefonskog intervjua
velikog broja pretplatnika zaključak je - Amerika je sve teža i teža Šest od
deset Amerikanaca su pretili s tim da se od 1980.godine stanje pogoršalo
100% unatoč svim poduzetim mjerama.
Problemom se bave nutricionisti, liječnici, psiholozi, genetičari, a i poznata
TV emisija »Oprah« uz napomenu da je voditeljica i sama nekoliko puta
prošla tu golgotu. Na području SAD-a postoji jako udruženje pretilih
muškaraca i žena koji se čak međusobno žene jer se međusobno dobro
»razumiju«. Debljina je lakša udvoje! Dr. Jim Hill sa Sveučilišta u državi
Kolorado, posebno prati one koji su uspješno izvršili redukciju tjelesne
težine i naravno postignutu težinu zadržali. Njegova baza podataka je
dragocjena jer se jedino tako mogu pratiti problemi onih koji su prošli
golgotu redukcije. Najpoznatiji njegov primjer je bračni par Karen Brown i
Robert Romaniello; ona je izgubila 35, a on 30 kg. Jedina sredstva su bila
odricanje od jela i mukotrpni trening. Sada kad se osječaju fantastično,
trude se višak kilograma skinuti i sinu koji je također pretjerao. Doktor Hill
kaže da je to jedna od najboljih metoda jer se angažirate i psihički i fizički
i spremni ste na »žrtve« tj. ne očekujete »čuda« od raznih preparata za
mršavljenje.
Ako imaš novac, nemoj obilato jesti
Zanimljivo je opsežno istraživanje provedeno na račun federalnih vlasti
SAD-a iz kojega proizlazi (a to je i preporuka) - malomasna, visoko
ugljikohidratna hrana (povrće, voće,riba) što bi otprilike odgovaralo našoj
mediteranskoj prehrani naravno uz odgovarajući trening. Problem je u
tome što je golema ponuda američkih samoposluga svugdje ista pa i onaj
tko bira namirnice vrti se zapravo u istom krugu. Izgleda da ima nešto u
psihologiji odnosno u potro.ačkom mentalnom sklopu - ako imaš dovoljno
novca, moraš se obilato hraniti ili još preciznije svaki čas moraš nešto
21
imati u ustima. Taj trend pogađa osobito djecu školskog uzrasta jer djeca
moraju imati sve što požele i tu se najčešće pretjeruje.
Jednom naviknuta na slatko, djeca uvijek traže slatko. Posljedica je
neprestana glad koja postupno traži nove obroke. Zadnjih 20 godina broj
pretile djece se udvostručio, a trend porasta se i dalje nezadrživo širi.
Liječnici u ordinacijama jasno vide odgovarajuće posljedice; u toku je
rapidan porast dijabetičara tipa 2. Postoje i sljedbenici ideje »fit but fat«,
koji negiraju sve napore oko mršavljenja, a glavni adut njihovog idejnog
vođe McAfeea jest da stotine studija o dijetama nisu donijele ništa ovoga.
On propovijeda sljedeće; ako možete jesti cijeli dan, zašto ne biste imali
200 kg?
Treba shvatiti da je mršavljenje odnosno redukcija težine je prije svega
golemi business. Budući da ima na stotine »preparata« koji doslovce
»tope« salo za mjesec dana, potrebno je samo odlučiti se za jedan i
gotovo. Naravno, kada se zadnje kapsule konzumiraju u pravilu nastupa
duboko razočarenje i frustracija. Kilogrami se lako dobivaju, ali teško
skidaju! Ako postoji golgota, onda je to redukcija težine. Drugim riječima,
osobe koje nastoje smršaviti brzim dijetama, bore se protiv povratnog
mehanizma koji postaje sve jači što osoba izgubi više kilograma, te dijeta
završava neuspjehom ili čak dobivanjem na težini
Najstrašniji ženski problem
Najčešća komponenta svakog od preparata za redukciju tjelesne težine
je dobro nam znani kofein ili da budem precizniji guaranin - njegov rođak
puno jačeg učinka (2,5-3 puta) iz paste guarane. Za razliku od standardnog
kofeina iz kave, guaranin se sporo apsorbira i dulje djeluje. Upravo zbog
toga pastu guaranu koriste sportaši. Svi jednako tvrde da kofein stimulira
termogenezu odnosno da ubrzava »topljenje« masnog tkiva. Termogeneza
je proces stvaranja tjelesne topline, a ako se taj proces ubrzava, troši
se više kalorija. što peć bolje grije - više troši! Celulit je, prema riječima
novinara iz »US Today«, »najstrašniji« ženski problem i one će učiniti sve
da se narančine kore riješe. Ako nakon jutarnjeg kupanja pogled u zrcalo
zastrašuje, onda je to zbog celulita, ako pred godišnji odmor žena ima
paranoju od kupaćeg kostima onda je to zbog celulita! Te se činjenice,
naravno, komercijalno obilato koriste.
Uzroci ove pojave nikad nisu jednoznačni, već u pravilu imaju svoje
podrijetlo u genetici i hormonalnim poremećajima s tim da nastanku
22
celulita kumuje sjedenje pred TV-om, što izaziva slabu cirkulaciju, zatim
nepravilna prehrana i dehidracija, pušenje i alkohol. Plazma i limfa koji
dolaze iz komprimiranih i oslabjelih kapilara, akumuliraju se i stagniraju,
stvaraju se vakuole koje prorastu masnim stanicama. Vrijeme čini svoje i
eto celulita! Zapravo, postoje tri teorije o uzrocima pojave celulita:
. hormonalni poremećaj (višak estrogena)
. nedostatak kretanja i stagniranje
limfne cirkulacije
. loša i nebalansirana prehrana
(intoksikacija)
Pouzdano se zna da estrogen omekšava vezivno tkivo i da se prvi celulit
javlja odmah nakon poroda. Prema tome, višak estrogena bio bi prirodan
pokretač nastanka celulita, ali poznato je također da slaba limfatična
cirkulacija doprinosi celulitu. Izvjesno je da se radi o nekoliko uzroka koji
djeluju simultano. Utoliko je teže boriti se protiv tog problema. Cirkulacija
limfe u tijelu direktno je ovisna o kretanju. Grudaste naslage masnog tkiva
koje potpuno deformiraju bokove I stražnjicu javljaju se kod svih žena u
jednom periodu života pa čak i kod žena koje paze na svoj izgled i tjelesnu
težinu. Koža postaje deblja kao narančina kora, nakupljaju se potkožne
grudice sala i stvari napreduju - svake godine po malo.
Kako se osloboditi celulita?
Celulit se javlja zbog velikog broja masnih stanica adipocita koje se
zadržavaju u džepovima vezivnog tkiva. Što je manje tjelesne aktivnosti,
to je više adipocita ispod površine kože, a vremenom nastaje – prava kora
od naranče. Onaj tko olako misli da je celulit masno tkivo koje se vježbom
lako skida, ljuto se vara jer to nisu obične naslage. Naime, zbog slabe
cirkulacije krvi u tom sloju kože, masne naslage su vrlo tvrdokorne.
Zbog takvih značajki, najveći dio preparata za smanjivanje naslaga
celulita bazira se upravo na pojačavanju cirkulacije. No, zajedničko je da
sve metode djeluju sporo pa treba mnogo strpljenja i upornosti. Dok je
tanki sloj potkožnog masnog tkiva normalna zaštita mišića, tetiva i živaca
od hladnoće, pritiska ili udara, celulit je čisti višak koji u organizmu nema
nikakvu funkciju. Celulit je vrsta masnog sloja koji se stvara u potkožnom
vezivnom tkivu samo na određenim mjestima, a koji ovisi o tjelesnoj težini,
nasljeđu i utjecaju okoliša. Dok je kod žena celulit lociran na bedrima i
stražnjici, kod muškaraca je obično na vratu i trbuhu.
23
Mnogi misle da je celulit direktno vezan uz debljinu i da se redukcijom
težine automatski – gubi, ali to uopće ne mora biti tako. Naime, ima žena
koje su sjajno skinule tjelesnu težinu, ali je celulit ostao ili ima mršavih
žena koje pate zbog celulita. Stil života i način prehrane imaju utjecaja
kod nastanka celulita, največi problem su toksične tvari I masnoće koje
se stvaraju metabolizmom u tijelu. Zbog različitih uvjeta u kojima nastaje,
postoje i različiti tipovi celulita. Primjerice, plesačice i trkačice imaju tvrdi
celulit koji je zbog visoke koncentracije stanica osobito žilav i predstavlja
gotovo nepremostivu prepreku. Mekani celulit se često viđa na plažama
u obliku naslaga koje se kod hoda tresu te zahvaćaju veće dijelove
tijela. Zanimljivo je da je, za razliku od običnog masnog potkožnog tkiva,
celulit više osjetljiv na dodir i promjenu temperature. Smatra se da pored
hormonskih turbulencija kojima žene podliježu već od ranog puberteta,
veliku ulogu u nastanku celulita ima nasljeđe i nedovoljno uzimanje vode,
dakle kronična dehidracija. Sretna okolnost za muškarce je što masne
stanice u koži leže dublje nego kod žena.
Svaki dobar poznavatelj problema će reći da kod celulita kao i kod debljine
nema čarobnog štapića i nema univerzalnog i radikalno učinkovitog
sredstva. Ali zato postoje temeljna pravila ponašanja koja mogu značajno
pomoći, a to su: konzumiranje malomasne hrane, većih količina vode,
intenzivno vježbanje najmanje tri puta tjedno, strojna masaža.. Pouzdano
je utvrđeno da ručna masaža poboljšava cirkulaciju u koži za 60%, a
strojna masaža za 200%. No, kod toga treba znati da takva intenzivna
masaža koja zapravo dovodi do lagane upale kože, samo privremeno
skuplja tkivo te umanjuje utisak narančine kore. Povoljan učinak traje oko
8 dana.
Detoksifikacija organizma
Bez obzira kome se obratili zbog celulita, ne očekujte čuda jer čuda se
ne događaju! Ali, sretna kombinacija zdrave (mediteranske) prehrane,
odgovarajućih vježbi i masaže može u velikoj mjeri pomoći. Početi s
preventivom pred godišnji odmor, samo je slatka iluzija koja se rasprsne
kao mjehur od sapunice. Detoksifikacija organizma je dobar početak za
bitku protiv celulita, a to znači mnogo svježeg voća i povrća, veće količine
voćnih sokova i cjelovitih žitarica. To istovremeno znaći izostavljanje
kave, cigareta, alkoholnih pića, sode, soli, šečera i oštrih začina. Trebalo
bi konzumirati malomasnu hranu bogatu vlaknastom strukturom i
kompleksnim ugljikohidratima.
24
Hrana bez svinjetine i govedine podrazumijeva manje masti animalnog
podrijetla i manje toksina, a uzimanje velike količine izvorske vode
znači ispiranje tih toksina. Redovna masaža učvrščuje tkivo, skuplja
kožu te bitno popravlja cirkulaciju krvi. Masaža a može biti i s ručnikom.
Ako se to radi svaki put pred tuširanje, a zatim tušira s maksimalno
vrućom vodom, rezultati moraju postati evidentni. Nažalost, većina
ljudi će fizičku aktivnost, radije zamijeniti s tabletama koje će djelovati
kao »akceleratori« metabolizma. Takav tretman nažalost može imati i
nepoželjne posljedice.
MRŠAVLJENJE GLADOVANJEM
Gladovanje zbog religijskih ili drugih razloga moćna je tehnika koja
podjednako može biti korisna ali i štetna jer može dovesti na sam
rub života. Gladovanje doslovce znači smrt brojnih stanica. Neki
ljudi gladuju iz protesta, a neki tek toliko da se »očiste« od toksina.
No, malo ljudi zna gladovati, a da pritom ne nanesu štetu svome
zdravlju
Akutni deficit hranjivih tvari
Čiščenje tijela gladovanjem više je želja, a manje stvarnost; zajedno
s toksinima iz organizma izlaze minerali i druge korisne tvari. Oni koji
propagiraju čiščenje krvi gladovanjem, ne znaju da gladovanje znači smrt
brojnih stanica, a s njima se gube vitamini, minerali i dragocjeni proteini.
Budući da nove hranjive tvari ne dolaze, nastaje akutni deficit koji apsolutno
šteti organizmu. Produhovljenost uma koju mnogi pripisuju gladovanju,
posljedica je smanjenog protoka krvi kroz mozak i usporavanja procesa
razmišljanja. Gubitak soli izaziva pad tlaka, slabiju živčanu provodljivost
itd. Tijelo ne zna zbog kojih se razloga gladovanje događa, ali zna da
nema - opskrbe hranjivim tvarima.
Kad kupite lijek u ljekarni, u pakiranju ćete naći naputak kako se koristi,
kakve su interakcije i koje su posljedice krivog uzimanja. Kad nabavite
kakav program mršavljenja, dobit ćete gotove jelovnike, pomoćna sredstva
i sve ostalo što vam u “paketu” treba uključujući I konzultacije s liječnikom.
Međutim, kad sami krenete gladovati kod kuće, i ako ste uz to prijeki po
naravi pa ne razmišljate o posljedicama, tada nećete imati ništa osim
silnih problema, a istodobno ćete i uvelike nepotrebno riskirati.
25
Postavljaju se pitanja – koliko dugo gladovati, kako brzo, što uzimati, a što
ne, smije li se tijekom gladovanja vježbati, što se sve može dogoditi..ali.
čitav je niz pitanja uglavnom ostaju bez odgovora. Zanimljivo je sljedeće;
u životu smo toliko truda utrošili na odluke o tome što treba jesti, a što
ne, kako pripremiti jela, koliko i kako jesti, a sad kad zapravo sami sebi
postavljamo granicu »STOP JELU«, tada - ne znamo ništa! U takvoj situaciji
čovjek dolazi u sudar s vlastitim neznanjem, a iskustvo pokazuje da se
upravo na tom mjestu prave katastrofalne pogreške. Naime, javljaju se
»savjetnici« koji pojma nemaju, ali im upornosti ne manjka. Oni nabacuju
ideje kako treba gladovati, ali sami pritom neće iskušati iste te »metode«.
Jasno, ti ljudi nisu svjesni opasnosti svog savjetovanja, jer se, u pravilu,
kad nešto krene po zlu, oni povuku.
Istina o gladovanju
Zanimljivo je zbog čega sve ljudi gladuju; djelomična ili totalna apstinencija
od jela i pića nastaje kao potreba za povremenim čiščenjem organizma
od zagađene hrane i zraka, od junk fooda, lijekova i kontaminirane vode.
Drugi, pak, gladuju iz protesta kako bi na sebe skrenuli pozornost javnosti,
a najveći broj gladuje jer je to najjednostavnija i najjeftinija metoda
mršavljenja. Pod utjecajem modnih časopisa, mlade djevojke gladuju jer
ne žele postati debele. Poveći njihov broj na taj način prelazi u anoreksiju
i završava na bolničkom liječenju. Oko gladovanja postoje kontroverze;
jedni misle da je to dobra tehnika mršavljenja, a drugi da je nepotrebna
tortura! Osobno držim da je to opasna metoda mršavljenja.
Jedno je svjesno gladovanje zbog vjerskih pobuda, a sasvim drugo
gladovanje u svrhu mršavljenja. Oba su korisna, ali na drugi način
- za predebelu osobu gladovanje može značiti spašavanje života ili
sprječavanje težih zdravstvenih posljedica. Jasno, gladovanje može
biti kontraindicirano kad je riječ o nekim bolesnim stanjima ili skrivenim
manama koje će se manifestirati u vidljivom obliku tek kad se tijelo stavi na
veliko iskušenje. Gladovanje za stariju osobu ili osobu s dijabetesom može
biti opasno. Postoji priručnik o odvikavanju od pušenja i on predstavlja
veliku pomoć ovisnicima koji se ne mogu sami osloboditi dima cigarete.
Ali, nema priručnika za gladovanje!
Oštro gladovanje može vam donijeti gubitak tjelesne težine od pola
kilograma dnevno, ali nikako nema mjesta euforiji jer na pomolu je niz
obrambenih mehanizama iz tjelesnih arsenala. Primjerice, tijelo ne voli
to što radite, ono se buni, uzvraća udarac, pa se pojačana glad javlja
26
kao noćna mora itd. Zapravo, vi ste stavili tijelo u stresno stanje ili,
kompjutorskom terminologijom, u »safe mode«, u kojem rade samo
najvažnije i najnužnije tjelesne funkcije. Tijelo trpi, diše na škrge ili nasilno
usporava rad. Ono vam jasno šalje poruku da ste vi glavni krivac za novo
stanje!
Znate li zašto kažem da nema mjesta euforiji? Nije problem u »odlasku«
kilograma, već u pojačavanju apetita. Tijekom gladovanja prisilili ste
tijelo da topi rezerve masnog tkiva i ono zdušno odrađuje tu kemijsku
transformaciju, ali kao nusproizvod su oslobođeni ketoni koji se lako mogu
prepoznati po lošem zadahu iz usta. Ako to potraje dulje, nastaje stanje
ketoze koje karakteriziraju letargija, znojenje, glavobolja I malaksalost.
Ono se može sanirati i malom količinom dodanih ugljikohidrata, primjerice,
čašom gustog voćnog soka.
Visokoproteinska dijeta dr. Atkinsa ciljano provocira ketozu . Riječ je o
smišljenu otapanju masnog tkiva bez obzira na posljedice. No, prazan
želudac uz to provocira i naglo lučenje hormona grelina koji u mozak
stalno šalje impulse »još hrane«. Nekoliko dana nakon početka gladovanja
vaš metabolizam usporava prosječno oko 20%, što medicinska znanost
prepoznaje kao mehanizam preživljavanja. Sve u svemu, nastaje dobro
znana apstinencijska kriza pa je samo pitanje tko to može izdržati, a tko
ne.
Problemi tek počinju
Tijelo se čisti, ispire, prazni, a posljedice se mogu uočiti i na psihičkom
stanju, jer se osim gladi javljaju umor, glavobolja, dekoncentracija I
konfuzija. No, za utjehu, možda ima i pozitivnih stvari. Usporavanjem
metabolizma uzeta se hrana bolje koristi, duhovno se osječate »čišći« i
počinjete primječivati da ste bili nerazumni. Ukratko, »lakše se diše«, no
stvar ni izdaleka nije gotova. Problemi zapravo tek počinju: gladovanje
znači radikalno »rezanje« dobro ustaljenih navika u izboru i pripremi jela
i sad se to vraća kao bumerang - uzimate li istu količinu hrane nakon
gladovanja kao i prije toga, morate povečati fizičku aktivnost da nekako
zadržite ravnotežu, što mnogima jako teško pada. Gladovanje u najoštrijem
obliku ostavlja tijelo potpuno bez energije I temeljnih hranjivih tvari, a
tada se troši čista supstanca, odnosno mišićno tkivo, što nije ni poželjno
ni zdravo..Krajnje je žalosno da možete čak manje jesti i više vježbati
nego prije, a da se ipak i dalje debljate, što neke doslovce izluđuje. Što
to znači? To znači da, nastavite li živjeti na isti način kao prije gladovanja,
27
možete čak postati deblji nego što ste bili! Ako tijekom gladovanja stalno
razmišljate (i govorite) da ćete nakon »golgote« sve nadoknaditi, onda od
svega - ništa, pa se može reći da ste uzalud gubili vrijeme i mučili tijelo.
Pravilno provedeno gladovanje može vam donijeti kakvu-takvu kontrolu
nad poludjelim apetitom, može vas produhoviti utoliko da uvidite svoje
slabosti i može vas učiniti toliko jakim da odmah po isteku zadnje minute
posta ne otrčite odmah do hladnjaka. A moglo bi se dogoditi da nakon
kraja posta uopće ne budete gladni, iako ste svjesni da želja za hranom
itekako postoji, odnosno, moglo bi se dogoditi da naučite razlikovati fizičku
glad od želje za hranom. To je saznanje nužno potrebno kako biste mogli
privest kraju bilo kakav smisleni režim redukcije tjelesne težine.
Kako gladovati prvi put
Ako ste totalni početnik, a želite gladovati, morate biti posve svjesni u što
se upuštate, morate znati da nije nimalo lako. Psihologija je sljedeća - ako
uspijete, bit će to vaša velika osobna pobjeda i motiv za daljnje uspjehe,
no ako odustanete, svaki će vam cilj u životu izgledati nedostižan! Stoga,
dobro izmjerite snage i krenite sa sedmodnevnim postom i to nikako ne
više od jednom godišnje.
Postoji više stupnjeva gladovanja, a najgori je preživjeti - na kruhu i vodi.
Osobno mislim da to nije nužno jer danas postoje i značajna pomoćna
sredstva koja olakšavaju preživljavanje. To su ponajprije kuhani bjelanjak
jajeta, kuhano povrće, voće, crni prepečenac, izvorska voda, 500 mg
vitamina C, tablete omega-3 masnih kiselina, tablete alf-lipoične kiseline
i piknogenol. Što se tiće fizičke aktivnosti, nitko od vas ne očekuje da se
prijavite na maraton, ali da možete otrčati nekoliko puta oko vaše zgrade -
to je sigurno! Možete trčati uz i niz stube, a možete i plivati u bazenu, rijeci,
jezeru ili moru. Pomoći će i neka od postoje ćih sprava za vježbanje. Kako
vam je poznato, masno se tkivo troši u mišićima, a ako oni ne rade, nema
topljenja masnoća. Neće masaža pomaknuti slojeve sala, već naporan
trening!
Tko je položio prijemni ispit sedmodnevnog gladovanja u svrhu mršavljenja,
i to mu je donijelo pozitivne rezultate, može probati i dvostruko teži 14-
dnevni režim koji izaziva pravi stres organizma i dobar je samo za potpuno
zdrave, mlađe osobe. Pritom treba naglasiti da je reakcija organizma vrlo
individualna - kod nekoga sve može proći glatko I bez većih iskušenja, a
kod drugoga brzo dolazi do ozbiljnijih problema.
28
Gladovanje ili kontrola kalorija?
U najnovijem izvješću objavljenom u travanjskom on-line izdanju
»Proceedings of National Academy of Sciences«, pokusi su pokazali da
redukcija dnevnih kalorija za 40 %, što je jednako umjerenom režimu
gladovanja, može imati pozitivne učinke vidljive u rapidnom gubitku težine,
pod uvjetom da se takav režim zadrži dovoljno dugo. Vođa istraživačkog
tima, dr. Mark Mattison iz Nacionalnog instituta za starenje, kaže da
stara metoda izgladnjivanja u modernom izdanju predstavlja vrijedan
instrument u prevenciji debljine. No, za američke uvjete ostaje problem
psihološke naravi. Tko će, naime, ljudima objasniti da uz silno obilje hrane
treba gladovati?
Izbjegavanje (preskakanje) obroka druga je metoda koju mnogi liječnici
smatraju štetnom uz objašnjenje da se u idućem obroku unos kalorija
namiri pa čak i premaši. No, istraživači iz skupine dr. Mattisona misle da
izbjegavanje obroka i nije tako loše kako izgleda na prvi pogled. Opsežni
pokusi iznjedrili su i drugu zanimljivost - miševi koji su svaki drugi dan
gladovali živjeli su duže u odnosu na skupinu koja se hranila standardnom
prehranom. Kako to objasniti? »Mišljenja smo da gladovanje izaziva stres
stanica i u nastojanju da prežive, one postaju aktivnije. To je slično kao što
trening izaziva stres mišićnih stanica i one hipertrofiraju, pa čovjek tako
stječe veću mišićnu masu, odnosno veću snagu«, kaže dr. Mattison.
Ono što možda treba istaknuti jest da su miševi na 40% redukciji kalorija
u pokusu izgubili skoro 50 % prvobitne težine, za razliku od kontrolne
skupine. Baš zbog navedenih činjenica, nutricionisti u zadnje doba
preporučuju da se poveća broj obroka, ali bitno smanji njihova količina.
No, najzanimljiviji dio pokusa jest da su miševi koji su bili na restrikciji
duže vrijeme pokazali otpornost na oštećenje moždanih stanica. I evo
odmah najmanje tri razloga za gladovanje: gubitak težine, produženje
života i prevencija Alzheimerove bolesti.
Gladovanje - operacija bez skalpela
U svojoj poznatoj knjizi »Post i jedenje« autor Joel Fuhrman spominje
iskustva brojnih europskih klinika koje već desetljećima koriste gladovanje
kao učinkovitu mjeru za detoksifikaciju i ozdravljenje organizma. No,
njegovo gladovanje ne treba shvati doslovno, već selektivno; gladovanje
može značiti uzdržavanje od crvenog mesa, masnih namirnica, visoko
kaloričnih namirnica, kolača i slatkiša...Dakle, gladovanje po njemu ne
29
znači da organizam trpi, već naprotiv, organizam ima svega dovoljno, ali
ničega nema u suvišku! Neki su dijabetičari na dijeti koja zapravo znači
selektivno gladovanje, a oni koji žele smršaviti zapravo se najčešće služe
metodom gladovanja.
Kod toga, jasno, odmah treba naglasiti da totalna apstinencija od hrane
nije ni dobra ni zdrava, što se lijepo može vidjeti na primjeru mladih
anorektičarki koje često završe u bolnici na prisilnoj prehrani sondom jer
toliko oslabe da više ne mogu hodati. »Rezanje kalorija« pomaže – kažu
najnovija znanstvena istraživanja nedavno objavljena u Proceedings of
National Academy of Sciences, Ona su definitivno pokazala da »rezanje
kalorija« u svakodnevnoj prehrani, dugoročno gledano može pomoći
organizmu da lakše prebrodi stresne situacije, da poveća senzitivitet
na inzulin i, što je najvažnije, da produlji život. Kao indikator za ovakve
zaključke poslužila su laboratorijska istraživanja koja su se sastojala od
pokusa s dvije velike skupine miševa - jedna je dobivala hranu po želji,
a druga isto to, ali svaki drugi dan. Rezultati druge skupine bili su slični
ili gotovo identični onima koji se dobivaju kod ljudi kod kojih se normalan
dnevni kalorijski unos skrati za 40% ili preciznije, ako ste konzumirali
prosječno 3500 kcal, sad konzumirate 1400 kcal manje, dakle 2100 kcal
dnevno. Nećete zapravo, biti gladni, samo će vam obroci biti »tanji« na
što se možete naviknuti.
Sad je u tijeku sličan pokus na ljudima, čiji se rezultati u znanstvenom svijetu
očekuju s velikom pozorno šču. Protokol pokusa bio bi otprilike ovakav;
jedete normalno količinski i kalorijski, a nakon svaka 4 sata uslijedio bi
post od 20 sati! Dr. Mark Matson, šef projekta na Nacionalnom institutu za
starenje (National Institute on Aging) vjeruje da takvo »eskiviranje« obroka
apsolutno neće naškoditi organizmu, jer će sve hranjive tvari organizam
dobiti, ali u zakašnjenju. Ako se temeljem toga izvede da biste tri dana
mjesečno proveli u postu, na duge bi vam staze to donijelo neprocjenjive
koristi za zdravlje; kontrolu težine i inzulina, dobru memoriju, brže
zarastanje ozljeda i dulji život. Temeljem znanstvenih je dokaza izveden
zaključak da tri dana posta mjesečno izvrsno oslobađa tijelo toksina, a pet
dana mjesečno nevjerojatno pomaže zacjeljivanju ozljeda, normaliziranju
kolesterola u krvi i obnavljanju obrambenih snaga.
Kobno samootrovanje
Ako imate neurednu stolicu i pijete malo tekućine, ako se vaše stanice
sporo oslobađaju toksina koji nastaje tijekom metabolizma, tada dolazi do
30
akumuliranja otrova u stanicama pa vremenom nastaje samootrovanje.
Tome u velikoj mjeri doprinosi deficitarna (neuredna) prehrana u kojoj
nedostaju važne hranjive i zaštitne tvari, sjedeći stil života (sjedenje u
autu, uz TV i računalo) koji za posljedicu nosi začep, te na kraju pušenje,
onda se proces samootrovanja značajno ubrzava. Rezultat toga je
degeneracija, naglo starenje stanica i njihovo umiranje. Ako se to događa
na razini stanica, jasno je da će postupno slabiti funkcije tkiva i organa
čije su stanice zahvaćene procesom (slabiji vid, slabija memorija, gubitak
snage itd).
Zašto je to važno? Tijelo stari iznutra, premda izvana izgleda da je sve
u redu! I sada dolazimo do najvažnijeg zaključka zbog kojeg ima dosta
zabluda; ne ravna se starenje po kalendaru, već po zdravlju stanica!
Kronično zadržavanje toksina u organizmu stvara pogubno okruženje
koje se često odražava kao glavobolja nepoznatog uzroka, proljev pa čak
i depresija. Što takvo stanje dulje traje, problemi su veći. Gladovanjeto
negativno okruženje prekida i nudi organizmu brzo obnavljanje, a pokusima
je utvrđeno da se baš u vrijeme posta mokraćom oslobađa i desetak
puta više toksičnih raspadajnih nuzprodukata! Zapravo, gladovanje daje
organizmu važan »predah«! No, valja spomenuti da post i štedi energiju.
Naime, kako je poznato, tijekom žvakanja, probave, asimilacije i eliminacije
troši se i do 10% tjelesnih zaliha energije. Sasvim je jasno da organizam
tu »ušteđenu« energiju može usmjeriti u pravcu obnove obrambenog
sustava ili rasta. One druge, sitnije koristi od gladovanja ne bi trebalo ni
spominjati; ako nema hrane u želucu, ne luče se probavni enzimi i štede
žlijezde koje ih luče, a prije svega se »odmara« gušterača. Ako nema
inzulina, nema taloženja sala, a ako nema masnoće i kolesterola u krvi,
nema talolženja plakova u krvnim žilama.
Kad netko kaže da gladuje, to kod nas ima negativan prizvuk, no
objektivno govoreći, ako postoji kalorijsko (kontrolirano) gladovanje
s određenom svrhom kao što je, primjerice, liječenje nekih bolesti ili
skidanje viška tjelesne težine, to je poželjna metoda.
Kratki post više puta godišnje
Po svim medicinskim pokazateljima, gladovanje je značajan »okidač«
za proces čiščenja organizma i bolju oksidaciju stanica. Dakle, kratki
post preporučljiv je nekoliko puta na godinu.
Mnogi suvremeni liječnici vjeruju da preventivno gladovanje smanjuje
rizik od mnogih kroničnih bolesti (visok tlak, visok kolesterol i trigliceridi,
31
kardiovaskularne bolesti, migrena, glaukom, Kronova bolest, psorijaza
itd). Obilje ne donosi zdravlje, što se najbolje vidi na primjeru Amerike.
Evo još jednog pokusa koji to dokazuje; skupinama miševa od kojih je
prva dobivala svakodnevnu hranu po želji, a druga samo svaki drugi dan,
nakon pet mjeseci je apliciran neurotoksin koji zasigurno oštečuje stanice
mozga i izaziva bolest sličnu Alzheimeru kod ljudi. Skupina koja je bila na
postu imala je značajno manja oštećenja od kontrolne skupine miševa.
No, iznad svega su zanimljivi rezultati istraživanja utjecaja gladovanja na
status psihijatrijskih bolesnika na moskovskom Psihijatrijskom institutu.
Kod pacijenata s neurozama i kod shizofrenih bolesnika u čak je 70%
slučajeva došlo je do osjetnog poboljšanja. Prof. dr. Nikolajev, rukovoditelj
projekta, objasnio je da gladovanje daje cijelom živčanom sustavu priliku
da se »odmori« i oslobodi otrova, tj. toksičnog otpada metabolizma, a takav
je poduži odmor prijeko potreban da se bolesno stanje smiri. Nikolajev je
dodao da gladovanje nije ništa drugo doli interna operacija bez skalpela.
Ako ste zbog gladovanja živčani, nemojte koristiti »žvakalice« jer izazivaju
lučenje želučanih sokova, a budući da nema čvrste hrane, ti isti probavni
sokovi mogu oštetiti nježnu želučanu sluznicu.
Također treba izbjegavati paprene bombone jer i oni stimuliraju lučenje
probavnih sokova, kao i tvrde, drops bombone. Pretpostavka da za
vrijeme gladovanja treba mirovati ili čak spavati, potpuno je kriva. Treba,
naime, nastaviti s istim aktivnostima kao i prije akcije čiščenja organizma.
Dapače, preporučuje se što više kretanja u obliku šetnji. I oko toga što
od prehrambenih dodataka treba uzimati za vrijeme gladovanja, oduvijek
postoje dvije struje; jedna koja tvrdoglavo kaže -ništa, te druga koja
preporučuje uzimanje nekoliko dodataka. Sigurno je da su antioksidansi
potrebni i korisni. Zatim šumeći magnezij odmah nakon ustajanja, a kroz
dan šumeći C vitamin.
I na kraju upozorenje: razumljivo je da se gladovanje ne preporučuje djeci
i trudnicama ili, ako je to već prijeko potrebno, onda svakako pod strogim
nadzorom liječnika.
Gladujte uz prirodne voćne sokove
Od brojnih metoda gladovanja koje preporučuju, kako klinike za mršavljenje,
tako i brojni proizvođači raznih formula, najbolje je gladovanje uz sokove.
Kod toga, jasno, treba koristiti prirodne sokove dobivene 100 % od voćnih
plodova. Ostaje da takve (skupe) sokove nabavite, ali postoji i mogućnost
32
da prirodne sokove napravite –sami pomoću sokovnika!
Zatim slijedi gladovanje običnom vodom, što je punih 75 godina bila
preporuka kako službene medicine tako i nekih pojedinaca, diskreditirano
je jer se pokazalo da zbog razlike u osmotskim tlakovima dosta toksina
zaostaje u krvnoj struji, a organizam toliko oslabi da konačno završi u
krevetu. Za raziliku od vode sokovi osim vode u sebi sadrže i dovoljnu
količinu ključnih vitamina, osobito vitamina C. Voćni i povrtni sokovi,
alkalne biljne juhe i biljni čajevi, omogućit će zadovoljavanje osjetilnih
tjelešaca u ustima, ali i unos minimalnih količina raznih zaštitnih tvari.
Svježe pripremljeni sokovi koji dnevno donose neophodnih 400-500
kcal brzo prodiru u krv i otplavljuju sav otpadni materijal metabolizma.
Optimalna mješavina negazirane vode i prirodnog soka jest odnos 1:3
(najbolje u stakleni pehar pa u hladnjak).
Klinika Mayo preporučuje devet do deset čaša takve mješavine dnevno!
Od povrtnih sokova u nas u obzir dolaze sokovi od rajčice, cikle i
mrkvice. No s mrkvom upozorenje da se ne pretjeruje budući se može
dobiti žuta boja kože! Ako ste spremni za gladovanje odvojiti malo više
novca, onda vam odlično može poslužiti sok (napitak) od aloe vere koji
se u nas može nabaviti već odavno. Uz korištenje sokova u obzir dolaze
sve one malokalorične namirnice detaljno opisane u knjizi »Strategija
mršavljenja« (kuhani bjelanjak, sojin sir tofu, prepečenac...). Detaljno
medicinsko ispitivanje osobe koja je bila na kontroliranom gladovanju
desetak dana, pokazalo je dinamičnu ravnotežu svih pokazatelja, a
subjektivno osječanje takvih osoba »bolje je nego prije ulaska u režim
gladovanja«. Osobito se ističe razina inteligentnog rasuđivanja, što znači
da gladovanje godi kori mozga. Razina serum proteina i šečera u krvi bila
je stabilna, a i drugi pokazatelji daju do znanja da je neprestano na djelu
sinteza i dekompozicija proteina.
ZAŠTO JE TEŠKA KONTROLA TANJURA
Kod procjene dnevnog unosa kalorija svi gledaju u broj obroka, dok
se njihova veličina zanemaruje. Gotovo se nitko ne može zaustaviti
na standardnoj veličini; uvijek postoji trend povećavanja. Mega-
obroci su realna opasnost za pretilost ljudi , ne samo u SAD-u, već i
kod nas. No, veći obrok nikako ne znaći i bolji, zapravo VEĆI OBROK
- VEĆA GLAD
33
Pojesti malu pizzu nije „in“
Rafinirani marketing u SAD-u razvio je dvije ključne stvari kod svojih
potrošača; natjecateljski duh u konzumiranju hrane s jedne i uštede pri
kupnji namirnica s druge strane. I jedno i drugo je vrlo loše jer kupuje
se previše velikih pakovanja koja se potom nepotrebno uskladištavaju
u hladnjacima i, naravno, previše se jede. Osobito zabrinjava pomirljivi
ton prema ekstremno gojaznim ljudima koji se u javnosti ne tretiraju
kao »bolesnici«, već kao normalni ljudi “kojima ne smeta što su debeli”.
Odnosno, debljina se diskretno popularizira radi potrošnje ekstremno
velike odjeće i ogromnih količina hrane koju debeli ljudi mogu konzumirati.
Stimulira se samo potrošnja, a sve drugo nije važno. Uostalom, za debele
ljude neka se pobrinu liječnici koji također na njima moraju zaraditi. Ukratko,
na pretilima se dobro zarađuje i takav “business” ne smije stati.
Premda mnogi ljudi koji u SAD-u redovito odlaze na ručkove i večere u
restorane nisu ni primijetili povečavanje obroka; analize uzoraka uzetih
nasumce pokazuju da se velikim obrocima kalorijski unos povećava čak
za 56 %. Najgore od svega je što su se ljudi navikli jesti mnogo i sada ih ne
možete vratiti natrag i naučiti da jedu manje. Pojesti malu pizzu nije »in«,
ali kad se donese velika pizza sva se lica ozare. Nikoga ne boli glava ako
osoba koja je naručila takav mega-obrok ne pojede do kraja. Tko mu je kriv
kada „jede kao dijete“. Kako ćete kod kuće tinejžerima sipati male čaše
Cole kada su navikli piti iz plastične boce koja minimalno ima 0,5 litara? U
svakoj litri Cole nepotrebno dobiju 10% suhe tvari kukuruznog sirupa koji
„žmiče“ gušteraču jer je riječ o visoko glikemijskom ugljikohidratu.
Temeljna pogreška većine ljudi jest uvjerenje da se od obroka mora najesti
zbog čega često dvaput uzimaju meso, juhu ili prilog. A kad dođe na red
slatko, onda svatko gubi osječaj za mjeru. Nikada ne bismo znali kakav je
stvarni utjecaj veličine obroka na tjelesnu težinu da se za to nije pobrinula
skupina stručnjaka sa Sveučilišta u Pensilvaniji, SAD, pod rukovodstvom
dr Barbare Rolls. Rezultati tog zanimljivog istraživačkog pothvata objavljeni
su u časopisu „The American Journal of Clinical Nutrition”, u broju od
prosinca 2003. godine. U pokus je stavljena 51 osoba starosti od 21 do
30 godina, oba spola, od kojih je polovica bila normalne, a druga polovica
pretjerane tjelesne težine. Kako bi se prostudiralo ponašanje ispitanika,
jednom tjedno su dolazili na ručak koji je bio točno programiran, a sastojao
se od tjestenine sa sirom, štapića mrkve, čokoladnih pločica i vode. Svaki
tjedan ispitanici su dobivali drukčiju veličinu obroka tjestenine, u rasponu
od 2,5 do pet šalica. Mrkvu i čokoladu su morali pojesti, a tjesteninu su
34
mogli povećavati prema želji. Primijećeno je u obje grupe da su ispitanici
pojeli više ako je bilo dostupno više hrane. Zaključak je bio da je svaki
ispitanik osjetljiv na veličinu obroka i tu su među ljudima ogromne razlike.
Zapravo, nitko ne zna svoju mjeru već je jedini kriterij trenutno stanje i
raspoloženje. Ali, ovom zaključku valja dodati i još nešto - nije svejedno
koliki je obrok, već i kakva mu je struktura. Jer, ako je riječ o velikom obroku
visoke kalorijske vrijednosti kao što je, primjerice, dvostruki hamburger,
uobičajen u SAD-u, onda to postaje pogubno. Veliki obroci niskokalorične
hrane kao što su kuhano povrće i voće nisu opasni i, dapače, preporučljivi
su zbog visokog sadržaja vlaknaste strukture, vitamina i minerala.
Uz glazbu i svijeće jede se manje
Osječajući da se u veličini obroka možda krije jedan od važnih čimbenika
pretilosti u SAD-u, dr. Barbara Rolls koja je inaće istraživač problema
gladi i sitosti napisala je i posebnu knjigu pod naslovom »Plan za kontrolu
veličine obroka«, koja je pobudila veliko zanimanje stručne javnosti.
Osnovna teza koja se proteže kroz knjigu jest . što veći obrok to veća
glad, odnosno veliki obrok budi duhove kod ljudi i razbuktava novu glad.
Glavni krivac su TV propaganda za hranu i prehranu koja zauzima preko
50 % oglasnog prostora i restorani koji da bi privukli mušterije stalno
povećavaju obroke. Skupina suradnika dr. Rolls došla je do još zanimljivih
otkrića. Ako se jede tradicionalno za stolom bez ometanja, jede se manje i
ostaje sit dulje, ali ako se jede na poslu ili kad ne.to smeta, primjerice TV,
pojede se mnogo više! Ako se za vrijeme objeda serviraju obroci s 50%
više hrane, sve će biti pojedeno, a taj višak iznosi značajnih 172 kcal. Ako
se tako radi cijeli tjedan, unos je veći za 1204 kcal.
U sljedećem pokusu je utvrđeno - ako skupina ispitanika dobiva svaki
tjedan isti dnevni jelovnik, ali s različitom veličinom obroka, žene će kod
povećanih obroka pojesti dnevno 336 kcal više, a muškarci čak 513 kcal
više. A kad je dnevna porcija hrane dvostruka, žene su konzumirale 530
kcal više, a muškarci čak 803 kcal. Dakle, što je veći obrok više se jede.
Jasno je da se sav višak kalorija taloži u salo.
Ako uz jelo svira tiha glazba ili zapale svijeće, kao što je to običaj u
Danskoj, jede se manje. Očito je kako je čovjek vrlo osjetljivo biće koje na
sve reagira. Trebam li spominjati da su i pokusi na životinjama pokazali
identične rezultate? Primjerice, krave muzare daju oko 5% više mlijeka
ako u štalama svira lagana klasična glazba. Ako se na glazbu naviknu pa
im se glazba uskrati, može se dogoditi da količina mlijeka bude smanjena.
Zlobnici kažu da su restorani u SAD-u, povečavajući obroke, namjerno
35
učinili ljude ovisnicima isto kao što su proizvođači bezalkoholnih pića
učinili tinejdžere ovisnicima jer žeđaju upravo zato što su napici previše
slatki. Tako jedna boca traži drugu, a žeđ se stalno povečava. A vodu
više nitko ne pije i ne gleda, premda je ona jedino i pravo sredstvo za
gašenje žeđi. To istovremeno pokazuje kako je moćna TV reklama u
stanju »oprati mozak«. Sve jasno vodi zaključku kako Amerikanci, ali
sve više i Europljani, moraju biti debeli. Ljudi se “navode” da puno jedu
i piju, da stvaraju velike zalihe hrane u kući, da kupuju velike hladnjake,
da kupuju mega-obroke, da djecu navikavaju na industrijsku hranu,
da im u torbe za gablec stavljaju sokove umjesto boce izvorske vode i
čokoladne pločice umjesto sendvića. Budući da svi trendovi industrijskog
potrošačkog mentaliteta putuju sa Zapada na Istok, nikako nije uputno
rugati se Amerikancima jer problem pretilosti uveliko kuca na vrata EU, a
kucanje se može čuti i kod nas u Hrvatskoj.
Mjera i kolateralne žrtve
Odavno sam se uvjerio da mnogi ljudi nemaju predstavu o energetskoj
vrijednosti namirnica, a zapravo to je isto što i energetska vrijednost svakog
drugog goriva. Jedna banana prosječno ima oko 100 kcal i apsolutno nije
svejedno da li se pojede jedna ili 5..Dobro je sve što je umjereno poznata
je izreka koje se nažalost, nitko ne pridržava. Što ste stariji trebali biste po
logici stvari jesti manje (budući da se potrebe smanjuju) ali često se jede
više pa tako i dobijemo „debeljuce“ od 120 i više kilograma. Ponuda hrane
je tako velika, a propaganda tako jaka da mirne duše možete jesti za 30 %
manje obroke u odnosu na nekakav standard, a da ne budete zakinuti u
pogledu zadovoljavanja tjelesnih potreba za energijom i hranjivim tvarima.
Naravno, pod uvjetom da se znate raznoliko hraniti odnosno da niste neki
prehrambeni čudak. Dr. Marion Nestle, nutricionist na Sveučilištu New
York kaže da je mjera temeljni problem ljudi..Ljudi znaju i mogu izmjeriti
sve (uključivo i međuzvjezdani prostor) ali ne mogu izmjeriti svoj tanjur
koji je velik oko 20 cm..Žalosno ili smješno?..
Nadalje čini mi se da se čovjek (premda na vrhu piramide) nije previše
udaljio od svojih dalekih predaka jer sjedimo, jedemo i spavamo. Sve
ostale aktivnosti mogu se zanemariti..Mi smo jedina bića na planetu koja
žive u zajednici i okruženju koji nas čine debelima. S autom se izlazi iz
kuće, umjesto da idemo stubama vozimo se dizalom, umjesto da djeca
veselo trče do škole, tamo ih voze roditelji od straha da im se na putu što
ne dogodi. Staze za bicikle urbanisti više ne predviđaju jer jednostavno
smetaju sve gušćem prometu. Kretanje je svedeno na minimum i dalje se
smanjuje.
36
Više jedemo, manje se krećemo i tako se s velikom sigurnosti može napraviti
scenario naše budućnosti. Unos energije će biti sve veći a potrošnja sve
manja. Pravo carstvo degenerativnih bolesti. Kad smo osudili TV zbog
nekoliko sati bespotrebnog sjedenja kao značajan čimbenik problema
pretilosti, pojavio se novi problem - kompjutor. Sjedimo, jedemo i spavamo!
Ali, nismo jedini jer sudbinu čovjeka dijele i druge domaće životinje, a
osobito psi (slijepa odanost se nikad ne isplati). Zapravo, psi su vjerna
kopija čovjeka jer su promijenili životne navike slično kao čovjek. Prešli su
na industrijsku hranu u perliranom obliku i prestali su se kretati ne svojom
voljom, već voljom svojih gospodara. Rezultat je debljina koja uništava sve
poznate odlike dobrog psa i pretvara ih u karikaturu. Još kad im pokrijete
uši da ne ozebu i odjenete šarene prsluke – slika je kompletna. Što bi na
to rekli polarni haskiji, psi koji na sjeveru vuku teške saonice na minus 30
stupnjeva Celzija i dobiju za obrok smrznute riblje ostatke?!
Izgleda kako ništa nismo naučili iz prošlosti. U 19. stoljeću zahvaljujući
naletima epidemije kolere, tifusa i tuberkuloze arhitektura se promijenila.
U 21. stoljeću činimo upravo suprotno; umjesto gradova s prostranim
šetalištima, načinili smo betonske tunele i nadvožnjake za automobile
tako da smo postali totalni ovisnici o limenci na kotačima. Ona nas naime
iznosi na svijetlo dana i na «svježi» zrak..Što god dotakne rukom, čovjek
upropasti a njegov vjerni sluga pas je kolateralna žrtva.
SMANJI UNOS ENERGIJE,
POVEĆAJ POTROŠNJU
Dijeta je puno, uspjeha malo..a business oko mršavljenja cvate.
Ništa ne stvara takvu nedoumicu kao debljina; pitanje bez pravog
odgovora jest kako smršaviti? Ravnoteža između unosa energije i
njene potrošnje najveći je problem suvremenog čovjeka
Čuvajte se senzacionalnih dijeta
Prebrojavanje je pokazalo da trenutno na tržištu postoji preko 200 različitih
dijetalnih metoda koje nude brzo i učinkovito rješavanje problema viška
tjelesne težine. Na prste se mogu nabrojati dijete koje daju barem nekakve
rezultate, a prema ozbiljnom znanstvenom istraživanju svega jedna dijeta
kvalificirala bi se kao učinkovita. To je porazna činjenica koja navodi na
zaključak kako debeli ljudi investiraju u jednu industriju koja im za uzvrat
37
ne daje ništa osim varljive nade da će se u određenom roku riješiti viška
kilograma. Svake se godine u SAD-u pojedine osobe iz javnog života
odlučuju na neki od dijetalnih režima, naravno uz prisutnost medija koji će
zatim pratiti kako ta osoba «senzacionalno gubi kilograme» zahvaljujući
određenom programu. Gostovat će u različitim televizijskim emisijama,
dovodit će se stručnjaci, a sve se zapravo svodi na reklamu pojedinih
programa. »Prepustite se nama i mi ćemo vas ‘srediti’ da vas neće
prepoznati ni rođena majka«, kaže se u poruci jednog on-line programa
za mršavljenje gdje je dovoljno samo ostaviti adresu svoje e-pošte i
naravno broj kreditne kartice. Suprotno svim objašnjenjima, broj korisnika
dijeta sve je veći jer se rapidno povečava broj osoba koje iskaču izvan
standardnih tjelesnih proporcija. Časopisi svakodnevno zasipaju čitatelje
reklamama o novim senzacionalnim dijetama koje »rade dok vi spavate«.
Preko 80% on-line savjeta poznatih stručnjaka, koji svakodnevno daju
odgovore na pitanja, odnose se na skidanje viška kilograma koji su nastali
nepromišljenim konzumiranjem jela i pića tijekom blagdanskih dana. Tu
se ubrajaju i tradicionalno loše prehrambene navike Hrvata koji stalno
spajaju blagdanske dane, mnogo jedu i piju, a sve manje se kreću.
Najvažnija je motivacija
Amerikanci sve istražuju i o svemu imaju statistiku koja im koristi da
vide - kuda i kako dalje. Tako je poznati znanstveni časopis Annals of
Internal Medicine, zahvaljujući timu stručnjaka, istražio deset najboljih
(najskupljih) dijeta i došao do zaključka kako samo jedna među njima
zaista djeluje, a to je Weight Watchers koja je poznata u SAD-u, ali vrlo
malo kod nas. Temeljni pristup kod svih smislernih metoda jeste - sam
svoj majstor tj čovjek ostaje temeljni čimbenik u procesu mršavljenja, a
sve drugo su pomoćna sredstva. Među tolikim debelim ljudima, među
toliko hrane, teško je zadržati stvari «pod kontrolom«. A nakon blagdana
kada se najviše jelo i pilo, a najmanje kretalo, problem je još veći. Stečeni
višak sala oko trbuha ili na zadnjici teško je skinuti, daleko teže nego
spriječiti nepotrebno debljanje. Iz velike ponude dijeta, kojih ima preko
200, običnom čovjeku teško je odabrati pravu. Druga opcija temelji se na
principu »sam svoj majstor«, A preporuka je vrlo jednostavna i nadasve
jeftina – prepolovite obroke i to činite sljedeća 3 mjeseca. Nakon toga
prihvatite novi stil ponašanja kao pravilo.
U pitanju je samo vaša motivacija. Sve ovisi o tome koliko ste zaista
spremni žrtvovati za sebe i svoj izgled. Vaša volja ima središnje mjesto, a
sve drugo su samo pomoćna sredstva. Dijeta znači odricanje od ustaljenih
38
navika, a na to je od 100 ljudi spremno jedva 15%. Od tih 15% polovica
otpadnu u prvoj fazi, a samo najuporniji ostaju i uspiju.
Ova statistika nekome može izgledati drastična, ali iskustva s mršavljenjem
su upravo takva. Mršavljenje je i fizički i psihički stres pa tko tvrdi suprotno
- laže. Premda svaka dijeta ima neka druga pravila, sve se svodi na isto
- manje hrane, a više vježbe odnosno smanji unos, a povećaj potrošnju.
Psiholozi su utvrdili da stroge zabrane što se smije, a što ne rađaju kod
ljudi otpor i da se sve završava krahom. Smanjivanje uobičajenih obroka
do 50% smatra se jednom od najučinkovitijih metoda za redukciju tjelesne
težine. Ona podrazumijeva smanjivanje porcije mesa i priloga, primjerice
jedna hrenovka umjesto cijelog para, jedna šnita kruha umjest otri... Tajna
se krije u činjenici da nije važno što jedemo, već koliko jedemo.
Neka hladnjak bude prazan
Kontrola obroka je jednostavna, jeftina i sigurna metoda za redukciju
tjelesne težine samo kada se sustavno provodi. Bez lijekova i zabrana,
bez torture, bez skupih namirnica. Nakon prepolavljanja obroka ide se
na drugu fazu koja podrazumijeva organiziranu borbu protiv kalorija tako
da se isključuje sve ono što ih donosi. U toj borbi koja se često pretvara
u pravu hajku na kalorije u pravilu se progone »zli duhovi« tako da se iz
obroka izbacuje sve što nalikuje na masnoću, što nikako nije dobro jer
tijelo mora primati određenu količinu masnoće i u vrijeme mršavljenja.
Dakle, može mlijeko ali ono s 1,5% masnoće.
Bitka sa samim sobom je najgora bitka i tu je bolje ne dovoditi se u
iskušenje. Zato je najbolje da hladnjak bude prazan i da se kupuju samo
one namirnice koje će biti potrošene tijekom dana. Prvo vrijeme je najgore
jer se tijelo teško navikava na burne promjene, ali kasnije kada se ulovi
ritam sve je lakše. Režim koji garantira mršavljenje tempom od 0,5 kg/
tjedno je minimalno 1000 kalorija a optimalno 1250 kcal.
To znači da bi ovisno o spolu maksimalni dnevni unos bio 1500 kalorija.
I da se ne zavaravamo – tako treba tjerati više mjeseci ako se želi
pobijediti pretilost. Pozitivni rezultati ne mogu se vidjeti nakon 15 dana,
ali su značajni nakon tri mjeseca, na veće smanjivanje tjelesne te_ine
može se računati tek nakon 6 mjeseci, a je li dijeta bila uspješna vidjet
će se tek nakon godinu dana. Budući da je strpljivost najveće iskušenje
korisnika dijete, veliki ih broj otpada jer nije u stanju «izdržati»m kronično
gladovanje. Naime, takva osoba izgubi bitku s samim sobom.
39
Unatoč raznolikoj ponudi raznih sredstava, preporučuje se korištenje knjige
«Jelovnici za mršavljenje» (istog autora) koja omogućuje izradu jela po
želji a sve u energetskoj vrijednosti od 1250 kcal..Također se preporučuje
CD-ROM «Mršavite bez torture» Na taj način se korisnik aktivno uključuje
u svoje mršavljenje i jača svoje samopuzdanje
A što se tiće vode, pokazalo se naime da pijenje vode ili nezaslađenog čaja
ima pozitivni utjecaj jer stalno popunjava želudac. No s druge strane, višak
vode ispire minerale o kojima svakako treba voditi računa. Znanstvenici
su dokazali da pijenje dvije litre vode dnevno može sagorjeti 150 kalorija.
Naravno, nije svejedno kakva se voda koristi. Gazirani i zaslađeni sokovi
te ostali napitci nemaju takav učinak pa je pogrešno ako netko misli da će
smršaviti uz Coca-Colu.
Mršavljenje uz intenzivne mirise
Ako se u kuhinji priprema pečenje ili se nešto pirja u umaku od rajčice,
a vi ste u susjednoj prostoriji, vjerojatnost da ogladnite povečava se
za 50%. Zašto? Zato što ste cijelo jutro mirisali ono što će doći na stol.
Mirisi su podražili centre za glad u kori mozga i posljedica je istinska
glad. Ako postoje stimulativni mirisi, vrlo je logično da postoje i oni drugi
- destimulativni. Ovim naizgled banalnim projektom o utjecaju mirisa na
glad bavi se skupina stručnjaka iz Chicaga. Udisanjem pojedinih aroma u
obliku praha kojim se prije obroka posipa jelo može se prevariti mozak da
je želudac dobio više hrane nego je zaista konzumirano.
Napravljene su dvije skupine aroma - slatkaste (kakao, banana, karamel,
vanilija) i slankaste (sirevi, pržena slanina, prženi luk). Pokazalo se
da je učinak bolji što je aroma jača. Na 108 ispitanika dobiveni su vrlo
zadovoljavajući rezultati. Prosječni gubitak tjelesne težine bio je oko 15
kilograma za šest mjeseci. Tijekom ispitivanja nije bilo nikakvih restrikcija
u prehrani, jednostavno je došlo do smanjivanja unosa. Ispitanicima
je rečeno da jedu koliko žele samo da prije posipaju jelo s jednom od
aroma.
Ukratko, dijeta pomoću jakih aroma djeluje, a dobiveni rezultati su više
nego ohrabrujući. Stručnjaci objašnjavaju da 90 % osjetilnih utisaka koji
čine okus i aromu nekog jela isključivo stvara miris te da je čovjek vrlo
osjetljiv na mirise i da, što je najvažnije, miris jela ima veliki udjel u osječaju
sitosti. Što više mirišite hranu - to ste sitiji.
40
Kaktus dijeta
U poplavi dijeta svašta se može naći ; od sasvim bizarnih do onih najboljih.
Svaka dijeta je nekakav režim koji limitira unos i stimulira potrošnju
energije. Ljudi ne znaju mjeru i nažalost ne mogu kontrolirati svoj tanjur.
Zato dobivaju okvir kojega se trebaju striktno pridržavati. Dijeta nije
uspješna ako se postignuto smanjenje tjelesne težine ne može zadržati
barem godinu dana..
Kaktus dijeta vrlo uspješno ulazi na naše tržište 2006 godine a
podrazumjeva korištenje ekstrakta kaktusa Opuntia Ficus Indica koji je
patentiran u Francuskoj. Uzimaju se 3 kapsule nakon obroka svaki dan po
čemu je ova dijeta specifična. Ekstrakt kaktusa ima sposobnost hidrofobne
apsorpcije masnoća na sebe i time najkaloričniji dio hrane prolazi van bez
ulaska u organizam. Na taj način ekstrakt Neopuntie veže oko 30% svih
masnoća. Ako se uzme u obzir da svaki gram masti ima 9 kcal i da ljudi
vole masno, nije teško izračunati što to znači kada se svakodnevno skine
30% kalorija masti.
Kada se dakle krene u proces mršavljenja na razini 1250 kcal/dnevno
(dijeta dr Kulier-a) onda će kapsule ekstrakta Neopuntie doći kao izvrsni
dodatak.. Među sličnim sredstvima za mršavljenje preparat Neopuntie
poznat je kao potpuno neškodljiv. Ako se dakle pretila osoba mora odlučiti
što i kako koristiti, onda predlažem svakako – kaktus. Nisu badava
francuski proizvođači nagrađeni za najinovativniji proizvod u 2006 g.
MLIJEČNA DIJETA I BANANE
Mlijeko sadrži sve za preživljavanje uključujući i dragocjeni kalcij,
a kad je malomasno - pruža mogućnost mršavljenja. Prestanak
konzumiranja mlijeka poziv je na stvaranje masnog tkiva. Zato
konzumirajte 3 čaše obranog mlijeka dnevno ili malomasni jogurt i
skidajte suvišne kilograme
Hrana bez kalcija vodi u pretilost
Kad biste nekome rekli da se učinkovito mogu skidati kilogrami uz dijetu
malomasnim mlijekom, svakako bi prvo bio vrlo iznenađen, zatim sumnjičav
da bi na kraju takvu ideju odbacio s velikom nevjericom. Ali, želim vas
podsjetiti da kao dojenčad prekrasno živimo i razvijamo se na majčinom
mlijeku ili ako nema njega onda na mliječnim formulama. I tako godinu
41
dana ili malo više. Mršavljenje uz gladovanje ili uz oštru redukcijsku dijetu
je opasno upravo zbog toga što postoji mogućnost da nasušne potrebe
organizma za hranjivim tvarima zakinete na nekom važnom mjestu i
tako svoje stanje debljine bitno pogoršate. Ako idete na mliječnu dijetu
to se u pravilu ne događa jer jednostavno ona ima sve što vam treba.
Znanstvena istraživanja koja su u posljednje vrijeme potkrijepljena i vrlo
jakim dokazima upravo to potvrđuju pa je tako »mliječna dijeta« službeno
prihvaćena, a mnogi smatraju da je daleko bolja od razvikane Atkinsove
dijete.
Međutim, ima tu još nešto što se sve do nedavno nije znalo - uloga kalcija
u procesu mršavljenja. Kad u strahu od masnoće izbacimo mlijeko i
mliječne proizvode iz jelovnika, mi zapravo šaljemo naredbu u onaj dio
mozga koji se zove hipotalamus da stvara još masnog tkiva! Tako kaže dr.
Michael Zemel, direktor Instituta za nutricionizam Sveučilišta Tennessee,
Pennsylvania, u stručnom radu koji je objavljen početkom godine u „Journal
of Nutrition“. Kad ste odvojeni od kalcija (mlijeko je najvažniji izvor) tijelo
se osjeti ugroženo i počinje konzervirati zalihe, a to onda postaje okidač
za pojačanu produkciju kalcitriola posebne forme aktivnog D vitamina
koji je toliko učinkovit da ga mnogi nazivaju hormonom. A čim njegova
razina u krvi poraste, automatski raste broj masnih stanica (adipocita). U
tom kaskadnom procesu leži tajna za mnoga razočaranja u dijete, klinike,
liječnike i mršavljenje.
A kao što vam je poznato, svi sasvim suprotno ovim saznanjima dijetu
počinju upravo „rezanjem“ mlijeka i mliječnih proizvoda i tako ostaju bez
dragocjenog izvora kalcija. Naravno, greška koja ima svoju cijenu.
Čudotvoran lijek za mršavljenje
Visoka razina kalcitriola poziva tijelo na produkciju masnih stanica, tijelo
izvršava nalog i masne naslage rastu. Značajna količina velikih masnih
stanica (adipocita) znači velikog usaljenog čovjeka! Poznati stručnjak za
kalcij dr Robert Heaney, Creighton University Omaha kaže da dodatni
kalcij .i hormon kalcitriol pod kontrolom i otapaju masno tkivo. S obzirom na
visok stupanj apsorpcije kalcija u organizmu, opet je mlijeko najbolji izbor
za razliku od brojnih dodataka. Valja odmah ovdje podvući - malomasno
mlijeko. Naime, kalcij kazeinat kao kompleks daleko se bolje apsorbira
i iskorištava u organizmu u odnosu na ostale kalcijske dodatke. Takav
kompleks tijelo lako i brzo prepoznaje što nije slučaj s drugim kalcijevim
dodacima prehrani. Ako se želi učinak kalcija iz mlijeka pojačati s drugim
42
izvorima onda se preporučuje sjeme sezama li riblje konzerve bez ulja.
Bilo bi naivno povjerovati da je mlijeko »čudotvorni« lijek za mršavljenje
jer brojanje kalorija i promjena načina prehrane i života u cjelini i dalje
ostaju kao glavno pravilo ponašanja što se događa u organizmu kad
raspolažete s dodatnim izvorom kalcija kakav može osigurati obrano
mlijeko? Čak i kad nema neke veće restrikcije kalorija, masno tkivo se
postupno otapa što otvara prostor za rast mišićne mase. Mi možemo
psihološki prihvatiti da nam mlijeko nije potrebno, ali ostaje nedvojbena
činjenica da nam je potrebno kao nosač kalcija. Ako se naviknemo na
takav naćin razmišljanja onda smo si napravili veliku uslugu. Istraživanja
na Sveučilištu Tennessee ne bi bila ništa kad ne bi bila potvrđena od neke
druge institucije i zaista potvrda je došla s Klinike Cooper iz Dallasa koja
je potvrdila činjenicu da višak kvalitetnog kalcija izaziva otapanje masnog
tkiva. Pokusima je utvrđeno da osoba koja ništa ne mijenja u svojoj
prehrani, ali dnevno dodaje dvije čaše malokalorijskog jogurta, počinje
postupno otapati masne naslage, dakle, pojačava se masna oksidacija,
što rezultira gubitkom težine.
Za godinu dana gubitak težine iznosio je pet kilograma a to se nikako
ne može zanemariti. Direktor spomenutog instituta dr. Zemel kaže da
visoko mliječna malomasna hrana može ubrzati gubitak tjelesne težine
čak za 70%. Među mliječnim proizvodima ima velike razlike u kalorijskom
doprinosu kao i u sadržaju kalcija. Ako, primjerice, uzmete mliječno-
čokoladnu pločicu, dobit ćete oko 230 kcal, a ako konzumirate veliku čašu
čokoladnog mlijeka, dobit ćete oko 250 kcal. No, sadržaj kalcija u čaši
čokoladnog mlijeka daleko je veći pa se toplo preporučuje. Što je mlijeko
masnije, kalcija je manje i obratno, kaže Carrie Wat, osnivačica studija
za organizaciju dijetnih režima u Hollywoodu, kod koje su na režimu
mršavljenja bile poznate zvijezde Jennifer Aniston, Julia Roberts, Salma
Hayek i Matt Damon.
Učinak kalcija iz mlijeka
Postoji li razlika u djelovanju viška kalcija iz mlijeka s obzirom na spol?
Na skupu eksperimentalnih biologa, koji je održan 1999. godine u SAD-u,
dr. Dorothy Teagarden prezentirala je rezultate svojih radova u kojima je
ispitala 56 žena normalne tjelesne težine i utvrdila zanimljivu granicu od
780 mg kalcija dnevno ispod koje dobivaju na tjelesnoj težini, a one iznad
uspijevaju održati postojeću težinu ili je gube!
43

Ona kaže da su sve žene koje su konzumirale 1000 mg kalcija dnevno
kroz mliječne proizvode pokazivale gubitak tjelesne težine za četiri do
pet kilograma godišnje. Sve ispitanice koje su uzimale mliječnu hranu
umjesto povrća, voća, tjestenine i brze hrane, lakše su održavale svoju
tjelesnu težinu u granicama normale. Sve one druge koje su mlijeko i
mliječne proizvode preskakale iz straha od kalorijskog unosa, izazvale su
sasvim suprotan učinak.
Na kraju se postavlja i logično pitanje - zašto je učinak kalcija iz mlijeka
u svim pokusima objektivno bio bolji od svih dodataka na bazi kalcijevih
soli? Vrlo jednostavno; najveći dio proizvođača mlijeka obogaćuje svoje
proizvode kalcitriolom, odnosno vitaminom D-3, što vam, dakle, omogućuje
da u oko dvije litre dobijete solidnu količinu ovog hormona. Suplementi na
bazi kalcijevih soli to ne sadrže i zato je njihova apsorpcija znatno slabija.
A masna riba kao što su losos i tuna, žumance jajeta, sirevi i maslac
sadrže prirodni D vitamin koji se kad prođe tijelom na sunčevoj svjetlosti
pretvara u aktivnu formu.
Mlijekom i banananom – protiv debljine
.Jedna velika čaša obranog mlijeka dnevno može pokrenuti sposobnost
organizma da okrene sklopku u potrošnju vlastitog masnog tkiva. Podaci
dobiveni na laboratorijskim životinjama uspoređeni su s podacima velikog
istraživanja „zdravlja nacije“ (National Health and Nutrition Examination
Survey), koje je poznato pod skraćenicom NHANES III. Rezultati su
biliidentični odnosno hrana bogata malomasnim mliječnim namirnicama
“proizvodila“ je ljude s manje masnih naslaga, dakle, s manje rizika za
pojavu pretilosti. Istraživanju su se pridružili i stručnjaci sa Sveučilišta
Purdue, koji su utvrdili dnevnu granicu za količinu kvalitetnog kalcija, a
to je za žene 780 mg. Oni su otišli korak dalje postavljajući 3 temeljna
preduvjeta za gubitak tjelesne težine pomoću kalcija:
. porast dnevne potrošnje kalcija
. izvor kalcija moraju biti mlijeko ili mliječni proizvodi
. količina kalcija po jednoj kcal proizvoda mora biti što veća
(kalcija što više, a kalorija što manje.
Najbolje rješenje je obrano mlijeko ali može i jogurt. Doktorica Hill,
voditeljica projekta, objašnjava da svojim pacijentima obično preporučuje
tri čaše obranog mlijeka (jogurta) dnevno bez obzira na režim restrikcija
44
i treninga. Uloga kalcija u metabolizmu slabo je poznata prosječno
obrazovanom čovjeku; svo znanje svodi se uglavnom na zaštitnu funkciju
kod osteoporoze, odnosno da bi se jednog dana mogli »slomiti« ako ne
budemo opskrbljeni dovoljnim količinama kalcija. Nažalost, to nije ni 5%
neophodnog znanja o ulozi kalcija u metabolizmu.
Prva ozbiljna znanstvena saznanja o vezi povišenog unosa kalcija i
smanjivanja tjelesne težine došla su prije desetak godina kad je završena
velika studija o povišenom tlaku kod skupine Afro-amerikanaca. Naime,
da kalcij ima ulogu u razvitku visokog tlaka – to se znalo, ali tada su
u pokusu Afro-amerikanci, da bi povećali dnevni unos kalcija koji je bio
svega 400 mg na potrebnih 1000 mg, dnevno dobili po dva jogurta. I tada
se dogodilo nešto nepredviđeno - nakon godinu dana svi ispitanici koji
su jeli jogurt izgubili su 5 kg. To je bio početak novog istraživanja koje je
bilo usmjereno isključivo na redukciju tjelesne težine uz povećani unos
kvalitetnog kalcija.
Spomenute činjenice potkrijepljene su danas kliničkim istraživanjem
u tri navrata, uvijek sa istim, odnosno pozitivnim rezultatima. Naime,
definitivno je potvrđen značajan utjecaj vi.š a kalcija na tjelesnu težinu
i naslage masnog tkiva (sala). Sustavnim uzimanjem mlijeka (jogurta)
težina postupno pada, a masne naslage se smanjuju. Pokusi su izvršeni
na ljudima srednjih godina oba spola koji su bili dobrog zdravstvenog
statusa. Svako povećanje dnevnog unosa kalcija za 300 mg, očitovalo se
u određenom padu tjelesne težine. Na temelju toga načinjen je izračun
po kojem dva obilna obroka obranog mlijeka dnevno mogu rezultirati
smanjenjem rizika pretilosti čak za 70%. Istraživanja na dojenčadi i maloj
djeci koja zbog više razloga nisu dobivala obroke mlijeka, pokazala su
također zaostajanje u rastu, manju težinu i slabije kosti.
Najveće istraživanje veze kalcija i tjelesne težine načinio je dr. Michael
Davies sa suradnicima iz Centra za osteoporozu Creighton, Sveučilište
Nebraska. Kroz 4 godine obuhvaćeno je 780 ispitanika oba spola, Po svim
parametrima pokazala se negativna korelacija, odnosno što više kalcija to
manja tjelesna težina i obratno. Autori su na temelju dobivenih rezultata
zaključili da 1000 mg kalcija dnevno, znači na kraju godine 8 kg manje.
No, zaključeno je još nešto - mlijeko kao izvor kalcija ostalo je superiorno
u odnosu na sve druge izvore!
Mnoge će zanimati kombinacija mlijeka i banane. Svaka banana prosječne
veličine ima oko 100 kcal pa je njen unos vrlo lako kontrolirati. Osim toga
45
to je namirnica koja se oguli, pojede a ljuska se baci. Upravo zbog toga je
koriste sportaši (tenisači). Tri šalice 1% mlijeka i 3 banane dnevno donose
ukupno oko 600 kcal i 950 mg kalcija. Ako se k tome pojede 1 kuhano jaje
i 2 prepečenca to je ukupno oko 700 kcal..
Mašinerija za otapanje sala
Kalcitriol (dihidroksikolekalciferol) je znanstveni naziv za aktivnu
formu vitamina D, koja po tijelu regulira promet kalcijevih soli (ubrzava
apsorpciju, blokira njegovo izlučivanje mokraćom zajedno s fosfatima),
ukratko, zadržava optimalnu razinu kalcija u krvi zbog čega ga smatraju
hormonom. Njegova kemijska struktura više nalikuje hormonu nego
vitaminu. Uzimanje kalcijevih soli nema nikakvog smisla ako nema vitamina
D-3, a upravo tu grešku čine mnogi koji žele smršaviti. Dakle, ne samo
da se zbog restriktivne dijete dovode na rub života, već apstinencijom od
mlijeka i mliječnih proizvoda izostaje glavni izvor kalcija i vitamina D.
Posljedice mogu biti vrlo neugodne, a tjelesna težina se vraća natrag.
Konačno, postavlja se pitanje kako povećani kalcij djeluje? Prema dr.
Michaelu Zemelu, visoka razina kalcija u masnim stanicama povećava
osjetljivost na pretilost. Prema njegovim pokusima, intracelularni kalcij
stimulira otapanje masti i time sprječava stvaranje masnih naslaga.
Drugim riječima, hrana siromašna mlijekom (kalcijem) postupno vodi u
pretilost. On se kod toga vrlo slikovito izrazio riječima – “kad jedete hranu
bogatu mlijekom ili mliječnim prerađevinama, vi pretvarate mašineriju za
pripremu masti u mašineriju za njezino otapanje”.
JESU LI UGLJIKOHIDRATI STVARNO OPASNI ZA
VITKU LINIJU
?
Ono što je benzin za auto to su ugljikohidrati za organizam. Nema
energije bez ugljikohidrata, nema «goriva» za mozak bez glukoze.
Redukcijska dijeta bez ugljikohidrata tjeranje je motora da radi bez
goriva. U mršavljenju nažalost, čuda ne postoje..
Manjak ugljikohidrata uvijek se sveti
Ako razgovarate s bilo kojom ženom za ručkom ili uz kavu, kladim se kako
46
će vam potvrdit da su škrobaste namirnice i šečer, koje često nazivaju i
»bijela smrt«, opasni ugljikohidrati. To je duboko ukorijenjena predrasuda
bez ikakvih temelja. I moja žena bježi od viška kruha, peciva i krumpira
tvrdo vjerujući da to deblja. Zašto mnogi i danas misle da baš bijeli kruh
deblja, a crni ne, iako imaju gotovo identičnu energijsku vrijednost? Zašto
je tako?
Voće i povrće kao dvije komponente u prehrani čovjeka, poglavito su
sastavljene od ugljikohidrata koje zovemo i šečerima (fruktoza i glukoza).
Nikome ne pada na pamet tim namirnicama podariti neki nezdrav atribut
jer to naprosto - ne stoji. Znanstveno je verificirano da u dnevnoj prehrani
treba biti minimalno 60% kalorija od ugljikohidrata raznih vrsta kako
bi organizam mogao normalno funkcionirati. Naime, za sve procese u
njemu (razmišljanje, kretanje, grijanje) potrebna je energija i ona mora
biti zastupljena u dnevnoj prehrani. Ako iz poznatih izvora (žitarice, voće,
povrće) osigurate energente ugljikohidrate, dobili ste i odgovarajuću
zalihu vitamina bez kojih biokemijski procesi štekaju«. A dobili ste i prijeko
potrebnu vlaknastu strukturu.
Ne treba biti velik stručnjak i shvatiti da se manjak ugljikohidrata u prehrani
osvećuje trostruko - nedostatkom energije, nekih vitamina i vlaknaste
strukture. Baš je zato dvojbena svaka dijeta koja propagira skidanje
tjelesne težine konzumiranjem mesa, sira i jaja (visoko proteinska dijeta).
Što se zbiva kad u organizam doista ne dospijeva dosta ugljikohidrata?
Sasvim sigurno - tijelo trpi i traži alternativna rješenja, a to je korištenje
masti i mišićne mase radi pretvaranja u energiju. Ali, tada se proces
više ne odvija ni tako brzo ni glatko jer je kemijski put konverzije - dulji!
Organizam to i jasno pokazuje u obliku slabosti, nesanice, glavobolje...
Tijelo je slabo jer jednostavno nema dovoljno energije ni u mišićima niti u
mozgu!
Nisu krivi ugljikohidrati, već njihova količina
Pa i kad ima neke osnove za optužbe protiv ugljikohidrata, nisu u pitanju
oni, već njihova ukupna količina. Naime, tanjur može biti umjereno
popunjen špagetima, a može biti i pretrpan, dok pizza može biti srednja
i velika. Možete pojesti jedan kolač ili tri pa je razlika u količini (i energiji)
golema. Višak se, kao i uvijek, taloži u obliku sala. Jedno je što vi nemate
osjećaj za mjeru, a nešto su posve drugo ugljikohidrati kao standardna
komponenta hrane. Naime, kakvi su takvi su - ugljikohidrati imaju samo
pola energijske vrijednosti masnoća! Nadajmo se da vas ove stvari oko
količina nisu previše zbunile pa se također nadajmo da vas neće zbuniti
47
ni sljedeće. Ugljikohidrati su integralni dio žitarica, voća i povrća - dakle,
biljnog su podrijetla. Ako ste u stanju dozirati ugljikohidrate, ne prijeti
vam gotovo nikakva opasnost. Sve u svemu, u strateškim točkama za
režim mršavljenja, redukcija ugljikohidrata daleko zaostaje iza masnoća.
Jednostavni šečeri imaju sasvim prostu kemijsku strukturu i slatkog su
okusa, dok se kompleksni granaju u lancima i gube slatkoću. Prvi se
apsorbiraju lako i brzo (i troše kao energenti), dok se drugi apsorbiraju
sporo i troše sukcesivno. Prvi su veliki potrošači inzulina, a drugi štede
inzulin... Želite li, dakle, sačuvati gušteraču za dug život, nemojte je
svakodnevno »žmikati« slatkim vodicama, već maksimalno koristite
kompleksne ugljikohidrate.
Ako je organizam zdrav i sve normalno funkcionira, šečer iz krvi (glukoza)
ima stabilnu razinu koja se bitno ne mijenja bez obzira na konzumirane
namirnice. Nažalost, kod gojaznih ljudi i u nekim drugim slučajevima
dolazi do poremećaja pa se javlja hipoglikemija. Jednostavni šečeri iz
namirnica su stolni šečer (saharoza), voćni šečer (fruktoza) i mliječni šečer
(laktoza). Namirnice koje ih sadrže su jednostavni ugljikohidrati u koje
još spadaju smeđi šečer, melasa, kukuruzni sirup, med i sirup od javora.
Naravno da se u to mogu ubrojiti i neke namirnice pretežito sastavljene
od jednostavnih šečera kao što su gusti voćni sokovi, bomboni, kolači i
slatko pecivo.
Fatalan hormonalni odgovor
Uz složen kemijski sastav, kompleksni ugljikohidrati sadrže mnogo
vlaknaste strukture. i obično ih zovemo »škrobovi«.Takve su namirnice
kruh, žitarice, krekeri, riža, tjestenina, kukuruz, grašak, grah, bob, leća,
krumpir i druge. Pogledate li kako se hrane vrhunski sportaši, primijetit
ćete da pretežito troše upravo kompleksne ugljikohidrate kako ne bi
uzbudili duha koji se zove inzulin.
Problem suvremenog čovjeka koji se hrani iz samoposluge, jest prevaga
jednostavnih šečera nad kompleksnima zbog čega se pojavljuje višak
tjelesne težine sa svim posljedicama (dijabetes, bolesti krvnih žila i srca).
Pritom su ključna dva čimbenika: neaktivnost s jedne i gazirana pića s
druge strane! Ne želim reći da su jednostavni šečeri loši... Njih je naprosto
previše, a s njima u tijelo ne stiže dovoljno vlaknaste strukture, vitamina i
zaštitnih tvari.
Kad se dobro najedete, obrišete usta i počnete tražiti mjesto prikladno
za počinak, napravili ste hormonalni izazov, a da toga niste ni svjesni.
48
Sve (pa i vaša debljina) ovisi baš o tom odgovoru - ništa se ne vidi, ali se
odigrava u tijelu, a najgore je što svaki čovjek ima drugačiji hormonalni
odgovor. Dokle god vam kroz krv struji inzulin, hormon nazvan i »dirigent
metabolizma«, toliko dugo nema spaljivanja masti, tj. one se talože, što
ukazuje na veličinu problema kad stalno, iz sata u sat, inzulin provocirate
konzumiranjem zaslađenih vodica s visokoglikemičnim ugljikohidratima, a
uz to se još i slabo krećete i fizički ne opterećujete. Najveći dio suvremenih
ljudi ponaša se baš tako pa je debljina samo logična posljedica.
Kada, dakle, pojedete obrok, vaš šečer u krvi raste. Koliko brzo, to ovisi
isključivo o konzumiranim namirnicama ili, preciznije, o odnosu pojedinih
komponenti konzumiranih namirnica. Porast šečera u krvi okidač je za
lučenje inzulina iz gušterače, koji je zadužen za sprovođenje šečera u
mišićne stanice gdje će poslužiti kao energent za kretanje i ostale tjelesne
funkcije.
Zašto sportaši nose manju majicu?
Kod nekih ljudi, osobito onih koji u prehrani preferiraju visoko-glikemične
namirnice i najčešće sjede, opisani mehanizam ne radi na najbolji način.
Naime, stalno konzumiranje visoko-glikemičnih namirnica drži visoku
razinu šečera u krvi koja takva i ostaje! Da bi srušila razinu glukoze u krvi,
gušterača stalno luči nove količine inzulina pa s vremenom tijelo postaje
manje osjetljivo na inzulin. Rezultat toga su stalno povećana razina
inzulina u krvi i velika glad pa se povećanim unošenjem hrane sve više
kalorija kao salo taloži na uobičajenim mjestima - na stražnjici kod žena i
trbuhu kod muškaraca.
Ako se takvo stanje ne prekine na vrijeme, ubrzo nastaje zatvoren krug u
kojem više inzulina traži više hrane koja pojačava glad, a sav višak ide u
salo i naravno s posljedičnim povećanjem tjelesne mase do nevjerojatnih
razmjera - od 130 do 150 kilograma. Ako ste još i slabe volje ili ne marite
za svoj izgled pa se prepustite stihiji, za vas, nažalost, nema spasa.
Svaka jača glad simptom je početka takvog stanja pa je dobro konzultirati
liječnika i odmah poduzeti velike restrikcije. Kako to otkriti? Kako uvidjeti
da se stvari rapidno mijenjaju? Po promjeni brojeva košulja, hlača i
kaputa, a najbolje prema rupicama na remenu. Reći ću vam kako to rade
sportaši kojima je točno određen okvir tjelesne mase itekako važan za
ulazak u jednu od kategorija za natjecanje. Oni na sebe uvijek navlače
majice jedan broj manje - kad se one jako napnu, znak je za uzbunu! A
svaki znak za uzbunu znači da su potrebne energične mjere. Triput je lak.
49
e držati stvari pod kontrolom dok postoji kakva-takva mjera, nego kad
se situacija otme kontroli. Zapravo, onda je sto puta teže vratiti se na
početno stanje ili, da iskoristim vojničku terminologiju, vratiti se na početni
položaj. U mršavljenju, nažalost, čuda ne postoje!
Svježe voće bolje je od voćnog soka, pečeni krumpir od pomfrita, a smeđa
riža od bijele »Ubojice iz tanjura« su umaci, majoneza i kiselo vrhnje, a
ne škrob!
Da je ovo točno evo dokaza; divlje životinje konzumiraju voće, razne biljne
plodove i korijenje, ali nitko nikad nije vidio debelu ž.ivotinju. Mozak se
isključivo hrani ugljikohidratima pa njegovo funkcioniranje ovisi o glukozi,
a ne o proteinima. Redukcijska dijeta bez ugljikohidrata tjeranje je motora
bez goriva. Kod kolača nisu opasni ugljikohidrati, već skrivene masti. Da
bi napunili rezerve glikogena, sportaši ne jedu proteine, već špagete.
Ugljikohidrati su zapravo nezamjenjiv izvor energije!
Jednostavni i kompleksni ugljikohidrati
PET ambalaža je potiho ušla u naš život, potisla staklene boce i potpuno
istisla mjesto izvorskoj vodi; umjesto toga donijela je kao sladilo kukuruzni
sirup, što je čisti višak tj prazne kalorije.
U početku bijaše samo Cola, a sad imamo najmanje desetak vrsta slatkih
vodica s kofeinom ili bez njega. I naša su djeca zapravo zaboravila čemu
služi obična voda. Jednostavni ugljikohidrati označavaju prerađene
namirnice, a kompleksni intaktne (neobrađene). Jasno, kao i uvijek
postoji izuzetak – mlijeko sadrži laktozu, a mlijeko nam je potrebno kao
izvor kalcija. Dakle, mlijeka se nećete odreći, što ne vrijedi za jednostavni
ugljikohidrat iz kolača (saharozu).
Što je namirnica bliže prirodi, manje je jednostavnih, a više kompleksnih
ugljikohidrata. To se najbolje vidi u razlici između crnog (cjelovitog) i
bijelog (rafiniranog) kruha. Svježe voće je »blizu« prirode, a voćni sokovi
su »dosta daleko« jer su višestruko prerađeni. I u ljusci pečeni krumpir
daleko je zdraviji od prženog krumpira (pomfrita) koji je u procesu prerade
prošao više faza. Isto je s odnosom smeđe i bijele riže; smeđa je »bliža«
prirodi, dok je bijela prerađena, a tijekom prerade dolazi do promjena.
Zbog svega toga jasno želim reći sljedeće: ništa nije otrovno, ništa nije
opasno, ništa nije »bijela smrt«, već je naprosto jedna opcija bolja od
druge. Čovjek za sebe uvijek treba birati najbolju opciju! Sve osim mesa i
50
masti sadrži ugljikohidrate, pa svi zagovornici tzv. straha od ugljikohidrata
(karbofobisti) upućuju na visoko proteinske namirnice (meso, sireve,
jaja).
Postoji li razumna smanjena potrošnja ugljikohidrata? Naravno! Visoko
ugljikohidratna hrana prosječno sadrži između 50 i 60% energetske
vrijednosti ugljikohidrata, a plan za redukciju ugljikohidrata bio bi od 40
do 45%, ali nikako ne ispod toga. Time zadržavate razinu energetskih
izvora kao i prateće elemente - vitamine, vlaknastu strukturu i zaštitne
tvari. Za režim redukcije tjelesne težine jednostavni šečeri nisu poželjni
pa je temeljno pravilo - što manje zaslađenih namirnica. Suprotno tome,
kompleksni ugljikohidrati su višestruko poželjni; ne opterećuju inzulin,
sporije se aporbiraju i dobro popunjavaju probavni sustav. Za razliku od
jednostavnih ugljikohidrata koji spadaju u visokoglikemične namirnice,
kompleksni ugljikohidrati spadaju u srednje ili niskoglikemične namirnice.
Ponovimo - u kompleksne ugljikohidrate spadaju - krumpir, tjestenina,
kruh od cjelovitog brašna, žitarice, voće i povrće. Stručnjaci ocjenjuju
da je najbolje kad konzumiramo od 55 do 60% energije kompleksnih
ugljikohidrata. No, treba napomenuti sljedeće: najbolji su kuhani
kompleksni ugljikohidrati jer se »zafrigom« i drugim postupcima unosi
nepotrebna količina masnoće pa tada ugljikohidrati počnu - debljati.
Neprijatelj je skrivena masnoća
Ne deblja škrob, već masnoća dodana da bi škrob bio ukusniji. »Ubojice
iz tanjura« su umaci, majoneza, bogati »zafrig« i kiselo vrhnje, a ne škrob!
Ponavljam, tko skida težinu ne treba izbjegavati škrobaste namirnice, već
masnoće! Hrana bogata škrobom nije bogata kalorijama kako se misli
osim ako u pitanju nisu velike količine.
Treba vam energija ugljikohidrata, a ne masnoća osim, ako niste šumski
ili pružni radnik. Dakle, poznata priča o tome da je najbolji špek s
češnjakom - spada u prošlo tisućljeće! Naslušali smo se priča o tome da
krumpir deblja, a kolači još i više. Pritom su sve oči uprte u ugljikohidrate,
iako ispod njih zapravo izviruju skrivene masnoće. Jedno je pire krumpir
s maslacem ili vrhnjem, a sasvim drugo krumpir pečen u ljusci. Među
istim težinama razlika u kalorijama je više od 100 kcal i zato nisu krivi
ugljikohidrati,već masti. Krumpir može »popiti« strašno mnogo masnoće,
što se najbolje vidi kod pomfrita. Između običnog kolača i onog od masnog
(lisnatog) tijesta golema je energijska razlika, posebice ako mu je dodan
51
nadjev (kremasta fila). Zato su torte na glasu kao kalorijske bombe, a na
glasu je i croissant sa sirom ili čokoladom. Policajci su u SAD-u prosječno
debeli zato što na kioscima mogu dobiti samo visoko-masne namirnice
– hamburgere i krafne! Dakle, otvorite oči na skrivene masnoće.
SVE MANJE SE KREĆEMO ŠTO DONOSI
PORAST TJELESNE TEŽINE
Hoćete li se utopiti u prosjek ili ćete napraviti svoj plan dnevnih
aktivnosti – ovisi o vama. Neobično nam je kad vidimo da radnici u
Japanu izlaze van iz tvornice i rade specifične vježbe. Kad kažete da
ste “umorni” dajete do znanja da se spremate za kauč i TV program
Tko se kreće, zarđati neće
Američki književnik Ernest Hemingway je Nobelovu nagradu za književnost
dobio za djelo »Starac i more«, dirljivu priču o ribaru i njegovoj borbi s
okrutnom prirodom. Knjiga je ispala vrlo kratka, jer ju je autor pisao -
stoječi. Kako je sam kasnije rekao, da je pisao sjedeći bila bi tri puta
veća. To je primjer kako čovjek discipliniranjem svojih navika može postići
vrlo neočekivane rezultate. Taj isti čovjek zapravo sve radi da mu bude
lakše u životu, a kad konačno prilagodi svoj život da svugdje sjedi, onda
konstatira kako sve lagodnosti mora ukinuti jer će ubrzano udebljati i
ostarjeti te umrijeti od uobičajenih degenerativnih bolesti.
Iz toga bi se moglo zaključiti da čovjek nije previše pametan što se
tiće predviđanja događaja te da se u svemu treba prvo „opeći“ da bi se
kasnije mogao čuvati. Njegova je nezgoda i u tome što brzo zaboravlja
pa iskustvo jedne generacije ne mora ništa značiti za sljedeću generaciju.
Čovjeku novog milenija ne da se hodati i sve bi rado napravio iz auta.
Zašto? U svojoj „limenci“ osjeća se kao mali kralj. To se najbolje ujutro
vidi kod kioska za novine; zaustavljaju se jadan pored drugog pa čak i na
nogostupu, samo da ne naprave desetak metara previše. No auto i TV su
nažalost neprijatelji kretanja i tko zaista želi razmišljati o svojim poznim
godinama, trebao bi rano podvući crtu upravo tim pomagalima. Primjerice,
otići u grad tramvajem i hodati pješice nekoliko kilometara? Istina nećete
više biti “mali kralj” ali će vam se isplatiti kroz bolje zdravlje.
Oko ljudskog kretanja i neophodne količine dnevnog kretanja vođene
52
su duge znanstvene polemike (je li bolje brzo ili sporo hodanje, kolika
kilometraža itd.), no sve je slično prehrani (koliko ste dnevno unijeli
kalorija) te se svodi na pitanje – koliko ste koraka danas napravili? I tu se
stalo jer nitko nije imao blage veze kako izmjeriti (izbrojati) ljudske korake
s obzirom na profesiju, spol i dob. Kakvi su dnevni prosjeci i koliko se
preporučuje za dobro zdravlje? Koliko koraka napravi konobar u dobro
posječenom restoranu ili domačica u peteročlanoj obitelji? Problem je bio
u tome što nije bilo odgovarajućeg instrumenta za mjerenje broja koraka.
Sve dok Amerikanac Thomas Jefferson nije izmislio elektronski uređaj
koji se prikvači za remen i nepogrešivo broji učinjene korake. I tada kada
su obavljena vrlo stručna istraživanja, nastalo je veliko razočarenje jer je
ispalo da prosječni građanin SAD-a, a isto tako i Europe, ne ispunjava ni
50% dnevnih potreba u kretanju. Idealno je učiniti 10.000 koraka dnevno,
a toliko u praksi postižu samo studenti koji se bave sportom, kolporteri,
konobari i raznosači pizza.
Pedometar se ne može prevariti
Znanstvena studija koju je provelo Sveučilište Harvard pokazala je da
je dnevni minimum kretanja 1 milja ili oko 1609 m. Ako se ta distanca
preračuna na korake to je oko 2000 koraka. No odmah upozorenje; nije
dobro brojati korake, a još manje mjeriti 1600 metara. Koračajte dnevno
više od tog minimuma jer idealno je, kao što smo rekli, učiniti oko 10.000
koraka. Da ne bi bilo kako autor ovih redaka ne ispunjava tu normu, evo
kako izgleda njegov dnevni standard; obilazak Dugava dakle preko 2 km/
dnevno ubrzanim korakom što znači oko 10 km tjedno ili oko 40 km
mjesečno.
A prosjek kretanja tzv. sjedeće populacije u SAD-u je svega 2000 do 3000
koraka, a studija je pokazala da se prvi zdravstveni učinci mogu očekivati
tek nakon 6000 koraka dnevno. Učinkovita redukcija tjelesne težine može
se očekivati tek nakon 10.000 koraka dnevno, odnosno oko 8 km. Kada
sam rekao – “nemojte brojati korake”, mislio sam nemojte to raditi u glavi,
jer ćete se zbuniti, a za to postoji spomenuti pedometar ili stepometar,
dakle elektronski uređaj (brojač) koji na temelju pokreta tijela svaki
korak registrira na digitalnom zaslonu. Ako platite malo više, dobit ćete
pedometar koji vas zvučnim signalima opominje koliko ste koraka napravili
i koliko još morate načiniti da biste ostvarili dnevnu normu. Uređaj ne trpi
zabušavanje pa što zadate na početku hodanja tako će i biti. Zapravo,
svaki dan ćete napraviti manje koraka nego li ste to planirali.
53
Kako radi pedometar? Unutra je fini mehanizam (pendulum) koji reagira
na svaki antigravitacijski udar (korak) I pretvara te udare u elektronske
impulse, a ovi se očitavaju na zaslonu. Kod dvodjelnih uređaja, nakon
tjednog mjerenja broja koraka automatski se pravi grafikon iz kojega se
lijepo vidi razina aktivnosti po Danima kao i vrijeme kad ste zabušavali.
Treba reći da prva generacija pedometara korektno reagira na korak, ali
već teže na trčanje, jer u kratkim vremenskim razmacima stiže previše
impulsa.
Mislite na mršavljenje a ne na želudac
Ima psihologa koji kažu da je hodanje uz brojač koraka izvrsna stvar koja
daje potpuno novu dimenziju i tako hodanje prestaje biti ono što većina
misli – tortura. Budući da je pedometar američki uređaj, sasvim je jasno
kako su i sve igre za motiviranje boljeg kretanja – američke. Naravno i
software koji se koristi u iste svrhe.
Gore smo spomenuli ostavljanje auta i TV-a kao prvu mjeru za organizirano
povećanje kretanja, ali naravno ima ih još. Koristite autobus i tramvaj kad
god je moguće jer to znači – hodanje. Ako ništa drugo, do autobusne ili
tramvajske stanice. Ako se već ne možete odreći auta, ostavite ga što
dalje od kuće kako biste u odlasku i povratku do njega morali pješačiti.
Koristite stube u kući i na poslu premda postoji lift. Kada ste u parku, ne
sjedajte već hodajte okolo, a kada baš ništa zanimljivog nema, izmislite
obilazak izloga. A kada vas ljudi sretnu i započnu razgovor, nemojte sjedati
već stojite. Kada razgovarate telefonom, nemojte se uvaliti u naslonjač
(kao mačak u jastuk), već hodajte gore-dolje I razgovarajte. Za vrijeme
dobrog TV filma obično idu reklamni spotovi koji traju i do desetak minuta.
Ustanite i prohodajte, protegnite noge. Sakrijte daljinski upravljač i dižite
se do televizora i natrag za svaku promjenu kanala.
U kupnji se troši mnogo vremena, osobito ako se ide udvoje. Nemojte
ići ciljano po jednu ili dvije stvari (mlijeko i kruh) I potom odmah pobjeći
kući u vaš naslonjač. Nikako nije preporučljivo nakon kupnje sjesti u
tamošnji restoran i pojesti par kobasica sa senfom, jer onda ste naprosto
upropastili sav trud. To vam je isto kad se nedjeljom uspinjete na Sljeme i
jedva čekate restoran da “se odmorite” uz obrok pomfrita..Nije cilj sjesti i
jesti, već je cilj kretati se i potrošiti energiju. Mislite na cilj, a ne na želudac.
Također motivirajte djecu da što više vremena provedu u pokretu, a što
manje sjedeći uz PC igrice. Hodanje uz razgovor daleko je bolje nego
individualni dril, jer postoji psihološki angažman u razgovoru.
54
Manje kardio-vaskularnih bolesti
Ima mnogo dokaza da kretanje osobito u razdoblju od 40 do 60 godina ima
vrlo važnu preventivnu ulogu u pojavi bolesti srca i krvnih žila, odnosno da
pretjerano sjedenje, nekretanje, ima direktnu vezu s povećanim rizikom od
kardio vaskularnih bolesti i nekih oblika raka. Kad kažem kardiovaskularne
bolesti mislim prvenstveno na moždani i srčani udar. Velika studija na
Harvardu (11.130 sudionika) koja je obuhvatila najkritičnije godine (58)
dala je svojevrsnu potvrdu ranijim pretpostavkama. Bilo koja (rekreativna)
aktivnost, a ponajviše hodanje, smanjuje rizik od moždanog udara. Otpale
su i dileme oko sporog i ubrzanog hodanja; sporo hodanje gotovo je isto što
i stajanje, odnosno bolje je nego sjedenje, ali je znatno lošije od ubrzanog
kretanja. Srce i krvožilni sustav treba opteretiti, žilice se moraju proširiti, a
krv mora procirkulirati, a za to treba tempa koji će svatko prilagoditi prema
vlastitim mogućnostima. Ako je kod toga utrošak energije na razini 2000
kcal tjedno, to je nekakva garancija da ste na dobrom putu smanjivanja
rizika. Ipak, najvažnije od svega je da hodanje postane dnevna praksa.
Stručnjaci s Harvarda otišli su i korak dalje pa su na velikom broju sudionika
istražili vezu između kretanja i dugovječnosti. Što je veći utrošak energije u
intenzivnom kretanju, to je veća dugovječnost! No to nije slučaj s običnim
(svakodnevnim) kretanjem. U našim (hrvatskim) prilikama najugroženija
vrsta su saborski zastupnici, šoferi, vozači tramvaja, šalterski službenici i
druge sjedeće službe, osobito one uz računala. Njihov utrošak energije i
kretanje su najmanji što se vidi i na njihovim umornim licima.
Pretilost djece kuca na naša vrata
Prema podacima Centra za kontrolu bolesti, istraživanje nacionalnog
zdravstvenog stanja i prehrane iz 1999. godine pokazuje da je u SAD-
u 13 % djece u dobi od 6 do 11 godina pretilo, uz napomenu da postoji
jak uzlazni trend. Sve donedavno ti podaci nisu izgledali alarmantno, ali
sama pomisao da bi uskoro mogli biti i daleko veći, natjerala je vrhunske
stručnjake (nutricioniste, pedijatre) da se pozabave razlozima takvog
stanja. Zaključak stručnog skupa nedavno održanog u Bostonu bio je
relativno jednostavan - sve manje kretanja i sve veći kalorijski unos!
Posljedica - višak kilograma. Prema najnovijim pokazateljima u RH
pretilost djece u velikoj mjeri kuca i na naša vrata. Pretilost sama po
sebi ne bi bila toliki problem da usporedo uz nju ne idu dijabetes i druge
degenerativne bolesti. Glavni su uzroci takvog stanja: sjedenje uz TV-
program i računalo te razne vrste video igrica dovele su do toga da se
55
djeca preko vikenda gotovo uop¿e ne kreãu i ne bave nikakvim fizičkim
aktivnostima. Ona nekadađnja vesela jurnjava oko kuãe I s biciklima
– izgubila se. Naime, zajednička igra na ulici koja je nekad bila glavni
dio zabave i kretanja, sada više nije „in“. Nakon 18. godine takvo dijete
dobiva automobil ili skuter i više nigdje ne ide pješice. Ono zapravo samo
zamijeni jednu sjedalicu - drugom. l Izbor namirnica u kojem dominiraju
crveno meso i druge mesne prerađevine obilne po sadržaju masnoća
animalnog podrijetla i razni ugljikohidratni proizvodi visokog glikemijskog
indeksa nije više što je nekad bio. Što je hrana više industrijski prerađena,
utoliko bolje jer zaposleni ljudi nemaju vremena za pripremu namirnica.
Udvoje je puno lakše
l Kult »brze hrane« (fast food) preplavljuje SAD, ali i cijeli svijet, pa je
sasvim normalno da se u školi ili na poslu konzumiraju hamburgeri, hot-
dogovi ili pljeskavice u pecivu s dodatkom senfa ili drugih umaka. Ako dijete
ne kupuje obrok brze hrane, onda mu ga majka ili netko drugi zapakira
kod kuće. Prema istraživanju javnog mnijenja, preko 60 % Amerikanaca
smatra da je to najbolja hrana pa se nikako ne treba čuditi otkuda Ameriku
zovu „zemlja hamburgera“. l Konzumiranje slatkih gaziranih napitaka
umjesto obične vode, gdje apsolutnu dominaciju imaju poznate marke
multinacionalnih kompanija spada u jeftinu, brzu hranu. Mladi ta gazirana
pića piju jer im je „gušt“ pobudila vješta reklama koja danonoćno ponavlja
iste poruke da je riječ o najboljoj stvari na svijetu. A u takvom napitku, uz
ostalo, ima oko 10 % suhe tvari kukuruznog sirupa, koji posve nepotrebno
pobuđuje gušteraču na stalno lučenje inzulina. Što više inzulina - to veća
glad. I tako sve zbog TV reklama ali i ilustriranih magazina, suvremeni
urbani čovjek se vrti u zatvorenim krugovima.
l pothranjivanje teza da su „debeljuce danas normalna stvar“ te da “djecu
ne treba maltretirati kojekakvim dijetama” nikako nije normalno. Te su
teze koje se u SAD-u čak i službeno podgrijavaju preko medija (udruge
debelih, tekstil za debele...), vrlo opasna stvar jer uljuljkuju roditelje u lažni
san tako dugo dok ne bude prekasno! Kult debljine prikazuje se kao nešto
dobro i pozitivno, iako je zapravom riječ o bolesnom stanju koje u pravilu
ima posljedice, a najveća je ona psihičke prirode u obliku frustracija i
depresija,...
Zašto je moje dijete debeljuca? Zbog roditeljskih stavova i grešaka.
Liberalan odgoj podrazumijeva neprestano popuštanje, davanje slobode
u odlukama, premda djeca jednostavno nisu u stanju svoje ponašanje u
56
pogledu prehrane dovesti u nekakav red. To, dakle, znači da im je prijeko
potrebno postaviti ograničenja, što opet znači da ih treba budno nadzirati.
Roditelj kojem je sasvim svejedno dok mu u kući buja „debeljuca“, imat
će kasnije teških problema s tim djetetom. Jasno, sada dolazimo I do
logičnog pitanja – kako roditelji mogu pomoći? Roditelji su frustrirani jer
svaki dan gledaju kako im se dijete povlači iz društva i da stalno stoji ispred
ogledala. Da bi djecu mogli podučiti, roditelji najprije moraju educirati sebe
jer, kako pokazuju iskustva, krive poteze u pravilu povlače - roditelji.
»Debeljucu« treba pozvati na ozbiljan razgovor, predočiti joj uzroke i
posljedice te joj odrediti granice u pogledu jela i pića kao i u pogledu fizičke
aktivnosti. Strah da se djetetu predoči promjena u životu te oštar režim
redukcija i kod toga pruži primjer vlastitim ponašanjem, često je kočnica
koja ruši dobre namjere. Naučiti vlastito dijete na potrebu kontroliranja
tjelesne težine nije nimalo lako jer su i odrasli alergični na samu pomisao
da bi nešto trebalo kontrolirati. No kad se, primjerice majka, u namjeri
da privoli svoju kćer, osobno angažira u nekom programu za redukciju
tjelesne težine I na taj joj način pruži primjer, to je onda nešto sasvim
drugo. Psiholozi su odavno potvrdili da je udvoje puno lakše! Ako se
pritom razvije I natjecateljski duh - još bolje.
Kada se pali crveno svijetlo?
Mnogi roditelji uopće ne vide način na koji bi mogli pomoći svojoj djeci u
smislu prevencije pretilosti, jer kad se prava pretilost očevidno pojavi, sve
su moguće mjere teške i dugotrajne. Traži se rani odgoj, odnosno utjecaj
na stvaranje navike oko konzumiranja pločica I snack proizvoda. Djeca
su rođena s potrebom za slatkim, no valja ju držati pod kontrolom. Možda
sve počinje od one dojenačke bočice mlijeka u koju majke u najboljoj
namjeri stavljaju i žličicu šečera.
Loše okruženje u kući i ruganje u školi čine nepremostivu prepreku za
učinkovito mršavljenje pretile djece. Kad se tjelesna težina odjednom naglo
poveća pa se sva odjeća mora mijenjati, pali se crveno svjetlo i stiže vrijeme
da se zatraži vanjska pomoć. Treba imati sreću pa naći pomoć na pravom
mjestu. Jesu li potrebni pedijatar ili psiholog ili možda oba stručnjaka?
To je naprosto pitanje roditeljskog izbora i odluke. Treba vidjeti koliko su
prehrambene navike djece plod nekih emocionalnih problema, a odgovor
na to pitanje najbolje će dati psiholog. Možda pomognu razrednica, neki
nastavnik ili pak najbolja prijateljica. Svaki program za redukciju tjelesne
težine djeteta treba podići na noge cijelu obitelj kako bi svatko dao svoj
57
doprinos. Nije to poseban zadatak ni mame ni tate, već jednostavno svih.
Ne smije biti oporbe (zaštitnika), jer onda se cijeli sustav mjera ruši kao
kula od karata. Nažalost, u Hrvatskoj još nemamo kampove za redukciju
tjelesne težine gdje su čitave skupine djece na posebnom režimu, uz
stručan nadzor, strogo kontroliranu prehranu i fizičke aktivnosti.
Vjerujem kako će nas situacija prisiliti da i mi pokušamo ostvariti takvu
ideju jer uspjeh je vrlo dobar samo zato što su svi na istom zadatku (uz
psihologa), a bez ikakvog utjecaja roditelja. Logorovanje u prirodi otvara
nove horizonte. Svrha je edukacijacijskih kampova djece kako uz igru
kontrolirati jelo i piće, kako povečati fizičku aktivnost, kako smanjiti sjedenje
ispred TV-a povećanjem interesa za druge aktivnosti, što je to zdrava
prehrana, a što brza hrana itd. Logorovanje u prirodi djeci otvara nove
horizonte i uklanja depresiju jer su svi isti ili slični. Najbolji program takve
vrste u SAD-u jest onaj koji vodi dr. Leonard Epstein, psiholog Sveučilišta
u New Yorku. On kaže da roditelji ne mogu »oprati ruke« od problema,
već moraju aktivno sudjelovati kako bi na kraju shvatili da se sve može
postići i da u ponašanju njihovog djeteta ima i njihove krivnje. Budući da
su roditelji pretile djece i sami pretili, program je koristan i za njih.
Protiv igrica i kanala multinacionalki
Za promjene psihološke prirode potrebni su vrijeme i strpljenje, što roditelji,
osim časnih izuzetaka - nemaju. Dr. Epstein educira roditelje kako planirati
dnevne aktivnosti djece, kako ih naviknuti da idu u prirodu, da šeču i bave
se nekim sportom čime mogu zamijeniti beskrajne sate sjedenja pred
televizorom ili PC ekranom. On ide u detaljno razmatranje problema pa
navodi da je primjerice „kućno kino“ prava katastrofa za američku djecu,
budući da ima kanala koji neprestano prikazuju filmove za tinejdžere i
reklame za Coca Colu.
Koliko je snažna ta agresija multinacionalnih tvrtki na djecu govori i
činjenica da se danas u svakoj američkoj školi obvezatno nalazi automat
za Coca Colu, zbog čega mnogi učenici dnevno popiju i po nekoliko
limenki. No, da se ne zavaravamo, i u Hrvatskoj se događaju slične
promjene. Prosječno oštro oko primijetit će da skoro svaki naš novinski
kiosk prodaje ista ta gazirane napitke koji stoje na vidljivome mjestu I
uveliko kvare vizualni doživljaj distribucijskog centra za tiskovine. Mi
već sada imamo pandemiju viška težine u djece s jedne i glad s druge
strane. Poznata američka pedijatrica i endokrinologinja dr. Naomi Neufeld
jednom je ustvrdila: »Nikad nismo imali tako debelu populaciju. Djeca su
58
20 do 30% deblja od nekakvih standardnih okvira. Nemamo viđenje o
tome kakva će nam biti bliska budu ćnost, ali izvjesno je – bit će to pravi
armagedon«. Uobičajen izraz »epidemija debljine« više nije aktualan jer
je, zapravo, posrijedi „pandemija viška tjelesne težine“. Uzme li se u obzir
samo jedna od sigurnih zdravstvenih posljedica (a ima ich najmanje pet)
- dijabetes tip II, uskoro će zdravstveni fondovi biti uvelike probijeni. A iza
dijabetesa se šlepaju posljedice kao što su sljepilo, oštećenje živčanog
sustava, kardiovaskularne bolesti i otkazivanje funkcije bubrega.
Kremasti kolači i snack - kalorijska bomba!
Prva i najveća pogreška roditelja jest odvođenje djeteta koje je već pretilo
liječniku pedijatru “da stručnjak učini svoje”. Taj potez bi se mogao nazvati
i “brigo moja pređi na drugog” Sasvim je jasno da pedijatar uz svo stručno
znanje ne može upravljati životom djeteta niti obaviti sve ono što nisu
obavili roditelji koji gledaju dijete cijeli dan. U vezi s time provedeno je i vrlo
zanimljivo istraživanje na više od 385 djece koja su redovito posjećivala
liječničku ordinaciju između 1984. – 2002 g. Djeca i roditelji dobili su
savjete, a bio je uključen i dijetetičar, no ipak su sva djeca nakon tri godine
tretmana bila još deblja. Praksa je pokazala da rizična djeca moraju biti
podvrgnuta tretmanu vrlo rano da bi se izbjeglo ono najgore.
Debljina je složen problem, a sustavno mršavljenje zagonetka koju
mnogi još uvijek nisu riješili. U igri su razni čimbenici: genetska osnova,
prehrambene navike, metabolizam, frustracije u .količini, utjecaj roditelja
itd... Kad spominjem utjecaj roditelja, onda mislim na ono uobičajeno
prisiljavanje da se tanjur »poliže« do kraja, da se pojede za mamu i tatu,
pa i baku...Pretjerana ljubav prema slatkom i čokoladi samo je prvi korak u
ovisnosti o hrani. Jednom pobuđen inzulin stalno traži nove ugljikohidrate
koje mu dijete stavlja na raspolaganje. Druga velika pogreška roditelja jest
što ne znaju (ne mogu) kontrolirati unos slatkog (kolača), a neke majke
potiču konzumiranje kolača jer ih same prave. Nije dobro iza svakog
obroka jesti kolače, a još gore je doručkovati ili ručati kolače. Besmisleno
je praviti kolače za razna slavlja da bi se skupilo dobro društvo za djecu.
Ako je riječ o rizičnom djetetu, crvena linija za kolače mora biti jasno
podvučena.
Kremasti kolači najopasniji su jer predstavljaju kalorijsku bombu, a mame
kao da se natječu – koja će biti bolja i kaloričnija.
Neki roditelji više paze na prehranu kućnih ljubimaca, nego svoje djece.
59
Budeš li dobar, dobit ćeš sladoled ili čokoladu, standardni je obrazac
početka priče o debljini. Desetak godina kasnije sve završava u statističkom
postotku koji se rtoglavo penje. Ne želimo zlobno reći da roditelji svoju
djecu prave - debelima, ali je činjenica da su njihovi postupci često
kontraproduktivni. Čak što više, djeca očekuju da roditelji povuku granicu
- što je dobro, a što nije, što se smije, a što ne, no ta granica tvrdoglavo
neće doći sve do trenutka kad postane kasno! Teško je to reći, ali ispada
da neki roditelji više paze na prehranu svojih kućnih ljubimaca, nego na
prehranu svoje djece. Nažalost, mnogi slegnu ramenima uz komentar
„moje dijete ima lošu genetsku osnovu“. No, uz 6 sati sjedenja ispred
TV-a, genetska podloga nije tako važna jer je to čimbenik koji valja držati
pod nadzorom. Roditelji rade suprotno - puste djecu da gledaju TV kako
bi imali više vremena.
IZBJEGAVAJTE GAZIRANE NAPITKE
Neutaživa žeđ za slatkim napitcima, koja se stalno i sustavno
provocira velikom ponudom osvježavajućih napitaka, dovela je
svijet do masovne epidemije pretilosti koja prijeti i nama. Sve je
zaslađeno visoko fruktoznim sirupom, uključujući i donedavno
prirodnu izvorsku vodu..Slatko je kao droga; traži se sve više i više..
Treba li spominjati da je primitivni pečinski čovjek slatko jeo 1-2
puta godišnje kada je u svojim pohodima naletio na trulo stablo s
medom?.
Je li fruktoza iz sirupa krivac za pretilost?
– skriveni neprijatelj
Posljednji podaci za potrošnju tzv. dodanih šečera u SAD-u pokazuju stalan
porast koji je 2003. godine dostigao razinu od 73 kg po glavi stanovnika
godišnje. Najveći dio tog porasta izazvan je enormnom potrošnjom
fruktoznog sirupa, a namirnice koje su se našle na optuženičkoj klupi prije
svega su gazirani napici. Bez obzira na njihovu visoku cijenu, potrošnja
gaziranih napitaka raste i u Hrvatskoj, a ciljana su populacija tinejdžeri
i djeca; oni su najviše zarobljeni agresivnom TV propagandom. Ne
treba zaboraviti da su proizvođači gaziranih napitaka ušli i u sport pa
se više ni jedna sportska manifestacija ne može zamisliti bez nazočnosti
poznatih brandova »za osvježavanje« u ulozi pokrovitelja. Tko je kriv?
Multinacionalke koje proizvode škrob i pretvaraju ga u sirup.
60
Obično se u razgovorima negativan prizvuk davao visokoglikemičnoj
glukozi koja brzo »gori« i naglo troši inzulin, a višak energije odlazi u salo.
Međutim, nova istraživanja objavljena krajem 2002. u uglednom stručnom
časopisu »American Journal of Clinical Nutrition« daju novi pristup u
kojem optužbe prelaze s glukoze na fruktozu. Naime, fruktoza izaziva
rezistenciju na inzulin, povećava razinu triglicerida u krvi i podiže krvni
tlak. Ukratko, fruktoza koja putem zaslađivača dnevno nekontrolirano
ulazi u organizam, bitno povećava rizik za pojavu dijabetesa 2. No, sada
dolazimo do najvažnijeg saznanja; fruktoza, a ne glukoza, metabolizira
u masnoće jetre, a masna je jetra dobro poznat medicinski problem s
točno određenim posljedicama. Bez dvojbe, fruktoza znatno više od
glukoze promovira bolesno stanje pa je dužnost svakoga tko brine za
svoje zdravlje, a osobito onih oji već imaju rezistenciju na inzulin, da iz
prehrane uklone zaslađene tekućine (osvježavajuće napitke i zaslađene
sokove). To, međutim, nikako ne znaći da trebate izbjegavati voće
već naprotiv... Najsnažnije upozorenje stručnjaka došlo je s nedavno
održanog 9. međunarodnog kongresa o pretilosti u Sao Paolu gdje je
glavni izvještaj podnio prof. dr. Georg Bray, direktor Centra za istraživanje
metabolizma SAD-a, a u ime skupine koja je izradila studiju »Diabetes
Prevention Program Study«. Iznenađujuća su bila dva grafikona na
kojima je povezao rapidan skok u potrošnji visoko-fruktoznog sirupa s
jedne i porasta pretilosti u SAD-u s druge strane, između 1970. i 1990.
godine. Upotreba bijelog šečera koji se dobiva iz šečerne trske padala je
rapidno zbog porasta potrošnje sirupa koji je zapravo sve promijenio, a
zbog niske cijene i lake primjene (brzog miješanja s tekućinama) postao
je vrlo popularan i tražen. Komercijalizacija upotrebe tekućih zaslađivača
dobivenih brzom fermentacijom kukuruznog .kroba, krenula je 1970. i za
desetak je godina revolucionirala industriju osvježavajućih napitaka.
Nitko tada nije ni pomišljao na moguće potencijalne rizike a još manje
da bi to moglo dovesti do opasne pretilosti nacije. Drugi je grafikon jasno
pokazao da se pretilost u SAD-u udvostručila od 1980. do 2000., a baš je
u to vrijeme proizvodnja kukuruznog sirupa dostigla svoj vrhunac. Prof. dr.
Bray nije se ustezao reći da »nema boljeg školskog primjera kako promjena
u prehrambenim navikama može imati tako velike i značajne implikacije
na zdravlje«. Često optuživani bijeli šečer bio je, čini se, pravo nevinašce
u odnosu na visoko-fruktozni kukuruzni sirup kojeg ima posvuda i bit će
ga svakim danom sve više. Da bi se pokazala veza između konzumiranja
fruktoze i porasta triglicerida u krvi, načinjen je pokus na 24 dobrovoljca
koji su kroz 6 tjedana primali dvije vrste hrane; u prvoj je bilo 17 posto
fruktoze, dok je u drugoj fruktoza zamijenjena glukozom. Nakon isteka
61
određenog vremena, skupina koja je konzumirala fruktozu imala je porast
triglicerida u krvi za čak za 32 posto! Kod glukoze porasta nije bilo ili je
bio neznatan.
Ubrzani tov gaziranim napitcima
Od brojnih slatkih, „osvježavajućih“ gaziranih napitaka pa preko energetskih
pločica do raznih proizvoda za djecu, sve su police prodavaonica krcate
dobro zaslađenim proizvodima. Podatak o porastu potrošnje zaslađenih
namirnica tekućeg i čvrstog sadržaja najbolje ilustrira stvarno stanje
na tržištima. Godišnja potrošnja fruktoznog sirupa porasla je po glavi
stanovnika od 56 kg (1996.) na 73 kg u 2001. godini. No nisu u pitanju
samo gazirani napici već i niz drugih proizvoda kao što je primjerice kačap,
razni umaci, sladoled itd Značajno je da je na situaciju reagirala i Svjetska
zdravstvena organizacija (WHO) koja je predložila limit za dodane šečere
od 10 posto ukupnog kalorijskog unosa što bi iznosilo svega 50 grama
dnevno. Naravno, prosjek potrošnje je daleko veći. Svatko tko ima
tinejdžere u kući dobro zna da ljeti mogu popiti po dvije boce gaziranih
cola napitaka, što donosi i do 200 g suhe tvari sirupa (sladila čine 10
posto napitaka). Naravno, to je čisti kalorijski višak koji ide ravno u salo..
Tko inaće slabo jede, a deblja se, porast težine zasigurno duguje ovakvim
zaslađenim napitcima. Pretvaranje običnog kukuruznog škroba (kukuruz,
krumpir) u znatno skuplji visoko fruktozni sirup, zahvaljujući posebnom
enzimatskom sustavu, veliki je biznis kako u SAD-u tako i u Europi.
Proizvodnja sirupa je golema pa je jedini način da se sve potroši korištenje
sladila u velikom broju proizvoda. Proizvođači ne razmišljaju o debljini
i o potencijalnim rizicima za zdravlje. Oni su ovdje kako bi proizvodili i
zaradili, a o zdravlju neka razmišlja netko drugi. Primjerice, radi boljeg
okusa slade se voćni sokovi, industrijske juhe, gotova jela, razni dodaci
(umaci)... Čak su izmišljeni i novi recepti gdje se pečenje preljeva sirupom
kako bi dobilo ljepšu boju. Naravno, produkcija je sve veća I veća pa joj
treba naći potrošnju..Stalno se otkriva nešto novo što treba, zbog ovog ili
onog, zasladiti pa bismo mogli za budući svijet reći kako će biti apsolutno
»sladak«, no zbog zdravstvenih posljedica tog slađenja, mnogima će biti
i »gorak«.
Ljudi sve više vole slatko, navikavaju se da sve mora biti slatko pa nitko
ni ne pomišlja piti nešto što nije zaslađeno. Stara navika da se svugdje
koristi šečer (»bijela smrt«) uopće ne stoji; šečera nema jer je daleko
jednostavnije i jeftinije koristiti visoko fruktozni sirup. Upravo zbog te
činjenice raste zabrinutost dobrih poznavatelja ovog sladila. Riječ je o
62
skrivenom neprijatelju.
„Gorki“ šečer na djelu
Mnogi će se pitati zašto se preporučuje voće u velikim količinama kad je
poznato da je fruktoza voćni šečer, a fruktoza eto, ne valja? Odgovor je
vrlo jednostavan; kad pojedete nekoliko komada voća niste konzumirali
ni blizu voćnog šečera (fruktoze) kao kad pijete gazirani napitak. Nadalje,
fruktoza je zanimljiva kao sladno sredstvo jer je znatno slađa od šečera,pa
i glukoze, dakle manje ga treba, lako i brzo se transportira i manipulira.
Naravno, agresivni marketing traži mala dječja usta koja će kasnije tražiti
»još hrane«. Središnji školski odbor u Los Angelesu donio je vrlo hrabru
odluku da iz školskih prostorija izbaci automate za gazirane napitke. Ta je
odluka izazvala žestoke otpore poznatih multinacionalnih kompanija, ali
školske vlasti su ostale na čvrstoj poziciji da je važnije zdravlje djece nego
interes proizvođaća ovih napitaka. Poznato je da fruktoza izaziva glad,
ali ono što je posebno zanimljivo istraživanja su pokazala da se fruktoza
sasvim drukčije metabolizira u odnosu na ostale šečere. Umjesto da se
pretvori u glukozu koju tijelo koristi kao energent,ona se povlači u jetru, a
proces konverzije ide u smjeru masnih kiselina. To je dug put zbog čega
će opskrba mišića s gorivom – kasniti..Pogledajte kako su zdravstveni
radnici nemoćni; na KBC Rebro osvanuli su automati za kavu i gazirane
napitke pod parolom „kako bi se bolesnicima pomoglo da se osvježe“.
Kako se ulazi u bolnice tako se ulazi i u školske centre. Industrija gaziranih
napitaka traži mjesto za ekspanziju a o debljanju neka vodi računa netko
drugi.
Glukoza provocira inzulin na lučenje, a on odvodi glukozu iz struje krvi
sve do stanica. Istovremeno, glukoza izaziva masne stanice da otpuste
hormon leptin koji vas prisiljava da se osjećate sitim i da jedete manje.
Nadalje, glukoza supresira želudac da luči drugi hormon grelin koji izaziva
glad. Sve to fruktoza ne čini odnosno ne provocira inzulin, ne provocira
masne stanice da luče leptin i ne supresira grelin. Ukratko, fruktoza izaziva
glad ivi morate jesti više kako bi je zadovoljili. Što je najvažnije, jetra
fruktozu pretvara u triglicerid, dakle u masnoću koja će dignuti razinu LDL
kolesterola, sniziti zaštitni HDL kolesterol, a sve skupa će povećati rizik od
srčanog udara. Veće količine fruktoze koje se mogu putem napitaka unijeti
u organizam, osobito ljeti kod velikih vrućina, mogu izazvati rezistenciju
na inzulin, a kasna posljedica je dijabetes II. Potpuno je jasno zašto se
za zaslađivanje masovno koristi baš fruktozni sirup; dvostruko je slađi od
običnog šečera i mnogo je jeftiniji.
63
Fruktoza nije dobra ni za dijabetes idealan u odnosu na fruktozni sirup. Poznato je da se kod intravenske
terapije pojedinih slučajeva u medicini glukoza supstituira fruktozom
Zabunu su svojevremeno izazvali liječnici koji su zbog činjenice da ne ili sorbitolom. Zbog mogućih problema ta je praksa nedavno potpuno
provocira lučenje inzulina, fruktozu preporučivali kod mnogih bolesnih napuštena. Kad je kod pokusnih životinja u pitanju eksperimentalno
stanja pa i dijabetesa. Mnogi su umjesto glukoze preporučivali fruktozu provociranje procesa starenja, pri čemu se koristi više vrsta šečera;
»kao prirodni voćni šečer« koji je zdrav u svakom pogledu. Naravno, fruktoza je dala najlošije rezultate odnosno aplikacija fruktoze izazivala je
kod takvih preporuka liječnici nisu uzimali u obzir druge čimbenike iz nepoželjne promjene na kolagenu i koži.
metabolizma šečera. Primjerice, poznato je da svi šečeri izazivaju tzv.
Mailardovu reakciju odnosno da u kontaktu s aminokiselinama posmeđe;
kod fruktoze taj je proces sedam puta brži nego kod drugih šečera, To baš KNJIGU „Jelovnici za mršavljenje“ i CD-ROM „Mršavite bez torture“
i nije dobro jer u spoju s nekim aminokiselinama može izazvati različite možete nabaviti na telefon 01/6688 611 i 091/511 8334
toksične, mutagene i karcinogene spojeve. Što je u dnevnim obrocima
više fruktoze kao sladila, veća je mogućnost za stvaranje takvih spojeva.
Ovisno o koncentraciji fruktoze raste i urična kiselina, a ova je poznati
indikator za bolesti srca i krvnih žila. Visoka razina fruktoze izaziva porast
mliječne kiseline u krvnoj plazmi, a kod nekih bolesnih stanja to također
može biti opasno. Fruktoza se primarno apsorbira u tankom crijevu, a
metabolizira u jetri pretvarajući se u masne kiseline. .Žene koje koriste
kontracepcijske pilule ne bi smjele pretjerivati s fruktozom jer može doći
do nepoželjne interakcije.
Upravo činjenica da se fruktoza pretvara u trigliceride, dakle u masti, što
se najbolje vidi u njihovom porastu nakon konzumiranja fruktoze, upučuje
nas na mogući trag ekstremne pretilosti Amerikanaca jer se nigdje na
svijetu ne popije toliko gaziranih napitaka kao u SAD-u. Naime, svake
godine tamo se proizvede visoko fruktozni sirup vrijedan 4,5 milijardi
američkih dolara, koji se najvećim dijelom potroši (preko 80 posto) u
različitim napitcima. Nemojmo se zavaravati da je to samo kod njih; i kod
nas se masovno uvozi visoko-fruktozni sirup i gura u “ekspress gazirane
smjese” i razne druge proizvode. Naime, mi brzo učimo a kako nešto
“smuljati” – najbrže.
Sustavno su otkrivene ostale nepoželjne posljedice konzumiranja
pretjeranih količina fruktoze. Tako je je tek nedavno otkriven utjecaj
fruktoznog sirupa na ravnotežu minerala u organizmu i u velikoj mjeri je
začudio znanstvenike. Kao što je poznato, neki minerali (magnezij, cink,
željezo) sudjeluju u radu vitalnih enzima i bez njih neke funkcije organizma
naglo padaju. Eksperimentalno je dokazano da veća prisutnost fruktoze u
tijelu izaziva pojačani gubitak kalcija, magnezija i cinka. Također, fruktoza
supresira apsorpciju bakra čiji deficit u organizmu izaziva cijeli niz vrlo
neugodnih promjena (anemiju, lomljivost kostiju, neplodnost, aritmiju,
visoki kolesterol). Izvršena usporedba s običnim šečerom, koji vegani
podrugljivo zovu »bijela smrt«, I ona sasvim jasno pokazuje kako je šečer

64 65
 ____________________II POGLAVLJE_____________________

JE LI PREHRANA KLJUČ ZA
DOBRO ZDRAVLJE?
ZDRAVO – NEZDRAVO; ŠTO JE ZDRAVO,
A ŠTO NEZDRAVO?
KULINARNA PRIPREMA HRANE I ZDRAVLJE
PRIJETI LI NAM AMERIKANIZACIJA
PREHRANE?
ZAŠTO HRVATI NE JEDU RIBU?
BRZA HRANA – VJEŠTA ZAVODNICA
PREHRAMBENI LANAC KAO SMETLIŠTE
JE LI POTREBNA REVOLUCIJA
NA TANJURU

66 67
ZDRAVO – NEZDRAVO; ŠTO JE ZDRAVO, “zdrava hrana” i “prirodna prehrana” i vremenom ti su se pojmovi poprilično
modificirali. Prema tome ono što je Jerome Rodale 1950 godine u svom
A ŠTO NEZDRAVO? časopisu “Prevention Magazine” popularizirao kao “health food” danas
više ne vrijedi. Ne vrijedi ni ono što je ugledalo svijetlo dana kao prva
nezvanična ali ipak stručna definicija zdrave hrane iz 1970 godine. Premda
Zdrava prehrana nije nikakva virtualna opcija, već znanje, trud i
još uvijek nema zvaničnog stava mjerodavnih zdravstvenih institucija, pod
vrijeme. Oni koji nemaju vremena nikad se neće zdravo hraniti bez
zdravom hranom podrazumjevamo:
obzira što o prehrani svašta znaju. Najbolja i najvrednija namirnica
je ona koja je kompletna bez da je išta dodato ili oduzeto. Koja hrana
To su namirnice koje osiguravaju sve hranjive i zaštitne tvari za
je najzdravija na svijetu? Ona koja sadrži najveću gustinu zaštitnih
optimalno zdravlje onih koji ih konzumiraju. Istovremeno, te namirnice
čimbenika u odnosu na kalorijsku vrijednost!
ne sadrže nikakve štetne tvari u količinama koje bi mogle naškoditi
organizmu (ostatke pesticida, hormona, radionuklida, antibiotika,
veterinarskih lijekova).Takve namirnice su minimalno industrijski
Golema razlika među namirnicama
prerađene, sadrže male količine kukuruznog sirupa i drugih visoko-
glikemijskih namirnica, ne sadrže trans-masne kiseline niti druge
Neke namirnice su dramatično bolje od drugih jer bitno doprinose zdravlju
toksikante. U praktičnom smislu to su prije svega voće i lisnato
i dužem životu. Svatko zna da je jabuka zdravija od krumpirova čipsa a
povrće, plodovi mora (riba), orašasti plodovi, maslinovo ulje, mlijeko,
riba od govedine i da je maslinovo ulje bolje od svinjske masti, ali ipak
malomasni sir i crno vino.
malo tko je spreman to saznanje iskoristiti u svakodnevnoj prehrani. Sve
namirnice u prometu su zdravstveno valjane, ali se njihova podobnost za
Naravno ovdje nigdje nema crvenog mesa, fast foods, snack foodsa i ostalih
dobro zdravlje i dug život može mjeriti na virtualnoj skali od 0 -10. Tako bi
brzih namirnica koje su poznate pod pojmom “junk food”..Nadalje, postoji i
primjerice krumpirov čips mogao dobiti broj 1 a brokula 10.Posebno ćemo
pojam “funkcionalna hrana” koji je nastao na temelju novijih saznanja o ulozi
se zadržati na tzv super hrani tj 14 najvrednijih namirnica.
pojedinih tvari u metabolizmu čovjeka. Pod pojmom funkcionalne hrane
podrazumjevamo: one namirnice koje sadrže biološki aktivne tvari (bez
Glavni nedostatak svih dosadašnjih kemijskih analiza namirnica bili su
nutritivne vrijednosti) a koje imaju povoljne učinke na zdravlje organizma
zastarjeli podaci bez strukture masti (nije bilo transmasnih i omega-
u smislu da smanjuju rizik od pojave kroničnih bolesti (bolesti srca i krvnih
3 masnih kiselina, aminokiselina, fitosterola, strukture beta-karotena,
žila, rak i dijabetes). Mnogi za ovaj pojam koriste izraz “phytochemicals»
tokoferola, izoflavona itd. Nije bila jasna škodljivost hidrogenacije masti
ili «nutraceuticals”. Za neke od tih tvari koje su posljednjih desetak godina
tj korištenja transmasnih kiselina. Također nije bila jasna škodljivost
detaljno istraživane, dokazana je djelotvornost..
izgorenih masnoća tijekom procesa prženja. Nije do kraja bila jasna uloga
folne kiseline u metabolizmu itd.
- omega-3 masne kiseline su dugolančane, višestruko
nezasićene masne kiseline (DHA, EPA, ALA) koje su esencijalne
A da način prehrane i izbor dnevnih namirnica imaju ključnu ulogu kada je
za metabolizam nedonoščadi i dojenčadi male tjelesne težine.
u pitanju dobro zdravlje, nema nikakve dvojbe; to su pokazala i najnovija
Odrasli mogu dobiti omega-3 sintezom, ali taj je mehanizam
istraživanja na vrlo velikom uzorku od 71768 medicinskih sestara u SAD.
često deficitaran pa su praktično ovisni o unosu hranom iz mora..
Jedna skupina je koristila tipičnu američku hranu bogatu crvenim mesom
i animalnom masnoćom (western diet) a druga je koristila tzv hranu
- alil-sulfidi iz češnjaka mogu stimulirati enzime koji su zaduženi
pažljivog izbora (prudent diet). Rezultati su vrlo ilustrativni; prva hrana
za eliminaciju toksičnih tvari iz organizma,
je povećala rizik od moždanog udara za ravno 58%. Tu se dakako kriju
velike mogućnosti za upravljanje svojom prehranom.
- izocijanati brokule i drugih kupusnjača (sulfo-rafan) koji
stimuliraju zaštitne enzime tzv druge faze u procesu
Bilo je mnogo pokušaja da se definiraju pojmovi, “zdrava prehrana” ,

68 69
 karcinogeneze, smanjujući tako rizik od pojave raka raznih
lokacija
- indoli iz zelenog lisnatog povrća koji djeluju anti-estrogeno i
tako reduciraju rizik od raka dojke
- izoflavoni iz soje koji imaju višestruku sposobnost
smanjivanja rizika za pojavu raka nekih lokacija (debelog
crijeva)
- lignani iz sjemena lana koji djeluju anti-estrogeno i na taj
način smanjuju rizik od raka dojke
- flavonoidi (crveni, zeleni, narančasti, žuti i tamno plavi
pigmenti) iz bobičastog i tropskog te citrusnog voća, kao i
povrća koji samostalno ili udruženo djeluju antioksidacijski
protiv slobodnih radikala i na taj način bitno smanjuju rizik
od oštećenja DNA strukture i pojave raka (beta-karoten,
likopen i lutein)
Čitatelju je sasvim jasno da se izborom ovakvih namirnica u svakodnevnoj
prehrani bitno može doprinjeti vlastitom zdravlju, poboljšati neke funkcije.
No zato treba truda i vremena te kulinarske vještine da se te tvari očuvaju
i tako dospiju u tijelo gdje će biti iskorištene. Nažalost, kod tako važne
aktivnosti kao što je dnevni izbor namirnica, veliku ulogu imaju čimbenici
sasvim subjektivne prirode zbog čega je najčešće rješenje - brza hrana,
bakina kuhinja, razne kantine, ulični kiosci ili restorani. Zdrava prehrana
dakle nije nikakva virtualna opcija, već znanje, trud i vrijeme. Oni koji
nemaju vremena nikad se neće zdravo hraniti makar što teorijski o
prehrani svašta znaju.
Rangiranje prema sadržaju zaštitnih tvari
Od nekoliko tisuća jestivih plodova biljnog i animalnog podrijetla koje
nam priroda daruje na kopnu u zraku i u vodi, praktično se koristi svega
oko 800. Nije vrijedna namirnica zato što nam godi okusu i mirisu, već je
vrijedna koliko doprinosi našem zdravlju! Navikli smo svrstavati namirnice
u kvalitetne razrede po kriteriju kvalitete dakle prema veličini, izgledu,
boji, težini, stupnju zrelosti, svježini itd, a uglavnom preskačemo najvažniji
kriterij – sadržaj zaštitnih tvari tj dugoročni doprinos zdravlju. Recimo
jasno; ugađamo našim osjetilima a ne zdravlju. Često su u valoriziranju
70
namirnica prisutni crno-bijeli kriteriji tj namirnica je «dobra» ili «loša»
što je samo površinska ocjena koja znaći da se njom može ili ne može
dogoditi nešto nepredviđeno. Uostalom, ne postoje 2 čovjeka koji se u
takvoj ocjeni slažu; što je za mene dobro nije dobro za vas.
Treba znati da je argumentirana valorizacija namirnica dosta teška jer u
pitanju je metodologija pristupa. Zanimljivo da se malo stručnjaka ozbiljno
bavilo tim problemom, pa je sasvim jasno da nema koncenzusa. Svaki
autor ima neku svoju ideju koji je to «najbolji izvor hranjivih tvari» i kako
bi se vrijednost namirnica objektivno izmjerila, a bilo je i više službenih
pokušaja..No metodologija ocjene zdravstvenog doprinosa namirnica
ipak postoji a sastoji se u tome da se mjeri donos hranjivih i zaštitnih tvari,
ali ne na jedinicu težine, već po kalorijskoj vrijednosti što praktično znaći
da je usvojeno slijedeće pravilo; što više tih tvari na što manje kalorija, –
to bolja ocjena. Naravno, u proračunu su pomogli softwerski paketi Food
Processor i Genesis i tako su nastale namirnice rangirane ocjenama
«odličan» , «vrlo dobar» i «dobar» izvor hranjivih i zaštitnih tvari. Takvo
rangiranje mijenja način razmišljanja o vrijednosti namirnica jer u prvi plan
dolaze one namirnice koje do sada nitko nije ni spominjao. Kao osobe
zainteresirane za svoje zdravlje, nastojimo birati one namirnice koje nam
najviše donose uz najmanju kalorijsku vrijednost. Naizgled teško, ali
kada se shvati princip zapravo je jednostavno. Uvažavajući takav način
razmišljanja i vrednovanja, nije svejedno da li kuhar u «cušpajze» stavlja
začinske paprike malo ili puno, da li konzumirate svježe ili sušeno voće,
da li jedete blitvu ili zeleni dio gorušice, jer među njima je golema razlika
u sadržaju hranjivih i zaštitnih tvari.
Zdravo - sve što je obojeno
Kada kažemo da je zdravo sve što je obojeno, mislimo na 3 velike skupine
zaštitnih tvari tj na antocijane, flavonoide i karotenoide. Zatim, tu su
izocijanati iz kupusnjača posebice brokule, izoflavoni iz soje, organo-sulfidi
iz lukovica (češnjak), omega-3 masne kiseline iz riba i drugih morskih
proizvoda, mononezasićene masnoće iz maslinova ulja, resveratrol iz
crnog vina itd. Njihova zaštitna uloga se odnosi na antioksidacijsko i
antikarcinogeno djelovanje a kod nekih kao što su fito-estrogeni i brojna
druga poželjna djelovanja. Primjerice, fito-estrogeni iz soje za razliku od
humanog estrogena djeluju slično tj. olakšavaju tegobe menopauze ali ne
promoviraju rak maternice i dojke.
Najveći problem do sada bio je prikaz prednosti i nedostataka pojedinih
71
namirnica i model za rangiranje unutar vrijedonosnog sustava. Jedna
od metoda se sastoji u tome da se namirnice boduju koliko po jedinici
kilokalorija imaju ocjena «odličan», «vrlo dobar» i dobar» i zatim po
određenoj formuli izračunava se prosjek. Konačan zbir postavlja namirnicu
na skali vrijednosti. Zapravo, cijela računica se svodi na usporedbu
nutritivnog sadržaja namirnice s njenom kalorijskom vrijednosti; ako je
namirnica vrlo visoko po sadržaju jednog ili više nutrijenata, ali ima vrlo
malu kalorijsku vrijednost, označuje se kao «zasićena hranjivim tvarima»
(nutrient dense). Ako suprotno tome ima malo najviših ocjena a visoku
kalorijsku vrijednost, označuje se «slabo zasićena hranjivim tvarima»
(nutrient sparse)..Da bi namirnica dobila ocjenu «dobar izvor» mora imati
skor najmanje 1,5 a to znači da mora imati hranjivu vrijednost 1,5 puta
veću od kalorija koje donosi. Da bi namirnica dobila ocjenu «vrlo dobar
izvor» mora imati skor najmanje 3,4 i najzad da bi dobila ocjenu «odličan
izvor» mora imati skor od 3,4 - 7,6.
Na temelju takvog modela vrednovanja namirnica, nastale su liste deset
najboljih i 100 najboljih (top 10 i top 100). Ako se od 800 namirnica koje
se praktično koriste za prehranu izdvoji 10 po sadržaju hranjivih i zaštitnih
tvari najvrednijih, dobivamo popis koji bi trebali maksimalno konzumirati,
ali to se uglavnom ne događa budući da navedene namirnice ljudima
nisu prihvatljive zbog organoleptičkih i raznih drugih razloga. Primjerice,
peršin zasigurno spada vrlo visoko jer ima 4 ocjene «odličan izvor» tj
peršin dobiva odličan zbog vitamina C, vitamina A, željeza i folata a ima i
cijeli niz drugih dobrih ocjena. Problem je što se peršina ne može najesti
budući da se radi o začinu. No ono što zasigurno možemo jeste da sve
namirnice koje pripremamo u kuhinji, zasipamo peršinom upravo na
način kako to radi goli kuhar Jamie Olivieri. Druga namirnica koju valja
spomenuti ovdje jesu pržena teleća jetrica. Ona sadrže 8 ocjena «odličan
izvor» (za vitamin B-2, B-12, vitamin A, folat, selen, triptofan, cink i bakar)
i 6 ocjena «vrlo dobar izvor» (za željezo, vitamin B-6, nikotinsku kiselinu,
pantotensku kiselinu i protein).
Ribe na tanjuru su zakon
Kod riba odnosno morskih plodova ocjena se mjeri prema sadržaju
selena, triptofana i omega-3 masnih kiselina. Tako je primjerice meso
lososa rijetka namirnica kod koje se predođbe o ukusnosti s jedne i
zdravstvenoj kvaliteti s druge strane podudaraju..Tako pečeni losos
ima 5 ocjena odličan izvor (B-12, selen, triptofan, nikotinamid i omega-
3) i 5 ocjena vrlo dobar izvor. Istina, taj sadržaj oscilira ovisno o vrsti
72
lososa i sezoni lova, ali to su prosječne vrijednosti. Slično je kod tune,
škampa i ostalih plodova mora. A oko preventivnog potencijala omega-
3 masnih kiselina kada se tiće raka nekih lokacija i drugih bolesti, više
nema nikakvih dilema; desetine studija potvrdile su ranija saznanja a
to je učinila i nova kanadska studija objavljena u mjesecu lipnju 2004
godine u časopisu Cancer Epidemiology. Redovno konzumiranje masne
morske ribe (najmanje 2 puta tjedno) predstavlja gotovo sigurnu zaštitu
od leukemije, multiplog mijeloma i non-Hodgkin limfoma. Istraživanje je
obavljeno na velikom uzorku od 3000 ljudi oboljelih od raka kao i 4200
onih koji su služili kao kontrolna skupina.
Najbolja i najvrednija namirnica je ona koja je kompletna bez da je išta
dodato ili oduzeto. A slaganje obroka od pojedinih namirnica da bi se
postigla toliko potrebna raznovrsnost, veliko je umijeće koje se ne može
naučiti u školi. Pažljiv izbor 30 namirnica koje smo ovdje prezentirali s
njihovim analizama opet svrstava POVRĆE na prvo mjesto prve lige
namirnica, jer objektivno najviše doprinosi zdravlju tj ima najveći broj
odličnih ocjena.
Kako uspoređivati zdravstvenu vrijednost namirnica? Jednostavno tako
da se uspoređuje broj najviših ocjena kao i ukupni skor sastavljen od
pojedinačnih ocjena. Postavlja se pitanje; da li jesti samo one namirnice s
najvišim skorom? Ne, nego miješati razne namirnice s visokim skorom a
izbjegavati prazne namirnice kao i one s niskim skorom hranjivih i zaštitnih
tvari! Koja hrana je najzdravija na svijetu? Ona koja sadrži najveću gustinu
zaštitnih čimbenika u odnosu na kalorijsku vrijednost!
KULINARNA PRIPREMA HRANE I ZDRAVLJE
Kad bi ljudi shvaćali značenje kuhinje, svi bi u njoj boravili. Ono
što se na tržnici dobro nabavi, to se u kuhinji – upropasti. Kad bi se
mogli nabrojati ljudi koji su obožavali pohance, dobio bi se golem
broj – bolesnika. A obožavali su ih zbog mame i bake. Svi vole ono
što iz kuhinje dolazi, ali nitko ne pita tko to tamo radi.
Kuhača glavu čuva
Uzalud dobar izbor zdravih namirnica ako je njihova priprema u kuhinji
pogrešna ili nepotpuna. Prema tome, onaj tko u kuhinji drži «kuhaču»
73
taj značajno može utjecati na naše zdravlje i raspoloženje. To se najbolje
vidi kod prehrane dojenčadi; sve ovisi o onome što će tijekom dana beba
dobiti u svojoj bočici..Utjecaj metode kulinarne pripreme namirnica na
zdravlje mjeri se stupnjem očuvanih hranjivih tvari za vrijeme obrade i u
produkciji sporednih spojeva koji mogu biti toksični i karcinogeni. Poznato
je, visoke temperature mjenjaju strukturu namirnica; bjelančevine se
denaturiraju, masti razlažu na masne kiseline a ugljikohidrati također
razlažu (dekstriniraju) Zbog tih promjena mijenja se i organoleptika
namirnica pa primjerice tijesto postaje zapečena korica a koža na mesu
zapečena hruskava površina. Nagoretine sadrže razne heterociklične
spojeve od kojih su mnogi karcinogeni. Naravno, nagorene namirnice
nisu nikako zdrave. Nisu zdrave ni jako odimljene namirnice niti jako
salamurene (usoljene). Ne bi htio imati fatalistički pogled na stvari ali
sudbina ukućana rješava se u kuhinji. Muškarci su komotni i ne zanima ih
što se tamo događa ali bilo bi dobro ponekad zaviriti što i kako se u loncu
krčka.
Da bi namirnice bile higijenski ispravne i zdravstveno valjane te
organoleptički prihvatljive, koriste se razne metode pripreme prije nego
se serviraju na stol.. Generalna podjela tih metoda bi mogla biti na tzv
vlažne i suhe postupke a sasvim je jasno da postoji i kombinacija ovih
metoda.
Prženje na masnoći i fritiranje
Među prvima istaknut ćemo fritezu kao najnezdravije rješenje u obradi
namirnica a odmah zatim slijedi prženje u dodanoj masnoći. Ozbiljan
problem takvih metoda je velika kolićina pregrijanih (oksidiranih) masnih
tvari što odmah znaći i značajnu količinu nepotrebnih kalorija. Drugo,
budući da se vrlo često za «podmazivanje» koristi masno tkivo animalnog
podrijetla, problem su zasićene masnoće i prisutan kolesterol koji su opet
– potpuno nepotrebni. Obzirom da se radi o visokim temperaturama,
površina namirnice porumeni i zapeče se i to je ono što privlači.
Suprotno takvim metodama prženja i fritiranja namirnica postoji obrada
namirnica na teflonu (s poklopcem) uz korištenje vlastite masnoće i
vlage. Zasigurno takav pristup obradi namirnica je daleko zdraviji. Na
istom principu rade i tzv lonci zdrave hrane (dry cooker). U ovom slučaju
energetska ušteda može biti čak 30-50% što nije bitno za jedan ili
nekoliko dana, ali je jako važno kada se događa godinama. Naravno,
unos animalnih masnoća i kolesterola sveden je tako na minimum.
74
Tipične fritirane namirnice su prženi krumpirići (french fried potatoes),
razni uštipci, pokladice, palačinke, krumpirove placke, smrznute ribe itd.
Takve namirnice nisu zdrave; što se kupka od masnoće više koristi, to
sadrži više izgorenih čestica koje mogu biti toksične pa i karcinogene. Ulje
postaje tamnije i tamnije jer sadrži sve više nagorenih dijelova hrane.
Pohanje namirnica
Premda nezdravo, pohanje je i dalje popularni način obrade odrezaka
mesa i drugih namirnica (piletine, povrća, kruha i voća) a sastoji se u
oblaganju tekućim tijestom i prženju u kupki od masti. Nezdravo prije
svega u golemom kalorijskom unosu a potom slijede problemi kao što
su zasićene masnoće i kolesterol (budući da tekuće tijesto sadrži i jaja).
Ispitivanje je pokazalo da pohanac u odnosu na isto takav «naravni»
odrezak ima preko 30% više kalorija. Sve u svemu metoda je loša za
krvne žile pa je domaćica koja često poha «neprijatelj» za krvne žile
svojih ukućana. Nažalost i poznati lanci brze hrane dosta često koriste
ovu metodu (chicken fries) što povećava problem jer pohanci postaju tako
masovni način prehrane. Nije dobro da djeca jedu pohance.
Prženje bez masnoće (suho prženje)
Suho prženje koje se prvenstveno odnosi na zrno kave, kakaoa i razne
orašaste plodove daje proizvodima karakterističnu aromu raznih napitaka
i slastica (kava, kakao, kolači) bez kojih se ovaj svijet ne bi mogao ni
zamisliti. Izvodi se pod utjecajem suhe topline sve dok se ne postigne
odgovarajuća smeđa boja i aroma (primjerice prženi bademi i lješnjaci).
Za vrijeme obrade suhom toplinom postižu se vrlo visoke temperature pa
se u pravilu koristi miješanje da namirnice ne bi pregorile. Unatoč brojnim
pokušajima da se u kavi i nekim drugim namirnicama koje potječu od
preprženih sirovina nađu karcinogene tvari i shodno tome nepovoljni
učinci na ljudsko zdravlje, to do sada nije uspjelo
Kuhanje i furenje
Kao vlažna metoda toplinske obrade namirnica, kuhanje je zasigurno i
najčešća metoda koja podrazumjeva držanje namirnice u ključaloj vodi
kod 100 C ili nekom drugom mediju (temeljac, vino). Ovdje nema rumene
hrustave korice, nema izgorenih dijelova pa nema ni opasnosti od toksičnih
i karcinogenih tvari. Jedini je problem što sve kuhane namirnice nisu ni
približno ukusne kao one pržene. Zbog toga se kuhanje koristi selektivno
75
za pripremu povrća, tjestenine i nekih korijenskih biljaka. Naravno,
kuhanje je najstariji i najsigurniji postupak toplinske obrade koji se prije
svega koristi u industrijskoj pripremi namirnica u limenkama (sterilizacija).
Posebne metode kuhanja jesu – kuhanje pregrijanom parom, blanširanje
(furenje) i pasterizacija. Valja napomenuti da se namirnice kuhaju tako
dugo dok u sredini ne dostignu temperaturu od najmanje 72 C u trajanju
od nekoliko minuta kako bi se onesposobile i najtvrdokornije bakterije.
Lagano kuhanje
Za razliku od kuhanja, ovo je lagano «krčkanje» tek toliko da se vide
mjehurići tj to je zagrijavanje namirnica u vodi neposredno ispod
točke ključanja. Koristi se za specifične namirnice koje su osjetljive na
pregrijavanje ili za prigotavljanje jela čija je obrada na samom kraju
(poslije zafriga). Sa stajališta zdravlja ovo je svakako dragocjena metoda
jer u pravilu čuva sve hranjive tvari iz namirnica, ali postoji određeni rizik
glede uništavanja toksina i drugih štetnih tvari. Moguće je naime da se
jako kontaminirane namirnice nedovoljno toplinski obrade
Kuhanje u pari
Je posebna kulinarska metoda termičke obrade namirnica u pari iznad
ključale vode a za taj postupak postoje i posebni uređaji (steameri). U pari
se lijepo daju obraditi blitva, špinat, knedle, štrukle, kruh i pecivo, žitne
pahuljice itd. Na zapadu se kuhanje parom koristi kod izrade nabujaka,
pudinga i drugih posebnih namirnica u prigodi raznih blagdana. Kuhanje
u pari zdrav je postupak u pripremi namirnica ali se nažalost rijetko koristi
jer zahtjeva dosta truda.
Poširanje
Pojam podrazumjeva grijanje namirnica u vlastitoj vlazi na još nižoj
temperaturi ispod točke ključanja koja se koristi posebice kod riba da bi se
izbjeglo raspadanje mesa. U pravilu riba se pošira zajedno s povrćem (luk,
mrkva, celer) što podrazumjeva podljevanje vode tek toliko da se pokrije
dno. Svrha dodavanja povrća je priprema male količine aromatičnog
temeljca kojim će se servirana riba preliti. Poširanje je zdravstveno
gledano vrlo poželjno budući da su svi sastojci očuvani naravno kada se
radi o «sigurnim» namirnicama tj o namirnicama koje nisu kontaminirane
teškim metalima.
76
Pečenje
Je vrlo popularna metoda obrade kruha, mesa i mesnih proizvoda na
visokim temperaturama, koja podrazumjeva upotrebu suhe topline u
pećnici čiji izvor može biti električni grijač ili plin. Karakteristika postupka
jest naglo isparavanje površne vlage i stvaranje smeđe hrustave korice.
Konačni proizvod takve toplinske obrade (pečenka) vrlo je poželjnih
organoleptičkih svojstava. Postoje 2 pristupa postupku pečenja; da se
meso naglo podvrgne visokim temperaturama i tako se stvori korica a
potom se dalje zagrijava na nižim temperaturama i drugi obrnuti tj da
se meso postupno zagrijava na nižim temperaturama a potom pred kraj
temperatura naglo podigne kako bi se stvorila poželjna hrustava korica.
Principjelno iz zdravstvenih razloga bolje je pečenje raditi na što nižim
temperaturama makar postupak i dulje trajao jer se tako stvara manje
mutagenih spojeva. Pečenje kod nekih namirnica može trajati satima
(primjerice purica) pa površinu treba zaštiti od pregorjevanja.
Roštiljanje
Je obrada namirnica (mesa, kobasica, ribe, peradi, povrća) kod otvorenog
plamena ili preko rešetke (roštilja) na vrlo visokim temperaturama kada
izvor topline može biti vatra (žeravica), drveni ugljen, plin ili električni
grijač. Denaturacija površine mesa nastaje naglo i može imati za posljedicu
potpuno ili mjestimično pregorjevanje što znaći da je neophodno stalno
nadziranje i okretanje. Od dima izgorene masnoće koji se vraća natrag
i kondenzira na namirnicama prijeti ozbiljna opasnost jer se takvom
obradom stvaraju brojni mutageni spojevi. Osim toga, kratak proces
obrade u pravilu skriva mogućnost da namirnica (meso) u sredini ostane
neobrađeno pa samim tim i potencijalno opasno za zdravlje. Jedinu
sigurnost jamči mjerenje središnje temperature ubodnim termometrom
koja mora biti minimalno 72 C. Jedna od varijanti obrade namirnica na
otvorenom plamenu je ražanj (stick broiling) gdje se također postižu
iznimno visoke temperature. Ako se kruh stavlja na roštilj postupak se
zove tostiranje (tosting). Sve u svemu roštiljanje i okretanje na ražnju pruža
veliko zadovoljstvo zbog specifičnog mirisa i plamene boje pečenja, ali u
sebi krije i brojne opasnosti za one koji ne znaju ključna pravila ponašanja.
Prehrana isključivo takvim mesom nije stoga preporučiva.
Dinstanje
Od brojnih metoda tzv nagle pripreme namirnica, ova je zdravstveno
77
najpovoljnija a podrazumjeva brzu pripremu na malo masnoće uz PRIJETI LI NAM AMERIKANIZACIJA
stalno miješanje. Povrće i druge namirnice imaju priliku pustiti svoj sok
pa nastaje vrlo poželjna kombinacija «safta» karakterističnog mirisa.
PREHRANE?
Priprema je brza, vitamini i druge hranjive tvari su sačuvani, jelo je ukusno
i zdravstveno vrlo poželjno jer namirnice nisu denaturirane pod utjecajem
Naglo otvaranje prehrambenih lanaca (Billa, Getro, Kaufland,
visokih temperatura. Šteta je što se ova metoda sve rjeđe koristi budući
Merkator, Lidl, Konzum) približilo je namirnice potrošačima. Još
da za oči nije dovoljno «atraktivna»
samo da kupimo velike (dvokrilne) hladnjake i namirnice preselimo
u stanove pa smo se amerikanizirali. Naravno da to ima svoje
Pirjanje
posljedice, a najveća je debljina..
Je sporo i dugotrajno kuhanje mesa i krupnih odrezaka većih riba na
Ovisnost o samoposluzi
niskim temperaturama s vrlo malo vode pod poklopcem. Povremeno se
dodaje nova količina vode što domaćice nazivaju «podljevanje». Hrana je
Ako se uzme u obzir najnovija baza podataka onda proizlazi da se u
dobro pripremljena prilično očuvanih hranjivih sastojaka i odlične arome.
prehrani pod normalnim okolnostima konzumira oko 800 namirnica.
Naravno, jestivih plodova prirode ima daleko više – nekoliko tisuća. Za ljude
Obrada u mikrovalki
koji žive u urbanim sredinama i jedu hranu iz najbližeg samoposluživanja,
broj korištenih namirnica smanjuje se na nekoliko desetaka i na koncu
Pretvoriti mikrovalku u univerzalnu «kuharicu» koja će sve operacije
kada se u obzir uzmu ljudske navike (nemar i lijenost) u prehrani kao
kulinarne pripreme namirnica skratiti na minimum je naravno potpuno
dominantan čimbenik prehrane, izbor namirnica svodi se na svega
pogrešno. Mikrovalka naime nije napravljena s takvom namjenom,
desetak. Samoposluga je ko stvorena za lijene ljude jer vam omogućuje
već prije svega za ubrzano defrostiranje smrznutih i podgrijavanje
da u šlapama sve obavite i opet se uvalite u fotelju..
ohlađenih namirnica. Uporaba mikrovalke je dakle limitirana tehnologijom
«bombardiranja» ultra kratkim valovima i sve je samo ne «univerzalna».
Poznat je i ekstremni slučaj dječaka iz New Yorka teškog 130 kg, koji
Budući da mjenja molekularnu strukturu namirnica, ne daje karakterističnu
je novinarki rekao da se hrani isključivo hamburgerima jer to obožava.
aromu pečenja niti karakterističnu plamenu boju, a to će reći da se
Prema mnogim stručnjacima, a osobito američkom liječniku i nutricionistu
dragocjena brzina pripreme naplaćuje kroz narušenu organoleptiku. Ako se
dr. Prattu, tu se krije glavno izvorište raznih degenerativnih bolesti i drugih
tako prihvati ona može biti savršena (programirana) «kućna pomoćnica».
zdravstvenih problema. Unatoč golemom znanju s jedne i tehnološkoj
Problem je što maksimalne učinke mogu očekivati samo dobro educirane
revoluciji s druge strane, suvremeni čovjek jednostrano se hrani jer sve
osobe a takvih je nažalost malo. Glede zdravlja, mišljenja su podijeljena;
više bježi od prirodnih (zelenih) namirnica i završava na prerađenim
s jedne strane su proizvođači mikrovalki kao pobornici novih tehnologija
namirnicama u celofanskim pakovanjima. Zašto? Zbog komoditeta i brzine.
a s druge skeptični znanstvenici. Za prehranu iz mikrovalke. dugoročno
Sasvim jasno je da se tu krije i jedan od glavnih razloga za epidemijsku
gledano možemo reći da su posljedice za sada sasvim nepoznate.
pretilost i dijabetes. Prehrambeni lanci koji su nas u posljednjih pet
godina naprosto preplavili (Billa, Getro, Konzum, Merkator), donijeli su
sa sobom svoju logiku i filozofiju brige za kupnju, a ne za zdravlje. Sve
prerađeno, uredno zapakirano, narezano da bude što manje posla, dakle
»amerikanizirano«. Velike boce, veliki paketi i na blagajni nagradni bonusi
za ponovni dolazak u samoposlugu. Tako komoditet ima visoku cijenu
koja se zove ovisnost o samoposluzi.

Svima je jasno da je jabuka zdravija od krumpirovog čipsa i da je riba

zdravija od hamburgera, ali kad dođete u neki lokal sve to zaboravite i

78 79
naručujete – ćevape s lepinom koja je natopljena goveđim lojem! Nikako
iz prehrane ukloniti tu prokletu balkansku naviku. Ne samo da mi jedemo,
nego takav menu nudimo strancima kao „domaći specijalitet“..Svaka
majka dobro zna da je špinat zdrav za djecu, ali i odrasle, te da je daleko
zdraviji od bureka, ali dijete traži ono što vidi od drugih – najčešće je
to burek. A dosadni špinat neka jede netko drugi! A upravo taj špinat
spada među desetak najvrednijih namirnica. Dr. Pratt je napravio pokus
na starijoj populaciji gdje je pokazao kako špinat povoljno djeluje na
prevenciju makularne degeneracije mrežnjače. U poznatim restoranima
koji se bučno reklamiraju prilog jelima je konzervativan i vrti se od pirea
od krumpira do pirjane mrkvice s graškom, ali brokulu nećete vidjeti.
Zašto? Zato što brokula ne kotira na tanjuru i mnogi ni približno u njoj ne
vide ono što ona stvarno jest – »super hrana«. Radije uzimaju brokulu
u kapsulama nego na tanjuru, koja može biti vrlo ukusna. Zatim slijedi
pitanje tko u nas jede orašaste plodove (bademe, orahe, kikiriki)? Nitko
ili skoro nitko. Naime, postoji uvjerenje da se od njih deblja zbog visokog
sadržaja masnoća što, naravno, ne odgovara istini. Jesti svakodnevno
malo orašastih plodova i komadi čokolade za kuhanje te popiti čašu crnog
vina bolje je nego poznavati tri najbolja specijalista. Vrijednost nekih
namirnica koje zanemarujemo je neprocjenjiva.
Svaka namirnica ima prednosti i nedostatke, ali očito su neke za koplje
ispred drugih upravo po neprocjenjivom doprinosu za zdravlje i dug život.
Dva tipa masnoće – goveđi loj i riblje ulje, valjani su što se tiće higijenske
ispravnosti, ali kada je u pitanju dugoročno zdravlje, loj dobiva ocjenu
– 1, a riblje ulje 10. To znaći da je riblje ulje deseterostruko zdravije od
goveđeg loja. Sličan odnos može se dobiti usporedbom krumpira i špinata.
S jedne strane visoko glikemična namirnica koja pobuđuje lučenje inzulina
i doprinosi energetskom unosu, a s druge strane namirnica koja nema
kalorija, ali zato donosi dragocjene zaštitne tvari koje mogu utjecati na vid,
moždanu aktivnost, reflekse itd. Uopće nema dileme da su sve prednosti
na strani špinata. Kao što smo spominjali, špinat i riblje ulje spadaju u
»super hranu« i trebalo bi ih konzumirati svakodnevno. U našem narodu
se obično kaže da je to hrana za malu djecu što je, naravno, opet velika
greška. Da li televizija utječe na prehrambene navike? Svakako, jer
primjerice kad gledate emisiju o udruzi za spas restanog krumpira koja
svake godine priprema feštu gdje se jede samo krumpir a meso služi kao
dodatak, onda osjetite da tu nešto nije u redu..Krumpir i pivo = debljina!
80
Ocjena vrijednosti i izbor namirnice
U početku smo spominjali broj namirnica koje prosječno domaćinstvo za
prehranu koristi. U odnosu na ono što stoji na raspolaganju to je jako malo
pa se u najvećem broju slučajeva sve mogu nabrojati na prste obje ruke, a
kod nekih čak i na prste jedne ruke. Jednostranost može biti u odnosu na
sve namirnice, ali i na pojedine skupine namirnica. Tako se, primjerice, u
nekim domaćinstvima troši samo svinjetina ili samo govedina bez piletine
ili ribe što, naravno, nikako nije dobro. Neki ljudi uopće ne konzumiraju
povrće, a neki pak ne vole voće. Ima mnogo onih koji konzumiraju
isključivo masne kobasice ili sušeno meso. Svaka od tih navika ima
svoje posljedice koje se ne vide dok za to ne dođe vrijeme. Kao što je
poznato, meso donosi velike količine zasićenih masnoća I kolesterola i to
se nakon 20 godina redovitog jedenja negdje mora vidjeti. Raznovrsnost
u prehrani je preduvjet dobrog zdravlja pa se ide tako daleko da se prema
broju korištenih namirnica određuje stupanj »zrelosti« zdrave prehrane.
Što ima više namirnica u dnevnoj prehrani to je ona bolja. Raznovrsnost
podrazumijeva ne samo udjel svih skupina (voće, povrće, meso, mlijeko,
žitarice), već i raznovrsno pripremljene namirnice iste skupine. Primjerice,
osim svježeg voća preporučuje se suho voće (šljive, rozine, marelice), a od
žitarica kruh, tjestenina, žitne kaše itd. Ako se svaka namirnica koja ulazi u
vaš jelovnik ocjenjuje na skali od 0 do 10, onda je više nego jasno da treba
birati što više namirnica s ocjenama 7, 8, 9 i 10. Namirnice s ocjenama
ispod 5 trebalo bi izbjegavati jer ne doprinose zdravlju. Uz namirnice
koje smo spominjali na početku, nabrojimo ovdje tipične predstavnike
»super hrane« – maslinovo ulje, pečena puretina (bez kože), borovnice,
naranče, tikva, rajčica, orasi, crni (zeleni) čaj, zobena kaša, jogurt, grah...
Ima i drugih koje spadaju u začine, primjerice: kukrkuma, crvena paprika
u prahu, laneno sjeme, mrkva u prahu, pasirana rajčica, osušena kora
citrusnih plodova...
Mnogi će se zapitati zašto je pažnje vrijedna tikva? Malokalorična je, a
bogata vlaknastom strukturom i karotenoidima, prikladna za pripremu
različitih jela, a može se jednostavno – ispeći. Kemijski sastav tikve
pokazuje koliko smo nepravedni kada je svrstavamo u »hranu za svinje«.
Još je veći izvor dragocjenih hranjivih tvari sjeme tikve (koštice), koje
se nakon prženja mogu jesti, ali i koristiti kao dragocjeni izvor željeza i
izvrsna aroma za umake. Kada čovjek vidi kemijsku strukturu osušene
kore limuna i naranče, onda se s pravom može poslužiti onom narodnom
izrekom – »papir jede, a čokoladu baca«!
81
Čini se da je u svijetu, ali i kod nas, prisutna poprilična konfuzija kada se
treba odlučiti što izabrati za jelo, a što izbjeći. To je prije svega rezultat
različitih teorija, knjiga, TV emisija koje prosječno obrazovanog čovjeka
zbunjuju. A najviše zbunjuje piramida zdrave prehrane koja se pokazala
posve nepraktičnom. Ipak čini mi se, ponajviše zabuna u suvremeni
pristup zdravoj prehrani unijele su dvije knjige ili dvije teze: Atkinsova o
mršavljenju bez ugljikohidrata i Searsova »Prehrana u zoni«. I ovdje se
pokazalo staro, ali dobro znano pravilo – nije dobro sve što je trend. Nitko
na Olimpijskim igrama u Ateni nije osvojio zlato na proteinima i nitko nije
trajno izgubio suvišnih 20 kg koristeći goveđe odreske, jaja i sireve. Ako
u mišićima nema glikogena, ne možete povećati broj zaveslaja na 500 m
prije cilja, a glikogen nećete dobiti ako navečer prije utrke konzumirate
odreske. Nametnuti strah od ugljikohidrata lošiji je od preskakanja
obroka. Mnogo puta smo isticali da se sva mudrost zdrave prehrane
sastoji u izboru i pripremi namirnica. Čak izbor može i biti dobar, ali ako
u pripremi dominiraju postupci prženja, onda je sve uzalud jer organizam
dobiva suvišne masnoće, zasićene i transmasne kiseline, a to nikome nije
potrebno. Zdravlje ukućana je zapravo u rukama domaćice koja obavlja
dvije ključne radnje – vrši izbor namirnica i priprema ih. Svakako najgora
varijanta jest kad majka (u nedostatku vremena) djetetu za školu da novac
za užinu, a ono ga potroši na hamburger i Colu ili nedaj Bože na slatku
pločicu. I tako iz dana u dan sve do nove školske godine. Kakva je analiza
takve prehrane? Dijete je dobivalo samo prazne kalorije i debljalo se, a
nije dobilo ništa hranjivo za svoj razvoj i rast. Zapravo, stvoreni su svi
preduvjeti za dijabetes, a odgovorni su nemarni roditelji.
Kada se postavi pitanje što od namirnica svakako treba izbjeći, sve je
poprilično jasno: bijeli kruh i pecivo, dizano tijesto, kremaste kolače,
majonezu, crveno meso (govedina, svinjetina, janjetina), gazirane
napitke (Cola, Panta), brzu hranu i pržene krumpiriće. Dizano tijesto nije
preporučljivo zbog obilja transmasnih kiselina, bijeli kruh zbog nedostatka
kompleksa vitamina B I visokog glikemijskog indeksa, crveno meso zbog
obilja zasićenih masnoća i kolesterola, a gazirani napici zbog kukuruznog
sirupa koji nepotrebno opterećuje gušteraču. Sve drugo je manje-više
dobro, a ocjena se kreće od 5 do 10. Pa kad, primjerice, imate za ručak
škarpinu s blitvom, salatu od rajčice I raženi kruh ocjena će biti 9,5, a ako
tome dodate čašu crnog vina – čista desetka! No, sasvim pristojan bit će
ručak od graha s purećim odreskom pečenim na teflonskoj tavi, zelene
salate s maslinovim uljem i kruha od cjelovitog pšeničnog brašna. Ocjena
– 8. Ako nakon takvog ručka umjesto kolača odlomite komadić čokolade
za kuhanje, vi ste podigli zdravstvenu valjanost vašeg obroka na 8,5.
82
Nije znalac onaj tko se najede pa obriše usta, već je znalac onaj tko se
nahrani i u organizam unese dostatne zalihe zaštitnih tvari. A kada dođete
na zelenu tržnicu sve je prepuno brusnica, borovnica, marelica, breskvi,
dinja, rajčica i blitve. Sve ove namirnice prizivaju da budu pojedene,
nadohvat su ruke i samo ih treba pripremiti. Međutim, pored borovnica
svi prolaze jer mjerica košta 15 kn, a prema najnovijem stanju znanosti
– borovnica je više lijek, a manje bobičasto voće!
Hrvati - mesožderi koji zaziru od povrća
Soja je za naše pojmove do jučer bila (a i sada je) samo stočna hrana
i od soje se dobiva sojino ulje. Sojine mahune prelivene maslinovim
uljem nećete tako lako dobiti u našim restoranima jer Hrvati, inaće tipični
mesožderi, zaziru od mahuna i zelenog povrća. A i soja spada u bogom
dane namirnice koje nevjerojatno doprinose našem zdravlju, zbog čega
također spadaju u skupinu »super hrane«. Zašto? Sadrže dragocjene
fitoestrogene koji u organizmu mogu sretno supstituirati ljudski estrogen.
Primjerice, kod žena ublažavaju tegobe menopauze za što je dovoljno
10 do 15 grama sojinog proteina dnevno. Naravno, kapsule gotovih
preparata ne mogu zamijeniti namirnice pa je najbolje zeleno. Bujna
mašta pisaca znanstvene fantastike iz prošlog stoljeća o tome kako će
u budućnosti kapsule i tablete zamijeniti namirnice i kako će se putovati
svemirom s kapsulama raznih boja, srećom, nije se ostvarila pa čak ni
u svemirskom programu. Tzv kemijski čiste namirnice ne funkcioniraju
jer ih organizam ne prihvaća. Shodno tome srušile su se i iluzije mnogih
zavedenih duša koje su uobrazile kako jutarnji obrok mogu zamijeniti
sa šumećom tabletom vitamina C. Tableta vitamina E nikada nije ono
što dobijete jedući orahe i bademe, jer ima više varijanti tokoferola.
Flavonoide iz špinata, brokule, čokolade i kore limuna i naranči nikada
ne možete dobiti u nikakvim tabletama i kapsulama jer u prirodi ovih tvari
ima oko 7000, a ono što dođe u bočicama samo je stoti dio. Osim toga,
rutin i kvercetin, tvari koje čuvaju naše žile, nikada nisu izolirani, već se
nalaze u prirodnom kompleksu. Stoga osušene kore limuna i naranče
naribane u kolače najbolja su usluga cijeloj obitelji. Čokolada za kuhanje
sadrži prirodni kakaovac zajedno s biljnim masnoćama i svim prirodnim
zaštitnim tvarima, a kada se doda mliječna masnoća da bi nastala mliječna
čokolada, sve se razrijedi, a zdravstvena vrijednost značajno umanji.
Zanimljivo ali manja biološka vrijednost a veća cijena. Što se tiće tableta
beta karotena, mnogima nije jasno da postaju djelotvorne tek onda kada
se otope u masnoći. Prema tome, juha od rajčice i pizza bolje su od bilo
83
kojih tableta jer karotenoide (beta karoten i likopen) stavljaju organizmu
na raspolaganje u prirodnom obliku odnosno otopljene u masnoćama.
Kapsule omega-3 masnih kiselina odlična su zamjena za osobe koje ne
podnose ribu i riblji miris. Ali, kod toga valja reći da ima mnogo vrsta
ribljeg ulja (sa i bez vitamina A i D), da to ulje brzo oksidira te da mu treba
kontrolirati rok valjanosti I ono što je najvažnije – tko ga je proizveo. Jeftin
proizvod može biti oksidiran i to je onda više štete nego koristi, a je li
oksidiran ili ne može se utvrditi samo laboratorijski. Kapsule lososova ulja
su najskuplje, ali i najbolje.
Mnogi konzumiraju kapsule s raznim preparatima vlaknaste strukture,
a zapravo treba konzumirati grah, grašak i leću. U našem narodu je
ustaljena predrasuda da je grah »sirotinjska« hrana, ali moram reći da
sve vrste graha spadaju među 15 najvrednijih namirnica što se zdravlja
tiće. Što nam dakle nedostaje?
ZAŠTO HRVATI NE JEDU RIBU?
Hoćete pravi odgovor? Jednostavno nema takve prehrambene navike
jer nas je tradicionalni Balkan oduvijek zanosio svojim mirisom
ćevapćića i pljeskavica, janjećim i prasećim pečenjem, kotlovinom,
pršutom...Od ribe se ne može najesti, ribu treba čistiti, riba smrdi
- to je standardno objašnjenje koje ćete dobiti na temelju ankete.
Statistika o potrošnji ribe katastrofalno potvrđuje primitivizam u
prehrambenim navikama kontinentalnih Hrvata. Što je važnije -
dobro zdravlje ili ugodan zadah? Slovačka u srcu EU ima podjednaku
potrošnju kao i mi 4,3 kg po glavi stanovnika godišnje a mi imamo
preko 1000 km obale i tisuću otoka.
Neće ribu jer smrdi
Ako prihvatimo da je statistika o potrošnji ribe po glavi stanovnika godišnje
jedino pouzdano mjerilo o preferencijama potrošača i to dovedemo u
kontekst 1000 km hrvatske morske obale bogate ribom, onda moramo
reći gorku istinu, a to je da se Hrvatska nalazi na predzadnjem mjestu
u Europi i da se iza nas nalazi jedino Albanija! Od nas su bolje i mnoge
zemlje koje mora nemaju ni na vidiku, a često do mora imaju preko 1500
84
km. Primjerice, tipična kontinentalna zemlja Austrija ima potrošnju ribe 11,2
kg po glavi stanovnika godišnje, a Slovačka u srcu EU ima podjednako
kao i mi 4,3 kg po glavi stanovnika godišnje. Nije potrebno spominjati
druge EU zemlje kao .to su, primjerice, Estonija s 18 kg, Njemačka 8,3
kg, Francuska s 21,7 kg i Velika Britanija s 11,8 kg po glavi stanovnika
godišnje. To je bio tzv. niži razred u potrošnji ribe, a sada idemo u onaj viši
- Španjolska 32,8 kg, Danska 23,5 kg, Finska 33,1 kg, Portugal 58,5 kg
i na kraju Island s 91 kg po glavi stanovnika godišnje. Prosjek EU iznosi
18,5 kg po glavi stanovnika godišnje što znaći da se Hrvatska nalazi
gotovo pet puta niže od europskog prosjeka!
Ako idemo na razmeđe Europe i Azije pa zavirimo u tursku potrošnju ribe,
iznenadit ćemo se jer ta Turska koju često neopravdano osuđujemo da joj
dugujemo neke prehrambene navike iz prošlosti kada su harali Balkanom,
imaju dvostruko veću potrošnju ribe od nas - 7,2 kg po glavi stanovnika
godišnje. Ni ostale muslimanske zemlje ne zaostaju u potrošnji ribe pa
tako Libija ima 6 kg, Ujedinjeni Arapski Emirati 28,8 kg, Maroko 7,8 kg itd.
Zanimljivo je da Izrael ima 23,1 kg po glavi godišnje.
Zašto riba smrdi? Jedna susjeda mi je nedavno na upit jede li ribu
odgovorila da ne jede, jer ne može ući u ribarnicu zbog nepodnošljivog
ribljeg mirisa a da nema toga jela bi je svaki dan! Takvih je među nama
mnogo i to je svakako vrlo ozbiljan nedostatak. Ribe imaju karakterističan
miris koji neki vole, a neki ne vole. To je, zapravo, svojstveno svim
plodovima mora. Isto kao, primjerice, maslinovo ulje; autor ove knjige
ga obožava, a njegov sin ga ne može ni zamisliti naravno zbog mirisa!
Karakterističan riblji miris posljedica je manjeg ili većeg sadržaja
kemijskih spojeva feromona, tvari pomoću kojih se ribe orijentiraju. Manje
je poznato da je upravo miris ribama vrlo važan; one se međusobno
lociraju na temelju tragova koje ostavljaju u vodi, a to je važno osobito
u vrijeme mrijesta. Put prema mrjestilištu nalaze na temelju specifičnog
mirisa. Pet tisuća milja u morskom prostranstvu nije mnogo za lososa koji
slijedi svoje jato ka mjestu za mrijest, a nepogrešivost tog puta direktno
je ovisna o senzorima za feromone. Činjenica da pastrva osjeti specifičan
miris čovjeka (zbog čega se teško lovi) govori u prilog da i čovjek ima
karakterističan miris, a dokazano je da je u pitanju tvar poznata kao L-
serin. Salmonide osjete taj miris kada je razrijeđen u nevjerojatnih jedan
naprama osam milijardi dijelova. Ljudski L-serin je na neki način repelant
za ribe pa se po količini izlučenog L-serina ljudi mogu podijeliti na one
koji manje ili više odbijaju ribe. Nezgoda karakterističnog mirisa ribe jest
da se prenosi na ruke,hladnjak, kuhinju, restoran pa i kuću i tamo dugo
85
zadržava. Ako, primjerice, u zgradi od osam katova netko u prizemlju peče
srdele, miris će se osjetiti sve do vrha i zadržat će se cijeli dan. Ako je na
tržnici ribarnica smještena u središtu, vrlo je vjerojatno da će se riblji miris
proširiti na cijelu tržnicu. Riblji miris je vrlo jak, teško se razlaže i dugo se
zadržava. Ako ste čistili ribu ujutro, a niste imali plastične rukavice, vrlo je
vjerojatno da će ruke i nakon nekoliko pranja miris zadržati. Oštar njuh će
kod rukovanja sasvim sigurno taj miris prepoznati.
Kada se riba prži u ulju, miris će biti znatno slabiji kada se koristi svježe
ulje ili ako se napravi kombinacija svježeg ulja i palmine masti. Ako se
koristi maslinovo ulje miris se može pojačati. Neki kažu da je dobro ruke
nakon pranja sapunom isplahnuti otopinom octa. Kuhanje i pečenje
ovisno o metodi mogu pojačati karakterističan miris ribe što se relativno
jednostavno može utvrditi kod pripreme bakalara. Premda je osušen do
kraja, kada se kuha može se osjetiti u krugu od 50 metara. Što je riba starija
više smrdi, to mnoge pogrešno navodi na pomisao da je pokvarena. No,
valja odmah reći - jedno je karakterističan miris ribe, a sasvim drugo miris
pokvarene ribe..
Brojne su predrasude o ribi u tanjuru; roditelji su kreatori ljubavi ili mržnje
prema ovoj namirnici, pa kada majka namršti čelo kada se čisti riba, u
djece nastaje tvrdo ukorijenjeno mišljenje kako tu namirnicu svakako
treba izbjegavati. A kad dođe vrijeme da se izdvajaju “opasne” kosti prije
nego se slasni zalogaji stavljaju u usta – pogotovo. Premda se ljudi koji
nedovoljno poznaju ribe rugaju toj namirnici kao manje vrijednoj, definitivno
ostaje znanstveno verificirana činjenica da je riba lagano i visoko vrijedno
meso, koje po sadržaju esencijalnih aminokiselina nimalo ne zaostaje za
jajetom pa i mlijekom. Uostalom, od ribe žive mnogi otočni i priobalni ljudi
koji nikada nemaju problema s zdravljem.
Ako želiš biti zdrav, jedi ribu
Brojni su zdravstveni aspekti konzumiranja ribe; ako se ribom zamjenjuju
svakodnevni obroci crvenog mesa, nastaje dvostruka korist za zdravlje tj
izbjegavaju se zasićene masnoće i kolesterol s jedne i dobivaju dragocjene
omega-3 masne kiseline s druge strane. Riba znatno manje goji jer sadrži
manje kalorija. Ako je prosjek masnoće crvenog mesa 16 do18 posto, onda
je kod kvalitetne ribe 7 do10 posto, a riba sadrži i manje kolesterola. Čak
kad je riba masna kao što je slučaj kod najjeftinije naše ribe - srdele, to je
poželjna masnoća koja sadrži dragocjene višestruko nezasićene masne
kiseline poznate kao EPA I DHA (omega-3) koje imaju značajnu zaštitnu
86
ulogu u organizmu. O tome smo već pisali, a dokazi postoje u tisućama
objavljenih radova najpriznatijih svjetskih stručnjaka i klinika uključujući i
»Mayo Clinic« iz Rochestera. Također smo pisali o vezi prehrane i rizika
od raka spominjući pri tome antioksidanse iz biljnih boja (pigmenata),
međutim, ono što nismo spominjali jest novije istraživanje koje jasno daje
do znanja mogućnost smanjivanja rizika od pojave raka prostate ako
se konzumira riba. Poznati znanstveni časopis »The Lancet« objavio je
nedavno da su konzumiranje ribe i rizik od pojave raka prostate obrnuto
srazmjerni, što više jedete ribu, manje su šanse da pod stare dane dobijete
tu vrstu raka. Istraživanje je obavljeno na 6272 muškarca, a promatranje
je trajalo 30 godina. Kod njih je utvrđeno ukupno 466 slučajeva raka (7,4
posto). Kod skupine koja je često konzumirala ribu, pojava raka bila je
značajno manja. Istraživanje je dalo cijeli niz drugih zanimljivih podataka.
Osobe koje su konzumirale ribu, više su se kretale, više su uživale u voću
I povrću, a to su sve čimbenici koji smanjuju rizik od pojave raka. Posebno
zanimljivo bilo je opažanje da je među konzumentima ribe bilo i onih koji
su pušili. Čak i takvi slučajevi su bili zdraviji od skupine koja ribu nije
nikada konzumirala ili je to činila vrlo rijetko. Istraživači su matematički
obrađivali sve uočene podatke i nakon toga izvršili uobičajenu statističku
obradu.
Znanstvenici su se složili da riba bogata omega-3 masnim kiselinama
(srdela, losos, haringa) na neki način usporavaju rast stanica raka,
premda je za sada teško objasniti kako se to događa. Ali ono što je jasnije,
pouzdano je da je riba zdrava za srce i to tako da usporava grušanje krvi i
tako mehanički sprječava stvaranje fatalnog ugruška koji će se zaustaviti
ili u srčanoj ili u moždanoj arteriji. Istraživanje na 43.671 osobi u rasponu
od 40 do 75 godina tijekom 12 godina potvrdilo je smanjeni rizik od pojave
moždanog udara kod onih koji su tjedno konzumirali dva do tri puta ribu.
No, nikako nije u pitanju samo smanjivanje rizika od pojave raka prostate
jer su privedena kraju i istraživanja veze omega-3 masnih kiselina i ostalih
lokacija za pojavu raka. Tako je, primjerice, utvrđeno da više tjednih
obroka masne ribe smanjuje rizik od pojave raka jednjaka, želuca, čmara
i gušterače za 30 do 50 posto.
Svi oni koji će se pokušati suprotstaviti konzumiranju ribe podastiranjem
podataka o sadržaju toksične žive, valja odmah reći da takvo pitanje u
našim uvjetima ne predstavlja problem jer mi velike ribe tipa sabljarke
koje akumuliraju živu - nemamo. Srdela koja najviše smrdi kada se prži
najbogatija je omega-3 masnim kiselinama i ne sadrži teške metale u
količinama koje bi nas trebale zabrinjavati. A onima koji se plaše neugodnog
87
zadaha nakon pržene srdele treba postaviti pitanje - što je važnije - dobro
zdravlje ili ugodan zadah iz usta?
BRZA HRANA – VJEŠTA ZAVODNICA
Brza hrana koristi se iz nužde, kad se nešto mora pojesti da se
utaži glad, a ne zato da postane dio svakodnevne prehrane. Brza
hrana je vješta zavodnica za sve koji ne vole pripremu hrane!
Ukratko, brza hrana je cijena za lijenost i nemar. Za djecu je brza
hrana atraktivna, a marketing se brine da bude još atraktivnija.
Je li fast food opasan po zdravlje?
Za sve što nam se u životu dogodi trebao bi biti netko drugi kriv; kad smo
mladi - roditelji, a kad dođemo u zrele godine - liječnik za oštećeno zdravlje,
gradsko komunalno za nezgodu s autom i naravno, inspekcija za nezdravu
hranu. Ne možemo sjesti u avion i očekivati sigurnost, ne možemo sjesti u
auto i biti sigurni da se nešto neće dogoditi. A kad jedemo, ne može nam
nitko garantirati da nećemo pojesti i nešto loše, nešto nezdravo. Naš je
izbor kuda idemo, s kim se vozimo i - što stavljamo u usta! Ako netko ne
zna izabrati – njegov problem (mora naučiti).
Ovaj mi je kratki uvod bio potreban zbog razlikovanja tehnike crno-bijelog
ocjenjivanja, na kakvo smo navikli, od nijansiranja. Naime, na temelju
brojnih informacija koje su posljednjih godina došle do nas, vidljivo je
da “brza hrana” ima dosta slabih točaka (višak kalorija, višak zasićenih
masnoća, manjak hranjivih tvari...). No, ima mnogo nezdravih stvari oko
nas (primjerice pušenje) pa jedna više ili manje ne mijenja ništa bitno. Ali,
definitivno ostaje problem prehrane djece za koju fast food postaje “zakon”
i uzor. Strah od tužbi Hrvatska je preko slučaja nesretnih hemodijalizatora
naučila da se za greške u proizvodnji plaća visoka odšteta, ali takva
odšteta je u SAD-u svakodnevna pojava i ako postoji strah onda je to
upravo strah od tužbi oštećenika. Počelo je s bolesnicima koji su dobili
rak od pušenja, budući su tužili duhansku industriju, a završilo se tužbama
za - ekstremnu debljinu! Na sudu u New Yorku bilo je jedno od brojnih
suđenja poznatom lancu brze hrane McDonalds, tijekom kojega su dvije
pretile djevojke optužile tvrtku za debljinu. Angažirale su cijeli odvjetnički
88
tim koji je otpočeo uobičajenu hajku u stvaranju odgovarajućih materijala
za tužbu sve do konstatacije kako »stotine tisuća mladih stanovnika
New Yorka strahovito trpe zbog premasne hrane kupljene u restoranima
tvrtke«. Stvaranje crne slike standardni je scenario koji je važan zbog
utjecaja na porotu koju obično čine domaćice, poštari, službenici, dakle
obični ljudi. Tisak je to stavio u karakteristi- ćno ruho za stanovnike
svjetskog megapolisa i nastao je zanimljiv pravni slu- čaj. No, nakon
viječanja tijekom siječnja sud je donio odluku kojom odbija optužbe da
je McDonalds kriv za debljinu tužiteljica jer nema nikakvih elemenata za
suprotno. Konstatacija optužbe kako je brza hrana »opasna po zdravlje«
također je odbijena, uz obrazloženje da McDonalds nikoga nije prisilio da
konzumira masnu hranu niti je na svojim etiketama davao lažne izjave.
Utjeha odvjetnicima optužbe jest mogućnost žalbe uz napomenu da treba
tužbu bolje potkrijepiti, tj. dokazati „da jednokratno konzumiranje fast
fooda“ može ugroziti zdravlje!
Bili su razočarani i svi oni koji zagovaraju anatemu junk fooda, a mnogi
i danas misle kako je sudac potkupljen od strane moćne tvrtke. Bilo je
onih koji su zahtjevali natpis na ulazu “jedete na vlastitu odgovornost“..
Činjenice, međutim, govore drukčije; izbor hrane je velik i taj izbor može
biti bolji i lošiji. Sami biramo i sami snosimo posljedice. No, kod toga jedna
napomena - nismo svi isto educirani! Za djecu je brza hrana atraktivna,
a marketing se brine da bude još atraktivnija. Mi znamo za opasnosti od
viška kalorija, pregorene masnoće, za trans masne kiseline, kolesterol i
akrilamid, ali djeca ne znaju.
Prva prava presuda
No presuda očito nije bila definitivna; ubrzo je stigla je nova, izmijenjena
i dopunjena optužnica suca Samuela Hirsha, koja je promijenila taktiku
i optužila McDonalds za “sustavno obmanjivanje potrošača putem tv-
reklama, iznoseći iskrivljene podatke” iz čega proizlazi opasnost po
zdravlje. Nadalje, tužitelj navodi da deklaracija na McDonaldsovim
proizvodima “dovodi u zabludu potrošača, a da mnogi navodi nisu točni“.
Tužitelj je potegnuo svoje veze u Ministarstvu poljoprivrede (USDA)
i dobio analizu po kojoj službeno stoji ocjena da se koristi najmasnija
govedina, pa tako ona izjava na deklaraciji o tome kako je govedina
zdrava predstavlja prijevaru! Tužitelji su ovaj put otišli korak dalje pa su
tako izradili analize McDonaldsovih proizvoda iz kojih je vidljivo kako su
svi proizvodi u rasponu od 400-550 kcal bez ikakvih dodataka, a kada
se dodaju salate, majoneze, prženi krumpirići, obrok nosi i 800 kcal.
89
Ako se to usporedi sa standardnim obrocima kakvi su uobičajenina
konvencionalnom jelovniku, onda proizlazi da je fast food za 30-50%
masniji, kaloričniji i da ima i manje pravih hranjivih tvari. Objašnjenje
odvjetnika McDonaldsa je nadasve zanimljivo. Oni kažu da svatko
normalan točno zna što je to pommes frites i što je hamburger, isto kao
što pušač zna što je cigareta. Oni također znaju da nije preporučljivo
stalno jesti samo brzu hranu. Zanimljivo je da je u povijesti američkog
suda ovo prvi slučaj optužbe za hranu koja je higijenski potpuno ispravna
i nalazi se u prometu u cijelom svijetu. Roditelji djevojaka koje su izjavile
da svakodnevno doručkuju i ručaju hamburgere u McDonaldsu, a čija
težina iznosi oko 135 kg, tužili su restorane iz susjedstva da su namjerno
pogrešno deklarirali svoje proizvode, da nisu naveli mogućnost debljanja,
te da se u sadržaju burgera nalaze visoke masnoće, šečeri i kolesterol
koji izazivaju debljanje. Naravno, tužitelj stvar razvlači pa kaže kako zbog
toga može doći do obolijevanja srca i krvnih žila, dijabetesa I raka. A
otac jedne od djevojaka dao je novinarima sljedeću izjavu: »Dosad sam
vjerovao da je McDonalds zdrav za moju djecu«.
Mnogi smatraju da zmije otrovnice treba ubiti, a svaki ekolog će reći da
zmije nisu opasne, da su korisne zbog uništavanja štakora i miševa.
Također, mnogi smatraju da brzu hranu treba izbaciti iz svakodnevnog
života jer je “opasna”, jer se njome “trujemo”... No, jasno da ta hrana
postoji na tržištu i da vas nitko ne sili da je konzumirate. Jednostavno, to
je pitanje izbora. Tko voli nek’ izvoli, uz upozorenje čitateljstvu - sve što
je u prometu, zdravstveno je ispravno za prehranu! Slično je s napitcima;
imate mineralnu, izvorsku, običnu vodu (iz vodovoda), imate voćne sokove,
koncentrate i jedino o vama ovisi što ćete konzumirati. Svaki put kad nešto
kategorički odbijate, jer ste čuli nešto loše, griješite! Zašto? Anatema
nečega bez argumenata nije dobra, pa tako nije dobra ni anatema brze
hrane. Od stotina proizvoda, sasvim sigurno ima onih koji su u granicama
svoje namjene i ukusni i hranjivi. I još nešto - nije sva brza hrana junk food.
Ako želite jesti na brzinu, “s nogu”, onda kupite proizvode na bazi piletine
ili ribe, bez krumpirića i majoneze, te masnih umaka i dokazali ste sebi (i
drugima) da možete jesti brzu hranu, a da se pritom “ne otrujete”. Brza
hrana dolazi u obzir iz nužde, kad se nešto mora pojesti da se utaži glad,
ali nikako nije dobro da postane dio svakodnevne prehrane. Brza hrana
je uvijek ista, ona se stalno ponavlja u istom izdanju, ona je monotona i
jednostrana. Dakle ne ubija brza hrana već čovjek ubija sam sebe..
90
PREHRAMBENI LANAC KAO SMETLIŠTE
Prije dolaska ljudi, zemlja je bila istinski raj i to je trajalo sve do
industrijske revolucije početkom 20 stoljeća.. A sada? Gdje god je
čovjek, tamo je smetlište! Nažalost, tako je i u prehrambenom lancu
a bit će sve gore..Kuda pobjeći? Na mjesec ili mars? Pa s prvim
raketama tamo će doći limenka coca cole i pvc vrečice..
Tko je kriv za đavolje sjeme?vez
a između kemikalija
Postoji veza između kemikalija općenito i pojave raka, a posebice kad je
riječ o prehrambenom lancu. Čovjek je stvorio kemijsku industriju i fenomen
da svake godine u naš život ulazi oko 60.000 novih kemijskih proizvoda.
Ukratko; što više kemije to više raka svih vrsta a posebice nekih lokacija..
Danas znamo da pušenje izaziva rak i da sol podiže tlak, ali ne znamo
tko će i kada dobiti rak. No, postoji još jedna potvrđena veza, a to je veza
dioksin - rak. Podaci o njoj drže se u ladicama da ne bi nepotrebno došlo
do panike. Inaće, dioksin, uz ostalo, nastaje kad sagorijeva plastika na
bazi PVC-a, koja u molekuli sadrži klor (polivinilklorid). Isto tako, dioksin
nastaje kada se spaljuje papir (jer je u tehnološkom procesu obrađen
izbjeljivačima). Dioksin tada ode u atmosferu i poslije toga dugo pada na
lišće, na travu, na stoku i naravno na ljude. Budući da je vrlo stabilan i da
se topi u masnoćama, ulazi u lanac prehrane, a mi ga dobivamo natrag
putem mesa i mesnih prerađevina te mlijeka i mliječnih prerađevina. Što
namirnica ima veći stupanj masnoće, mogućnost za dobivanje određenih
doza dioksina se povećava. Zato izbacite iz jelovnika masnoću animalnog
podrijetla.
Ovaj kratak scenarij bio je nužan kako bismo shvatili što sve dolazi iz
zraka ovog i ovako zagađenog Zagreba i Hrvatske u cjelini. Što smo sve
udahnuli (i pojeli) kada je gorila spalionica »Puto« na Jakuševcu možda
nikad nećemo saznati, ali ostaje nam na raspolaganju pretpostavka.
Sjetimo se silne panike kada je u izvoznoj belgijskoj piletini otkriven dioksin
koji je distribuiran u nekoliko europskih zemalja (Belgija je veliki izvoznik
mesa). Količina dioksina nađena u uzorcima piletine bila je i desetak puta
veća od dopuštene i naravno, netko je od nas to pojeo, a možda baš vi.
A odmah iza piletine slijedila je i belgijska svinjetina koja se prerađuje u
šunku i druge mesne prerađevine. Tada se kod nas mogla dobiti šunka u
limenci za bagatelnu cijenu koja je bila i 50 posto niža od regularne. Jesu
li građani koji su zbog nužde kupovali takvo meso znali što jedu? Naravno
da nisu jer roba se mora prodati, a skladišta se moraju isprazniti. Trgovac
91
je za to da prodaje a ne da ramišlja o zdravlju ljudi. A oni koji su zaduženi
za zdravlje, šutili su. Naravno zbog moguće panike..
Kada je u Belgiji nakon „svinjske afere“ koja je potresla ministre i parlament
započela prije par godina istraga, konstatirano je da služba kontrole
kvalitete uopće nije uzimala uzorke mesa na dioksin jer do tada nije bilo
prodora te opasne kemikalije u lanac prehrane!!. Ono što se ne traži ili
nije propisano da se traži, ne može se ni pronaći. Dogodilo se prvi put i
to odmah na dramatičan način. Upravo zbog toga propis je promijenjen
po rekordno brzoj proceduri. Naime, problem nije bio samo belgijski, već i
drugih zemalja u koje je Belgija izvozila. Bez obzira kako je dioksin došao
u stočnu hranu, a preko nje u piliće i tovne svinje, u pitanju je savjest ljudi.
Kad netko od proizvođaća do potrošaća »zabrlja«, prva reakcija vlasti
je zataškati stvar i skriti nezgodu i potencijalnu opasnost jer u pitanju je
golem business. Mnogima to izgleda razumljivo. Ali, to nikako nije dobra
logika jer kasnije ispadne uvijek mnogo gore budući da “prokleti” novinari
na kraju sve saznaju. Zato kažem, da novinara nema trebalo bi ih izmisliti.
Stavljanjem problema dioksina u ladicu, belgijske su vlasti ugrozile pola
EU-a na isti način kao što su nesavjesni farmeri u Velikoj Britaniji hraneći
krave muzare sa stočnom hranom dobivenom od prerade uginulih ovaca
ugrozili gospodarstvo EU-a i zdravlje ljudi u desetak zemalja. Gotovo na
isti ili sličan način kao što su službene vlasti SSSR-a dan prije katastrofe
u Černobilu obznanile fatalnu rečenicu »sve je pod kontrolom« (Don,t
worry, be happy)
Znanstvenici vrlo dugo poznaju zlu ćud dioksina jer je primjerice, US
Environment Protection Agency kompletirala prvo izvješće o zdravstvenim
posljedicama kontaminacije davne 1985. godine. U dokumentu se jasno i
glasno kaže da je - »puštanje dioksina u promet kao sredstva protiv korova
najveća greš.ka koju je čovjek učinio jer će od njega biti više pojave raka
nego od bilo kojeg drugog uzroka na zemlji«. Šteta .to obični ljudi ne
čitaju takve suhoparne znanstvene izvještaje, jer da čitaju bili bi veoma
zabrinuti. Znanstvenici su u izvješću tražili hitno donošenje propisa o
reguliranje sigurnosne granice za dioksin u namirnicama i tako su završili
svoj dio posla. No, to je pedantno napravljeno izvješće naletjelo na pravi
nož kemijske industrije za koju je to bio prije svega veliki posao. Naime,
korov u poljoprivredi je veliki problem koji treba radikalno riješiti, a upravo
je dioksin bio »Istrebljivač korova«. Taktika industrije je bila jednostavna
- umanjiti značenje izvješća, angažirati stručnjake kako bi ublažili reakcije
javnosti, potražiti alternativna izvješća koja bi bila suprotna, podržati
nominaciju Busha za predsjednika velikim donacijama itd. Itd. Provjerene
92
metode multinacionalki. U međuvremenu su objavljeni brojni radovi u
kojima je bilo analiza mlijeka kod žene, kravljeg mlijeka te mlijeka drugih
životinja uključujući i morske sisavce. Dioksin je svugdje utvrđen pa se
postavilo pitanje - postoji li neka namirnica na zemlji koja sadrži masnoće
gdje ga se ne može utvrditi? Ne stradate li u podmetnutim bombama, u
prometu, stradat ćete od dioksina iz vlastitog tanjura. Što više konzumirate
masnoća, više ga dobivate.
Jedno je muljaža a drugo istina
„Ako ljudima otvoreno kažete da svako dijete rođeno u SAD-u sadrži
u uzorcima masnog tkiva dioksin koji tamo stoji deponiran i kuca kao
vremenska bomba, ako im pokažete listu s opasnim zdravstvenim
posljedicama njegova djelovanja, onda otvarate golemi problem“,
rekao je Gary Cohen, šef odjela iz Environment Health Funda.
Tijekom života izloženi smo stotinama kemikalija o kojima malo ili
ništa ne znamo, koje se koriste na ovaj ili onaj način.
Praksa je pokazala da kad-tad više njih dospije u lanac prehrane (kao
i dioksin), a nezgoda prehrambenog lanca jest što se čovjek nalazi na
njegovom kraju. Sve one kemikalije koje životinje akumuliraju u svom
masnom tkivu podrijetlom iz stočne hrane, dobit će čovjek na stol, a time i
u tijelo. Sasvim jasno da će žena putem „najbolje hrane na svijetu“, dakle
svog mlijeka, kemikalije prenijeti djetetu. Tako se kemikalije prenose kao
štafetna palica s tim što je najviše kažnjen onaj na kraju puta. Zašto nam
je majčica priroda dodijelila tako strašnu sudbinu?
Mnogi posebno angažirani stručnjaci su pokušali minorizirati opasnost od
dioksina, ali je John Graham, direktor Harward Centre for Risk Analysis,
dao kratki komentar; “ako ne stradate od automobilske nesreće onda ćete
zasigurno od dioksina«. No, njegov zaključak na kraju je bio više nego
zabrinjavajući kada je rekao: »Sada znamo da smo u prvim izvješćima
o karcinogenom djelovanju dioksina podcijenili njegovu opasnost«.
Nalazi EPA-e su bili takvi da je poznatim novinama »Times« izvještaj
dao znanstvenik koji je želio ostati potpuno anoniman. On je potvrdio
visoku karcinogenost i teratogenost dioksina, rušenje imuniteta, rušenje
kognitivnih sposobnosti, probleme memoriranja, koncentracije, porođajne
defekte djece itd. Dakle, sve najgore iz palete standardnih posljedica
uobičajenih kemikalija. Budući da su ovakva saznanja za zemlju s 300
milijuna ljudi nešto sasvim drugo nego kad se radi o nekoj maloj zemlji,
novinarka Tamara Straus koja radi za AlterNet komentirala je situaciju s
93
dioksinom na sljedeći način: »Amerikanci će i dalje ostati u mraku, a to
će se dogoditi i svakoj drugoj naciji koja dopusti razmahivanje kemijske
industrije«.
Dioksin je nesumnjivo jedna od najotrovnijih tvari na svijetu, a s obzirom da
se u prirodi ne razlaže lako, njegov vijek je vrlo dug i sasvim nepredvidiv.
O golemoj opasnosti svjedoći i činjenica da samo kroz hranu prosječan
Amerikanac dobije 22 puta više dioksina od maksimalne količine koja je
dopuštena od strane US Environmental Protection Agency. Sve zapravo
ovisi o tome koliko masnoće konzumirate tijekom dana. Analiza dioksina
je dugotrajna i vrlo skupa, traje četiri tjedna, a stoji 500 dolara. To je razlog
zašto lokalna kontrola, primjerice u Belgiji, nije slala uzorke svog izvoznog
mesa na analizu. Sve se ipak završava na novcima, zar ne? Primjerice,
Mi smo svake godine jeli trinozne kobasice zato što svinjokolje nisu
htjeli platiti 35 kuna pregled mesa na trihonoskopu..Koliko ljudi je izgubilo
zdravlje?
Ulaskom dioksina u lanac prehrane stavljeno je pored radionuklida i
genetski modificiranih namirnica novo đavolje sjeme koje će biti sve
aktivnije. Naime, emisija dioksina se povećava jer se povećava produkcija
PVC ambalaže (koliko vrečica dnevno unesete u kuću) a potom bacite u
smeće i tako omogućite njeno spaljivanje. Kad jednom ode u zrak, kao
što se to dogodilo prilikom eksplozije spalionice »Puto«, ne možete ga
vratiti natrag i ne možete izbjeći da ga dobijete na stol. Sve što ima masti
može ga sadržavati; od uljarica do piletine i svinjetine. A o tome što ste
udisali tijekom dana, nećemo ni govoriti! A da je to sve skupa gorka istina,
možete se lako uvjeriti ako pogledate statistiku morbiditeta i mortaliteta
od raka.
Ostavština prve generacije pesticida
Kada se Europa nakon Drugog svjetskog rata konačno očistila od ušiju
i pjegavog trifusa, a Daleki istok od malaričnog komarca, divili smo se
bijelom prahu koji se zvao DDT, a potjecao je iz američkih i njemačkih
kemijskih tvornica. I sve je bilo dobro dok DDT nije ušao u lanac prehrane
pa tako došao i do majčinog mlijeka. Prošlo je 20 godina, a počela su
stizati i prva upozorenja o toksičnosti, karcinogenosti te drugim opasnim
zdravstvenim posljedicama. Konačno, nakon manjih ili većih afera, DDT
je zabranjen, ali ne u svim zemljama. Nisu, dakle, zatvorene tvornice pa
ni manji pogoni koji su ga proizvodili, samo je prebačen u “tuđe dvorište”,
odnosno u druge zemlje. Nakon DDT-a koji je spadao u prvu generaciju
94
pesticida, došla je druga i treća, a bila su to sve jača i jača sredstva.
Scenarij se ponavlja s dioksinom. Nakon tisuća žrtava i loših iskustava iz
Vijetnama, dioksin se i dalje proizvodi, ali kao komponenta u sredstvima
za zaštitu drva i u jačim ili slabijim herbicidima. Jasno, krije se pod
kraticama kao što je TCDD jer obični ljudi još uvijek ne znaju o čemu je
riječ. Možda je bolje da ne znaju jer će lakše preživjeti. Mnogo puta do
sada se pokazalo da kemija i sirovine za hranu ne idu zajedno i svaki
put kad je čovjek pokušao napraviti takvu simbiozu nije uspio. Cijena je
u pravilu bila vrlo visoka. Sjetimo se samo katastrofe u Černobilu čija
godišnjica upravo nastupa - stradalo je preko 100.000 ljudi, najviše jedući
poljoprivredne proizvod (krumpir) koji su bili kontaminirani dugovječnim
radionuklidima.
ada je Vijetnamski rat zapao u
HRVATIMA JE POTREBNA REVOLUCIJA
NA TANJURU
Da gruba (vlaknasta) hrana štiti od raka kolona, odavno se
pretpostavlja, ali tek netom objavljeni rezultati istraživanja pružaju
vrlo čvrste dokaze. Prehrana iz samoposluge povećava, a odlazak
na zelenu tržnicu smanjuje rizik od pojave raka. Pravilo »voće pet
puta dnevno« smanjuje rizik gotovo za polovicu. Gdje god čovjek
pravi »kratice« i zaobilazi prirodnu hranu, to mu se kasnije razbije o
glavu. Jedite više graha - živjet ćete dulje!
Jesti grah nije znak primitivizma
hrani i raka?
Kad se govori o znanstvenom istraživanju u prehrani, citiraju se uglavnom
američki istraživači, ali ne zato što mi na starom kontinentu ne bismo to
znali raditi, već zato što su takva istraživanja vrlo skupa. Pa ipak, prvi su
put u povijesti upravo objavljeni rezultati studije rađene u deset zemalja
EU-a, koja je obuhvatila .pola milijuna ljudi. Riječ je, dakle, o dosad
najvećem istraživačkom pothvatu svih vremena.
Pitanje je bilo - kakva je veza grube vlaknaste hrane i pojave raka, ili ako
hoćete drukčije, na koji način rafinirana hrana bez vlaknaste strukture
djeluje na pojavu raka kolona i kretanje smrtnosti ljudi na području Europske
unije? Trebamo li podsjetiti čitatelje da godišnje od te vrsti raka u svijetu
strada milijun ljudi i da je trend smrtnosti u porastu! Naravno, razlog je
prehrana iz samoposluge, odnosno industrijski prerađena hrana tj. hrana
95
iz plastičnih vrećica. Želite biti komotni i u šlapama otići u samoposlugu
ispod stana umjesto na tržnicu, znajte - to ima svoju cijenu! Želite li široki
plazma TV ili popularno nazvano »kućno kino«, znajte – to ima svoju
cijenu! Ti se negativni učinci ne vide odmah, ali nakon 10 godina - sigurno!
Tako, naime, govore pojedini detalji studije koji se odnose uglavnom na
urbano stanovništvo. Istraživanje je obavilo British Medical Research
Council Dunn Human Nutrition iz Cambridgea, a temeljna poruka jest -
veza hrane i raka ili bolje reći veza između prehrambenih navika i raka
kolona je pouzdana i čvrsta i na tu vezu se može utjecati - promjenom
navika. Šefica projekta bila je žena, dr. SheilaBingham, koja je skromno
objavila rezultate te velebne studije. Svaka je zemlja dala svoje istraživače
i novac, a rezultati su statistički obrađeni i sumirani u Engleskoj. Kad
Hrvatska bude članicom EU-a, takva istraživanja će zasigurno obuhvatiti
i našu zemlju.
Ako, dakle, od ovog trenutka udvostručite konzumiranje povrća, voća i
žitarica, možete računati da ćete smanjiti rizik dobivanja raka kolonaza
40 posto. Da se to praktično provede u kuhinji, uvedeno je pravilo
»5 puta dnevno« po komad povrća, voća i žitnih proizvodi (kruha) pa
sekonzumentima mesa nikako ne piše dobro. Zašto? Zato, jer je kod nas
poznata drugaćija navika - što više mesa - a manje povrća i voća!
Dakle, Hrvati bi u dogledno vrijeme trebali na tanjuru napraviti
revolucionarnu zamjenu odnosa mesa s jedne, te povrća, voća i žitarica
s druge strane. Trebali bi sve okrenuti naglavce ili kako Amerikanci kažu -
upside down..Kako je došlo baš do pravila »5 puta dnevno«? Studijom je
utvrđeno da je najniži rizik od raka kolona upravo kod osoba koje su svoje
tanjure pretvorile u ikebanu kuhanog povrća, a svoje stolove ukrasile
hrpama naranče, limuna, grejpa, kivija i drugog voća. Riječ je, dakle, o
minimalno pet komada povrća, pet komada voća i pet šnita crnog kruha.
I tako eto, dođosmo zapravo do mediteranske prehrane koja nam stoji na
dohvatu ruke, ali nikako da nam postane svakodnevnom navikom!
Ovdje moramo upozoriti čitatelje da su ranije znanstvene špekulacije
oko doziranja dnevnog unosa vlaknaste strukture bile na razini dvije
šnite crnog (raženog) kruha dnevno što je sada povećanje od 250 posto.
Promijenilo se stajalište o dodavanju raznih vlaknastih dodataka na bazi
celuloze i jedinstven je zaključak da prirodni kompleks iz namirnice ne
mogu zamijeniti nikakvi dodaci. Naime, razvidno je slijedeće: gdje god je
čovjek pravio »kratice« i zaobilazio prirodnu hranu, kasnije mu se razbilo
o glavu. Ideja da se ljudsko tijelo »savršeno« prilagođava novim uvjetima
96
te da se u njega može svašta trpati bez posljedica, tim je istraživanjem
definitivno srušena! To je bila ona sasvim pogrešna logika - ako se
komarac prilagodio na tri generacije insekticida i preživio, slično će biti i
kod čovjeka!
Golema studija publicirana u uglednom časopisu »Lancet« u broju od
3. svibnja 2003., velik broj ispitanika i značajna sredstva uložena u
istraživački projekt, ne bi bila toliko uvjerljiva da potvrda rezultata nije
stigla i s druge strane Atlantika. Naime, u SAD-u su europsku studiju u
potpunosti potvrdili objavom rezultata vlastitih istraživanja koje je na 37.000
ljudi uradio National Cancer Institute iz Rockvilla, Maryland. Od ispitanika
je 3600 imalo polipe debelog crijeva koji su s medicinskog stajališta prvi
predznak nadolazećeg raka kolona. I tamo je šefica projekta bila .žena,
podrijetlom Njemica, dr. Ulrike Peters.
Povrćem i voćem protiv raka
Promjena prehrambenih navika, izbacivanje mesa i uvođenje većeg broja
obroka s povrćem, voćem i žitaricama, smanjio je rizik od pretvorbe polipa
(adenoma) u rak za gotovo 50 posto. Oni su dali do znanja još jednu
važnu činjenicu; ne mogu se obroci s namirnicama bogatim vlaknastom
strukturom jednostavno zamijeniti s celuloznim dodacima prehrani jer je
to »jednostavnije i brže« i jer primjerice crni kruh loše izgleda!
Sveobuhvatna studija EU-a na koju su Amerikanci pomalo ljubomorni,
jer misle da sve što je dobro mora doći samo iz Amerike, bacila je na
koljena neke manje švedske, finske i američke studije koje su prije
nekoliko godina olako zaključile da između vlaknaste strukture u hrani i
raka kolona nema gotovo nikakve veze, a koje su nakon objave, izazvale
dosta veliku zabunu. Za Engleze je to bitno jer kod njih godišnje od raka
kolona umire 16.170 osoba zrele dobi! Član istraživačkog tima prof. dr.
Day kaže: nedvojbeno je utvrđeno da su rak kolona i vlaknasta struktura
iz hrane u obrnutom srazmjeru; čim vlakana nema morbiditet i mortalitet
od raka kolona rastu. I još nešto; studija nije obuhvatila razne celulozne
dodatke prehrani već isključivo prirodnu hranu spremnu za konzumiranje
(voće, povrće a osobito grah i žitarice).
Naravno, to nikako ne ide u prilog sve brojnijim proizvođačima preparata
na bazi psiliuma, posija, celuloze itd., koji su javnost putem medija gotovo
uvjerili da su upravo njihovi proizvodi spas od nadolazećeg raka kolona.
Očito da tijelo ne reagira na isti način kada se unese prirodna hrana i
97
industrijski preparati. O tome koja hrana i u kojem obliku nosi najviše
ukupnih vlakana (celuloze, hemiceluloze, pektina, lignina, polisaharidnih
guma), mnogo je pisano, ali je od svega malo iskoristivo za prosječnog
čovjeka koji želi primijeniti tu spoznaju na svoj tanjur.
Ovdje ćemo dati ono što je najvažnije kod sve tri skupine namirnica tj.
kod voća, povrća i žitarica. Sirovo voće osobito jabuke i kruške treba jesti
s korom jer tu se krije najveća zaliha vlaknaste strukture (oko 30 posto
više). Naravno potrebno je prethodno mehaničko čiščenje i temeljito
pranje radi pesticida. Prema tome teza kako jabuke treba guliti - pada u
vodu jer se skine ono što je najvrednije! Jabuka s korom i banana imaju
najviše vlakana a odmah slijede kruška i naranča. Kada se, primjerice s
naranče, skine gruba kora, ostaje tanka bijela pokorica koja u sebi krije
obilje vlakana. Mnogi to skidaju, a nekima se gadi, no što je bijeli sloj deblji,
to bolje. Sasvim je jasno da je osušeno voće izvrstan izvor vlaknaste
strukture jer kad voda ispari, koncentracija suhe tvari naglo raste. Među
suhim voćem pravi biser su suhe šljive, pa bi po mom mišljenju trebale
stajati u zdjelici na stolu kako bi se svakom prilikom po koja pojela. Mnogi
voće drže kao ukras na stolu (primjerice Danci) ali voće treba konzumirati
najmanje pet komada dnevno a ne gledati kroz staklo.
Što bliže prirodi, to manje raka
Vlaknasta struktura važan je dio povrća pa je tako onaj tko ne voli povrće
na velikim mukama jer mu nedostaje glavni izvor. Posebno se ističe grašak
koji je u limenci već gotov pripremljen za obrok i vrlo jeftin, ali se nažalost
ipak malo koristi. Odmah iza graška dolazi grah, mrkva i krumpir, brokula
i kukuruz. Tko voli grah i često ga jede ne bi se trebao bojati nedostatka
vlakana, a još. manje bi se trebao sramiti svoje prehrambene navike.
Nema u nas navike da se za obrok servira kukuruz iz limenke premda je
ukusan i atraktivne boje. Naravno, iza toga slijedi zeleno lisnato povrće
kao što su špinat, blitva, salata i drugo. Na pitanje treba li konzumirati
sirovo ili kuhano povrće, odgovor je jednostavan . kuhano kad god je
moguće, ali može pofureno ili sirovo prethodno očiščeno i oprano. Žitarice
su vrlo važan izvor vlaknaste strukture pa je konzumiranje bijelog kruha tj.
rafiniranog kruha kao statusnog simbola - apsurdno! Traži se što tamniji
kruh na bazi raži ili kombinacije cjelovitog zrna žita, kukuruza ili čak kruh
s dodatkom zobenog brašna. Naime, definitivno je potvrđeno da zobene
pahuljice donose najviše kvalitetnih i lako probavljivih vlakana, pa je vrlo
korisno kruh ujutro zamijeniti obrokom takvih pahuljica. Odmah iza toga
dolaze pšenične klice, pa kukuruzne pahuljice. Od žitnih nusproizvoda,
98
pšenične posije sadrže daleko najviše vlaknaste strukture oko 8 posto, no
one se kao takve teško mogu izravno konzumirati zbog čega se dodaju
drugim smjesama.
Nemojmo zaboraviti da su se nekada krave muzare hranile s pšeničnim
posijama dok se danas nalaze u lijepo dizajniranim kutijama po
policama ljekarni kao dijetetski pripravci za ljude. Slično se dogodilo
sa sjemenkama suncokreta i nekim drugim nusproizvodima. Vlaknasta
struktura je za organizam »korisni otpad« koji popunjava najveći prostor
probavnog sustava, obavljajući kod toga cijeli niz korisnih funkcija kao
.to su zadržavanje vode bubrenjem, apsorpcija toksina, podražaj nervnih
završetaka itd. Čim podražaja nema dovoljno, protok otpadnog materijala
usporava a može i stati kad obično rabimo izraz začep. Naravno, problem
postaje ozbiljan kod starijih ljudi koji se slabo kreću, ali i kod mlađih koji
veći dio dana proborave u stolici ili u fotelji. A podražaj daje prije svega
aktivno kretanje i grubo vlaknasta struktura iz namirnica koja struže,
grebe i bubri. Ne kaže se badava u narodu . »jedi grah i kuruzu pa nećeš
imati začep«. Da ne govorimo koliko je redovno ispražnjavanje crijevnog
sadržaja važno kod problema hemeroida i nekih drugih bolesnih stanja.
Što se crijeva bolje prazne, to je bolje za zdravlje jer je manji kontakt
toksičnih nuz proizvoda s crijevnom površinom. Sada mo.emo reći i ovako;
što je u namirnicama više vlaknaste strukture, ispražnjavanje crijeva je
učestalije.
Najmanje vlakana dobivaju populacije u gusto naseljenim urbanim
sredinama velikih gradova na zapadu i tamo je stopa morbiditeta i
mortaliteta od raka kolona - najveća! Mogli bismo reći i ovako: .to je čovjek
bliže prirodi raka je sve manje, i obratno!
Što više vlakana , to niža razina inzulina
Rafinacija prirodnih namirnica i pakiranje u celofan nam je donijelo
kronični nedostatak vlaknaste strukture u svakodnevnim obrocima, a
umjetno vračanje onoga što je prethodno skinuto, nije se pokazalo onako
dobro kako je to očekivano. Naime, ako pojedete kruh od cjelovitog zrna
s jedne i bijeli kruh a poslije toga pšenične posije u tabletama s druge
strane - nije isto. A manjak vlaknaste strukture donio nam je rastuću stopu
morbiditeta od raka kolona koji se u mnogim zemljama nalazi na drugom
ili trećem mjestu po smrtnosti. Još nešto: što više vlakaste strukture u
tanjuru, niža razina inzulina, a što je manje ovog hormona u krvi manje
je pretilosti, osobito one ekstremne! Japanci, primjerice, konzumiraju ribu
99
umjesto mesa, rižu kao glavno jelo, korjenasto bilje i sojine proizvode.
Kao što je poznato riža je zrnasta hrana bogata ne samo proteinima i
biljnim masnoćama već i topljivim vlaknima. I naravno, to se odmah vidi
po pojavi raka kolona koja postoji ali je gotovo zanemarljiva. Japanske
prehrambene navike su dijametralno oprečne europskim, a pogotovo
američkim; manje mesa, više ribe, više voća, povrća i zelenog čaja a
manje slatkih napitaka, značajno manje dnevnih kalorija a pogotovo
kalorija od animalnih masnoća.
Hrana bogata vlaknastom strukturom pomaže mršavljenju jer svojim
volumenom i sposobnosti bubrenja, ograničava unos druge visoko
kalorijske hrane. Dijabetičari također imaju računa paziti na unos vlakana
jer obilje vlakana u obrocima usporava apsorpciju glukoze. Želite li dakle
pobjeći od raka kolona? Pazite na unos tri izvora vlakana - voće, povrće i
žitarice prema pravilu »5 komada svaki dan« (Five a Day)
KOJA JE HRANA NAJZDRAVIJA NA SVIJETU?
Odgovor je prilično jednostavan; ona koja sadrži najviše hranjivih
i zaštitnih tvari po jedinici težine ili ako hoćete malo drukčije, ona
koja najviše doprinosi zdravlju..Takve su namirnice brokula, špinat,
blitva, riba, brusnica, maslinovo ulje, bijeli luk itd. Navikli smo na
procjenu “od oka” ali postoji i poprilično vjerodostojna valorizacija
vrijednosti neke namirnice na temelju znanstvenih spoznaja.
Izbor hrane – najveći problem
Prehrana dakle nije ništa drugo negoli pokrivanje tjelesnih potreba za
pojedinim hranjivim i zaštitnim tvarima. Tko je u tome »majstor« na njemu
se vidi, a vidi se po otpornosti na infektivne i degenerativne bolesti te po
dužini njegova života. Kod svega toga veliku ulogu ima čimbenik zvan
nasljeđe.
Među više tisuća jestivih plodova prirode koji se teorijski mogu konzumirati
treba svakodnevno osigurati desetak ključnih tvari. Namirnice su dakle
izvor hranjivih i zaštitnih tvari i mogu biti loš ili dobar izvor. Moreplovci u
srednjem vijeku utovarivali su na brodove kruh, usoljenu govedinu, dimljenu
svinjetinu, vino i rum zbog čega su na dugim putovanjima obolijevali od
100
skorbuta i umirali, sve dok nekome nije palo na pamet da utovari naranče
i limune. Najbolja i najvrjednija namirnica je ona koja je kompletna bez
da je išta dodano ili oduzeto. A slaganje obroka od pojedinih namirnica
da bi se postigla toliko potrebna raznovrsnost, veliko je umijeće koje se
ne može naučiti u školi. Evo jednog primjera; hraneći se standardnim
namirnicama, gotovo nikad nećemo posegnuti za osušenim voćem ili
povrćem. Živeći u gradu i nabavljajući namirnice u samoposluzi, jedina
namirnica u suhom stanju su začinska paprika, suhi kvasac i začini.
Međutim, upravo osušene namirnice predstavljaju koncentrat hranjivih i
zaštitnih tvari. Uz napomenu da kod sušenja valja povući granicu između
industrijskog i domaćeg; industrijsko sušenje namirnica, primjerice voća,
pored vode uklanja i veliki dio zaštitnih tvari (vitamin C i beta-karoten). Dok
sušenjem gustoća hranjivih i zaštitnih tvari geometrijski raste, istovremeno
raste i energetska vrijednost. Tako kod šalice svježih brusnica energetska
vrijednost iznosi 47 kcal, a kod osušenih 363 kcal.
Ne po izgledu već po sadržaju
Kako uspoređivati zdravstvenu vrijednost namirnica? Jednostavno tako
da se uspoređuje broj najviših ocjena kao i ukupni zbroj sastavljen od
pojedinačnih ocjena. Postavlja se pitanje treba li jesti samo one namirnice
s najvećim zbrojem? Ne, nego miješati razne visokovrijedne namirnice, a
izbjegavati prazne namirnice. Koja hrana je najzdravija na svijetu? Ona
koja sadrži najveću gustoću zaštitnih čimbenika u odnosu na kalorijsku
vrijednost.
Navikli smo svrstavati namirnice u razrede prema kriteriju kvalitete,
dakle prema veličini, izgledu, boji, težini, stupnju zrelosti, svježini itd, a
uglavnom preskačemo najvažniji kriterij – sadržaj zaštitnih tvari odnosno
dugoročni doprinos zdravlju. Mi, zapravo, ugađamo našim osjetilima, a
ne zdravlju. Često su u vrednovanju namirnica prisutni crno-bijeli kriteriji
odnosno namirnica je »dobra« ili »loša« što je samo površinska ocjena.
Uostalom, ne postoje dva čovjeka koji se u takvoj ocjeni slažu; što je za
mene dobro nije dobro za vas. Od nekoliko tisuća jestivih plodova biljnog
i animalnog podrijetla koje nam priroda daruje na kopnu, u zraku i u vodi,
praktično se koristi svega oko 800, s tim da se njihova prehrambena i
zaštitna vrijednost bitno razlikuju. Kako ocjenjivati i potom birati u tanjur
samo one najkorisnije namirnice?
Treba znati da je argumentirana valorizacija namirnica dosta teška jer
u pitanju je metodologija pristupa. Zanimljivo je da se malo stručnjaka
101
ozbiljno bavilo tim problemom, pa je sasvim jasno da nema konsenzusa.
Svaki autor ima neku svoju ideju koji je to najbolji izvor hranjivih tvari i kako
bi se vrijednost namirnica objektivno izmjerila, a bilo je i više službenih
pokušaja. No metodologija ocjene zdravstvenog doprinosa namirnica
ipak postoji, a sastoji se u tome da se mjeri odnos hranjivih i zaštitnih
tvari, ali ne na jedinicu mjere, već po kalorijskoj vrijednosti što praktično
znaći – što više tih tvari na što manje kalorija, ocjena je bolja. Naravno, u
proračunu su pomogli softverski paketi Food Processor i Genesis i tako su
nastale namirnice rangirane ocjenama »odličan«, »vrlo dobar« i »dobar«
izvor hranjivih i zaštitnih tvari.
Zdrave su obojene namirnice
Takvo rangiranje mijenja način razmišljanja o vrijednosti namirnica jer u
prvi plan dolaze one namirnice koje do sada nitko nije ni spominjao. Kao
osobe zainteresirane za svoje zdravlje, nastojimo birati one namirnice
koje nam najviše donose uz najmanju kalorijsku vrijednost. Naizgled
teško, ali kada se shvati princip zapravo je jednostavno. Uvažavajući
takav način razmišljanja i vrednovanja, nije svejedno stavlja li kuhar u jela
malo ili mnogo začinske paprike, konzumirate li svježe ili sušeno voće,
jedete li blitvu ili zeleni dio gorušice, jer među njima je golema razlika
u sadržaju hranjivih i zaštitnih tvari. Primjerice, najveći dio ljudi nerado
konzumira teleća jetrica pod izgovorom da su puna »otrova« i kolesterola.
Takva predodđba je nastala pod utjecajem loših tekstova iz medija, ali
to je ozbiljna pogreška jer su takva jetrica zapravo jedan od najboljih
izvora dragocjenih hranjivih i zaštitnih tvari. O hranjivim tvarima već dosta
znamo pa ćemo se ovdje zadržati na onim zaštitnim. Kada kažemo da
je zdravo sve što je obojeno, mislimo na tri velike skupine zaštitnih tvari
odnosno na antocijane, flavonoide i karotenoide. Zatim, tu su izocijanati iz
kupusnjača posebice brokule, izoflavoni iz soje, organo-sulfidi iz lukovica
(češnjak), omega-3 masne kiseline iz riba i drugih morskih proizvoda,
mononezasićene masnoće iz maslinova ulja, resveratrol iz crnog vina...
Njihova zaštitna uloga se odnosi na antioksidacijsko i antikarcinogeno
djelovanje, a kod nekih kao što su fitoestrogeni i brojna druga poželjna
djelovanja. Primjerice, fitoestrogeni iz soje za razliku od humanog
estrogena djeluju slično odnosno olakšavaju tegobe menopauze, ali
ne promoviraju rak maternice i dojke. Najveći problem do sada bio je
prikaz prednosti i nedostataka pojedinih namirnica i model za rangiranje
unutar vrijedonosnog sustava. Jedna od metoda se sastoji u tome da se
namirnice boduju koliko po jedinici kilokalorija imaju ocjena »odličan«,
»vrlo dobar« i »dobar« i zatim se po određenoj formuli izračunava prosjek.
102
Konačan zbir postavlja namirnicu na skali vrijednosti. Zapravo, cijela
računica se svodi na usporedbu nutritivnog sadržaja namirnice s njenom
kalorijskom vrijednosti; ako je namirnica vrlo visoko po sadržaju jednog ili
više nutrijenata, ali ima vrlo malu kalorijsku vrijednost, označuje se kao
»zasićena hranjivim tvarima«. Ako suprotno tome ima malo najviših
ocjena, a visoku kalorijsku vrijednost, označuje se kao »slabo zasićena
hranjivim tvarima«. Da bi namirnica dobila ocjenu »dobar izvor« mora
imati najmanje 1,5, a to znaći da mora imati hranjivu vrijednost 1,5 puta
veću od kalorija koje donosi. Da bi namirnica dobila ocjenu »vrlo dobar
izvor« mora imati najmanje 3,4 puta veću hranjivu vrijednost, a da bi dobila
ocjenu »odličan izvor« mora imati od 3,4 do 7,6. Primjerice, bijeli kruh koji
mnogi jedu zbog društvenog statusa, ima vrlo nisku ocjenu vrijednosti,
jer osim kalorija ne nosi gotovo ništa. S druge pak strane, sjemenke
suncokreta ima vrlo visoku ukupnu ocjenu koja je dobivena na temelju
osam dobrih, pet vrlo dobrih i jedne odlične ocjene što nakon proračuna
daje brojku 22.
Tako, primjerice, zeleni dio gorčice i tofu imaju više kalcija od mlijeka što
opet znaći da se na tablici nalaze ispred ove namirnice koja služi kao
standardni izvor kalcija. Istina, kod toga nisu uzeti u obzir i drugi čimbenici
kao što je, primjerice, apsorpcija neke hranjive tvari iz namirnice, koja
može biti u rasponu od 0 do 10.
Deset najvredniih namirnica
Za kalcij iz mlijeka znamo da se apsorbira izvrsno, ali za kalcij iz zelenog
dijela gorušice – ne znamo! Sve se svodi na sljedeće; koliko moramo
konzumirati kalorija da bismo unijeli u organizam određenu količinu
hranjivih i zaštitnih tvari. Dnevna vrijednost (DV) izvedena je iz RDA, a
podrazumijeva standard za usporedbu tijekom dana. Na temelju takvog
modela vrednovanja namirnica nastale su liste deset najboljih i 100
najboljih. Ako se od 800 namirnica koje se praktično koriste za prehranu
izdvoji 10 najvrjednijih po sadržaju hranjivih i zaštitnih tvari, dobivamo
popis namirnica koje bi trebali maksimalno konzumirati, ali to se uglavnom
u praksi ne događa budući da navedene namirnice ljudima nisu prihvatljive
zbog organoleptičkih i inih drugih razloga.
Tako primjerice, peršin zasigurno spada vrlo visoko jer ima četiri ocjene
»odličan izvor«, odnosno peršin dobiva odličan zbog vitamina C, vitamina
A, željeza i folata, a ima i cijeli niz drugih dobrih ocjena. Problem je što se
peršina ne može najesti, budući da je riječ o začinu. No, ono što zasigurno
možemo jeste da sve namirnice koje pripremamo u kuhinji zaspemo
103
suhim kosanim peršinom. Druga namirnica koju bi spomenuo su pečena KAKO BOBIČASTO VOĆE I TAMNA ČOKOLADA
teleća jetrica. Ona sadrže osam ocjena »odličan izvor« (za vitamin B-2, B-
12, vitaminA, folat, selen, triptofan, cink i bakar) i šest ocjena »vrlo dobar
ŠTITE KRVNE ŽILICE?
izvor« (za željezo, vitamin B-6, nikotinsku kiselinu, pantotensku kiselinu i
Brusnice, borovnice, kupine, šumske jagode i crni ribiz, oduvijek su
protein). Prema tome, ova namirnica apsolutno spada u vrlo zdrave (pravi
u narodu bile popularni kao zdrave namirnice Sada imamo dokaze
rudnik), ali kada se koristi jednom tjedno. Sljedeća je svakako brokula
koji to vjerovanje potvrđuju. Za kakao i tamnu čokoladu mnogo
koja ima pet ocjena »odličan izvor hranjivih i zaštitnih tvari« (vitaminK,
se toga nagađalo, ali sada se definitivno zna da je komadić tamne
vitamin C, vitamin A, folat, i vlaknasta struktura) te osam ocjena »vrlo
čokolade dnevno vrjedniji od bilo kojega lijeka. Zašto? Jer sadrži
dobar«, uglavnom za vitamine. Sličnu strukturu ima ostalo zeleno lisnato
obilje flavonoida, osobito kvercetina koji štiti krvne žilice.
povrće, osobito kelj.

Kod riba odnosno morskih plodova ocjena se mjeri prema sadržaju

Mislite li na svoje krvne žile?
selena, triptofana i omega-3 masnih kiselina. Tako je, primjerice, meso
lososa rijetka namirnica kod koje se predodđbe o ukusnosti i zdravstvenoj
Lipa u cvatu i bobičasto voće nekako se vremenski podudaraju; prvo se
kvaliteti podudaraju. Tako pečeni losos ima pet ocjena »odličan izvor«
odlikuje posebno atraktivnim mirisom i ugodnim čajem a drugo u svojim
(B-12, selen, triptofan, nikotinamid i omega-3) i pet ocjena »vrlo dobar
jakim bojama donosi - zdravlje. Šteta je jedino što se u nas bobičasto
izvor«. Istina, taj sadržaj oscilira ovisno o vrsti lososa i sezoni lova, ali to su
voće prodaje na lončiće i što je za prosječni džep preskupo. Vagati cijenu
prosječne vrijednosti. Slično je kod tune, škampa i ostalih plodova mora.
borovnica i mesa pa se odlučiti za meso u pravilu je logično, ali na kraju
A oko preventivnog učinka omega-3 masnih kiselina, što se tiće raka
nije zdravo. Od crvenog mesa ćete se najesti, ali zdravstveno ništa nećete
nekih lokacija i drugih bolesti, više nema nikakvih dilema; desetine studija
dobiti osim malo proteina i nove porcije kolesterola. Ako se kojim čudom
potvrdile su ranija saznanja, a to je učinila i kanadska studija objavljena u
ipak odlučite za borovnice, zaštitili ste svoje krvne žile. A krvne žilice na
mjesecu lipnju 2004. godine u časopisu »Cancer Epidemiology«.Redovito
srcu i u mozgu život znaće! Najnovija istraživanja europskih stručnjaka
konzumiranje masne morske ribe (najmanje dva puta tjedno) predstavlja
daju nam do znanja da se »investicija« u bobičasto voće (brusnicem
gotovo sigurnu zaštitu od leukemije,
borovnice, maline, kupine) isplati dugoročno. Crvene i tamno plave
multiplog mijeloma i non-Hodgkin limfoma. Istraživanje je obavljeno na
bobice kao što su brusnice, kupine, crni ribiz i borovnice, sadrže flavonoid
velikom uzorku od 3000 ljudi oboljelih od raka kao i 4200 onih koji su
kvercetin koji spada u moćne antikarcinogene čimbenike s posebnim
služili kao kontrolna skupina.
svojstvom da blokira enzimatsko djelovanje bez kojega tumorozna tvorba
ne može rasti - stoji u rezultatima istražvanja finskih istraživača, koji su
Prema opisanom modelu valoriziranja namirnica svakako ima i
nedavno objavljeni u »European Journal of Nutrition«.
iznenađenja; ispada da laneno sjeme ima više omega-3 masnih kiselina
od bilo koje ribe pa po svemu sudeći spada u najjeftinije izvore. Tko dakle
Stručni tim Nacionalnog instituta za zdravlje u Helsinkiju tvrdi da je gotovo
stavlja mljeveno laneno sjeme u jutarnji obrok (zobena kašica), taj zapravo
pravilo - što se više jede tamno obojenih bobica, razina kvercetina u krvi
ozbiljno misli na svoju budućnost, a ribe može do daljnjeg zaboraviti.
je veća, a time je bitno povećana i otpornost organizma. Zaštitne tvari su
MA
antocijani i flavonoidi kojih, ako kemijski gledamo, ima na desetke. Zbog
čega su se znanstvenici usredotočili upravo na te skupine za.titnih tvari?
KR
Zbog toga što najviše obećavaju kao buduće sirovine za farmaceutsku
industriju ili preciznije za industriju dodataka prehrani na bazi prirodnih
tvari. Navikli smo da skupe epidemijske studije rade Amerikanci, a veseli
nas kad to učini netko u Europi. Finci su svoje rezultate objavili pod
pokroviteljstvom Akademije znanosti i nacionalne udruge za bolesti srca
OBIOTIKA - TERAPIJA I STIL .IVOTA
i krvnih žila. Skupinu odraslih osoba oba spola podijelili su na dva dijela;

104 105
jedna je nastavila sa svojom uobičajenom prehranom tipičnom za urbana
područja velikih gradova, a druga je dobivala 100 grama bobičastog voća
dnevno, uključujući crni ribiz, brusnice i lingon koji je
tamo vrlo popularan.
Brusnica prva na top listi
Krv je testirana dva tjedna prije početka pokusa i tijekom pokusa. Prvi i
najvažniji utisak jest da je kod skupine koja je konzumirala bobice razina
kvercetina u krvi naglo porasla i zadržala se na 32 - 51 % više u odnosu
na kontrolnu skupinu. Istraživači su primijetili da razina kvercetina u
bobicama ovisi o debljini kožice, fazi zrelosti ploda i vremenu stajanja
prije konzumiranja. Oni su također zaključili da je ovako pripremljen koktel
bobica izvrstan izvor kvercetina. Ako se tome doda crno vino, crveni luk,
zeleni čaj i jabuke, stvorena je dovoljno jaka obrambena barijera. Dosad
je ispitano na stotine prirodnih tvari uključuju i razne tropske plodove pa
čak i začine. Nije čudno što zbog toga svatko pravi nekakve svoje liste
zaštitnih čimbenika velikog potencijala. No, nakon sastanka američkih
kemičara na skupu za eksperimentalnu biologiju koji je održan u SAD-u
2002., stvari su mnogo jasnije i brusnica se među ostalim ćimbenicima
definitivno popela na prvo mjesto. Od 20 prirodnih voćnih sokova koji
su precizno ispitani na prisutnost zaštitnih tvari, sok od brusnice daleko
je ispred svih ostalih zbog čega se sada ovaj sok servira i u bijeloj kući.
Biokemičar Yeagang Zuo je na tom stručnom skupu rekao kako najveći
kapacitet za uništavanje slobodnih radikala ima upravo brusnica. A
njegova asistentica dr. Catarina Neto otišla je korak dalje pa je objavila
rad kojim se potvrđuje da brusnica sadrži neke antikarcinogene tvari koje
su u stanju ubiti tumorozne stanice.
Od više desetaka znanstvenih izvještaja, zanimljiv je bio onaj dr. Leslie
Plhak gdje je objelodanjeno kako smrznuta borovnica sadrži tvari koje
usporavaju rast patogenih mikroba poput Listerie monocytogens te Ecoli.
O tome da brusnica evidentno ima utjecaja na mikrofloru mokraćnih
putova, već je dosta pisano, ali na ovom skupu je ponovljeno da zasigurno
brusnica prevenira urinarne infekcije. Sve u svemu, bobičasto voće
trebalo bi dnevno biti na jelovnicima i kao što je rekao sudionik tog velikog
znanstvenog skupa dr. Stoner.- vrjednije je imati zdjelicu malina na stolu
nego kilogram pečene janjetine!
106
Čokoladni izazovi
Premda će mnogima ovo zazvučati kao pretjerano, definitivno stoji činjenica
da je tamna čokolada vrlo bogata flavonoidima (epikatehinom) i da ima
utjecaja na stijenku krvnih žila. To je eksperimentalno potvrđeno s više vrlo
ozbiljnih studija. U najnovijoj je utvrđeno da dvotjedno konzumiranje tamne
čokolade osjetno poboljšava funkcioniranje krvnih žila bez povećavanja
razine kolesterola. To je nešto slično djelovanju crnog vina, odnosno ako
se umjereno konzumira djeluje vrlo povoljno. To je priopćeno na stručnom
skupu Američkog udruženja za srce i krvne žile u New Orleansu krajem
2002. godine. Da podsjetim čitateljstvo; čokolada se pravi od kakaa koji
obiluje spomenutim zaštitnim tvarima. Što se temeljna sirovina, dakle
kakao masa, više »razrijedi« s raznim dodacima pa i mlijekom, dragocjeni
flavonoidi sve više iščezavaju pa, primjerice, u bijeloj čokoladi postoje samo
ostaci flavonoida. Objašnjenje za taj fenomen je relativno jednostavno -
krvne žile su elastične cijevi koje »dišu« zajedno s naporima koje čovjek
tijekom dana poduzima. Epikatehin iz čokolade provocira lučenje aktivnih
tvari koje izazivaju širenje krvnih žila i tako povećava protočnost arterija.
Što je bolji protok kroz tanke krvne žilice, to je manji rizik od iznenađenja
koja se zovu srčani i moždani udar. Također, flavonoidi su dokazani
antioksidanti, odnosno imaju sposobnost blokirati stvaranje oksidiranog
LDL kolesterola. A ovaj je vrlo važan čimbenik u nastanku krvnih plakova.
Metodologija analize flavonoida je toliko napredovala posljednjih pet
godina da se danas sa sigurnošću može reći kako upravo tamna čokolada
po učinkovitosti die u red crnog vina, crnog čaja i brusnica. Naravno,
potrebno je reći i slijedeće . tehnološki postupak proizvodnje uništava
najmanje polovicu flavonoida. Upravo zbog toga neke tvrtke uvode niski
postupak alkalizacije i temperaturnog tretmana I tako se nadaju svesti
gubitke flavonoida na samo 25 %. Istraživači su otišli i korak dalje pa su
rekli da je najbolja čokolada koja sadrži najmanje 70 % kakaa.
Ako flavonoidi iz čokolade i crnog vina čuvaju srce i krvne žile, naravno
da je moguće umjetno izdvojenim ili sintetski dobivenim epikatehinom i
drugim flavonoidima obogaćivati druge namirnice kao što činimo s folnom
kiselinom i A vitaminom. Pokusi su načinjeni s mlijekom i nekim drugim
namirnicama, ali s polovičnim uspjehom. Bilo bi naivno davati savjet
- jedite čokoladu i pijte crni čaj pa se ne morate bojati srčanog udara.
Čokolada nije lijek i nikada neće biti, ali može kao i druga spomenuta
sredstva biti solidna preventiva. To je samo potvrda starog pravila da
prehrana značajno utječe na zdravlje, odnosno da
107
svatko sebi kopa grob - zubima! Prehranom možemo smanjiti rizik, a to je
možda važnije nego liječiti kada se problem pojavi u svom punom obliku.
Do ovog trenutka nema službenih preporuka za doze i način korištenja
flavonoida, no ipak ima stručnjaka koji su iznijeli svoje stajalište; 150 mg
flavonoida ima trenutni učinak, a 500 mg dnevno ima dugotrajni učinak.
Radi usporedbe, šalica kvalitetnog crnog čaja sadrži 172 mg flavonoida.
Da je moćno američko ministarstvo poljoprivrede (USDA) ozbiljno shvatilo
značaj flavonoida u prehrani, najbolje govori činjenica što je dalo ispitati
brojne namirnice na sadržaj ovih tvari, a analize su objavljene na njihovim
internetskim stranicama te su tako postale dostupne svim zainteresiranim
korisnicima.
JE LI CRNO VINO - HRANA ILI LIJEK?
I Francuzi jedu masno kao Amerikanci, ali od srčanog udara štiti
ih vino. Pivo povećava rizik od želučanog čira. Dugo vremena nije
bila jasna uloga alkohola iz vina; vjerovalo se da se sva pozitivna
iskustva temelje na opuštajućem djelovanju etilnog alkohola kojeg
u vinu ima u »optimalnim« količinama.
Zašto vinoljupci žive dulje..
Danas je poznato da je uloga alkohola u organizmu krajnje nepovoljna,
osim u vinu gdje se dobro veže sa zaštitnim čimbenicima preciznije služi
kao njihovo otapalo. Među mnogim istraživanjima crnog vina, ističe se ono
iz 2003. koje je objavljeno u uglednom stručnom časopisu The American
Journal of Gastroenterology. Iz tog rada je više nego jasno da umjereni
vinoljupci znatno smanjuju rizik od želučanog čira. Suprotno brojnim
napisima u svjetskim i našim časopisima, pivo i druga alkoholna pića
povećavaju rizik od pojave te bolesti. Uzme li se u obzir važna činjenica
da su istraživanja bila neovisna, te da su rezultati objavljeni u uglednim
stručnim časopisima, mogu se smatrati vjerodostojnima.
Tijekom 2002. godine u Sjedinjenim Državama dovršeno je veliko
istraživanje (Carolina Alummi Heart Study) o preferenciji alkoholnih
pića i posljedicama na zdravlje, odnosno na duljinu života amerčkih
građana. U ispitivanje je bilo uključeno 2864 muškaraca i 1571 žena u
dobi od pedesetak godina, a posebno se obratila pozornost na stanje
srca i krvožilnog sustava. Najzdraviji i najdulji život imali su vinoljupci,
108
slijede pivopije, a tek na kraju oni koji piju žestoka pića. Je li zdravstveni
boljitak postignut konzumiranjem vina posljedica resveratrola ili drugih
antioksidacijskih tvari, u istraživanju nije navedeno.
Malo je koja namirnica pobudila takvo zanimanje istraživača kao crno
vino i malo je kada u povijesti ulaganja u istraživanje toliko tvrtki bilo
spremno investirati u nove projekte. Razlog? Željelo se ispitati djelatne
tvari iz kožice crnog grožđa koje se tijekom fermentacije transformiraju u
zaštitne čimbenike prvog reda. Nakon što je utvrđena kemijska struktura
resveratrola, mnogo se špekuliralo o aktivnostima tog spoja, o metodologiji
kemijske identifikacije i o potrebi novih pokusa, ali je bilo relativno malo
dokaza sve do ove godine kad su objavljeni ključni radovi.
Pomak je učinjen na Northwest University Medical School kad je potvrđeno
da je resveratrol, koji povoljno djeluje na srce i kardiovaskularni sustav,
zapravo forma estrogena kojeg ima i na mnogo drugih mjesta. No, odakle
ta tvar u kožici grožđa i čemu služi? Mnogi zaštitni čimbenici iz biljnih vrsta
(povrća i voća) ne služe nama, već za obranu od raznih nametnika, a
ponajprije od plijesni. Tako je i u slučaju vina. Oslobađanjem resveratrola,
biljka se brani od napada plijesni. Trebalo je proći 50 i više godina da
čovjeku sine ideja – ako služi biljci zašto ne bi poslužio i nama? Zahvaljujući
toj logici, ljudi su iščeprkali mnoge zaštitne čimbenike, koncentrirali
ih i proglasili »lijekovima«. Dakle, o resveratrolu se znalo gotovo sve
(antioksidacijsko, antikoagulativno i antikancerogeno djelovanje), ali ipak
nikome nije palo na pamet usporediti molekularnu težinu tog spoja s
molekularnom težinom nekih sintetskih estrogena jer bi odmah uočio da
postoji frapantna sličnost s dobro nam poznatim dietilstilbestrolom. Na
svu sreću, to nije promaknulo dvojici istraživača prof. dr. Barryju Gehmu i
prof. dr. Laryju Jamesonu s Northwest University Medical School.
Njihov rad, koji je objavio Proceedings of National Academy of Science,
pobudio je veliko zanimanje stručne javnosti jer otvara niz zanimljivih
pitanja - može li resveratrol zamijeniti sintetski estrogen, je li njegovo
djelovanje specifično ili samo biološko... Naravno, zainteresirana je
industrija vina, ali i farmaceutske kompanije koje pomno prate sve vezano
uz izolaciju, koncentriranje i stabiliziranje prirodnih zaštitnih čimbenika.
Estrogeni učinak resveratrola važno je otkriće koje bi se moglo višestruko
iskoristiti. Premda nema specifično djelovanje, posjeduje znatan biološki
potencijal. Pojam estrogen znači da pobuuje estrus, dakle veže se na
receptore koji potiču određene gene na aktivnost tj. da se uključe. U
mehanizmu nastanka raka pojedinih lokacija, značajnu ulogu
109
imaju spolni hormoni (testosteron i estrogen). No, vrlo je zanimljiv način
dokazivanja estrogenog djelovanja resveratrola. Znanstvenici su se u
pokusu poslužili genom luciferaze, enzimom koji generira svjetlucanje
krijesnica. Zna se da je svjetlucanje tih insekata u ljetnoj noći zapravo igra
privlačenja partnera, a zadaća je znanstvenika bila usporediti djelovanje
estradiola s jedne i resveratrola s druge strane na mehanizam tog procesa.
Budući da se jačina svjetlucanja može mjeriti, to je zapravo vrlo efektan
pokus.
Dosad se smatralo da je estradiol neupitan u stimulaciji produkcije
luciferaze i da je tako generirana svjetlost krijesnice najjača. U pokusima
je, međutim, utvrđeno da efektivne doze resveratrola pobuđuju generiranje
svjetla dva do četiri puta više od estradiola! Jedina je razlika što estradiol
djeluje u znatno manjim dozama. Učinkovitost resveratrola na taj način
elegantno je dokazana tj da se zaista radi o biološki aktivnoj tvari. Naravno,
to potvrđuje davnu tezu o »francuskom paradoksu« - da možete jesti
masnu hranu ako redovno konzumirate crno vino i istovremeno otvara
vrata cijelom nizu novih istraživanja.
Estrogen štiti žene od bolesti srca i krvnih žila time što stimulira produkciju
HDL kolesterolske frakcije (dobri kolesterol). U muškaraca toga nema pa
zato prerano odlaze u »vječna lovišta«. Sada im se pak pruža prilika da
se dnevno štite čašom dobrog crnog vina (primjerice shiraza), no vlasti su
iznjedrile njegovu zabranu za vozače, što praktičko znaći prohibiciju jer
gotovo svi voze. Selektivni estrogeni sada se proizvode radi terapije protiv
raka dojke (tamoxifen) i osteoporoze. Pojava nove generacije sredstava
manje toksičnosti bila bi vrlo poželjna, a na tome se užurbano radi.
Gdje najviše ima resveratrola?
Prema istraživanju najviše resveratrola imaju poznata vina shiraz i cabernet
sauvignon. No sasvim je jasno da prirodni sadržaj znanstvenicima nije
dovoljan. S druge strane Atlantika, španjolski su istraživači usmjerili napore
kako bi povečali količinu resveratrola u procesu dobivanja vina. Poslužili
su se metodom hlađenja i ozračivanja ultraljubičastim zrakama za vrijeme
procesa fermentacije. Rezultati? Količina sadržaja polifenola u kojem se
kontekstu nalazi i resveratrol, znatno se povečala. Njihov je rad objavljen
u časopisu American Chemical Society. Tim istraživača pod vodstvom
prof. dr. Francisca Tomas-Barberana ustvrdio je da slabo UV ozračivanje
grožđa prije pretvaranja u vino može povećati razinu resveratrola do
200%. Za pokus je iskorišteno stolno grožđe sorte Napoleon koje se baš
110
i ne odlikuje visokom razinom resveratrola, pa se postavlja pitanje što bi
se dogodilo sa sortama cabernet sauvignon i shiraz koje imaju najvišu
koncentraciju te djelatne tvari na svijetu. Nije to sve; ako se nakon branja
grožđe sorte Napoleon odmah ohladi, dodatno stimulira enzime na
produkciju resveratrola ćime se još povečava količina te tvari. Pokusima
je potvrđeno da se resveratrol oslobađa upravo za vrijeme fermentacije
grožđa (u kožicama) pa su time otpala sva prijašnja nagađanja o tome
gdje se i kako to događa.
Dakle, ozračivanje UV-zrakama stimulira enzimatski proces koji je otprije
poznat i kod nekih drugih vrsta voća, primjerice jabuka. Ultraljubičasto
ozračivanje nema nikakvih sporednih učinaka koji bi bili nepovoljni za
ljudsko zdravlje.Ti su pokusi stavili na kušnju neke proizvođaće resveratrola
iz drugih biljnih izvora koji nisu nastali procesom fermentacije.
Crno vino je dakle, bez ikakve dvojbe zdrava namirnica koju bi trebalo
svakodnevno konzumirati. Već smo prije spominjali pritom da veća količina
crnog vina apsolutno ne igra ulogu (kako misle vinoljupci), nego jedna do
dvije čaše na dan. To je potvrđeno istraživanjima i o tome više nema
nikakvih dvojbi. Dosad se nije raspravljalo pa ni pisalo o odnosu crnog
vina i imuniteta jer nije bilo dovoljno radova koji bi ukazivali na mogućnost
takve veze. Naime, zna se da alkoholna pića (alkohol) generalno oslabljuju
imunitet, ali kad je riječ o crnom vinu, to nije slučaj. To je potvrdila dr. Susan
Percival, istraživač s UF Institute of Food and Agricultural Sciences.
Miševi vinopije imaju dobar imunitet
U ispitivanju koje je trajalo osam tjedana, laboratorijski miševi raspoređeni
su u četiri skupine - one koji dobivaju vodu, cabernet sauvignon, vino
muškat i čisti alkohol (etanol). Studija je postavljena prema modelu
suvremenog čovjeka, dakle adekvatno konzumiranju dvije do tri čaše
dnevno. Zatim je umjetno izazvano blago oboljenje da bi se vidjelo kako će
pokusne životinje reagirati imunitetom. Miševi koji su dobivali etanol imali
su oslabljen imunitet, dok su miševi vinopije imali normalnu imunitetnu
reakciju.
Očito u crnom vinu ima nešto što sprečava slabljenje imuniteta. Je li to
resveratrol ili neka druga tvar, zasad nije poznato. Doktorica Percival
koristila se u pokusu vinima cabernet sauvignon i muškatom jer oba
imaju visok sadržaj resveratrola, uz napomenu da je muškatno vino
došlo s Floride, a cabernet iz Kalifornije. Zanimljivo je da je analiza
111
krvi miševa koji su dobivali crno vino, pokazala da imaju dvostruko viši
antioksidacijski kapacitet u odnosu na krv ostalih pokusnih skupina. O
tome da crno vino na neki način sudjeluje u suzbijanju kancerogeneze
vode se mnoge polemike iako o izravnom antikancerogenom djelovanju
ima relativno malo podataka. No, može se istaknuti da je crno vino
bogat izvor bioaktivnih tvari polifenolnog tipa iz kožice i sjemena grožđa
koje ima snažno antioksidacijsko djelovanje. Budući da su slobodni
radikali sposobni oštetiti strukturu DNK, vrlo je vjerojatno da dugotrajnim
konzumiranjem crnog vina raste antioksidacijski kapacitet krvi pa se
tako indirektno suprotstavlja u prvoj fazi kancerogeneze. Treba uzeti u
obzir i banalnu činjenicu da se polifenoli ubrajaju u fitoaleksine, a to je
kategorija obrambenog sustava biljnih vrsta protiv napadača kao što su
plijesni, sunčeva svjetlost, bakterije, virusi... Dakle, te su tvari već prirodno
orijentirane protiv raznih uljeza. Uostalom, konzumiranjem crvenog
pigmenta betakarotena nekoliko tjedana prije odlaska na ljetovanje
može se brzo potamniti bez upale tkiva, a to znači da tvar iz biljne vrste
(betakaroten) štiti jednako dobro u biljci i u čovjekovu tijelu čovjeka. U tom
slučaju mi „krademo“ prirodna svojstva biljaka za svoje svrhe. Naravno, to
nije ni prvi ni zadnji slučaj kada čovjek potkrada prirodu.
Resveratrol blokira karcinogene stanice?
Pokusi na laboratorijskim životinjama pokazali su da se resveratrol u
koncentriranom obliku može oduprijeti pojavi umjetnoizazvanog tumora.
Postoje čvrsti dokazi da je u stanju spriječiti upalno stanje i razvitak
karcirogenih stanica in vitro (leukemija, rak dojke i prostate). Naravno,
sve je to daleko od oblika koji bi se mogao okarakterizirati kao uspješno
ljekovito sredstvo. Ali, ako se uzme u obzir golem interes farmaceutske
industrije, moglo bi se zaključiti da »nešto leži u tom grmu«, a što je
nađeno znat će se definitivno za nekoliko godina. Uz likopen iz rajčice, koji
je zahvaljujući izraelskim stručnjacima naglo zainteresirao znanstvenike
kao zaštitno sredstvo, resveratrol je nesumnjivo najvažniji član obitelji
prirodnih zaštitnih čimbenika.
Svi koji su se ponadali dobrom poslu iz jeftinih sirovina, kao što je ostatak
vinskog vrenja poznat kao vinski talog, prevarili su se jer već i površna
analiza pokazuje da resveratrola nema u dovoljnim količinama koje bi se
mogle komercijalno iskoristiti. Naime, to je poprilično nestabilan spoj pa
treba mnogo stručnosti i tehnološke obrade da ga se pretvori u upotrebljivo
sredstvo. Nije svejedno o kojoj je sorti loze riječ, kakvi su uvjeti vrenja i
drugo. Da su bogati vinari ili pivari umjesto barnumske reklame na TV dio
112
sredstava uložili u istraživanje, već smo mogli imati »hrvatski paradoks«.
Ovako, nisam siguran da je itko temeljito analizirao pojedine sorte crnoga
vina na resveratrol. Budući da se takve analize rade u Njemačkoj, nitko
neće snositi visoke troškove, što je opet karakteristika naših ljudi. Crno
vino koje na svojoj etiketi dobije analizu resveratrola, bit će za koplje
vrednije od konkurenata.
Sjećate li se Hipokratovog savjeta -vino protiv groznice? Naime, hoću reći
da je pozitivan utjecaj crnoga vina na zdravlje liječnicima poznat tisućama
godina Hipokrat je preporučivao vino u slučaju groznice, kao sredstvo za
poboljšanje mokrenja te za liječenje rana, a prvu knjigu o vinu napisao
je jedan francuski liječnik davne 1410. godine. Zna se da kiseline iz vina
ubijaju najveći broj uzročnika zbog čega se vino uvijek radije pilo nego voda
koja je u pravilu bila zagađena i izvor zaraznih bolesti sve do 18. stoljeća.
Vrlo rano tijekom 20. stoljeća bilo je pojedinačnih mišljenja liječnika da
umjereno konzumiranje vina štiti ljude od bolesti srca i krvožilnog sustava,
ali se to nije moglo dokazati sve dok posljednjih dvadesetak godina nisu
uslijedila opsežna istraživanja. Kad je to napokon potvrđeno (Framingham
Heart Study,1970), Nacionalni institut za zdravlje SAD ignorirao je problem
i dugo nije bio voljan prihvatiti rezultate istraživanja kao mjerodavne. Sve
dok ga iz dubokog sna nije trgla TV-emisija »News Magazine 60 minutes«
tijekom koje je objašnjen fenomen nazvan »francuski paradoks« - da
Francuzi jedu obilno i masno, a nemaju ni blizu toliko srčanog udara kao
Amerikanci jer uz svaki ručak piju pola litre crnog vina.
Kakva je veza crnog vina i krvnih žila?
Prava doza crnog vina je najviše 0,5 litra dnevno što čini dvije čaše po
2,5 dl. Crno vino ne treba razrjeđivati (bevanda) jer onda se smanjuje
potrebna doza zaštitnih tvari. Bijelo vino i rose nemaju nikakvog zaštitnog
djelovanja na srce jer ne blokiraju formiranje endotelina 1. Kao što smo
već spomenuli, upravo zato što se sve zaštitne tvari kriju u crvenoj boji
iz kožice grožđa što je boja intenzivnije (tamnija), utoliko bolje. To znaći
da kad ulijete crno vino u ćašu kroz njega ne biste trebali vidjeti na
drugu stranu. Čak i male količine ekstrakta crnog vina imaju učinak na
produkciju endotelina a to je peptidni čimbenik koji se stvara u različitim
organima i tkivima, a temeljna mu je karakteristika što spada u daleko
najjače vazokonstriktore u tijelu, a to znači kada se izluči u trenu može
suziti krvne žilice. Brojni smrtni slučajevi kod inaće zdravih ljudi u najboljim
godinama, dogodili su se upravo zbog njega. Pacijenti s oboljenjem srca
imaju visoku razinu endotelina u krvi i stijenkama krvnih žila. Svaka
113
terapija koja blokira endotelin razrijeđuje krv i poboljšava njen protok. Crno OPASNOST OD JAJA U PREHRANI
vino koje se svakodnevno konzumira u umjerenim količinama supresira
endotelin. Načinjeni su i dodatni pokusi; ekstrakt soka od crnog grožđa
PREUVELIČANA
ima slabiji učinak od crnog vina pa to jasno ukazuje na povezanost s
Jaja su oduvijek bila izvor života i prva hrana za ptice..Kako su preko
drugim čimbenicima, a vjerojatno i alkoholom koji se oslobađa vrenjem.
noći postala opasna po zdravlje? Nije u pitanju kolesterol iz jaja već
Iznad svega je zanimljivo da postoji razlika između muškaraca i žena;
ukupni kolesterol i sposobnost metaboliziranja. Kolesterol dižu
dok je kod muškaraca učinak alkohola na krvne pločice slab, na žene je
zasićene i trans-masne kiseline a ne jaja.
jači što se može objasniti razinom estrogena u krvi. Naime, ovaj hormon
pojačava učinak alkohola u aktivnosti protiv grudanja krvnih pločica.
Jaja opasna za zdravlje?
No, od svih dosadašnjih istraživanja vezanih uz crno vino, svakako
Početkom devedesetih godina jaja su bila označena kao glavni izvor
najzanimljivije su obavili Kinezi na Medicinskom fakultetu sveučilišta u
kolesterola, a ovaj je tada bio tjelesni neprijatelj broj jedan zbog stvaranja
Nankingu. Oni su u pokus uzeli vrlo osjetljive životinje - kuniće i rezultati
plakova tj podloge za aterosklerozu. U popularnoj piramidi zdrave
govore u prilog tezi da je aktivna zaštitna komponenta ipak resveratrol.
prehrane jaja su stavljena «na stup srama» tj zajedno s mastima na
Dajući im visoko kolesterolsku hranu podijelili su ih na skupinu koja je
sam vrh odnosno označena su kao najnepoželjnija namirnica, a poznate
dobivala malo crnog vina (sa i bez alkohola), zatim one koji su dobivali
zdravstvene institucije ograničile su korištenje jaja na dva tjedno. To nije
čistu vodu, razrijeđeno pivo te najzad skupinu koja je dobivala vodu s
ni prvi, a ni zadnji put da neka namirnica bude izopčena iz društva zdravih
otopljenim resveratrolom (ekstrakt crnog vina). Na temelju svega moglo
i optužena kao glavni krivac za zdravstvene probleme modernog čovjeka.
se zaključiti da je potporu dobila stara teza - superioran je bio resveratrol,
Danas, 2006 g stvari stoje sasvim drukčije; sve je više znanstvenih dokaza
dakle polifenoli iz crnog vina. Sva vina koja su korištena u pokusu imala
kako su procjene o tome što je opasno, a što ne bile sasvim pogrešne.
su prosječan sadržaj resveratrola 4 mg/litru.. Pivo nije imalo učinka pa ni
njegovih četiri posto alkohola. Nakon što su se zaredale studije o ljekovitim
Kokošje jaje, izvrsna je namirnica koja osigurava gotovo sve hranjive
učincima crnog vina i ozbiljne znanstvene institucije prihvatile su crno vino
sastojke potrebne organizmu, što se može lako shvatit kada se zna
kao »solidno pomoćno sredstvo«, osobito u prevenciji drugog srčanog
da je zapravo namijenjeno razvitku pileta. Osim što je namirnica, to je
udara i to zajedno s mediteranskom prehranom
dragocjeni dodatak raznim vrstama jela. Kolači, sladoled, pecivo, umaci
i juhe ne bi se mogli zamisliti bez jaja, a svaki kuhar dobro zna da sve
To sve baca posve novo svjetlo na crno vino kao namirnicu, na Hrvatsku
počinje i završava s jajima. Treba li spominjati vrijednost proteina jaja koji
kao mediteransku zemlju koja proizvodi veliku količinu odličnih crnih vina,
sadrži sve esencijalne aminokiseline u idealnom omjeru i služi kao mjerilo
te na aktualnu vlast koja se brine kako bi se nacionalno blago što bolje
kvalitete za ostale proteine? Taj protein je ujedno i najjeftiniji protein;
valoriziralo u nas i u svijetu. U takvom kontekstu mjera 0% alkohola je
jedno jaje srednje veličine sadrži 5,5 grama proteina što je oko 11 posto
sasvim neprimjerena.
dnevnih potreba. Manje je poznato, premda izuzetno važno, da je jaje
dragocjeni izvor holina. Manjak holina uzrokuje manjak folne kiseline. Da
bi se utvrdilo što izaziva pomanjkanje holina, američki istraživači napravili
su pokus. Dobrovoljci, muškarci i žene, dobivali su obroke s malo holina
i malo folne kiseline tako da su mogli podmiriti svega 13 posto ukupnih
dnevnih potreba. Razina u krvi pala je za oko 30 posto. Čim su se ovi
vitamini vratili u prehranu, njihova razina u krvi došla je na normalu.

Zašto spominjemo holin čija se potreba podmiruje upravo konzumiranjem

jaja? Holin je vrlo važan u metabolizmu ili kemijski rečeno u procesu
metilacije budući da u svojoj molekuli nosi tri metilne skupine, a kao što

114 115
je poznato, u propusnosti staničnih membrana pa tako i onih moždanih
holin je ključni gradivni materijal (fosfatidilholin). Treba li spomenuti da je
holin ključni gradivni materijal u formiranju neurotransmitera acetilholina
koji šalje dragocjene impulse od mozga do mišića? Nedostatak holina se,
dakle, može očitovati cijelim nizom neugodnih znakova koji su vezani za
središnji živčani sustav (raspoloženje, apetit, radna sposobnost). Kako
netko može olako proglasiti jaja, koja su jedan od rijetkih izvora holina,
nepotrebnom pa čak i suvišnom namirnicom?
Jedno jaje srednje veličine sadrži 300 mg holina i 315 mg fosfatidilholina.
Ako se tome doda 2,2 mg vitamina B12 rečeno je zapravo sve. Što je
mlijeko za dojenče to je jaje za pile – temeljna hrana za preživljavanje!
Dio ukupnog vanjskog kolesterola
Vjerojatno će te se zapitati čemu priče o zdravstvenim prednostima
jaja kada se jaja ne smiju konzumirati zbog kolesterola? Naravno, to je
potpuno zastarjelo stajalište koje je nedavno skinuto s dnevnog reda.
Novija istraživanja (nakon 2000 g) demantirala su takve konzervativne
poglede (čak i nekih vrlo uvaženih profesora), jer su dokazala da dnevno
konzumiranje jednog do dva jajeta uopće nema utjecaja na razinu
kolesterola u krvi. Ono što zaista podiže razinu kolesterola u krvi su zasićene
masti i transmasne kiseline. Mnogi će biti iznenađeni, ali konzumiranje
jaja popravilo je strukturu masnoća u krvi. Istraživanje je dovršeno krajem
2004 godine i objavljeno u stručnom časopisu American Journal of Clinical
Nutrition. Naravno, jaja sadrže i zasićene masnoće, ali njihova se količina
može zanemariti u odnosu na crveno meso, mlijeko i druge namirnice
putem kojih svakodnevno unosimo taj dio ukupne masnoće. A kada se
koriste jaja od nesilica koje su hranjene ribljim brašnom, onda je slika
masnih kiselina vrlo pozitivno promjenjena jer sadrži i omega 3 masne
kiseline. Suprotno ranijim stavovima kako jaja mogu provocirati nastanak
srčanog udara, danas je jasno da konzumiranje jaja može štititi od takvog
neugodnog iznenađenja jer pomaže u prevenciji stvaranja krvnog ugruška.
Kako? Proteini iz žumanjka jajeta pokazali su se kao moćni inhibitori
taloženja krvnih pločica i učinkoviti čimbenici u sprečavanju da se krvni
protein fibrinogen pretvori u oblik poznat kao fibrin. Naime, jedino fibrin
služi kao uporište na koje se lijepe krvne pločice i ostali krvni elementi i
tako formiraju ugrušak koji uđe u krvnu struju i zaustavi se na kritičnom
mjestu zaštopavajući protok krvi (srce i mozak).
Naravno, jaja sadrže i cijeli niz drugih dragocjenih hranjivih tvari, a prije
116
svega vitamin K koji ima ključnu ulogu u procesu grušanja krvi. Također
su vrlo dobar izvor aminokiseline triptofana, koja je u pravilu deficitarna u
drugim vrstama proteina, i značajnog zaštitnog čimbenika selena. Jedno
jaje sadrži čak 13,5 miligrama selena što je približno količini u nekim
morskim plodovima.
Predrasude i neznanje o jajima
Ima puno predrasuda o jajima. Primjerice, kada se spominje suzbijanje
sive mrene (katarakte) i makularne degeneracije, svi će vam liječnici
spomenuti lutein te špinat i blitvu gdje ga ima u «izobilju», a zapravo
potpuno se zaboravlja na jaje koje ovu tvar sadrži u većoj količini od
ovog povrća. Zapravo, istraživanje čiji su rezultati prvi put objavljeni na
konferenciji u San Antoniju, Teksas, u studenom 2003. godine, pokazali
su da je lutein iz jajeta prihvatljiviji za organizam od oblika koji se nalazi
u povrću. Pokus je obuhvatio dobrovoljce hranjene različitim poznatim
izvorima luteina kao što su špinat, neven, jaja te najkvalitetnijim dodacima
hrani s ovom komponentom. Dan nakon prve doze uzimani su uzorci krvi
i testirana je razina luteina u krvnom serumu. Lutein iz jajeta bio je odmah
iza špinata, a istraživanje je pokazalo da je daleko bolje koristiti prirodne
izvore ove tvari u odnosu na tablete. No samo godinu dana kasnije,
u stručnom časopisu Journal of Nutrition objavljeno je istraživanje o
dostupnosti luteina nakon konzumiranja više raznih izvora gdje je lutein
iz jajeta bio superioran i u odnosu na špinat. Mehanizam zbog kojeg je
dostupnost luteina iz jajeta veća nije do kraja razjašnjen do danas , ali
se smatra da je u pitanju kompleks proteina i masti Naime, lutein kao i
drugi karotenoidi topiv je u masnoćama, a njih u špinatu nema. U svrhu
povećanja količine luteina u jajima provedeno je istraživanje u kojem su
nesilice hranjene kosanim nevenom. I zaista, jaja su nakon nekoliko dana
sadržavala 20 do 30 posto luteina više. No sada je taj biljni lutein bio u
kompleksu s masnoćama jajeta.
No nije ni to sve. Grci su svojim nesilicama u hranu stavljali brašno od
srdele i drugih morskih plodova sa svrhom da se promijeni struktura
masnoća u jajetu odnosno da se dio zasićenih masti zamijeni s omega-3
masnim kiselinama (DHA i EPA). Takva jaja dobila su naziv omega-jaja
koja su našla i svoju komercijalnu upotrebu širom EU. Evo još jednog
nadasve zanimljivog detalja zbog kojeg vrijedi konzumirati jaja; peptid
iz bjelanjka jajeta veže se na vrlo patogeni soj trovača hrane odnosno
bakteriju E. Coli i čini je neškodljivom. Takvo preventivno djelovanje
dokazali su japanski istraživači koji su svoj rad objavili u časopisu Journal
117
of Agriculture and Food Chemistry u rujnu 2004. Treba spomenuti da je
to izuzetno važno zbog činjenice da je upravo ta bakterija vrlo otporna na
sve antibiotike i antiseptike.
Znam da će mi neki spomenuti alergiju kao ozbiljni nedostatak jaja. Istina
je da postoji alergija na protein jaja koja može biti nezgodna posebice za
djecu, ali kada se uzme u obzir da se alergijske reakcije javljaju na mlijeko
(kazein i protein sirutke), kikiriki, soju i razne druge proteine i to sve više i
više, onda zbog toga ne treba zauzimati nikakav neprijateljski stav prema
jajima..
Bez obzira kako gledali na jaje, to je namirnica koja u sebi sadrži najveći
dio dnevno potrebnih hranjivih tvari i na listi najvrijednijih imaju vrlo
viroku poziciju Ako se koristi smišljeno i bez pretjerivanja i u kombinaciji
s drugim namirnicama (mlijeko, žitarice, povrće i voće), može poslužiti
kao natprosjećno dobra hrana. A kao izvor proteina jaje može potpuno
zamijeniti meso uz napomenu da ima veću biološku vrijednost od mesa i
manje masnoća. Za razliku od drugih vrsta hrane, jaje je moguće prirediti
na 100 načina, a može biti i slatko i slano jelo, u umacima i u kolačima pa
čak i u alkoholnom piću. Ako se razdvoje bjelanjak i žumanjak moguće su
nove varijante i u bijeloj i žutoj boji. Mnogi zaziru od jaja govoreći kako
su puna kemikalija zbog umjetne hrane kojom se hrane nesilice. Do sada
nema nikakvih znanstvenih dokaza da te kemijske tvari tamo postoje i da
ugrožavaju naše zdravlje.
Sljedeće je vjerovanje da su jaja iz tzv. organske proizvodnje zdravija. Ni
za to nema nikakvih dokaza. Naprotiv, jaja iz organske proizvodnje mogu
imati neobičan miris koji potjeće od raznog organskog materijala kojim se
nesilice hrane. Postoji i predrasuda da su jaja s tamnom ljuskom kvalitetnija
i zdravija. Naravno, ni ovo se ne temelji na znanstvenim dokazima. Naime,
boja ljuske jajeta određena je pasminom nesilice (genetsko svojstvo), a
boja žumanjka isključivo ovisi o vrsti hrane koju je nesilica dobivala. Ako u
hranu dodajete kosanu mrkvicu imat ćete obilje tamno crvene boje (beta
karotena) a ako dodajete nevena, imat ćete žute boje luteina. Ako dodate
laneno sjeme, možete dobiti novu vrlo poželjnu sliku masnih kiselina..
Nesilica sprema u jaje sve najbolje za svoje potomstvo, a čovjek to krade..
Kako onda netko može jaja idiotski proglasiti štetnim?
Umjereno konzumiranje jaja nije opasno
Da ne bi bilo zabune, pokušajmo definirati pojam «umjereno». Za mene
118
je to 1-2 komada dnevno..Ja znam da ima onih koji prave kajganu od 6 i
više komada ali takvi su u ratu s mjerama i neka tako ostane.
Gledajući povijesno, jaje se koristi u prehrani otkako je čovjek otkrio
plodove prirode odnosno otkako je prateći let ptica shvatio da su njihova
jaja izdašan izvor hrane. Treba li kod toga istaknuti da su i druge životinjske
vrste otkrile istu stvar pa tako jaja konzumiraju majmuni, lisice pa čak i
zmije.
Meko ili tvrdo kuhano jaje predstavlja doručak za milijune ljudi širom
svijeta i to jaje je u stanju zatomiti glad sve do ručka. Možemo reći da je
ono koncentrat male energetske vrijednosti jer kuhano jaje sadrži svega
68 kalorija. Pritom je važna činjenica da je to niskoglikemijska namirnica
odnosno da ne pobuđuje gušteraču na lučenje inzulina što stvara novu
glad. Žumanjak je masnoća bogata vitaminom A, koja je lako probavljiva
pa se čak preporučuje dojenčadi nakon 5-6 mjeseca života.
Pacijentima koji su preboljeli infarkt preporučuje se žumanjak kako bi se
oštećenje srčanog mišića što lakše i brže »zakrpalo«. Izvrstan je izvor
dragocjenih esencijalnih aminokiselina koje se lako probavljaju. Sadrži
sve što je neophodno za rast i razvoj mladog organizma pa nema razloga
da se tako vrijedna namirnica izbjegava ako se inače radi o zdravom
tijelu. Ali za ime Boga nikako ne 6 komada dnevno!
JE LI KOLESTEROL VANJSKI ILI UNUTRAŠNJI
NEPRIJATELJ?
Kako se čuvati i obraniti od »ubojice iz tanjura« Za naše nevolje
s »napadnutim« krvnim žilama nije kriv kolesterol već nerazuman
način života i prehrane. Zlobnici bi rekli gdje god je neka delicija tu
je i kolesterol. Najveća je predrasuda da su srčani udar i povišeni
kolesterol – muški problemi pa stoga i nezanimljivi ženama
Mediji doprinose pogrešnim predodžbama
Potpuno je pogrešna predodžba da se taloženje kolesterola u krvnim
žilama događa samo u starosti. Kolesterol zovu »ubojicom iz tanjura« što
također ne odgovara istini, jer ima slučajeva gdje se kolesterol taloži bez
obzira na potpuno obustavljen unos putem hrane. Nije kriv kolesterol sam
119
po sebi već nerazuman način života i prehrane. Zlobnici bi rekli gdje god
je neka delicija tu je i kolesterol. Najveća predrasuda je da su srčani udar i
povišeni kolesterol - muški problemi pa stoga i nezanimljivi ženama. Naša
krv sobom nosi masnoću (trigliceride) a među njima se redovno nalazi
kolesterol kao masno-voskasta frakcija koja služi kao “sirovina” u sintezi
spolnih hormona i nekih drugih dragocjenih tvari. Građevinski govoreći,
rekli bismo to je naprosto podloga za razne biokemijske procese, koji će se
odigrati u jetri i na nekim drugim mjestima. Kolesterol se dakle normalno
stvara u jetri, ali se unosi izvana proizvodima animalnog podrijetla (meso
i mesne prerađevine, mlijeko i mliječne prerađevine, ribe i morski proizvodi
te meso peradi). Kolesterol može biti un pučkoj interpretaciji dobar ili loš
tj HDL ili LDL)..
Normalno zdrav organizam savršeno kontrolira razinu kolesterola u tijelu i
bez obzira koliko ga se unosi, razina u krvi je uvijek približno jednaka. No
nije uvijek tako. Postoje poremećaji, kada se previše kolesterola nalazi
u krvotoku i tada pojedine frakcije imaju tendenciju slaganja na onim
mjestima gdje je trenje najveće, a to su aorta, srčana arterija i arteriole
u mozgu. Potpuno je pogrešna predod.ba da se taloženje kolesterola
u krvnim žilama događa samo u starosti, te da je ateroskleroza tipično
staračka bolest. Obdukcije poginulih mladića u korejskom i vijetnamskom
ratu su pokazale, da i krvne žile vojnika (koji su u stalnom pokretu) mogu
biti obložene naslagama kolesterola a ima izvješća da se takvo taloženje
može dogoditi u djece pa i u dojenčadi. Zšto? Prvi je čimbenik nasljeđe, a
potom pogrešna prehrana odnosno preveliko unošenje tzv. crvenog mesa
i tropskih masnoća (ulje palminih koštica).
Podjela na tradicionalno »dobri« i »zločesti« kolesterol nepotrebno stvara
pogrešnu predodžbu o istoj tvari čije se čestice međusobno razlikuju jedino
po veličini pa prema tome i sposobnosti taloženja. Kada kirurg iz karotida
izvuće dugačke trake kolesterola, onda je ta tvar u ulozi “neprijatelja“, jer
bez sumnje ugrožava život pacijenta smanjujući protočnost krvi. A kada
nerazumnim konzumiranjem trpamo u sebe goveđe pljeskavice i druge
mesne specijalitete,ne smatramo da je prisutni kolesterol »neprijatelj«
već se oblizujemo.O tome što je minimalna, a što maksimalna razina
kolesterola u krvi, a osobito što je ona optimalna, vođene su velike
znanstvene rasprave. Ipak, postignut je konsenzus.
Kod LDL-a ili »zločestog« kolesterola, razina od 100 je optimalna, 129
je dobra, 130 – 159 granično visoka, 160 - 189 visoka i preko 190 vrlo
visoka. Kada je riječ o HDL-u ili »dobrom « kolesterolu, razina od 40 je
120
niska, a razina od 60 je visoka. Optimalna je razina 50. Kada gledamo na
ukupni kolesterol, 200 je optimalan, 200-239 granični i preko 240 visok.
Razina triglicerida od 150 -199 granično je visoka, a preko 200 visoka.
Pobrojani tipovi kolesterola ne plivaju u struji krvi pojedinačno, već u
sklopu proteina koje nazivamo »lipoproteini«. Naravno da postoji vrlo
važan međusobni odnos pojedinih frakcija kolesterola; ako imate visok
LDL i nizak HDL upisali ste se u rizičnu skupinu za oboljenje srca i krvnih
žila. Obrnuto, što je viši HDL, a niži LDL situacija je povoljnija, a rizik
manji. HDL kolesterol zapravo štiti od ateroskleroze dok je LDL frakcija
provocira. U tom mehanizmu stvarne pojave bolesti vrlo značajnu ulogu
imaju i drugi čimbenici, poput pušenja, visokog krvnog tlaka, spomenute
nasljedne osnove, nedostatak dnevnog treninga i starost, odnosno ako
ste iznad 45 godina za muškarce i iznad 55 za žene. Kolesterol zovu
»ubojicom iz tanjura« što opet ne odgovara pravom stanju stvari jer
ima slučajeva gdje se kolesterol taloži bez obzira na količinu hrane koju
unosimo u organizam. Prema tome deklaracije na nekim proizvodima
“garantirano bez kolesterola” su besmislene a najbesmislenija je poruka
na ulju “bez kolesterola” jer kolesterola u biljnim proizvodima – nema.
I najzad, čak i povećana količina kolesterola u krvi (hiperkolesterinemia)
ne mora značiti taloženje u krvnim žilama; prije toga mora postojati ošte-
ćenje nježnog endotela arterija koji njihovu unutrašnjost čini tako glatkom
i prohodnom. Čim se dogodi oštećenje – a utvrđeno je da se ono događa
kod pušača i stresnog načina života - taj proces kreće u bolesno stanje
tj. na oštećenje se love pojedine obrambene stanice, a nakon nekog
vremena stvaraju se masne naslage (plakovi).
Napredovanje procesa opet ovisi o nizu spomenutih čimbenika. Možda
ovdje treba dodati još jedan, a to je grušanje krvi, koji se kod pojedinaca
dosta razlikuje. Do određene granice proces se može usporiti i prekinuti,
ali je, nažalost, proces nepovratan. Kobno finale događa se baš onda
kad je najslađe živjeti .Patolozi koji rade obdukcije leševa pa, naravno,
otvaraju i velike arterije, nagledaju se takvih obstruktivnih procesa pa
se često ne mogu načuditi kako je dotična osoba mogla uopće živjeti s
takvim promjenama. Nije kriv kolesterol, već nerazuman način života i
prehrane.
121
Vanjski izvor kolesterola
Crveno meso, punomasno mlijeko, jaja i tropske masnoće (kokosova
mast i ulje palminih koštica) – glavni su izvor vanjskog kolesterola. Kad
kažemo da su određene masnoće aterogene, to znaći da su im čestice
tako male da mogu proći između stanica endotela krvnih žila i otpočeti
aterogeni proces tj. taloženje. Takve su aterogene masnoće “tropske” tj
koje se dobivaju iz kokosove masti i masti palminih koštica, ali i neke
životinjske masti, osobito goveđeg loja. Upravo zbog tih razloga u izradi
dojenačke i dječje hrane ne koriste te masnoće, jer ako aterogeni proces
rano krene, slabe su šanse da odrasli organizam preživi 50 godina.
Bez ikakve dvojbe unos vanjskog kolesterola bitno utječe na razinu ukupnog
kolesterola u organizmu, zbog čega i postoji tzv. nisko-kolesterolska
dijeta, ali postoje i lijekovi koji ruše povećanu razinu kolesterola u krvi.
Najveći doprinos tom vanjskom kolesterolu u našim uvjetima daju crveno
meso (svinjetina, govedina, janjetina), mesne prerađevine (pljeskavice,
kotlovina, kobasice, suhomesnati proizvodi, masne goveđe juhe) jaja,
mlijeko i mliječni proizvodi, a osobito sirevi te perad. Upravo zbog toga
nikako nije svejedno pijete li mlijeko s 3,5 ili 1,5 posto masno će ili kajganu
od 2 ili 5 do 6 jaja. Stvar će biti sasvim jasna kažemo li da jedno prosječno
jaje, težine oko 50 g, sadrži 235 mg kolesterola, a ako se računa na
100 g, onda je to 470 mg. Ako muškarac srednje životne dobi uz ostali
kolesterol koji tjedno prima s hranom, pojede samo jednu kajganu s pet
jaja, to je preko 1000 mg - takav se muškarac svojski zalaže da mu krvne
žile postanu »tvrde«. Zanimljivo je da u ptičjem svijetu najviše kolesterola
sadrže pureća jaja (933 mg/100 g) pačja jaja (884 mg/100 g) pa zatim
guščja (852 mg/100 g), prepeličja (844 mg/100 g) te na kraju kokošja.
Stvarno opasni izvor kolesterola su iznutrice (mozak, fileki i jetra) Stvar
upravo i leži u ukupnom unosu dnevnog kolesterola; ako je manji od 200
mg, može se zanemariti, ali ako je ta razina višestruko veća, vrijeme je za
zabrinutost. To znaći da bi svatko trebao više znati o kolesterolu i njegovom
sadržaju u najčešće korištenim namirnicama. Osim jaja i crvenog mesa,
najviše kolesterola sadrže juneći mozak (oko 2000 mg/100 g) i jetra, dakle
iznutrice, pa onaj tko voli, neka izvoli..Primjerice, ako jede pohani mozak,
mora znati što mu ta namirnica nosi. Guščja pašteta koja je na glasu kao
delicija, sadrži 150 mg/100 g kolesterola. Jasno je da će osobi koja ima
povišen kolesterol iznutrice biti strogo zabranjene.
Od morskih proizvoda ribe prosječno sadrže 30 do 50 posto manje
122
kolesterola od crvenog mesa (bakalar svega 37 mg/100 g), ali škampi,
kavijar i jegulja koji su vrlo popularni, nisu bezazleni jer sadr.e 130-588
mg/100 g kolesterola. Pravi crni kavijar (beluga) koji se dobiva od jesetre,
sadrži rekordnih 588 mg/100 g kolesterola, no sreća je da se uživa u malim
količinama. Teleća brizla (grudna žlijezda), vrlo cijenjena iznutrica, sadrži
290 mg/100 g kolesterola, dakle, više od jednog cijelog jajeta. Zlobnici bi
rekli - gdje god je neka delicija, tu je i kolesterol. Točno! Pečena janjetina
s ražnja vrlo popularna u vrijeme kad se pojave prvi janjci, bogat je izvor
kolesterola (oko 80 mg/100 g), pa osoba koja obožava tu namirnicu i
pojede 500 g, mora znati da je unijela 400 mg kolesterola, tj. da se ta
ljubav skupo plaća.
Ako toga dana popije pola litre mlijeka, dnevni mu je unos veći od 400 mg
kolesterola, .to je malo previše. Delikatesni sirevi, kao što su grojer i gauda,
sadrže 122 odnosno 114 mg/100 g kolesterola. Kao i kod kavijara, sreća
je što se ove namirnice ne može mnogo pojesti. Ukratko, uvijek dobro
prolaze oni koji umjereno jedu tj sve probaju ali se ničega ne najedu.
Na kraju, pogledajmo koliko kolesterola unose oni koji u nedostatku boljih
jela pripremaju »brza« jela na bazi jaja i dodataka; jaja na oko sadrže
432 mg/100 g , kajgana na maslacu 884 mg/100 g i jaja sa šunkom 844
mg/100 g kolesterola. Omlet sa sirom sadrži 850 mg/100 g kolesterola
Treba jasno reći čitatelju da postoji I odgovarajući odnos između razine
kolesterola u krvi i unosa zasićenih odnosno polunezasićenih masnoća.
što je veći unos zasićenih masnoća bez linolne kiseline, to je veća razina
kolesterola i obratno. Ako se najveći dio zasićenih masti supstituira
maslinovim uljem, situacija s kolesterolom bitno se mijenja tj. njegova
se razina smanjuje. Baš se zbog toga toplo preporučuje mediteranska
prehrana bogata ribom i maslinovim uljem. Te dvije komponente bitno
mijenjaju strukturu tjelesnih masnoća i ruše razinu kolesterola.
Sredstva koja ruše kolesterol
Da biste opušteno mogli uživati željeni obrok i ne razmišljati previše o
potencijalnim opasnostima viška kolesterola, izmišljena su nova sredstva
koja u krvi ruše razinu kolesterola. Nova sredstva su statini, lijekovi
koje obvezatno koriste pacijenti u oporavku od srčanog udara kako bi
se prevenirali eventualni novi udari. Njihova je zadaća stalno kontrolirati
razinu kolesterola i rušiti ga kad god se pojavi. U SAD-u je usvojeno novo
pravilo na netom održanom skupu kardiologa u New Orleansu, a to je da
123
se LDL frakcija kolesterola mora držati na prosjeku 62, uz napomenu da
je staro pravilo bilo držati kolesterol ispod 100.
Od više raznih preparata, statin nove generacije poznat pod nazivom
Lipitor, pokazao se daleko najboljim. U stručnom radu prezentiranom na
tom skupu, a objavljenom neki dan u elitnom »New England Journal of
Medicine«, zauzet je osjetno agresivniji stav u terapiji kritičnih bolesnika.
Kod 4162 pacijenta s novim srčanim udarom, usporedo su isprobani Lipitor
i jedna starija varijanta statina tj. Pravachol I to u povećanim dozama,
tj. umjesto 40 mg/dnevno davane su doze od 80 mg/dnevno. Dobiveni
rezultati mnoge su liječnike iznenadili pa se trenutačno statini prepisuju kod
36 milijuna Amerikanaca. Budući da kod Amerikanaca postoji i problem
povišenog kolesterola kod mladih osoba (djece i tinejdžera), prihvaćena
su pravila što ih je postavila American Heart Association.
Tako je za dob od 2 do 19 godina ukupan kolesterol kako slijedi; prihvatljiv
ispod 170, granični 170-199 i visok preko 200. Kod LDL frakcije prihvatljiv
je manji od 110, granični je 110- 129 i visok preko 130.
Na sveučilištu u Amsterdamu ispitano je djelovanje sivastatina na 173 djece,
od čega 98 dječaka i 75 djevojčica s povišenom razinom kolesterola u krvi.
Dobivali su postupno sve veće doze, s tim .to je maksimalna doza bila 40
mg/dnevno. Preparat su dobro podnijeli, a rezultati su bili izvanredni; LDL
frakcija kolesterola srušena je za 40 posto, ukupni kolesterol za 31 posto,
a trigliceridi za 9 posto. Prema podacima American Heart Association, od
onih koji nasljedno imaju povišen kolesterol, više od 50 posto njih razvit
će bolest srca i krvnih žila. Istaknuti su i porazni statistički podaci; 143
milijuna građana Amerike trenutačno pati od graničnih razina kolesterola
pa će statini u bliskoj budućnosti biti lijekovi koji spašavaju od sigurne
smrti.
se
Kao što im sam naziv kazuje, ti lijekovi blokiraju sintezu kolesterola u
jetri i to na dva načina; »zbune« receptore za LDL frakciju kolesterola,
zbog čega njegova koncentracija u krvi padne za 30 do 40 posto i izravno
priječe sintezu kolesterolskog prstena blokadom enzima reduktaze. Mnogi
znanstvenici kažu da po učinkovitosti i minimalnim sporednim učincima,
statini podsje- čaju na aspirin, a ima i onih koji tvrde da će u bližoj budućnosti
Lipitor biti najprodavaniji lijek na svijetu. Jedno je sigurno; statini uspješno
ruše razinu kolesterola u krvi i tako izravno smanjuju pojavu najgoreg tj.
fatalnog ishoda. Na razinu kolesterola u krvi može se utjecati neizravno,
putem restrikcija masnoća animalnog podrijetla, dodavanjem maslinova
124
ulja u svakodnevnu prehranu i zamjenom crvenog mesa ribom te izravno,
tj. korištenjem jednog od preparata statina koji su na raspolaganju.
OD KAVE SVE POČINJE I NA KAVI SVE ZAVRŠAVA
Droga, psiho stimulans ili radni doping? Je li strah od kofeina doista
opravdan? Kava je svojevrsni FETIŠ: tko god kvari obred jutarnjeg
pijenja kave taj vam kvari raspoloženje..O kavi se govori a kofein
djeluje a da se to ne primječuje.
Dođite na kavu
Kavom su se bavili psiholozi i fiziolozi. Jutarnja kava zasigurno daje polet i
popravlja loše raspoloženje. Šalica kave je slamka spasa za one mamurne
što su cijelu noć tulumarili. Radno vrijeme počinje tek nakon kave; tko
god kvari obred jutarnjeg pijenja kave taj vam kvari raspoloženje, prema
tome kava služi i kao nekakav fetiš; od kave sve počinje i na kavi sve
završava. Utvrđeno je da se kava doživljava mirisom, dakle kroz nos, pa
oni koji trenutno imaju jaku prehladu apsolutno ne mogu doživjeti kavu
u svoj njezinoj snazi. Premda su se o kavi kao najprivlačnijem napitku
u svijetu izjasnili i pjesnici I književnici i kemičari i fiziolozi, premda su
napisane brojne knjige, o molekularnom mehanizmu djelovanja kofeina
još vrlo malo znamo. Kako djeluje na živce u smislu razbuđivanja? Što se
događa na molekularnoj razini?
Prema prikazu dr. Andersona i njegovih suradnika u radu koji je objavio
časopis »Nature«, proizlazi da kofein djeluje na proces fosforilacije
i defosforilacije proteina koji je poznat kao DARPP32. Kofein se veže
s receptorima adenozina i na taj način ih inaktivira. Na neki još nije
razjašnjen način kako kofein stimulira signalne putove unutar stanice
živčanog tkiva. Ta stimulacija dosta dugo traje, a ako se akumuliranje
kofeina nastavi (stalnim ispijanjem novih kava ili gaziranih napitaka), onda
dolazi do “zasićenja” i obrnutih reakcija, odnosno do pada koncentracije,
glavobolje, drhtanja, dakle do znakova intoksikacije. Koliki je broj onih koji
su to doživjeli?
Do sada je bilo mnogo pokušaja da se kofein učini toksičnim, teratogenim
i karcinogenim, a i danas ima mnogo pristalica takvog stajališta. Strah od
kofeina sličan je strahu od saharina. Međutim, prema službenim stavovima
125
znanosti još uvijek nema nikakvog dokaza da kofein, izaziva defekte djece
te pobačaj pod uvjetom da se konzumira u umjerenim količinama odnosno
jednu, dvije šalice kave dnevno (150 do 300 mg). Zna se pouzdano da kod
dojilja lako prodire u mlijeko i da bebe mogu zbog toga slabije spavati, ali
to je sve. Bilo je također pokušaja, pa čak i radova, koji su trebali ukazati
na probleme u vezi s plodnosti žene, no konsenzusa po tom pitanju do
danas nema. Najveće istraživanje do danas obavljeno je u okviru studije
na Sveučilištu Harvard 1990., gdje je bilo obuhvaćeno 2800 žena koje su
se upravo porodile, a konzumirale su umjerenu količinu kave (kofeina).
Utvrđeno je nikakvo ili minimalno nepovoljno djelovanje kofeina. Što se
tiće kave (kofeina) i trudnoće obavljen je čitav niz istraživanja, a dobiveni
rezultati vrlo su različiti. Čak bi se moglo reći da je svaka skupina stručnjaka
dobila drukčije rezultate. Kofein lako prodire putem posteljice do ploda, pa
svi očekuju nepovoljne učinke, ali veza između unosa kofeina i defekata
u rođene djece nema. Također nema veze između umjerenog unosa
kofeina i gubitka ploda. Ipak, najuvjerljivija je sedmogodišnja studija
na 1500 žena o utjecaju kofeina za vrijeme trudnoće (dvije šalice kave
dnevno) i utvrđeno je da nema nikakvih posljedica na težinu ploda i druge
parametre. Nakon osam mjeseci bebe su ponovno ispitane s ciljem da se
utvrde efekti kofeina na motornu funkciju, ali opet bez ikakvih rezultata.
Bez obzira na ovakve rezultate pedijatri preporučuju suzdržavanje od
konzumiranja kave tijekom trudnoće i dojenja.
Što se tiće namirnica koje sadrže kofein, često se zaboravlja da i kava i
čaj sadrže kofein te da su razlike relativno male. U velikoj mjeri sadržaj
kofeina ovisi o metodama pripreme napitka; tako ekstrakcija kapanjem
daje najjači napitak – 115 mg kod kave po šalici i oko 40 mg kod čaja.
Perkolacija je nešto slabija s tim da je instant oblik najslabiji – oko 65 mg
kod kave i 30 mg kod čaja. Tamna čokolada ima više kofeina od mliječne
čokolade (oko 35 mg na 100 g). Zabrinjava, međutim, sadržaj kofeina
u gaziranim napitcima. Tako, primjerice, limenka napitka od kojega se
»dobivaju krila« sadrži i 200 mg kofeina u čistom obliku. Ako popijete
dvije, tri limenke u vrijeme velikih vrućina, možda ćete stvarno »poletjeti«.
Naravno, to “letenje” je virtualno jer nakon euforije dolazi faza depresije
koja može biti I neugodna.
Sve u svemu, kofein jest slatka droga, njegovo djelovanje je temeljito
prostudirano i do sada nema naznaka opasnosti pod uvjetom da se držite
preporučenog dnevnog unosa od dvije do tri šalice kave, što se smatra
umjerenim. To potvrđuje i staro dobro pravilo – sve što je umjereno nije
opasno.
126
Kavoljupci širom svijeta odahnuli su na senzacionalnu vijest da će se u
dogledno vrijeme moći uživati u kavi karakteristične arome bez kofeina
koji je dosad bio glavna zdravstvena zapreka većoj upotrebi. Nije to
posljedica kemijske obrade kave ili njene genetske modifikacije, već
prirodnog uzgoja jedne sorte kave – Coffea arabica, čiji je unos u zemlju
dopustio još davno (1965.) na tlo Etiopije osobno car Haile Selassije. U
jednoj regiji Etiopije koja se (zanimljivo) zove Kaffa, spomenuto sjeme
kave se zadržalo i umnožilo i za divno čudo sve karakteristike zrna su
ostale netaknute samo je količina kofeina smanjena na minimum (oko
20 puta manje od komercijalne kave). Detaljna analiza brazilskog tima
pod vodstvom prof. dr. Muzzafera utvrdila je da neke biljke jednostavno
ne sadrže odgovarajući enzim kofein sintazu, koji pretvara teobromin u
kofein.
Kofein je adiktivna droga (doping)
Kofein koji se kemijski zove trimetilamin je čista droga koja djeluje na isti
način kao amfetamini, kokain i heroin tj stimulira mozak dakle centralni
nervni sustav a preko njega utječe na rad mnogih organa. A budući da se
u tijelu akumulira i zadržava najmanje 6 sati pa i mnogo više, djelovanje
se manifestira puno duže nego prosječno obrazovan čovjek može
očekivati. Naročiti je problem kada se kava uzima često tj svaki čas kao
što je primjerice slučaj kod radnih sastanaka. Kofein koristi iste kanale
djelovanja kao spomenute droge pa kad netko kaže da ne može bez kave
jasno je da je ovisnik o kofeinu. U medicini se koristi kao kardiotonik i
diuretik premda sada ima mnogo modernijih lijekova.
Mnogi kavu koriste za razbuđivanje pa je dobro poznato ako se kasno
popije da nema spavanja. Adenozin se producira u mozgu i vežući se na
posebne receptore, omogućuje se spavanje (pospanost) tj usporavanje
moždane aktivnosti. Budući je kemijska struktura kofeina vrlo slična
adenozinu, on uspijeva zavarati moždane receptore i vezati se, ali
njegovo djelovanje se bitno razlikuje od adenozina tj on stanice uzbuđuje
i tako spriječava spavanje. Naime, kofein dobro sjeda na receptore i ne
dozvoljava adenozinu da se veže i omogući zdrav san. I sve ostale akcije
kofeina slične su drogama tj proširuje zjenicu, ubrzava rad srca i disanja,
skuplja krvne žile na periferiji i šalje krv u mišiće itd. To je tzv dopaminsko
djelovanje tj kofein podiže razinu ovog neurotransmitera koji aktivira centre
zadovoljstva. Nažalost, ta faza euforije ne traje dugo a zatim nastupa faza
depresije. Da bi se ona „izbrisala“ traži se slijedeća kava i tako u krug.
127
Komercijalno proizvedena kava sadrži (ovisno o vrsti) oko 6% kofeina
pa nije svejedno kad pijemo našu omiljenu šalicu – o kojoj je vrsti riječ,
kako je pržena i na koncu kako je pripremljena. Prema tome, dijapazon
kretanja kofeina može biti vrlo različit. Bilo bi stoga vrlo uputno kada bi
mješaonice kave naznačile na pakiranju koliki je postotak kofeina (što se
u praksi ne događa).
U sirovu zrnu kave, nema kofeina već njegova prethodnika teobromina.
Konverzija se događa kasnije u fazi fermentacije. Ne treba spominjati
da više neće biti potrebna ekstrakcija kave otapalima (kao do sada) i
da će ljudi koji počinju jutro kavom dobiti manju dnevnu dozu ostataka
tih kemikalija. Kao alternativa još uvijek stoji vrlo uspješna genetska
modifikacija kave, uz napomenu da nije uspjela modifikacija sorte Coffea
arabica, već isključivo drugih, manje kvalitetnih sorti.
Kada se kaže »dekofeinizirana« kava, misli se da je kofein smanjen na
minimum, ali ne i potpuno izdvojen. Otkriće i objavu o kavi bez kofeina
prof. dr. Muzzafera etiopske vlasti nisu pozdravile pljeskom, već su ga
čak optužile da je grmlje te sorte kave ilegalno iznio iz zemlje, odnosno
nije prethodno traþio dopuđtenje, a neko vrijeme prijetio je i diplomatski
spor. No, da nije bilo njega, tko zna kada bi etiopski stručnjaci uočili taj
prirodni fenomen i bi li ga uop¿e uočili. Kava pripada Etiopiji, a otkriće je
brazilsko!
A o kofeinu se svašta piše i priča, premda se učinci mogu vidjeti poslije
koncerata, tuluma i drugih masovnih veselica, kada udružen s alkoholom
zapleše svoje kolo. Dodan je u većinu gaziranih napitaka pa oni koji
uzastopce piju takve napitke i kavu mogu računati na vrlo visoke dnevne
unose. Kofein u krvi sportaša preko određenog limita (12 mg/litru mokraće)
koji se može usporediti s nekoliko kava, tretira se kao doping, a sportaš
se suspendira. Kofein je, dakle, snažan psihofizički stimulans što znaći da
djeluje prvenstveno na koru mozga, a preko nje i na mnoge druge funkcije
organizma, prije svega na krvni tlak i rad srca. Nekoliko duplih kava može
podići krvni tlak, ubrzati rad srca toliko da zatreperi, a može se dogoditi
drhtanje, znojenje, kronična nesanica, glavobolja...
Najraširenija droga na svijetu
Posebno su ugrožene osjetljive osobe koje se počnu tresti nakon jedne
ili dvije šalice jake kave, što je manje od 200 mg kofeina. Ako je želudac
prazan, ako se konzumira alkohol i ako se pritom puši, može doći do
128
nagle slabosti pa i kolapsa. O trajanju djelovanja kofeina postoje brojne
predrasude, ali nažalost on se u tijelu akumulira mnogo dulje nego što
se misli pa mu djelovanje nakon pretjerivanja u konzumiranju može
trajati više od 24 sata. Upravo zato održavanje budnosti kavom može biti
kontraproduktivno pa i opasno.
Kofein je najraširenija droga na svijetu koja se prirodno nalazi u oko
60 biljnih vrsta. Prema istraživanju u SAD-u, prosjek potrošnje kofeina
dnevno iznosi 200 mg uglavnom iz kave, a ako se doda kofein iz gaziranih
napitaka, onda se ta količina bitno povećava. Postoje procjene Instituta
za zdravlje koje kaže da dnevni unos od 250 mg predstavlja umjerenu
količinu koja u pravilu ne predstavlja zdravstveni rizik (2-3 espresso
kave). Ali, svi se slažu da bi taj unos mogao biti veći jer nitko nema uvida
u ostale izvore kofeina. Naime, osim u kavi ima ga u čajevima, kakau,
nekim bombonima, žvakaćim gumama, gaziranim napitcima itd. Da bi se
pokušali približiti stvarnom stanju, stručnjaci s Floride detaljno su istražili
mješavinu kave pod nazivom »Breakfast blend« i utvrdili razinu kofeina
od 259-564 mg po šalici. Na takav nalaz je odgovorio direktor mješaonice
koji je rekao da razina kofeina nije različita samo od jedne do druge serije,
već od jedne do druge šalice. Prosječni nalaz po jednoj šalici bio je 195
mg kofeina.
Kava je svakako jedna od najviše prskanih biljnih kultura uopće pa treba
računati da ostaci zaštitnih sredstava mogu nepovoljno djelovati na
zdravlje ljudi kada se dnevno pretjeruje s upotrebom tog napitka. Sasvim
je jasno da pesticidi djeluju nepovoljno na aromu kave. Zašto je bolje
prirodno, a ne ekstrahirano zrno bez kofeina? Zato što se kod svakog
kemijskog tretmana kave otapalima gubi značajan dio dragocjene arome
pa oni kavoljupci koji redovito konzumiraju ovaj napitak to dobro osjećaju,
kao što primjerice vinoljupci prepoznaju po vinu koja je godina u pitanju.
Aroma kave je vrlo složena interakcija pojedinih aromatičnih komponenti
i svako kemijsko sredstvo na njoj ostavlja svoje tragove.
KAKVOM ENERGIJOM U NOVI DAN?
Svijet se podijelio na one koji ujutro piju čaj i kavu. U ostale spadaju
oni koji piju kombinaciju mlijeka i crne kave ili mlijeka i čaja.
Kratkoročno - sve su opcije zadovoljavajuće, ali dugoročno oni koji
piju čaj su u prednosti, a oni koji u novi dan kreću s crnom kavom i
cigaretom su najgori
129
Zeleni čaj pije srednji i daleki Istok
O čajevima su napisane knjige i tisuće radova, međutim, treba razlikovati
što je čisto komercijalni tekst od stvarnih činjenica, a to naravno nije nimalo
lako. Kada se kaže list čaja (Camellia sinensis), obično se misli na čaj koji
dolazi iz Indije, Cejlona ili drugih egzotičnih zemalja, ali mnogi pri spomenu
tog pojma imaju u vidu razne kombinacije od lista, korijena i cvijeta, a
među kojima ljekovite učinke nemaju svi, već možda imaju samo neke,
ovisno o biljnim dijelovima koji se nalaze u smjesi. Kada se čaj nabavi
u ljekarni, primjerice urološki koji je specifično namijenjen dezinfekciji
uroloških putova, onda je to ljekoviti čaj s medicinskom namjenom koji
nikako ne služi za doručak.
Snaga čaja leži u koncentraciji zaštitnih tvari, dakle bioaktivnih substanci
koje imaju ulogu antioksidacijskih sredstava u metabolizmu organizma.
Često količina zaštitnih tvari (polifenola) nije rezultat prirodnih svojstava
čajevca koliko tehnološke obrade lista čaja. Komplicirana tehnologija
dobivanja čajeva može smanjiti ili uvećati sadržaj katehina i upravo zbog
toga je na glasu zeleni čaj koji se kao nacionalni napitak upražnjava
na Dalekom Istoku (Japan, Koreja). Sve do nedavno ljekovitost čajeva
procjenjivala se na bazi predaja iz prošlosti, a sada raspolažemo brojnim
kliničkim ispitivanjima gdje je točno utvrđeno koja tvar kako djeluje i u kojem
slučaju. Drugim riječima, ljekovitost čajeva danas je dobro elaborirana i o
tome postoji dovoljno stručne literature.
Ljekovitost čaja nikako ne leži samo u sadržaju katehina jer eterična ulja
također imaju izrazito antiupalno i antibakterijsko djelovanje. Primjerice,
u bolje paste za zube stavlja se ekstrakt eteričnog ulja u svrhu zaštite od
raznih bakterija, virusa, protozoa i gljivica koje svakodnevno naseljavaju
usnu šupljinu. Oralna higijena u velikoj mjeri ovisi o tome kupujete li jeftine
pjenušave paste ili paste u kojima ima biljnih ekstrakta.
O zelenom čaju također je mnogo toga napisano, ali prije bilo kakve
procjene neophodna je stroga distinkcija u odnosu na nestručno ili bolje
reći komercijalno pretjerivanje. Prije svega, zeleni čaj je samo jedna faza
u obradi lista čaja čija krajnja faza jest crni čaj. Mogli bismo reći da je
zeleni čaj zapravo »mladi« čaj ili nedovoljno tehnološki obrađen. Drugim
riječima, nakon branja zeleni list je podvrgnut ograničenom postupku
koji traje relativno kratko vrijeme u prirodnim uvjetima i događa se pod
utjecajem vlastitih enzima. List je posušen bez da mu je pružena šansa
da oksidira za razliku od crnog čaja gdje je to dopušteno u punoj mjeri.
130
Postoji i treća varijanta čaja između ova dva ekstrema, a to je tzv. oolong
čaj, za koji bismo mogli reći da ima srednju dužinu tehnološkog postupka
obrade i kod kojeg postoji kombinacija prirodnih i umjetnih procesa.
Oolong čaj je samo djelomično oksidiran. Kao što smo već rekli, od
stupnja tehnološkog procesa ovisi koncentracija dragocjenih polifenola
(katehina). Nažalost, u oba slučaja (osim zelenog čaja) autooksidacijski
procesi definitivno uništavaju polifenole i tako značajno reduciraju povoljne
zdravstvene učinke. Kod zelenog čaja, gdje su autooksidacijski procesi
spriječeni, sve prirodne pravo seriju spojeva antioksidacijskog tipa, koji
se preciznije označavaju kao ECGG (epigalokatehingalati).Ono što je
zanimljivo, jedna od tvari iz tog kompleksa gotovo je identična aspirinu.
Dakle, lako može spriječiti grušanje krvnih pločica i tako spriječiti stvaranje
krvnih ugrušaka.
A upravo krvni ugrušci kod ljudi u godinama dovode do tri (fatalna) stanja
- srčanog i mo.ž anog udara te opstrukcije vena u nogama. Generalno
gledajući, samo jedna tvar iz zelenog čaja (kad se stalno konzumira) može
spriječiti kardiovaskularne bolesti toliko karakteristične za naše urbane
sredine. Sve to je potvrđeno kliničkim istraživanjima. Bolesnici koji su imali
prvi srčani udar, preživljavaju znatno duže (i do četiri godine) u odnosu
na kontrolnu skupinu ako umjesto vode u dnevnim obrocima konzumiraju
zeleni čaj. No, naravno, nije svejedno koliko se čaj konzumira.
Prema rezultatima koji su objavljeni u uvaženom stručnom časopisu
»Circulation« u razmatranje je uzeta velika skupina od 1900 pacijenata
koji su preživjeli prvi udar i podijeljena je u tri grupe - oni koji su konzumirali
14 i više šalica zelenog čaja tjedno, one koji su konzumirali manje od 14
šalica tjedno i one koji nisu uopće pili zeleni čaj. Grupa pacijenata koja
je najviše konzumirala čaj imala je najmanji broj smrtnih slučajeva (44
posto manje) u odnosu na one umjerene kao i one koji nisu konzumirali
čaj uopće. Naprosto, dobiveni rezultati samo potvrđuju ranija saznanja
da pijenje čaja ima određenu ulogu u ozdravljivanju endotela krvnih žila.
A možda zatim dolazi i blago relaksirajuće djelovanje koje ne smijemo
zanemariti.Također je poznato da okorjeli pušaći u strahu od najgoreg piju
velike količine zelenog čaja kako bi se osigurali od onog što im se može
dogoditi. Opisano je i vrlo povoljno djelovanje zelenog čaja (koncentrata
ECGG-a) na razinu glukoze u krvi, pa nije mali broj dijabetičara koji
umjesto vode piju ovaj napitak. Nadalje, nedvojbeno je potvrđeno da
ECGG mo.e spriječiti formiranje plakova na stjenkama arterija i razvitak
opasnih streptokoka u ustima. U kombinaciji s fluoridom i vitaminom C
131
ECGG izvrsno sanira upale desni i održava oralnu higijenu na visokoj
razini.
Na koncu treba reći da zeleni čaj djeluje blago stimulativno i to ne samo
zbog sadržaja kofeina, već sretne kombinacije ostalih prirodnih sredstava
(teofilina i teobromina). Na mnogo mjesta pročitat ćete da crni čaj sadrži
više kofeina (možda zato što je tamne boje), ali to naravno ne odgovara
istini. Upravo balans kofeina sa ostalim tvarima iz zelenog čaja daje i
bolje stimulativne učinke koji traju dulje vrijeme.
Čaj ili mlijeko za doručak
O mlijeku kao namirnici nema ništa sporno. To je dragocjen izvor hranjivih
tvari, kako za djecu tako I za odrasle. Najveća korist jest svakodnevni izvor
minerala, osobito dragocjenog kalcija i B-2 vitamina (riboflavina) te drugih
tvari (mliječnih proteina). Dobro je poznato da sadrži zasićene masne
kiseline i kolesterol pa je bolje ono s manjim sadržajem masnoće. Ako se
uzme s jedne strane šalica mlijeka s upravo opisanim sadržajem i šalica
zelenog čaja sa svojim sadržajem, teško bi se čovjek mogao opredijeliti
na osnovu toga što je bolje. Kalcij se može namiriti iz drugih alternativnih
izvora, a katehini se nalaze samo u čaju. U takvoj mat poziciji posežemo
za trećom opcijom, a to je kombinacija čaja i mlijeka, engleska verzija.
Svatko tko bi se u nas namrštio na ovu kombinaciju (u nas ne postoji takva
navika) bio bi u krivu jer ne samo da je ukusna, već je i korisna. Englezi
kažu »tea with milk« što znaći da se u šalicu čaja usipa manja količina
mlijeka. Blago zaslađeno, to je pravi melem za usta. Zapravo, u takvom
napitku sačuvani su katehini iz čaja, a ostali su i najvažniji sastojci mlijeka.
Kompromis je kao uvijek - najbolji! Potvrđuje to i nedavno objavljena nova
knjiga dr. Wanea Bidlacka I Stanleyja Omaye pod nazivom »Biljne tvari
kao bioaktivne substance« (Phytochemicals as Bioactive Agents). Naime,
sabrano je tamo sve što se od bilja može ekstrahirati i iskoristiti u ljekovite
svrhe. Tekst je lišen svih taloga prošlosti i praznih priča iz srednjeg vijeka,
a u obzir su uzeta samo potvrđena ispitivanja objavljena u svijetu nakon
1995. godine. Tu su Izoflavonoidi, polifenoli, lignani, glukozinolati, katehini
i ostale bioaktivne tvari iz bilja detaljno su razmatrane uz sve podatke
o analitičkim metodama, najboljim metodama ekstrakcije, konzerviranja
itd.
Svi stručnjaci za čajeve kažu da ako želite uživati u zelenom čaju ne
koristite pakiranje u vrećicama. Za.što? Aroma, vitamini i neki minerali
132
jednostavno u kontaktu sa zrakom - bježe. Da biste uživali u ovom napitku
najbolje je koristiti svježi zeleni list u rinfuzi koji se može dobiti u bolje
opremljenim prodavaonicama. Kod toga treba napomenuti da postoji
beskrajna lista proizvođaća i različitih vrsti, a jedan od najboljih na svijetu
jest kineski zeleni čaj pod nazivom lung ching (»dragon‘s well«). U Japanu
je svakako najpoznatija marka »matcha«.
Mlijeko u čaj ili čaj u mlijeko?
Da biste postigli optimalan organoleptički užitak, zeleni čaj treba pripremiti
prema posebnoj proceduri, kod čega je najvažniji omjer čaja i vode. Nakon
što voda proključa u čajniku, ostavi se ohladiti pet minuta (na oko 60
stupnjeva Celzija), a zatim se prelije preko čaja. U pravilu, jedna čajna
žlica čaja dovoljna je za jednu srednju čajnu šalicu. Držanje čaja u šalici
pitanje je eksperimentiranja primjerice, Japanci ga ostavljaju između 90
sekundi i tri minute. Kada biste naše kavoljupce pitali što se sipa prvo -
mlijeko ili čaj, najveći broj odgovora bio bi - ne znam! U britanskoj tradiciji
to je prvi put opisano u pjesmi Barryja Paina pod naslovom »The Poets at
Tea«. Crni čaj, naime, ima trpak okus koji reagira sa sluznicom usta što
kod osjetljivih osoba može ostaviti osjećaj nelagode. Sličan učinak ima
crno vino bogato taninom. Ako se doda mlijeka, stvar se mijenja jer se
tanini vežu s jednom frakcijom kazeina iz mliječnog proteina. Kada dođe
do vezanja čaja i mlijeka, negativan učinak tanina i drugih trpkih tvari iz
čaja se poništava. Posebno povoljno kod toga djeluje mliječna mast iz
mlijeka. Međutim, nije nikako svejedno kakvo se mlijeko dodaje čaju jer
o tome uvelike ovisi konačna aroma dragocjenog napitka. Punomasno
mlijeko ne odgovara, a zapravo najbolje je tučeno vrhnje za kavu dobiveno
emulgiranjem biljne masnoće i glukoznog sirupa. U Velikoj Britaniji postoje
gotovi dodaci za čaj, a vjerojatno se takvi dodaci mogu naći i kod nas.
Obrano mlijeko zbog visokog sadržaja minerala daje vodenast i gorkasto-
slankast okus koji ponš.tava aromu čaja. Opće pravilo serviranja jest da
se u šalicu prvo stavlja mliječni dodatak, a zatim usipa čaj, ali valja priznati
da od hotela do hotela postoje razne varijante ovog običaja. Kod toga je
svrha mliječnog dodatka da ohladi vreli čaj i s njim se dobro izmiješa. A
takvo naglo miksanje sprječava neugodno raslojavanje napitka. Glukozni
sirup iz mliječnog dodatka blago zaslađuje, no ovisno o ukusu korisnika,
takav čaj s mlijekom se može i dodatno zasladiti.
Čaj je oduvijek bio dragocjena namirnica koja je stotinama milijuna ljudi na
svijetu značila prvi jutarnji napitak, a možda i više od toga - doručak. Ako
pijete čaj umjesto mlijeka, to je nesumnjivo vaš izbor. Kada je riječ o djeci
133
svakako je bolje da prvi obrok bude šalica mlijeka. Za one ljubitelje čaja
koji ne mogu odoljeti egzotičnoj aromi, možda je kombinacija s mlijekom
neko srednje rješenje. Ne bez razloga, kraljevi i carevi pili su čajeve, a
nekad davno čaj je bio jedna od najvrjednijih namirnica. Ako pak jutro
počinjete s crnom kavom i cigaretom, to je opet vaš izbor.
Ljubitelji crnog čaja imaju niži kolesterol
Najnovija istra.ivanja objavljena od strane Američkog ministarstva
poljoprivrede (USDA) pokazala su da ljubitelji crnog čaja koji piju nekoliko
šalica dnevno imaju čak za sedam posto niži kolesterol u krvi u odnosu na
one koji ga ne piju. Možda je najvažnije kod toga spomenuti da je u pitanju
pad LDL kolesterola i porast HDL, a .to znaći bitno smanjenu mogućnost
taloženja u arterijama. Kao što je poznato, kolesterol se u organizmu
distribuira vezan uz lipoproteine. Visoka koncentracija HDL kolesterola
štiti od taloženja na arterijama i od neposrednog srčanog udara, dok LDL
kolesterol djeluje obratno, odnosno povećava rizik. Pijenje crnog čaja u
ovom slučaju znaći postojana navika da se svakodnevno konzumira po
nekoliko (minimalno pet) šalica, dok povremeno konzumiranje ne znaći
apsolutno ništa.
Prema tome, kako god okrenete, zeleni čaj (ako je originalan) ima najveću
zdravstvenu vrijednost. Uostalom, to je u praksi višestruko potvrđeno.
Primjerice, na otoku Okinavi i u nekim dijelovima Japana zeleni čaj
predstavlja zamjenu za vodu i to su ujedno oni krajevi svijeta koji imaju
najveći broj stogodišnjaka. I slika pobolijevanja (morbiditeta) sasvim je
drukčija u odnosu na SAD i neke zemlje EU-a. To su krajevi gdje ima
najmanje raka, dijabetesa i bolesti krvožilnog sustava.
SAN P
OSTAJE STVARNOST: Napravljene su kontaktne leće koje se
ORGANSKA PROTIV KONVENCIONALNE HRANE9
Nakon izlaska novih pravila u proizvodnji i plasmanu organske
hrane u SAD koje je nedavno obznanilo američko Ministarstvo
poljoprivrede (USDA), postavlja se pitanje je li organski uzgojena
hrana samo još jedna slatka iluzija potrošača? Kako je moguće
uopće razmišljati o 100 % čistim (nekontaminiranim) namirnicama
kad je majčino mlijeko kontaminirano od Afrike do Amerike i Azije,
od Antarktike do Arktika i kad dojenče s prvom hranom dobiva dozu
ostataka pesticida, dioksina i drugih kemikalija?
134
Visoka cijena za uvjerenje
Masovna proizvodnja sintetskih pesticida počela je u SAD-u tek 1940.
godine. Prije toga nije bilo pesticida, dušićnih gnojiva, nije bilo antibiotika
ni ostataka veterinarskih lijekova što znaći da je cjelokupna proizvodnja
namirnica bila zapravo organska ili ako hočete djevičanski čista.. No, to
nikako ne znaći da nije bilo kemije u poljoprivredi. Suprotno uvriježenom
mišljenju kako su pesticidi plod razvitka kemije u 20. stoljeću, prof. dr.
Ronald Kuhr sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini kaže da se pesticidi
koriste već skoro 3000 godina i to počevši od starih Rimljana koji su
spaljivali sumpor protiv vinske mušice do Kineza koji su koristili arsenik
protiv insekata.
Kad se nakon Drugog svjetskog rata po prvi put pojavila ideja organskog
uzgoja to je postala nova religija. Ali, zapravo, dugo vremena nije bilo
nikakvih službenih kriterija za »organski uzgoj« pa je svaki proizvođač
imao neku svoju viziju, ideju i definiciju.
Oni koji su jeli namirnice iz organskog uzgoja (i skupo ih plaćali) bili su
uvjereni da su definitivno zaštićeni od svega toksičnog i opasnog, a što
preko tanjura dolazi u ljudsko tijelo. Ljudi su godinama smišljeno bili
vođeni tako da je organsko uvijek bolje, da donosi zdravlje i sigurnost.
Nakon nekoliko desetaka godina iskustava iz raznih zemalja i mnoštva
pokusa koji su obavljeni, što na životinjskim modelima, a što na
dobrovoljcima, nije utvrđen ni jedan opipljiv dokaz da je organska hrana
bolja od konvencionalne, da donosi zdravlje ili sprječava bolest. Organski
uzgojena rajčica nema ni likopena ni vitamina C više od konvencionalne
rajčice i u njoj se ništa posebno nije dogodilo osim što je rasla na kemijski
nezagađenom zemljištu. Ako je samo vjera u boljitak ono što se plaća
20 ili 30 posto više, onda je to prilično visoka cijena za uvjerenje, kaže
se u stručnom časopisu institucije IFIC foundation - Food Insight od
lipnja 2003. godine. Prije nego je USDA obznanio nova pravila, National
Organic Standards (NOS), krajem 2002. godine, najmanje 50 privatnih
organizacija i institucija objavilo je vlastite standarde koji su se međusobno
dosta razlikovali. Lov u mutnom, odnosno dok ljudi vjeruju u spasiteljsku
ulogu organskog uzgoja, trajao je dvadesetak godina što se zasigurno
isplatilo poslovnim ljudima iz segmenta proizvodnje hrane. Sad se svi
proizvođači i distributeri moraju podrediti saveznim standardima koji su
do sada najobuhvatniji i možda najoštriji na svijetu.
135
Organska hrana nije postala zdravija
Sve namirnice koje se proizvode, prodaju i označuju kao »organske«
moraju zadovoljiti USDA standarde nakon čega dobivaju pečat
(certifikat) za stavljanje u promet. Sve organske namirnice bez pečata,
bit će tretirane kao krivotvorene! I kad konačno dobijete pečat i kupite
organski proizvedene namirnice te ih stavite na stol ne možete ničim
dokazati da se zdravije hranite od vašeg susjeda koji nabavlja isto takve
konvencionalne namirnice. Vi, naime, jedino hranite svoje uvjerenje da u
takvim namirnicama nema ostataka pesticida, umjetnih gnojiva i drugih
kemikalija i da će ta činjenica kad-tad doprinijeti vašem zdravlju. Kod toga
samo zaboravljate činjenicu da generacija prije vas koja nije znala za
organski uzgoj nije uopće razmišljala na takav način. Naime, ona nije ni
znala kolike se opasnosti kriju zbog ostataka kemikalija u hrani.
Do sada iz raznih instituta za tumore i elitnih kardiovaskularnih bolnica
nismo dobili dokaze da osobe na organskoj hrani imaju manji morbiditet od
raka raznih lokacija kao i da takva hrana smanjuje broj oboljelih od infarkta
srca ili moždanog udara. A za razliku od organske, kod mediteranske
prehrane takvi dokazi postoje. Ako zamijenite svinjetinu ribom, a animalne
masti s maslinovim uljem, vi ste napravili značajne promjene u svojoj
prehrani, a ako idete u prodavaonicu zdrave hrane I tamo nabavite neke
organske sjemenke hranite samo svoje uvjerenje, a ne tijelo!
Premda se još uvijek vode verbalni dueli pristalica konvencionalne
I organske hrane, kod čega se na obje strane spominju problemi one
suprotne strane, apsolutno stoje izvješća službenih medicinskih institucija
kao što su National Cancer Institute, American Cancer Society, US
Surgeon General, American Diethetic Association i American Heart
Association koji su 100 posto suglasni da su voće i povrće proizvedeni
kako u konvencionalnom tako i u organskom uzgoju - zdravi za djecu i
odrasle. Oni čak preporučuju da se voće i povrće konzumira u najmanje
pet obročnih dijelova dnevno. Nemojmo zaboraviti da su medicinski
stručnjaci ovih institucija kod toga uzeli u obzir prosječne količine kemijskih
tvari (kontaminanata) koje se s tom količinom povrća i voća unose u tijelo.
Želim podvući sljedeće, da elitne medicinske institucije SAD-a uopće
ne prave razliku između konvencionalnog i organskog uzgoja hrane, .to
znaći da razlika postoji samo u glavama brojnih potrošača. Upravo za
njih su standardi i načinjeni, a to znaći sljedeće; ako vas je strah ostataka
pesticida i umjetnih gnojiva u hrani, mi ćemo vam napraviti namirnice bez
tih ostataka, a vi ćete tako uzgojene namirnice posebno platiti. Osim toga,
136
u standardima koji su objavljeni USDA nigdje nije rekla da organska hrana
Ni majčino mlijeko nije čisto! No, ima i ovakvih mišljenja; kako je moguće
uopće razmišljati o 100 posto čistim (nekontaminiranim) namirnicama
kad je majčino mlijeko kontaminirano od Afrike do Amerike i Azije, od
Antarktike do Arktika i kad dojenče s prvom hranom dobiva dozu ostataka
pesticida, dioksina i drugih kemikalija? Kako sačuvati organski uzgojene
namirnice kad je zrak toliko zagađen da doslovce zasipa svaki uzgoj pa
tako i organski? Primjerice; Vi spriječite da vam kontaminanti dospiju u
biljne vrste iz zemlje, ali sve dođe iz zraka i zamota se u cvjetove, pupoljke
i listove. Koja korist što spriječite da vam špinat povuče nitrate i nitrite iz
zemljišta kad će vam pokupiti sve iz zraka?
Organsko mlijeko i organsko vino? Prvi sam za takvu opciju ako
netko dokaže da imaju bilo kakvu zdravstvenu prednost u odnosu na
konvencionalno mlijeko i vino. Pitam vas sasvim trezveno - što će nam
organska hrana u Zagrebu kad svaki dan udišemo smrad Jakuševca?!
Ili ovako; odvezite vaš crni auto na pranje i ostavite ga preko noći pred
kućom..Dođite ujutro i povucite prstom pa ćete lijepo vidjeti trag koji
svakodnevno udišete. Isto to imate na zelenoj salati koja vam tako svježe
izgleda na placu..Hoću reći slijedeće; jeli vi organsko ili konvencionalno,
loše vam se piše dok živite u gradu.
Jedna od najvećih vinarija s organskim uzgojem loze na svijetu jest Gallo
Winery u Kaliforniji. Buteljirano vino nosi poseban certifikat »organic«,
međutim, to nikako ne znaći da vas od njega neće boljeti glava jer se
vino štiti sumporiranjem bačvi kao u dobra stara vremena. Nema drugih
kemikalija ni ostataka pesticida, ali ima ostataka sumporaste kiseline. Ako
ste slučajno osjetljivi na sumporne derivate, eto problema u obliku jake
glavobolje i onaj certifikat nema nikakvog smisla.
Autor ovih redaka pio je izvrsno crno vino iz južne Kalifornije bez oznake
»organic« i kad se samo malo pretjera glavobolja je sasvim jednaka.
Pogledajte još jedan primjer – organska jaja. Perad uzgojena na organskoj
hrani, hranjena organskim komponentama, daje organska jaja koja su
skuplja od konvencionalnih jaja. U njima ništa nije promijenjeno u pogledu
sadržaja pa tako organska jaja imaju isto toliko kolesterola i zasićenih
masnoća kao konvencionalna jaja. Ali, ako uzmete modificirana jaja koja
se uveliko prodaju u nekim zemljama (Grčka, Engleska, Nizozemska) gdje
su kokoši nesilice hranjene omega-3 masnim kiselinama, zaista dobivate
promijenjen kemijski sadržaj s manje kolesterola i manje zasićenih
masnoća te s obiljem omega-3 masnih kiselina. Za takva jaja mirno
137
možemo reći da su zdravija od ostalih konvencionalnih jer za to imamo
valjane argumente. John Foster, direktor sektora za izdavanje certifikata
USDA kaže da je organski pristup prehrani filozofija i sustav proizvodnje
koji bi trebao zrcaliti prirodne zakone živućeg svijeta.
Organska se hrana uzgaja imitirajući prirodan eko-sustav ili barem
uvažavajući zakonitosti prirodnog eko-sustava. No, ona nikada ne može
biti identična prirodi. Organska proizvodnja 1930. i 2000. godine nikako
nije ista jer su se u tom razdoblju potpuno promijenili ostali uvjeti. Danas
postoji lista prirodnih pesticida koji su dozvoljeni, a među njima se nalaze
cvijet krizanteme, mljeveni list duhana pa čak i deterdženti koji su plod
čiste kemijske sinteze.
Računica američkih uzgajivača organske hrane, kojih je krajem 2002.
godine bilo 12.200 jest - ako je netko spreman platiti više da dobije,
uvjetno rečeno, kemijski čiste namirnice, mi smo spremni takve namirnice
proizvesti. Novi standardi USDA načinili su dobar okvir za takvu proizvodnju.
Pa ipak ne vidim razloga za zabrinutost kemijske industrije SAD-a koja
proizvodi oko 400 vrsta insekticida jer njima organski uzgoj uopće ne
smeta. Vrijednost njihove proizvodnje je oko sedam milijardi dolara.
Dakle, želite li platiti više da biste smirili svoje strahove? Ja ne...
MEDITERANSKA PREHRANA
KAO PRAVILO PONAŠANJA
Kombinacija prirodnih namirnica dokazano smanjuje rizik od
kardiovaskularnih bolesti za 33 posto te rizik od smrti za 24 posto
u odnosu na kontrolnu skupinu koja je konzumirala kontinentalnu
hranu - kaže tek objavljena grčka znanstvena studija. Da je takvu
studiju slučajno napravila Hrvatska, dobili bismo više turista nego
što nam ih je donijela reklama na CNN-u
Na tržnicu a ne u samoposlugu
O mediteranskoj prehrani koja se upražnjava na Kreti, u Maroku, južnoj
Italiji, južnoj Francuskoj, u obalnom pojasu Hrvatske te na nekim drugim
138
lokacijama mediteranskog bazena, već se godinama piše i govori, a
polovicom 2003. godine pojavili su se u stručnoj javnosti novi dokazi koji
govore u prilog njezinoj ljekovitosti. Naime, u elitnom stručnom časopisu
»New England Journal of Medicine« pojavila se u lipnju nova studija
provedena u Grčkoj na 22.043 ispitanika, koja je trajala skoro tri godine.
Po ozbiljnosti i opsegu nema joj zasigurno ravne u posljednjih desetak
godina. No, ono što je važno za nas u Hrvatskoj jest činjenica da su studiju
napravili grčki stručnjaci sa Sveučilišta u Ateni, što znači da su to mogli
biti i stručnjaci Sveučilišta u Zagrebu. Zaključak studije je nedvosmislen
- prehrana na mediteranski tradicionalan način izravno je povezana
s osjetnom redukcijom mortaliteta ljudi. Naravno, ne treba to doslovno
shvatiti pa pomisliti da je dovoljno otići na 14 dana u Grčku i hraniti se
njihovom hranom da biste postali zdravi. Mediteransku prehranu treba
uvesti u kuću kao pravilo ponašanja. A to je posljednjih godina malo veći
problem.
Kao što je po ugledu na tzv zdrav model prehrane, koji su svojevremeno
preporučile svjetske zdravstvene institucije nastala piramida zdrave
prehrane, mediteranskom tipu prehrane kao model poslužila je prehrana
na grčkom otoku Kreta. Pomna analiza tih dviju piramida pokazuje dosta
velike razlike pa se sasvim opravdano postavlja pitanje vjerodostojnosti
one prve koja je svjetlo dana ugledala prije dosta godina. Autentična
mediteranska prehrana se prema ovoj piramidi može danas utvrditi u
nekim krajevima Portugala, južne Francuske, Maroka i Tunisa, nekih
regija Turske, obalnog pojasa Hrvatske, Libanona i Sirije. Sva nabrojana
područja kultiviraju maslinu i konzumiraju ribu kao temeljnu namirnicu.
Sjetimo se da je, primjerice, Portugal zemlja s najvećom potrošnjom ribe
u Europi, a suprotno tome stoje Irska i Velika Britanija, zemlje s najvećom
potrošnjom crvenog mesa. Naravno, ove posljednje imaju istovremeno
i najveći mortalitet od raka i kardiovaskularnih bolesti. Kao što pozorni
čitatelj može primijetiti, mediteranska piramida uopće nije koncipirana na
bazi kalorijske vrijednosti namirnica i njihovog djela u ukupnom kalorijskom
unosu, već na slaganju obroka po redu vrijednosti od dna prema vrhu. Dolje
se nalaze neograničene količine namirnica, od kompleksnih ugljikohidrata
kakvi se mogu naći u mediteranskom povrću, voću i žitaricama, a na vrhu
se nalaze one najmanje poželjne namirnice kao što su crveno meso i
zasićene masnoće. Zanimljivo je da u mediteranskoj piramidi mlijeko i
mliječne namirnice (osim fermentiranih) ne uživaju atribute »zdravog«
zbog visokog sadržaja zasićenih masnih kiselina. Nigdje se ne mogu
naći prerađene industrijske namirnice. Zapravo, sve što se nalazi u
139
mediteranskoj piramidi nabavlja se na zelenoj tržnici i mora se obraditi
u kuhinji prije konzumiranja. Očito da će jako zaposlene osobe proći
najgore, a pridružit će im se domaćice koje taktički izbjegavaju ući u svoju
kuhinju i zasukati rukave.
Sve mediteransko je zdravo!
Počevši, dakle, od samog dna piramide, traži se što veća prisutnost
namirnica biljnog podrijetla (voće, povrće, žitarice, orašasti plodovi,
masline, kruh i krumpir (ali ne prženi krumpirići), rajčica, grah, razne
sjemenke, suhe smokve, naranče. Salate, kuhano povrće, što manje
prženog i pohanog, potpuno bez maslaca i margarina .to znaći kuhanje
na maslinovom ulju. Umjesto preporuke iz tradicionalne piramide da
ukupne masti budu 30 posto dnevnog unosa, preporučuje se svega 25
posto kalorija od masti, uz važnu napomenu da zasićene masti ne smiju
prijeći sedam do osam posto kalorijskog unosa. Kao što smo spomenuli,
preporučuju se fermentirano mlijeko (jogurt) i malomasni sirevi. Riba i
meso peradi, isključivo uz dodatak maslinovog ulja, najmanje tri puta
tjedno. Ako se uključe i ona jaja koja se koriste u pripremi hrane, tjedno
ne bi trebalo potrošiti više od četiri jajeta. I sada ono .to je najzanimljivije
- crveno meso u ukupnoj količini od 350-450 grama mjesečno!
Rastanak s mesom i mesnim prerađevinama pogodit će mnoge poklonike
ovih namirnica koji spomenutu količinu konzumiraju dnevno ili najmanje
3-4 puta tjedno. Ima onih koji u jednom obroku konzumiraju 3-4 hrenovke
ili 5-6 okruglica od mljevenog mesa. Obrok bez mesa za mnoge Hrvate
- nije obrok. Što se tiće potrošnje crnog vina postoji prilično utvrđen stav
– jedna do dvije čaše dnevno. Povećanje doze vina ne pridonosi zdravlju,
već moze izazvati probleme.
Studija je pokazala i neke druge zanimljivosti. Tako, primjerice, dok je 1960.
godine prosječna potrošnja ribe mediteranskih zemalja bila 125 grama
po glavi stanovnika, na Kreti je potrošnja bila 420 grama, a u Portugalu
1057 grama. Obje regije odlikuju se odličnim zdravljem i dugovjećnošću
stanovnika. Japan koji ima najduži prosjek životnog vijeka, ima potrošnju
ribe od 672 grama po glavi stanovnika. Gdje je Hrvatska? Premda ima
najdužu obalu u odnosu na veličinu države i bogatstvo mora ribom, naša
zemlja ima najmanju potrošnju ribe u Europi! Očito da je Hrvate zahvatila
kontinentalna balkanska potrošačka psihologija svinjetine, janjetine,
prasetine kobasica i krvavica, pršuta i pečenica, čevapa i pljeskavica.
140
Izvor masnoće - maslinovo ulje
Ako ste u svoju kuhinju uveli maslinovo ulje kao univerzalnu masnoću,
vi ste, dugoročno gledajući, napravili veliku stvar ne samo za sebe, već i
za svoje ukućane. Ljekoviti učinak postiže se tek nakon dužeg vremena.
Prvo ste zamijenili animalne masti biljnima, a onda ste u prehranu doveli
veliki izvor mononezasićenih masnih kiselina koje znaće zdravlje za vaše
srce. Znam da ćete reći kako je maslinovo ulje skupo, ali zar nije sve
što je dobro - i skupo? Uostalom, što je skuplje – maslinovo ulje ili vaše
zdravlje?
Činjenice koje spominjem poznate su znanstvenicima preko 30 godina,
ali ih se, nažalost, malo tko pridržava, a najmanje prehrambena industrija
koja će vam uvijek prodati ono što je njima najjeftinije i na čemu će
najviše zaraditi. A na Kreti je tradicija u prehrani toliko jaka da promjene
nemaju šansi. Tamo se isključivo prodaje i koristi maslinovo ulje. Tekuća
saznanja jasno govore da HDL frakcija kolesterola ima u krvi zaštitnu
ulogu, dok je LDL frakcija destruktivna jer kad oksidira ima tendenciju
taloženja na kritičnim mjestima. Dakle, što više HDL-a to bolje. Ako se
dio ugljikohidrata zamijeni u prehrani maslinovim uljem, zaštitna HDL
frakcija kolesterola raste. Suprotno tome, konzumiranjem crvenog mesa i
maslaca, koji nose mnogo animalne masnoće, raste u krvi LDL kolesterol
i ukupni kolesterol.
U mediteranskoj prehrani maslinovo ulje treba zamijeniti oba tipa masnoće
i tako se smanjuje mogućnost stvaranja masnih naslaga u krvni žilama
što vremenom može izazvati aterosklerozu i preranu smrt. No, to nije sve.
Povećanim unosom maslinovog ulja u tijelo se unosi dragocjena linolna
kiselina I zaštitni E vitamin, kojih ima malo ili nema uopće u animalnoj
masnoći. A ako se smanji unos zasićenih masnoća iz mlijeka i mliječnih
prerađevina tako da se koriste fermentirani proizvodi i malomasni sirevi
od ovčjeg ili kozjeg mlijeka, onda je postignuta optimalna harmonija
zasićenih, mononezasićenih i polinezasićenih masnoća.
Maslac, vrhnje i margarin gotovo su nepoznate namirnice u ovom podneblju
i koriste se vrlo rijetko. Kako pokazuje studija, 1960. je ukupna potrošnja
mlijeka na Kreti iznosila 609 ml tjedno. Na kraju nešto zanimljivo; slatko
na Kreti gotovo ništa ne znaći, a konzumiranje raznih slastica i kolača u
europskom smislu - uopće ne postoji. Ali zato postoji tradicija crnog vina;
svako se jelo zalijeva crnim vinom ili bevandom, baš kao što je slučaj u
Francuskoj i kod nas u Dalmaciji te na otocima. Umjereno konzumiranje
141
crnog vina u nemuslimanskim zemljama mediteranskog područja tradicija
je stara tisuće godina.
Premda Hrvatska raspolaže pravim podnebljem za uzgoj vinove loze i veliki
je proizvođač crnog vina, u potrošnji se ne ističemo pa se ne bi moglo reći
da se u većoj mjeri koristimo blagodatima suvremenih saznanja. Činjenica
da je vino sada proglašeno hranom mogla bi ga učiniti dostupnijim pa bi
uskoro i njegova potrošnja mogla porasti. Trebalo bi sustavno poduzimati
aktivnosti na planu popularizacije konzumiranja crnog vina, premda bi
moglo doći I do neželjenog učinka - porasta broja alkoholičara.
Grčka studija spominje još cijeli niz drugih namirnica karakterističnih za
mediteransko podneblje (češnjak, rogač, badem, blitva), ali nije u stanju
dati precizne odgovore za zdravstvene učinke. Možda će nastavak daljnjeg
istraživanja dati i takve odgovore. Zaključak bi mogao biti sljedeći - svatko
koristi prednosti koje ima. Izgleda, jedino mi ne znamo da smo umjesto
novca uloženog u desetak kongresa istražili mediteransku prehranu
Hrvata i to objavili u »New England Journal of Medicine«, stotine i stotine
poklonika zdravog načina života iz svijeta bi došlo u hrvatski raj. Ovako
možemo samo čitati o tome što su učinili naši susjedi.
Svatko će odmah uočiti da je temelj mediteranske prehrane radikalna
redukcija konzumiranja crvenog mesa (govedine, svinjetine, janjetine,
kozletine i teletine). Gubitak masnog mesa smanjit će kalorijski unos, a
to se može kompenzirati unosom orašastih plodova. Naprosto, meso se
isključuje kao ključna namirnica iz svakodnevnog jelovnika i to zasigurno
donosi rezultate u smanjivanju smrtnosti. Da vas podsjetim – na Kreti i
južnim dijelovima Grčke jede se gotovo isključivo ovčetina I kozletina i to
vrlo rijetko, nekoliko puta mjesečno. Ta se tradicija nije narušila sve do
današnjih dana. Ako se već meso jede, poželjno je da bude malomasno, jer
sve što ne valja u ljudskoj prehrani dolazi u tijelo kroz masnoću animalnog
podrijetla. Ako to izbjegnete, napravili ste najveću uslugu svom zdravlju.
Važni su zaštitni čimbenici
Premda još nema uvjerljivih dokaza, brojne indicije ukazuju na povezanost
crvenog mesa u prehrani i pojave kardiovaskularnih bolesti te raka kolona
i prostate. Teško je reći da je u pitanju samo masnoća iz mesa, ali sigurno
je da se isključivanjem crvenog mesa iz prehrane rizik od tih oboljenja
smanjuje. Ima još nekih čimbenika, kao što su visok kolesterol i željezo iz
142
crvenog mesa, koji također sudjeluju u povećanju rizika.
Najveći učinak načina prehrane na zdravlje vidi se kad, primjerice, osoba
s tipično američkog načina prehrane prijeđe na mediteransku prehranu.
Već nakon mjesec dana vide se bitna poboljšanja zdravstvenog statusa,
zbog čega mnogi Amerikanci putuju na dugi odmor u Grčku. Premda
se mediteranska prehrana razlikuje od zemlje do zemlje, ima nekoliko
značajki koje su zajedničke:
- zamjena crvenog mesa mesom ribe i peradi
.-uvođenje maslinovog ulja kao jedinog izvora masnoća
.-konzumiranje lisnatog povrća, voća I orašastih plodova
.-uvođenje leguminoza (grah, leća) u obroke
.-jedna do dvije čaše crnog vina dnevno
Ono što je va.žno za buduće poklonike ovakvog (polu-vegetarijanskog)
načina prehrane jest da svaka od nabrojanih namirnica pojedinačno nema
gotovo nikakvog učinka! Ima još nekih pokazatelja; u Europi smo među
posljednjima po unosu omega-3 masnih kiselina.. Unos polifenola, ovisno
o načinu prehrane i preferencijama potrošača, razlikuje se od zemlje do
zemlje. Azijati poznati kao konzumenti soje i čaja, unose u organizam
velike količine izoflavona i katehina, za razliku od Europljana. Jasno je da
se to odmah može prepoznati na morbiditetu od pojedinih bolesti. Onaj
tko bi pomislio da Hrvatska pripada europskom vrhu, prevario bi se jer na
starom kontinentu najviše zaštitnih čimbenika unose Španjolci (jabuke,
kruške grožđe, crno vino). Zbog konzumiranja kakaa i čokolade slijede
Nizozemci koji imaju visok unos flavona i kvercetina. A po unosu omega-
3 masnih kiselina Hrvati su među posljednjima u Europi upravo zato
što imamo jednu od najnižih potrošnji ribe. Unos antocijana najveći je
(neočekivano) u Finskoj zbog visoke potrošnje bobičastog voća, ponajprije
borovnica i brusnica. Slično je u SAD-u gdje je pita od borovnice gotovo
nacionalna slastica.
Naravno, jedno je unos zaštitnih čimbenika konzumiranjem najboljih
izvora, a sasvim drugo bioraspoloživost tih čimbenika, tj. dostupnost u
organizmu. Od onoga što je uneseno u organizam ne koristi se sve jer
jedan dio nepovratno propada. Najveći je problem s polifenolima, koji
su kompleksni spojevi, slaba apsorpcija iz crijeva. To znaći da uvelike
griješe svi koji voće i povrće konzumiraju u minimalnim količinama jer ako
od ono malo zaštitnih čimbenika najveći dio otpadne u startu, organizmu
neće ostati - ništa. Nije badava preporučeno da dnevno treba konzumirati
143
nekoliko komada voća - otprilike pola kilograma jer se upravo uzima u obzir
slaba apsorpcija najvećeg broja polifenola. No, ne bi trebalo iznenaditi
da se flavonoidi dobro apsorbiraju iz kakaa, čokolade te crnog vina jer
su otopljeni u takvom mediju koji najlakše prodire kroz tanko crijevo. Za
crno vino nije dovoljno reći samo jedna čaša na dan, već da se osobama
osjetljivim na alkohol nikako ne preporučuje.
ću,
KOLIKO JE KONTAMINIRAN PREHRAMBENI
LANAC U EU-u?
Nitko ne zna što je stoka sve pojela i kakvi toksični i karcinogeni ostaci
se nalaze u mesnim odnosno mliječnim proizvodima koji dolaze na
naš stol..Pogrešnim korištenjem raznih otpadaka, čovjek napravi
problem uvjeren kako je mudar i racionalan, a onda se ispostavi da
si je napravio medvjeđu uslugu..Sve što uđe u stočnu hranu bit će u
mesu i mlijeku a potom će doći u naš tanjur iz jednostavnog razloga
što je čovjek na kraju prehrambenog lanca. U budućoj EU nije pitanje
»kako živjeti« već »kako preživjeti«.
Umjesto u otpad u stočnu hranu
Kada razmišljamo o kontaminaciji prostora u kojem živimo, često u
očaju mislimo kako smo najgori na svijetu, kako dijelimo sudbinu ostalih
»Balkanaca« i kako nam treba najmanje 50 godina da se kultiviramo.
No, treba znati da samo središte EU-a, dakle zemlje Beneluksa, pate od
vrlo ozbiljne kontaminacije prehrambenog lanca i da je tijekom prošlih
godina bilo skandala više nego ikad prije, koji su pokazali maštovitost
lopova i prevaranata i koji su do kraja zaoštrili odnose između zemalja tog
»tijesnog« EU prostora.
Zanimljivo da je upravo Belgija bila središte zbivanja i da se upravo u
novom mileniju događao prehrambeni skandal za skandalom. Sjetimo
se samo afere dioksin, pa intoksikacije s coca colom pa desetine drugih
lokalnih nezgodacija s hranom. Nažalost, nisu pomogli ni oštriji propisi
ni oštre barijere, ni inspekcijske službe pa se ispostavilo da genijalaca
lopovskog miljea ima u svim zemljama svijeta sasvim dovoljno, te da je
ono što se zbiva u nas mila majka prema onome što se stvarno zbiva tamo.
Kao što je poznato prehrambena industrija ima veliki otpad (prerađivači
144
mlijeka, krumpira, mesa, žitarica) koji se mjeri tisućama tona. Taj organski
otpad podliježe procesu mikrobiološke razgradnje uz sve poznate prateće
pojave kao što su smrad, opasnost zaraze itd. Ako mislite da se lako
riješiti takvog organskog materijala, onda ste se prevarili. Zapravo, postoje
dvije mogućnosti; ili ćete uz velike troškove uništiti takav otpad, ili ćete ga
»doraditi« i gurnuti u stočnu hranu pa ćete na njemu čak i nešto zaraditi.
Takvih »inovatora« je mnogo pa ću čitateljstvo podsjetiti samo na one
farmere u Velikoj Britaniji koji su leševe uginulih ovaca »preradili« u hranu
za krave muzare a iz toga je proistekla golema BSE kriza koja i danas
traje.
Činjenica jest da najveći broj farmera koristi gotove industrijske smjese
za prehranu stoke, ali i samostalno ocjenjuje čime će hraniti svoju stoku
i što se sve može umiješati u postojeću stočnu hranu. Sve što uđe u
stočnu hranu, bit će sutra u mesu i mlijeku a potom će doći na naš stol
iz sasvim jednostavnog razloga - zato što se čovjek nalazi na samom
kraju prehrambenog lanca. Čovjek napravi problem misleći pri tome kako
je pametan, a onda se ispostavi da mu taj problem dođe na stol. Nitko
naime ne zna što je sve stoka pojela i kakvi toksični ili karcinogeni tragovi
se nalaze u mesnim odnosno mliječnim prerađevinama.
Vratimo se opet na slučaj dioskina prije nekoliko godina; nitko nije slao
uzorke mesa na analizu i nitko nije radio analize na dioksin premda se
moglo pretpostaviti da bi taj karcinogeni materijal mogao dospjeti u lanac
prehrane. Morao se dogoditi skandal da bi se u praksu uvele analize na
tog opasnog kontaminanta a o onim potrošačima koji su se za to vrijeme
«nafilali» s dioksinom nećemo ni govoriti. Europska industrija stočne
hrane vrijedna je 27 milijardi eura pa je prema tome jasno da imaju vrlo
jako udruženje. Budući da im »privatna« inicijativa značajno kvari poslove,
sustavno vode nadzor nad tim businessom pa znaju i sve finese koje se
koriste da bi se prevarila kontrola. Možda najbolje situaciju ilustrira izjava
predsjednika udruge koji kaže »Dosta je slatkih rijeći i bacanja smeća u
stočnu hranu«. To su naravno birane riječi koje bi kod nas zvučale mnogo
gore, ali se može prepoznati što se stvarno zbiva tj u utrci za profitom, ne
biraju se sredstva i metode.
Povod je bila najnovija afera kada su u uzorcima svinjskog mesa kod 11
(od 15) članica EU-a nađeni tragovi hormona medroksiprogesteron acetata
(MPA) ili kraže sintetskog progesterona koji je inače strogo zabranjen
jer pouzdano izaziva neplodnost kod ljudi. Jedete elegantno zapakiranu
šunkicu i pojma nemate da se svojski trudite da postanete - neplodni!
145
Analiza kako je došlo do kontaminacije otkriva tipičnu sliku za pojedine
europske zemlje; voda u irskim farmama svinja bila je kontaminirana
otpadom obližnje farmaceutske kompanije. Naravno, kompanija se
ogradila da pojma nema o takvoj kontaminaciji jer da oni imaju »savršeni
sustav za prečišćavanje«. Da podsjetim čitateljstvo; MPA je standardno
sredstvo za kontracepciju koje se pored ostalog daje stoci kako bi se
povećao prinos mesa. No to je u EU (za razliku od SAD-a) ilegalno otprilike
nešto slično dopingu kod sportaša.
Perje i hormoni u stočnoj hrani
Da su stoka za klanje kao i krave muzare hranjene svim mogućim otpacima,
to je manje-više dobro poznato. Više od trećine ukupne količine EU stočne
hrane koja se procjenjuje na 400 milijuna tona, potječe od industrijskih
proizvođača stočne hrane. Ostatak dolazi od raznih dobavljača i vlasnika
malih mješaonica koji noću razmišljaju kako povećati zaradu i kako gurnuti
u smjesu što jeftinije »sirovine«. Koriste se stotine raznih komponenti a
jedan je proizvođač došao na »mudru« ideju da se usitnjava perje peradi
kao »protein koji ne zaslužuje kanal«. Crijeva iz klaonice peradi (drobnina)
odavno ne završava u spalionicama već u hrani za krave muzare. No, čak
i to nije neki problem ali može biti problem ako se koriste crijeva onih
životinja koje su služile za pokuse u farmaceutskoj industriji. Svi takvi
»prerađivači« su uvjereni kako termička obrada sve »živo« uništi, a praksa
pokazuje da uvijek u takvoj tehnologiji prerade ponešto zataji. Uostalom,
poznata je činjenica da bakterije budu uništene ali ne i njihovi toksini.
Gorka iskustva s prionima bolesnih krava muzara iz Velike Britanije (BSE)
upozoravaju da se sve može dogoditi i da u crnom businessu s hranom
uvijek nevini nastradaju. Poslije skandala s dioksinom na belgijskim
farmama svinja 1999 godine, EU još ništa nije učinila kako bi spriječila nove
masovne intoksikacije putem hrane. Dokaz je zaoštravanje pograničnog
spora između Belgije i Njemačke, a razlog spora je mlijeko zagađeno
s spomenutim hormonom MPA. Belgijanci hoće izvesti u Njemačku, a
pedantni njemački sanitarni organi zbog kontaminacije mlijeko vraćaju
natrag. Mnoge farme su zatvorene a za mnoge se ništa ne zna jer se
podaci kriju. Kada novinari otkriju kontaminirano mlijeko, nitko ga neće
kupiti, a kada ga takvog popijemo, svi su sretni i međunarodni business
cvijeta. Iz toga nije teško izvući zaključak; u budućoj EU nije pitanje »kako
živjeti« već će »kako preživjeti«.
146
Nitrofen je zamutio vodu
U pretjesnoj EU sve se češće čuje pitanje; tko to tamo nama muti vodu.
Ako ste vi u našem mlijeku našli MPA mi ćemo u vašoj hrani naći nitrofen pa
smo kvit! To se otprilike događalo u glavama Belgijanaca koji nisu skrivali
svoj bijes u odnosu na njemačke sanitarne organe koji su tvrdoglavo
odbijali ulaz kontaminiranom mlijeku. I zaista, donesen je novi propis u
kojem se strogo zabranjuje uvoz namirnica iz Njemačke ako nije osiguran
negativan nalaz laboratorije na nitrofen. Radi se o herbicidu koji kao i
dioksin u molekuli sadrži klor i naravno vrlo je neurotoksičan, karcinogen,
teratogen itd. Ako se koristi u poljoprivredi (a koristi se) njegovi ostaci se
mogu utvrditi na uzorcima hrane. Metode analize su tako osjetljive da
se može utvrditi kada je prisutan u tragovima. No toksicitet nije samo u
odnosu na ljude već i na vodene životinje pa i ptice. Dakle, ako lovite ribu
ili druge životinje koje su živjele u kontaminiranoj vodi, nemojte se veseliti
pečenom mesu, jer za vas može biti opasno. A na zabranu Belgijanaca
reagirali su Danci i zabranili uvoz njemačke stočne hrane; kada panika
krene, ruši se kao lavina.
Na skandale s hranom nisu imuni ni naši prvi susjedi Talijani. Zapravo,
oni su na neki način bili predvodnici na području južnog EU-a. Sjetimo
se samo afere najvećeg prehrambenog lanca Parmalat koja je potresala
cijeli poluotok.
Losos kao kanta za smeće?
Ako se pogleda izvješće sanitarnih organa Italije i policije za proteklo
razdoblje, rezultati su gotovo porazni. Pokazalo se da testiranje krava
na BSE zapravo ne garantira nikakvu sigurnost, a najgore je upravo bilo
na segmentu proizvodnje stočne hrane. Od ukupno 4034 inspekcijska
pregleda utvrđeno je 897 prekršaja; bilo je davanja steroida radi postizanja
bolje težine stoke za klanje, kortizona radi boljeg zadržavanja vode u
mišićima, beta agonista za razvitak mišićne mase, somatotropina za
povećanje produkcije mlijeka i više vrsta antibiotika kako bi se prevenirale
infekcije osobito proljevi. Sve su to nedopuštena sredstva čiji se ostaci lako
mogu utvrditi u namirnicama animalnog podrijetla. Sve mi to konzumiramo
mesom i mlijekom..
Ukratko; oni koji vole meso valjda imaju predstavu o tome što konzumiraju
i kako visoka može biti cijena njihove ljubavi. Ono što su inspektori u
svom izvješću utvrdili jesu sve vrste prijevara koje se koriste u trgovini
147
živom stokom i stočnim proizvodima. Tako se mijenjaju ušne markice,
papiri o vlasništvu i brojne druge manipulacije. Nagla inspekcija klaonica
u Dalmaciji 2006 godine pokazala je što se sve događa u nas i kakve su
potencijalne opasnosti od ilegalnog mesa. Mnoge je iznenadio podatak da
se na talijanskom tržištu prodaje 5% ilegalnog mesa koje možda uopće
nema certifikat o veterinarskom pregledu. Događanja kod nas u okolici
Splita pokazuju pravi eldorado za ilegalnu trgovinu stokom.
Mnogi vole ribu, a među bezbroj vrsta, ponajviše se traži losos naravno
zbog visoke kvalitete mesa. Sve do nedavno losos je važio kao bogat izvor
omega-3 masnih kiselina i kao meso koje još uvijek nije kontaminirano. Ali
toga više nema; nalaz karcinogenih tvari od strane škotskih znanstvenika
na farmskom uzgoju lososa mnoge je vrlo iznenadio, ali nije iznenadio nalaz
utvrđen na lososu uhvaćenom mrežama nedaleko britanske obale.Treba
shvatiti; losos kao masna riba koja se nalazi na kraju prehrambenog lanca
akumulira u svojoj masnoći sve toksične tvari koje tijekom života pokupi
u zagađenom moru. Na neki način losos služi kao filtar za prikupljanje
nečistoće kemijskog podrijetla.
Međutim, farmski uzgoj te ribe prolazi još lošije jer pokupi sve karcinogene
tvari od raznih organskih otpadaka koji se »prerađuju« da bi se njima
nahranile ribe. Među njima su mrtve ribe, otpaci od industrije prerade
mesa, industrije kvasca, otpaci od mlijeka, sira, jogurta itd. Čovjek pri tome
postupa upravo kao da su ribe kanta za smeće kod čega zaboravlja da
će mu već sutra ta riba biti na stolu. Proizvodnja lososa donosi vlasnicima
farmi goleme profite; dovoljno je spomenuti da se posljednjih 20 godina
takav uzgoj u kavezu povećao 40 puta. Godišnji porast produkcije iznosi
14-15 posto u EU, a još više u SAD. Riba je business a kada se stvara
profit onda se ne biraju sredstva. Zdravlje ljudi kod toga je potpuno
zanemariv čimbenik.
Ako znanstvenici objave nalaze kemijskih analiza i potom službeno
preporuče da se škotski losos ne kupuje, onda je to gore nego da ste
zapalili cijelu Škotsku, jer nemojmo zaboraviti da je Škotska treći najveći
proizvođač mesa ove ribe na svijetu ili preciznije 328 farmi proizvodi
150.000 tona ove visoko kvalitetne ribe godišnje. Nedavno je objavljena
znanstvena studija (Southampton University) iz koje je vidljivo da je u
uzorcima lososa na najvećim škotskim tržnicama utvrđena radioaktivnost.
Sada se utvrđuje odakle je došlo do kontaminacije i što uraditi s golemim
zalihama kontaminirane ribe. Odmah se postavlja pitanje što je s raznim
prerađevinama kao primjerice s kapsulama Omega-3 masnih kiselina
148
koje se dobivaju upravo od lososova masnog tkiva odnosno ulja.
Indijske školske vlasti zabranile su djeci koristiti popularni gazirani napitak
PEPSICOLA koji inače drži oko 90% indijskog tržišta zbog toga što su
analize potvrdile da sadrži pesticida 24 puta više od dopuštenih količina.
Nedvojbeno ostaju činjenice; čovjek je najveći zagađivač na zemlji a
budući da se nalazi na kraju prehrambenog lanca, najviše i trpi od tog
zagađenja. Što je veće zagađenje više trpi i oboljeva. Shodno tome može
se postaviti pitanje kakva je sudbina čovjeka na zemlji?
ZAŠTO NAS ČOKOLADA ČINI SRETNIMA?
Čokoholičari razmjenjuju čokolade kao djeca sličice a u nas postoji
i jaka udruga ljubitelja čokolade. Nije badava u carstvu Inka omiljeni
napitak bio – tekuća čokolada.. Čokolada nije bolja ako ima više
mlijeka, već je bolja što je tamnija a po okusu što gorča..
Čokolada prijenosnik sreće
Kada se kaže da je kakao zapravo samo golema mahuna koja raste na
drvetu kakaovcu i koja sadrži 40 sjemenki odnosno kakao zrna,teško
je prihvatiti da iz takve sirovine mogu prženjem izaći tako božanstvene
namirnice kao što su kakao napitak i čokolada. Napitak od kakao praha
zapravo je ekstrakt kao što su, primjerice, kava i čaj ekstrakt prženog zrna
kave odnosno lista čaja gdje se nalaze sve vrijedne komponente.
Što je ekstrakt gušći, djelatnih tvari je svakako više, a u ovom slučaju
djelatne tvari su zaštitne tvari iz skupine polifenola - flavonoidi. Ne treba
čuditi da je na temu korisnosti kakao praha napisano dosta radova, no
među njima jedan je posebno uvjerljiv, a to je onaj od dr. Rosa i njegovih
suradnika sa Sveučilišta iz Barcelone. Oni navode da je ekstrakt kakaa
izvrstan antioksidans koji direktno štiti LDL frakciju kolesterola od oksidacije
odnosno od prelaska u opasnu formu koja se taloži u krvnim žilama.
Upravo flavonoidi poput kvercetina i epikatehina iz kakaa su ti koji štite od
oksidacije. Slične tvari su otkrivene u kori jabuke pa je tako, primjerice,
utvrđeno da ekstrakt jabuke s korom može spriječiti proliferaciju stanica
tumora. I drugi su znanstvenici potvrdili da flavonoidi iz kakaa mogu
spriječiti rast krvnih žilica koje su karakteristićne za nastanak tumoroznih
tvorbi.
149
Pozitivni zdravstveni učinci polifenola iz kakaa odnosno tamne čokolade
su neosporni; oni direktno ovise o konzumiranoj količini i bioraspoloživosti.
Možda je nesretna okolnost što se kakao jede gotovo isključivo u obliku
čokolade koja u pravilu sadrži veću količinu masnoće. Što je više mliječne
masti ili kakao maslaca u čokoladi manje je zaštitnih tvari, flavonoida.
Najlošija varijanta je kada se kakao unosi putem kolača jer tada je na
raspolaganju daleko najmanja količina zaštitnih čimbenika, a najveća
količina nepotrebnih zasićenih masnoća. Prihvaćajući da su polifenoli iz
kakaovca vrlo snažni antioksidansi koji su po antioksidacijskom kapacitetu
daleko iznad zelenog čaja i crnog vina, znanstvenici su prihvatili da te
tvari imaju biološku aktivnost koja se ovog trenutka nedovoljno razumije.
Činjenica da su farmaceutske kompanije zainteresirane i da je pokrenuto
više vrlo opseženih istraživačkih projekata govori da polifenolima pripada
budućnost i da ćemo zasigurno kakao napitak ubrzo uvrstiti u naš
redovni jelovnik. Kada se govori o mliječnoj čokoladi onda je to obično
u negativnom kontekstu, aludirajući pritom na njenu visoku kalorijsku
vrijednost te na prisutnost zasićenih masnih kiselina iz mlijeka. No, kao
što se saznanja o različitim namirnicama svakodnevno mijenjaju, tako su
se promijenila i u svezi čokolade, o ćemu u posljednje dvije godine ima
sve više znanstvenih podataka.
Sasvim suprotno očekivanjima, što je čokolada svjetlija to je masnija i
nutritivno manje vrijedna jer sadrži malo dragocjenih zaštitnih tvari,
a više zasićenih masnoća i kolesterola što istovremeno znaći da joj je
energetska vrijednost veća. Što je čokolada tamnija to je zdravija; prvo je
došlo saznanje da čokolada potiče oslobađanje serotonina u mozgu koji
se još naziva “prijenosnikom sreće”, a samo nekoliko godina kasnije da je
kakaovac bogat zaštitnim tvarima bioflavonoidima.
Pokusi potvrđuju bioaktivnost čokolade
Na nedavnoj znanstvenoj konferenciji kardiologa u Münchenu predstavljen
je rad skupine stručnjaka koji su našli vezu između flavonoida iz čokolade i
mišićnog sloja krvnih žila. Istraživanje je obuhvatilo 17 zdravih dobrovoljaca
od kojih je jedna skupina dobila 100 grama tamne čokolade dnevno,
a druga pločicu iste boje, ali koja ne sadrži kakaovac. Ultrazvukom je
mjereno pulsiranje glavne arterije ruke na laktu kako bi se utvrdilo stanje
elastičnosti odnosno ukrućenosti te krvne žile. Dobiveni rezultati su
izuzetno zanimljivi.
150
Kod dobrovoljaca koji su dobili tamnu čokoladu utvrđeno je značajno
poboljšanje protočnosti (elastičnosti) krvne žile što kod kontrolne skupine
nije bio slučaj. Je li komadić tamne čokolade dnevno dovoljan? Dakle, ne
može se reći da će tamna čokolada postati univerzalni lijek za bolesti srca
i krvnih žila, ali će zasigurno postati još zanimljivija namirnica.
Ovo istraživanje nije jedino jer su provedena i druga slična istraživanja
čokolade i to u Irskoj i Italiji gdje je evidentirano snažno antioksidacijsko
djelovanje flavonoida iz preprženog zrna kakaa. Svako dodavanje mlijeka
ili maslaca kako bi se dobili drugi čokoladni proizvodi je »razrjeđivanje«
sve do potpunog iščezavanja zaštitnih čimbenika. Preporuka stručnjaka
svima, a posebice starijim osobama je komadić tamne čokolade dnevno.
Znanstvenici su izmjerili zaštitni potencijal tamne čokolade te utvrdili da
svakodnevno konzumiranje potiće antioksidanse u krvi za čak 20 posto.
Čim se doda određena količina mlijeka učinci rapidno slabe. Proteini mlijeka
na sebe vežu antioksidanse iz čokolade i tako im blokiraju djelovanje. No,
nova i atraktivna saznanja ne bi bila kompletna kada se ne bi reklo da
postoji i druga, tamna strana problema. Čokolada sadrži obilje zasićenih
masnoća pa i kolesterola (ako ima mlijeka). Zbog toga stručnjaci kažu da
dnevno treba konzumirati male količine čokolade, jer veće količine, kao i
kod pijenja crnog vina, nemaju pozitivni učinak. Drugim riječima, komadić
tamne čokolade dnevno može biti vrlo koristan dodatak prehrani, ali
nikako ne može biti zamjena za dnevni unos povrća i voća.
Č
Bijela čokolada nema zaštitne tvari
Mnogi s velikim oduševljenjem gledaju bijelu čokoladu (kao bijelog kita)
misleći kako se radi o nečem ekskluzivnom. No suprotno očekivanjima,
ova namirnica uopće ne sadrži kakao, već je dobivena miješanjem kakao
maslaca, mlijeka i šečera. Stoga ne sadrži zaštitne tvari, već sve mliječne
komponente uključujući zasićene masne kiseline i kolesterol. Atrakcija
bijele čokolade ilustrativno pokazuje kako čovjek kod namirnica „pada“
na prvi utisak.
Tamna čokolada je u stanju popraviti raspoloženje prvenstveno zahvaljujući
kemijskim tvarima kao što su teobromin i feniletilamin. Alkaloid teobromin,
koji je sličan kofeinu (njegov prekursor), djeluje antidepresivno, a u
kombinaciji s kofeinom i stimulativno. Spoj feniletilamin je po strukturi
sličan amfetaminima, dakle djeluje stimulativno. Upravo zbog tog razloga
čokolada se daruje ženama s namjerom da im se popravi raspoloženje.
Greška se krije jedino u tome što u potrazi za skupljim darom biramo
151
mliječnu čokoladu, a ona slabije djeluje od tamne koja se obično koristi
za kuhanje.
Dok čovjeka teobromin iz čokolade ugodno raspoloži, za pse je vrlo
toksičan i to je razlog zbog kojeg se psima čokolada nikada ne smije
davati. Svega 30 grama nezaslađene čokolade može ubiti psa težine
desetak kilograma. Premda je teobromin sedam puta slabiji od kofeina,
u čokoladi ga ima sedam puta više. Ugodno raspoloženje nastaje
kombinacijom teobromina i kofeina, a može doći i do ubrzanja pulsa. S
obzirom da kofeina ima i u čaju, neopreznim kombiniranjem čokolade i
čaja može doći do kumulativnog djelovanja koje izaziva nelagodu, nemir,
drhtanje ruku i glavobolju. Treba naglasiti da se djelovanje teobromina,
koji pored ostalog proširuje krvne žile, podcjenjuje i zanemaruje.
Sljedeća aktivna tvar iz čokolade s izrazito slabim djelovanjem je
anandamid koji djeluje poput marihuane. Naime, da bi se učinak
prepoznao čovjek bi morao konzumirati 12,5 kilograma čokolade što je
praktično nemoguće. Ako se čovjek navikne na povećani unos teobromina
i kofeina, osvježavajući učinak vremenom slabi, a smanjivanje dnevnog
unosa može izazvati migrenu. Oni koji pate od migrene, trebali bi znati da
je već i komadić čokolade dovoljan da isprovocira napad glavabolje.
arobna ar
oma
KISIK - VELIKI PRIJATELJ ILI PODMUKLI
NEPRIJATELJ?
Kad kažemo „oksidacijski stres“ ili spomenemo slobodne radikale,
postoji nejasna predodžba o tome što je to; tko koga napada u
organizmu i kako se to vidi? Zato recimo odmah - gotovo sve
degenerativne bolesti (kardio-vaskularne bolesti, neke vrste raka,
katarakta, Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, dijabetes,
artritis itd.) posljedica su sustavnog bombardiranja stanica i tkiva
slobodnim radikalima. Zapravo sve ovisi o individualnoj sposobnosti
tijela da se učinkovito obrani. Slobodni radikali i antioksidansi stalno
su u dinamičnoj ravnoteži. Čovjek može ozbiljno oboljeti tek kada se
ta ravnoteža poremeti
Voće, povrće i začini - zbog antioksidansa
Kao što smo već spominjali, oksidacijski stres sa svim posljedicama
može se usporiti pa i zaustaviti, ali ne i potpuno spriječiti. U tome ključnu
152
ulogu igraju tjelesni antioksidacijski čimbenici kao što su glutation i
skupina antioksidansa iz namirnica. Kod toga valja odmah podvući da
jedan antioksidans sam po sebi gotovo da i nema učinka. Budući da
antioksidansi rade »timski« tj. jedan drugog podupiru, uvijek je poželjna
njihova kombinacija primjerice vitamina C, E, A, te selena, uz dodatak
kurkumina, resveratrola, antocijana, kvercetina, katehina, likopena i beta
karotena.
Konzumiranje voća i povrća u svim duginim bojama preporučuje se upravo
zato da se organizam napuni s cijelom paletom antioksidansa. Stavljajući
u sebe antioksidanse iz biljnog svijeta, čovjek je zapravo »lopov« jer krade
gotove antioksidanse kojim se biljne vrste štite od ubitačnih sunčanih
zraka. Velikom broju ozračenih stanovnika iz okolice Černobila nakon
eksplozije atomskog reaktora, Rusi su davali visoke doze antocijana
dakle skupinu bioflavonoida koji su obojeni od narančasto crvene do
zagasito plave boje. Zašto? Utvrđeno je naime da je zimzeleno drveće u
zoni radijacije proizvodilo veliku količinu antocijana u svrhu zaštite zbog
čega je zimzelen - pocrvenio! Ako antocijani štite biljne vrste od radijacije
zašto ne bi zaštitio ljude - dobro su rezonirali Rusi? Trud se isplatio.
Pokušavajući ojačati obranu od oksidacijskog stresa, znanstvenici su
ispitali veliki broj biljnih vrsta I njihove boja, ekstrakata i raznih smjesa.
Problem je bio što se učinak u laboratoriju (in vitro) nije bukvalno mogao
prenijeti na živi organizam (in vivo) jer su se ispriječili - topljivost, oksidacija
(oksidirane boje nisu aktivne) i enzimatska promjena. Tražila se stabilna
forma preparata koja polučuje uvijek isti učinak. Očito da se golemi trud
isplatio!
Osjetni napredak u odnosu na ostale, postigli su njemački znanstvenici
koji su načinili reduciranu kombinaciju glutationa, antocijana i cisteina.
Preparat poznat kao jedan od najjačih antioksidansa, već se sustavno
koristi u nekim EU zemljama, ali ne i u SAD. Crno vino i ljekovite tvari iz
tamno plave boje grožđa (resveratrol) odavno su prepoznate kao snažni
antioksidansi, ali zanimljivo je samo u malim dozama tj. Učinkovitost i
dnevna doza su u obrnutom srazmjeru. Iskustvo pokazuje da je ova tvar
učinkovita kada se koristi u malim količinama (1-2 čaše vina dnevno) i to
trajno. Kao i ostali biljni antioksidansi, resveratrol pripada obitelji fenolnih
spojeva. Njegov najveći dio se nalazi u kožici grožđa, pa onaj tko kožice
ne voli ili ih čak skida, zapravo pravi sebi medvjeđu uslugu.
Za vrijeme gnječenja grožđa, resveratrol odlazi u mošt, a njegova količina
153
najviše ovisi o sorti grožđa. Što je vino trpkije sadrži više ove tvari. Zapravo
ga najviše ga ima u sortama kao što su Petite Sirah (3200 mg/litru) Cabernet
Sauvignon (1800 mg/litru). No nije se stalo samo na tome; ispitane su
doslovce svi dijelovi loze (Vitis vinifera) uključujući korijen, list i stabljiku.
Pored resveratrola koji je izgleda najaktivniji polifenol iz vina, utvrđeni su
katehini inaće prisutni u zelenom čaju, antocijani, stilbeni, kvercetin itd.
Katehini se koncentriraju u listu vinove loze zbog čega se preporučuje da
se koriste bilo kao povrće ili u svježem stanju tj. na salatu.
Prema tome mogli bismo reći da je sarma od vinove loze (dolma) vrlo
zdravo jelo! Dragocjeno djelovanje resveratrola iz crnog vina sastoji se
u spriječavanju oksidacije LDL kolesterola u opaki oksidirani oblik koji
ima tendenciju stvaranja masnih plakova na račvanju arterija. Drugo
dragocjeno djelovanje jest redukcija agregacije krvnih pločica u nakupine
koje mogu stvoriti ugršak (tromb). Samo ova dva učinka dovoljna su
da opravdaju relativno niski morbiditet i mortalitet od kardiovaskularnih
bolesti kod Francuza koji uz svaki obrok popiju po čašu crnog vina. No to
nikako nije sve; istraživanje strukture trans-resveratrola je pokazalo veliku
sličnost s estrogenima pa je tako ispitan i njegov »estrogeni« potencijal.
Utvrđen je (i potvrđen) kao antagonist vezanja ženskih spolnih hormona
(estradiola) na njegove receptore u organizmu (jednostavno ih zamjeni
i tako blokira) a to može biti izvanredno povoljno kada su u pitanju oni
oblici raka koji su u vezi s spolnim hormonima (rak dojke).
Učinkoviti začini – kurkumin
Zanimljivo je da su među antioksidansima pozornost znanstvenika pobudili
i neki začini a među njima najviše žuti kurkumin (Curcuma longa) koji je
izgleda i najviše istražen. To je začin koji nije u svakodnevnoj uporabi ali
bi ga po svemu sudeći trebalo mnogo više koristiti. Mehanizam njegova
antioksidacijskog djelovanja je vrlo zanimljiv. Ako kažemo da je već
spomenuti glutation najvredniji antioksidans kojega luči jetra i koji najviše
stradava u obračunu s toksinima i teškim metalima koji dospiju hranom
u jetru, onda moramo dodati da je upravo kurkumin zaštitnik glutationa.
Nadalje, ako kažemo da je u procesu stvaranja raka metiliranje DNA
struktura (dodavanje metilnih skupina) najvažnije , onda možemo dodati
da je kurkumin taj koji blokira to metiliranje. Ipak najviše impresionira
laboratorijski pokus u kojem je kurkumin pokazao svoju punu vrijednost.
Testiran je na pokusnim životinjama protiv najopasnijih otrova primjerice
pesticida parakvata, nitrozamina iz salamurenog mesa i ugljičnog
tetraklorida poznate kemikalije za čišćenje tekstila. Kod svih je pokazao
154
da može blokirati njihovo toksično djelovanje. Ipak vrhunac pokusa s
kurkuminom bio je kod miševa tretiranih dietilnitrozaminom, kemikalijom
koja 100 % izaziva rak jetre.
Skupina koja je dobila kurkumin razvila je samo u 38% slučajeva rak
jetre! Posljedica te spoznaje jest da su farmaceutske kompanije požurile
načiniti sintezu kurkumina koji je svakako jedan od najučinkovitijih
antioksidansa!
Zapravo mi ne osjetimo kad udišemo kisik kojeg u atmosferi ima 21%, niti
ne razmš.ljamo puno o tome je li nam kisik prijatelj ili neprijatelj. Kisik je
neophodan za disanje stanica i za oksidacijske procese u organizmu što
se odvija automatski, ali taj isti plin u povećanim koncentracijama može
biti neugodan, toksičan, pa i opasan, što su iskusili bolesnici vezani za
bocu kisika, ronioci, astronauti, vrhunski planinari, piloti i neki drugi. No
svakako valja reći da su još opasniji (toksični) pa i smrtonosni oksidacijski
nusprodukti kisika (hidroksi radikali, superoksid anioni, vodikov peroksid,
dušikov oksid i peroksinitrit). I tako dolazimo do poznatog pravila o
doziranju - sve što je umjereno može biti zdravo, a sve što je pretjerano
može biti opasno! Kisik je dakle prijatelj ali i neprijatelj - istovremeno! Što
ga više udišemo, organizam ga više troši, metabolizam ubrzava i kemijske
reakcije su žešće. Tako, primjerice, sportaši troše i do desetak puta više
kisika od običnih »sjedećih« ljudi.
Zbog intenzivnog treninga njihovo tijelo ga više traži a što ga više dolazi,
više se »goriva« oksidira oslobađajući energiju. Posljedica tog oksidativnog
procesa jest nusprodukt ili ostatak - slobodni radikali. Oni se stvaraju u
mitohondrijama stanica tijekom metabolizma i djeluju iznutra, ali također
dolaze izvana putem duhanskog dima, zračenja, otrovnih tvari kao što
je primjerice dioksin, iz klorirane vode za piće, teških metala itd. Drugim
riječima, slobodni radikali djeluju stalno; pitanje je samo kako se naše tijelo
brani tj. uspješno ili neuspješno. Ako se pritisak na tijelo I dalje pojačava
bez adekvatnog odmora, nastaje stanje poznato kao akumuliranje stresa
ili »oksidacijski stres«. Kapacitet obrane od vanjskih napada u jednom
trenutku padne i funkcioniranje tijela se ruši kao kula od karata. Stručnjaci
za adaptacijski sindrom i stres kažu da je od slobodnih radikala stradalo
više ljudi na zemlji nego od svih zaraznih bolesti zajedno. Oksidacijski
stres se događa na razini stanice (dio stanice za produkciju energije poznat
kao mitohondrije) pa otuda i tako kobne posljedice. Dobro zdravlje, dobar
izgled i duboka starost su u velikoj mjeri ovisni o sposobnosti organizma
da neutralizira slobodne radikale. Gotovo je tragično da se o tako važnim
155
stvarima u široj javnosti tako malo zna a još manje govori.
Agresivni radikali buše stanične membrane
Ako ljudsko tijelo gledamo kao veliku retortu u kojoj se stalno odvijaju
kemijske reakcije, onda nam neće biti teško zamisliti niti slobodne radikale.
To su dakle molekule s neuparenim elektronima, što znaći da imaju veliki
afinitet za kemijsko vezanje. Gdje god se vežu izazivaju poremećaj
molekularne ravnoteže što vremenom dovodi do oštećenja, prvo pojedinih
stanica pa onda tkiva i organa. Iako se napad slobodnih radikala može
kontrolirati zahvaljujući obrani organizma s jedne i antioksidansima
iz hrane s druge strane, ta kontrola nikad nije idealna. Procjenjuje se
da oko 5% slobodnih radikala ostaje aktivno nakon svih obrambenih
reakcija tijela. Tisuće reakcija vezanja radikala mogu se odvijati tako reći
u sekundama, što dovodi do umora, slabljenja vida, pojave sive mrene,
srčanih poremećaja itd. Vežući se za masti iz staničnih membrana radikali
prave »rupe« u njima dovodeći do značajnog oštećenja a potom i do smrti
stanice, a vežući se za karbonilne skupine proteina, dovode do značajnih
molekularnih promjena. Budući da i temeljne moždane stanice – neuroni
sadrže u staničnim membranama masnoće, oštećenja zahvaćaju i njihovu
strukturu što se očituje slabljenjem memorije,promjenama raspoloženja i
drugim znakovima. Što je oksidacijski stres veći i što se češće ponavlja,
to su oštećenja tkiva i organa ozbiljnija.
Tijelo generira slobodne radikale u procesu detoksifikacije iz čega jasno
proizlazi činjenica; što je čišći okoliš tj.- .to su manje potrebe za procesom
detoksikacije, to je manje slobodnih radikala u tijelu. Antioksidansi iz
namirnica (obojeno povrće i voće) kao i sustav tjelesne obrane (glutation)
blokiraju slobodne radikale tako da zaustavljaju lančanu kemijsku reakciju
uspostavom molekularne ravnoteže. Primjerice, vitamin C kao tipični
antioksidans donira slobodne radikale jednim elektronom i tako umjesto
agresivnog napadača nastaje »pitomi« askorbil radikal. Ako se u blizini
nalazi odgovarajući alfa tokoferol (E vitamin) još bolje jer su njih dva kao
»braća na istom zadatku« tj. međusobno se podupiru. Da bi se proces
blokade odvijao u organizmu prema potrebi, antioksidansi u širokoj paleti
moraju stalno biti prisutni u krvi.
Učinak oksi-stresa na svim organima
Budući da slobodni radikali nastaju u mitohondrijama stanica dakle na
mjestu gdje se formira snaga (energija), prvi vidljivi znak ozbiljnijeg
156
nepovoljnog djelovanja slobodnih radikala jeste pad energije! Mitohondrija
je naime najranjiviji dio stanične strukture. Ako se radi o sportašima,
napadnute su prije svega mišićne stanice a rezultat je postupni pad snage
sve do onog karakterističnog lijeganja igrača na travu ili pada biciklista.
Ako se pak radi o intelektualnim naporima napadnute su stanice mozga
i nervnog tkiva. Tu se napadački učinci radikala još lakše raspoznaju jer
dolazi do tipičnog “štekanja” koncentracije i pada kognitivnih funkcija.
Razlika u kapacitetu energije normalne i staračke stanične mitohondrije
jeste u tome što prva oslobađa malo a druga puno slobodnih radikala.
Mitohondrija ima vlastitu DNA koja je drukčija od DNA ostalih stanica;
njena je osjetljivost na oksidativno oštećenje desetak puta veća. Oštećenje
mitohondrije znaći smrt stanica a budući da se to događa u serijama,
oštećene su desetine tisuća stanica. Posljedice su degenerativne promjene
i starenje a o njima ovisi jeli taj proces usporen ili ubrzan. Na moždanim
stanicama (neuronima) već smo spominjali oštećenja a posljedice su
gubitak koncentracije, nesigurnost, usporeno odlučivanje, pogreške,
moždani udar. Na krvnim žilama poznate su degenerativne promjene koje
postupno dovode do ateroskleroze, tromboze i srčanog udara, na koži
dolazi do pojave prijevremenih bora, gubitka elasticiteta, suhoće itd.
Najznačajniji utjecaj slobodnih radikala (oksidacijskog stresa) koji izravno
utječe na morbiditet i mortalitet sredovječnih ljudi jeste oksidacija LDL
kolesterola u tzv. Oksidirani oblik LDL-a koji dovodi do stvaranja masnih
naslaga (plakova)u krvnim žilama što ima za posljedicu stvaranje kobnog
ugruška (tromba).
Teoriju slobodnih radikala koja je u potpunosti revolucionirala stajališta
medicine o uzrocima bolesti, postavio je još davne 1954. godine prof.
dr. D. Harmon s College of Medicine, Nebraska University, a nastavili
razrađivati njegovi učenici među kojima je najveći zagovornik prof. dr.
Lester Packer sa sveučilišta u Berkeleyu. Njegova teza - »kisik je opasan
prijatelj« i»starenje je posljedica oksidacijskih promjena« - čine okosnicu
današnjih (prihvaćenih) opće prihvaćenih stajališta u znanosti.
Sve do nedavno liječnik i njegov pacijent mogli su samo nagađati o stanju
ravnoteže između slobodnih radikala i antioksidansa; danas postoji
laboratorijski test (Oxidative stress Analysis) koji mjeri markere aktivnosti
slobodnih radikala kao i antioksidacijsku aktivnost Naravno, test je
indirektni jer su slobodni radikali tako mali i tako kratkog vijeka da bi se
mogli izravno mjeriti u živom organizmu.
157
PREHRANA I GUBITAK MEMORIJE
Što veći unos kolesterola, to veći rizik od gubitka pamćenja, što
višem sjedenja to manje krvi u mozgu. Zapravo, mozak strašno
trpi u nedostatku energije i kisika. Postoji dobra stara izreka; tko
se kreće, zahrđati neće..Dakle, spas za mozak nije rasterećenje već
opterećenje. Izraz «umirovljen» znači definitivno izgubljen
Pojačana cirkulacija – spas za mozak
Želite li stvarno izoštriti memoriju i povećati koncentraciju? Obucite
dobre teniske i krenite u brzo hodanje na pet kilometara. Jedno američko
istraživanje, koje je obuhvatilo 18.000 žena poodmakle dobi, utvrdilo je
da je pojačana cirkulacija najbolji lijek za umorni mozak. Pokazalo se da
žene koje mnogo sjede mogu poboljšati stanje memorije čak 20 posto
svakodnevnim hodanjem barem pola sata. Dakle, tjelesna aktivnost i
funkcija mozga izravno su povezane. Bolja cirkulacija osigurava obnovu
memorije. Uostalom, dobra je stara izreka - tko se kreće, zahrđati neće.
Depresija slabi pamćenje a žene dvostruko više pate od depresije nego
muškarci. Poznato je da depresija bitno slabi memoriju, koncentraciju,
brzinu mišljenja i donošenje odluka. Kronični umor, maglovita sjećanja i
loše osjećanje ujutro dvostruko češće pogađaju žene nego muškarce. Loša
cirkulacija kao posljedica ateroskleroze prilično je podcijenjena kad je riječ o
ženama jer se obično misli da su za aterosklerozu »pretplaćeni« muškarci.
Naravno, slaba cirkulacija pogađa i mozak koji ne može pamtiti bez kisika
i energije. Strahovi i panike koji se ponavljaju, paraliziraju memoriju pa
se ne bez razloga kaže - stres je smrtni neprijatelj za memoriju. Uz to,
menopauza je razdoblje koje zbog prestanka funkcionioranja hormonalnih
mehanizama, bitno slabi memoriju. Dobro je poznato da se menopauza
mnogim ženama javlja prilično rano, a gotovo je redovna posljedica bitno
oslabljeno pamćenje. Nakon prvih suočavanja s problemom, nastupaju
psihičke tegobe koje mogu potencirati slabljenje memorije.
Kako prevenirati gubitak memorije? Tjelesne vježbe bez obzira na životnu
dob i stanje kondicije poboljšavaju cirkulaciju i proces razmišljanja.
Najvažnija je vježba, bez obzira bile to slagalice, križaljke, igra gradova...
Treba prisiliti mozak na rad i aktivnost, a ne na crne misli. Naravno, treba
prestati pušiti, a hraniti se malim i čestim obrocima u kojima dominiraju
riba i maslinovo ulje. Lisnato povrće, grah i orašasti plodovi morali bi
158
biti u svakodnevnim obrocima. Važno je svakodnevno konzumirati folnu
kiselina i omega-3 masne kiseline.
Mozak je vrlo kompliciran i intrigantan organ. Moždano tkivo elastične
je hladetinaste strukture koja se sastoji od milijardi nervnih stanica
(neurona) koje zapravo čine izvrsnu automatsku telefonsku centralu.
Mozak ima kontrolu nad svim tjelesnim funkcijama; primjerice, ako
nastane mali poremećaj u kolanju prijenosnika (neurotransmitera), evo
pada raspoloženja s vrlo vidljivim manifestacijama. Zanimljivo je da se od
svih tjelesnih organa o njemu najmanje skrbimo, možda upravo zato što
je skriven duboko u kostima glave. Ali, njegova funkcija se itekako vidi i
osjeća a bilo kakvi poremećaji – odmah primjećuju. Da bi radio, mozak
mora biti opskrbljen kisikom i, suprotno očekivanju najvećeg broja ljudi
- glukozom.
Kad je riječ o njegovoj kemijskoj građi, opet iznenađenje jer oko 60%
moždane mase sastoji se od masnoća, tzv. fosfolipida. Velike turbulencije u
raspoloženju tijekom drastičnih dijeta nastupaju upravo zbog izbjegavanja
masnoća. Mozak se zaopravo buni jer ne dobiva hranu..A stres je jednak
strujnom udaru jer poremeti osjetljivu ravnotežu..Napravimo li usporedbu
s kompjuterom, to je zapravo savršeno organiziran, čvrst disk koji
automatski slaže sve informacije što se u njega slijevaju tijekom dana.
Ono što je za tvrdi disk strujni udar, to je za mozak - stres. Dakle, mozak je
vrlo osjetljiv organ na nedostatak hranjivih tvari i pogotovo na poremećaj
u opskrbi kisikom.I, što je posebno važno, mozak je pored stresa vrlo
osjetljiv razne toksikante (cigarete, ostatke teških metala, pesticide i
lijekove). Posljedice takvog negativnog djelovanja najbolje se očituju na
kratkoročnoj i dugoročnoj memoriji.
Gubitak pamčenja nije ništa drugo do li nesposobnost da se zapamte
događaji u bližoj ili daljoj prošlosti. Uz čimbenike koji djeluju protiv
memorije (među kojima je I deficitarna prehrana), gubitak pamčenja je
znak normalnog procesa starenja. Rapidno se smanjuje broj neurona
i ograničava površina “tvrdog diska”, odnosno sve je manje mjesta za
»otvaranje« bližih događaja. Potpun gubitak pamčenja (amnezija)
javlja se u slučaju kad zbog jakog stresa ili drugih problema svi podaci
jednostavno nestanu. Sva je sreća ako je amnezija privremena i sve se
kasnije normalizira.
Kapacitet memorije raste do dvadesete godine, a onda počinje postupni
gubitak. Većini ljudi to slabljenje memorijskog kapaciteta sporo napreduje,
159
no ima pojedinaca kod kojih su promjene iznenađujuće brze. Ako netko
preboli nevidljivi moždani udar, gubitak memorije nastupa evidentno brzo
i to je možda signal da je potrebna intervencija liječnika. Danas, međutim,
nije potrebno da čovjek gubi memoriju brže od prosjeka karakterističnog
za njegovu dobnu skupinu.
Svakodnevna erozija krvnih žilica
Već smo istaknuli da zdravlje u velikoj mjeri ovisi o stanju naših krvnih žila,
dakle tjelesnog cjevovoda putem kojega se tkivima i organima doprema
hrana i kisik. Premda naizgled moždani i srčani udar nisu međusobno
povezani, uzrok je kod oba slučaja postupna erozija krvnih žilica koje će
se u jednom trenutku začepiti ili prsnuti uza sve dobro poznate posljedice.
Stanje krvnih žila ovisi o nizu čimbenika, ali u velikoj mjeri o prehrambenim
navikama i načinu života. Primate li dnevno sve nužne hranjive tvari,
konzumirate li previše crveno meso i masnoće animalnog podrijetla, pušite
li, krećete li se dovoljno, koliko dnevno dobivate zaštitnih tvari iz voća i
povrća - pitanja su na koja biste morali iskreno odgovoriti. Preporuka jest
da se od pet dnevnih obroka u svakom nađe neko voće i povrće. To se
istiće u posebnom izvješću »Slabljenje pamćenja i prehrana« autorice dr.
Karen Railey.
Najveći je problem ljudima kratkoročni gubitak memorije koji znaći
zaboravljanje brojeva telefona, adresa, imena ljudi, ulica i bliskih
događaja. Znam da je teško vjerovati kako memorija ovisi o esencijalnim
masnim kiselinama i omega-3, ali oko 60 posto moždane supstancije čine
fosfolipidi, dakle masti, a građevinski materijal za njih upravo su spomenute
masne kiseline. Ako vam u prehrani dominiraju transmasne kiseline iz
raznih industrijskih proizvoda (margarin, razne kreme za mazanje, umaci,
masna, tj. lisnata tijesta), onda će se takve neprirodne kiseline vezati tamo
gdje bi inaće trebale stajati prirodne masne kiseline i naravno zauzeti
njihovo mjesto. A transmasne kiseline toksične su upravo na taj način što
je potvrđeno i brojnim istraživanjima. Stoga nije nikakvo čudo da slijedi
njihova obvezna deklaracija možda već od sljedeće 2007godine.
Uz ostale probleme vezane zu gubitak pamćenja, to je svakako i deficitarna
prehrana u kojoj stalno ili povremeno nedostaje neka hranjiva tvar
(vitamin, mineral, masna kiselina, aminokiselina...). Poseban je problem
nedostatak linolne, oleinske i omega-3 masnih kiselina, čiji se manjak
može lako nadoknaditi konzumiranjem ribe i maslinova ulja ili umjetno
odgovarajućim dodacima prehrani. Kompleks B vitamina, osobito B-1 i
160
B-6 sudjeluju u metabolizmu nervnoga tkiva pa se moraju svakodnevno
unositi.
Opskrba mozga izravno ovisi o kvaliteti krvi koja ga hrani. Kad je
krv opterećena raznim toksičnim tvarima, osobito lijekovima i nekim
alkaloidima (kofein, efedrin, nikotin), jasno je da će memorija biti prva
oštećena. Nesanica je također velik izvor nevolja pa osoba koja ne
spava jednu ili više noći ima ozbiljnih problema s pamćenjem. Dobar san
»odmara« sivu masu mozga i čini je spremnom za pohranu i »otvaranje«
podataka, a nesanica akumulira umor i opterećenje što je lako prepoznati
po dekoncentraciji I slabom memoriranju ili, preciznije, »neprijemčivosti«
za nove informacije.Uoči ispita najvažnije je – dobro se naspavati jer
se tada memorija »otvara« i radi besprijekorno. A često se dogodi baš
suprotno; tj zbog panike spavanje je slabo pa je I koncentracija slaba.
Krvne žile nisu statičke cijevi koje možemo maltretirati po volji, već fine
pulzirajuće cjevčice koje dišu zajedno s tijelom, odnosno s radom srca;
ako mirujete, stoje na »minimalcu«, ako trčite, rašire se maksimalno jer
pumpa radi mnogo brže.
Dodaci za poboljašnje memorije
Krvne žile podliježu oštećenjima (eroziji), a ona su slika i prilika našeg
načina prehrane i životnog stila. Što mozak više trpi zbog loše opskrbe,
to je memorija slabija.
Poboljšati funkcioniranje tijela i ubrzati sve procese glavni je uvjet i
karakteristika vremena u kojem živimo. Valja pamtiti sve više podataka
- od šifri i protokola za pojedine kompjuterske operacije, preko načina
rada daljinskih upravljača, mobitela i mnogih drugih uređaja. No ubrzanje
je moguće samo do neke imaginarne granice, ali ne unedogled. Da bi
poboljšao moždane kapacitete, čovjek uzima razne dodatke koji mogu
biti korisni, ali i beskorisni. Teško je odgovoriti na pitanje treba li takve
dodatke uzimati ili ne treba, a još teže - tko treba uzeti. Ako uzmemo u
obzir banalnu činjenicu da je intenzivno kretanje (ili trening u teretani)
najbolje sredstvo da se ubrza cirkulacija krvi kojom će se opskrba mozga
poboljšati, možda nije potrebno uzimati ništa. Pritom ne treba zaboraviti
da najviše današnjih ljudi - sjedi, dakle, slabo se kreću.Takvi bi trebali
nešto uzimati.
Standardni sastojci dodataka prehrani za memoriranje jesu vitamini B-1
B-12, antioksidansi (alfa igama tokoferoli, likopen), folat i naravno ginkgo
161
biloba koji lagano širi krvne žile. Posebno mjesto zauzimaju omega-
3 masne kiseline o čijem smo pozitivnom djelovanju već pisali. Uz to,
upotrebljava se mikromineral bor i klasično sredstvo za sprečavanje
grušanja krvi - aspirin. Naravno koriste se i drugi preparati kao lecitin, holin,
L-karnitin, fosfatidil- serin, koenzim Q-10. Djeluje se dvostruko; pokušavaju
se dobaviti »sirovine« za opskrbu moždanih stanica te popravak staničnih
membrana te poboljšati protočnost krvnih žilica u mozgu. Ako su žilice
već oštećene, treba li forsirati razne dodatke? Naravno da ne jer se stanje
može pogoršati! Nažalost, nikome s čela ne možemo pročitati kakvo mu je
stanje žila, ali ono što vidimo jest dob na temelju koje možemo nagađati.
Što se tiće minerala bora, on je prepoznat kao esencijalan za čovjeka
osobito za funkcioniranje staničnih membrana. A kad je riječ o mozgu,
stanje staničnih membrana izuzetno je važno. Utvrđen je pozitivan utjecaj
bora na kognitivnu funkciju i koncentraciju vrhunskih sportaša, a i ostalih
smrtnika. Vrlo je važna doza (3,25 mg/2000 kcal).
Vezano uz konzumiranje masne ribe ili marinskih ulja bogatih dugolančanim
masnim kiselinama (EPA i DHA), provedeno je nekoliko studija, među
kojima jedna na čak 1600 ispitanika. Potvrđeno je da dugotrajno uzimanje
omega-3 masnih kiselina na jedan ili drugi način smanjuje rizik od gubitka
memorije i pojave bolesti krvožilnog sustava. Naime, utvrđeno je – što
veći unos kolesterola, to veći rizik od slabljenja memorije. Gledajući
spolne razlike u memoriranju i zaboravljanju, onda valja priznati da
žene prolaze lošije. Mnoge žene ne dobivaju standardnom prehranom
dovoljno hranjivih tvari da bi se stvorili prijenosnici (neurotransmiteri), a
njihov nedostatak izaziva niz problema. Ako se tome pribroje česte dijete
koje na mahove mogu biti drastične, sve je rečeno. Na sve nedostatke
mozak burno reagira pa ako izađete van, a zapravo ne znate zašto ili
čekate lift da dođe, a on zapravo stoji pred vama, onda znajte da su
problemi počeli I da treba poduzeti mjere. Praksa je pokazala da tijelo
mora dobivati minimalne količine masnoća da bi moglo izgraditi vlastite
masnoće. Budući da možemo dirigirati unos namirnica, a time i masnoća,
najzahvalniji je unos maslinova ulja i masne ribe.
162
BLAGDANSKA NAPAST U JELU I PIĆU
Ništa nije tako kobno po izgled kao blagdanska trpeza. Zato je
najbolje preko balgdana – gladovati! Logika je slijedeća; lakše je
gladovati nego skidati višak kilograma. Dok se drugi nažderavaju, vi
postite i u sebi likujte.
Smrtni slučajevi zbog debljine
Kad ima nek’ se vidi ili kad je bal nek’ je bal. Praznično pretjerivanje ne
može se kontrolirati pa je svaki savjet praktički suvišan. U pretprazničko
raspoloženje ne uklapaju se kritike zdravog razuma pa je daleko bolje
prihvatiti američko geslo - eat, drink and be merry! Božićni blagdani i
prijelaz iz jedne u drugu godinu donosi ljudima velika očekivanja i nadu
u bolju sutrašnjicu, a to treba proslaviti tako da se nešto dobro pojede i
popije, bez obzira što će biti, primjerice, 10. siječnja nove godine. Psiholog
Michael Lowe sa Sveučilišta Philadelphia kaže: »U blagdansko vrijeme
mijenja se cijela ljudska okolina i nastup medija, što kod čovjeka stvara
osjećaj ugode koji je isforsirano idealiziran, gotovo romantičan«. Biraju
se, nabavljaju i daju bližnjima pokloni. To je lijepo, a i znak je dobre volje.
Svi žele biti dobri i pažljivi, a obitelj je u fokusu zbivanja. Jelo i piće postaju
»sredstvo« za kontakte pa se konzumiraju namirnice u količinama koje su
mimo svih uobičajenih normi. Taj višak obroka, kolača i masnih jela, ukratko
taj višak energije, mora se odraziti u slojevima sala koji se muškarcima
mjeri na trbuhu, a ženama na bedrima. Na kraju balade pokaže se da
smo prevareni - blagdanski mjehur od sapunice se rasplinuo, a naš džep
je uistinu prazan.
Ljudi jedu jer se osjećaju loše, a zatim jedu jer se osjećaju krivima što su
jeli više i tako se zatvara krug koji u pravilu završava s nekoliko kilograma
viška oko struka. Takvo zatvaranje »krugova« karakteristika je psihologije
čovjeka. Bježeći od jednog problema, generira novi ili čak više novih
problema. Ako se uz društveni dio blagdana veže višak, onda tome treba
dodati manjak kretanja jer gdje god se dođe u posjete - sjedi se. Tko ima
vikendicu odlazi tamo pa se u dane blagdana često mogu vidjeti posve
prazne ulice. Uz to, u nas je prisutan i neobičan način spajanja dana pa
se stvar do kraja zakomplicira.
A višak kalorija uz manjak kretanja jednako je novi sloj sala na nezgodnim
163
mjestima. To nas ne bi trebalo previše zabrinjavati jer se i drugdje u svijetu
slavi i jede (premda nema spajanja slobodnih dana). Naime, i Amerikanci
previše jedu za božićne blagdane, a zatim žale što su to učinili. Nakon
Dana zahvalnosti, u Sjedinjenim Državama počinje jurnjava po shopping
centrima zbog totalne rasprodaje. Poslije rasprodaje uviđaju da su kupili
i mnogo toga što nije bilo potrebno. Ta je frustracija uobičajena svake
godine kad nastupi blagdanska groznica kupovanja. Zapravo roba se u
golemim količinama seli iz skladišta prodavaonica u kuće. Za razliku od
nas, Amerikanci imaju dvokrilne hladnjake u koje stane dvostruka količina
namirnica. A kad su namirnice u hladnjaku, onda ih netko mora i pojesti.
Da je stanje alarmantno, pokazuju i rezultati najnovijeg istraživanja CDC-
a (Center for Disease Control - Centar za praćenje bolesti). Naime, u
SAD-u bi broj smrti zbog debljine (400.000) mogao uskoro preskočiti broj
smrtnih slučajeva od potrošnje duhana (435.000). A kada jednom kobne
posljedice debljine zasjednu na prvu poziciju, neće ih biti lako maknuti.
Jesti u svečanim prigodama bez ograničenja i izlaziti na večere u restorane
američka je tradicija koju nije lako ni korigirati ni ukinuti. A vlasnici restorana
silno se trude zadržati mušterije pa se međusobno natječu u povečanim
obrocima i odrescima masnog mesa. Ako se tome dodaju kalorični umaci,
stvar je jasna; s punim želucem odlazi se na spavanje! Posebno se ističe
tradicija proslave Dana zahvalnosti kad se stol slama pod delicijama
svih vrsta, a središnje mjesto osigurano je za pečenu puricu. Amerikanci
se natječu tko će imati veću i bolje pečenu puricu, a kada se jednom
napravi, onda ju netko mora i pojesti. Zadovoljstvo koje donosi večera
u restoranu ima i svoju vrlo visoku cijenu. Često se griješi kad je riječ o
američkoj pretilosti, jer se optužuju hamburgeri i drugi fast food proizvodi
što najčešće gledamo u američkim filmovima. No zapravo, trebalo bi
optužiti veličinu obroka.
Blagdanski juriš na namirnice
Popularni trgovački lanci za namirnice početkom prosinca počinju sezonu
sniženja cijena (lov na mušterije), koje budu prepolovljene, pa smanjene
čak i do 90%. Nastaje pravi lom jer svatko želi iskoristiti jedinstvenu priliku.
Ako vaš račun iznosi više od 50 dolara, dakle ako je košara popunjena,
možda dobijete na poklon smrznutu puricu (u hrvatskim trgovinama daju
prazne bonove). Takva stimulacija košta, ali se i isplati jer svi nagrađeni
kupci opet će doći na mjesto ugodnih uspomena. Uostalom, shopping
centar koji je iz vas izvlačio novac cijele godine, može vam uoči Božića
nešto i pokloniti, ali ne jeftine čaše ili tanjure, kao što neki naši to rade.
164
Čelnik tvrtke Weight Watchers International Palma Posilico, koji se
zajedno sa suradnicima bavi problemom pretilosti Amerikanaca, ističe
kako je jedini način da se izbjegne blagdansko pretjerivanje u jelu da se
u hladnjak ne unosi nikakav višak. Dakle, nema uobičajenog natrpavanja
hladnjaka. Čak je dobro da mnoge stvari nedostaju kako biste preko
blagdana morali izaći u nabavku p’a makar to bila i benzinska crpka.
Za sve namirnice visokog glikemijskog indeksa i visoke kalorijske
vrijednosti, koje se nabavljaju uoči blagdana, karakteristično je da se na
njih mnogi brzo navikavaju. Kako se to poslije blagdana ponavlja, postoji
jaka tendencija da se svaki dan pretvori u novi blagdan i jede ono što ne
valja. Dok Amerikanci jure za nepotrebnim namirnicama (kao da je sutra
sudnji dan), u nas se juri za »slobodnim« danima pa nije teško zaključiti
gdje smo mi, a gdje su oni. Posilico je istražujući američke blagdanske
navike došao do podatka da prosječni Amerikanac tijekom blagdana svom
tijelu priskrbi 2,5 kg viška. Budući da taj višak trajno ostaje (kao i navika
konzumiranja nepotrebnih namirnica), rezultat je porazna statistika u kojoj
pretilost sustiže pušenje po broju smrtnih slučajeva. Nažalost, kalorije
se munjevito zbrajaju. Kad znamo činjenicu da se težina dobivena za
vrijeme blagdana vrlo teško skida, jedina strategija koja preostaje jest
poduzimanje svih raspoloživih mjera da se težina bitno ne poveća što
znači da se preko blagdana zatvori dovod hrane do kraja.
Tko voli društvo i druženje, bit će mu teško izdržati a da se ne primijeti, ali
ima podosta onih koji takvu strategiju mogu provesti u djelo. Sve što se
jede i pije tijekom blagdana postaje problem jer je količinski previše i jer
se kalorije munjevito zbrajaju. Pretjeruje se u masnim jelima (pečenja),
kolačima od masnog tijesta (orehnjača, makovnjača), raznim predjelima
i umacima. Sve je to vrlo snažna visokokalorijska hrana. Kad se tome
pribroje mnoge čaše alkoholnih pića (jedan gram alkohola računa se kao
sedam kilokalorija), sve zajedno je katastrofa i »teror« koji traje mjesec
dana.
Ako se kaže da su za migrenu »okidači« kava, čokolada i fermentirani
sirevi, onda su za pretjerivanje u jelu »okidači« mirisi pečenja, pečenog
dizanog tijesta, vanilije i drugih kolača karakterističnih za Božić.. Puni
stolovi, privlačni mirisi i atomosfera u kojoj svi jedu dovoljan su poticaj
da počnete pretjerivati. Ipak, za razne ljude okidači pretjerivanja u jelu
su - različiti. Oni koji su slabi prema čokoladi, svugdje će gutati sve što je
tamno obojeno pa makar bilo i od kakaa. A tko voli orahe, doći će na svoje
jer je većina kolača s orasima.
165
Ako se zaviri u psihologiju ponašanja tijekom blagdana, nije teško
zaključiti da većina ljudi jede jer misli - hrana je tu, na dohvat ruke pa je
treba potrošiti! U tom trenutku pokretači su sječanja iz najranije mladosti
i vaš odnos prema jelu; ako ste oskudijevali i uvijek grabili što se ponudi,
to će vam se nesvjesno dogoditi i sad. Vašu nezajažljivu glad prepoznat
ćete tek na kraju kad je sve gotovo ili, kako kaže narodna izreka - kad je
prošla baba s kolačima! Siječanj je vrijeme kajanja za grijehe načinjene u
prosincu, a frustracija će trajati sve do skidanja u kupaće kostime potkraj
svibnja. Tako je uvijek bilo - čovjek prvo »griješi« pa se onda kaje. Čovjek
je dakle stalni griješnik.
Pomamu za hranom izazivaju mediji
Zašto? Da se isprazne skladišta prije inventure i doveze nova roba
proizvođača. Hrana iz samoposluga seli u kućne hladnjake. Psiholozi kažu
da bi se lanac pretjerivanja s jelom mogao prekinuti relativno jednostavno
kad se ne bi išlo u bezglavo blagdansko kupovanje i kad se ne bi jedan
dan državnog blagdana spojio u četiri neradna dana s vikendom. Ako se
uopće može govoriti o nekakvoj politici prehrane, onda možemo reći da
u nas ne vrijedi nikakvo pravilo jer se vrijednost blagdanskog trošenja
može procijeniti na pet milijardi kuna, a o rasipanju na SMS poruke da i
ne govorimo. Hrvati troše prije blagdana kao da imaju nacionalni dohodak
po stanovniku sličan Fincima ili Ircima.
Može li se u vrijeme blagdana uopće govoriti o zdravijoj ili manje zdravoj
prehrani? Ne može jer je preobilna i prekalorična. Zapravo, ništa nije bolje
ni ako krenete od kuće jer primjerice, ako krenete na more u vikendicu,
jedete putem, jedete kad dođete preko Božića i onda se prejedete na
dočeku Nove godine. Ako hoćete praktičan savjet; nemojte sve pojesti
prvi dan jer ima više dana, nemojte ići u goste praznog želuca jer ćete se
odmah baciti na »posao« kao da ste utekli iz gladi. Nemojte hranu nositi
sa sobom na put jer ste dosta kalorija pobrali kod kuće, a nemojte ni
zastajkivati putem zbog janjetine, kremšnita i krafni.
Svake se godine ponavlja isti blagdanski scenarij - svi znamo da jedemo
previše, da pravimo nepotrebne zalihe i da to nije dobro, ali jednostavno
to je jače od nas. Zahvati nas medijsko ludilo i gotovo..Također znamo
da je vrlo teško manje jesti zbog dobrog društva i atmosfere. No postoje
metabolički i emocionalni razlozi, tj. mehanizam - što više jedeš, više tražiš.
Psiholozi kažu da hrana smiruje frustraciju i nelagodu u želucu pa po toj
logici – što je nelagoda veća, potrebno ju je više pokriti popunjavanjem
želuca.
166
Švedski stol izmišljen je da se hotelskim gostima ujutro postavi veliki stol
pun različitih namirnica za zajutrak, gdje mogu do mile volje birati i grabiti.
Iskustva pokazuju da što je više hrane izloženo, manje se pojede iz čega
slijedi zaključak - ujutro je potrebno nahraniti više oči, nego želudac.
Hrvatski ugostitelji izokrenuli su švedski stol na svoj način tj stavljajući
mlijeko, kavu, nekoliko šnita jučerašnjeg kruha i dvije vrste salame u tako
malim količinama da se najviše gostiju boji uopće nešto uzeti da ne bi
nedostajalo drugima. A da voćni sok ne bi bio gostima previše «snažan»,
razvodne ga vodom. Kakav je rezultat? Svi ostanu gladni i željni, s nadom
da će biti bolje tijekom ručka.
Sve blagdanske TV-reklame poručuju: »Jedite više, popijte više, razgalite
se, opustite se, zaboravite na račune i probleme koji će doći u siječnju«, a vi
razmišljate kako pojesti i popiti manje, kako ovaj put napraviti izuzetak, kako
ostati kod kuće uz dobru «pijaču i jedaču»...Podsjećam vas da je nedavno
objavljena knjiga »Prehrambena politika« (Food Politics) Marion Nestle
koja izvrsno analizira subverzivnu politiku velikih kompanija za proizvodnju
hrane. Ona istiće da se uoči blagdana razrađuje strategija kako bi se što
više potaknula potrošnja, kako bi se želuci proširili, a novčanici istanjili.
Kampanja je toliko jaka da joj se nitko ne može oduprijeti. Kad je savezna
uprava za lijekove (Federal and Drugs Administration) objavila poznatu
piramidu zdrave prehrane koja je očito postavila neka ograničenja (otvori
oči, jedi manje), prehrambene multinacionalne kompanije u medijima su
se suprostavile tome diskretnim porukama: »Budi zdrav, jedi više«. Tako
je u vezi s blagdanima nastala krilatica: «Pij, jedi i budi sretan» (Eat, drink
and be merry)!
Pravilo da se umjesto tri veća obroka na dan uzima pet manjih, ipak se
na kraju svede na to da se konzumira više kalorija. Na feštanju, posebno
uoči Božića i Nove godine, sve se vrti oko jela i pića i svaki se razgovor
završava uz hranu. A mjesto gdje se najbolje vide rezultati pretjerivanja
jesu bolnice i ustanove za hitnu pomoć. Najčešće su intervencije ispiranje
želuca zbog pijanstvu nenaviklih osoba, zatajenje srca i kolaps cirkulacije,
a najčešća je neugodna popratna pojava povraćanje. Milijuni ljudi sjećat
će se svoje proslave po povračanju izazvanom pretjerivanjem u jelu i piću
a sve zbog medija. Miješaju se razna jela, pretrpava želudac kao da je to
vreća bez dna, ispijaju bezbrojne čaše vina i pjenušca, uz pokoju lozu, pa
ne čudi da je epilog - mučnina.
Psiho-analitički institut u San Franciscu (The San Francisco Psychoanalityc
Institute) pokušao je istraživanjima dati odgovore na pitanje zašto se
167
čovjek pretrpava hranom i zašto mu je važan osjećaj punoće želuca.
Stručnjaci podsjećaju da taj osjećaj potječe iz najranijeg djetinjstva kad
sitost donosi ugodu. Dijete koje se nadoji, zadovoljno spava, a njegov izraz
lica je blažen. Utvrđeno je da taj osjećaj kasnije može postati zamjena
za osjećaj nesigurnosti i nedostatka ljubavi. Razlozi za pretjerivanje u
jelu, smatraju u tom institutu, kompleksni su i uvelike ovise o kulturnom
naslijeđu, rasi, zemlji pa i o regiji. Negdje je odlika puno jesti i biti debeo
jer to znaći biti zdrav, dok je drugdje obrnuto. Temeljno je pravilo - ne
prepustiti se pretjerivanju s hranom, isto kao što žene ne trebaju podleći
čarima čokoladnog deserta.
Ne idite gladni u goste
Zašto? Jer vas drži psihologija da se što prije bacite na jelo a sve drugo
je sporedno. Evo nekoliko preporuka kako odoljeti golemim količinama
ponuđene hrane i pića tijekom blagdana:
● jedite više puta sasvim malo
● nemojte krenuti u goste gladni
● nemojte počistiti tanjur
● emocionalno stanje trebate rješavati bez uzimanja jela
● nemojte puniti hladnjak preko blagdana
● budite umjereni u piću jer i alkohol nosi goleme kalorije
● uzmite samo jedan kolać ili neku drugu slasticu
Kako se najbolje suzdržavati tijekom blagdana? Sve što je ponuđeno,
gledajte, uživajte i napasite svoje oči, ali nemojte trpati u svoj želudac
jer će vam se desiti fenomen da što više trpate, više ćete tražiti. Naime,
želudac je vreća bez dna.
Nepodnošljiva lakoća žderanja
Mnogi blagdane mrze zbog toga jer se ništa ne radi, a gdje god dođete
samo se nudi hrana i piće. Osim toga, mediji, a među njima osobito
televizijske kuće, serviraju velike doze propagande u kojoj su hrana, piće i
slastice zauzeli najviše prostora. Poznati trgovački lanci shopping centara
pred blagdane prodaju najviše namirnica i tako podmire sve deficite iz
tekuće godine. Sve poruke svode se na jedno - jedite više, jedite bolje,
dođite k nama jer ćete vaš novac najbolje potro-šiti upravo na hranu.
Ispraznite skladišta i sve prenesite kući. Mnogi pune smočnice kao da je
sudnji dan, a vrijedne domaćice prave po 20 vrsta kolača da ne bi slučajno
168
zaostale za susjedama. Kod toga se ne zna što je gore (čitaj kaloričnije)
- svinjetina, suhi kolači, kolači s orasima ili kremasti kolači. Orehnjača,
makovnjača - sve je puno masnoće, a o pečenju i drugim mesnim jelima
da i ne govorimo. Sve se obilato zaljeva s alkoholom a alkohol je odmah
iza masti po kalorijama.
Pred i za vrijeme Božićnih blagdana nitko ne misli na prekoračenje
kalorijskog unosa, nitko ne misli na obroke jer zapravo jede se cijeli dan.
Blagdansko raspoloženje je posebno i rijetko tko mu može odoljeti, ali to
ne znaći da je popunjavanje želuca glavno obilježje tog raspoloženja.
Odmor od masne zimske hrane
Na selu i u prigradskim naseljima - svinjokolja. Sve se puši od vručih
svinjskih polovica i kotlova gdje se slanina pretvara u mast i čvarke. Pune
se češnjovke i po lijepom starom običaju susjedima se nosi krvavica neka
se nađe za večeru. Ako se slučajno štedi na veterinarskom pregledu, može
se »omaknuti« i trihineloza koja se svake godine iznova vraća. Glavno
jelo i na selu i u gradu jest meso, a u našim prilikama to je svinjetina.
Treba li spominjati da je upravo svinjsko meso i jedno od najmasnijih i
najkaloričnijih? No, nisu u pitanju samo kalorične namirnice, već ukupna
količina dnevnih namirnica. Hoću reći, previše se jede, a premalo radi
ili, budimo pošteni . ništa se ne radi. Najveći posao muškaraca u to
vrijeme je rukovanje daljinskim upravljačem i okretanje automobilskog
volana. Žene su donekle u prednosti jer se motaju po kuhinji, serviraju
jelo, primaju goste, no kod toga su više izložene primamljivim komadima
mesa, obrescima kolača, ostacima krema... Blagdansko ponašanje je
tradicionalno i bojim se da se tu ništa ne može promijeniti.
Blagdani ne moraju mijenjati baš sve, ne moraju remetiti vaš ustaljeni način
življenja, zapravo, trebalo bi biti obrnuto, odnosno da vaš način života
djelomično mijenja blagdane! Opustite se, dakle, ne jurite po shopping
centrima, neka blagdani budu vaši. Tako nećete morati smrknuti čelo i reći
prijatelju - kako mrzite blagdane! Blagdani koštaju najviše zbog suvišnih
namirnica što naravno, dovodi do akutne oskudice novca u siječnju. A
siječanj je prokleto dug i čini se da mu nema kraja. Tako nam se bakanalije
u prosincu svete pa će biti dovoljno dobar i grah iz limenke s dimljenim
svinjskim nogicama. Da bi predblagdanska večera bila originalna, a prije
svega malokalorična, ispecite jesensku tikvu ili narežite krumpire na
ploške i pecite ih u pećnici ili na ugrijanoj ploči. Kad su ploške gotove,
lagano ih posolite, a za one koji nemaju viška kilograma dozvoljen je tanki
namaz maslaca.
169
Takva večera bi, primjerice, mogla biti ugodan odmor od masne zimske
hrane na koju smo navikli tijekom blagdanskih večera. Nemojte zaboraviti
da se pečena tikva (nakon gnječenja) može dodati pire krumpiru i drugim
jelima i tada do izražaja dolazi lijepa žuta boja. Sve može biti drukčije
Samo malo odstupanje od ustaljenih recepata koji nam zapravo dolaze iz
vremena kada uopće nije bilo važno koliko imate kilograma, dovoljno je da
se promijeni ne samo kalorijska vrijednost, već i izgled jela. Možda je goli
britanski kuhar Jamie Olivieri planetarno uspio samo zato što je izašao iz
tradicionalne kuhinje, skinuo glupu bijelu kapu i zorno pokazao kako sve
može biti drukčije, a ipak dovoljno ukusno da bi za ljude bilo i privlačno.
Traže se, dakle, promjene, a za njega ne postoji pisani recept jer njegovo
jelo postaje njegova improvizacija ili, ako smijem reći - kreacija. Čak kad
se veliki losos umota prvo u začine, a potom u novine, omota špagom
i stavi na roštilj koji je smješten na pješčanoj plaži, rezultat je izvrstan,
ukusno meso se komada i jede prstima, a društvo uživa i više nego da
sjedi za stolom luksuznog hotela.
Ovom usporedbom htio sam čitateljstvu poručiti sljedeće - ne robujte
klišeju blagdana, već ga učinite radosnim uz niz iznenađenja, inovacija
i improvizacija. Jamie ima maštu i što si više oduška daje pokazuje kako
hrana pruža bezbrojne mogu ćnosti koje najčešće ostaju neiskorištene jer
smo navikli na makovnjaču, orehnjaču, na češnjovke i sarmu.
Uvjeravam vas da ima dosta ljudi koji tijekom blagdana nabace i po 3 kg, a
mnogima će taj višak ostati kao trajna uspomena na 2006. godinu. Njihova
logika je jednostavna - ovi naši blagdani su samo jednom godišnje i zašto
bi tada apstinirao od ića i pića?! Premda je to obična floskula, rijetko tko
se pokušava oduprijeti. Ima još jedan problem; blagdani su vrijeme kada
bi trebalo što više biti u šetnji, na svježem zraku, dakle, na skijanju, a ne u
toploj sobi i uz TV program. Skoro sam zaboravio spomenuti kratku šetnju
do videoteke s novim filmovima i, naravno, sjedenje ispred računala.
Volite li bakalar?
Najvrjednije jelo iz bogate blagdanske tradicije je svakako bakalar. Ne
samo zato što je to nemrsno jelo, već i zbog činjenice da je meso bakalara
najvrijednije među svim proizvodima animalnog podrijetla. O specifičnom
okusu nije potrebno ni govoriti. Već površna usporedba bakalara, govedine
i piletine pokazuje superiornost ove ribe. Dok meso bakalara sadrži 38%
kvalitetnih proteina, piletina ima 21%, a govedina 19%. Istovremeno,
meso bakalara je najmanje masno što istovremeno znaći i najmanje
170
kalorično. Bakalar, naime, ima oko 1%, govedina oko 13%, a piletina oko
7% masti. U toj masti i govedina i piletina sadrže obilje zasićenih masnoća
i kolesterola, dok masti bakalara koje su u ukupnom iznosu zanemarive
sadrže i omega-3 masne kiseline u čiju ljekovitost ne treba sumnjati. Ako
se kvaliteta mjeri prema sadržaju vrijednih minerala, a u ovom slučaju
kalcija, onda bakalar sadrži 60 mg, govedina, 10 mg, a piletina 15 mg. No,
ipak je najzanimljiviji jestivi dio; bakalar ima oko 85 posto, govedina oko
77 posto, a piletina oko 70 posto. Dok je kalorijska vrijednost bakalara
160 kcal, govedina ima 195 kcal, a piletina 145 kcal na 100 grama. Kao
.to je manje-više poznato, pravi bakalar (Gadus morrhua) dolazi nam u
osušenom stanju iz Norveške, ali na tom putu se mogu umiješati razni
trgovci koji nam pod cijenu skupog (pravog) bakalara znaju na police
samoposluga staviti i manje vrijednu ribu. Najvažnija razlika je u veličini
jer i kad se osuši pravi bakalar je osjetno veći od raznih zamjena. Iz toga
nije teško zaključiti da je filet pravog bakalara najveći što ga komercijalno
čini vrlo atraktivnim.
Zbog visoke cijene takav bakalar zna ležati po skladištima i 2-3 godine
odnosno sve dok se ne proda. Nije teško zamisliti što se za to vrijeme
mo.e dogoditi ribi, bez obzira .to je dobro osušena i »tvrda kao kost«.
Kupcima blagdanske ribe nije toliko važna kategorizacija po kvaliteti,
ali upravo u tome se krije zarada trgovaca. Zapravo, iz toga nije teško
zaključiti da se svaka ljubav skupo plaća. Tehnologija sušenja bakalara
je pravo umijeće koje zahtijeva vješte ruke, razna pomoćna sredstva
(suha salamura) I dugo sušenje na zraku, dakle, nešto slično našem
pršutu. Bakalar određene dužine se odmah nakon ulova na brodu čisti i
soli te slaže u posebne kontejnere i to tako da jedan sloj pokriva drugog
u križ.. Prosječno se tako obrađeni bakalar može držati dva tjedna, a
onda mora ići ili na prirodno ili prisilno sušenje. Novim propisom iz 2003.
godine minimalna veličina uhvaćenog bakalara u SAD-u mora biti 23 inča
odnosno oko 58 cm. Jasno, što je veći to je bolji i skuplji.
Može li bakalar biti izvorom infekcije odnosno intoksikacije? Premda su
u literaturi opisani neki slučajevi, u pravilu takvih problema nema ako
se poštuju temeljna pravila pakiranja i držanja. Naime, proces soljenja i
naglog sušenja sprječava rast bakterija, a budući da se bakalar priređuje
prvo namakanjem pa potom kuhanjem koje dugo traje, mogućnost
intoksikacije s eventualnim trovačima hrane je minimalna. Postoji velika
razlika u krajnjem okusu ako se riba soli isključivo čistom morskom soli
ili smjesom (salamurom) koja sadrži razne dodatke i aromatično bilje
(začine). Prema načinu soljenja i pripreme dobri znalci mogu prepoznati
171
iz koje zemlje bakalar dolazi. Nešto slično kao što kod nas ljubitelji pečene
janjetine znaju prepoznati iz kojeg kraja Hrvatske janje potječe.
Što uzeti a što odbiti?
Ili jedite sve što vam se nudi ili odbijte sve uz hladan osmijeh i čašu u
ruci u kojoj se nalazi samo izvorska voda. Održavati nekakvu sredinu s
doziranjem unosa namirnica jako je teško i to mogu samo posebni ljudi.
Izbjegavati višak namirnica, a kod toga ne biti neugodan ili čak smiješan
vrlo je teško, no moramo priznati nekome to ipak uspijeva. Pokušat ćemo
ovdje dati neke natuknice kako se to radi.
.- Ako potpuno izostavite svinjsko meso (šunka, kobasice, slanina),
a umjesto toga koristite puretinu, kuhano povrće I suho voće napravili
ste veliku stvar jer puretina ima samo 208 kcal na 100 g. Ukupni dnevni
kalorijski unos bit će puno manji.
.- Umaci i kremasti kolači kao i razne punjene namirnice u pravilu su
kalorijske bombe pa je dobro izbjeći ih. Posebno oprez sa salatama u
kojima je podloga majoneza.
.- Ako idete u goste, prethodno pojedite nešto iz vašeg hladnjaka pa nećete
navaliti na masne kobasice, pršut i odreske kod prijatelja. Tek toliko da
niste gladni. A u gostima sve probajte, ali se nikako nemojte najesti.
.- Preko blagdana smanjite broj dnevnih obroka i količinu namirnica u
njima. Vrlo je važno da doručkujete, ali ostali obroci neka budu minijaturni.
Za večeru voćna salata ili voćni jogurt. Kolači ne moraju biti iza svakog
obroka.
.- Što se tiće alkoholnih pića, najbolje da odredite dnevnu dozu (izraženo
u čašama) i toga se držite bez obzira je li riječ o vinu, pivu ili žestokim
pićima. Nisam mislio predbacivati vašem dobrom raspoloženju, već
naprosto upozoriti da alkohol nakon masnoća ima najveću kalorijsku
vrijednost (sedam kcal po gramu).
.- Nije problem što ćete se u jednom danu najesti i napiti, ali jest problem
što se praktično cijeli prosinac slavi (u uredu, kod kuće, kod prijatelja,
roditelja i druge rodbine). Ludnica od jela i pića traje danima pa i tjednima.
A kao što je čitateljstvu dobro poznato, višak kalorija se slaže u obliku
sala.
.- Ako se danas najedete i napijete do mile volje, a sutra cijeli dan gladujete
(jer se kažnjavate za nesmotrenost), zapravo niste ništa postigli osim što
ste pokvarili vaše raspoloženje. Naime, nakon preskakanja obroka toliko
izgladnite da kod sljedećeg obroka sve vratite natrag.
.-Pijte puno tekućine jer se vrlo često osjećaj gladi i žeđi zamijeni. Ispiranje
172
tijela višestruko se isplati; prikriva se glad, tijelo se oslobađa toksičnih
tvari i sve tjelesne funkcije dobro rade.
.- Nemojte gledati TV emisije uvrnutog engleskog kuhara Jamiea Olivera
koji očito u ljudima pobuđuje glad za jelom.
KAD KRENE SEZONA OTROVANJA HRANOM
Meso je lako kvarljiva namirnica koja za vrijeme ljetnih vrućina može
postati izvorom intoksikacija. Svatko ima termometar u kući, ali
malo tko ima ubodni termometar za meso a bez njega nikad ne znate
jeli meso pečeno ili ne. Meso je lako kvarljiva namirnica koja u sebi
sadrži idealnu podlogu (krv) za razvoj mikroba, pa se pogreške u
pripremi i pečenju mogu skupo platiti
Bakterije E. Coli i Salmonela nikad ne spavaju
Svi su ljubitelji roštiljanja uvjereni u svoje znanje, a istina je zapravo na
sasvim suprotnoj strani. Zbog toga svake godine stradaju desetine članova
obitelji kao žrtve intoksikacije s toksinima bakterije E. Coli. Primjerice u
SAD gdje je izmišljen ubodni termometar svake godine strada 5-6 tisuća
ljudi zbog toga što je meso pljeskavica u sredini ostalo krvavo..Slično je
s sladoledom; u jednom kineskom restoranu, gdje su gosti jeli »pohani
sladoled« bilo je ukupno oko 600 oboljelih! Da tipični zagađivač hrane
salmonela u srcu turističke sezone može napraviti svojevrsni lom u
regiji dokaz je slučaj koji se dogodio nedavno u Istri, kada je na kraju
intoksikacija zahvatila 18 djelatnika jedne poznate ugostiteljske kuće..
Zatim je slijedio slučaj salmoneloze u kompleksu hotela »Solaris«, pa
onda i drugi slučajevi. Razlog nehigijena u obradi namirnica, rad osoblja
na crno (bez sanitarnog pregleda), zastarjela oprema itd
Atavističku sklonost da meso pečemo na roštilju u otvorenom prostoru,
a potom konzumiramo u društvu bez posebnog pribora za jelo, prenosi
se s generacije na generaciju uz spore tehnološke i tehničke pomake.
Zanimljivo, svi su protagonisti roštiljanja uvjereni u svoje znanje, no to je
vrlo daleko od istine. Svatko ima svoju teoriju pripreme, pečenja, kvalitete
i prethodne pripreme mesa, mjera sigurnosti po zdravlje, boje... No, meso
da bi bilo pečeno u sredini mora postići minimalnu temperaturu od 72 C u
trajanju od 20 sekundi, tj mora posiviti a sve ostalo su puste priče..
173
A da se greške događaju najbolje se vidi iz statističkih podataka o
pojavnosti ljetnih intoksikacija. Kad već nemamo domaće statističke
podatke o broju ljubitelja roštilja kao i broju svih intoksikacija hranom,
poslužimo se američkim podacima koje objavljuje Centar za kontrolu i
prevenciju bolesti. Svake godine u SAD-u intoksikaciju hranom doživi 76
milijuna ljudi od kojih se hospitalizira 325.000, a više od 5000 oboljelih
umire. Kod toga sam svakako dužan čitatelju dati pojašnjenje da je riječ
o zemlji najviše tehnološke razvijenosti, gdje postoji higijenski standard i
gdje se koriste sva suvremena sredstva za sigurnost namirnica. Najčešći
uzročnik nije salmonela koja muči hrvatske zdravstvene vlasti, već trovač
hrane pod poznatom oznakom E-coli (Esherichia coli). Istovremeno valja
reći da je mljeveno meso i najveći izvor intoksikacija. E-coli je uzročnik
koji se normalno nalazi u crijevima životinja i ljudi gdje je u pravilu potpuno
bezopasan. No kad zaostane nakon termičke obrade hrane ili kada se
namirnice konzumiraju u sirovom obliku (primjerice salata od špinata)
postaje vrlo opasan pa i smrtonosan osobito za malu djecu i starije osobe.
Primjerice, tijekom rujna 2006 godine u 2 savezne države SAD (Meryland
i Visconsin) izbila je prava epidemija otrovanja zbog konzumiranja špinata
u sirovom stanju (na salatu) jer je tijekom prerade i smrzavanja došlo do
kontaminacije. Obolilo je preko 100 osoba a jedna je i umrla.
Naročito je opasan jedan soj te bakterije (O157:H7) koji proizvodi
opako snažan toksin. Što je namirnica jače kontaminirana u crijevima
će se bakterije više umnožiti i naravno izdvojiti više toksina. Izvorom
intoksikacije mogu biti praktično sve namirnice, ali najčešće one koje se
konzumiraju nepasterizirane (mlijeko i mliječne prerađevine), nedovoljno
pečene ili kuhane (meso i mesne prerađevine), prosušene kobasice pa i
zelena salata koja nije dobro oprana. Može biti kontaminirano i pivo ako
je na liniji punjenja boca zatajio proces pasterizacije. Povračanje, slabost,
znojenje, grčevi u crijevima, proljev - sigurni su znakovi koji kažu da hitno
treba potražiti liječničku pomoć.
Je li najbolje kad je krvavo?
Može li se zaista stradati tako naivno kao primjerice, od konzumiranja
jednog nedovoljno pečenog hamburgera? Naravno da može, uz sve ostale
koji će toga dana konzumirati iste slabo pečene mesne specijalitete. Ključna
(kobna) predrasuda jest da sve što se izlaže vatri mora biti sterilno, a ako
se k tome okrene 2-3 puta, na toj žeravici ne bi preživio ni jedan mikrob!
Naravno to nije točno jer kada se na jakoj vatri stvori kora od pregorenog
mesa, sredina dugo može biti zaštićena od visokih temperatura. Zbog
174
istog razloga može biti opasna piletina pečena u mikrovalki jer kao što je
poznato, mikrovalovi ne mogu zahvatiti meso iza kosti.
Druga predrasuda jest da je meso najbolje kad je malo krvavo. Postoji
skupina stručnjaka za roštiljanje mesa koja ide u drugu krajnost pa umjesto
pečenog imamo - izgoreno meso. A sve zbog toga što malo tko ima volju
nabaviti ubodni termometar i kontrolirati unutarnju temperaturu u komadu
mesa, što je zapravo jedina garancija da sigurno jedete i vi i vaša obitelj.
Naime, kad je riječ o dobro pečenom mesu, mjerodavna je mikrobiologija
koja je odavno postavila vrlo oštre kriterije kad je meso stvarno pečeno.
To je dokazano pokusima i tu nema više nikakve dvojbe. Pravila se drže
svi kuhari boljih hotela jer žele biti sigurni da se neće dogoditi ono najgore
u kojem slučaju oni gube posao. Ali, pitam vas, kome od nas pada na
um koristiti ubodni termometar kad izađemo uz obalu rijeke ili jezera i
teškom mukom sklopimo sav taj pribor za roštiljanje? Svi se prave mudri
i dijele savjete kako bi meso trebalo izgledati jer su to negdje pročitali.
Da ne bi svaki od stručnjaka (i nestručnjaka) imao neko svoje mišljenje,
pobrinuli su se istraživači poznate Klinike Mayo iz Rochestera, koja je
obavila vrlo detaljna ispitivanja. Najveći broj opasnih trovača hrane može
se ubiti temperaturama u rasponu od 60 - 72 C, ali uz nekoliko preduvjeta;
da je temperatura postignuta u sredini komada (pljeskavice), te da se
ta temperatura održi dovoljno dugo. A to ćete provjeriti upravo ubodnim
termometrom. Kad je riječ o pljeskavicama i kobasama s roštilja, potrebna
je gornja granica, odnosno 72 C, u trajanju od 15 sekundi. Ako je riječ o
piletini, debljim komadima, potrebno je postizanje unutarnje temperature
od najmanje 75 C u trajanju od 20 sekundi. Tzv kosani odrezak tartar
karakterističan po sirovom mesu skinut s jelovnika poznatih restorana u
Los Angelesu i New Yorku upravo zbog čestih trovanja s toksinima B-
coli. U silnom strahu od odgovornosti za otrovanje ljudi, vlasnici su našli
najjeftinije rješenje - brisanje tog jela iz jelovnika. Ako pak neki ugledni gost
inzistira na kosanom odresku, može ga dobiti uz vlastitu odgovornost.
Za ljubitelje sočnih pljeskavica nema nikakve dileme o tome što jesti
- »slabije« ili »jače« pečeno; radite što god hoćete ili pecite kako vam
se sviđa, ali neka u središnjem dijelu bude postignuta temperatura od
najmanje 72 C u trajanju od 15 sekundi. Praktična zamjenska metoda
koja nije sasvim sigurna jest – na prerezu meso mora biti potpuno sivo bez
tragova ružičastog (krvavog). Uzročnik ljetnih intoksikacija B-coli tipičan
je trovač hrane, širi se mehanički putem prljavih ruku koje su (primjerice
prijenos svježeg kruha rukama) glavni izvor intoksikacije. Bilo je u SAD-
u slučajeva pripreme banketa za 500 osoba kad je samo jedna osoba u
175
kuhinji bila inficirana, a nastalo je opasno (masovno) otrovanje. Nedavni
slučajevi intoksikacija na Jadranu na dramatičan način upozoravaju kako
je sve moguće i u elitnim hotelima, a može se čak dogoditi da takvi slučajevi
otjeraju goste. Upravo zbog toga postoji redovna kontrola zaposlenog
osoblja, koja mora biti okosnica svake preventive.
Osam savjeta za zdrav roštilj
.- Premda mnogi kažu da bez drvenog ugljena nema kvalitetnog roštilja,
to je jedno od lošijih rješenja u svezi sigurnosti, ne samo zbog direktnog
kontakta izgorene masnoće s mesom, već i zbog mogućnosti pregorijevanja
mesa što opet nije dobro jer se time povećava koncentracija karcinogenih
tvari.
.- Dobro očistite rešetku na kojoj se meso izlaže visokim temperaturama.
Najbolje rješenje je čelićna četka koja će skinuti sve zaostale dijelove
pregorenih namirnica. Kad je mehaničko čišćenje gotovo, prevucite preko
komadić kožice od slanine.
.- Ugrijte rešetku prije polaganja mesa i nastojite da ne bude otvorenog
plamena. Svrha ovog poteza jest da se ubiju svi mikrobi koji su se razvili
na ostacima od prošlog prženja.
.- Prije pripreme za roštilj, meso valja odmrznuti. To učinite u hladnjaku,
a ne na sobnoj temperaturi jer se tako onemogućuje razvitak mikroflore
razlaganja. Pecite meso odmah nakon odmrzavanja; vraćanje u hladnjak
nije poželjno.
.- Držite se reda; prvo stavite one komade koji se moraju najdulje peći
jer su veliki ili debeli, a zatim sve ostalo. Tamo gdje rešetka najbolje grije
(sredina) treba položiti najdeblje komade mesa. Kobasice se mogu peći
sa strane. Vaš termometar ubodite u najdeblji srednji dio mesa i točno
pratite postignutu temperaturu. Kad se postigne radna temperatura od 72
stupnja, kroz 20 sekundi meso se može okrenuti i pomaknuti prema kraju
rešetke.
.- Nikada ne mješajte sirovo i pečeno meso i shodno tome ne stavljajte
pečeno meso u posudu gdje je prethodno bilo sirovo jer može doći do
rekontaminacije. Preporučuje se prethodno pranje posude.
.-Ako meso prethodno marinirate (netko ostavi u marinadi preko noći),
komadi će postati mekši, sočniji i ukusniji. U tekućinu za mariniranje,
pored začina, može se staviti vino, sojin umak, maslinovo ulje ili druge
aromatične tvari.
.-Na roštilju pečena piletina izvrstan je (dijetetski) mesni prilog svim jelima
pod uvjetom da se pažljivo mjeri postignuta temperatura u najdebljim
dijelovima mesa (bedro, prsa).
176
Trovači hrane (B-coli i salmonela) česta su pojava u ljetnim mjesecima, a
najčešće su rezultat aljkavog i nehigijenskog rada bilo onoga tko obrađuje
meso za roštilj ili se to meso inficira naknadno kod manipulacije. Njihova
značajka jest naglo razmnožavanje (dupliranje broja stanica se postiže za
svega 20 minuta), što znaći da se nakon inicijalnog zagađenja za svega
par sati mogu namnožiti toliko da su u stanju izazvati ozbiljne zdravstvene
probleme. Ništa nije sigurno dok se za sigurnost ne pobrinete sami (ako
već netko drugi nije). Zato prije roštiljanja nabavite ubodni termometar i
otvorite oči.
Na otvorenom roštilju s drvenim ugljenom, za vrijeme roštiljanja meso
se stalno okreće, što omogućuje da gotovo idealno budu napunjene
kondenzatima dima o čijoj strukturi bolje da ovdje ne govorimo jer bi
vas mogla zaboljeti glava. Neki suvremeni restorani čija su specijalnost
namirnice s roštilja imaju solidno rješenje, jer je izvor topline odijeljen je
od dima ukošenim žljebovima tako da masnoća iz mesa ne ide dolje na
vatru već se lako i brzo odvodi u posudu, gdje se zapravo dobiva juha
od mesa (što je dobra podloga za prelivanje lepinje). Vatra za meso nije
opasna ako ne gori mast. Nikako ne može biti jednaka dužina trajanja
pečenja; ,što su komadi mesa manji, potrebno je kraće vrijeme i obrnuto
zbog čega se, primjerice, tovljena purica peče po nekoliko sati, odnosno
sve dok se u najdubljim mišićnim dijelovima ne postigne odgovarajuća
temperatura. Za razliku od crvenog mesa, riba je manje kontaminirana
pa su već temperature od oko 65 C u trajanju od 30 sekundi dovoljne za
postizanje sigurnosti.
Trovači imaju vezu s fekalijama
Želite li se solidno otrovati i kod toga pomisliti da vam je zaista došao kraj,
naručite u ljetnim mjesecima krvav kosani odrezak! Naime, ovaj gurmanski
specijalitet je neslavan jer osobe koje ga pripremaju mogu doći u kontakt s
fekalijama bilo direktno bilo indirektno (primjerice, rukom muženo mlijeko)
ili putem plodova koji rastu blizu zemlje (jagode, klice, špinat). Problem
mljevenog (kosanog) mesa jest u tome što se klice trovača s površine
presele u unutrašnjost mesa i naglo razmnože na velikoj površini. Ako
se slabo peče, unutrašnjost ostane krvava i samo pogoduje daljnjem
razmnožavanju trovača, a što više bakterija - toliko više njihovih toksina.
Budući da su bakterije B-coli obilato prisutne u fekalijama oboljele osobe,
sasvim je jasno da je nehigijena pri manipulaciji s namirnicama ključna
stvar. A pranje ruku nakon upotrebe WC-a, nakon obrade sirovog mesa,
poslova s zemljom najvažnija su predohrana. Problem salmoneloze
177
zbog konzumiranja piletine jest kontaminacija mesa s fekalijama prilikom
vađenja utrobe. Isto tako jedina garancija da ne dobijete salmonelozu od
jaja jeste da su ona dovoljno pečena ili kuhana. A oni koji konzumiraju
sirova jaja uvijek ponovno reskiraju.

CD-ROM „Tajne zdrave prehrane“ možete nabaviti na telefon 1 6688

611 i GSM 091 / 511 8334

178 179
180 181
 _______________________III POGLAVLJE______________________

HEGEMONIJA
MULTINACIONALNIH
KOMPANIJA

VIŠE HRANE TRAŽI VIŠE GENETIKE, A VIŠE GENETIKE

DONOSI VIŠE NOVCA...
DOK SE AMERIKA i EU SPORE OKO GM HRANE,
KINA GRABI SVE
KAMO ŠETA TAJNA FORMULA COCA COLE
KORISTI I ŠTETE OD LIJEKOVA
ADITIVI U CIGARETAMA - VRAG U VREČI

182 183
VIŠE HRANE TRAŽI VIŠE GENETIKE, A VIŠE hrane“. On se ne pita što će s tom hranom biti kasnije, glavno je izbaciti
je iz skladišta..Normalno Bush je naftaš i trgovac i pitanje je zašto bi ga
GENETIKE DONOSI VIŠE NOVCA... trebalo zanimati zdravlje ljudi i globalno kontaminiranje.
Zašto EU neće razmišljati na američki način? Ako odbiješ GM hranu
Je li genetika u službi profita?
nisi za napredak. Jumbo plakati «vi upravo ulazite u Hrvatsku- zemlju
zdrave hrane» nisu više aktualni..
Biotehnologija je jedna od najperspektivnijih disciplina znanosti koja je
i do sada zadužila čovječanstvo ali izgleda tek će ga zadužiti u bliskoj
Odbiti znači biti protiv napretka?
budućnosti. Ona daje mnogo, obećava mnogo osobito kada su u pitanju
genski lijekovi. Kao istraživač nikad nisam bio protiv te discipline, ali kad
SAD je svjetski lider u proizvodnji GM hrane - čak 71 % soje i 34 %
ona u rukama kapitala «podivlja» i stavlja se u službu profita, ona gubi svoj
kukuruza genetski je promijenjeno. Budući da ima velike rezerve, SAD
smisao. Kada se djeci daje prozak onda znanost nije u svrhu humanosti,
je i veliki izvoznik sirovina. Da bi se prihvatio novi urod treba isprazniti
već u svrhu jednostavnog profita. Ogromne zalihe lijekova treba negdje
goleme silose. Kamo? U treće zemlje, naravno.
potrošiti pa koga briga ako su ti potrošači djeca. Ako se tamiflu masovno
proda čak i preko humanitarnih organizacija s svrhom da zaštiti ljude od
Na uzorku od 7228 osoba CNN je obavio istraživanje odgovora
moguće epidemije ptičje gripe a pri tome je poznato da taj lijek uopće
svojih čitatelja na pitanje „tko ima koristi od GM hrane“?. Rezultati su
ne djeluje protiv takvog virusa, onda tu nema razgovora o znanosti, etici
upravo „europski“, odnosno kontra Bushovog nediplomatskog pritiska.
ili drugim kategorijama jer je riječ o običnom iskorištavanju masovne
Nedvojbeno administracija pritisnuta jakim lobijem (Monsanto) pritišće EU,
panike zbog mogućnosti pandemije. Ili ako hoćete preciznije to je kriminal
dok prosjećni Amerikanci misle slično kao i Europljani. EU je definitivno
posuđen iz filma «Treći čovjek» Karola Reeda. Ukratko; biotehnologija
odbila Bushovu inicijativu izrečenu na konferenciji o biotehnologiji u
kao znanstvena disciplina DA ali lopovluk multinacionalki NE..
Washingtonu da „GM hrana služi za prehranu gladnih usta Afrike”.
Mogućnosti izbora genetski modificirane hrane koja će se slobodno
Naravno, za nas u Hrvatskoj puno je važnije pitanje zašto nismo zajedno
uvoziti i plasirati uz jedini uvjet da će biti posebno deklarirana,
u EU. Na Bushovu poruku upozorenja parlamentima država EU da paze
popuštanje je međunarodnom industrijskom lobiju koji je na mala
što rade i da je takav odbojni stav protiv razvitka biotehnologije, predsjednik
vrata uveo u zelenu oazu Hrvatske visoko-kontaminiranu tehnologiju
Komisije EU-a Finac Reijo Kemppinen slegnuo je ramenima i rekao kako
koja više nikad neće izaći van..
se EU i SAD jednostavno razlikuju u gledanjima! Naime, EU podržava
pravo svojih članica na drukčija razmišljanja. No, već sutradan stigli su iz
Više hrane, znaći više genetike, više genetike znaći više novca i krug je
Bruxellesa još oštriji tonovi; glasnogovornik te iste Komisije rekao je da
zatvoren! Vrlo je vjerojatno da su resursi naše hrane još posve netaknuti, ali
„sugestije iz Washingtona jednostavno nisu istinite“.
s obzirom da se u Hrvatsku godišnje uveze sirovina i namirnica za milijardu
dolara sasvim je izvjesno da odavno dobivamo i genetski modificirane
„Nije istina da smo protiv biotehnologije ili protiv afričkih slabo razvijenih
namirnice. U pitanju je dakle čista ekonomska korist, odnosno veći prinos
zemalja. Tim istim zemljama dali smo sedam puta veću pomoć od SAD-
po jedinici površine, poboljšanje kvalitete kultura (veličine i boje plodova,
a“. On je dodao sljedeće – „svakom ozbiljnom stručnjaku za GM hranu
sočnosti, otpornosti).
jasno je da nema nikakvih dokaza kako takva hrana bolje može nahraniti
svijet od sadašnje agro- znanosti”.Barijera prema GM hrani, koju je EU
Genetska manipulacija je tako postala moćno oružje u rukama industrije, a
postavila Amerikancima još prije pet godina, velika je kost u grlu odnosa
inženjeri genetičari tražene profesije..Zanimljivo je kako nisu isti parametri
jer se zgranuti Amerikanci pitaju zašto EU ne razmišlja na američki na
za hranu steriliziranu ozračivanjem i genetski modificiranu hranu. Naime,
način. Predsjednik Bush je na konferenciji o biotehnologiji bio vrlo oštar
nakon kampanje protiv ozračivanja hrane, sve vlade zemalja članica WHO-
prema EU izrekavši, među ostalim, i sljedeće: „Djelujući na temelju
a, postigle su konsenzus da se sirovine obrađene zračenjem deklariraju
neznanstvenih i neutemeljenih strahova, EU je blokirao izvoz naše GM

184 185
kao takve pa danas postoji oznaka na etiketama osobito sjemena izačina
“Treated with ionising radiation” ili “Iradiated”. Kod genetske manipulacije
toga nema. Ako se pogleda ponašanje čovjeka u bližoj povijesti, onda se
loše piše jer u prirodi čovjeka jest da zaviri u bocu bez obzira što će se
iza toga dogoditi.
Druga strana medalje jest osjetljivost javnosti kad je u pitanju hrana, koja
je porasla do neviđenih razmjera, a najveći povod je bila nedavna histerija
oko kravljeg ludila koja je jasno dala do znanja što se sve može dogoditi
preko tanjura. Kad je 1940. godine otkriven DDT, cijeli svijet je „pljeskao“
novom otkriću jer se tim insekticidom karakterističnog mirisa elegantno
riješilo pitanje malarije i žute groznice, koje su, osobito u tropskim
dijelovima svijeta, kosile milijune ljudi. To kemijsko sredstvo riješilo je i
pitanje pjegavog tifusa koji prenose uši. Istina je da DDT učinkovito ubija
komarce, uši i brojne druge insekte, ali tada nitko nije ni sanjao da postoji
i »druga« strana medalje, a niti je u to htio vjerovati. Oči javnosti je otvorila
12 godina kasnije knjiga američke liječnice Rachel Carson pod nazivom
»Silent Spring«, koja se „drznula“ upozoriti što DDT zapravo znaći za
okoliš pa je prva koristila izraz »biocid«. Kao što je čitateljstvu poznato,
1973. godine DDT je zbog katastrofalnog djelovanja na ostale životinjske
vrste (ptice, pčele, leptire) bio zabranjen. Njegovi štetni učinci na čovjeka,
osobito na djecu i trudnice, otkriveni su mnogo kasnije o čemu postoji
vjerodostojna literatura, a negativni učinci osjete se i danas.
Je li Hrvatska zemlja zdrave hrane?
Ova uvodna priča tipična je za ponašanje čovjeka i ponavlja se kod
genetski modificirane hrane. Kako? Hrvatska na ulazu iz Slovenije ima
jumbo plakat s oznakom „Zemlja zdrave hrane“, a takav jumbo se mogao
vidjeti i na nekim drugim mjestima duž naše obale. Vi upravo ulazite u
zemlju zdrave hrane i netaknute prirode - trebala je biti vodeća poruka
u privlačenju zapadnih gostiju. Plakati su stari par godina i nažalost nisu
više aktualni. Donošenje Zakona o hrani i usvajanjem mogućnosti izbora
genetski modificirane hrane koja će se slobodno uvoziti i plasirati uz
jedini uvjet da će biti posebno deklarirana, popuštanje je međunarodnom
industrijskom lobiju koji je na mala vrata uveo u zelenu oazu Hrvatske
visoko kontaminiranu tehnologiju koja više nikad neće izaći. Postavlja
se, naime, pitanje zašto kod tako osjetljive odluke nismo slijedili primjer
europskih zemalja koje su bile znatno opreznije i kritičnije. Čak i veliki
saveznik SAD-a Velika Britanija, pružila je žestoki otpor genetski
modificiranim proizvodima jer je na svojim leđima iskusila što znači krivi
186
potez kao što je bila proizvodnja koštanog brašna od krava oboljelih od
BSE i leševa ovaca oboljelih od bolesti scrapie.
Mnogi misle da je genetska modifikacija hrane »nova« tehnika i da je to
isto što i križanje pasmina ili hibridizacija biljaka. Nažalost, to su uvriježene
zablude! Križanje pasmina životinja ili hibridizacija biljnih vrsta nisu
povezane s manipulacijom gena pa djeluju u odnosu na pravu genetsku
manipulaciju kao dječja bajka. Genetska manipulacija podrazumijeva
strukturne promjene, odnosno vađenje selektiranih gena iz jednog
organizma (životinje, biljke, insekta, bakterije, virusa, ribe) i umjetno
prebacivanje u kompletno druge vrste (primjerice soju) što za posljedicu
ima promjenu pojedinih svojstava. Temeljna razlika u načinu gledanja
SAD-a i Europe na GM-sirovine za proizvodnju namirnica je u tome što
se u SAD-u u preko 50 posto nekih usjeva koristi genetska manipulacija!
Poučena gorkim iskustvima Europa unatoč pritiscima ne želi GM hranu, a
Japan po svemu sudeći slijedi europske trendove.
Genetska manipulacija je svakako atraktivna igra za znanstvenike i velika
prilika za ekspresni profit. Kad mnogi misle da sve što izlazi iz znanstvenih
laboratorija mora biti precizno, ljuto se varaju! Imamo desetine poznatih
slučajeva kada su se znanstvenici “zaribali”..Nažalost, samo mali broj
funkcija DNA viših organizama je poznat. Geni ne djeluju izolirano već
sasvim sigurno u interakciji, što znaći da je svaki izolirani gen prenesen
u drugu vrstu potpuna nepoznanica. Netko će reći; zaribaju se kirurzi
(pacijent umre) pa zašto se ne bi zaribali genetičari? Objašnjenje je
jednostavno; kirurg odgovara za 1 život a genetičari za milijune pa čak i za
cijele generacije. Greška genetičara nema popravnog ispita; što jedamput
ode u promet, gotovo je zauvijek.
Genetičari nemaju popravni
Dakle, genetska manipulacija sirovina za proizvodnju hrane je zasigurno
u nekim slučajevima vrlo korisna (primjerice plod kave bez kofeina) ali
kada su u pitanju dugoročne posljedice postoje samo pretpostavke i one
nisu nimalo ružičaste.A dugoročno može biti pet ili 15 godina. Nitko ne
zna.
Priče kako u stvari između konvencionalne i GM-hrane nema nikakve
razlike, slatka su obmana kojoj podliježu nedovoljno obrazovani, ali i mnogi
vrlo obrazovani ljudi. Od svih predrasuda, ova je zasigurno najopasnija jer
do sada nema nikakvog kliničkog ispitivanja na temelju kojih bi se takav
187
zaključak donio. Testirani su lijekovi, suplementi pa čak i aditivi, ali GM-
hrana nije. Dok su na istraživanje tehnologije GM manipulacije potrošene
stotine milijuna dolara, na klinička ispitivanja proizvoda nije potrošen ni cent,
naprosto iz straha da se ne sruši „kula od karata“. Onaj tko proizvodi GM-
hranu novac za ispitivanja ne da, a oni drugi novac nemaju. Za GM-hranu
nitko ne jamči sigurnost, a najbolji dokaz je izbjegavanje deklariranja. Jedan
od svakako najsigurnijih i najperspektivnijih segmenata biotehnologije
gdje se praktično primjenjuje genetska manipulacija - lijekovi, pokazao se
posve nesigurnim - u posljednjih 19 mjeseci korištenja bilo je šest smrtnih
slučajeva.
Ako nećete GM-hranu vi izaberite onu drugu - konvencionalnu! To je
floskula koja se često čuje kao poruka potrošačima koji su zbunjeni i
uplašeni. Koliko je to obična podvala, evo dokaza.
Budući da su velike svjetske multinacionalne kompanije progurale GM-
hranu bez deklariranja, vi na policama samoposluga više ne možete
prepoznati što je modificirano, a što ne, prema tome takva poruka
je zapravo podrugivanje. GM-hrana je snagom medija jednostavno
nametnuta. Ako izbjegnete GM soju u zrnu dobit ćete zasigurno barem
jednu od 200 prerađevina soje, primjerice lecitin u čokoladi. Ova
predrasuda u svezi GM hrane vrlo je prisutna, budući da najveći broj ljudi
još uvijek vjeruje u visok moral znanstvenika-istraživača i njihovo visoko
obrazovanje. Međutim, valja reći da su znanstvenici samo ljudi koji vole
svoj istraživački posao, koji imaju punu slobodu djelovanja i koji su na
kraju samo zaposlenici velikih multinacionalnih kompanija. GM-sirovine
se ne proizvode za povećanje prinosa „kako bi se nahranio gladni svijet“,
već isključivo kako bi se osigurao profit i novo tržište. Oni hrabriji pa i
nobelovac Joseph Roblat, suglasni su u ocjeni da bi upravo GM-hrana u
bliskoj budućnosti mogla imati nesagledive posljedice...
Nažalost, povijest pokazuje da se čovjek može uvjeriti u svoju glupost tek
onda kad je napravi. Primjera ima mnogo, ali navedimo samo najvažnije
- Hirošima, talidomid, plutonij, dioksin, PCB, DDT...Postupak stavljanja
humanog gena u životinje, ribljeg gena u rajčicu, gena iz insekta u krumpir
sa svrhom da bi oni bili veći, jači, otporniji na insekte i herbicide, da bi bili
ljepši i dugotrajniji, naziva se genetska manipulacija. Postupak se naziva
još i genetska »kirurgija« jer se zapravo mikrokirurškim metodama vadi
gen iz jedne stanice i spaja s genomom druge stanice da bi nastao novi
gen. Tehnika je potpuno umjetna i nema nikakve veze s prirodom. Izmislio
ju je čovjek da promijeni prirodu i sebi pribavi korist. Isto kao što je izmislio
188
plutonij koji će mu od sada pa do vječnosti služiti kao pogonsko gorivo, ali
biti i stalna prijetnja.
Je li zao duh pobjegao iz boce?
Nitko ne sumnja da je prijenos DNA postala rutinska tehnika koja će na
mnogim područjima života (osobito u medicini) donijeti velike prodore u
znanosti, ali brine činjenica da se ta ista tehnika već sada „razmahala“ izvan
granica kontrole pa čak i mašte, tako da se sve češće izražava bojazan i
od samih stručnjaka koji se tom tehnikom profesionalno bave. Izgleda da
se zapravo od genetski programirane hrane više ne može pobjeći! Danas
je, posebice zapadni svijet, prosto preplavljen s namirnicama koje su
nastale na temelju genetski manipuliranih sirovina. Ništa ne piše, ništa se
ne govori, ali svi znaju da je u pitanju soja, rajčica, grah, krumpir, kukuruz,
a to znaći i njihovi derivati kao što su škrob, sirupi, stočna hrana, meso,
mlijeko itd. Tako su genetski manipulirane namirnice potiho ušle u lanac
prehrane i u njemu se čvrsto drže. Bez dozvole, bes testiranja, bez naše
volje i želje. Kad se plasira lubenica bez koštica, nitko ne razmišlja o metodi
kako je to postignuto. Stručnjaci zabrinuto vrte glavama kada vide brzinu
kojom GM produkcija napreduje kao i na mogućnost zloupotrebe same
metode. Premda su u SAD-u police pune genetski programirane hrane,
oni imaju vrlo jak lobi u borbi protiv tog problema. Kampanje se vode u
13 država s manjim ili većim uspjehom, a glavni zahtjev je označavanje i
etiketiranje.
Stručnjaci (biolozi, biokemičari, liječnici) polaze od zaključka kako takva
hrana nema nikakve veze s prirodom i ne postoji u prirodi pa je ne treba ni
konzumirati. Genetska manipulacija potpuno ruši standardne vrijednosti
u biosferi i postavlja nove okvire. Dr. Peter Wills, molekularni biolog i
genetičar sa Sveučilišta u Aucklandu bio je vrlo jasan kad je rekao da
neće podržati ništa protuprirodno jer upravo popuštanje je dovelo do
toga da smo ovaj zeleni planet toliko »uneredili«. »Profit zbog kojega
se sve to skupa radi, nema nikakve veze s prirodom, a ja želim živjeti
bez toga«, rekao je poznati znanstvenik. Genetski modificirana soja
sada je zastupljena u oko 60 posto gotovih proizvoda uključivo kekse,
čokolade, gotove obroke pa i dječju hranu. Stručnjaci koji su u stanju
sagledati problematiku genetski modificirane hrane iz svih uglova, nikako
nisu sigurni kako će to završiti. Kažu da će sasvim sigurno za desetak
godina požaliti i konstatirati kako se to nije smjelo dogoditi. Oni prilično
pesimistički raspoloženi zaključuju: »Za sada eksperiment uživo s ljudskom
hranom koja je genetski promijenjena nije spriječen i svjetska zajednica
189
ne pokazuje znakove da to misli promijeniti. Mnoge krupne greške su
načinjene u GM laboratorijima i već sada se za to plaća cijena. Postoji
jako uvjerenje da se stvari više ne mogu kontrolirati i da je “duh pobjegao
iz boce”. Sve bi bilo dobro da se može vratiti natrag«.
Je li moguće kontrolirati GM sirovina za hranu? Genetsko inženjerstvo je
»zlatna koka« industrije pa nema šansi da se nešto promijeni. Žalosno
je kod toga da krajnje korisnike - potrošače takve hrane, nitko ništa ne
pita. Oni predlažu da se zabrani promet bilo koje namirnice s genetski
manipuliranim sirovinama tako dugo dok se znanstvenim metodama
ne utvrdi da je takva hrana zdrava za sve. U međuvremenu, predlažu
etiketiranje s naznakom koja je sirovina »kontaminirana«, pa čak i u slučaju
kad je riječ samo o enzimima. Jedino tada će potrošaći točno znati što
stavljaju u sebe, a to će pomoči strućnjacima da prate eventualno nastale
zdravstvene probleme.
Dugo vremena je izgledalo da se ne može utvrditi razlika između
standardnih i genetski modificiranim namirnica. Jednostavno nije bilo
pouzdane i jeftine metode. Od istih onih stručnjaka koji su sudjelovali u
procesu stvaranja genskog inženjeringa sirovina za hranu (pa se kasnije
pobunili) došlo je i odgovarajuće rješenje. Tako je vrlo poznati zagovornik
prirodne hrane, inaće i sam genetičar, dr. John Fagan, u suradnji s jednom
američkom kompanijom, pronašao vrlo senzitivnu metodu utvrđivanja
čistoće soje, koja je u stanju utvrditi jedno sojino GM zrno u 10.000 zrna!
Metoda se već koristi u praksi i svaka zainteresirana zemlja metodu može
dobiti. Predlaže se vladama zemalja čije kompanije dugo vremena rabe
tehniku genetskog inženjeringa da utvrde sljedeće vrste ispitivanja gotovih
proizvoda prije stavljanja u promet:
- toksikološka
- teratološka
- alergološka
- nutritivna
- pokusi na životinjama
- pokusi na dobrovoljcima
Predlažu se i dugoročna ispitivanja na ljudima, ali s obzirom na cijenu
teško je predvidjeti hoće li se to i ostvariti. Prvih desetak godina ovog
milenija bit će, kad je u pitanju hrana, vrlo zanimljiva - ili će prevladati
zdrav razum ili ćemo postati svjedoci učinaka »FrankenFoodsa«.
190
Ima li potencijalne opasnosti i kolika je?
Prije nego se stavi u promet, hrana za dojenčad se podvrgava cijeloj seriji
rigoroznih ispitivanja koja na kraju završavaju na kliničkom ispitivanju
s trajanjem od najmanje dvije godine. Svrha je provjera sadržaja,
zdravstvene ispravnosti, provjera njegove sigurnosti, stabilnosti te
izbjegavanje neugodnih posljedica. Ukratko, svaki rizik se smanjuje na
minimum. Upravo zbog toga industrija dojenačke i dječje hrane je izbacila
iz programa sve GM sirovine a prije svega soju, kukuruz i krumpir..Ostaje
činjenica da kod GM hrane ni kratkoročnih ni dugoročnih ispitivanja
nema, što sasvim logično povečava rizik. Iznenađenja su moguća, a
praksa, nažalost, pokazuje – događaju se! Unošenjem stranog gena u
staničnu strukturu donose se i nove genetske informacije, koje organizam
jednostavno ne prepoznaje. Kao što vaš kompjutor vraća poruku da
nešto nije mogao prepoznati, tako tijelo reagira na strani protein, manje
ili više jakom alergijom ili intoksikacijom. Svaka nova namirnica dobivena
transgenetski, svojevrsni je pokus uživo, gdje je onaj koji konzumira u
ulozi zamorca. Osobito su potencijalno opasni toksini i alergeni. Poseban
problem su alergeni. Kod genetskog reprogramiranja stvaraju se novi i
tijelu neprepoznatljivi proteini na koje će tijelo reagirati alergijom, a možda
i anafilaktičkim šokom. Genetskom manipulacijom samo jedne sirovine,
moguće je proširiti alergene u široki spektar namirnica gdje se ta sirovina
koristi.
Zamislite sada situaciju kod koje se u veliko društvo preosjetljive
populacije koja, primjerice, u SAD-u broji nekoliko milijuna ljudi, ubaci novi
jaki alergen na kojega u prvo vrijeme nema nikakvog zadovoljavajućeg
odgovora. Štete samo u izgubljenim radnim satima su ogromne. Zatim
dolazi zagađenje okoliša i pad nutritivne vrijednosti proizvoda..Stručnjaci
procjenjuju da se oko 57 posto genetske manipulacije prehrambenih
sirovina svodi na podizanje otpornosti biljaka prema herbicidima. To,
međutim, s druge strane, povećava potrošnju herbicida čak do tri puta,
što naravno implicira žestoko zagađivanje zemljišta i vodnih tokova.
Zagađenje od genetske manipulacije ne može se očistiti jer, primjerice,
klonirani virusi i bakterije dalje egzistiraju kao nove vrste čiji razvoj nitko
ne može predvidjeti. Za razliku od nuklearne i kemijske kontaminacije koja
ima svoje vrijeme raspada, ovdje je stanje ireverzibilno i nema »popravnog
ispita«. Zapravo, stvorena je nova vrsta (klon) koja se ponaša na nov
način. Ima mišljenja da su neke nove bolesti čija je pojava poprilično
iznenadila znanstvenike, zapravo samo plod genetske manipulacije
bakterija i virusa od prije par godina. Ako su novinari cinični pa spominju
191
»FrankenFoods«, upravo tu su u pravu jer ovdje je apsolutna nepoznanica
ostavljena budućim generacijama da je otkriju. Što se tiće nutritivne
vrijednosti, genetska manipulacija nije uvijek donijela pozitivne rezultate
jer, primjerice, »pokrivanje« dobrog izgleda rajčice, koji se prolongira
na nekoliko tjedana, zapravo dovodi do pada nutritivne vrijednosti te
namirnice (dobro izgleda premda je stara). Osim nabrojanih potencijalnih
opasnosti genetski promijenjenih (reprogramiranih) namirnica, koje ne
želimo ni umanjiti ni uvećati, ima i onih posve neočekivanih. Tako je,
primjerice, zemljište postalo neplodno na mjestu gdje je bačen otpad od
klonirane bakterije za proizvodnju etanola te postalo neplodno na mjestu
gdje je bačen otpad od klonirane bakterije za proizvodnju etanola. Insekti,
ptice i vjetar mogu prenijeti »klonirano« sjeme na velike daljine i tamo
može doći do promjene biološke ravnoteže biljnog svijeta s manje-više
poznatim posljedicama.
Hoćete li jesti GM hranu ili ne, ovisi o tome kakav stav imate prema riziku.
Kad sjednete u automobil to je potencijalni rizik, kad sjednete u avion i to
je potencijalni rizik, ali kad jedete, ne želite riskirati..Ono što me najviše
smeta kod multinacionalki jest bahati odnos prema ostatku svijeta; oni
naime drže da smo svi “ovce”..
“Budući da je najveći dio proizvedenog kukuruza genetski modificiran,
prekooceanskoj je velesili u interesu je da privoli i druge zemlje na otkup
njihovih tržišnih viškova. »Ako imate puna skladišta GM sirovina koje treba
nekome prodati, jedino što vam preostaje jest da ih sakrijete u nekim
drugim proizvodima. Tko je u tome bolji imat će na tržištu više uspjeha.
Primjerice, ako soju ne možete prodati velikim proizvođačima dojenačke i
dječje hrane, ona ide u sojino mlijeko, u tortilje, u hidrolizirani sojin protein,
u teksturirani sojin protein... Ako pak imate sojino ulje, najbolje će biti
pomiješati ga s drugim vrstama biljnog ulja«
Europa, Japan i dio azijskih zemalja tome se oštro protivi, a rezultat je
trgovinski rat između SAD-a i zemalja EU-a. SAD ne želi etiketirati hranu,
jer bi se tada moralo, naravno, navesti kako je ona GM porijekla, dok
upravo iz tog razloga Europa želi deklariranje GM proizvoda. Računica
SAD-a je vrlo jednostavna . uloženi kapital u eksperimentiranje s
genetskom modifikacijom treba vratiti. Iako se Hrvatska još donedavno
ponosila time da je zemlja zdrave hrane, čini se da smo i mi taj epitet
zajedno s »mini Poli« salamom izgubili. Nadamo se ne nepovratno. GMO
u prometu Republike Hrvatske nedvojbeno je dokazan. Analize uzoraka
u Osijeku, Zagrebu i Bernu pokazale su da i u svom »dvorištu« imamo
192
GMO. Nedostatak deklaracija i oznaka koje bi upućivale da je riječ o GM
hrani čini to da ljudi počinju sumnjati u sve, što je najgora opcija. Europa
ne želi GM hranu i to je jasno stavila do znanja.
Šokantna je činjenica da prosječni Amerikanac ne zna da jede GM
hranu. Prema vjerodostojnim podacima, samo 43 % Amerikanaca je toga
svjesno, a ostali jednostavno pojma nemaju. Oni gledaju samo svoju TV i
bezpogovorno slušaju..Stoga se prosječni Amerikanac ne može načuditi
zašto tamo neki Europljani traže etiketiranje takve hrane. Zanimljivo da
se za GM hranu u SAD-u službeno koristi oznaka »Foods Produced
Through Biotechnology« što bi se moglo nazvati zavijanjem problema u
staniol da lakše prođe. »I dok Amerikanci smatraju normalnim da cijeli
svijet kupuje njihovu hranu, već Britanci koji su im najveći prijatelji i koji
ih slijepo slijede u svemu, uključujući i ratovanje u Iraku, ne slažu se s
njima upravo po pristupu GMO-u. Britanci nakon problema s kravljim
ludilom, dioksinom i koštanim brašnom ne vjeruju više nikome. Zanimljivo
je da i drugi veliki saveznik Amerike - Japan rigoroznim restrikcijama ne
dozvoljava upad GMO-a na svoje otoke. Zapravo, na starom kontinentu
jedini pravi »saveznik« Amerikancima jest Španjolska gdje se GMO
naselio i potpuno »zauzeo” prostor..
DOK SE AMERIKA i EU SPORE OKO GM HRANE,
KINA GRABI SVE
Zašto su se proizvođaći dojenačke hrane tako grozničavo ogradili
od GM sirovina kad je GM hrana tako sigurna i pouzdano »zdrava«?
U SAD-u su već 22 vrste riba genetski modificirane, od šarana do
lososa. Ako su GM biljne vrste prije desetak godina označene kao
«zelena revolucija», onda su transgene ribe valjda - plava revolucija?
Čim se spomene da je nešto «revolucionarno» naježim se..
Velika žurba GM multinacionalki
Sve do prije par godina govorilo se o GM soji i kukuruzu, a tek stidljivo o
prvim pokusima transgenih životinja, kao i prvoj mesnici s GM svinjetinom
u Australiji. No, stvari se brzo mijenjaju. Prema navodima uglednog
američkog lista »Environmental Defense«, do 2003. godine genetski su
modificirane 22 vrste riba, od šarana pa do omiljenog lososa. Razlog?
Traže se veće ribe, više mesa, jeftinija obrada na liniji, lakše pakiranje i
smrzavanje.
193
Čemu tolika žurba? Vrlo jednostavno; do sada nema odgovarajućih
propisa i nema obveze obilježavanja pa je na taj način u produkciji otvoren
pravi eldorado. Dok traje »lov u mutnom« treba ga iskoristiti! Dakle, ako
ste poduzetnik, eto dobre prilike da zaradite. A o zdravlju onih koji će već
sutra kupovati to meso ili ribu u luksuznim samoposlugama ili jesti po
restoranima, netko će se već pobrinuti. I naravno, slijedi pitanje; u čemu
je razlika između klasično uzgojenih i GM riba? Uzmimo, primjerice, losos
iz sjevernog Atlantika: kad je genetski modificiran raste sedam puta brže
no inaće. Osim toga, za oko 30 posto je veći. To je transgeni losos kod
kojega svaka stanica sadrži gene tzv. chinok lososa i još jedne oceanske
ribe. Tko ne bi posegnuo za takvim «blagom» bez obzira na zdravstvene
posljedice?
Uz krave koje pod utjecajem GM hormona rasta daju više mesa ili mlijeka,
to je sljedeća vrsta mesa koja će se dobivati biotehnološkim metodama.
Takva bi riba na tržnici trebala nositi oznaku »genetski modificirano«,
ali neće, barem ne u SAD-u. Amerikanci godinama piju mlijeko čija je
produkcija stimulirana GM hormonom rasta..Dok proizvođaći trljaju
ruke, ekolozi su zabrinuti jer se pitaju što će se dogoditi kad takav losos
pobjegne iz kaveza i nastavi razmnožavanje u prirodi? Međutim, ima i
jedna dobra stvar; kod transgenih riba se dogodila averzija potrošača
pa bi se moglo dogoditi da država Kalifornija bude prva savezna država
koja će zabraniti stavljanje u promet transgenih riba. Ovdje se investicija
u brojne pokuse možda neće isplatiti.Naime, inspekcija je već uhvatila
jednog proizvođača, a optužba glasi da je riječ o »stavljanju u promet one
kategorije (nejestivih) riba u koje spadaju pirane, gigantske lignje i druge
čudne morske životinje«.
Jasno je da će prerađivaći ribe biti za transgeni uzgoj jer dobiju više
jeftinije sirovine koju će stavljati u limenke, ali ekolozi su oštro protiv jer
u tome vide mogućnost za prijevaru. A što se tiće hrane za stoku (kao
i za ljude), ona je vrlo često kontaminirana s genetski modificiranim
sirovinama, a to jednostavno znaći da će sve prerađevine od takvog
mesa biti kontaminirane sa stranim genetskim materijalom. Budući da su
prije dvije do tri godine na širenje genetski modificiranih sirovina (soje,
krumpira i kukuruznog sirupa) koje ulaze u hranu za dojenčad, vrlo bučno
reagirali roditelji, prijeteći da će prestati kupovati takvu hranu, nastala je
panika pa su najveće američke kompanije reagirale drastičnom kontrolom
i posebnom deklaracijom »bez genetskih sirovina«. Vrhunac te krize je
nastao kad je bilo objavljeno da dojenačka hrana najveće američke tvrtke
za proizvodnju dječje hrane »Gerber Co.« daje pozitivnu reakciju na DNA
194
insekta koji je bio korišten kod kukuruza otpornog na herbicide. Budući
da službene američke institucije kao što je FDA nisu reagirali, reagirali
su uplašeni roditelji. A kad je naknadno izvršena detaljna analiza ispalo
je da su se već dosta dugo u dojenačkoj hrani koristile sljedeće GM
sirovine: sojino ulje, kanola ulje, rajčica, tikvice, krumpiri i kukuruzni sirup.
Odgovornost za eventualne posljedice neće snositi nitko. Zapravo, bio je
to velik test »uživo« koji se nije dogodio ni prvi ni posljednji put. Američki
alergolozi kažu da nikad nije bilo toliko alergijskih reakcija kod djece kao
sad. A da je odluka »Gerbera« da makne iz proizvodnje sve sumnjive
sirovine bila opravdana govori činjenica da su se kasnije akciji pridružili i
ostali proizvođaći dojenačke hrane (»Heinz« i»Hershey«).
Sada se sasvim jasno postavlja sljedeće pitanje; ako sirovine za proizvodnju
prehrambenih proizvoda sadrže genetski materijal, odnosno strane
proteine nepoznate strukture i svojstava koji potencijalno mogu naškoditi
djeci, zašto tvrditi da su takve namirnice »zdravstveno ispravne«? Tko je
odredio da su za dojenčad potencijalno opasne, a za odrasle »zdrave«?
No, izgleda da je točku na »i« postavio McDonalds koji se također
pridružio «pobunjenicima» i iz masovne produkcije isključio genetski
modificirane sirovine (krumpir, sojino ulje, kukuruzni sirup). Budući da se
radi o golemom korisniku sirovina, nije bilo teško shvatiti kakav je to bio
šok za protagoniste GM hrane.
Tko to tamo neće GM sirovine???
Treba li se dakle sada čuditi što SAD želi isprazniti svoja skladišta? Bez
obzira što američke multinacionalne kompanije vrše strašan pritisak na EU
da »proguta« GM sirovine iz SAD kako bi se ispraznila skladišta državnih
rezervi, Velika Britanija, ali i ostale zemlje EU su vrlo zabrinute i pružaju
sve veći otpor. Posljednje dvije godine pojavila su se znanstvena izvješća
koja tu zabrinutost opravdavaju. Sve je više zahtjeva da se GM sirovine ne
puštaju na područje EU bez prethodnih toksikoloških istraživanja. Vrhunac
je postiglo nedavno objavljeno izvješće Britanskog medicinskog društva,
koje je ustvrdilo kako žitarice korištene u dječjoj hrani mogu sadržavati
toksin bakterije Bacillus Thuringiensis. Naime, .žitarice nacjepljene tim
genom programirane su da proizvode toksin i tako se brane od insekata.
Taj se toksin u malo većim koncentracijama može pretvoriti u ubojicu
djece. A spomenuto medicinsko udru-ženje nije bilo tko jer predstavlja
115.000 liječnika Velike Britanije.
195
Treba li dodati da nam je susjedna Italija donijela propis po kojem sirovine za
dječju hranu ne smiju sadržavati genetski modificirane sirovine. A u Velikoj
Britaniji neke lokalne vlasti (Kent, Surrey, Oxfordshire, North,Tyneside,
Southampton) zabranile su GM sirovine u obrocima za školsku djecu.
Jedno treba razjasniti; kad se kaže sirovine iz organskog uzgoja to ne
znaći da su slobodne od genetskog materijala, već da su slobodne od
umjetnog gnojiva i pesticida, dakle, od raznih zaštitnih kemijskih sredstava
koja se koriste u poljoprivredi. Hoću reći, sirovine mogu nositi oznaku
»organske«, ali to nikako ne znaći da nemaju strani genetski materijal u
sebi. Suprotno tome, oznaka NON-GEI znaći da su sirovine dobivene bez
sjemena koje je genetski obrađeno i koje je uzgojeno u blizini njiva koje
su »kontaminirane« genetskim sjemenom.
Kinezi izgleda imaju samo dva velika problema - kako regulirati
eksplozivan natalitet i osigurati jeftine izvore hrane. Natalitet su regulirali
strogim restriktivnim propisima, a produkciju velikih količina namirnica
mogu osigurati samo zahvaljujući biotehnologiji, odnosno genetskoj
modifikaciji sirovina biljnog i životinjskog podrijetla. Zato su prihvatili
ponudu Amerikanaca pa su tako preuzimajući tehnologiju došli na drugo
mjesto u svijetu po produkciji GM sirovina za prehrambenu industriju.
Moglo bi se reći ovako - dok se Amerikanci i EU spore oko zdravstvene
ispravnosti GM hrane, Kinezi bezuvjetno sve uzimaju i sretni su što su to
povoljno dobili. Nakon početnih uspjeha, Kinezi koji su studirali u SAD-
u preuzeli su tehnologiju genetske modifikacije kao svoju i sada su na
mnogo mjesta pretekli i svoje učitelje. Ne samo da će rješavati svoje
prehrambene probleme, već će po svoj prilici imati viškova za izvoz.
Radi usporedbe, evo i nekoliko podataka; tijekom 1999. godine kineska
investicija u biotehnologiju iznosila je 119 milijuna dolara, dok su za to
vrijeme Brazil i Indija investirali po 15 milijuna dolara. Ne treba spominjati
da su Amerikanci u isto vrijeme investirali 2-3 milijarde dolara. Budući
da je riža glavna dnevna hrana, već su učinili više zahvata u namjeri
popravljanja prinosa i zaštite od insekata koristeći se tehnologijom
genetske manipulacije.
Nažalost, investicija se ne odnosi na sigurnost GM hrane jer Kinezi idu
logikom »kad se Amerikancima do sada ništa nije dogodilo, neće se
dogoditi ni nama«,što je u pravilu loša logika.
A mi u Hrvatskoj, kao maloj zemlji, mogli bismo ići logikom -kad se ništa
nije dogodilo Amerikancima, a potom i Kinezima, zašto bi se dogodilo
baš nama? Sva sreća da kod bovine encefalopatije (BSE) prije 3 godine
196
nismo išli logikom - kad su kontaminirano koštano brašno trošili Britanci,
Nijemci i Francuzi, zašto ne bismo koristili i mi? Povijest nas uči da
je imitatorska logika uvijek loša; bolja je vlastita logika pa makar bila i
pogrešna. I još nešto; iskustvo pokazuje da se multinacionalke uvijek
ponašaju prema istoj matrici; prodrijeti u neku zemlju, osvojiti tržište na
boom bez obzira na cijenu i žrtve te pokupiti profite. Sve je isključivo u
službi njenog veličanstva PROFIT-a, a sve što stoji na tom putu treba
«maknuti» ili «kupiti»..Ne može biti jednostavnije!
Priča o GMO ovdje ne završava; zapravo to je tek početak.
KAMO ŠETA TAJNA FORMULA COCA COLE
Svaka multinacionalka se trga da zauzme indijsko tržište od milijardu
ljudi. Golema zemlja, golemo tržište, vruća klima - idealna prilika
za profit. Koncentrat plus voda i eto najboljeg sredstva za slatko
«osvježenje». Bio bi to raj nebeski samo da nema povremenih analiza
koje alarmiraju – na visoku kontaminiranost. Čitateljstvo treba znati
činjenicu da siromašnu Indiju muče brojni insekti a spas od tog zla
imaju kemijske multinacionalke iz Njemačke i SAD.
Insekticidi u bocama Coke
Kao bomba prasnula je vijest da je najviši indijski sud (Supreme Court)
zatražio od Coca Cola Company da objavi svoju formulu staru 120
godina. Svrha je da se zaviri u kemijski sastav i provjeri odakle sadržaj
ostataka insekticida koji su višestruko nadmašili dopuštenu razinu. Isti
je zahtjev proslijeđen predstavnicima Pepsi Co. zbog istog razloga a
odmah zatim slijedila je i odluka školskih vlasti Indije da se djeci zabrani
upotreba popularnih napitaka sve dok se ne utvrdi da su neškodljivi. Za
proizvođače gaziranih napitaka koji zajedno pokrivaju preko 90% indijske
potrošnje, nastala je zona sumraka. Dogodila se uzbuna ne samo u
indijskim upravama kompanija nego i u njihovim centralama u Atlanti i
New Yorku.
No nije to sve; uslijedio je ultimatum «da predaju dokumentaciju u roku 4
tjedna ili se suspendira prodaja u Indiji»..Šok u Atlanti jer se time krši 120
197
godišnja tradicija tajnosti formule. Inače, formula se čuva u sefu banke u
Atlanti s ključevima koji posjeduju samo dvojica povlaštenih direktora koji
nikada ne putuju zajedno..
Glede štetnih sastojaka (insekticida) oglasio se Znanstveni centar (CSI)
koji je potvrdio da uzorci popularnih gaziranih napitaka sadrže štetne
ostatke insekticida 25 puta više od dozvoljenog limita. Nije u pitanju
samo jedan već 11 napitaka koje na indijskom tržištu plasiraju američke
multinacionalne kompanije. I nije samo u pitanju jedan insekticid već njih
3-5 (lindan, DDT, malation, klorpirifos) dakle najtoksičniji. Uzorci su uzeti
iz 12 indijskih provincija pa ne može biti nikakve sumnje u autentičnost
podataka…Obzirom da se statistički podaci analiziraju kumulativno,
količina ostataka insekticida se u odnosu na 2003 godinu povećala za
ravno 30 puta. Budući da su navedeni insekticidi teški nervni otrovi, nije
teško pretpostaviti što to znači za djecu kad se takvi napici konzumiraju po
2-3 litre dnevno što je nekakav prosjek za vrelu indijsku klimu. Neki uzorci
su imali čak i 200 puta veće količine insekticida od dopuštenog limita
Budući da su američke kompanije odbacile nalaze neovisne znanstvene
institucije uz poznate parole kako oni «iznad svega paze na sigurnost
potrošača», mnogi indijski pravnici su tražili od Vlade da smjesta obustavi
prodaju takve neispravne (opasne) namirnice u Indiji.. Zašto su američke
multinacionalke tako glatko odbacile optužbe na svoj račun? Zato što su
dobro prostudirale indijske propise (Bureau of Indian Standards) gdje
postoje strogi standardi o količini pesticida za flaširanu vodu za piće ali ne
i za gazirane napitke (soft drinks). Dakle, ako idu na sud, multinacionalke
odnose pobjedu.
I konačno oporba (Bharatiya Janata Party) je predložila donjem domu
indijskog parlamenta da se donese odluka o zabrani prodaje Coke i Pepsi
sve dok višestruke analize ne budu suglasne svjetskim standardima.
Izjava njihova čelnika je bila slijedeća; «te se kompanije igraju životima
milijuna naših ljudi i mi to više ne možemo tolerirati». Za nekoliko dana
prodaja Coke je naglo pala za 11% s daljnjom tendencijom pada o čemu
su obavijestile sve indijske novine.
Razgolićena multinacionalka; bahatost iznad svega
Nije to ni prvi a vjerovatno ni zadnji pokušaj krađe recepture ili imitiranja
napitka Coca Cola koji godišnje u svijetu ostvaruje basnoslovnu sumu
dolara. Samo u Velikoj Britaniji plasira se 922 milijuna litara tog tamnog
198
«osvježivača». Napitak je izumio kemičar Mark Pendergrast davne 1886
godine i od tada se originalna receptura čuva u Atlanti. No valja odmah
reći da se sadašnja Coke razlikuje od originalne recepture koja po svemu
sudeći nije bila najkomercijalnije rješenje.
Cola je smjesa karamela, kofeina, šečera, gazirane vode, limunske i
fosforne kiseline (polifosfata) i 8 esencijalnih ulja koji daju karakterističnu
aromu. Dakle, vješta sinteza skrojena da zavede milijune ljudi (djece).
Punionice baziraju na mješanju komponenti (koncentrata) s gaziranom
vodom i punjenju u staklenke odnosno pet ambalažu..Aromatična ulja
obavezno dolaze iz SAD a karamel i kofein iz Velike Britanije. Skupina
stručnjaka i studenata je pokušala replicirati recepturu i napraviti imitaciju,
ali bez većeg uspjeha. Tajna je u emulsifikaciji tj procesu kod kojega se
sve komponente povežu i «sjednu» u svoj karakteristični oblik. Ili još
preciznije, tajna je u dodacima koji nisu nigdje specificirani. Pokušali su
smjesu povezati s gumi arabica, gumi akacija ali opet bez uspjeha. Zatim
su u pomoć pozvali stručnjaka za emulsifikaciju dr Petera Barhama koji
ih je upozorio da koriste krivu gumi arabiku kao i da im za miješanje treba
veća sila..To je bio dobar početak..Na kraju su dobili prilično uvjerljivu
kopiju..Želite li dakle sami napraviti Coke?
Kako se multinacionalke u nuždi pomažu? Premda na tržištu ljuti konkurenti,
kada dođe do krizne situacije, oni su solidarni. Tako je bilo glede situacije u
Indiji. Ali, istovremeno se međusobno i podrivaju. Tako je u Pepsi centralu
u New Yorku stiglo pismo iz Coke, Bronx Headqurters s potpisom «Dirk»
kako imaju na prodaju originalnu recepturu za odgovarajuću cijenu. Kako
se moglo i očekivati, izvršni direktori o tome su obavijestili Coca Colu, a
ova je obavijestila FBI. Uslijedila je «nevidljiva» istraga o provaljivanju
120 godišnje tajne. Uhapšena je trojka zaposlenika i optužena za krađu
stroge poslovne tajne. Za 14 stranica tražili su prvo 10.000$ ali se kasnije
svota značajno podigla i dogurala sve do 1,5 milijuna $
Iz pažljivog iščitavanja izvješća CSI-a koji je pedantno izvršio analizu 57
uzoraka, može se vidjeti što se radi i kako se radi, ali prije svega činjenicu
da se od 2003 godine dakle od zadnje analize na insekticide stanje
gotovo nije popravilo jer su tada nađena prekoračenja dopuštenog limita
insekticida za 34 puta. Jeli to izolirani slučaj ili obični incident? Ne, to je
standardna matrica po kojoj rade sve multinacionalne kompanije. Što ne
možeš prodati u svom dvorištu, gurni u tuđe pa ako nastupi šteta neće
biti po tvojim leđima. To smo vidjeli kod američke duhanske industrije
u slučaju tužbi zbog raka pluća a to smo vidjeli u slučaju nesreće s
199
kemijskom tvornicom Union Carbide u Bopalu. A vidjeli smo i u hrvatskom
slučaju smrti pacijenata zbog toksičnih dializatora..Multinacionalke se
jednostavno oglušuju o javno mnijenje, o državne institucije zemalja u
kojima prodaju kao i o sve što se o njima piše. To se u prijevodu zove
bahatost.
Što je nakon odluke o zaoštravanju odnosa poduzela Coca Cola Indija?
Smjesta je angažirala posebnu tvrtku (Perfect Relations) za popravak
imidža u javnosti. Međutim, indijska javnost je naelektrizirana jer pored
afere s insekticidima, Coca Cola troši ogromne količine obične vode u
proizvodnji i tako izaziva deficit pitke vode za obične ljude. A u Indijskim
provincijama voda za piće bila je oduvijek kritična..Nije stoga čudo što
tisuće ljudi protestiraju u blizini svake punionice..Onaj tko ima novce ima
i vlast a tko ima vlast taj je i bahat
KORISTI I ŠTETE OD LIJEKOVA
Ima li profita na ljudskoj boli? Naravno, jer su farmaceutske kompanije
najprofitabilnije na svijetu. Njihova granica je nebo. Za razliku od
ostalih multinacionalki, djeluju tiho ali njihov proizvod – lijek djeluje
snažno i daleko se čuje..a svaka greška skupo se plaća
Žrtve pokusa uživo
Baycol, preparat za snižavanje razine kolesterola , među prvima se
masovno upotrebljavao nakon otkrića da tzv statini mogu rušiti LDL
frakciju kolesterola. Preparat je povučen s tržišta već 2001. zbog otkrića
da katastrofalno djeluje na mišiće i izaziva ireverzibilne promjene.
Povlačenje s tržišta išlo je sporo, zapravo se namjerno zavlačilo, pa su
tisuće korisnika imali teških zdravstvenih problema. Za razliku od ostalih
statina, Baycolu je zabilježen 10 puta viši rizik od opasnih promjena na
mišićima, no preparat je ipak bio više od dvije godine na tržištu. Poznata
tvrtka Bayer dokumentirane činjenice je jednostavno - zanemarila.
U piramidi utrke za profitom, vertikala se penje do vrtoglavih visina dok se
nekome ne probudi savjest i počne djelovati protiv struje. Tada se piramida
urušava, javnost doznaje sve detalje skandala, a razgolićena istina boli.
200
Bol je problem bez obzira kakve vrsti bio i čovjek će učiniti sve da ga
ukloni. Preparat pod nazivom Vioxx je bio spas za milijune ljudi širom
svijeta jer je reklamiran pod geslom – „manje štete želucu, veća zaštita
od boli“.I tako godinama, a tko zna do kada bi to trajalo da se nekome nije
probudila savjest. Boli i sljedeća činjenica; ako zataji proizvđač kome je
svakako u interesu da stvori velik proizvod za svjetsko tržište (blockbuster)
i da pritom potroši najmanje novaca, onda ne bi smjeli zatajiti državna
nadzorna tijela, u ovom slučaju američka Federalna uprava za hranu i
lijekove (FDA), a sada se upravo to dogodilo.
Ispitivanje javnosti provedeno na internetskoj stranici CNN-a na 12.000
slučajno odabranih posjetitelja, pokazalo je da gotovo pola njih krivi
proizvođača preparata, a odmah zatim 27% izravno upire prst u FDA.
Implicira se da je Uprava za hranu i lijekove bila u sprezi s poznatom
multinacionalnom kompanijom. Važan naputak o mogućnosti naknadnog
djelovanja na kardiovaskularni sustav izostao je.. Slučajno ili namjerno,
izostao je ključni naputak da »pri dužoj upotrebi vioxxa može biti problema
na srcu«. Prije nego što je povučen proizvod je bio na tržištu pune 4
godine, bolesnici su se navikli na njega, a srce nitko nije kontrolirao jer
nije bilo nikakva razloga. Pacijenti su sad ostali i bez zaštite protiv boli i s
beskrajnim sumnjama u stanje srca i krvožilnog sustava.
A proizvođač, poznata svjetska multinacionalka MERCK, slagala je
profite i planirala ekspanziju na svjetskom tržištu. Pale su oštre kritike na
račun proizvođača, a stvari su se toliko izoštrile da je problem došao pred
istražni odbor američkog Senata gdje je jedan veteran rekao: »FDA više
nije u stanju zaštititi američke građane od opasnih lijekova«.Logično da
više nikakva objašnjenja proizvođača ne mogu naći mjesta u tisku jer je
sve puno optužbi.
U obrani, izvršni direktor istraživanja tvrtke Merck Raymond Gilmartin
kaže da su s Vioxxom prošli sve propisane rigorozne kontrole korak po
korak, a dokaz da oni nisu »imali pojma o potencijalnim problemima na
srcu« jest činjenica da je i njegova supruga također uzimala Vioxx sve do
dana kad ga je tvrtka dragovoljno povukla s tržišta »u interesu zdravlja
građana«. Navedeni podaci o oštećenima zbog korištenja Vioxxa samo
su projekcije, a pretpostavlja se da je stradalih mnogo više. Zapravo, taj
se broj nikada neće precizno utvrditi jer svi su oštećeni korisnici zapravo
žrtvovani na oltar pokusa uživo. Kad se pogleda unatrag, to nije bio ni
prvi, a ni posljednji takav slučaj. Nije se dugo čekalo da se opovrgne
predstavnika tvrtke Gilmartina jer po Sjedinjenim Državama uvelike kruže
201
dokumenti iz kojih je jasno vidljivo da je proizvođač bio upozoren na
mogućnost opasnog sporednog djelovanja, ali očito nisu htjeli upropastiti
»koku koja je nosila zlatna jaja«.
Komotan odnos prema multinacionalkama
Šef istražnog odbora američkog Senata republikanac Charles Grassley
kaže da ga brine »komotan odnos« FDA prema multinacionalnim
kompanijama te kako bi bilo potrebno imati potpuno neovisno tijelo za
lijekove. Izvršni direktor proizvođača napravio je i proceduralnu pogrešku
jer je rezultate istraživanja dao objaviti u stručnom časopisu prije nego
što se FDA očitovala. Druga je velika pogreška barnumska reklama za
Vioxx koja je trajala pune dvije godine i koštala više milijune dolara. Da
je taj novac iskorišten u dovršetak istraživanja umjesto u reklamu, stvari
bi danas zasigurno izgledale drukčije. Brisanjem Vioxxa upitni su postali
i drugi lijekovi takozvane druge generacije analgetika (cox-2 inhibitori).
Jedan po jedan otpadaju vrlo obečavajući preparati koji su prvenstveno bili
namijenjeni bolesnicima od artritisa. Logična je pretpostavka da približno
ista ili vrlo slična kemijska struktura uzrokuje iste ili slične posljedice u
živom organizmu.
Ako Vioxx opasno utječe na rad srca, jasno je da će to biti slučaj s ostalim
»članovima« obitelji. Najnovija preliminarna istraživanja potvrdila su
zle slutnje pa je i drugi analgetik iz skupine poznat pod nazivom Bextra
vrlo upitan - njegova upotreba također udvostručuje rizik od srčanog i
moždanog udara. Proizvođač tog preparata Pfizer ne dopušta to reći uz
tvrdnju da se »nestručnjaci uvijek koriste neutemeljenim zaključcima«.
No, s obzirom da o svemu ipak odlučuje tržište, izvjesno je da lijek Bextra
(nakon Vioxxa) nikad neće postati općeprihvaćen u svijetu.
Tvrtka nije slušala upozorenja
U tvrtki smatraju da se škodljivost mora utvrditi i opisati u nekom od
znanstvenih časopisa prije nego se donese bilo kakav zaključak.
Uostalom, poučen gorkim iskustvom Mercka, Pfizer (čiju aferu ovih dana
pratimo u tisku) može staviti upozorenje: »Konzultirajte vašeg liječnika jer
postoji povećana opasnost od srčanog udara«. Naravno, takva poruka
na ambalaži mogla bi prepoloviti potrošnju preparata. Ipak, to nije jedino
upozorenje jer ta je tvrtka već najavila za Bextru i posebno naglašeno
upozorenje da preparat može izazvati opasnu kožnu reakciju koja u
osjetljivih ljudi može završiti fatalno. Pod pritiskom javnosti FDA priprema
zabranu reklamiranja Bextre.
202
Procjenjuje se da je u SAD-u u prvih devet mjeseci ove godine propisano
oko 40 milijuna recepata za analgetike druge generacije. Samo 2003.
godine prihod od svjetske prodaje Vioxxa bio je dvije i pol milijarde dolara.
Nitko se živ ne bi drage volje lišio takvog »kolača«, ali je Merck je to morao.
Crni dani za Merck tek dolaze jer se očekuje golem broj tužbi oštećenih
korisnika preparata, što bi tvrtku moglo dovesti na prosjački štap.
Ako je netko u obitelji uzimao Vioxx, a slučajno umro od neke druge
bolesti automatski je stvorena osnova za podnošenje tužbe a uz američke
odvjetnike to uopće neće biti teška zadaća. Kad se radi o zdravlju, odštetni
su zahtjevi enormni. Ono što je sve stručnjake iznenadilo, a odvjetnike
razveselilo jest činjenica je da je tvrtka dobila rezultate preliminarnih
istraživanja tijekom 2003. bazirane na povijesti bolesti ispitanika, a ne na
kliničkim ispitivanjima. To bi mogla biti kobna pogreška, a upravo zbog
toga je FDA došla pod unakrsnu vatru javnosti.
Upozorenje svojih stručnjaka, ali i vanjskih dobronamjernih suradnika da
Vioxx može biti opasan, tvrtka nije poslušala. Vaga između koristi od tog
lijeka i štete loše je procijenjena na vlastitu štetu. Tko je kriv - marketing koji
je vidio milijarde dolara, istraživači koji su imali »idealno« rješenje, uprava
koja je nasjela ili uvaženi profesori koji su obavljali klinička istraživanja?
Sve je ispitano po svim parametrima, samo nije ispitano što se događa
s velikim dnevnim dozama koje se koriste duže vrijeme, dakle kao što
je slučaj s teškim artritisom. Prema dr. Davidu Grahamu, zaduženom u
FDA-u za sigurnost lijekova, ispitivanje lijeka bilo je loše postavljeno, a
ispitanici mlađe zdrave osobe što sasvim drukčije podnose lijek od starijih
koje pate od artritisa.
Pokušajmo se prisjetiti povijesti drugih velikih lijekova, primjerice penicilina.
Bio je izvrstan, nezamjenjiv, spasonosan (jedna injekcija rješavala
je upalu pluća ili gonoreju) sve dok nisu uslijedile fatalne alergijske
reakcije. A te reakcije nitko živ nije mogao pretpostaviti, odnosno one
su se morale dogoditi uživo da bi se svijet suočio s novim problemom i
izazovom. U stručnim raspravama vođenim u Americi i Europi zaključeno
je da je potrebna još oštrija kontrola sredstava protiv bolova te daljnje
zaoštravanje procedure radi dobivanja dozvole za stavljanje lijekova u
promet. Vaga za procjenu između koristi i štete od lijekova morala bi biti
daleko rigoroznija.
203
Je li aktualan sindrom talidomida?
Efedra je nedavno zabranjena zbog više od 200 smrtnih slučajeva u
SAD-u i mnogo incidentnih stanja osobito među sportašima, iako je bila
u slobodnoj prodaji desetak godina. Izbila je i afera s preparatima za
redukciju tjelesne težine (Redux) zbog kojih je stradalo stotine žena pa
su morale operirati mitralne zaliske (i zatim kolektivno tužile proizvođača),
te mnoge druge afere s lijekovima koje su prošle nezapaženo, kao što
je slučaj s Crestorom za snižavanje razine kolesterola. No, dopustite da
podsjetimo na slučaj s talidomidom iz šezdesetih godina koji je tipičan
za farmaceutske kompanije i vrlo poučan. Nažalost, pokazalo se kako
tragični poučak nije bio dovoljan.
Kada je u pitanju talidomid sve je ispitano i sve je bilo u redu, samo je
preskočeno jedno područje - teratogeno djelovanje lijeka jer se smatralo
da to nije potrebno ispitivati. A dogodilo se da su ga uzimale trudnice
kako bi spriječile jutarnje povraćanje. Rezultat? Rodilo se desetak tisuća
defektne djece bez ruku ili nogu, s rascijepljenim nepcem..i drugim
urođenim manama. Procjenjuje se da je malformacijama bilo zahvaćeno
oko 20.000 djece širom svijeta gdje se talidomid pojavio u ljekarnama.
Afera je potresla cijeli svijet, a BBC je snimio vrlo dramatičan film o
»Thalidomide babies«. U čemu je bila pogreška? Pokusi su bili obavljeni
na štakorima koji talidomid metaboliziraju sasvim drukčije nego čovjek.
Kada je nedovoljno ispitani lijek pušten na tržište, bilo je kasno jer
naknadna ispitivanja na kunićima i majmunima pokazala su katastrofalno
teratogeno djelovanje. Destruktivno djelovanje talidomida (i sličnih
spojeva) sastoji se u sprečavanju razvitka krvnih žila, a kad toga nema,
naravno nema ni opskrbe hranom i kisikom pa nema ni razvitka udova i
drugih dijelova tijela. Dio koji se razvija i raste naprosto bude zaustavljen
na onom stupnju kako se nalazio u majčinoj utrobi. A za to vrijeme majka
osjeća olakšanje tegoba i izostanak neugodnog jutarnjeg povraćanja. U
to vrijeme, vladine agencije u Europi nisu sudjelovale u odluci o puštanju
preparata u promet, već se uvažavalo znanstvena istraživanja koja je
provodio proizvođač, ali to nije bio slučaj u SAD-u. Naravno, talidomid
je smjesta zabranjen ali gorko se varate ako mislite da ga je proizvođač
bacio u smeće. Za par godina osvanuo je pod drugim nazivom s novom
namjenom uz napomenu da ga ne mogu koristiti trudnice.
Zahvaljujući činjenici da je lansiran u Europi u Americi je zabilježeno samo
17 slučajeva defektne djece. Prema tome, prva upozorenja o teratogenom
204
djelovanju talidomida došla su iz Europe. Već tada je na djelu bila politika
multinacionalnih kompanija – “što ne može u vlastito dvorište, šalji u
tuđe”! Danas se slično radi s proizvodima koji sadrže GMO. Tada nitko
nije ni sanjao da bi talidomid mogao oštetiti strukturu DNK, a njegova
registracija trebala je biti rutinska. Kasnije analize otkrile su niz propusta
koji su jednostavno prešućeni da se ne »uzbuđuju duhovi«. Primjerice,
na obrascima ispitivanja otkriveno je da je talidomid djelovao na spermije
i jajašca štakora, ali su ta otkrića jednostavno kasnije izostala. A to je
zapravo trebao biti tek početak novih istraživanja. Da se to istražilo do
kraja, lijeka ne bi bilo na tržištu a slika problema bila bi više nego jasna. Na
vagi između profita s jedne i ljudskog zdravlja s druge strane izabrana je,
nažalost, prva opcija. Scenarij se uvijek iznova ponavlja. Nova generacija
stručnjaka koja zaposjedne ključne pozicije u velikim kompanijama
jednostavno zaboravi prethodna dramatična i traumatična iskustva.
ADITIVI U CIGARETAMA - VRAG U VREČI
Nisu aditivi (njih oko 600) dodani kod obrade duhana zato da
se duhan «parfimira» već da se pušači učine ovisnicima. Na tom
planu rade ekipe stručnjaka svih profila. Komotan odnos prema
multinacionalnim kompanijama za preradu duhana, posljednjih 50
godina imao je gotovo katastrofalne posljedice za zdravlje.
Kemijsko zavođenje
Aditivi se dodaju u prehrambene i duhanske proizvode s svrhom da privuku
potrošače svojim izgledom, bojom, mirisom i okusom, većom trajnošču itd.
No razlika je među njima u tome što su prehrambeni proizvodi korisni pa
se poboljšanja objeručke prihvaćaju kao nužna a duhanske prerađevine
su apsolutno beskorisne i štetne pa se njihova uloga svodi na zavođenje
novih konzumenata i povećanje ovisnosti već postojećih pušača. Premda
se radi o kemijskim spojevima (arome, boje, antioksidansi, stimulansi)
slične strukture među njima je golema razlika; prvi ulaze na usta a drugi
ulaze u obliku dima u pluća. Putem bogato razgranatog krvotoka aditivi
iz pluća ekspresno dolaze u mozak pa se njihovo djelovanje tamo očituje
po karakterističnim znakovima. Postoji još jedna značajna razlika; aditivi
u prehrambenim proizvodima su temeljito ispitani i označeni E- brojevima,
dok aditivi za duhanske prerađevine imaju samo okvirne propise a u smjesu
koju neka duhanska industrija koristi za prskanje po duhanskom listu ima
205
status stroge poslovne tajne. I još samo jedna sitnica; u prehrambenim
proizvodima se legalno koristi oko 2000 aditiva a u duhanskoj industriji oko
600. Obzirom na činjenicu da duhanska industrija raspolaže ogromnom
akumulacijom da imaju svoje laboratorije i stručne kadrove s jedne te da
su ljudi izuzetno osjetljivi na tzv mirisnu sferu s druge strane sigurno je
za očekivati da se stavljanjem poželjnih aroma i drugih aditiva stimulira
ovisnost u smislu angažiranja nepušača kao i u smislu produbljivanja
ovisnosti kod postojećih pušača.
Istina je da se aditivi na duhansku smjesu stavljaju u vrlo malim količinama
ali isto tako je istina da se gorenjem duhana može registrirati oko 4000
kemijskih spojeva od kojih su neki karcinogeni. Da je dim cigarete zaista
toksičan i karcinogen govori vrlo autentičan podatak koji kaže da svake
godine u EU prerano umire 500.000 ljudi od bolesti vezanih uz pušenje.
No valja reći još jednu istinu; od današnjih 600 aditiva koje koristi duhanska
industrija za samo jedan proizvod – cigarete, gotovo ni jedan se nije koristio
1970 godine! Što to znači? To znači da se ideja o «kemijskom zavođenju»
novih konzumenata postupno razvijala sukladno razvitku kemije i ostalih
srodnih disciplina. Ne treba zaboraviti da se na isti (ili sličan) način razvijao
doping u sportu. Ovome treba dodati da je do prije dvadesetak godina
javnost bila koncentrirana na katranski ostatak iz duhanskog dima (zbog
čega i uvođenje filtera) a na aditive nitko nije obraćao pozornost.
Mali demon i kriva percepcija
Izgleda da postoji kriva percepcija aditiva u cigaretama; dok javnost misli
da se cigarete «parfimiraju» kako bi bile atraktivnije pušačima, industrija
dodaje sva sredstva kako bi se povećao slobodan nikotin koji u mozgu
djeluje adiktivno. Dodavanje amonijevih spojeva, povećava alkalnost
dima i brzinu apsorpcije nikotina koji tako lakše prolazi barijere i veže se
tamo u mozgu gdje se vežu i sve droge. Eugenol i mentol se dodaju kako
bi dim ugodno «hladio» ždrijelo tj da se zamagli osječaj nadražaja. A da bi
se privukli tinejdžeri, cigaretama se dodaju šečer, čokolada jer su kao što
je poznato «slabi» prema slatkišima. Da bi se proširile bronhe i omogućilo
totalno pušenje, cigaretama se dodaje kakao koji sadrži 2 alkaloida tj
teofilin i teobromin. Svaki od ovih spojeva ima svoje djelovanje, ali ono
na što se često zaboravlja jeste i njihovo djelovanje u kombinacijama.
Još nešto; jedno je njihovo djelovanje u nativnom obliku a sasvim drugo
djelovanje kada taj spoj sagorjeva na visokim temperaturama. U pravilu
kada se radi o karcinogenim spojevima, opasne su oksidirane varijante.
206
Slično je s kolesterolom; za srce i krvne žile opasan je oksidirani oblik.
Koji su to aditivi s farmakološkim djelovanjem? Acetaldehid, levulinska
kiselina, teobromin, sladić (Glicirhizin) i piridin. Primjerice, bonboni s
dodanim ekstraktom sladića nisu dopušteni a u nekim cigaretama se koristi
tj kroz usta ne može ali može kroz pluća. Kad se srušio mit o cigaretama
s niskim katranom (low tar) moralo se napraviti nešto novo što će zadržati
imperij duhanske industrije. Spas je nađen u aditivima. Što više nikotina,
veća ovisnost a što je veća ovisnost veća je potrošnja cigareta. Aditivi
koji ubrzavaju nikotin su slični aditivima koje dodajemo u benzin za bolje
izgaranje i lakše prolaženje kroz dize motora. Evo dokaza; Philip Morris
je počeo špricanje duhanskog lišća amonijevim kloridom 1965 godine.
Nakon toga njegova proizvodnja je udvostručena.
Ako se poslužimo definicijom Philipa Morrisa iz 1972 godine gdje se
kaže da «cigareta nije konačni proizvod duhanske industrije, već je u
pitanju paket koji se šalje kupcima a nikotin je u paketu mali demon,
onda su aditivi nosač tog pakovanja. Paket u cjelini donosi čovjeku veliko
zadovoljstvo koje mu ne možemo uskratiti». Ova ironična definicija već
tada daje naslutiti što će se dogoditi kasnije.
Izgleda, sve su multinacionalke iste bilo da se radi o proizvođačima
gaziranih napitaka, brze hrane, lijekova, GMO proizvoda ili duhanskih
proizvoda. Sve je u njima usmjereno isključivo na profit pa čak i njihove
kontrolne laboratorije. No to samo po sebi ne bi bio problem kad ne bi
raspolagali ogromnim financijskim sredstvima kojima kupuju sve oko sebe;
od lokane administracije do FDA. Da bi vlasti «progledale» i zabranile
pušenje na javnim mjestima, da bi se na kutijama cigareta obavezno
stavilo upozorenje «pušite na vlastitu odgovornost» te da bi oni koji su
dobili rak na plućima dobili odštetu, trebalo je proći skoro 50 godina. Lijek
pod nazivom fen-phen koristio se za mršavljenje 5 godina prije nego je
uklonjen jer se ispostavilo da izaziva oštećenje srčanih zalistaka. Traženi
analgetik Vioxx pune 2 godine se štancao i plasirao prije nego je proradila
savjest odgovornih ljudi jer ozbiljno povećava rizik od bolesti srca i krvnih
žila (srčani i moždani udar). Marketing u multinacionalkama usmjeren je na
podsvijest ljudi i njihove metode se bitno ne razlikuju od marketinga vojne
industrije koji prodaje oružje širom svijeta čak pod cijenu da prethodno
izazove mali prljavi rat. Zavođenje svim sredstvima je standardna metoda
a mediji su kanal do konačnog potrošača. Nakon duljeg boravka u SAD
mnogi stranci (a među njima i autor) su šokirani činjenicom kako prva
zemlja tehničko-tehnološkog razvoja svijeta tako odano sluša jeftine TV
poruke.
207
 ______________________IV POGLAVLJE______________________

LIJEKOVI I LIJEČENJE ILI

KAKO OSTATI ŽIV I ZDRAV

KOLIKO JE OPRAVDAN PANIČAN STRAH ZA ZDRAVLJE?

USUSRET »FARMAGEDONU«
TAMIFLU I VELIKE LAŽI
KAKO SPRIJEČITI MEDICINSKE GREŠKE?
ZAŠTO RASTE POPULARNOST ALTERNATIVNE
MEDICINE?
LIJEKOVI BUDUĆNOSTI I NANOTEHNOLOGIJA
GENSKI ČIP OTKRIVA KAKO ORGANIZAM
METABOLIZIRA LIJEK
KAKO SPRIJEŠITI KOBNI UGRUŠAK?
RAJČICE S OKUSOM CJEPIVA
PANIKA ZBOG NOVIH ZOONOZA
VIRUS PTIČJE GRIPE UBIJA BEZ MILOSTI
ŽIVJETI POD STAKLENIM ZVONOM ILI - STALNI KONTAKT
S INFEKTOM?
PLACEBO EFEKT I ZDRAVLJE
jKUĆNI LIJEČNIK ILI VIRTUALNA MEDICINA
INTERNET JE UMIŠLJENIM BOLESNICIMA
SMRTNI NEPRIJATELJ Cyberhipohondria
JE LI PROLJETNI UMOR - ZAMOR TJELESNOG
MATERIJALA?

208 209
KOLIKO JE OPRAVDAN PANIČAN STRAH ZA Je li strah od mobilnih telefona opravdan? Panika je nastala kad je žena
u SAD-u 1990. godine, nakon dvogodišnje uporabe mobitela, dobila rak
ZDRAVLJE? iznad uha, upravo na mjestu gdje se prislanja slušalica. Njezin je muž
podigao tužbu, a nastupio je i u vrlo gledanoj TV-emisiji »Larry King Live«
Ako spretno izazovete panični strah, možete se staviti u ulogu
u kojoj je teško optužio proizvođača mobitela. Odgovor je uslijedio u obliku
„spasitelja“ i pobrati milijune dolara. Naputci za suvremene lijekove
prvog neovisnog istraživanja koje je potvrdilo da čvrstih dokaza o štetnosti
imaju sve više prostora za rizične posljedice nego za stvarne učinke..
od zračenja mobitela zasad - nema. Uostalom, zar nismo slično mislili kad
U strahu su velike oči pa čovjek ne razlikuje istinu od obmane?
su se pojavili prvi televizori u boji, pa zatim i prva računala? Zar nije bilo
Farmaceutske multinacionalke stvaraju ovisnike; prvo ih liječi pa
upitno zračenje katodnih cijevi svih vrsta? Zar nisu ozračeni tehničari uz
onda ubija.
radarske ekrane, primjerice kontrolori leta?
Strah od umje sladi nije obustavio njihovu
Strah od mobitela; zovi i umri muški
Sličan strah zahvatio je SAD u obliku plimnog vala i zbog jedne studije
koja je navijestila da električni pokrivači koji su bili u trendu sedamdesetih
Stotine napisa u popularnom tisku i izvješća na televiziji o tome kako
godina, mogu proizvesti elektromagnetne valove opasne osobito kod
elektromagnetski valovi mobilne telefonije nepovoljno djeluju na mozak i
trudnica, tj. da mogu izazvati tumore na mozgu još nerođenog djeteta.
kako zračenje mikrovalovima može ugroziti i djecu i odrasle, nisu pomogli
Panika je bila tako velika da je prodaja električnih pokrivača svedena na
da se smanji, a kamoli zaustavi trend širenja tog suvremenog sredstva
minimum i gotovo se ugasila. Međutim, službena istraživanja medicinskih
komunikacije. Urednik BBC-ja Charles Rhodes spominje zanimljiv podatak
institucija, kao primjerice Nacional Cancer Institute, nisu mogla utvrditi
da je u kratkom vremenu na području Velike Britanije postavljeno 14.500
nikakvu uzročno-posljedičnu vezu između električnih pokrivača i
repetitora za mobilnu telefoniju pokrivajući tako svaki pedalj zemlje, jer
povečanog broja tumora na dječjem mozgu. Srećom, ta je vrsta panike
već sada na toj otočkoj zemlji ima 13,5 milijuna mobitela. On predviđa da
prošla relativno brzo, ali su se, kao što bi se moglo očekivati, pojavile
će za vrlo kratko vrijeme polovica stanovnika Velike Britanije imati mobilni
nove!
telefon. Problem je toliko velik jer su repetitore gradili i na krovovima škola,
medicinskih centara i drugih institucija, što je izazvalo gnjev roditelja i
Strah od trovača hranom
opravdane prosvjede okolnih stanovnika. Jasno, Britanci nisu zahtijevali,
kao Amerikanci i Novozelanđani, da se na tim kritičnim mjestima izmjeri
Ima, naime, namirnica koje naprosto izluđuju stručnjake za preradu jer
snaga elektromagnetskog zračenja pa su im tako pobjegli glavni argumenti
im se u regularnom postupku ne može očuvati mikrobiološka kvaliteta
za pokretanje sudske parnice.
budući da standardne metode sterilizacije nisu prikladne ili nisu dovoljno
sigurne. Takve namirnice su prije svega mljeveno meso, začini, tekuća jaja
Izvršeno je na desetke ispitivanja utjecaja elektromagnetskih valova na
i neke druge. Mljeveno meso ne možete sterilizirati na klasičan način jer
pokusne životinje i elektronske sustave za navođenje (zbog čega se
više nije upotrebljivo za svrhu kojoj je namijenjeno (roštiljanje). Začine ne
mobiteli ne smiju unositi u zrakoplove), ali ono što je najvažnije - nisu
možete kuhati jer biste im uništili izvore arome (okusa i mirisa). A budući
izvršena sustavna istraživanja kronične izloženosti mikrovalovima. Nema
da su upravo te dvije kategorije namirnica najviše zagađene tzv. opasnim
pouzdanih podataka o tome kako mikrovalovi djeluju na djecu u razvoju,
trovačima hrane (E.Coli, Salmonella), jedino je rješenje ozračivanje
kako djeluje zračenje samog mobitela koji se satima drži na uhu, a
izvorom ionizirajućeg zračenja (elektronski snop).
kako djeluje repetitor koji zrači na zgradi cijeli dan i noć? Logično bi bilo
zapitati kako djeluje cijela mreža koja se neprestano proširuje i pojačava?
Kao što je čitateljstvu dobro poznato, SAD su zemlja hamburgera u kojoj
Nažalost, sveš.to istražuju i objelodane proizvođači mobitela ne može
se troše enormne količine mljevenog goveđeg mesa koje se najčešće
biti meritorno jer prije svega u pitanju je. Golemi business. Neovisno
plasira u smrznutom stanju za uporabu u domaćinstvu i restoranima.
medicinsko istraživanje koje je trajalo punih osam godina proveli su
Svake godine od teškog trovanja strada između 5000-10.000 osoba
Danci na 420.000 korisnika mobilnih telefona. Nije utvrđena nikakva veza
zbog nedovoljno pečenog mesa ili, točnije, zbog inicijalnog zagađenja
između zračenja ovog uređaja i pojave raka.

210 211
spomenutim trovačima mesa. Svi dosadašnji pokušaji zaštite potrošača
ostali su bez uspjeha, tako da su SAD, i uz visoku sanitarno-higijensku
razinu i savršena tehnička pomagala, u samom svjetskom vrhu po broju
oboljelih od alimentarnih intoksikacija. Da bi se problem definitivno skinuo
s dnevnog reda, FDA je donijela odluku da se crveno mljeveno meso
za masovnu potrođnju, hladno sterilizira provlačenjem ispod snopa
ioniziraju¿eg zračenja. Sada na području SAD-a ima preko 40 takvih
lokacija s opremom za hladnu sterilizaciju mljevenog mesa, što se odmah
odrazilo na smanjenje broja trovanja. Postupak ozračivanja sigurno
uništava trovače mesa, drugu mikrofloru i parazite (njihove razvojne
oblike).
Zanimljivo je da se nakon uklanjanja straha od mogućnosti opasnog
otrovanja s mljevenim mesom, pojavio strah od ozračenog mesa, posebice
s obzirom na njegovu deklaraciju na kojoj je to naglašeno (»Treated
by irradiation«)! Javio se i pokret protiv ozračivanja mesa premda se,
primjerice, uvoz svih začina iz tropskih zemalja (Indije) također hladno
sterilizira, što nikoga ne smeta i ne zabrinjava. Danas je ozračivanje
namirnica prihvaćeno u preko 50 zemalja svijeta. Detaljna ispitivanja
možebitnih zdravstvenih posljedica pokazala su da je ozračivanje u
svrhu sterilizacije bezopasna metoda koja je apsolutno u funkciji zaštite
potrošača. Zu opasne mikrobe - trovače hrane hladna sterilizacija
stopostotno uklanja Trichinelu spiralis iz svinjskog mesa, sve insekte i
njihove razvojne oblike, gljivice i plijesni. Kada bi se u nas na taj način
spriječila samo trihineloza koja svake godine u vrijeme kolinja izaziva
paniku jer bolnice puni nevinim žrtvama, postupak bi se itekako isplatio.
Srećom, čovjek brzo zaboravlja sve neugodne stvari a loša iskustva gura
duboko u podsvijest. Da nije tako, brzo bi izludio od napada panike kojim
nas okružuje svakodnevnica.
Strah od mesa ludih krava
Jedan od najvećih masovnih strahova koji su Europljani ikad doživjeli
na prelasku u novi milenij, bilo je „ludovanje“ zbog pomisli da iz tanjura,
od dobrog kosanog odreska ili čevapčića, možete za petnaestak godina
dobiti Creutzfeldt-Jacobovu bolest (CJD) kod koje nastaju rupe u mozgu
i u pravilu se umire u najtežim mukama. Mučne (apokaliptične) scene
masovnog spaljivanja ubijenih krava, njihovo zakopavanje u ogromne
grobnice, dim i vatra iz Velike Britanije, a potom i iz Njemačke i Francuske,
duboko su se usjekle u svijest ljudi. Pomisao da osim mesa bolest mogu
prenijeti i kravlje kosti, mozak, kičmena moždina, neki unutrašnji organi pa
212
čak i prerađevine kao što su želatina ili sprejevi za kosu na bazi proteina
animalnog podrijetla, bili su dovoljni za paničan strah i zagledavanje u sve
što potječe od životinja a koji se može naći na policama samoposluga.
Primjerice, nitko nije htio kapsule lijekova koji su načinjene na bazi želatine,
žene su analizirale ruž za usne i crnilo za oči..
Osobno znam ljude koji su u to vrijeme izbjegavali koverte lijepiti na
klasičan način, dakle, vlaženjem jezikom, jer ljepilo može imati tragove
životinjskih sirovina. Mesnice sa svježim goveđim mesom zjapile su
prazne, a restorani čija se ponuda sastojala od mesa na žaru, ostali su
bez mušterija. Britanska industrija za preradu mesa, osobito izvozne
klaonice, izgubile su posao. Preko novina su pljuštale optužbe na temu
- tko je kome uvalio koštano brašno i kako je sve zapravo počelo.
Britanski znanstvenici Colin Berry i Frank Furedi napisali su izvrsnu knjigu
pod naslovom “Budućnost rizika” u kojoj razmatraju što bi se u bliskoj
budućnosti moglo dogoditi i gdje su granice iza kojih čovjek više neće moći
podnijeti strahove, dok je Frank Furedi autor još jedne zanimljive knjige
pod nazivom „Kultura straha“. Ljudska opsesija strahom postoji otkako
čovjek hoda po zemlji, samo je u pitanju njezin manji ili veći intenzitet.
Primjerice, strah od gladi, strah od potresa, strah od kuge - stalni su
pratitelji naših praotaca S novim vremenom došli su i neki drugi strahovi
koji se zapravo po ničemu ne razlikuju od prethodnih.. Sada imamo strah
od AIDS-a, strah od terorizma od ptičje gripe od gubitka posla itd Oni
frustriraju i, dakako, imaju svoje posljedice. Strah od računalnih virusa ili
hakera koji će prodrijeti u vaše računalo i pokvariti vam višegodišnji trud
- jedan je od novijih strahova. Tu su zatim strahovi od droga, neispitanih
lijekova, otmica zrakoplova, atomskog rata...
Strah od opasnih lijekova
Reakcije ljudi su različite; od onih koji opasnost ignoriraju do paranoidnih tj
onih koji, primjerice, na svoj PC stavljaju po nekoliko antivirusnih i antispy
programa, po nekoliko pasworda, firewals sustava itd. Onih koji ruše stara
ulazna vrata i ugrađuju nova s više brava.
Otrovi su posvuda oko nas, standardni je obrazac svih news-magazina, pa
ispada da živimo u svijetu u kojem je opasan svaki korak jer već sljedećeg
trena možete stati na minu koja će vas koštati glave. Činjenica je da su se
posljednjih desetak godina kemikalije namnožile (60000 novih godišnje) i
da ih svugdje ima, od sapuna i tekućih deterdženata, preko dezinficijensa
213
za sanitarne prostore, insekticida pa sve do dopinga i lijekova. Činjenica
jest da se time značajno povećava potencijalna opasnost od raznih
trovanja i nesretnih slučajeva, ali u pravilu tome nije tako jer usporedo
rastu i znanja o njima i njihovom rukovanju te o tome kako djeluju.
Nadalje, stoji činjenica da se rizik za naše zdravlje stalno povećava, samo
je pitanje gdje će čovjek podvući crtu i tvrdo odlučiti da rizik više nije spreman
prihvatiti. Na mnogo mjesta to se već i dogodilo. Pogledajte samo sudbinu
antibaby pilula. Kada su uz veliku pompu lansirane sedamdesetih godina,
nije bilo dovoljno riječi hvale pa su se rabili izrazi poput »revolucionarno«,
»oslobađa seks svake stege« zatim »spas za žene« itd. Premda su izašle
barem tri generacije tih popularnih pilula protiv začeća koje, jasno, sadrže
hormone, upoznali smo sasvim drugo lice tih preparata, a danas ne samo
da nema oduševljenja, već postoji i opravdan strah uz mogućnost brojnih
posljedica. Pogledajte primjer iz Velike Britanije; 100 žena oštećenog
zdravlja (tromboza dubokih vena) zbog uzimanja Femoden pilula protiv
začeća, tužilo je farmaceutsku kompaniju i dobilo 10 milijuna funti odštete.
Naknadnim vještaćenjem je potvrđeno da je treća generacija tih pilula
rizičnija od svoje prethodnice, ali proizvođač nije na to skrenuo pažnju
korisnicama. Naprotiv proizvođač je prikrio činjenicu da na 100.000 žena
mora stradati najmanje 60 žena . Kada kod nas svijetlo dana ugleda takav
propis koji nalaže odgovornost za ono što se kaže i ono što se preskoči,
stvari će krenuti na bolje. Javnost traži i očekuje biti zaštićena od svekolikih
opasnosti i rizika, ali avaj, u pravilu ništa od toga ako se ne znate pobrinuti
sami za sebe. Umjesto da se smanjuje, rizik se stalno povećava. Nove
prijetnje, novi izazovi..
Čuvajte se „revolucionarnih“ lijekova
Ako na prijateljičinu preporuku krenete uzimati prozac kao sredstvo ali ne
za depresiju, već za mršavljenje (prozak ubija apetit), vi ste u najboljem
slučaju lakovjerni, a ako niste pomno pročitali kakve sve posljedice mogu
iz toga ispasti, onda ste i vrlo neoprezni. Prozac je (kao i mnogi drugi)
lijek s dobrim i lošim stranama, ali o tome može definitivno prosuditi samo
liječnik. Trenutak u kojem je prozac “pobjegao” kontroli tj liječnicima iz
ruke i krenuo u masovnu potrošnju postavši dostupan kao tableta za
glavobolju, bio je kritičan trenutak koji svakako ima svoje posljedice.
Opasnost nitko nije prepoznao, a posljedice su nažalost vidljive. U SAD
prozac se totalno oteo kontroli jer ga koristi najmanje 30 milijuna ljudi, a bilo
je čak i prijedloga da se stavlja u žvakaće gume »za bolje raspoloženje«.
Tko trlja ruke? Farmaceutska industrija koja ima neograničene kapacitete
za štancanje tabletica..
214
Slično je i sa stereoidnim hormonima koje mladi body-builderi širom
svijeta koriste za naglo razvijanje mičićne mase. Preko 50 posto američke
studentske mladeži koristi stereoidne hormone koji su službeno zabranjeni
i tretiraju se kao doping. Nikome ne pada na pamet da to zabrani premda
su posljedice dobro poznate i zbivaju se prema utvrđenom scenariju s
manje ili više ozbiljnim posljedicama. Proizvodnja stereoidnih hormona
koji se plasiraju ilegalno pod desetak trgovačkih marki, nikad nije bila
veća. Tehničke mogućnosti koje pruža internet, doprinijele su da je danas
sve postalo dostupno pa vam se čak može dostaviti i poštom na kućnu
adresu. Kemija na taj način sve više ulazi u naš svakodnevni život i doista
ozbiljno povećava rizik za zdravlje.
Analgetik vioxx bio je velika nada ne samo farmaceutske industrije (trebao
je biti zlatna koka) nego nada za milijune oboljelih od artritisa i drugih
bolnih stanja. Naime taj je analgetik znatno učinkovitiji od ostalih uz
mnogo manje nadražaja želuca. Velika kompanija Merck veliki stručnjaci,
veliki novci, veliko kliničko istraživanje i na kraju veliki – debakl..Zašto?
Kontrolni filtri kod FDA i kod kliničkih istraživanja su totalno zatajili. Naime,
srčani i moždani udari koji su se javljali kod duže uporabe tog preparata su
potpuno zanemareni kao čimbenici odluke pa je marketing rekao otprilike
ovako; to nije značajno u odnosu na korist –smanjivanje ljudske patnje.
Cijena takve odluke je fantastična tj tako velika da je farmaceutski div
bačen na koljena zbog povlačenja s tržišta (prodaja vrijedna 2,3 milijarde
$ u 80 zemalja svijeta). A tisuće tužbi korisnika vioxxa tek dolaze na
naplatu Poučak je slijedeći: tako je to kad marketing odlučuje (u svojoj
gramzivosti) a ne mjerodavni stručnjaci za zdravlje!
Pristajući na sve veći rizik i nedovoljno ispitane lijekove FDA je prestala
funkcionirati na način kako je predviđeno tj radi zaštite zdtravlja građana.
Ona je postala sve više posrednik u zaštiti interesa farmaceutske industrije
kojoj se tradicionalno uvijek žuri..Imam utisak da će za 5 godina na
kutijama lijekova pisati isto kao na kutijama cigareta „uzimate na vlastiti
odgovornost“
215
USUSRET »FARMAGEDONU«
Nova generacija genskih lijekova zahtjevan je istraživački posao pun
izazova, ali i neugodnih iznenađenja..Potrebno je stotine pokusa -
prvo na biljkama, zatim i na pokusnim životinjama, a na kraju i na
dobrovoljcima kako bi se vidjela učinkovitost na ljudima. U lancu
istraživačkog posla sve je puno nepoznanica i stranputica. Skrenuti
i zalutati vrlo je lako a posljedice se mogu pretpostaviti
Transgena cjepiva
Produkcija genskih preparata u SAD i Kanadi tek je otkrivena javnosti
zahvaljujući koaliciji čuvara okoliša i potrošačkih skupina, a najčešće
korištene američke države za takve su pokuse Nebraska, Wisconsin i
Havaji. Posebno poglavlje predstavlja karipski otok Puerto Rico, na
kojem je utvrđeno 2296 lokacija što ih je odobrila USDA. To je, računajući
površinu tog malenog otoka, najveće eksperimentalno područje u cijeloj
Americi.Pritom treba znati da Puerto Rico nije država; stanovnici toga
otoka vode se kao građani SAD, no nemaju svoje glasove ni u Senatu
ni u Kongresu. Odgovor na pitanje zašto baš na tom otoku, jednostavan
je - zbog klimatskih uvjeta tamo postoje čak četiri žetve godišnje! Pravi
Eldorado za genetičare i njihove poslodavce.
Ne treba biti prevelik znalac pa zaključiti da takvo eksperimentiranje u
pravilu može izmaknuti kontroli baš kao u slučaju s tvrtkom »ProdiGene«.
To potvrđuju i ljudi iz struke, dakle, genetičari. Primjerice, i glasnogovornik
USDA Jim Rogers kaže: »Nitko ne zna, pa čak ne može ni pretpostaviti
rizik takve produkcije. Nitko ne može kontrolirati kada će I gdje plodovi
(žitarice) ili stabljike korištenog bilja, dospjeti u ljudsku ili stočnu hranu«.
Zapravo, takvi dijelovi genetskog materijala već se nalaze u prometu.
Možda će još jedna činjenica objasniti zašto je baš Puerto Rico najveći
poligon; tamo nema nikakvih propisa o genetski manipuliranim proizvodima
pa nitko nema pravo braniti ili ograničavati pokuse. Naime, oni se tretiraju
kao »strana ulaganja u zaostalu otočnu privredu«. Želite li, dakle, privući
strane investitore? Ponudite im zemljište kao pokusne poligone za
produkciju genskih preparata.
Cjepiva dobivena preko transgenih biljaka možda predstavljaju budućnost
jer su jeftina, ali rizici za zdravlje i okoliš toliki su da nitko neće riskirati.
Problem ne bi bio kad bi se takvi pokusi radili na strogo ograđenom
216
prostoru, primjerice, u staklenicima, ali na otvorenom prostoru oni su
stalna potencijalna opasnost!
Relativno je tiho potkraj prošle godine američka vlada zapovijedila tvrtki
»ProdiGene« da neškodljivo uništi 500.000 bušela usjeva soje
kontaminirane genskim ostacima kukuruza nakon produkcije jednog
genskog lijeka za ljudsku uporabu koji nije bio dopušten. Soja je bila
spremna za prodaju, no u zadnji je čas plasman bio blokiran. Na inzistiranje
novinara da saznaju više detalja o tome koji je genski lijek bio u pitanju, iz
američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA) rečeno im je da »je riječ o
povjerljivim informacijama koje nisu za javno objavljivanje«.
Stručnjaci za genetsku manipulaciju zajedno s novinarima nagađaju
da je riječ o HIV glikoproteinu, o sredstvu za grušanje krvi (aprotininu),
probavnom enzimu tripsinu, cjepivu za hepatitis ili o cjepivu za svinjski
gastroenteretis. Daljnja istraga slobodnih istraživača i novinara otkrila je
da je tvrtka »ProdiGene« dobila 85 dozvola za pokuse »uživo« odnosno za
testiranje genskih lijekova na 96 raznih lokacija. Amerikanci su takve usjeve
nazivali »pharm crops«. Prikupljene su vrlo zanimljive (poražavajuće)
informacije pa se čovjeku čini da baš gleda jedan od onih filmova od
kojih se lede leđa. Stručnjaci za tzv. jestiva cjepiva, dakle virolozi, tvrde
da je HIV glikoprotein označen kao »gp 120 gen« opasan odnosno da
može oslabiti naš imunološki sustav koji tako postaje podložan drugim
virusima.
Trajno kontaminirane biljke
Opisani slučaj samo je vrh ledenog brijega, jer postoje vjerodostojni
dokazi da je širom SAD i Kanade od 1991. godine izvršeno više od 300
takvih pokusa. Naime, tako se proizvode cjepiva, hormon rasta, sredstvo
za grušanje krvi, industrijski enzimi, humana antitijela, kontraceptivna
sredstva, imunosupresivni citokini te sredstva za izazivanje pobačaja
(abortivi). Biljke na kojima su ti lijekovi proizvedeni ostaju trajno
kontaminirane stranim genskim materijalom, a nitko ne zna gdje su polja
locirana i što se dalje s njima zbiva. No, zato farmeri koji u tom poslu
sudjeluju, znaju mnogo, ali su zavjetovani na šutnju - uz dobru zaradu.
Pretpostavlja se da je u najvećem broju slučajeva riječ o usjevima
kukuruza, a dosad je u skandal upletena samo tvrtka »Prodi-Gene«, iako
novinari zaključuju da su angažirane najmanje tri slične biofarmaceutske
tvrtke.
217
Po nekim procjenama, u razdoblju do 2010. čak će 10 posto usjeva
kukuruza u SAD biti iskorišteno u svrhu produkcije genskih lijekova, tj.
Lijekova koji se dobivaju dobro uhodanom genetskom manipulacijom.
Rizici genskih lijekova i tijekom produkcije na biljnim vrstama i tijekom
korištenja za liječenje ljudi - veliki su i puni nepoznanica. Korištenje tzv.
transgenih biljaka za produkciju cjepiva, poznato je već nekoliko godina.
Za cjepivo hepatitisa B korišten je krumpir. Glavni problem takvog jestivog
cjepiva može biti što bi se kod osoba koje su ranije cijepljene mogao
pojaviti sindrom »imune oralne tolerancije«. Možda je sreća da se pokusi
obavljaju na izoliranim mjestima s limitiranom mogućnošću širenja polena.
No praksa je, nažalost, pokazala da ni to nije nikakva garancija. Kad puhnu
vjetrovi i dođu ljetne oluje, sve su mjere opreza manje-više neučinkovite
jer su genetski manipulirani usjevi na otvorenom prostoru. Kontaminacija
vode i zraka s genskim cjepivima iz biljaka - dokazana je, a onda je ostao
još samo jedan korak do spomenutog sindroma imune oralne tolerancije.
Ili ćete popiti kontaminiranu vodu ili ćete udahnuti kontaminirani polenov
prah! Rezultat je uvijek isti. Postoji opasnost da se u doba stvaranja
ploda stvori tolerancija na cjepivo što bi izazvalo nesagledive posljedice
u imunitetu djeteta.
Duhan za stvaranje antigena protiv virusa
Hepatitis B nije jedina virusna bolest za koju se traži genski lijek. . Čestice
nalik virusu koncentrirane su osobito u sjemenu duhana. Ako se ekstrakt
sjemena aplicira miševima, trebalo bi stvarati imunitet protiv te bolesti. No,
reakcija je izostala, a umjesto toga se javila posve neočekivana alergijska
reakcija na protein sjemena. To je možda dobar primjer da transgene
biljke kriju u sebi razna iznenađenja.
Možete li se zaštititi od bjesno će jedući GM špinat? Izgleda da je to
moguće! Naime, eksperimentalno cjepivo protiv bjesnoće proizvedeno
je genetskom manipulacijom na špinatu i duhanu. Pojedete li određenu
količinu takvog špinata, trebali biste biti sigurni protiv ugriza bijesnog psa ili
lisice. Želite li obaviti pokus tvrtka »Epicyte« ima velike planove isključivo
na bazi mape ljudskog genoma. Uzgoj cjepiva i raznih preparata na
biljnim vrstama oni nazivaju »biofarming«, dok kritičari takvog bezglavog
srljanja, kojih nije mali broj, to nazivaju »farmagedon«. DNA revolucija
koja traje desetak godina, a dobila je na akceleraciji nakon objave mape
ljudskog genoma, veliko je iskušenje za farmaceutske divove, jer tko sad
ne napravi prodore u istraživanju, neće imati osnovu za zaradu idućih
desetak godina. Jasno, standardno pitanje ostaje bez odgovora – što se
sve može dogoditi?
218
Najveći je problem to što poslodavac gura »projekt« jer se njemu žuri na
tržište. S genskim su lijekovima na muci I kontrolne institucije koje s jedne
strane moraju omogućiti napredak medicine, a s druge moraju zaštititi
zdravlje stanovnika.
Pa ima li žrtava u toj nadasve glupoj utrci? Naravno.Proizvodnja antitijela
u biljkama (umjesto u životinjama) tehnički je i tehnološki bitan napredak
pa se sa sigurnošću može predvidjeti kako će izgledati budući kompleksi
za takve »biofarming« tvornice. No, još će dugo vremena i mukotrpnog
rada trebati da bi se novi antibiotik plasirao na tržište i stavio u uporabu,
potrebno je najmanje 12 godina uz prosječne troškove istraživanja od 250
milijuna funti. Malo je koja tvrtka spremna toliko uložiti kad za to vrijeme
mo.e zaraditi daleko više na nekim drugim preparatima. Smanjivanje broja
novih antibiotika s jedne i porast rezistencije na postojeće antibiotike s
druge strane, daju naslutiti crni scenarij. Dr. Bruce Pomeranz, profesor
Sveučilišta u Torontu, zajedno sa svojim suradnicima, obavio je zanimljivo
istraživanje. Oni su proučili 39 studija iz američkih bolnica kroz 40 godina.
Primjerice, od 33 milijuna pacijenata u 1994. godini, preko 100.000 njih
umrlo je zbog toksičnih reakcija na lijekove ili stoga što odgovaraju će
lijekove nisu dobili na vrijeme. Od tog broja, dva milijuna ima ozbiljne
zdravstvene probleme.
Kakva je poruka? Cjepiva dobivena preko transgenih biljaka možda
predstavljaju budućnost jer su prije svega jeftina, ali rizici za ljudsko
zdravlje i okoliš su toliki da nitko neće riskirati. Problem ne bi bio kad
bi se takvi pokusi radili na strogo ograđenom prostoru, primjerice, u
staklenicima (plastenicima), ali na otvorenom prostoru oni su stalna
potencijalna opasnost.
Gel za genitalni herpes
Prema statističkim podacima u SAD živi oko 60 milijuna ljudi s neugodnim
genitalnim herpesom koji se prenosi seksualnim kontaktom. Stručnjaci
laboratorija Andy Hiatt nacijepili su kukuruz humanim genom tako da
proizvodi antitijela protiv herpesa, a tvrtka »Epicyte Pharmaceutical« iz
San Diega žarko želi proizvesti gel protiv herpesa koji bi maloj tvrtki donio
milijune dolara. To je samo početak, jer nitko ne zna - gdje su granice
eksperimentiranja uživo i tko će ih odrediti. Jer, ako propisima ograničite
»ubrzan« hod znanstvenika u jednoj zemlji, ostala je praznina u drugoj
zemlji.
219
Zapravo, male siromašne zemlje u tome vide mogućnost za prodaju
svojih potencijalna. Istraživači nisu krivi jer za velik novac rade po
nečijem nalogu; njima je svejedno što rade, ako se to dobro plaća. Nova
generacija genskih lijekova zahtjevan je istra.ivački posao pun izazova,
ali i neugodnih iznenađenja. Stotine pokusa - prvo na biljkama kako biste
ih isprovocirali da proizvode određenu supstancu, a zatim na pokusnim
životinjama, kako bi se vidjelo u kojoj su mjeri učinkoviti ili možda toksični.
Na kraju dolaze pokusi na dobrovoljcima kako bi se vidjela učinkovitost na
ljudima. U cijelom tom lancu istraživačkog posla sve je puno nepoznanica
i stranputica. Lako se skrene i zaluta.
Do sada se svašta dogodilo pa je sve više prisutan zahtjev za viši stupanj
sigurnosti osobito za oralna cjepiva za ljudsku uporabu. Umrli pacijenti
nakon injekcija genskih preparata prizemljili su ambiciozne managere koji
svijet gledaju samo kroz business i zelene novčanice. Prema postojećim
procjenama stručnjaka za razvoj, prije isteka ove dekade predviđa se da
će prihod biofarmaceutske industrije iznositi više od 20 milijardi dolara.
Gotovi projekti za neke lijekove i razna cjepiva strogo su čuvana poslovna
tajna, skrivena duboko u sefovima tvrtki.
Zastrašujuće činjenice
Godišnje u Velikoj Britaniji umire 5000 pacijenata zbog raznih infekcija
koje su „pokupili“ u bolnicama (superbugs). Posljednjih 30 godina nije
objelodanjena nijedna nova klasa antibiotika, a na postojeće u velikoj
mjeri postoji otpornost. Sva istraživanja na tom području zbog visokih su
troškova prebačena u druge zemlje.
Zdravstvene posljedice zbog krivo primijenjenih lijekova sve su veće
naprosto zato što je sve više lijekova i njihovih oblika..Lijekovi su moćne
djelotvorne supstance uz napomenu da svatko reagira drukčije i da se
reakcije pojedinaca zapravo ne mogu predvidjeti. Kod toga interakcije,
posebice u zadnje doba, predstavljaju sve veći problem. Primjerice,
antihistaminici s krivim antibiotikom mogu dovesti do srčane aritmije,
a sredstva za ublažavanje bolova na bazi salicilata mogu dovesti do
unutrašnjeg iskrvarenja. Svakim danom broj lijekova je u prometu
sve veći pa je doista teško pratiti što (i kako) reagira s nečim drugim.
Najveća novina koju u svrhu prevencije nesretnih slučajeva lansira FDA
jest kompjutorizirani sustav kod kojega se u trenutku pokazivanja nekog
preparata na monitoru, automatski iscrtaju preparati koji mogu u interakciji
s njime biti opasni ili pogibeljni. Na kraju, potrebna je kontinuirana edukacija
liječnika koji propisuju recepte.
220
Autor poznate knjige “Recept za propast”, dr. Thomas Moore, kaže da
liječnici moraju znati više o lijekovima i njihovim interakcijama te da bi
farmaceutskoj industriji bilo u interesu financirati njihovu edukaciju. Dajući
pacijentu recept u ruku, liječnik je, zapravo, u situaciji da mu određuje
sudbinu! Vratimo li se na onih 100.000 mrtvih zbog krivoga lijeka, onda
to iznosi fantasti čnih 32 posto ukupno hospitaliziranih bolesnika u SAD.
Previše je to za zemlju napredne tehnike i tehnologije, novih ideja, novih
lijekova i metoda liječenja. Ako kažemo da su šume, odnosno priroda
u cjelini, najbolja ljekarna jer sadrže sve što se od davnina koristi za
liječenje, onda s pravom možemo reći da je »civiliziranje« Brazila odnosno
uni.tavanje amazonske džungle - devastacija prirodnih resursa. A ako se
tome doda alarmantno povečanje ozonske rupe, onda to po svoj prilici
neće biti samo »farmagedon«!
TAMIFLU I VELIKE LAŽI
Nalazi stručnjaka objavljeni u New England Journal of Medicine da 4
od ukupno 8 vijetnamskih slučajeva oboljelih od virusa H5N1 nisu
reagirali na tamiflu, unijeli su veliku zabrinutost. Tamiflu djeluje tako
da veže i inhibira površinske enzime virusa. Virus se i dalje može
replicirati, ali ne može prenijeti infekt na druge (zdrave) stanice.
Je li Tamiflu spasonosan lijek?
Zbog golemog straha od pandemije ptičje gripe, prije nešto manje od
godinu dana imali smo masovno tamanjenje peradi širom svijeta (pa i
kod nas) a sve zalihe Tamiflua švicarsko-američke multinacionalke
su ispražnjeni. Ljudi su manijakalno kupovali antivirusni preparat za
svakog člana obitelji po nekoliko kutija a jedna je bila oko 300 kn (a u
SAD tretman 100$). Međutim, učinkovitost tog preparata bila je dvojbena
kad se tiće mutiranog virusa H5N1. Nisu kupovali samo pojedinci već i
zdravstvene vlasti pojedinih zemalja stvarajući zalihe. U strahu su goleme
oči i kada je u pitanju biti ili ne biti, novac nije problem…Pitanje glasi; tko
je paniku izazvao, zašto i tko je u toj panici pobrao novce. U tzv velikom
(prljavom) businessu korištenje straha nije nova strategija. Marketing ju
odavno poznaje i koristi. A poznata je i masovna histerija kojoj samo rijetki
odoljevaju.
Uglavnom pandemije ptičje gripe još uvijek nema a kutije Tamiflua se
povlače po ladicama. Broj žrtava u Aziji se zaustavio kod broja 73. Kao
221
i svi drugi lijekovi tako i Tamiflu ima svoj rok valjanosti. Ukratko; možemo
reči - bačeni novci. Ruke trljaju stručnjaci Hoffmann La Rochea u Baselu
i predsjednik američke kompanije Rumsfeld koja je lijek otkrila i potom ga
prodala kompaniji Roche. Taj čovjek bio je istovremeno i ministar obrane
SAD. Da bi se narugali takvom crnom poslu neki Tamiflu nazivaju «Rumiflu»
(Rumsfeldov lijek za ptičju gripu)..Ako već skupo platite, očekujete da vas
lijek spasi tj da vam u kritičnom trenutku pomogne. Ali Tamiflu koji kako-
tako djeluje na virus obične gripe, ovdje ima ograničeno djelovanje. Čak
što više Tamiflu može izazvati klasičnu rezistenciju kod divljih životinja
što znači da se virus navikne na njega i on postaje neučinkovit a virus
u međuvremenu postaje još opasniji za čovjeka. Ukratko Tamiflu nije
spasonosan, nije pravi lijek za ptičju gripu i do sada je nepoznato da
uopće može spriječiti širenje ove virusne bolesti. On je u panici bio slamka
spasa (nada) koju je savršeno vješto ubacila multinacionalna kompanija i
obrala vrhnje na razini cijelog svijeta.
Što se tiće standardne gripe H1N1 tamiflu opet nije učinkovit do kraja,
već samo skračuje trajanje bolesti na maksimalno 2,5 dana, a to znači da
smanjuje curenje nosa (hunjavicu) i ništa više. Netko će reći i to je uspjeh..
Da, ali ne po cijeni od 100$ ili kod nas oko 300 kn po pakovanju. Ono što
zabrinjava virologe, primječeno je da virus postaje rezistentan na tamiflu
na isti način kao što su svojevremeno stafilokok, gonokok i meningokok
postali rezistentni na penicilin. Nije to sve; veći broj ljudi korisnika ne
podnose sporedne pojave tamiflu-a a najgori problem je stalni nagon za
povračanje (nauzea)
Tamiflu je patentiran 1996 godine od strane kompanije Gilead Sciences
Inc iz Kalifornije. Trebam li spominjati kako je Rumsfeld imenovan
predsjednikom ove tvrtke 1997 godine i da ima većinski udio. Ovdje
je ostao sve do 2001 godine kada je imenovan ministrom obrane SAD.
Procjenjuje se da je Rumsfeldova firma do sada od prodaje Tamiflua
pokupila oko 2 milijarde dolara..
Čudno ponašanje Tamiflua
U golemom strahu od pandemije razne zemlje su stvorile velike zalihe
tamiflu-a kako bi mogle zaštiti svoje građane. Ljudi s opravdanjem očekuju
da ih taj preparat zaista štiti. No međutim, čak i među visoko obrazovanim
ljudima nisu poznate sve činjenice oko strukture i ponašanja tamiflua u
ljudskom organizmu. Najvećim dijelom (oko 80%) tamiflu nepromjenjen
pasira kroz tijelo i izlučuje se u aktivnoj formi mokraćom van. Budući da je
222
vrlo otporan na razlaganje može vrlo dugo egzistirati u prirodi te izazvati
rezistenciju kod divljih ptica. Kako? Budući da se radi o najmanje 3
milijarde kapsula pohranjenih po priručnim ljekarnama Centar za ekologiju
i hidrologiju sveučilišta u Oxfordu se bavio proračunom oko količine
mogućeg prodora tamiflua u rijeke, jezera pa čak i pitku vodu. Istraživači
tog centra bavili su se čak i simulacijama takvih akcidenata. Premda se
tamiflu otapa u vodi on se ne razlaže čak ni u mulju gdje ga se mjesecima
nakon prodora može utvrditi analizom. Smatra se da su to koncentracije
dovoljne da se smanji replikacija virusa tjednima pa i mjesecima, ali to
istovremeno znači da će virus toliko ojačati da u kritičnom trenutku neće
moći zaštiti bolesne ljude.
Moramo podsjetiti čitatelja da je virus ptičje gripe izuzetno priljepčiv, da se
zadržava i živi u crijevima pataka, gusaka, labudova i druge peradi, što
znači da izmetom izlazi u vodotok. Budući da će voda biti kontaminirana
tamifluom, replikacija virusa će biti privremeno zaustavljena, ali što će
biti kasnije kada se virus navikne i «očvrsne» tako da promjeni svoju
genetsku strukturu - nitko ne zna. Naravno, pretpostavka je da bi mogao
postati ubitačan za čovjeka.
Zablude oko namjene i sigurnosti lijeka
Premda ljudi informirani na temelju novinskih naslova prosuđuju o tamiflu-
u kao “spasonosnom lijeku”, njegova namjena je vrlo uska i strogo
specificirana. Tako primjerice preparat je namjenjen odraslim osobama,
adolescentima i pedijatrijskim pacijentima iznad prve godine života u prvoj
fazi bolesti ili preciznije u prva 2 dana od pojave jasnih simptoma gripe
(influence). Preparat ne ubija virus nego spriječava njegovu replikaciju
(usporava ju). Moguće je i preventivno djelovanje koje kod odraslih traje
oko 40 a kod djece oko 10 dana..Ukratko, ako se redovno uzima tamiflu
može spriječiti pojavu standardne gripe (tip A i B), ali ne i ptičje gripe i
raznih drugih viroza. Sigurnost i učinkovitost lijeka nije do sada potvrđena
kod kroničnih bolesnika (bolesti srca i bubrega) tek kod rekonvalescenata.
Uzimanje tamiflua ne isključuje uzimanje cjepiva tj vakcinaciju tj cijepljenje
i uzimanje tamiflua se upotpunjuju.
Zanimljivo je da ponovljeno uzimanje tamiflu-a za vrijeme jedne sezone
nije pokazalo zadovoljavajuće zaštitne učinke. Zapravo još uvijek se ne
zna kolika bi doza takvog ponovljenog tretmana bila i kako bi organizam
reagirao. Vrlo je važno dodati da tamiflu nije ispitan na dojenčadi ispod 1
godine života pa se prema tome i ne preporučuje za njihovo liječenje ili
223
prevenciju bolesti. Pokušajte zamisliti što to znači u slučaju pandemije?
Najveća zabluda (laž) jest za prvu liniju obrane - tamiflu - da ste sigurni od
aviarne gripe kad ga uzmete. U časopisu Nature, znanstvenici sveučilišta
Wisconsin (University of Wisconsin-Madison), u zajednici s stručnjacima
azijskih sveučilišta, objavili su rad i svoju duboku zabrinutost glede ptičje
gripe i djelovanja tamiflu-a. Naime, oni tvrde da je lako moguće kako je
virus ptičje gripe već rezistentan na oseltamivitr (tamiflu)..Kao lijep primjer
navode vijetnamsku djevojčicu koja je odmah nakon prvih simptoma
bolesti profilaktički dobila tamiflu ali je on bio neučinkovit..Ako je tako a
izgleda da jeste,. postavlja se pitanje zašto je preparat prodavan stranim
Vladama ugroženih područja koji su njime napunili svoja skladišta? Tako je
primjerice od standardne zalihe od 12 milijuna doza američko ministarstvo
zdravlja nabavilo 81 milijun doza tamiflu-a. U svakom ratu i u svakom
globalnom strahu, netko se obogati. Mi još uvijek ne možemo zamisliti što
znači pandemija smrtonosnog virusa; 1919 godine australijski vojnici su s
europske fronte sobom donijeli virus španjolske gripe. Posljedice? Skoro
12.000 mrtvih!
Najnovija istraživanja Tamiflua u Japanu (studeni 2006 g.) koji je ujedno
i najveći potrošač ovog preparata na svijetu, uzdrmala su sigurnost lijeka
i razgolitila do kraja način rada globalnih farmaceutskih kompanija.
Djeca kojoj su davali Tamiflu radi prevencije gripe morat će se podvrći
promatranju ponašanja jer je bilo preko 100 slučajeva agresivnog
ponašanja, halucinacija, delirija, pokušaja suicida i drugih znakova
devijantnog ponašanja. U periodu 2001-2005 g Tamiflu je propisan 24,5
milijuna puta dakle oko 5 puta više nego u SAD. U naputku lijeka se
promjene ponašanja ne spominju što znači da se za njih nije uopće
nije znalo ili su bile skrivene. Nakon tih saznanja bilo je pokušaja da se
preko FDA isposluje “upozorenje” korisnicima o potencijalnom riziku ali
se naknadno odustalo. Švicarski proizvođač jednostavno je odbio takvu
mogućnost preko svog glasnogovornika
224
KAKO SPRIJEČITI MEDICINSKE GREŠKE?
Greške mogu biti različite, a ponekad nevjerovatne: pogrešno
izabrana metoda liječenja (pogrešan antibiotik), kriva dijagnoza,
predoziranje lijeka, interakcija zbog istovremenog uzimanja više
lijekova, pogrešno aplicirana krv, zamjena strana udova kod
operativnog zahvata, ostavljanje malih kirurških instrumenata u
operacijskom području, perforiranje kod kateteriziranja ili kiretaže,
pogrešno proračunata infuzija, pogrešno proračunat anestetik itd..
Krivo je pomisliti kako se to događa samo u provinciji; greške su
moguće i u najelitnijim ustanovama..Zašto? Grešku radi čovjek a on
je svugdje isti.
Pogreške se skupo plačaju
O tome što se događa i kako se događa iza bolničkih zidova relativno malo
se zna ne samo zbog diskrecije medicinske struke, već zbog neobične
predrasude da ste prelaskom bolničkog praga »osigurani« i »zaštićeni«
te da netko drugi preuzima brigu o vašem zdravlju. No, kao što postoji
rizik kod ulaska u zrakoplov, automobil ili kada zakoračite na pješački
prijelaz, tako postoji rizik kod svake medicinske intervencije pa i onda
kada ona izgleda sasvim banalno. Odete u bolnicu zbog slijepog crijeva,
paceri vam kod operacije zaparaju aortu, izgubite lijevu nogu, a desna
vam je u pitanju da bi vam, na kraju život visio o koncu. Na kraju, i vađenje
zuba može biti s ozbiljnim pa i kobnim posljedicama a da na govorimo
kako vas nespretna injekcija anestetika kod operacije krajnika može –
ubiti.. Sve ovisi o tome koliko ste spremni rizik prihvatiti kao činjenicu. Dva
mjeseca nakon izvršenog dvostrukog premoštenja srca koje je čuvenom
američkom komičaru Danu Carveyju spasilo život, stigla je loša vijest da
je kirurg premostio krivu arteriju i da mora ponovno na operaciju jer mu
prijeti začepljenje. Odgovarajući u iskazu na tužbu vrijednu 7,5 milijuna
američkih dolara, koju je oštećeni pacijent podnio, kirurg se branio da je
pogriješio zato što Carvey ima »neobičan« raspored krvnih žila na srcu.
Carvey nije prihvatio takvo obrazloženje jer je za »People Magazine«
rekao sljedeće: »To je isto kao da vam izvade krivi bubreg i pričaju kako
imate neobične bubrege«. Naravno, prema strogim američkim propisima
bolnica je platila visoku cijenu za kirurgovu grešku, no to nikako ne znači
da se ne može dogoditi nekakva druga slična greška. Obrazloženje bolnice
u Rijeci gdje je nesretni mladić jedva preživio operaciju slijepog crijeva
a potom izgubio nogu rečeno kako “prema literaturi zarezivanje aorte
225
kod endoskopske operacije se događa 0,03%”. To nadasve besmisleno
(glupo) i nestručno obrazloženje je moguće samo kod nas, tako dugo dok
se ne uvede pravilo visoke odštete. Zašto bi liječnici bili zaštićena divljač?
Ako si kod operacija nespretan, nenaspavan, mamuran, ako prepuštaš
zahvat početniku – to ima svoju cijenu. Ako čuveni Sony proizvede seriju
baterija za laptope koji mogu eksplodirati, onda je to strašna greška koja
ima svoju cijenu.. Pogriješiš – platiš!
Na temelju izvješća o medicinskim greškama Nacionalne akademije
znanosti, Instituta za medicinu, Carvey je sretni preživjeli jer postoji veliki
broj onih koji nisu bili takve sreće. Procjena je tog uglednog instituta da
godišnje umire između 44.000 i 98.000 Amerikanaca zbog medicinskih
grešaka, ali ono što zbunjuje jest činjenica da je veliki broj mogao biti
preveniran odnosno izbjegnut. Mnoga iznenadna događanja koja završe
fatalno nije moguće predvidjeti pa prema tome ni ne spadaju u medicinske
greške.
Greške radi osoblje, a ne programi
Greške mogu biti različite, a ponekad nevjerojatne. Pogrešno izabrana
metoda liječenja (pogrešan antibiotik), kriva dijagnoza, predoziranje lijeka,
interakcija zbog istovremenog uzimanja više lijekova, pogrešno aplicirana
krv, zamjena strana kod operativnog zahvata, ostavljanje malih kirurških
instrumenata u operacijskom području, perforiranje kod kateteriziranja ili
kiretaže, pogrešno proračunata infuzija, pogrešno proračunat anestetik...
Na temelju dva velika istraživanja, smrt zbog medicinskih grešaka u SAD-u
se popela na osmo mjesto smrtnosti, ispred smrti uzrokovanih prometnim
nesrećama, rakom dojke ili AIDS-a. Mnogi medicinski djelatnici koji su
vidjeli službeno izvješće kažu da je to tek dio ledenog brijega i da je broj
svih grešaka koje se učine daleko veći. Oni spominju propisivanje lijekova
kao mjesto najvećih potencijalnih grešaka, a u izvješću je jedva dotaknuto.
Naime, dovoljno je da se propiše krivi lijek i da nastanu ozbiljni problemi.
Primjerice, propiše se lijek za astmu, a osoba je alergična na to sredstvo.
Statističari ipak svode opasnost na minimum kada naprave usporedbu;
da bi čovjek stradao u avionskoj nesreći, morao bi letjeti non-stop 438
godina, a da bi stradao zbog medicinske greške, trebao bi pričekati
desetak godina. Pa ipak izvješće Nacionalnog instituta za medicinu treba
shvatiti kao »poziv na akciju« u smislu preventive.
Za vrijeme Clintonove administracije donesen je plan za osnivanje
posebnog centra za poboljšanje sigurnosti pacijenata, koji je dobio 20
226
milijuna dolara kako bi se u 6000 bolničkih ustanova širom SAD-a greške
smanjile na minimum. No, posebnu zadaću u tom sustavu dobila je
i FDA sa svojim centrom za lijekove, sa svrhom da se pozornije prate
lijekovi i njihove interakcije i nuspojave. Dati pravi lijek pravom pacijentu
u pravo vrijeme i u pravoj dozi nije nimalo lak zadatak i to je mjesto velike
mogućnosti za nastanak greške. Uvedeni su i kompjutorski programi,
a pokazalo se da programi dobro rade, ali osoblje pravi greške. Prema
ocjeni stručnjaka iz FDA, dr. Petera Honiga, najveći problem je konfuzija
s nazivima pojedinih preparata. Naime, svaka tvornica ima svoje nazive,
a više kompanija rade iste preparate u raznim koncentracijama. Neki su
nazivi slični, premda su iz potpuno različitih skupina po farmakološkom
djelovanju. Primjerice, Lamictal i Lamisil su nespojivi jer jedan od njih se
daje padavičarima, a drugi je protiv gljivica. Ako pacijent s padavicom
dobije sredstvo protiv gljivica, napadi će biti učestali, a svršetak se ne
može sagledati. Drugi slučaj je također vrlo karakterističan; sredstvo
za liječenje upale zglobova Celebrex, sredstvo protiv grčeva Cerebyx i
antidepresiv Celex.
Najčešće su interakcije lijekova
Ta tri preparata oprečnog djelovanja izazivaju “sreću” i samo je pitanje
tko će se “popiknuti”. Iskustvo pokazuje da je bilo preko 100 slučajeva
zamjene ovih preparata, a bilo je i vrlo ozbiljnih zdravstvenih posljedica.
U jednom od tih slučajeva liječnik je propisao Celex od 200 mg. Budući da
je lijek bio dostupan samo u dozi od 20 i 40 mg, ljekarnik je zvao doktora i
on je korigirao dozu, ali sada je propisao Celebrex od 200 mg. U memoriji
liječnika ostala su prva tri slova, ali preparati nisu isti. Nije potrebno
objašnjavati što se dogodilo. Kako bi se riješili ovako ozbiljni problemi,
FDA je odlučila da se svi nazivi novih preparata moraju prethodno uvesti
u registar i usporediti s postojećim nazivima; ako ima sličnosti, primjena
dotičnog naziva se ne dopušta. Inaće to sjajno radi software.
U tu svrhu je napravljen i CD-ROM kako bi se učinkovito riješilo pitanje
alternativnih preparata. Pogledom na monitor lako se može provjeriti
gdje preparat spada i koje su mu zamjene. Da bi se izbjegle dosta česte
interakcije lijekova, na etiketama se mora upozoriti s kojim lijekovima se
preparat »ne trpi« odnosno izaziva probleme. Kad je sve bilo gotovo,
postavilo se filozofsko pitanje gdje završava jurisdikcija FDA, a gdje počinje
ona liječnička? Zapravo, dilema je umjetna jer se FDA kao administracija
nema što petljati u medicinsku struku. Liječnik propisuje lijek, a FDA
servisira da ne dođe do greške. Ako se stvori sustav čija se pravila poštuju,
227
mogućnost greške se svodi na minimum. Nije potrebno da se netko stidi ZAŠTO RASTE POPULARNOST ALTERNATIVNE
i crveni. Svatko bi pomislio da će nove tehnologije donijeti »sreću«, ali
se pokazalo da nije tako. Da bi se prevenirale greške kod propisivanja
MEDICINE?
lijekova, primijenjen je elektronički recept kao i sustav dvostruke kontrole
Čovjek je čudno biće; ako danima i satima čeka na pregled ili
(od strane liječnika i medicinske sestre), no pokazalo se da ništa nije sto
recept, tjerat će inat na vlastiti račun i počet će se liječiti kod kuće
posto sigurno, jer se čovjek previše prepusti kompjutoru, a i kod njega su
– alternativno. Ako čvrsto vjeruje u izlječenje, njemu je svejedno da
moguće pogreške.
li je u pitanju lijek, remedija ili neka čajna smjesa.
To se najbolje vidjelo kod pokušaja da se koristi barkod. Profesor
farmakologije dr. R. Woosley kaže otvoreno da barkod kod propisivanja
Bijeg od klasičnog liječenja?
nije donio očekivano smanjivanje grešaka, jer ako se otkuca pogrešan
kod, a nitko to ne primijeti, dolazi do serije grešaka. On također kaže
Prema najnovijim podacima istraživanja koje je provedeno na 31.000
da je »kada se ljudske greške pokušavaju riješiti tehničkim sredstvima,
odraslih osoba oba spola tijekom 2002. godine, alternativne metode
napredak uvijek slab jer uređajima upravlja – čovjek«. To se najbolje vidi
liječenja koristilo je više od 1/3 stanovnika SAD-a. A ako se alternativnim
na avionima koji su opremljeni svim mogućim tehničkim sredstvima, a ipak
metodama doda i molitva za zdravlje onda se ukupan broj »alternativaca«
se ruše zbog ljudske greške. Čovjek griješi, a greške imaju posljedice! Na
kreće na razini 62%. Ako bi se ovi podaci pojednostavljeno tumačili,
koncu uređajima upravlja čovjek.
moglo bi se reći da se veliki broj pučanstva SAD-a okrenuo od klasične
medicine i uplovio u alternativne vode. Struktura alternativne terapije
Kako izbjeći opasne kombinacije lijekova
izgleda ovako naturalisti 19 %, meditacija 8%, kiropraktika, 8%, joga 5% i
dijeta mršavljenja prema Atkinsu 4%.
Prema izvještaju koji je nedavno objavljen u časopisu »Journal of the
American Medical Association«, unatoč upozorenjima o ozbiljnoj opasnosti
Prirodnjaci (naturalisti) podrazumijevaju uporabu prirodnih biljnih preparata,
ubojite kombinacije antihistaminika Seldana i antibiotika eritromicina,
enzima i raznih drugih sredstava. Dok se u nas prirodno liječenje još uvijek
trećina farmaceuta mehanički su i dalje popunjavali obrasce recepata,
podcjenjuje kao nedovoljno učinkovito, nesigurno i sa stajališta zdravlja
sve dok Seldan nije maknut s tržišta. Taj slučaj naveo je farmakologa
vrlo problematično, Amerikanci masovno proizvode takve preparate koji
dr. Honiga da predloži mjeru o automatskom rušenju kompjutorskog
se mogu nabaviti u slobodnoj prodaji. Čak i Nacionalni institut za zdravlje
programa svaki put kad dođe do opasne kombinacije lijekova. Nema
ima poseban odjel koji se bavi istraživanjem prirodnog liječenja. Istina
ispisa etikete sve dok kombinacija nije bezopasna. Ta bi mjera bila slična
je da ljudi tako sami odlučuju kako će se liječiti i kome će povjeriti svoje
ograničenju maksimalne brzine nekih automobila ili ograničenju upotrebe
zdravlje - liječniku ili alternativcu, ali se teško može objasniti tako veliko
alkoholnih pića za vrijeme vožnje. Postoji i druga mjera, da svaki put kad
raslojavanje među običnim ljudima na poklonike klasične i alternativne
na kompjutoru dođe do opasne kombinacije ili neprimjerene doze, program
medicine. čak i onda kada alternativna medicina pogriješi ili tapka u
reagira zvučnim i svjetlosnim signalima, no tada bi se moglo dogoditi da
mraku, pa i kad netko zbog nestručnog liječenja strada, i tada mnogima
korisnici zamrze kompjutor (ili program) koji im zagorčava život, što opet
alternativne metode liječenja izgledaju atraktivnije od klasičnih. Zašto?
nikako nije dobro. Broj uvedenih kompjutora nije smanjio broj grešaka,
već je otvorio nove mogućnosti za greške.
Suvremena medicina vidno tehnički napreduje a osobito u dijagnostici,
ali postaje sve skuplja i skuplja. Primjerice, antidepresivi su dostigli cijenu
od 1000 kn za jednomjesečno liječenje. Ako se krene s alternativnom
terapijom koja može (ali ne mora) biti uspješna, troškovi se smanjuju za
najmanje tri puta. No, valja reći da ima bolesnih stanja koja medicina, bez
obzira koliko suvremena bila, ne može ni pratiti ni izliječiti. Istraživanje je
i ovdje dalo neke zanimljive odgovore. Tako primjerice 13 % ispitanika

228 229
kaže da su prešli na alternativnu terapiju isključivo zbog velike razlike u
cijeni. No bilo je još zanimljivosti; od ukupnog broja ispitanika, čak 6,6 %
kaže da koristi koristi ekstrakt biljke kava-kava koji uspavljuje (umjesto
sedativa), bez obzira na moguće posljedice po jetru. Kod ljudi je prisutna
jedna teška zabluda da je sve što je prirodno i zdravo. Može se ovog
trenutka citirati najmanje desetak studija koje jasno i glasno podvlače
potencijalnu opasnost „prirodnih“ preparata tj ekstrakata biljnih vrsta koje
se koriste u razne terapeutske svrhe.
Prirodno ne mora biti zdravo
Spomenuli smo ekstrakt tropske biljke kava-kava koja umiruje i uspavljuje
ali isto tako ima opasne sporedne učinke na jetru. Isto tako se može
spomenuti slučaj »prirodnog« proizvoda odnosno ekstrakta efedre koji
se godinama plasira na tržište kao stimulans kojem nema ravnog, zbog
čega je efedra bila omiljeno sredstvo za mršavljenje osobito kod body
buildera. Naime, s efedrom se lakše trenira te lako i relativno brzo mršavi,
a oni sportaši koji moraju imati određenu tjelesnu masu radi natjecanja u
pojedinim kategorijama, redovito su je koristili. Svi korisnici efedre znaju
za potencijalnu opasnost od prekoračenja doze, ali su ipak i dalje korisnici.
Dosad su zbog toga stradali desetci vrsnih sportaša, a ukupan broj onih
koji su kolabirali i iznenada umrli od efedre posljednjih desetak godina
popeo se na oko 150. Naime, reakcije na efedru i njezin alkaloid efedrin
su strogo individualne i mjere se na skali od 0-100. Kod jedne osobe
osim ubrzanja rada srca nema vidljivih znakova kod druge vrlo brzo dolazi
do kolapsa koji se bez stručne pomoći može završiti fatalno. Ukupno je
prijavljeno 16.000 incidentnih situacija kod uporabe ovog suplementa.
Tek nakon tolikih slučajeva i vrlo gorkih iskustava efedra je maknuta iz
prometa što nipošto ne znači da se ilegalno ne može dobiti i danas.
Magnetoterapija je zanimljivo područje alternativnog liječenja bolova i
drugih tegoba u leđima i zglobovima. Djelatna »tvar« je magnetno polje
dobiveno na dva načina: iz statičkih magneta različite jakosti i magneta koji
»zrače« pod utjecajem zatvorenog strujnog kruga. Energija magnetnog
polja navodno ima jaki utjecaj na provodljivost živčevlja te na protok krvi,
međutim, do danas nema znanstvene potvrde da magneti mogu ublažiti ili
blokirati bilo koju vrstu boli. Klinički pokusi dali su vrlo konfliktne rezultate
iz kojih se ne može polučiti nikakav suvisli zaključak. Naravno, pokušaji
komercijalizacije putem raznih narukvica, potkoljenica, magnetnih cipela,
zavoja, jastuka i drugih magnetnih oblika, nisu dali gotovo nikakve pozitivne
rezultate. Temeljna teza onih koji liječe magnetima jest da svugdje u tijelu
230
postoje biološke struje male snage pa i magnetno polje, a tijekom bolesti
to se stanje poremeti. Oni smatraju da je migrena kod vremenski osjetljivih
osoba (meteopata) tipični poremećaj ravnoteže magnetskih sila. Da bi se
stvari »zaliječile« treba ih tretirati dulje vrijeme s magnetima.
Magnetoterapija nije nova alternativna metoda liječenja; nakon građanskog
rata u SAD-u seoski su se liječnici masovno koristili magnetima. I danas se
na dalekom istoku Rusije magneti koriste u terapiji raznih bolesti. Problem
koji nitko ne može kontrolirati je u tome što se od pokušaja liječenja boli
u zglobovima i leđima prešlo na razna druga mjesta na tijelu, svrstavajući
tako magnetoterapiju u »univerzalno« terapeutsko sredstvo što, naravno,
nema nikakvo uporište u znanosti.
O akupunkturi je dosta napisano kao rijetkoj alternativnoj metodi koja je
priznata od strane službene medicine, a dokaz za to je i činjenica da brojni
liječnici u svojim ordinacijama (pa i na klinikama) koriste akupunkturu kao
pomoćno sredstvo liječenja. Ova tradicionalna metoda liječenja dolazi
iz Kine i zapravo je osvojila cijeli svijet. Liječnici se utrkuju za boravak
u Kini koja znači prestižnu „specijalizaciju“ iz tehnike pikanja..Zasigurno
akupunktura može pomoći kod nekih bolesnih stanja pa čak postoji i
anestezija pomoću akupunkture, ali se griješi kada se ovu metodu pretvara
u univerzalno sredstvo koje može rješiti sve zdravstvene probleme. I kod
mršavljenja akupunktura je samo pomoćna metoda (slamka spasa) uz
sve ostale kao što su redukcija kalorijskog unosa i povećanje aktivnosti.
Bilo bi vrlo naivno očekivati da akupunktura sama po sebi može rješiti
problem pretilosti
Sigurnost terapije prirodnim sredstvima
Ako se uzme u obzir broj smrtnih slučajeva zbog pogrešnog uzimanja
lijekova, krivog doziranja ili interakcija između više lijekova te usporedi sa
smrtnim slučajevima koji su nastali zbog alternativne terapije, onda bi se
moglo doći do zanimljivog zaključka, a to je da ništa nije sigurno i da se s
tom činjenicom treba suočiti. Terapija ima mnogo, a alternativne su među
njima sve više zastupljene. Dovoljno je pogledati naše ljekarne; njihove
police sadrže preko 50% bočica koje zasigurno pripadaju alternativi. Istina
je da se lijekovi ne drže na policama, već u ladicama, ali ono što se izlaže
i nudi to se i kupuje.
Od desetak raznih sredstava za redukciju tjelesne težine samo su
3 službena lijeka što znači da je sve ostalo alternativa. Sredstva za
231
ublažavanje prehlade, bez obzira bile to tablete, kapsule ili čajevi,
uglavnom su alternativna, jer medicina prehladu benignog tipa uopće
ne liječi. Ako medicina ne liječi traži se bilo kakvo olakšanje a to onda
alternativa obilato nudi..
Na koncu, liječenje je pitanje vjerovanja pa se uzalud trudite objasniti
nekome da ovo ili ono sredstvo nije učinkovito, jer što je vama smiješno
drugome nije, što vama djeluje, drugome je beskorisno.
Od svih razgovora najviše volim slušati diskusiju vegetarijanca i ljubitelja
mesa. Svaki od njih onog drugog želi uvjeriti kako je njegov način prehrane
najbolji, premda je iluzorno očekivati da će on to i prihvatiti. Zato kada
netko nosi magnetnu narukvicu, nemojte se smijuljiti, jer on čvrsto vjeruje
u njezinu učinkovitost, a kao što znate vjerovanje je pola izlječenja.
Biljni preparati imaju najviše poklonika
Lijekovi biljnog podrijetla odnosno razni biljni preparati kojih danas ima na
stotine, baziraju se na niskom sadržaju aktivnih tvari i principijelno mogu
pomoći, olakšati ili poboljšati neki problem, ali istovremeno mogu izazvati
cijeli niz novih problema (posljedica) ili mogu biti potpuno beskorisni.
Činjenica da upravo takvo liječenje u širokoj paleti alternative ima i
najveći broj poklonika govori u prilog tezi da najširi slojevi nedovoljno
obrazovanih ljudi vjeruju u ono što je dala »majčica priroda«, a ne onome
što je stvorila kemija. Možda je tome kriva predodžba koja se dobiva kada
se pročitaju naputci farmaceutske industrije koji idu uz lijekove. Naime,
među upozorenjima ima na desetke stavaka o štetnim nuspojavama.
Sasvim je svejedno jeste li pročitali naputke za antidepresive ili nove
antibiotike. Nekada je više nedostataka nego stvarnih (korisnih) učinaka
pa se čini da farmaceutska industrija izbacuje na tržište nedovoljno
ispitane preparate isključivo s namjerom da se dokopa velikih profita.
Primjerice, ako dulje vrijeme uzimate ciprofloksacin iznenada vam mogu
puknuti tetive (uz cijeli niz drugih problema). I sada primjerice imate neku
kroničnu urinarnu infekciju i liječnik vam prepiše taj antibiotik za striktno
uzimanje 30 dana! To je sasvim dovoljno da zaplaši svakog, a kamoli
neobrazovanog čovjeka. Primjerice, antidepresiv prozak u malo većoj
dozi može imati sasvim suprotan učinak (mnoga ubojstva vezana su
uz uzimanje prozaka), a ako vam se što neobično dogodi, morate hitno
konzultirati liječnika! A prozak su u SAD uzimale žene zbog mršavljenja
232
jer se od njega gubi apetit..Ako se upozorenja o eventualnim sporednim
učincima lijekova napišu, skida se odgovornost proizvođača i sve svaljuje
na leđa korisnika. Farmaceutska industruija se panično boji odštetnih
zahtjeva, a novi lijekovi imaju sve više opasnih sporednih pojava.
Kod alternativnih terapija takvih drastičnih i alarmantnih upozorenja nema.
Čim nema upozorenja, nema ni brige. Ako se ipak nešto dogodi - obija
se vama o glavu. Zanimljivo da je s nekim preparatima obrnut ogroman
novac, ali nitko nije htio investirati u ozbiljna znanstvena istraživanja
(primjerice efedra). Naravno, u strahu da bi istraživanja otkrila ono što
je neminovno, odnosno da se takav preparat ne može naći u slobodnoj
prodaji. Postoji tek nekoliko istraživanja usmjerenih na učinke efedre u
podizanju energijskog potencijala sportaša i u redukciji tjelesne mase.
Kod toga je riječ o čvrsto postavljenim dozama, a dobro je poznato da
ima onih koji su u traganju za »specijalnim« učincima koristili tri do pet
puta veće doze. Također nitko nije uzeo u obzir mogućnost kombiniranja
efedre s kofeinom i aspirinom, a to upravo rade sportaši. Kombinacija bi
se mogla nazvati Molotovljev koktel, jer se nikada ne zna kakve će
posljedice imati. Dok su kratkoročne posljedice korištenja efedre dobro
poznate, dugoročno djelovanje na srce i krvožilni sustav te na mozak
ostalo je do danas nepoznato. Kratkoročne posljedice su sljedeće:
povraćanje, psihički poremećaji kao jaka anksioznost i iznenadne
promjene raspoloženja, hiperaktivnost, lupanje srca, konfuzija, a u težim
slučajevima kolaps i infarkt miokarda...Poznati su slučajevi rušenja
sportaša usred utakmice.
Posljednjih se godina alternativna terapija razmahala do neslućenih
granica. Koriste se različite metode: relaksacija, sportska masaža, švedska
masaža, magnetoterapija, shiattsu, reiki, refleksologija, miofacijalna,
relaksacija, neuromuskularna terapija, hipnoza, akupunktura, kiropraktika,
akupresura i tradicionalna kineska medicina (TCM). Svi tvrde da pomažu
onima koji traže pomoć, ali rezultati nisu uvijek povoljni. Akupunktura
nekome »odnese « migrenu, a nekome se nakon mjesec dana vrati
natrag. Svatko drukčije reagira.
233
LIJEKOVI BUDUĆNOSTI I NANOTEHNOLOGIJA
Lijekovi budućnosti i dijagnostička sredstva imat će čestice koje
se mjere u nanometrima, što znaći da će biti dovoljno udahnuti ih
da prođu kroz sve tjelesne membrane. No, to će istovremeno biti
i izvorom novih problema. Nanotehnologija će potpuno zamijeniti
injekcijske igle, omogućiti nove materijale neobičnih svojstava, nove
dijagnostičke uređaje, senzore, nove robote...
Nanotehnologija u medicini
Da je netko prije desetak godina spomenuo »umjetnu gušteraču«, svaki bi
ozbiljniji liječnik s podozrenjem upitao - molim?! Danas bi bio oprezniji jer
inovacija u medicini je toliko mnogo da je zaista sve postalo moguće.. Svi
postojeći proizvodi i materijali građeni su od atoma, a njihova svojstva ovise
o tome kako su atomi posloženi. Poznata je stvar da se reorganizacijom
atoma u ugljenu može stvoriti dijamant koji ima sasvim druga svojstva
od neprocjenjive vrijednosti. Ako promijenimo atomsku strukturu običnog
pijeska uz dodatak tragova nekih drugih elemenata, nastaje malo čudo
koje zovemo kompjutorski čip. Upravo novi tipovi super brzih čipova
nastaju zahvaljujući nanotehnologiji.
Ako, dakle, uspijete tvari tako manipulirati da čestice smanjite na milijarditi
dio metra ili 80.000 puta manje od jedne ljudske vlasi, onda nastaju
mnoge promjene, ali se istovremeno otvaraju i mnoge mogućnosti.
Nanotehnologija koja doslovce označava spuštanje strukture materijala
na molekularnu razinu, omogućuje stvaranje kompjutorskih mašina koje
su manje od ljudske stanice, a to bi moglo značiti kontrolu bolesnih stanja
ili njihovu prevenciju. Nitko ovog trenutka nije u stanju reći do kada će
se ovakva futuristička predviđanja ostvariti, ali činjenica da već postoje
instituti za nanotehnologiju, da se održavaju međunarodni skupovi kao
i da se dodjeljuju pozamašna sredstva za nano projekte - jasno daje do
znanja da se taj dan sve više približava. Tako je, primjerice, inicijativa za
nanotehnologiju dobila za 2004. godinu 847 milijuna američkih dolara što
zapravo predstavlja 9,5 % novca više nego u 2003. godini. Danas postoji
cijeli niz kompanija koje se bave nanotehnologijom, a jedna od prvih je
svakako »Zyvex«.
234
Inovacije koje mijenjaju život
Ljekovita sredstva moderne medicine su u pravilu sastavljena od
prekrupnih čestica pa teško ili nikako ne mogu doprijeti do bolesnih stanja
na svim mjestima i u svim fazama. Nanotehnologija omogućava dolazak
u sve skrivene dijelove tijela što automatski znaći da će se moći ubijati
stanice raka, uklanjati začepljenja u malim žilicama mozga i srca, obavljati
popravak bolesnih tkiva na licu mjesta, njihovu zamjenu pa čak i izradu
umjetnih mitohondrija kada postojeći dođu na rub propasti.
Nanotehnologija otvara tolike mogućnosti da će za desetak ili više godina
pogoditi sve aspekte društva. Primjerice, već postoje tkanine koje se ne
gužvaju, prsluci koji su neprobojni za metke, ogrtači koji štite od bojnih
otrova itd. Inovacije iz nanotehnologije koje mijenjaju život svakodnevno
izlaze na tržište, a predviđanja stručnjaka kažu da je to samo početak.
Sadašnji tehnološki postupci daju proizvode na razini velikih čestica pa
su i sva tehnička pomagala adekvatna tome. Problem se slikovito može
objasniti lego kockama . Vi možete od kocki slagati figure prema priloženim
slikama i elementima koji su u paketu, ali ništa više. Dakle, s lego kockama
ne možete raditi što zaista želite, već što je tvornica programirala.
Zahvaljujući nanotehnologiji, »lego kocke« odnosno građevni materijal
će se programirati na licu mjesta prema potrebama pacijenta ili nekog
drugog korisnika. Evo jedan praktičan primjer; poboljšanja u litografiji
svode se na debljinu potrebnog sloja da se prenese impuls, zaštiti neki
materijal... Danas je postignuto da taj sloj bude tanji od jednog mikrona i
takvo poboljšanje zaslužuje naziv nanotehnologija.
Umjetna gušterača i umjetni zavoj
Da je netko prije desetak godina spomenuo »umjetnu gušteraču« svaki
bi ozbiljniji liječnik s podozrenjem upitao . molim?! Danas bi bio oprezniji
jer je toliko inovacija u medicini da je zaista sve postalo moguće. Upravo
nanotehnologija je omogućila izradu sofisticiranih senzora koji, primjerice,
u krvi dijabetičara mogu stalno mjeriti oscilacije glukoze. Ovakav senzor
od čestice zlata koja nije veća od 1,2 nanometra ugrađen je u enzim
glukoza oksidaza.Dobiveni rezultati u mjerenju razine glukoze na takav
način bolji su od najboljih klasičnih metoda. Takve enzimske elektrode
mogle bi naći veliku primjenu u medicini 21. stoljeća. Što to praktično
znaći? To znaći da bi se inzulin mogao proizvoditi u umjetnoj gušterači
koja bi bila implantirana na sasvim drukčijem mjestu nego je smještena
prirodno.
235
Klasična obrada rana koja se nije promijenila 100 godina podrazumijeva
stavljanje sterilne gaze i zavoja kako bi se zaustavilo krvarenje i spriječila
infekcija. Često je stavljanje zavoja značilo ponovno krvarenje odmah
po skidanju povoja jer se ošteti ugrušak ili je primjerice, krv imala
slabu sposobnost grušanja. Znanstvenici su pripremili takav tvornički
materijal (tkaninu) koji tijelo prihvaća kao svoj, a koji imitira prirodni
proces zacjeljivanja. Tkanina je načinjena od fibrinogena zahvaljujući
nanotehnologiji, odnosno od vlakana čija je debljina 1000 puta manja od
ljudske vlasi. Kad se takva tkanina postavi na ranu, ona je zatvori i tamo
ostaje, odnosno tijelo je prihvati kao svoju. Ne treba spominjati od kolike
je to vrijednosti kod ratnih povreda ili prometnih povreda gdje je riječ o
opsežnim oštećenjima tkiva i krvarenjima. Bez nanotehnologije tako fina
vlakna nije moguće proizvesti, a tijelo svaki drugi materijal odbija.
Veliki problem u kirurgiji su odgovarajući komadi (profili) krvnih žila
za zamjenu oštećenih dijelova koji su se uz mukotrpno prolongiranje
operacije skidali s butine pacijenta. Zahvaljujući prirodnom materijalu od
vlakana kolagena mogu se izraditi “krvne žile” svih dimenzija pa čak i 6
puta tanje od onih koje su korištene od samog pacijenta. Sasvim je jasno
da su takve žile, kad se pravilno spoje, izdržljivije od prirodnih umetaka.
Nanotehnologija je dakle znanost o gradnji mašina i materijala na
molekularnoj razini gdje se veličine čestica mjere nanometrima, odnosno
milijarditim dijelovima metra pa tako, primjerice, nastaje kompletan super
PC koji stane na dlan, lopta za tenis koja se ne mora mijenjati... To je
dakle disciplina o manipuliranju tvarima na ekstremno malim razinama
molekula i atoma sa svrhom da se načine novi materijali, strojevi, lijekovi ili
druge supstance važne za svakodnevni život. Interes za nanotehnologiju
naglo je porastao objavom predsjednika Busha da dodjeljuje sredstva za
razvitak i istraživanje u nanotehnologiji u visini od fantasti čnih 3,7 milijardi
dolara za nekoliko sljedećih godina.
Do sada nije bilo nove tehnologije koja se na ovaj ili onaj način nije odrazila
na ljudsko zdravlje i okoliš pa je logično pretpostaviti da će tako biti i s
nanotehnologijom. Nagli rast i investiranje osobito u privatni sektor nove
znanstvene discipline pruža brojne mogućnosti za iznenađenja od kojih
neka mogu biti i neugodna. Sve je to izneseno na drugom stručnom skupu
pod nazivom NanoDays koji je održan u listopadu 2003. godine u SAD-u.
Dr. Kristen Kulinowski, izvršni direktor CBEN-a, tom je prilikom iznio dvije
moguće opcije; prvu koja se odnosi na autonomne minijaturne uređaje
(»nanobots«) veličine molekula, koji bi mogli »napasti« ljude i eko-sustav
s jedne, i čestice nano veličine koje imaju potpuno novu strukturu, a mogle
236
bi nezvano »upasti« žive organizme s druge strane. Kako bi tamo mogli
djelovati teško je precizirati, ali djelovanje zasigurno nije blagotvorno.
Na skupu je bilo nekoliko znanstvenika koji su govorili o potencijalnom
toksicitetu nano čestica, a među njima se isticao dr. David Warheit
iz DuPonta (NASA Johnson Space Center), koji je objavio rezultate
mini studije utjecaja nano vlakana na dišni sustav pokusnih životinja
(miševa).
Potencijalni rizici
Kod 15 posto životinja nedvojbeno je potvrđeno fatalno djelovanjenano
vlakana u roku od nekoliko minuta nakon udisanja, a kod ostalih postupno
nastajanje bolesti slične silikozi. Drugi znanstvenik, dr. Pat Roy Mooney
tvrdio je da će konačni rezultati istraživanja utjecaja nanotehnologije
na zdravlje biti slični onima koje smo imali kod biotehnologije odnosno
genetske manipulacije. Primjerice, znanstvenici pretpostavljaju da bi
nanočestice putem nosne sluznice mogle migrirati prema mozgu gdje bi
se moglo dogoditi ozbiljno oštećenje. Iz svega se da naslutiti sljedeće
- tamna strana nano-čestica i njihov utjecaj na zdravlje ljudi više su
stvar spekulacija, a manje istraživanja. Prema tome, zasad ima premalo
dokaza koji bi mogli poslužiti kao znanstvena argumentacija u prilog tezi
»opasnog« djelovanja.
Trenutna top tema i proizvod su karbonska vlakna debljine nekoliko
stotina milijuntih dijelova inča, koja mogu potpuno samostalno djelovati
kao minijaturni tranzistori. Osim toga, ona su nevjerojatne čvrstoće i
provodljivosti. Premda proizvod postoji još mu se ne zna definitivna
komercijalna namjena, iako se ona nazire. Zapravo, to pruža neslućene
mogućnosti u razvitku elektronike pa se predviđa prava revolucija u
narednim godinama. Nije potrebno spominjati što bi to značilo u konzumnoj
elektronici kao i u proizvodnji specijalnih tkanina. Uopće nije slučajno da
se po SAD-u na seminarima okupljaju kemičari, biolozi, inženjeri za softver
i drugi stručnjaci očekujući budući dobar posao. U svim se razgovorima
ti stručnjaci vraćaju se na knjigu »Prey« u kojoj je autor Michael Crichton
zahvaljujući bujnoj mašti, zapravo, otkrio nove horizonte koji se iznenada
ukazuju.
Naravno, teško je vjerovati da će se uzgojem stanica u kulturi moći
načiniti »nanobotsi«, odnosno roboti koji će raditi u živom materijalu.
Više se vesele kompjutorski stručnjaci koji trenutno raspolažu brzinom
237
udvostručenja snage mikročipova svakih 18 mjeseci. Ako se to vrijeme
zahvaljujući nanotehnologiji prepolovi, to je fantastičan uspjeh. Ne bi
trebalo čuditi da znanstvenike toliko zanima jedna knjiga jer sjetimo se
da je popularni Jules Verne u svojim knjigama točno predviđao što će se
dogoditi u sljedećem stoljeću, odnosno put na Mjesec, put podmornicom
u dubine Pacifika...Sada treba oštro razlučiti fikciju od stvarnosti što će
nesumnjivo biti težak posao za istraživaće.
GENSKI ČIP OTKRIVA KAKO
ORGANIZAM METABOLIZIRA LIJEK
Jednog lijepog dana u medicini će se sve bolesti liječiti na
molekularnoj razini. Genski čip omogućio je identifikaciju virusa
SARS-a. Već idućih godina vrsta lijeka za depresiju i njegova doza
određivat će se pomoću malog komadića silikona! Pravi lijek u pravoj
dozi do sada je bio samo san liječnika.
Personalizirano liječenje
Današnja medicina poznata je po fenomenalnim uspjesima s jedne, ali i
pojedinačnim neuspjesima s druge strane. Jedno te isto liječenje, jedan
lijek, dva čovjeka ili dvije različite skupine ljudi primaju taj lijek posve različito
zbog čega je vrlo često i teško postaviti okvirna pravila. Primjerice, oko 10
posto stanovnika Kavkaza metabolizira lijekove vrlo slabo, dok s druge
strane tog planinskog lanca imamo stanovnike koji lijekove metaboliziraju
vrlo brzo! Ako, primjerice, penicilin kod jednog čovjeka izvrsno djeluje,
kod drugog izaziva vrlo opasan anafilaktički šok. Antidepresiv kao što je
Prozak kod jedne osobe prolazi bez problema, a drugu dovede na sam
rub života.
Te razlike u prihvaćanju ili neprihvačanju lijeka izluđuju liječnike. Po svemu
sudeći tome je sada došao kraj. Švicarska multinacionalna kompanija
»Hoffmann La Roche«, koja pored lijekova proizvodi i razna dijagnostička
sredstva, objavila je stručnoj javnosti da je proizvela prva na svijetu
Amplichip ili CYP450 test koji identificira i najmanje razlike u prihvačanju
različitih lijekova.
Taj genski čip zapravo detektira kako organizam metabolizira propisani
lijek, koliko je apsorbiran u tijelo, a koliko ne, treba li smanjiti količinu lijeka
238
ili povećati. Sredstvo po prvi put omogućuje poseban pristup za svakog
bolesnika pa je tako uveden i poseban termin »personalizirano liječenje«.
Primjera radi, samo u SAD-u zbog interakcija lijekova godišnje umire
100.000 ljudi, a prema procjeni tvrtke »Roche «, korist bi moglo imati
čak oko 25 milijuna ljudi na svijetu. Stručnjaci za marketing procjenjuju
da je tržište genskih čipova vrijedno 8-10 milijardi dolara. No, to je samo
prvi genski čip, a »Roche« planira izlazak još pet takvih čipova do kraja
2006. godine. Ako pacijent pati od neke interakcije lijeka, on zna da jedino
mora izbjegavati takvu neugodnu mogućnost. Genski čip omogućujje
da se precizno utvrdi »greška« u tjelesnim reakcijama i onda je tretman
nedvojbeno puno lakši. Do sada je farmaceutska industrija tradicionalno
planirala svoj profit na nekoliko ključnih lijekova masovne produkcije.
Za razliku od takve poslovne orijentacije, farmakogenska sredstva
potpuno će promijeniti taj princip jer će lijekovi biti »korijeni« za manje
skupine bolesnika. Tvrtka »Hoffmann La Roche« ima u programu sretnu
kombinaciju lijekova, dijagnostičkih sredstava i vitamina što druge slične
kompanije - nemaju. Sjetimo se nedavne panike oko akutnog respiratornog
sindroma (SARS-a) i postavljanja konačne dijagnoze i vrste uzročnika.
Upravo je genski čip u tome odigrao ključnu ulogu. Budući da su uzorci
infektivnog materijala stigli u Centar za kontrolu i prevenciju bolesti u SAD-
u, gdje su stručnjaci napravili gensku sliku (mapu) koju su zatim usporedili
s 1000 gotovih genskih struktura drugih virusa. Istraživač na Kalifornijskom
sveučilištu dr. Joseph DeRisi tom je prilikom novinarima pokazao stakalce
gdje se nalaze sekvence svih poznatih virusa. Kompjutorska usporedba
DNA za relativno kratko vrijeme dala je do znanja o čemu je riječ..
Identifikacija genskim čipom
Ova procedura genske identifikacije sada je dotjerana toliko da se rutinski
obavlja. Tako, primjerice, ako kursor PC-a stavite na jednu od sekvenci,
dolje ćete dobiti oznaku da je riječ o »goveđem corona virusu«. Ako, pak,
stisnete drugu, točku, dobit ćete oznaku da je riječ o »ptičjem corona
virusu«. Zaključak je kod SARS-a bio da nije riječ o mutiranom virusu, već
potpuno novom “corona” virusu koji je preskočio barijeru vrste.
.
Sasvim je jasno da ovakav »virusni čip« predstavlja pravo »zlato« u
rukama epidemiologa koji se na terenu bore sa zarazom, a najčešće
zapravo ne znaju o čemu je riječ. To naročito vrijedi u slučaju biološkog
udara kada civilno stanovništvo masovno obolijeva, a da se ne zna što
je pravi uzrok. Autor virusnog čipa dr. DeRisi skromno izjavljuje da nisu
239
učinili ništa revolucionarno i da je sve zapravo vrlo jednostavno. Naravno
da je jednostavno pošto je prethodno napravljen osmogodišnji istraživački
posao čija je svrha bila da se DNA stavi na stakalce tehnologijom koja
se koristi u proizvodnji čipova. No, nije to sve; kompjutor omogućuje
simultanu usporedbu tisuća DNA struktura istovremeno.
Kad je gotovo, sve je vrlo jednostavno. Nije teško shvatiti da će najveću
svrhu genski čip ostvariti tek za par godina kod liječenja pojedinih,
najčešće neugodnih bolesti, osobito gdje ne postoji zadovoljavajuća
terapija. Mali komadić silikona mogao bi uskoro napraviti revoluciju u
liječenju bolesnika; amplichip koji će za koji mjesec biti lansiran i u SAD-
u pomoći će da se osjetljivim lijekovima precizno odrede doze što je do
sada bilo nemoguće zbog individualne prihvatljivosti lijekova. Najveća
primjena predviđa se kod tretiranja depresije gdje se koriste jaki lijekovi s
cijelim nizom popratnih pojava.
Genski čip će analizirati krvni uzorak pacijenta, identificirat će naslijeđenu
genetsku strukturu od svakog roditelja i prilagoditi dozu lijeka prema
načinu njegova metaboliziranja. Naime, razlog zašto pojedini pacijenti ne
reagiraju na lijekove jest njihovo metaboliziranje. Takvi pojedinci odbacuju
lijek i naravno izostaje njegovo djelovanje. Pravi lijek u pravoj dozi do
sada je bio samo san liječnika.
Uzmete li u obzir da se ovoga časa na tržištu nalazi najmanje desetak
antidepresiva, postavlja se pitanje kada i u kojim slučajevima koristiti
pojedini tip, a o dozi takvog lijeka bolje da ne govorimo. Dosadašnja
terapija svodila se na »pogađanje«, odnosno prema simptomatologiji
propišete pacijentu lijek i date mu ga na nekoliko mjeseci testiranja da se
vidi reakcija. Ako jedan antidepresiv nije prihvaćen, kreće se sustavom
»napikavanja« na novo sredstvo, što opet traje par mjeseci. Po svemu
sudeći, depresija bi mogla biti prva na redu za »silikonsko liječenje« kako
ga Amerikanci zovu.
Sumrak klasičnih lijekova
Lijekovi modelirani prema individualnoj genskoj mapi do jučer su bili čista
fantazija. Već danas genski čip možete nabaviti po cijeni od 2500 dolara.
Ako, pak, .želite čip prilagođen posebnim potrebama, onda ćete ga čekati
nekoliko mjeseci i stajat će vas 12000 dolara! Za sada postoji samo jedan
proizvođač i taj je naravno u Kaliforniji, to je tvrtka »Alfymetrix« iz Santa
Clare. Ocjena stručnjaka Sveučilišta u Visconsinu jest da je »silikonska
240
terapija« daleko učinkovitija i što je važnije - jeftinija od klasičnih metoda
pa se u narednom desetljeću očekuje prava ekspanzija ciljanih
(projektiranih) ili personaliziranih lijekova.
Možda je važno istaknuti da se tim istraživaća sastoji od svih struka,
uključujući molekularne biologe, liječnike, softveraše, inženjere, genetičare
i brojne druge. Tehnologija izrade genskog čipa je toliko usavršena da se
proizvodna procedura s nekoliko tjedana svela na svega osam sati posla.
Tehnologija je zaštićena preko »Visconsin Alumni Research Foundation«
i mogla bi autorima u bliskoj budućnosti donijeti pravo bogatstvo. No, ta
bi tehnologija mogla označiti sumrak klasičnih lijekova koji u pravilu nikad
ne djeluju samo na medicinski problem kojemu su namijenjeni, već imaju
i cijeli niz sporednih (opasnih) učinaka. Oni ne uvažavaju bitne razlike
među ljudima u naćinu prihvaćanja lijekova i njihova metaboliziranja.
Zapravo, sudbina klasičnih lijekova bila je zapečaćena kompletiranjem
ljudskog genoma 2000. godine kad je postalo jasno da će se jednog lijepog
dana u medicini liječiti sve bolesti na molekularnoj razini. Jednostavno,
tada su postale jasne individualne razlike I biolozi su mogli na temelju tih
razlika postaviti skupine i podskupine tipova (sekvenciranje). Od toga do
personalnog pristupa u dijagnostici i liječenju samo je jedan korak koji je
očito sada učinjen.
Za ljude koji danas uzimaju lijekove, njihova učinkovitost nije veća od 60
posto, a o sporednim učincima nije potrebno previše ni govoriti. Često
se u uputama lijekova za sporedne učinke osigurava cijela stranica, tako
da je pacijent u teškoj dilemi kako bi izvagao što je bolje - lijek uzeti ili ne
uzeti zbog rizičnih nuspojava.
Prednosti genske terapije
Bogatije farmaceutske kompanije uskoro će biti u mogućnosti kreirati
lijekove po želji bazirane na proteinima, enzimima, RNA molekulama, koji
će biti ciljani prema specifičnim bolestima i problemima pacijenata. To će
udeseterostručiti njihovu učinkovitost i bitno smanjiti smrtnost. Ono što
je najvažnije, značajno će se smanjiti sporedni negativni učinci klasičnih
lijekova. Možemo reći i ovako; nakon desetak godina, klasičnih lijekova
sjećat ćemo se kao što se danas gledajući kompjutore sjećamo olovke i
krede. Ciljani lijekovi preskočit će značajno dugu i nadasve skupu fazu
kliničkih ispitivanja gdje se do sada ponekad nagađalo, a namjena lijeka
se, ovisno o rezultatima, mijenjala u posljednji čas. A ono mjesto u liječenju
241
klasičnim lijekovima gdje se najviše griješilo - doziranje,pretrpit će najveće
promjene! Ne samo da će postojati specifičan lijek za određenu bolest, već
će biti i individualno doziranje prema prihvatljivosti, a ovisno o genetskoj
strukturi pacijenta, odnosno njegovoj sposobnosti metaboliziranja.
Dosada.nji pogled na cjepiva, njihovu izradu i primjenu, potpuno će se
promijeniti. Naime, značajno će se smanjiti rizik od izbijanja cjepne bolesti
jer će cjepivo biti strogo prilagođeno prema određenom soju,a shodno
genetskoj mapi uzročnika. Cjepivo neće moći prenositi neke druge bolesti
kao što je bio slučaj do sada. Ipak, što je najvažnije, značajno će se smanjiti
troškovi koji su do sada, osobito za neke bolesti, bili iznimno visoki. Treba
li spomenuti da će se ubrzati postupak otkrivanja novih lijekova? U bliskoj
budućnosti, farmaceutska industrija bit će zasigurno najpropulzivnija, pa
onaj tko bude u njoj radio imat će veliku privilegiju. Dijagnostika će biti
ubrzana najmanje desetak puta.
Krajem ožujka 2005 godine održan je u Njemačkoj Internacionalni simpozij
molekularne dijagnostike i genske terapije bolesti kože gdje je zapravo
predočeno sve novo što postoji ili što će biti predstavljeno u bliskoj
budućnosti. Svaki donekle potkovani stručnjak zastao bi iznenađen pred
onim što je mogao žuti od strane najpoznatijih i najpozvanijih stručnjaka
svijeta jer to je više sličilo na neku futuristiku nego na sadašnje vrijeme.
Premda je glavna tema bila genska terapija kožnih bolesti, mnogo toga se
moglo ćuti o zaustavljanju ili sprječavanju virusnih bolesti i raka. Naravno,
dosta prostora zauzelo je patentiranje genskih lijekova, etičke implikacije
genske terapije... Ipak, “zvijezda” gusto nabijenog znanstvenog programa
bila je tzv PCR tehnologija (Polymerase Chain Reaction) koja je zaslužila
autorima I Nobelovu nagradu. Dovoljno je spomenuti da je ta tehnologija
genske dijagnostike, kojoj je vlasnik tvrtka »Roche«, u kratko vrijeme
obogatila znanost s nevjerojatnih 130 patenata. Već postoji desetak vrsta
gotovih dijagnostičkih »kitova« pod trgovačkim nazivom »Amplicor«, koji
izvrsno obavljaju do sada teško zamislive obrade DNA i RNA i na temelju
toga omogućuju izradu milijuna kopija što otvara ogromne mogućnosti
brzih pretraga krvi, mikrobioloških analiza, utvrđivanja identiteta uzročnika
itd.
Bez PCR tehnologije putem replikacije DNA ne bi bilo uvida u genetski
materijal, a opet bez toga ne bi bilo uvida u samu suštinu bolesti. Mnogi
stručnjaci s oduševljenjem spominju »revolucionarne« promjene u
načinu razmišljanja o bolesti i liječenju, premda oni umjereniji kažu da za
oduševljenje još uvijek ima dosta vremena.
242
Jedno je sigurno; otkrivanje uzroka bolesti, dakle dijagnostika, bit će po
svoj prilici ubrzana najmanje desetak puta. Nemojmo zaboraviti da je
sve do nedavno za utvrđivanje uzročnika salmonela otrovanja trebalo
najmanje nekoliko dana, a već danas, zahvaljujući novim dijagnostičkim
sredstvima, potrebno je svega nekoliko sati. Što to znači u epidemiologiji,
nije potrebno spominjati.
KAKO SPRIJEŠITI KOBNI UGRUŠAK?
Reci mi kakve su ti krvne žile pa ću ti reći koliko si zdrav! Sve se cijevi
mogu začepiti pa tako i krvožilni sustav, osobito na sudbonosnim
mjestima kakva su srčani mišić i mozak. Možete spriječiti nastajanje
ugruška, možete ga otopiti, možete ga odstraniti operativno, a prema
najnovijim saznanjima možete ga izvaditi na principu »vadičepa«. Je
li folna kiselina lijek ili dijetetski pripravak?
Polypill spašava od sigurne smrti
Sve donedavno, spasonosno sredstvo kod pacijenata kritičnih za nastanak
moždanog ili srčanog udara bio je dobri stari aspirin koji je u dnevnoj
dozi od 100 mg činio krv tekućom, odnosno koji je uspavljujući krvne
pločice (trombocite) sprječavao nastanak krvnog ugruška. To se sredstvo
i danas preporučuje osobama iznad 55 godina, a vrlo često i mlačima koji
žive stresnim načinom života. No, svaka stvar ima svoje vrijeme trajanja
pa tako vrijedi i za dobri stari aspirin. Naime, britanski znanstvenici su
došli do značajnog saznanja da se aspirin može kombinirati s folnom
kiselinom, preparatom protiv kolesterola i blagim sredstvom protiv tlaka i
tako smanjiti pojavu srčanog i moždanog udara za čak 80 posto. Izgleda
nevjerojatno?
Možda, no argumenti su pred nama i moramo im vjerovati osobito kad
su objavljeni u »British Medical Journalu«. Tako je nastao preparat
zgodno nazvan Polypill. Rezultate je u javnost iznio prof. dr. Nicolas
Wald s londonskog Instituta za preventivnu medicinu. Ukupno je izvršeno
750 pokusa na 400.000 ljudi pa se istraživanje smatra valjanim i vrlo
mjerodavnim. Ovdje se dogodilo nekoliko zanimljivih stvari; kombinacija
aspirina koji se nalazi u slobodnoj prodaji, vitamina koji spada u dijetetske
pripravke i sitosterola koji je također u ulozi lijeka, ali i dijetetskog pripravka
243
te jedinog pravog lijeka - sredstva za snižavanje tlaka. Drugo, sirovine
su dobro poznate i relativno jeftine I treće, kombinacija odavno postoji,
ali nikome od tisuća istraživača smještenih u brojnim laboratorijima
farmaceutske industrije nikada nije na pamet pala takva ideja?
Rezultati su uz svu znanstvenu suzdržanost i potrebnu skepsu - izvrsni;
Polypill može za 88% smanjiti rizik od srčanog i za 80% od moždanog
udara. Polypill se može koristiti bez recepta što znači da bi milijuni ljudi
širom svijeta mogli preživjeti kritične godine koje su inaće i najplodnije.
Preparat je nov, ali počiva na starim saznanjima; ako je jedna komponenta
djelatna, primjerice aspirin, onda u kombinaciji s nekim drugim djelatnim
tvarima može doći do pojačanog učinka (sinergizma).
Tako je to kod istraživača; neke stvari zapravo stoje pred nosom, ali ih
ne vidimo kao što igrači šaha ne vide mat kombinaciju, a promatrači se
sa strane love za glavu. Preciznijom analizom Polypilla saznali smo da
se djelatna tvar protiv visokog tlaka zapravo sastoji od tri poznata lijeka
čije su dnevne doze smanjene na polovicu. Tako će svaka komponenta
odraditi svoj dio posla; aspirin će umrtviti krvne pločice (trombocite)
što znači da će krv biti rijetka, folna kiselina će poznatim mehanizmom
blokiranja razine homocisteina u krvi spriječiti stvaranje masnih plakova,
sitosterol će smanjiti razinu kolesterola u krvi, a kombinacija sredstava
za snižavanje tlaka smanjit će unutrašnju napetost u krvnim žilama.
I pogledajte zanimljivosti; folna kiselina poznata kao dio B-kompleksa,
vitamina koji (kao i druge vitamine) mnogi stručni ljudi bagateliziraju
jer nije lijek već dijetetski pripravak, našla se tako u spasonosnoj piluli
kao ravnopravna djelatna tvar. Profesor Wald koji je promovirao Polypill
eksperimentalno je samo s folnom kiselinom postigao vrlo zadovoljavajuće
rezultate, odnosno utvrdio je kako svakodnevno uzimanje ovog vitamina
mo.e smanjiti rizik srčanog udara za 16 posto, a moždanog udara za 24
posto. Postavlja se pitanje je li folna kiselina u ovom slučaju lijek ili i dalje
treba biti dostupna u svakoj ljekarni, drogeriji ili na svakom kiosku? Da vas
podsjetim da je, primjerice, C vitamin ili askorbinska kiselina jedinstven po
tome što je prisutan na tržištu čak u tri forme; kao lijek u ampulama, kao
dijetetski pripravak u tabletama, kapsulama i šumećim tabletama, te kao
aditiv za kruh i mesne prerađevine pakiran kao prah u vrećicama.
Istraživanja su pokazala kako oko 10 posto ljudi među nama ima
abnormalni gen koji rezultira stvaranjem viška aminokiseline homocisteina
i to 20%. Dakle, nisu u pitanju samo pušaći, osobe s povišenim sadržajem
kolesterola u krvi ili oni koji imaju povišeni tlak. Svi su oni u visokom riziku
244
od srčanog ili moždanog udara jer je homocistein podloga za razvitak
masnih plakova. Svakodnevno uzimanje folne kiseline sprječava stvaranje
homocisteina, a poznato je da to nikako nije i jedino blagotvorno djelovanje
ovog vitamina. Eksperimentalno je potvrđeno da je homocistein uzročnik
tzv. duboke tromboze vena koja je potencijalno opasna po život jer
oslobođeni ugrušak krvi izaziva emboliju pluća. Prednost Polypilla je to što
se može nabaviti i koristiti bez recepta (prema naputku) i bez prethodnog
liječničkog pregleda, upravo onako kao što je bilo do sada, samo s andolom
od 100 mg. Naime, procjena stručnjaka za bolesti srca i krvnih žila jest
da je rizik svakim danom sve veći i kako je zapravo prevencija potrebna
za sve osobe koje dođu u kritične godine ili se bave kritičnim (stresnim)
poslom. Naravno, Polypill je kao izrazito preventivno sredstvo rođen, ali
ostaju brojna dodatna istraživanja odnosno testovi sigurnosti, stabiliteta,
mogućih interakcija...što bi sve skupa moglo potrajati dvije, tri godine.
Nova varijanta aspirina
Osim Polypilla koji je svojevrsna senzacija, postoji Polyaspirin koji je
zapravo nova kemijska varijanta dobrog starog aspirina (acetil-salicilne
kiseline), a mogao bi (konačno) biti bitno poboljšan. Dobro je poznato kako
je klasični oblik ovog stogodišnjeg lijeka bio iritantan za želudac većine
korisnika, a kod nekih posebno osjetljivih moglo je doći i do neugodnih
krvarenja. Naime, pod utjecajem želučane kiseline oslobađa se salicilna
kiselina koja je jaki iritans. Da vas podsjetim kako se salicilna kiselina i
njene soli inaće koriste kao snažni konzervans
Preko 50 godina su kemičari razmišljali kako da ukrote aspirin da što
manje iritira želudac kako bi se doza mogla povećati a da ipak ostane
ono što jeste tj analgetik. I konačno došao je i taj dan; ako se lijek pripremi
kao elastični polimer koji se sastoji od oko 100 molekula, sva ljekovita
svojstva ostaju, ali se neka negativna svojstva gube. Kemičarka, prof.
dr. Kathryn Uhrich sa Sveučilišta Rutgers, SAD, koja je obavila kemijsku
transformaciju klasičnog aspirina kaže kako izgleda tako jednostavno, ali
to nitko dosad jednostavno nije pokušao. Prva iskustva pokazuju da se
salicilna kiselina iz aspirina kasnije oslobađa odnosno u tankom crijevu
gdje alkalni medij neutralizira jaku kiselinu. Nadalje, nove tablete bit će
manje, učinkovitije i neće se morati uzimati tako često kao dosad (svaka
2-3 sata). Ako FDA odobri uporabu novog aspirina to bi bio prvi slučaj da
se polimer koristi kao »nosač« ljekovitog sredstva.
245
Tako se za ovaj (ali i neke druge) slučajeve u istraživanju može kazati;
od šume ne vide drvo. Samo rijetki istraživači imaju dara otkriti ono što
drugi ne vide i njima u pravilu pripada slava. Ugledna kemičarka ima
namjeru odmah nastaviti s procesom polimerizacije para-aminosalicilne
kiseline koja predstavlja klasično sredstvo protiv uzročnika TBC-a, inaće
rezistentnog na sva moguća sredstva. Ne treba biti previše pametan
pa pretpostaviti kako bi se mogle tako raditi polimerizacije antibiotika i
izbjeći nekad fatalne rezistencije mikroba kao i alergijske manifestacije
organizma. Jedno je sigurno, kemičarka će steći reputaciju vrsnog
istraživača ali i brojne zlobnike koji su se godinama mučili ali nisu mrdnuli
dalje od početka.
Kao što smo rekli, u San Diegu je na sastanku američkog društva za
moždani udar priopćeno o uspješno izvršenoj probi uvlačenja tankog
»vadičepa« sondom (kroz arteriju noge) sve do ugruška u moždanoj arteriji.
Radi se o finoj prokronskoj žici koja je na kraju uvijena u svrdlo. Izvješće je
podnio dr. Sidney Starkman jedan od direktora UCLA Centra za moždani
udar, koji je obavio stotinjak takvih intervencija (vađenja ugruška). Nakon
uvođenja, uvrtanjem »vadičepa« ugrušak se ulovi i izvuće vani. Istina,
život pacijenta visi o koncu, ali se ipak sve sretno završi. Trijumf kirurgije?
Ne, nego trijumf jedne banalne ideje.
Ideja u svemu ima svoju cijenu, a kad je riječ o ljudskim životima cijena
je strahovito visoka. »Vadičep« za krvne ugruške načinila je tvrtka
»Concentric Medical Inc.«.Sada je navedeni »vadičep« načinjen od nikal-
titanija tražen kirurški alat, a svaka klinika za srce i krvne žile želi ga
što prije upotrijebiti. Za intervencije vađenja ugruška potreban je dobro
uvježban tim liječnika. Dr. Starkman je od 114 obrađenih slučajeva 61
pacijenta spasio sigurne smrti i tako oslobodio prolaz svježoj krvi do
moždanih stanica. Prije te nove metode na raspolaganju je stajala jedino
metoda otapanja ugruška pojedinim kemijskim sredstvima.
246
RAJČICE S OKUSOM CJEPIVA
Strah od cijepljenja zbog injekcijske igle postao je prošlost. Cjepivo u
rajčici ili drugim namirnicama sve više postaje stvarnost. Tzv. “jestivo
cjepivo” uskoro se može prakticirati, iako još treba čekati dok dođe do
masovne primjene. U bliskoj budućnosti mnoge bi namirnice mogle
postati vektori za razne vrste zaštite. Umjesto injekcija - namirnice,
umjesto kroz kožu - kroz usta! Roditelji budućnosti govorit će o
svojim precima kako su djecu »mučili« injekcijama!
Jeftinije cjepivo – kroz usta
Ne tako davno, cijepljenje protiv zaraznih bolesti bilo je kazna, tj. brinulo
je roditelje i strašilo djecu, a i danas ima onih koji zločestu djecu plaše
injekcijskom iglom. A i oni koji su išli u daleke prekomorske zemlje morali
su proći pravu torturu kombiniranog cijepljenja uz mogućnost raznih
neugodnih popratnih pojava. Razvoj jestivih cjepiva toliko je daleko
doveden da je samo pitanje vremena kada će igla za ubrizgavanje cjepiva
nestati iz svakodnevne uporabe.
Tehnika genetskog inženjeringa kod biljnih vrsta otvorila je neslućene
mogućnosti za bezbolan unos cjepiva u tijelo. Rajčica ili slatki krumpir
gotovo su idealni nositelji (vektori) za materijal koji provocira stvaranje
imuniteta. U laboratorijskim uvjetima to je postignuto; miševi hranjeni
rajčicom koja sadrži genetski materijal protiv bakterije B-coli, ne obolijevaju
od opasnog pa i smrtonosnog proljeva, a cjepivo rajčice može spasiti
prerano rođenu dojenčad od infekcije respiratornim virusom (RSV) koji
predstavlja pravu moru u slučaju defekata na imunološkom sustavu,
osobito u zemljama trećeg svijeta. Inaće, taj virus kod normalne djece
završava tek sa simptomima gripe.
Dr. S. Korban sa Sveučilišta Illinois i suradnici uspješno su imunizirali
miševe protiv te opake bolesti, dajući im kao hranu genetski modificiranu
rajčicu (»Cherry tomato«). Svoj rad objavili su u stručnom časopisu
European Journal Transgenic Research. Naravno, pokus nije bio tako
jednostavan kako izgleda i kako se piše. Korbanova skupina istraživača
podijelila je pokusne miševe u dvije skupine - jedna je dobivala genetski
modificiranu, a druga normalnu rajčicu. Miševi koji su dobili prethodno
modificiranu rajčicu, počeli su proizvoditi antitijela i to ista ona koja bi
se proizvodila da se tijelo inficira čistim virusom RSV. Nije bitno je li dio
247
miševa ostao bez reakcije ili ne, već je bilo važno potvrditi da se biljnim
cjepivom može isprovocirati imuna reakcija.
Prednosti su ogromne – cjepivo se dobiva znatno jeftinije, aplicira se na
neosjetan način, primjerice, kroz salatu od rajčice, i nema gotovo nikakvih
reakcija karakterističnih za cjepivo životinjskog podrijetla. I još nešto; nisu
potrebne sterilne igle, jestivo cjepivo lakše se čuva i distribuira, što pruža
priliku i nerazvijenim zemljama. Umjesto da djeca u repu čekaju i tiho pate
dok ih se ne »pikne« u ruku, dobivaju rajčicu pa nema nikakva pritiska,
već sve izgleda kao svaka druga igra. Izbacivanjem igala iz cijepljenja
izbjegavaju se razne infekcije zbog manjkave ili izostale sterilizacije.
Dr. Korban kaže da se cjepivo »proizvodi« u unutrašnjem jestivom dijelu
rajčice, da se lako konzumira te da osoba koja pojede plod posve sigurno
dobiva dostatnu količinu imunogenog materijala. Rajčica je na taj način
postala prototip za jestivo cjepivo, pa je i najveći dio pokusa obavljen -
upravo na njoj.
Tomato and potato vaccine...
Uz rajčicu kao voćni plod (u SAD-u se ona tretira kao voće) u pokusima
za prijenos cjepiva koriste se slatki krumpir i jabuka. No, postoji mala
razlika; rajčica se pojede cijela, krumpir se mora prethodno obraditi, dok
kod jabuke postoji otpad (ogrizak). Sve to prisiljava tehnologe da cjepivo
posebno prilagode svakoj biljci. U tom pogledu vlada natjecateljski duh
među više američkih sveučilišta. Na Sveučilištu Cornel, u Plant Research
Center također su daleko odmakli; napravili su prvi pokus na ljudima s
jestivim cjepivom biljnog podrijetla (»Tomato vaccine«).
Riječ je o cjepivu protiv opasnog trovača hrane B-coli koji svake godine u
SAD-u, ali i izvan zemlje na turističkim putovanjima, inficira nekoliko tisuća
ljudi. Prema podacima dr. Charlesa Arntzena, direktora BTI-ja, infekcija s
B-coli svake godine u svijetu ubije oko 3000 dojenčadi. Jestivo cjepivo
bio bi pravi spas. Pokusi s modificiranim krumpirom koji sadrži gen za
bakterijski antigen B-coli trajali su šest mjeseci na skupini dobrovoljaca
te pokazali mnogo zanimljivih stvari. Prvo, krumpir se ne može toplinski
obrađivati jer visoka temperatura uništava antigen, a drugo, nakon
konzumiranja sirovog krumpira dobrovoljci su počeli proizvoditi antitijela
protiv B-coli!
Pritom valja napomenuti da nije bilo nikakvih sporednih (neugodnih)
pojava koje bi bitno ugrozile zdravlje osoba u pokusima. No, nije to ni
248
izdaleka sav posao; još je potrebno takav genetski modificirani krumpir
kultivirati, kolekcionirati, pakirati i distribuirati te utvrditi kako reagira na
razne vanjske utjecaje. Netko bi s pravom zaključio da je riječ o ljekovitom
krumpiru, ali to bi bila pogreška. U bliskoj budućnosti mnoge bi namirnice
mogle postati vektori za razne vrste zaštite. Umjesto injekcija - namirnice,
umjesto kroz kožu - kroz usta! Roditelji budućnosti govorit će o svojim
precima da su djecu »mučili« injekcijama!
Predajom tehnologije genetske modifikacije krumpira u nerazvijene zemlje
(umjesto nabavke klasičnog cjepiva), moglo bi se osigurati dovoljno
materijala za cijepljenje djece i odraslih, što bi istovremeno izbilo adute
monopolističkog položaja farmaceutskih tvrtki. Jeftino cjepivo postalo bi
dostupno i ne bi bilo privilegija bogatijih. Ne treba gajiti iluzije da su svi
pokusi završili samo na rajčici i krumpiru. Kao vektori su korišteni i banana
- za virus hepatitisa B, papiloma virusa koji napada cerviks maternice, ali
i jabuka. Bilo je i mnogo kritika kao, primjerice, - »ono što ste dobili u
laboratorijskim uvjetima neće ni približno biti moguće u stvarnom svijetu«.
No znanstvenici znaju proceduru - korak po korak sve do cilja. Možda je
najveća dilema javnosti što se u postupku koristi genetska, modifikacija,
no u bliskoj budućnosti ciljani lijekovi bit će isključivo dobiveni postupkom
genetske modifikacije! Pakiranje u ampule ili banane, sasvim svejedno,
ako je postignut cilj – učinkovita zaštita od opasnih uzročnika bolesti!
Da državne institucije mjerodavne za zdravlje blagonaklono gledaju
na jestivo cjepivo, dokaz je i odobrenje sredstava USDA koje je dobilo
sveučilište u Illinoisu za »Tomato vaccine«, kako se popularno zove
cjepivo »upucano« u rajčicu. U pitanju je utvrđivanje prave doze koja se
mora konzumirati da bi cjepivo bilo pouzdano! Kritičari kažu da je to i
najteže pitanje na koje će se dati odgovori u idućem razdoblju. No, dr.
Korban vjeruje da doziranje cjepiva nije problem. Istina, tako oplemenjen
krumpir neće se prodavati u svakoj piljarnici, ali ga neće biti ni u ljekarni.
Vjerojatno će se prodavati na posebnim prodajnim mjestima, gdje će
kupce savjetovati posebno educirano osoblje, i uz posebnu cijenu koja će
ipak biti daleko ispod cijene tradicionalnog cjepiva.
Cjepivo iz čaše soka?
Klasična cjepiva »rastu« u ogromnim fermentorima ili na stanicama živih
organizama kao što su kokošja jaja, a potom prolaze više faza od kojih je
najvažnija purifikacija kako bi cjepivo postalo prihvatljivo za injektiranje u
ljudsko tijelo. Da bi bilo dugotrajno, cjepivo se pakira u bočice te se
249
mora držati na rashlađenom mjestu. Jasno, takva produkcija zahtijeva
skupocjenu i prilično glomaznu opremu, zbog čega su klasična cjepiva
vrlo skupa. Suprotno tome, jestivo cjepivo raste vrlo jeftino u rajčici,
gotovo ne zahtjeva dodatnu obradu i konzumira se laoko - jedenjem..
Umjesto troškova za injekcije, sterilne igle i tehničko osoblje za aplikaciju,
ljudi rajčicu konzumiraju sami. Sad se radi na tome da se iz GM-rajčice i
jabuke cijedi sok koji bi doslovce bio cjepivo koje bi se moglo popiti! Dr.
Korban je velik optimist i tvrdi da nas od cjepiva u obliku soka dijeli tek
nekoliko godina. On kaže: »Mi ne liječimo, već preveniramo bolest pa
ne pretendiramo na to da naše sredstvo dobije tretman lijeka. Tko popije
naše cjepivo protiv B-coli, nikad neće dobiti opasno otrovanje ako se,
primjerice, u odresku nađe infekcija sasvim uobičajena u SAD-u. Neće
biti nikakav problem spriječiti infektivni proljev dojenčadi kao i brojne
druge bolesti, a sasvim je izvjesno da će se dobivati i kombinirana cjepiva
protiv nekih bolesti«. Dr. Korban kaže da su znanstvenici umorni od izrade
klasičnih cjepiva za svaku pojedinu bolest ljudi i domaćih životinja. To je
preskupo i presloženo. Genetska modifikacija pomogla je da se proces
bitno skrati i izmijeni.
Kombinacija agrikulture i medicine mnogima izgleda nemoguća misija, ali
po svemu izgleda da će baš ona dati rezultate. Tako je nastao i izraz »uzgoj
u biljkama« ili »biofarming«, a označava postupak pri kojemu se u rajčicu
unose posebno označeni geni koji će inficirati stanice rajčice i pobuditi ih
na produkciju antitijela. Nacijepljena biljka uzgaja se prvo na pločama, a
kad naraste, prenosi se u staklenu teglu. Rast se nastavlja vrlo brzo pa se
blizu kraja zrelosti prenosi u staklenik. Gotovi zreli plodovi koriste se kao
visokovrijedan materijal za cijepljenje, zasad u laboratorijima, ali uskoro i
izvan njih.
Tzv. cijepljenje sokom (»juice vaccination«) potpuno onemogućuje rizik
kontaminacije, što je dosad bio velik problem kod klasičnog cijepljenja.
Uzgoj cjepiva u biljkama sigurniji je od uzgoja na živim stanicama jer
patogeni uzročnici i virusi iz bilja ne prelaze na čovjeka. Kod uzgoja na
živim stanicama uvijek postoji rizik, a CJD je lijep primjer kako cjepivo
takve vrste može biti problematično.
Razvoj »tomato vaccinae« traje pune 4 godine, a svi pokusi na miševima
dali su izvrsne rezultate. Prije dvije je godine dr. Korban vršio pokuse
na štakorima koji su na ljestvici razvoja korak dalje - opet vrlo uspješno.
Štakori su bili hranjeni nacijepljenom rajčicom u pet intervala za vrijeme
od 30 dana, a zatim se u njih injektirao smrtonosan RSV virus. Preko 90
250
posto štakora pokazalo je puni imunitet u odnosu na virus. Nakon pokusa
uzgojene su tri generacije rajčice s dodanim cjepivom i ništa se nije
promijenilo. Iako rajčica pokazuje visoku produktivnost, pokusi s jabukama
pokazali su zanimljiv fenomen; nekoliko generacija inficiranih jabuka da
bi proizvodile cjepivo pokazivalo je uvijek istu antigenu sposobnost, dok
antigena sposobnost rajčice može oscilirati. Stoga se očekuje da bi sok
od jabuka mogao biti i popularnije cjepivo od rajčice.
Najveći protivnici jestivog cjepiva nesumnjivo će biti velike farmaceutske
tvrtke koje proizvode klasična cjepiva. Primjerice, tvrtka »Merck« godišnje
od cjepiva protiv hepatitisa B ostvaruje milijardu dolara. Teško je vjerovati
da će tvrtka poput nje dobrovoljno odustati od takvog masnog zalogaja.
PANIKA ZBOG NOVIH ZOONOZA
Opaki virus SARS-a podstanar je divlje mačke (Prionailurus
viverrinus) slične našoj kuni (cibetke)
Što je čovjek bliži životinjama, to je češće preskakanje bolesti sa
životinja na čovjeka. Analiza genoma virusa SARS-a (teški oblik
plućnog sindroma) pokazuje frapantnu sličnost s virusom cibetke
(divlje mačke) s juga Kine, koja se jede kao specijalitet. Antraks
koji se prenosi s goveda i ovaca na ljude koristi se i kao sredstvo
biološkog rata..Sve domaće i divlje životinje, pa čak i one koje
obožavamo kao kućne ljubimce, mogu biti izvorom opasnih pa i
smrtonosnih bolesti.
Cibetke su nositelj virusa
Odluka kineskih zdravstvenih vlasti bila je vrlo je rigorozna: treba smjesta
uništiti 10.000 cibetki, smje.tenih u kavezima i spremnih za trgovanje po
trgovima provincije Guangdong. Uzme li se u obzir da je prosječna težina
životinje oko 10 kg, to znači oko 100 tona mesa. Računa se da mjera
neće biti učinkovita jer će cijena tog mesa odmah porasti pa će procvjetati
ilegalna trgovina. Zapravo, od prošle epidemije pa do danas trgovina
cibetkama uopće nije prestala. Na trgovima na kojima se prodaje, a koji
su strancima poznati po intenzivnom smradu, mogu se naći najrazličitije
životinje, žive i zaklane, u koži i bez nje. Takvi su kineski običaji.
251
Nitko od lokalnog stanovništva ne vjeruje da se virus SARS-a krije u
cibetkama, ali vjeruje da je pojava SARS-a dio programa iskušavanja
širenja infektivnih bolesti kao biološkog oružja. Bez obzira vjerovali u to
ili ne, u Velikoj Britaniji postoji skupina znanstvenika koji podupiru tezu
o dolasku virusa SARS-a iz svemira putem »zvjezdane prašine«. Po
njihovu se mišljenju taj virus tako naglo pojavio i toliko je puta promijenio
fizionomiju, da za njegovo objašnjenje više nisu dovoljni ovozemaljski
argumenti, već »svemirski«. Skupina znanstvenika iz Centra za
astrobiologiju Sveučilišta Cardif iz Walesa te je teze objavila u uglednom
časopisu The Lancet izjavivši da svakodnevno iz svemira pada oko 1100
kg raznog mikrobiolo.kog materijala, što znaći oko 20.000 bakterija po
četvornome metru Zemljine površine. Oni tvrde da se samo tako mogu
objasniti brojne iznenadne epidemije koje su poharale Zemlju i nestale.
Neko drugo suvislo objašnjenje, kažu oni, ne postoji.
Jasno, ova avangardna teza nije simpatična klasičnim mikrobiolozima,
posebice ne virolozima koji su bliži ovozemaljskim rješenjima i, prije
svega, dobro poznatoj mutaciji virusa. Naime, dosad nema nikakvoga
dokaza da je infekcija SARS-a ili druge bolesti nastala putem meteora!
Iako su astrobiolozi iz Cardifa vrlo ozbiljni stručnjaci, teško je pretpostaviti
da razne skupine epidemiologa, virologa, molekularnih biologa (stručnjaka
za genom) i drugih znanstvenika iz cijeloga svijeta nisu uzeli u obzir sve
okolnosti u pojavi, razvitku I širenju infekcije teškog pluãnog sindroma
poznatijeg kao SARS. Bađ je zato cibetka kao þivi nositelj tog virusa
mnogo ve¿a vjerojatnost od teorije »zvjezdane prađine« koju su eto,
ozbiljno prihvatile i kineske zdravstvene vlasti.
Uostalom, zar lisica nije nositelj virusa bjesnoće I tu nema nikakve
misterije? Ako ste mislili da će znanstvenici iz Cardifa lako odstupiti,
grdno ste se prevarili. Oni za sve imaju objašnjenje, a analizirajući malo
više povijest medicine i nagle pojave velikih svjetskih epidemija, kažu da
ne treba biti previše pametan pa iznenadne pošasti, recimo, kuge u Ateni
ili smrtonosne španjolske gripe 1918. dovesti u vezu s pojavom novih
oblika virusa iz svemira. Argumentacija “svemiraca” se sastoji od uzoraka
bakterija i virusa dobivenih sondama poslanim daleko u stratosferu.
Materijal je kolekcioniran tijekom cijele 2001. godine i pokazuje da virusi
egzistiraju u stratosferi te da mogu putem vjetrova i padalina doći u niže
slojeve atmosfere. Na koji način virusi preživljavaju niske temperature na
tim visinama, nije objašnjeno.
252
Ljubav koja ima svoju cijenu
Vrhunski kineski znanstvenik, mikrobiolog Yuen Kwok-Yung iz Hong
Konga, rekao je nedavno da je virus SARS-a koji je prije par godina
prošetao svijetom inficirajući 8113 ljudi, napravio golemu paniku usmrtivši
688 osoba, zapravo stalno nastanjen u cibetkama južne Kine, tj. u divljim
mačkama (Prionailurus viverrinus) koje inače love i pripremaju ih kao
deliciju. Nedavno su kineske zdravstvene vlasti neizravno potvrdile ta
nagađanja jer je odmah stigla stroga zabrana korištenja ovih životinja za
»privatno konzumiranje«. Drugim riječima, naređeno je njihovo ubijanje
i propisno zakapanje, a sve se trgovine za promet divljim životinjama
smjesta zatvaraju.
Odakle takva nagađanja znanstvenika o novom izvoru virusa SARS-a?
Vrlo jednostavno - usporedbom genoma virusa SARS-a s genomom
virusa koji normalno obitavaju u pojedinim životinjskim vrstama. Slika
genoma virusa SARS-a i virusa nađenog kod cibetki dokazuje da su
oni jedan drugome nalik kao dva brata blizanca. Dakle, sve rigorozne
higijenske mjere poduzimane na mjestu utvrđivanja oboljelih ( karantena,
blokada, generalno čišćenje, pranje, dezinfekcija, dezinsekcija, rukavice,
maske, spaljivanje otpada - mogle bi biti sasvim uzaludne i promašene
s obzirom da nisu poduzete gotovo nikakve mjere na mjestima ubijanja i
konzumiranja cibetki.
No, da podsjetimo čitateljstvo na neobičan običaj ljudi južne Kine. Oni
obožavaju jesti upravo divljač kakva je i cibetka (divlja mačka), ali i zmije i
kornjače. Te se životinje slobodno love, ubijaju i konzumiraju, a s njima se
provodi i trgovina bez ikakva sanitarna nadzora. Baš ta bliskost čovjeka I
divljači mogla bi biti uzrokom preskakanja virusa s jedne vrste na drugu.
Pritom odmah valja naglasiti da nisu u pitanju meso i drugi jestivi dijelovi
te »divljači«, već njihov feces, mokraća i respiratorni sekret, pa čak i kad
su odavno osušeni i pretvoreni u nevidljivu prašinu. Tko je udahne postaje
ne samo bolesnik, već i rasadnik nove količine smrtonosnog virusa. To bi
donekle bio odgovor na neobično pitanje . zašto je najveći broj oboljelih u
južnoj Kini kao i zašto, nakon relativnog mira, novi slučaj - opet u Kini?
Ne morate biti epidemiolog da biste došli do zaključka kako virus negdje
vegetira i čeka priliku da iskoči i pokaže koliko je moćan - ali na drugoj vrsti.
Kažem li da virus SARS-a pripada familiji corona virusa, među koje spada
i gripa, nisam vas umirio, ali da voli mutirati - to je činjenica. Spomenuti
znanstvenik sa suradnicima je izolirao četiri tipa virusa iz izmeta i plućnog
253
sekreta cibetke koji su vrlo slični onima iz plućnog iscjetka oboljelih
osoba od SARS-a. Sličnost još nije konačni dokaz, ali jest jaka indicija
pa se kineske vlasti koje su to primile kao upozorenje, u skladu s time i
ponašaju.
Ljudi toliko vole životinje da su ih unijeli u kuće, daju ih djeci da se slobodno
igraju pa i spavaju s njima. Poznavatelji urbanih sredina kažu da bi, kad
bi se sve .ivotinje iz stanova u New Yorku i Londonu (ne uzimajući u obzir
druge metropole) pustile vani, to bila najveća životinjska fešta na svijetu.
Ima tu majmuna, zmija, papiga, kornjača, krokodila, pasa, mačaka,
pantera, pingvina, kunića, sokolova, štakora...Gotovo svaka od njih može
biti nositelj po nekoliko zaraza prenosivih na čovjeka (zoonoza). Teško bi
bilo nabrojati sve zoonoze jer bi to bila posebna knjiga, no spomenimo
tek glavne po skupinama; bjesnilo od pasa, crni prišt od goveda I ovaca,
psitakoza od papiga, tularemija od kunića, crveni vjetar od svinja, kuga
od štakora,razne viroze od ptica, a da ne navodimo zaraze koje mogu
prenijeti žohari i drugi insekti koji se drže po policama u plastičnim
kutijama. Namjerno ne spominjem brojne parazitoze i alergije izazvane
životinjskim izlučevinama.
Podsjetimo; znanstvenici su danas uvjereni da se kod gripe 1918 radilo
o mutiranom corona virusu gripe tipa A koji je potekao iz Kine, baš kao i
SARS. Nakon Kine pandemija je krenula poput bujice preko Japana da bi
svom žestinom preselila u Europu slično bubonskoj kugi. Manje je poznat
podatak da je tzv španjolska gripa u SAD bila pogubna baš za vojnike koji
su se vraćali iz Europe i da je ubila 28 posto Amerikanaca, gotovo trećinu,
što je čak 10 puta više od broja poginulih vojnika u I svjetskom ratu.
Infekcijom je samo jedne noći u kampu Funston u Kansasu, zahvaćeno
522 vojnika. Samo je u jednom tjednu u Philadelphiji umrlo 4600 ljudi.
Iako je bubonska kuga koja je harala tri puta u srednjem vijeku (6., 14. i
17. stoljeće), ubila 137 milijuna ljudi, procjenjuje se da je španjolska gripa
bila ubitačnija jer je svijet poharala za samo godinu dana.
Mutacije koje izluđuju epidemiologe
S obzirom da je izvor infekcije u Kini bio liječnik koji je došao u hotel
»Metropol« zbog vjenčanja te da je većina bolesnika (koji su kasnije
umrli) boravila u hotelu, uzeta su 4 uzorka infekta, a načinjene su analize
njihovog genoma te je sigurno potvrđeno da se radi o mutaciji..Obično
mislimo da se viroza u pravilu prenosi kihanjem i kašljanjem (kapljična
infekcija) pa se na taj način i branimo.
254
Vidjeli smo, međutim, da su u doba epidemije SARS-a svi nosili bijele
zaštitne maske. No, viroza se često ne prenosi samo na taj način, već
putem kontaminiranih ruku kao i na niz drugih načina. Nije, dakle, potreban
izravan kontakt između zdrave i bolesne osobe da bi nastala infekcija. Kad
je riječ o virozi kakva je SARS, brzina rasprostiranja nekoliko je stotina
puta veća od uobičajene jer to može biti putem zraka, vode ili ventilacijskog
uređaja. Zadnje otkriće glede širenja SARS-a su ventilacijski uređaji u
hotelskim sobama, javnim institucijama pa i bolnicama, ali zabrinjava i
mogućnost infekcije putem otpadnih voda iz kanalizacije. To su dokazali
neki stručni radovi iz kojih je razvidno da su bolesnici inficirani i na taj
način. Naime, feces i mokraća zaraženih osoba vrlo su infektivni.
Očito da je virus dobiven na taj način posebno virulentan jer su tako
inficirane osobe u pravilu umirale. Sumnjiva su, ili točnije rečeno opasna,
sva mjesta na kojima su se zadržavale ili su ih dodirivale oboljele osobe
(liftovi, kvake, gumbi, rukohvati...). Nedvojbeno je potvrđeno da su kod
prijenosa bolesti određenu ulogu imali i žohari i štakori kojih ima u izobilju
na mjestima gdje se zaraza pojavila. Detaljna analiza distribucije otpadnih
voda honkonškog hotela na osam katova pokazala je da je upravo loše
izvedbeno rješenje bilo izvorom infekcije. Zbog nedovoljne razine vode
u odvodu ispod školjke WC-a, neugodan zadah vraćao se natrag kroz
ventilacijski uređaj i tako se širio po apartmanima. Posve dovoljno da se
čestice infekta dignu u zrak pa je, tko god ih udahne, zapravo izgubljen
osim u slučaju ako ima specijalnu masku.
Epidemiolozi su danas sigurni da je upravo zato zaraza buknula baš u
hotelu. Pitanje bi li se takvo što moglo dogoditi u drugim zemljama upravo
zbog načina higijenskog zbrinjavanja otpadnih voda - ostaje otvoreno.
Zaraza putuje zrakoplovima
Po izvješću WHO-a najveću brzinu rasprostiranja virusa SARS-a imao
je Tajvan, a preko 90 posto svih slučajeva infekcije nastupio je upravo
u bolnicama. Razlog su neprikladan raspored prostorija, nemogućnost
uspostave karantene, slaba obučenost zaposlenog osoblja, neprikladno
zbrinjavanje infektivnog otpada...
Nismo spomenuli još jedan važan podatak za širenje SARS-a; zaraza je
putovala zrakoplovom pa su svi slučajevi na Zapadu zapravo potekli od
centara u Kini i Hong Kongu. Pritom su stradali pripadnici svih profesija,
no najviše
255
medicinsko osoblje pa i liječnici. Posljednji oboljeli od SARSa nakon
šestomjesečnog »mirovanja« zaraze jest TV-producent, dakle osoba koja
se mnogo kreće. Istraga će reći gdje je bio i što je jeo prije negoli je
»pokupio« bolest, kao i ono što nas najviše zanima - je li imao kakav
kontakt sa cibetkama.
Inaće, cibetka je kineska delikatesa. Za razliku od drugih divljih mačaka,
posebice onih domaćih, cibetke ulaze u vodu i love ribu, zbog čega
nose naziv »mačke ribolovci«. Znatno su veće od domačih mačaka, a
kad se udebljaju imaju debeo rep i masne butove. Prije prodaje drže
se u kavezima, kao kunići ili kune. Obrađeno meso cibetke je poznata
južnokineska delikatesa, baš kašto su kod nas zečevi. Ljubav prema
životinjama divna je stvar, no ta ljubav očito ima i svoju cijenu.
Sličnost gripe i SARS-a
Budući da spada u veliku obitelj corona virusa, uzročnik SARS-a voli
mutirati, što znaći da bez vidljiva povoda posve promijeni svoja svojstva. To
s jedne strane može biti neugodno za proizvođače cjepiva, ali je istodobno
povoljno za bolesnike jer se mogu nadati spontanom ozdravljenju. Virus
mutira naglo kao da mu nevidljiva sila daje signal da sad zapleše valcer
umjesto sambe. Gotovo identično kao virus gripe koji mu je donekle daleki
srodnik. No, ne zavaravajmo se misleći da je gripa »bezazlena« bolest jer
virus svake godine pokazuje druga (ojačana) svojstva. Na pitanje je li
SARS programiran da ubije žrtvu, teško je dati odgovor, ali se može reći
da je ekstremnio opasan a može biti i vrlo opak..
GENSKI ČIP: Lijekovi
VIRUS PTIČJE GRIPE UBIJA BEZ MILOSTI
Ako vas ne ubije virus SARS-a, mogao bi to biti drugi opaki virus
- ptičje gripe označen kao H5N1. Očekuje se da taj virus jednog
lijepog dana “poludi” i pohara čovječanstvo kao što je španjolska
gripa poharala svijet 1918 g
Najgori mogući scenario
U Tajlandu i Vijetnamu od ptičje gripe u godinu dana umrle su 32 osobe..
Preventivno ubijanje milijuna komada peradi u Kini, Tajlandu, Vijetnamu
i drugim azijskim zemljama, te u Europskoj uniji (pa i kod nas), otvorilo
256
je cijeli niz pitanja među kojima je svakako najvažnije ono ekonomsko.
Ali, načeli smo i mogućnost da virus promijeni ćud i definitivno preseli na
čovjeka kao mnogo »atraktivniju« žrtvu. Istina, ljudsko tijelo mu za razvoj
pruža nešto nižu temperaturu (perad ima temperaturu od 42 C) ali budući
da je taj virus pokazao veliku sposobnost adaptacije, pretpostavlja se da će
jednog lijepog dana i taj problem prebroditi. Crne prognoze epidemiologa
sa sastanka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u Bangkoku doista
obeshrabruju; u najboljem slučaju, moglo bi oboljeti milijardu ljudi, uz 2-7
milijuna žrtava.
Vizija bespomoćnih ljudi koji umiru unatoč tisućama lijekova i tehničkim
sredstvima, u kojoj je jedan virus definitivno pobijedio čovjeka i sva njegova
znanja podsjeća nas na horor filmove koje smo svojevremeno kao čistu
fantaziju gledali duboko uvaljeni u fotelje naših stanova.
Je li zaista svijet preko noći postao tako opasan? Sve je više vrlo
ozbiljnih znanstvenika koji na temelju gorkih iskustava s BSE-om
(goveđom spongiformnom encefalopatijom ili kravljim ludilom), SARS-om
(sindromom atipične respiratorne infekcije) i sad već vrlo opasnom ptičjom
groznicom razmišljaju o tome kako treba potpuno promijeniti uobičajeni
čovjekov pristup prema životinjama. Urbana ljubav prema životinjama kao
i idila seoskog gospodarstva gdje kokoši šetaju po ljudskim prostorima,
a papige slobodno pričaju sa stalka u dnevnoj sobi često se pretvara u
svoju suprotnost jer su svi poznati kućni ljubimci istodobno potencijalni
izvor zaraza i parazitoza koje se prenose na ljude. Ponekad ta ljubav ima
visoku cijenu koju čovjek plača, no pitanje je - do kada. Sve je jasnije
da virus šeće sa životinje na životinju kao južni vjetar. Kad pohara sve,
onda ojačan traži nove žrtve, a čovjeka bi mogao uloviti na lijevoj nozi jer,
po svemu sudeći, nije dorastao i nije spreman. Naime, prvo (pokusno)
humano cjepivo protiv ptičje gripe tj. opakog virusa označenog kao H5N1
očekuje se u kasno proljeće 2005., a za to vrijeme nema nikakve zapreke
da on »poludi« i napadne svom žestinom. Zašto se stručnjaci baš sada
boje zaraze? Zato što postoji zakonitost u pojavi velikih pandemija kao
što je bila pandemija španjolske gripe 1918. Javljaju se svakih desetak ili
više godina, poharaju svijet i nestanu, a samo oni najjači prežive..Tko će
preživjeti?
Može li ptičji virus s čovjeka na čovjeka?
U međuvremenu je, čini se, razriješena još jedna dilema - može li se ptičji
virus prenijeti s čovjeka na čovjeka. Vjerojatno potvrdan odgovor stigao
257
je iz Vijetnama i upravo je on alarmirao epidemiologe da se sastanu u
Bangkoku. Naime, u Vijetnamu ima izvrsnih stručnjaka koji su prije godinu
dana predviđali realnu mogućnost da nas pogodi pandemija. No nije to
sve; mogući prijenos ptičje gripe s čovjeka na čovjeka samo je dramatičan
signal početka nove faze u razvitku virusa, tj. Početak njegove mutacije.
Ako se prisjetimo tekstova o ptičjoj gripi u Nizozemskoj 2003. kad je
uništeno milijune pilića u tovu i kad je glavni izvoznik pilećeg mesa gotovo
bankrotirao zbog toga, dogodile su se i dvije infekcije ljudi s varijantom
virusa H7N7, ali - što je vrlo znakovito - druga oboljela osoba nije imala
nikakav kontakt s pticama. Sumnja se da se inficirala od oboljelog čovjeka,
a to se sada, čini se, dogodilo u Vijetnamu. Dvije žene naglo su umrle od
ptičje groznice u jednom vijetnamskom selu, a opravdano se sumnja da
su se zarazile na vjenčanju. Izvor zaraze bio je muškarac i njegova sestra
koji su za goste spremali patku koju je trebalo zaklati i očistiti (što su radili
oboje), a zatim ispeći. Nekoliko dana kasnije, naglo je umrla kuharičina
sestra koja nije bila ni u kakvom doticaju s patkom, ali je bila na vjenčanju.
Ulje na vatru dolila je hitna intervencija za ženu koja se javila u bolnicu
za tropsku medicinu u Hamburgu s tipičnom slikom ptičje groznice, a
upravo je stigla iz Tajlanda. Ni ona nije imala nikakav kontakt s pticama, a
vjerojatno nije konzumirala ni piletinu ni pačetinu. Virus je očito pokupila
negdje drugdje.
Mogla bi se obistiniti prilično stara pretpostavka da se glavni izvor zaraze
skriva u dubini kineskog teritorija i da bi mogao imati veze s jednom farmom
pataka, jer su kineske zdravstvene vlasti prijavile WHO-u pojavu ptičje
groznice u pet pokrajina gdje ih prije nije bilo. U Kini je dosad zabilježeno
14 sumnjivih i potvrđenih žarišta zaraze.
Španjolska, azijska, hongkonška, svinjska, ruska... gripa
Budući da se virus gripe stalno mijenja, on zavarava obranu organizma ili,
preciznije, obrana ne može biti tako efikasna jer nije u stanju pratiti stalne
modifikacije virusa. A kad se radi o dramatičnim promjenama kao što se
upravo očekuje mutacija virusa ptičje mgripe, obrana organizma potpuno
zataji i tada dolazi prvo do epidemije, a kad zahvati više zemalja I većinu
svijeta - do pandemije. Tako je bilo 1918. kad je pandemija gripe krenula
iz Španjolske, protutnjala svijetom i poharala između 20 i 50 milijuna ljudi.
Samo u SAD-u umrlo je pola milijuna ljudi.m Računa se da je tada oboljelo
do 40 posto svjetske populacije. Virus je bio toliko ubitačan da su neki
ljudi umirali isti dan kad su bili inficirani. Karakteristično je da je ta gripa
pogađala odrasle u jeku stvaralačke aktivnosti. Godine 1957. pojavila se
258
takozvana azijska gripa koja se proširila miz Kine, a samo u SAD-u ubila
je 70.000 ljudi. Za razliku od španjolske, virus te gripe širio se preko
školske djece, a napadao je uglavnom starije i iznemogle ubrzavajući
tako njihov kraj. Godine 1968. zabilježena je tzv. Hongkonška gripa
koja se proširila svijetom ubivši nešto manje ljudi (u SAD-u 34.000).
Ukupan broj umrlih u svijetu procjenjuje se na milijun, no smatra se da je
intenzitet te gripe bio relativno slab. Zanimljivo je da se pandemije bilježe
u dvadesetogodišnjim razmacima pa je tako 1976. izbila tzv. svinjska
gripa, koja je krenula iz vojnog garnizona u američkoj državi New Jersey.
Budući da su zdravstvene vlasti pravodobno intervenirale, cijepljeno je 40
milijuna Amerikanaca tako da zaraza nije poprimila pandemijske oblike. U
oba slučaja virolozi vjeruju da je virus mutirao i ojačao u svinjama. Samo
godinu kasnije, 1977.,pojavila se ruska gripa koja se brzo raširila svijetom
i zahvatila uglavnom djecu i mlade ispod 23 godine. Virus je bio vrlo sličan
aviarnom obliku koji je harao 1957., a iz toga nije teško zaključiti kako su
oboljeli samo oni koji te 1957. nisu stekli imunitet na vrlo snažan virus.
Zanimljivo je da se 1997. javlja aviarni oblik gripe koji (ne slučajno)
počinje u Hongkongu: 18 ljudi završilo je u bolnici zbog zaraze koja je
prije utvrđena samo na pticama. Kao preventivna mjera naređeno je
masovno uništavanje peradi, ali je ipak šestero ljudi umrlo, a pokazalo se
da su imali simptome ptičje gripe. Je li to bio prijelomni trenutak u razvitku
tog virusa? Je li tada u Hongkongu pokazao da može zahvatiti ljude?
Samo dvije godine kasnije, nakon najvećeg biocida peradi u povijesti
1999. inficira se opet u Hongkongu dvoje djece, koja su, za divno čudo,
preboljela zarazu.
Kineski virus mutirao u patkama
Za kineski virus ptičje gripe H5N1 (bird flu) iz 2004. vjeruje se da je
mutirao u patkama koje same po sebi nisu pokazivale nikakve znakove
bolesti pa nisu mogle biti ni otkrivene. Upravo zbog toga poduzete su
hitne mjere za daljnje istraživanje tog opasnog virusa. Laboratorijski nalazi
nisu ohrabrujući; virus se replicira u dišnom traktu pataka, a nalazi se i
u fecesu odakle se u golemoj koncentraciji raspršuje u okolinu, dakle na
zemlju, u vodu i zrak. Prijenos je moguć izravno s pataka na piliće i koke
nesilice. Virus se u patkama zadržava između 11 i 17 dana pa se može
zamisliti koliko se ekskreta u to vrijeme može izbaciti u okolinu. Držan
na temperaturi ljudskog tijela, dakle na 37 Celzijevih stupnjeva virus je
infektivan šest dana, što se smatra velikom snagom. Evo usporedbe,
virus epidemije iz 1997. izdržao je na takvoj temperaturi
259
samo dva dana, što znači da je ovaj sada trostruko jači. U novonastalim
okolnostima, šef WHO-a za jugoistok, danski epidemiolog Bjorn
Melgaard istaknuo je u Bangkoku da smo ovaj put više nego ikad vrlo
blizu pandemiji ptičje groznice, koja bi za mjesec dana, zahvaljujući
suvremenim sredstvima komuniciranja mogla poharati svijet kao južni
vjetar. No pandemije nije bilo 2005 i 2006 godine..Nosi li neparna 2007
godina zlu kob?
Cjepivo možda uskoro
Dovršetak humanog cjepiva, najavljen za ožujak 2005 prolongiran je;.
ono bi trebalo maksimalno ubrzati da ne bi bilo prekasno. Dramatično
upozorenje iznio je i dr. Klaus Stohr iz Svjetske zdravstvene organizacije
pozivajući sve članice da rano poduzmu sve potrebne mjere zaštite.
Prema grubim procjenama epidemiologa, u najboljem slučaju moglo bi
oboljeti do 30 posto svjetske populacije, među kojima bi umrlo između 2-7
milijuna ljudi. O najgorem scenariju bolje ne govoriti pa čak ni razmišljati.
Koje su mjere moguće prije eventualnog cijepljenja? Patke kao kućne
ljubimice opasne su po život, a farme pataka treba strogo nadzirati. Svi
javni izvori vode moraju se strogo kontrolirati kako bi se spriječila moguća
kontaminacija. Kućno klanje pataka svakako nije preporučljivo. Treba
podići osobni obrambeni sustav na višu razinu kvalitetnijom prehranom
u kojoj dominiraju zaštitni čimbenici, izbjegavati stres, nazeb i pušenje,
uzimati dodatke prehrani..Sve ovisi kako će proći prva eksperimentalna
verzija cjepiva protiv ptičje groznice koje bi se iz američkih laboratorija
moglo pojaviti u siječnju 2006.
Cjepivo u spreju za nos
Virusi se mijenjaju svake godine pokazujući tako sposobnost adaptacije pa
zato ni jedno cjepivo nije lako napraviti, kamoli ono protiv ptičje groznice.
Ima slučajeva kad je proizvedeno cjepivo protiv virusa gripe potpuno
neučinkovito jer nisu pogođene aktualne varijante virusa. Da bi se stvari
uskladile i smanjio potencijalni rizik, 125 laboratorija Svjetske zdravstvene
organizacije skuplja uzorke iz cijelog svijeta i određuje viruse iznova
svake godine. Prema učestalosti i trendovima širenja u svijetu uzgajaju
se sojevi i prave najvjerojatnije kombinacije. Sasvim je jasno da će
određena kombinacija sojeva virusa izazvati u organizmu stvaranje samo
određenog tipa zaštitnih tijela. Svaka injekcija koju smo i ove godine dobili
u uobičajeno vrijeme štiti nas od tri najvjerojatnija soja virusa gripe, ali ne
i od ostalih, a pogotovo ne od mutiranog virusa ptičje gripe.
260
Alternativa injekciji jest nazalni sprej sa živim, ali oslabljenim sojevima
virusa koji se u obliku maglice ubacuju u nosnu šupljinu. Cjepivo djeluje
na isti način premda se drukčije uzima. Taj oblik cjepiva sadrži žive viruse
koji su hladno adaptirani, tj. osjetljivi su na temperaturu. Naime, dopušta
se da se ušmrkani virus razvija na sluzokoži nosa i grla na kojoj izaziva
blagu upalu, ali ne prelazi dalje i ne izaziva probleme jer se u nosu i grlu
hladi udahnutim zrakom, a ako ode niže gdje je znatno toplije - ugiba.
Dakle, dano mu je da živi i vegetira na strogo omeđenom prostoru. Za to
vrijeme organizam stvara obrambena tijela i tako se uspostavlja aktivna
zaštita.
ŽIVJETI POD STAKLENIM ZVONOM ILI - STALNI
KONTAKT S INFEKTOM?
U mladosti moramo biti u kontaktu s infektom kako bi na njega bili
otporni. Tko ruši znanstvene dogme ne prolazi dobro, ali bez toga
nema napretka. U tišini smo srušili dogmu da sterilizacija uništava
sve uzročnike bolesti, da maslac izaziva zdravstvene probleme, da
krzno mačaka i pasa izaziva alergijske reakcije u djece. Djeca ispod
staklenog zvona nikako nisu otporna djeca.
Kućni ljubimci i alergije
Otkako je Pasteur pod svojim mikroskopom prvi otkrio uzročnike vrenja
uvidjevši da razni mikrobi mogu biti i vrlo korisni i to objelodanio znanstvenoj
javnosti tadašnje Francuske, pa do danas vlada čvrsto uvjerenje da se
do kraja treba obračunati s patogenim uzročnicima s jedne i uspostaviti
sustav dobroćudnih mikroorganizama s druge strane. No, pretjerivanju
nema mjesta jer kao i uvijek istina leži na sredini. Stari liječnici- preventivci
dobro znaju istinu da organizam od rane mladosti mora biti u kontaktu s
infektom da bi na njega bio otporan. Nije dobro kada se netko drži pod
staklenim zvonom, kada ruke pere 10 puta dnevno, kada se tušira tri
puta dnevno i kad djeca ne izlaze van da ne bi došla u kontakt s drugom
djecom. Najnovija istraživanja to staro pravilo potvrđuju. Razlog zbog
kojeg mnogi roditelji nisu ispunili veliku želju svoje djece da u kući drže
psa ili mačku, bio je strah od alergija. Ono što je bila dogma -više nije!
261
Toj dogmi su doslovce podlegli svi, uključujući i liječnike pa nikome nije
palo na pamet da tu činjenicu dalje stavlja na znanstvenu valorizaciju.
Uostalom to nije i jedina stvar koja nije prošla takvu provjeru. Primjerice,
učimo djecu od malena da se treba prati i da su prljava djeca bića niže
vrste, a i sami smo zahvaljujući sve većem pritisku propagande kozmetičke
i kemijske industrije podlegli floskulama da se treba tuširati nekoliko puta
dnevno i da je to jako zdravo te da treba istrijebiti sve mikrobe.
Dr. Dennis Ownby upravo je završio i objelodanio istraživanja u Journal
of American Medical Association, koja su zapravo rukavica u lice svim
velikim zagovornicima teze da su kućni ljubimci izvor dječjih alergija.
Svaki pokušaj da se njegovi rezultati na velikom uzorku podcijene pali
su u vodu. Suvremena medicina mora progutati još jednu gorku pilulu.Taj
je mudri pedijatar promatrao 474 djece u periodu od rođenja do starosti
od sedam godina, a podijelio ih je na dvije velike skupine - onu djecu
koja su rasla s kućnim ljubimcima i drugu kojima je to zadovoljstvo bilo
uskraćeno. Rezultati su potpuno suprotni očekivanjima i šokirali su sve
tvrde zagovornike teze da psi i mačke ne spadaju u kuću, već isključivo
izvan nje. Naime, 184 djece koja su rasla s najmanje dvije životinje u kući
imali su upola manje alergija od druge skupine od 220 djece koja nisu bila
u kontaktu s kućnim ljubimcima. No, nije samo to iznenađenje, već i način
na koji se taj fenomen objašnjava. Prethodno znanstveno objašnjenje bilo
je slijedeće: dlaka, slina i mokraća kućnih ljubimaca sadrži proteine na
koje mladi organizam burno reagira jer nikada prije nije bio u kontaktu s
takvim »stranim« tvarima. Ali kožni test je pokazao da stvari stoje drukčije;
djeca izložena alergenima znatno su manje reagirala od druge djece
koja nikad nisu bila u kontaktu s psima i mačkama. Isto se dogodilo s
alergijskom iritacijom dišnih putova koja vodi u astmu, a koja je povezana
sa životinjskom dlakom.
Stručnjaci istraživačkog tima dr. Ownbyja otišli su i korak dalje pa su
utvrdili sljedeće - što je kontakt djece sa psima i mačkama bio duži,
postotak alergijskih reakcija je bio manji. Tako je, primjerice, 15,5 % djece
koja su rasla bez životinja u kući bilo osjetljivo na mačke, dok je postotak
kod djece koja su živjela s jednom životinjom bio samo 12 %.I sad gle
čuda; kada je dijete živjelo s dva kućna ljubimca taj je postotak pao ispod
8% .Za one koji dobro razumiju kako obrambeni sustav tijela radi to nije
neko iznenađenje jer staro pravilo kaže - želite li dignuti obranu u nekom
segmentu morate ju izložiti uzročnicima. Nadasve je zanimljiv zaključak dr.
Ownbyja da razlog zašto imamo tako mnogo alergične djece leži možda
u činjenici da smo im osigurali previše čist život, tj. u namjeri da ih držimo
262
što čišće -pretjerali smo!
Ukratko; djeca ispod staklenog zvona nisu otporna djeca. Alergiju u djece
ne izaziva krzno životinja, kako se u pravilu misli, već proteini koji se
oslobađaju kroz kožu, putem sline i urina kućnih ljubimaca.
Anateme i kolumbova jaja
Kampanja protiv jaja koja je trajala preko 20 godina i ozbiljno ugrozila njihovu
proizvodnju, pokazala je da takve anateme na kraju postignu suprotan
učinak. Jaja koja su postala glavni krivac za problem ateroskleroze zbog
visokog sadržaja kolesterola (1 jaje = 230 mg), sada su zaboravljena, a
kuhari sve ćešće na jelovnik vraćaju ono što je bilo nezamislivo - kajganu
s maslacem ili jaje na oko. Ograničenje tjedne potrošnje jaja, koje su
postavile znanstvene institucije, tako je došlo pod znak pitanja.
No, za to vrijeme tehnolozi nisu mirovali. Ideju da kokošja jaja i ne moraju
imati tako nepovoljan kemijski sastav sproveli su u djelo; krajem 1998.
godine uvedeno je na tržište modificirano jaje, vegetarijansko ili »zdravo«
jaje koje je od milja nazvano Kolumbovo jaje. Promjenom u prehrani
nesilica smanjene su zasićene masne kiseline, a dodavanjem omega-3
masnih kiselina u hrani snižen je kolesterol. Unatoč skepticizmu trgovaca,
dobar marketing o zdravoj prehrani donio je vrlo dobre rezultate - ljudi
kupuju takva jaja u nadi da će time znatno popraviti svoju prehranu.
Nova, modificirana jaja uvela je u proizvodnju belgijska tvrtka »Belovo«
1998. godine, a već u studenom iste godine jaja su se našla na tržištu Velike
Britanije. Pod parolom »od zdrave hrane do zdravih jaja« popularizira se
dodavanje Omega-3 masnih kiselina hrani nesilica, što je preporučeno i
od strane službenih zdravstvenih organa (COMA1995.). No, pogreška bi
bila zaključiti da se nesilice hrane ribljim brašnom da bi dobile Omega-3
masne kiseline. Nesilice se hrane isključivo vegetarijanskom hranom, što
znaći da se radi o kombinaciji sjemena, orašastih plodova i druge hrane u
kojima ima Omega-3 masnih kiselina (primjerice laneno sjeme).
Najvažnije pitanje jest nova kemijska struktura Kolumbovog jajeta! Prema
britanskim analizama poveće Kolumbovo jaje sadrži oko 1 gram ukupnih
Omega-3 masnih kiselina što se smatra izvanrednim rezultatom. Ako
osoba pojede samo tri takva jaja tijekom tjedna, primit će zadovoljavajuću
količinu dugolančanih, višestruko nezasićenih masnih kiselina koje su
neophodne u građi moždanih struktura, mrežnjače oka i drugih živčanih
263
struktura. Naravno, primit će i određenu količinu kolesterola (nešto
manjenego kod standardnih jaja), ali to sada ima sekundarno značenje u
kontekstu prehrane zdrave osobe.
Ako se pak radi o osobi s povišenim kolesterolom u krvi (kolesterinemijom),
konačni sud će svakako dati liječnik. Kod toga želim podvući čitateljstvu
jednu čvrsto ukorijenjenu dogmu; ne prelazi sav kolesterol iz hrane u krv
jer kad bi to bila istina onda ljubitelji jaja ne bi doživjeli ni 30 godina života!
Naime, postoji u tijelu automatska regulacija. Ako puno kolesterola primate
izvana - manje se proizvodi iznutra i obratno. Druga je stvar što postoje
osobe kojima je ta automatika poremećena. Među stručnjacima za bolesti
srca i krvnih žila vlada uvjerenje kako je kolesterol iz hrane manje važan
čimbenik u etiologiji ateroskleroze.
Uspješna adaptacija jaja
I sada ključno pitanje - kakav je generalni učinak prehrane Kolumbovim
jajima u prehrani prosječno zdrave osobe? Da ne bi ostalo otvorenih
pitanja, obavljena su i klinička istraživanja, a njihovi rezultati su vrlo
zanimljivi. Promijenjena struktura masti glavni je doprinos zdravlju, ali ima
još značajnih prednosti. Nema povišenja ukupnog kolesterola u krvi dok
god se potrošnja kreće u normalnim granicama od nekoliko komada. Ali
zato nastaje poboljšanje odnosa LDL i HDL frakcije kolesterola u korist
»dobre« HDL frakcije. U odnosu na standardna jaja, zasićene masne
kiseline su kod Kolumbovog jajeta smanjene za pet posto, monozasićene
masne kiseline su povećane za 10 %, a višestruko nezasićene masne
kiseline (Omega-3) povećane su za 16 %. Ako mislite da Kolumbovo jaje
ima neugodan miris i neobičan okus, onda se varate jer kao što rekosmo
radi se o prirodnoj prehrani nesilica bez organskog super koncentrata
koji je sasvim uobičajen na kokošjim farmama. To praktično znaći da jaje
možete konzumirati u kuhanom ili pečenom stanju ili možete napraviti
jaja na salatu bez bojazni da će vaši gosti prepoznati da se radi o nečem
neuobičajenom.
Kolumbovo jaje nije lijek i nikome ne pada napamet da ga proglasi lijekom.
To je naprosto modificirana namirnica koja bi se mogla svrstati u kategoriju
funkcionalne hrane. To je samo lijep primjer kako se smišljenim radom na
uskom području mogu postići značajni rezultati. Ako idete logikom da u
svemu postoji bolje rješenje, onda je sigurno da će standardna jaja jednog
dana nestati pred najezdom Kolumbovih jaja. Ćinjenica je da dugotrajno
korištenje Kolumbovih jaja smanjuje rizik od nastanka ateroskleroze, a to
je ono najvažnije.
264
Gdje je obrambeni štit organizma?
Nedavno objavljena studija od strane National Institute of Alergy and
Infectious Diseases jasno je pokazala da nizak do umjeren unos mačjih
alergena izaziva alergijske reakcije kod djece, ali zanimljivo je da visok
svakodnevni unos takvih alergena ima preventivni učinak! Objašnjenje
ovog zanimljivog fenomena kod pasa i mačaka dosta je teško dati, no grupa
istraživača misli da su po srijedi endotoksini koji nastaju u slini tih životinja
kao posljedica razlaganja bakterija. Budući da su djeca stalno u kontaktu
s njima, njihov obrambeni sustav stalno je provociran da stvara obrambeni
štit. Očito da to funkcionira bolje od bilo kojeg drugog sredstva. Ako se
obrambeni štit nedovoljno provocira izlaganjem alergenima reakcija će
biti jaka pa čak i žestoka. Sličan mehanizam obrane postoji protiv bakterija
trovača hrane, protiv otrova insekata i gmazova. Primjerice, čovjek koji je
živeći u kontaktu s zmijama pretrpio 40 ugriza, postao je potpuno imun
protiv zmijskog otrova. Dok je ovca poznata kao vrlo otporna na zmijski
ugriz, konj koji je dvadesetak puta veći i teži vrlo je osjetljiva životinja. Na
planinskoj ispaši, ovca je stalno izložena a konj u štali nije. Čovjeku oko
sebe i svojih bližnjih (pa tako i kućnih ljubimaca) stvara stakleno zvono da
bi ih zaštitio. U tome vrlo često pretjeruje kao što pretjeruje kada se tušira
nekoliko puta dnevno i kada pere ruke desetak puta. Izbjegavajući infekt
on na taj način isključuje čimbenike koji provociraju obrambeni štit. Kod
toga treba uzeti u obzir da mu i kemijska industrija ide na ruku jer stalno
izmišlja nova sredstva za čišćenje i pranje koja u TV reklami najavljuju
«istrebljenje mikroba»..Djeca su nam sve osjetljivija premda mi iz dana u
dan koristimo sve više sredstava raznih «čistača» i «zaštitnika»..Divimo
se romskoj djeci koja su stalno vani polugola pa su čak bosa kad pada
snijeg, a krstimo se kad nam gradska djeca kišu i kašlju na svaku promjenu
vremena. Romsko dijete je stalno u kontaktu s oštrim uvjetima okoliša i
s infektom i njegov obrambeni štit je daleko bolji. Kad smo od pasa i
mačaka učinili kućne ljubimce i uveli ih u stan napravili smo ogromnu
promjenu u njihovu životu – umjesto prirodne dali smo im sintetsku hranu
(koju i sami uživamo), počeli smo ih kupati te češljati, mi smo ih odvojili
od njihovog okoliša i posljedice su vidljive svakodnevno na ulici. Postali
su debeli i neotporni.. - karikatura od životinja..A takvi smo i mi – homo
urbanicus idioticus
265
PLACEBO EFEKT I ZDRAVLJE
Placebo može biti opasan; očekivanje prestanka boli dovoljno je
da se to i dogodi. Proces vjerovanja koji se nedvojbeno odigrava u
mozgu izaziva određene biokemijske promjene koje se mogu pratiti
na MRI skeneru. Vjerovanje ima fantastičnu iscjeliteljsku moć pa se
mnogi izgubljeni slučajevi mogu pripisati isključivo tom fenomenu.
Iznenadna ozdravljenja ljudi na vjerskim skupovima tipičan su
placebo.
Snažno oružje u rukama liječnika
Koliko puta vam se dogodilo da ste prelaskom praga ordinacije kod
stomatologa ili liječnika zapravo ostali bez razloga za dolazak jer je problem
netragom nestao? Je li tableta aspirina u stanju »odnijeti« podmuklu bol
ili je u pitanju placebo efekt, odnosno očekivanje da će nakon uzimanja
popularnog analgetika sve biti u redu? Je li razvikani prozak odličan lijek
za depresiju ili samo sredstvo za placebo efekt?
Sve leži u glavi, zbog čega psiholozi kažu da je dovoljno pomisliti na
lijek pa da kod nekih ljudi sve bude u redu s aktualnim zdravstvenim
problemom. Premda se o placebu kao fenomenu odavno zna (a relativno
malo piše), znanstvena istraživanja zaostaju pa sve do nedavno nismo
imali pravo objašnjenje. Tako, primjerice, koncept na kojem počiva placebo
efekt odnosno bolje osjećanje pacijenta samo od iluzije lijeka ili virtualnog
liječenja, poznat je od 1955. godine. Pitanje je bilo je li placebo kao takav
postoji, a ako je odgovor pozitivan, kako »radi« odnosno što se događa
u glavi pacijenta. Bilo je dosta teoretiziranja i različitih mišljenja, ali tek
suvremena dijagnostička tehnika magnetne rezonance (MRI) mozga kod
dobrovoljaca skinula je veo tajni.
Dr. Jon Levine, specijalist za bol na Kalifornijskom sveučilištu u San
Franciscu obavio je meta analizu svih radova u 30- godišnjem razdoblju,
a i sam je sa svojim timom obavio istraživanja čiji su rezultati objavljeni u
nedavnom izdanju stručnog časopisa »Science«. Rezultati su zanimljivi
iznad svakog očekivanja, a sve se svodi na to da placebo postoji i da
liječnik koji umije koristiti njegov učinak zapravo ima snažno oružje
u rukama. Očekivanje da bol mine, što bi se moglo svesti na žarku
(fokusiranu) želju da se to dogodi, aktivira jednu zonu mozga. Posljedica
je smanjivanje aktivnosti u onoj zoni mozga koja stvarno osjeća bol. Ovaj
266
nalaz potkrijepljen je činjenicom da ona regija mozga koja reagira na bol
može biti supresirana ako se pojavi druga bol. Dobrovoljci na uređaju
za MRI (tunel za magnetsku rezonancu) dobivali su dvije vrste bolnih
podražaja; električne udare ili toplinu. Nastali bolovi pokrili su sve regije
mozga nadležne za bol. Zatim je dobrovoljcima rečeno kako će bol prestati
čim im se na bolno mjesto stavi krema protiv bolova. No, stavljen je običan
losion poslije brijanja. Bol se značajno stišala, a to je pokazivao i MRI.
A posrijedi su bile one iste zone u mozgu za koje je utvrđeno da na njih
djeluju tipični analgetici (sredstva protiv bolova). No nije to sve; kad su
dobrovoljcima rekli da je krema bez ljekovitog sredstva, bol se odmah
vratila natrag. To znaći, očekivanje da će bol prestati (nakon mazanja
kremom) urodilo je plodom pa tako imamo čisti placebo efekt. S tim se
efektom često susrećemo u svakodnevnom životu; dovoljno je djetetu koje
plaće zbog porezanog prsta poljubiti prst i reći . »prošlo je« i to je dovoljno
da bol stvarno iščezne. Dijete se navikne na takav »štos« roditelja i svaki
put kad se nešto dogodi trči tati ili mami po ljekoviti poljubac.
Dvojica istraživača, dr. Levine I dr. Casey savjetuju liječnike u ordinacijama
da ne razočaraju pacijentovo očekivanje (vjeru) u izlječenje s preparatom
koji nude, jer to je zapravo pola izlječenja.
Skeniranje boli u mozgu
Američkim stručnjacima za fenomen placeba pridružili su se pomoću MRI
metode britanski istraživači sa Sveučilišta u Londonu, pod rukovodstvom
dr. Tanie Singer. Oni su u istraživanje uključili 16 parova koji su, naravno,
bili u emotivnoj vezi. Dok je žena bila na uređaju MRI, muškarac ju je
držao za ruku, ali je umjesto u nju morao gledati u ekran. Potom su u drugu
slobodnu ruku dobivali električne udare. Na monitoru se sve to vidjelo u
obliku slabijih ili jačih bljeskova. Kada je žena bila jače podražena, njena
zona boli u mozgu je aktivirana, a pored ostalog moglo se isčitati koliko
zbog toga »pati«. Ali kad je muškarac bio na uređaju I dobio šokove,
reagirao je i dio zone boli kod žene. Što je emotivna povezanost osoba
bila jača, reakcija se lakše prenosila.
Zaključak je jasan; predviđanje bolnih reakcija je moguće što uostalom
dokazuje i veza između majke i djeteta. Nadalje, placebo efekt izaziva
reakcije u mozgu koje se mogu mjeriti I registrirati. Uostalom, liječnici
bespomoćni da pomognu pacijentu od davnina prepisuju šećerne tablete
u kojima nema baš nikakve aktivne tvari. Ali, one mogu pomoći samo ako
267
pacijent bez rezerve vjeruje u njihovu »moć«. Naravno da i liječnik može
pomoći prigodnom sugestijom kao “ovo je najnoviji preparat; ako to ne
djeluje ništa neće djelovati.”
Skeniranje magnetnom rezonancijom (MRI) zapravo je precizno mjerenje
protoka krvi kroz mrežu finih krvnih žilica u mozgu tako da se može primijetiti
svaka pa i najmanja promjena u bilo kojem dijelu moždane mase. Glavni
zaključak ispitivanja koja su provedena na 47 »ljudskih pokusnih kunića«
na Sveučilištu Princeton je ipak vrlo važan, kako za znanstvenike tako i
za liječnike praktičare; reakcija na dobrovoljcima koji su iskusili placebo
efekt ista je kao kod pacijenata koji dobiju analgetik za umirenje bolova.
Istovremeno je utvrđeno da placebo efekt kontrolira prednji režanj kore
mozga.
Zašto se više vjeruje mađioničarima ili seoskim vračevima u Africi nego
suvremenim liječnicima? Kad i najmanje znaju, mađioničari se vješto služe
placebo efektom, dok urbani liječnici ne mare za psihološke trikove već
apliciraju lijekove s aktivnim tvarima bez neke posebne psihološke retorike.
Suvremeni liječnik propisuje tablete, a seoski vrač miješa ljekovite trave
i razne druge tvari uz ritualni ples. Pacijent to gleda i očekuje izlječenje
odnosno prestanak boli. Poznati američki filozof R. V. Emerson rekao je
mladom čovjeku: »Ako u nečemu ne uspijete, znači da niste dovoljno
vjerovali«. Dr. Irving Kirsh, psiholog Sveučilišta Connecticut doslovce
kaže sljedeće: »Postoji uvjerenje da se djelovanje poznatog antidepresiva
prozaka uglavnom bazira na placebo efektu!« Taj je psiholog analizirao
19 kliničkih istraživanja antidepresiva i ustanovio da je u 75 % slučajeva
izlječenje rezultat očekivanja čudotvornosti, a samo u 25 % rezultat stvarne
promjene kemije mozga odnosno popravljanje lučenja neurotransmitera
serotonina. Osim prozaka, ti su istraživači analizirali i obavljena klinička
ispitivanja drugih lijekova za depresiju između 1974. i 1995. godine i to
bez psihoterapije i u kombinaciji sa psihoterapijom pa su utvrdili da je
50 posto svih postignutih učinaka zapravo nastalo zahvaljujući placebo
efektu. Za.to bolesnici trebaju progutati toliko raznih kemijskih sredstava
(lijekova) da bi se u konačnici ipak sve svelo na placebo učinak?
Ne možete nekoga uvjeravati da će mu porasti kosa ako mu nešto niste
dali u što onmože povjerovati. Proces vjerovanja koji se nedvojbeno
odigrava u mozgu izaziva određene biokemijske promjene koje se mogu
pratiti na MRI skeneru. Vjerovanje ima fantastičnu iscjeliteljsku moć pa se
mnogi izgubljeni slučajevi mogu pripisati isključivo tom fenomenu. Želim
reći sljedeće; kemija ne može ni izdaleka ono što može snaga vjerovanja.
268
Kod placeba nije riječ o djelovanju ljekovitih molekula, već o djelovanju
promjene ponašanja u odnosu na nastali zdravstveni problem (bol)..
Vrijeme prestanka boli nešto dulje traje, ali je zato učinkovitije.
Očekivanje poboljšanja je pola izlječenja
Napravljen je zanimljiv pokus koji sve ovo što smo rekli samo potvrđuje.
Neugodne bradavice po rukama pacijenata liječnici su obojili intenzivnom
bojom koja je potpuno inertna, odnosno nije sadržavala nikakve ljekovite
tvari, a pacijentu su rekli kako je to »novi lijek u eksperimentalnoj fazi« koji
će bradavice sigurno odnijeti čim se boja s ruku izgubi. I .to se dogodilo;
pacijent se fokusirao iščekivao da bradavice nestanu i to se nakon
nekoliko dana i dogodilo. Obavljeno je i mnogo drugih testiranja koja
snažno podupiru sve ovo što smo do sada spominjali. Tako je, primjerice,
poznata ovisnost astmatičara o inhalatoru koji proširuje bronhije i tako
omogućuje normalno disanje. Liječnici su prije napada jednom pacijentu
podmetnuli inhalator koji nije sadržavao nikakav lijek za dispergiranje u
spasonosni aerosol, ali je sadržavao sve ostale komponente.
Pacijent je odmah »prodisao« jer je bio duboko uvjeren da je to njegova
spravica koja mu omogućuje život. Također, pacijent koji je imao jake
bolove zbog vađenja umnjaka odveden je na aparat za ultrazvuk, a nakon
snimanja bol je iznenada prestala. Kronična upala debelog crijeva (kolitis)
neugodan je problem koji doslovce muči ljude. Dr. Margaret Talbot iz
jedne newyorške bolnice poslužila se većom skupinom takvih pacijenata
za pokus i svima je dala obojene tablete bez ikakvog djelovanja. Čak
52 % pacijenata javili su poboljšanje, a to je poboljšanje potvrđeno i
uobičajenim pretragama pomoću sigmoidoskopa. Očekivanje poboljšanja
je, dakle, pola stvarnog izlječenja. Naravno, tvrdokorni »nevjerni Tome«
loše prolaze jer oni su skeptični i prema najboljim lijekovima i najboljim
liječnicima. Stoga placebo efekt nije uvijek učinkovit i od njega ne treba
očekivati čuda.
PRIMALJSTVO JE NAJSTARIJA MEDICINSKA STRUKA: U
međuvremenu,
Kad se oru.je zvano placebo efekt zlouporabi, može biti neugodnih pa
i opasnih situacija. Evo klasičnog primjera; mladi ambiciozni kirurg iz
Seattlea, dr. Leonard Cobb, prije 40 godina vršio je neobični operativni
zahvat kod pacijenata kojima je prijetila angina pektoris .Pravio je mali
rez na grudnom košu, a potom podvezivao dvije arterije sa željom da se
poveća krvni tlak u srčanom mišiću. Ta je metoda kod 90 posto pacijenata
urodila spasom. No, dogodilo se da je mladi kirurg htio isprobati placebo pa
269
je zarezao grudni koš, ali arterije nije podvezao i za divno čudo rezultat je s
povećanjem krvnog tlaka bio isti. Tako je nastao pojam »kirurški placebo«
odnosno kirurški zahvat koji je samo »medij« za pozitivnu sugestiju.
Nakon tog slučaja interna mamarna ligatura kao kirurška intervencija je
bila napuštena. I ovaj slučaj, istina na pomalo drastičan način, pokazuje
kako placebo postoji i kako može odigrati značajnu ulogu u pacijentovu
ozdravljenju. Uostalom, ima mnogo medicinski beznadežnih slučajeva
koji su preživjeli zbog izuzetne volje za životom. S druge strane,
pacijent koji svoje stanje doživljava vrlo ozbiljno, može postati ovisan
o »neznanstvenom« pristupu liječenju što se za njega može neslavno
završiti.
Placebom se obilato služe kiropraktičari, homeopati i drugi alternativni
iscjelitelji, pa naravno ne mogu uspjeti kod čisto medicinskih slučajeva kao
što su uznapredovali rak ili probijena pluća. Poznat je slučaj nesnosnih
želučano-crijevnih grčeva kod Hitlera koje je mogao riješiti samo njegov
osobni liječnik »posebnom masažom«, zbog čega je jedini imao pristup
njegovoj spavaonici. Placebo terapija je zlouporabljena onda kad se koristi
neselektivno ili iz čistog koristoljublja. Može se reći i ovako; od placeba u
medicinske svrhe do nadrilječništva samo je jedan korak.
U svojoj knjizi koja je objavljena davne 1955. godine pod naslovom »Moćni
placebo «, autor dr. H. K. Beecher detaljno je prostudirao i obradio 24
studije koje su nedvosmisleno potvrdile uvjerenje da se najmanje 1/3
svih izlječenja duguje placebo učincima. Međutim, u novijim studijama
(1985.-1995.) kojih ima na desetke stručnjaci kalkuliraju s mnogo većim
postocima koji se kreću na relaciji 50 - 60 %. Oni specificiraju bolesna
stanja kod kojih se ti učinci najviše primjenjuju; bolna depresija, čir na
želucu, kronični kolitis itd. Dodir ruke iscjelitelja može, primjerice, riješiti
problem kolitisa kojem prethodno nije pomogla nikakva druga terapija. Ako
glavobolja može proći s tabletom škroba, to je jako dobro jer vam ne treba
acetilo-salicilna kiselina odnosno aspirin ili neki drugi jači analgetik.
Čvrsta vjera, Lancet i placebo
Diskusija o placebu koju je nedavno započeo poznati medicinski časopis
»Lancet«, nadasve je bila zanimljiva pa ponekad i vatrena. Zaključak
skupine sudionika bio je nedvosmislen; to je liječenje prirodnim sredstvima
(bez lijekova); kada nema ništa bolje, dobar je i placebo. Ako će to pomoći
pacijentu, kao placebo može poslužiti čak i kirurški zahvat. Daleko najbolji
rezultati se postižu u psihijatriji.
270
Naravno, sudionici diskusije ne dozvoljavaju da placebo dobije »ljekovita«
ili »čudotvorna « svojstva i da se njime koriste nestručnjaci a postoje i etičke
ograde. Primjerice, liječiti pacijenta s uznapredovalim rakom placebo
efektom je najmanje - neetično. Zatim, ne možete očekivati placebo
efekat a da ne osigurate neki medij koji omogućuje pacijentu da vjeruje
u izlječenje. Ne možete dati neki losion i nakon toga očekivati nestanak
boli, ali možete očekivati da će bolovi nestati ako mu ne ponudite neke
posve »nove« i vrlo »jake« tablete. Sugestija prelazi preko sredstava, a
u ovom slučaju preko tablete, dodira, injekcije ili nekog trećeg medija.
Kad je tableta progutana, rađa se očekivanje da će bol proći i zaista to se
dogodi. Istina, kosa vam neće porasti isto kao što neće porasti potencija
od muške vode. No, sugestija ozbiljno izrečena od utjecajne osobe (u
ovom slučaju liječnika) uvijek je moćno oružje koje se nedovoljno koristi.
Utjecaj mozga, odnosno središnjeg živčanog sustava na sva tjelesna
zbivanja je ogroman, pa se tako ogleda u biokemijskim zbivanjima, lučenju
dragocjenih hormona, neurotransmitera koji potom mjenjaju raspoloženje
i osječanje. Sve je na neuro-humoralnoj osnovi pa se većina problema na
toj osnovi može i riješiti.
Do koje mjere se može sugestija koristiti u medicinske svrhe pokazuju
brojni primjeri; preko 50% tradicionalne kineske medicine počiva na
čvrstom vjerovanju u ekstrakte i čajeve. Smatra se da čak i akupunktura
u velikoj mjeri bazira na placebo efektu tj ćvrstom vjerovanju korisnika da
bi ta metoda mogla pomoći (kad već ništa drugo nije). Što je vjerovanje
dublje, veći je iscjeljiteljski učinak. Nažalost, najgore prođu “nevjerni
Tome” jer nemaju vjeru, tj u sve sumnjaju
Kako nam je kazala Vedrana
V
alčić, studij za primalje nu.an
KUĆNI LIJEČNIK ILI VIRTUALNA MEDICINA
Internet je omogućio da se ljudi liječe kod kuće. Dok je to u SAD-
u redovna praksa, kod nas je u samom začetku. Već postoje
medicinske pretrage po sustavu »uradi sam«, a tako su nastali i
pojmovi samotestiranje (selftesting) i samoliječenje (selfhealing).
Razlog? Visoka cijena pregleda i propisivanja lijekova. Primjerice,
viagru, prozac i sve ostale lijekove možete dobiti preko interneta.
Ipak prije nego stavite pilulu u usta pažljivo pročitajte naputak i 3
puta viknite hop. Je li nas preplavila tzv “guru medicina”?
271
Može li se zdravlje sačuvat on-line?
Budući da je procedura od odluke da odete liječniku zbog nekog
zdravstvenog problema pa do postavljanja dijagnoze i dobivanja
odgovarajuće terapije kod nas povezana s nizom maltretiranja i s golemim
gubitkom vremena, sve je više onih koji svoje probleme pokušavaju riješiti
sami. To nikako nije dobro, a može biti i opasno.
No, u SAD-u to je odavno postala stalna praksa; toliko ima web stranica
o zdravlju s opisom bolesti, slikama oboljenja i načinom liječenja, da
se mnogi snalaze sami na principu “sam svoj majstor”, a tek kad dobro
“zagusti” traže liječničku pomoć. Toliko ima knjiga, brošura, vodiča,
savjetnika s prijedlozima kako da se sami pobrinete za svoje zdravlje, da
je običnom čovjeku, a osobito onom tko je manje obrazovan, zaista teško
shvatiti što je pravo, a što je krivo, što je dobro, a što nije. I upravo zbog
toga business na temelju zdravlja cvate!
Pomoći si možete ako koristite jedinstven sustav DAT (Direct Access
Testing). Ako vam, primjerice, tlak naglo skoči ili vam neki član obitelji pati
od peludne groznice ili sumnjate da vam se neko dijete drogira, odete na
određene adrese interneta, pročitate sve što morate učiniti i koje testove
morate obaviti i počnete poduzimati korake. Primjerice, test na droge
uveden je u Internet službu 1998. godine, vrlo je pouzdan (98 %) i što je
najvažnije - jeftin je, stoji svega 30 dolara. Uzmete uzorak urina, pošaljete
na određenu adresu i za par dana dobijete rezultate poštom ili e-mailom.
Test reagira na sve najvažnije droge (kokain, marihuanu, amfetamine i
ecstasy).
Test na trudnoću uvela je tvrtka »Embriotech Lab« 2001. godine i stoji
samo 36 dolara. Ne morate se mrcvariti po čekaonicama, ne morate se
dovoditi nu neugodne situacije; jednostavno pošaljete uzorak urina i za
par dana dobijete rezultat. Ako ste trudni, to je vaša privatna stvar. Postoji
i test za ovulaciju, koji s velikom preciznošču predviđa trenutak oplodnje
(Ovulation Predictor). Ovaj model internetskog testa jedan je od prvih jer
je uveden u praksu još davne 1992. godine. Cijena je svega 29 dolara.
Ako imate krupniji problem kao što je, primjerice, hepatitis C ili sumnju na
ovo oboljenje, uzorak krvi iz prsta se pošalje u »Access Health« i za 70
dolara dobit ćete dijagnozu s preciznošću od 99 %. Kad dobijete rezultat
analize, krećete u novi posao odnosno u traganje za optimalnom terapijom
koja se toplo preporučuje također on-line.
272
Postoji i kućni test na HIV, koji je uvela u praksu 1996. godine »Home
Access Health Lab«. Rezultate analize dobit ćete za tri dana uz cijenu
od 60 dolara. Bez maltretiranja, neugodnosti ili bilo kakvih problema.
Preciznost analize je 99 %. Ako ste pozitivni, to znate samo vi i laborant
koji je napravio test.
U novije vrijeme, dakle 2000. godine, „Lifestream Technologies“ je uveo
kućno testiranje, odnosno analizu ukupnog kolesterola iz jedne jedine
kapljice krvi. Komplet za testiranje stoji 20 dolara, a uzimanje krvi iz prsta
nije nikakav poseban problem. Račun platite karticom putem Interneta,
pa zapravo sve obavljate iz kućnog ogrtača. I tako saznate važnu stvar,
odnosno što se sve kreće vašom krvi i da li je i koliko alarmantno vaše
stanje. Ako kojim slučajem imate povišeni kolesterol, ima adresa na kojima
ćete dobiti neki od preparata na bazi statina i vi ste za neko vrijeme mirni.
Naravno, dobro je da smanjite unos masnoća, mesa i mlijeka.
Slično testiranje postoji za stanje prostate, »Prostate screen«, koje je
uvela tvrtka “Biosafe Medical Technologies” 1997. godine. Na analizu se
pošalje nekoliko kapi krvi i za par dana dobijete rezultate.
Lijekovi izravno prema potrošačima?
Cijena je 40 dolara, a preciznost analize je 98 %. S mjesta gdje dobijete
rezultate analize, krećete dalje u liječenje (ako je to neophodno).Ne
morate se puno mučiti - odite na adresu www.labtestsonline.org. gdje ćete
naći sve što vas zanima! Što je prednost ovakvog načina rada? Ono što
ste prije obavljali po odredbi vašeg liječnika (hodanje zbog laboratorijskih
pretraga) sada obavite sami kod kuće i ako je prijeka potreba nosite svom
liječniku koji odmah može intervenirati.
No, ne treba se zanositi; sve do nedavno to nije bila dopuštena praksa pa
nije ni sada u svim državama SAD-a. U ovom trenutku zabrana postoji još
u 18 država, ali pritisak je tako velik da svi polako popuštaju. Svaka država
u SAD-u ima svoje propise koji se dosta razlikuju. U nekim državama
analize su vezane uz liječničke ordinacije, a u drugima to nije slučaj. Za
divno čudo, praksu DAT počele su propagirati i neke bolnice. Zašto?
Farmaceutska industrija vrši sve veći pritisak putem plaćenih kampanja
da lijekovi idu do neposrednih potrošača pa onda jasno i testiranja moraju
doći u kuće. To je izgleda nezadrživi trend. Bolnice i laboratoriji za analize
bore se za svoj dio kolača, a time se apsolutna privilegija liječnika da se
lijekovi dobivaju samo u ordinaciji topi kao snijeg na svibanjskom suncu.
273
Ne bih isključio mogućnost da će za par godina najvažnija dijagnostika biti
obavljena kod kuće a liječnicima će ostati postavka dijagnoze i terapija.
Liječnici upozoravaju da se time otvaraju vrata raznim prevarama i
mogućnostima špekuliranja, tj. da oboljeli mogu ubrzati svoje loše stanje,
a da nezbrinuti mogu nastradati, ali to izgleda nitko ne čuje. Osobito su
pod upitnikom dijabetičari koji zahtijevaju stalnu liječničku skrb i nikako
nisu za ovakav vid samo-liječenja. Oni koji su zamislili model DAT nisu
bili protiv liječnika i medicine, već jedino za ubrzavanje I olak.avanje sve
duže procedure do trenutka dobivanja dijagnoze. Kad se pacijent sam
pobrine za pretrage neophodne za utvrđivanja svog statusa, on pomaže
liječniku da bi liječnik lakše pomogao njemu - kažu predstavnici najvećeg
uslužnog laboratorija u SAD-u »Quest Diagnostics«, koji su I sudjelovali
u projektu.
Primjena novih tehnologija mora unaprijediti staru praksu koja se nije
promijenila posljednjih 50 godina. Neki gledaju šire pa kažu da je to sama
jedna faza u modernizaciji medicinskih usluga XXI. stoljeća. Trend se
naziva »praćenje zdravstvenog stanja« (»wellness monitoring«) ili bolje
reći ovako; umjesto da isključivo liječnik vodi brigu o zdravlju, ljudi na
sebe uzimaju jedan veliki dio te brige. Ili ako hoćete, »liječi se sam da bi
te bolje mogao liječiti tvoj liječnik«. Kakav će biti konačan ishod promjene
tog pristupa, nitko ne zna. U SAD-u, ali i u drugim zemljama jaki je
pokret prirodne medicine, kineske tradicionalne medicine, homeopatije,
naturopatije i kiropraktike.Primjerice, okolica Hollywooda puna je ordinacija
raznih iscjelitelja, herbalista i naturopata koji svi uglavnom dobro rade.
Svi imaju svoje web stranice i gotovo sve usluge se obavljaju
on-line.
No postoji i druga (neželjena) strana medalje. Kada je na djelu »kućno
liječenje«, uvijek se netko igra liječnika dijeleći savjete, što je identično
nadriliječništvu. Najgore je kad se zdravstveni problemi djece zbrinjavaju
po principu »uradi sam« jer u pravilu stvari se otmu kontroli, a djeca plaćaju
ceh neznanju roditelja. Želim reći slijedeće; internet može biti izvrsno
edukativno sredstvo kad se njime služi osoba koja točno zna što traži i
kada raspolaže odgovarajućim znanjem engleskog jezika, ali istovremeno
Internet može biti izvorom dezinformacija, nebuloznih stavova, trendovskih
nagađanja, koji lako zavedu, odvuku na krivi put.
274
Uradi sam i „guru medicina“
Evo samo jednog primjera - u SAD-u imate jak pokret protiv mlijeka i
mliječnih proizvoda pa kad čitate njihove materijale na Internetu, mogli
biste zaključiti sasvim pogrešno kako je kravlje mlijeko opasno, izvor
hormona i drugih toksičnih tvari što naravno uopće ne stoji. Naime, mlijeko
je bilo i ostalo namirnica broj jedan osobito za djecu i mlade u razvitku,
a vjerojatno će tako još dugo ostati. Isto tako imate jaki pokret protiv
šečera i bijelog brašna, a demoniziranje ovih namirnica ide do te mjere
da će lakovjerni za čas otići na krivu stranu. Ni jedna ni druga namirnica
ne spadaju u nikakve »bijele smrti« kada se konzumiraju u normalnim
količinama.
Na neki način, postalo je moderno (trendovski) zaobilaziti liječničku
ordinaciju uz pomisao - »zašto bi ja njemu plaćao kad ja to mogu i sam
napraviti?« Takva premisa zvuči razumno, ali u praksi se nije pokazala
valjanom. Naime, po toj logici, kad nam auto rikne, sučemo rukave,
legnemo pod auto i počnemo čeprkati u nadi da ćemo pronaći gdje se krije
problem. Na kraju se pokaže da ne znamo, da nemamo dovoljno iskustva
i dovoljno odgovarajućeg alata. I tako zovete mehaničara! Princip »uradi
sam« ne može se svugdje primijeniti, a kad je u pitanju vlastito zdravlje
ili zdravlje djeteta onda je najbolje da to ipak učini stručnjak! Želim reći
slijedeće; vi se možete naučiti brinuti o svom zdravlju i zdravlju bližnjih i
kod toga služiti novim tehnologijama, naravno i Internetom, ali prepustite
prosudbu pretraga i drugih relevantnih pokazatelja liječnicima jer jedino
oni mogu povezati u cjelinu za vas nevidljive činjenice.
Najveći adut iscjelitelja jest - povlačenje bolesti. Holistički pristup liječenju,
odnosno »guru medicina« gdje se koriste nemedicinske metode da bi se
polučilo »jedinstvo tijela i duha« samo je jedna od varijanti na američkoj
sceni alternative. Dizanje iz kolica, bacanje štaka, naglo vraćanje vida
i druge senzacionalističke grupne seanse naglog ozdravljenja dio su te
scene. Mnogi više cijene gurua koji se spretno nametne javnim nastupom
od bilo kojega liječnika iz ordinacije koji piše recepte i nikada ne može
polučiti takav rezultat. Kao da se vračamo u doba plemenskih vračeva
koji su bili nadležni za svaki slučaj bolesti i što bi njihovo liječenje bilo
nebuloznije, u njega se više vjerovalo!
Samo-liječenje počiva na tezi da tijelo ima mehanizme da se obrani i
zacijeli, ali oboljeli čovjek u pravilu nema ključ za takav mehanizam, što
znači da ga mora naći kod nekog drugog. Tko ima taj ključ - može biti
275
iscjelitelj! Nužno je da pacijent vjeruje iscjelitelju pa se može dogoditi INTERNET JE UMIŠLJENIM BOLESNICIMA
da njegov dodir djeluje kao lijek. Najveći adut iscjelitelja jest - remisija
(povlačenje bolesti). Poznato je da kod svake pa i najteže bolesti kao
SMRTNI NEPRIJATELJ Cyberhipohondria
što je, primjerice, rak postoje brojni slučajevi spontanog izlječenja. Čak
Internet je krasan alat za one koji znaju što i kako traže ali, nažalost,
kad je bila riječ o tzv izgubljenim slučajevima, odnosno klinički »mrtvim
krivo tumačenje medicinskih informacija o zdravlju ili lijekovima,
ljudima«, dogodila su se čudesna iznenađenja. Sve se jedino može
namjerno iskrivljene internetske poruke u reklamne svrhe te loše
objasniti nevjerojatnom sposobnošću tijela da se obrani I oporavi. Ne zna
napisani naputci za lijekove, mogu sklonog čovjeka odvesti u
se sigurno što je jače - duh ili tijelo, ali se zna da postoji međuovisnost.
suprotnom smjeru odnosno dovesti do smiješnih, nekontroliranih
Ideji o samo-liječenju doprinosi u velikoj mjeri i ponuda odgovarajućih
znakova koji sasvim sigurno vode u hipohondriju..
knjiga. Jedan od najvećih projekata takve vrste je svakako enciklopedijsko
izdanje knjige Brini se za sebe (Take Care of Yourself), ilustrirani vodič za
brigu o zdravlju, kojega su napisali dvojica liječnika D. Vickery i J. Fries.
Informacije o bolesti donose strah
Knjiga je toliko uspješna da je u SAD-u doživjela svoje sedmo izdanje.
Internet je sredstvo koje osobama svakog uzrasta i stupnja obrazovanja
Zapravo to je knjiga savjeta za dobro zdravlje sa 175 vrhunskih tema,
omogućuje jednostavan i brz pristup nepreglednom izvoru medicinskih
od ozljeda i trovanja do seksualnih problema i od prevencije nazeba do
informacija. Liječnici kažu kako se na taj način brzo utvrdi mjesto
psihijatrijskih problema. Naravno da takvo izdanje postoji na interaktivnom
za najbolju medicinsku pomoã i odgovarajuãe liječenje. Točno. Ali,
CD-ROM-u pa vas svaka tema dovodi u vezu s brojnim linkovima odakle
istovremeno, internet je za umiđljene bolesnike (hipohondre) prava noćna
možete dobiti dodatne informacije. Zanimljivo je da knjiga sadrži stablo
mora jer svaku činjenicu koju pročitaju poslije otkrivaju na sebi izazivajuãi
odluke za laike tako da se mogu snaći i oni koji nemaju prethodno
u sebi golemi strah. Taj fenomen smo prije dvadesetak godina imali s
medicinsko obrazovanje. Nakon što se razmotre znakovi bolesti i postavi
medicinskim enciklopedijama.
dijagnoza, čitatelju se nudi nekoliko opcija – da se javi liječniku, da sam
poduzme nužne korake i da potra.i savjet kroz on-line vezu s liječnikom.
Hipohondrija je po definiciji stanje iracionalnog straha od bolesti inače
potpuno zdravih ljudi, koje se prema dr. Brianu Fallonu, prof. psihijatrije na
Kućno »liječenje« hiperaktivnosti djece
Sveučilištu Columbia, javlja u 4-6% svih slučajeva koji dođu u ordinaciju.
Umišljeni bolesnici (bez obzira na obrazovanje) zanimljiva su kategorija
Procjena je stručnjaka da 5-10 posto djece u SAD-u pati od hiperaktivnosti,
pacijenata koji neće prezati ni od kakvih sredstava da »dokažu« svoju
dakle od poremećaja koncentracije u školi, a da se kao temeljno sredstvo
bolest.
za terapiju koristi ritalin. Budući da o liječenju odlučuju roditelji koji žele
što brže učinke, često se događa da se uveliko pretjeruje. Poznato je da
Pravi je uzrok hipohondrije nepoznat..Primjera ima na stotine, ali ovdje
ritalin spada u stimulanse centralnog živčanog sustava (kao amfetamini)
ćemo spomenuti jedan. Mellisa Višnjevsky dobila je problem koji se
te da nikako nije bezazleno sredstvo. U namjeri da izbjegnu ritalin,
može nazvati »trnci u nogama koji šetaju gore-dolje«. Nakon što je
roditelji skreću u alternativu što je opet velik izazov. Primjerice, daju se
kao strastveni internaut pretražila razne internetske stranice došla je
djeci velike doze vitamina B kompleksa, cinka i željeza. Tako je istragom
do „strašnog“ zaključka kako ima multiplu sklerozu. U ispovjedi svom
utvrđeno da su djeca dobivala 60 mg cinka dnevno, što je previše za
psihijatru rekla je: »Čitajući prepisku bolesnika shvatila sam kako imam
odraslog čovjeka akamoli za dijete. U SAD ali sve više i kod nas u staroj
isti problem i bila sam sigurna da ću umrijeti«. Kasnije je obišla nekoliko
Europi, zavladala je oprava tabletomanija ili ako hoćete kapsulomanija u
doktora i potrošila nekoliko stotina dolara, a zaključak je bio – ekstremni
kojoj ljudi ohrabreni TV reklamom kupuju razne preparate i poduzimaju
strah od bolesti odnosno hipohondrija. Naravno, ne želim reći da internet
„terapiju“. Kod najvećeg broja takvih potrošača vlada pravilo – što veća
izaziva hipohondriju, ali osobe koje naginju umišljanju bolesti imaju
doza to bolje, što naravno otvara mogućnosti mnogih problema.
idealnu šansu preko interneta »uvidjeti da su u pravu«. Višnjevsky, 30-
godi.njakinja iz San Diega u Kaliforniji, provodila je po nekoliko sati pred

276 277
svojim računalom, pretra.ujući stranice na kojima je riječ o multiploj
sklerozi, a svakodnevno se javljala i istomišljenicima. Jedan od psihijatara
propisao joj je antidepresiv prozak, nakon kojega se osjećala bolje. Kada
se konačno uspjela izliječiti, rekla je kako joj je žao jer više nema »tog
divnog svijeta bolesti«. Budući da se takva vrst hipohondrije sada veže uz
internet, nazvana je cyberhondrija.
Hipohondri se mogu prepoznati kada u čekaonicama beskrajno dugo
očekuju nalaze ne bi li se konačno uvjerili kako su bili u pravu. Ako je nalaz
negativan, djeluju razočarano jer se, eto, nije se ostvarila podsvjesna želja
o bolesti. Među on-line korisnicima ima više žena, što je i razumljivo, jer je
velika većina kod kuće gdje vrijeme skračuju »surfanjem« internetom. Čak
102 milijuna Amerikanaca koristi e-mail i razmjenjuje poruke s prijateljima,
dvije trećine korisnika interneta tragaju za zdravstvenim informacijama s
tim da je porast takvih korisnika unazad dvije godine čak 66 %.
Pravi uzrok hipohondrije nije poznat, premda o tome ima više teorija.
Zapravo, to je značajno preuveličavanje stvarnog rizika od neke bolesti
koje se javlja podjednako u muškoj i ženskoj populaciji. Stručni medicinski
članci postavljeni on-line koriste se u edukativne svrhe jer kad čovjek
nauči i sazna lakše se nosi s problemom. Hipohondar ne koristi mrežu
za edukaciju, već isključivo kako bi potvrdio uvjerenje u svoju bolest. Što
više čita o toj bolesti, više je uvjeren u njezino postojanje. Ako započnete
razgovor s hipohondrom i slučajno ne prihvatite njegova stajališta,
postajete nepoželjni.
Novi dokazi o »bolesti«
U nastojanju da sačuva svoje zdravlje, umišljeni bolesnik kod kuće stvara
čitave ljekarne. Njega hvata panika na samu pomisao da bi mogao ostati
bez lijekova i da bi se bolest koje se toliko plaši mogla pojaviti u punom
svjetlu. Hipohondra ne brine činjenica što između njegovog fizičkog
stanja i virtualne bolesti nema logične veze odnosno da stvarno bolesno
stanje prate i neke promjene na tijelu. Internet mu služi kao suvremena
»uzdanica«, kao prijatelj koji ga neće izdati, kao mjesto gdje će uvijek
iznova potvrditi svoja stajališta, a možda naći i nove dokaze o svojoj
»bolesti«. Internet nije neugodan kao prijatelji i ne postavlja »glupa«
pitanja, a otvara tolike mogućnosti.
Prikupljanje informacija i usvajanje zaključaka o bolesti i njezinim
znakovima karakteristika su pona šanja svakog cyberhondra. Znam da
278
će muškarci nekritičnost korištenja medicinskih informacija dostupnih na
internetu pripisati ženama koje su po prirodi lakovjernije, no istraživanja
pokazuju kako nema bitnijih razlika .što se spolova tiće. Usamljeni
muškarci neskloni komuniciranju relativno su lak plijen hipohondrije.
Ako pogledamo slučajeve hipohondrije kod poznatih ličnosti, gotovo se
uvijek radilo o muškarcima. Tipičan primjer je Michael Jackson koji se ne
odvaja od gumenih rukavica i maske na licu. Od svih bolesti današnjice
najviše pozornosti privlači rak pa je i najveći broj onih koji su umislili
da od njega i boluju. Mučno provjeravanje je li to stvarno istina ili ne,
idealno se obavlja na stotinama internetskih stranica koje obrađuju sve
oblike i lokacije na kojima se rak pojavljuje. Na ljude koje progoni takva
pomisao kobno djeluje komuniciranje sa osobama koje stvarno imaju
rak, jer slušajući njih počinju sebi pripisivati i »otkrivati« simptome. U
takvim slučajevima internet postaje neprijatelj jer nikako nema funkciju
informiranja, već samozastrašivanja.
»Nije vam ništa«
Zahvaljujući ovakvim slučajevima kojih ima na tisuće, postoje adrese
koje se zovu cyber doctor, cyber pharmacies i cyber drugs. Zlobnici
tvrde da u Hollywoodu i njegovoj okolici najbolje zarađuju liječnici koji su
se specijalizirali za bogate hipohondre. Psiholozi kažu da bogataši koji
ne znaju kuda bi od dosade izmišljaju bolesti kako bi mogli maltretirati
liječnike i plaćati njihove skupe usluge. No, sada dolazimo i do pitanja
etike odnosno treba li takve slučajeve iskorištavati?
Mnogi su poku.ali liječiti hipohondriju i to hipnozom pa sve do prozaka,
ali uspjeh je bio polovičan ili nikakav. Norvežanin dr. Ingvard Wilhelmsen,
koji je po specijalnosti gastroenterolog, imao je mnogo posla s umišljenim
bolesnicima. Nema ništa gore, drži on, nego kad takvom pacijentu kažete .
»nije vam ništa«. U 90 % slučajeva odgovorit će vam kako je to nemoguće
i bijesno napustiti ordinaciju. Hipohondar uživa u svojoj bolesti i vrlo
strpljivo je »gradi«. Dr. Wilhelmsen ima namjeru ostatak života posvetiti
upravo umišljenim bolesnicima i u tu svrhu dovršio je prvu svjetsku kliniku
takvog tipa. Na svoj način dosad je obradio 170 pacijenata i najveći dio
uspješno izbavio.
Premda je klasična hipohondrija poznata najmanje 2000 godina, a izvrsno
je oslikana i u kazališnim komadima, nije detaljnije ispitivana u novije
doba.
279
Sve se završavalo odmahivanjem rukom - on je hipohondar, izgubljen JE LI PROLJETNI UMOR - ZAMOR TJELESNOG
slučaj. Budući da je internet američki, moglo bi se reći da je cyberhondrija,
zapravo, došla iz Amerike. Naime, Amerikanci su dnevno bombardirani s
MATERIJALA?
novim medicinskim vijestima više nego bilo koja druga nacija na svijetu.
Najveći dio svih preporuka za saniranje proljetnog umora – pogrešne
Nove metode liječenja, novi lijekovi, novi mdodaci prehrani, nove dijete
su..Drastično mršavljenje udar je na staničnu proizvodnju energije
za mršavljenje, sve nam to dolazi kao na tekućoj traci. A ako tome dodate
pa onaj tko ne zna za granice, može sebe lako dovesti na rub života.
I pretplatu na medicinske časopise te vrijeme provedeno na chatu, imat
Štoviše, poznato je da su mnoge žene takvu sudbinu i doživjele.
ćete divnu zabavu cijeli dan. Zdravstvene informacije cvatu kao gljive
Proljetni umor posebno je stanje organizma kad se u stanicama vi.e
poslije kiše pa mnogi umjesto na političke prvo zavire na najpoznatije
ne mo.e
medicinske stranice na internetu. Statistika je pokazala kako je najčešća
Baterije na izmakulje
on-line aktivnost upravo pretraživanje zdravstvenih stranica. Istraživanja
nosti.
provedena u srpnju 2003. godine pokazala su da je dnevno 80 % odraslih
Razmišljajući o proljetnom umoru, koji nas iznenađuje iz godine u godinu,
korisnika interneta na zdravstvenim informacijama, a oko 6% posjećuje te
kao sindromu fizičke i psihičke iscrpljenosti (»fjake«), postavlja se pitanje
stranice i nekoliko puta dnevno.
- je li to medicinski ili prehrambeni problem? Ako u ordinaciji pitate svoga
liječnika za objašnjenje i učinkovito sredstvo, dobit ćete C vitamin, a i
Spomenuti vodeći svjetski psihijatar za problematiku hipohondrije prof.
u nas običnih smrtnika, neugodan proljetni umor smatra se akutnim
dr. Brian Fallon kaže kako je internet velik izvor informacija za one koji
nedostatkom vitamina i minerala koji treba brzo nadoknaditi i eto, problem
znaju što traže i gdje će to naći, dakle, može vas odvesti na pravi put,
je riješen. U tom se smislu rade i brojni propagandni TV i radio spotovi
ali ako nije tako, pogotovo ako ste skloni hipohondriji, može vas odvesti
koji nas svakodnevno bombardiraju i vrlo sugestivno dovode u - zabludu.
na pogrešan put gdje ćete naći informacije koje će za vas postati noćna
No, prema najnovijim spoznajama, stvari nisu tako jednostavne, a još se
mora. Profesor navodi slučaj mlade žene koja je sudjelovala u on-line
manje mogu objasniti na takav način. Ono što je zanimljivo, i dalje nema
konverzaciji preko poznatih novina »The Chronicle«, gdje je analizirala
konsenzusa znanstvenika oko jedinstvene definicije proljetnog umora pa
svoje simptome sa sugovornicima. Ona je umislila da ima HIV i gotovo je
ga svatko definira na svoj način.
prihvatila svoju zlu sudbinu kao neminovnost. Nakon pregleda i potvrde
kako nije bolesna bila je duboko razočarana.
Zanimljivo je još nešto; u tehnici postoji problem »zamor materijala«
zbog kojega su se, primjerice, dogodile brojne zrakoplovne nesreće, no
Pretjerana briga za zdravlje prisutna je i na internetu odnosno u golemoj
nikako nam ne ide u glavu da bi tijelu uzmanjkalo energije, da je naša
ponudi raznih pomoćnih sredstava za zdravlje i to počevši od njege
tjelesna baterija jednostavno - iscrpljena! Svako jutro »kurblamo« motor,
zubi do njege nogu i noktiju. Da nema potrebe i zahtjeva takve stranice
ali on jednostavno više ne može upaliti jer je baterija stara, iz tko zna
nikad ne bi mogle preživjeti. Ovako sve nude informacije I prodaju razna
koje godine. Ne možemo shvatiti banalnu činjenicu da je tijelo energijski
sredstva za zaštitu zdravlja i prevenciju bolesti. Takva sredina gotovo
stroj, da se energija stvara u mišićima i da nikako nije neiscrpna. Traži
je idealna za cyberhipohondre; u svakoj sitnici otkrivaju simboliku svoje
se obnova, nova energija, novi zalet. Pojava proljetnog umora samo je
»bolesti«, stalno se preispituju i traže potvrdu svojih nalaza i simptoma iz
opomena koja nam kaže »s energijom oprezno« ili, slikovitije, »crveno
uže okoline. Dr. Fallon drži da je internet apsolutno poguban za njihovu
signalno svjetlo - baterija na izmaku«.
psihu, upravo zato što stalno obnavljaju svoju virtualnu sliku bolesti
Čuvajte stanićne membrane!

Nitko od nas, uključivo i autora ovih redaka, ne vidi tu očevidnu signalizaciju

organizma. No, da ne zaboravim na kakvu-takvu definiciju; proljetni je umor,
posebno stanje organizma kad se u stanicama više ne može proizvesti
dovoljno energije za podmirenje potreba, a rezultat su svega toga mišićni

280 281
umor, konfuzija, pad koncentracije, osjećaj praznine i iscrpljenosti. S tim
u vezi je i umor obrambenih snaga koji znači povečanu osjetljivost na
razne infekcije, alergije i druge zdravstvene probleme kojima inaće vrlo
uspješno odolijevamo. Da je postavka točna, jasno svjedoči i povećan
broj infekcija upravo u proljeće.
Vraćamo se natrag na razinu stanice jer se sve zapravo događa tamo.
Ono što je najvažnije jest - proizvodnja energije. Potrošeno je mnogo
vremena, novca i papira za znanstvene radove kojima bi se objasnio
mehanizam, tj. biokemizam u kojemu mitohondriji u stanicama oslobađaju
energiju. Taj je proces poznat do detalja, ali sve donedavno nije bilo
poznato da sindrom proljetnog umora ne leži u mitohondrijima i njihovoj
nesposobnosti da stvaraju ono čime jurimo na posao, dakle energiju, već
u staničnim membranama koje su jednostavno postale prepropustljive.
Membrane znače život jer se sve odvija isključivo preko njih; ako one
»zaštekaju«, trpi cijeli organizam.
Kad vam netko kaže »čuvajte zube« ili »pazite na oči«, to vam je logično,
no kad bi vam netko rekao »čuvajte stanične membrane«, vi biste se
nasmijali naprosto zato jer je teško prihvatiti takvu »nebulozu«. Nažalost, u
bliskoj budućnosti čuvanje staničnih membrana u svrhu prevencije umora
i dužine života bit će sasvim normalna stvar. „Propuh“ u membrani izazvan
oksidacijskim djelovanjem slobodnih radikala zatvaraju masnoće. Ako ih
nema dovoljno u hrani ili je djelovanje slobodnih radikala vrlo intenzivno,
„zakrpe“ su onemogućene i gubitak stanične energije postaje osjetan.
Zašto su važne stanične membrane? One zapravo čuvaju stanične
centrale (mitohondrije), a dok tijelo (unutar stanica) ima energije, “nema
zime” za zdravlje u cjelini i za odolijevanje bolestima
Šupljikave stanične membrane
Zašto je tako, pokušat ćemo objasniti u sljedećim pasusima. U normalnim
su okolnostima stanične membrane strogo selektivne, tj. postoji fini
regulacijski mehanizam da unutra uđu hrana i kisik, a van izađe otpad.
Tako je kod mladih i zdravih osoba. Stres, pušenje, veliki napor, neki
lijekovi, zračenje itd., oslobađaju slobodne radikale koji sustavno oštećuju
(bombardiraju) membrane pa, slobodno govoreći, regulacija protoka tvari
popušta ili, da se slobodno izrazim, kroz membranu nastaje “propuh”. To je
prvi potencijalni uzrok, a drugi je nedostatak u hrani nekih polinezasićenih
masnih kiselina koje sudjeluju u građi membrana. Prvo mjesto oštećenja
su svakako osjetljive mitohondrije, dakle tvornice energije.
282
Da na čovjeku postoji neki mjerni instrument s kazaljkom, moglo bi se
točno vidjeti koliko smo »ispražnjeni«, odnosno koliko su nam stanice
oštećene. Srećom, oštećenje nije trajne prirode, jer se stanične membrane
mogu reparirati. Kako? Mo.da niste znali, no one se sastoje ponajprije
od masnoća (fosfoglikolipida) pa ako poboljšate unos kritičnih masnoća
dugih lanaca, možete si uvelike pomoći. Svrha je da se oštećene masnoće
iz membrane zamijene novima koje treba unijeti izvana. Prevedeno na
običan jezik, to se zove »oporavak«, a za njega treba vremena. Eto, to je
istodobno odgovor na niz pitanja u vezi s mastima, a nažalost ima i onih
koji kažu da masti uopće nisu potrebne. Fosfoglikolipida ima u sjemenu
soje i boražine, u lanenom sjemenu te omega-3 masnim kiselinama.
Dokazano je, naime, da su te tvari nužne za održavanje bioloških
membrana u dobrom stanju i za njihov brz oporavak, a to je opet nužno za
obranu od bolesti. Dosad je obavljeno nekoliko kliničkih i farmakoloških
istraživanja koja su definitivno potvrdila vezu između količine fosfolipida
u membranama, njihovog oštećenja i pojave bolesti. Ukratko; ako tih
tvari ima na raspolaganju, membrane su mekane i elastične te se dobro
naslanjaju na svoje susjede i s njima komuniciraju i obratno. No, ako te
tvari nedostaju, membrane su krute i komunikacija postaje sve slabija u
oba smjera tj membrana postaje šupljikava
Tijelo kao automobil
Da ponovim; kad na automobilskom mjeraču goriva ugledate kazaljku
na crvenoj crti, ne pada vam na pamet da se vozite dalje, osim do prve
benzinske postaje, jer znate da bez goriva nema vožnje. No, kad je u
pitanju naše vlastito tijelo, ne ponašamo se ni priblično slično, već stalno
pomičemo granicu i odgađamo “točenje goriva”. Nažalost, tijelo se ponaša
isto kao i automobil - bez goriva nema kretanja. A tko traži granice, taj ih
i nađe!
Spomenuti slobodni radikali čija produkcija u tijelu raste srazmjerno
pušenju, zagađenju okoliša i hrane ostacima s teških metala, pesticida,
klorirane vode i drugih zagađivača, u tijelu kontinuirano rade »prljav«
posao uništavanja staničnih membrana. Dakle, budući svijet bit će još
više izvrgnut nečistoći pa će mu svakako trebati i bolja zaštita. Nije
nikakvo čudo što se lako može pratiti kojim redom otkazuju funkcije
pojedinih organa; prvi su na redu upravo oni koji imaju najveće potrebe
u energiji - mišići i mozak. Prvi služi za kretanje, a drugi upravlja tijelom
u cjelini. Koliko su osjetljive mišićne stanice, temeljito je prostudirano na
283
vrhunskim sporta.ima pa je nekako normalno da oni o tome znaju najviše.
Svaki se od njih zna i pobrinuti za svoje biološke membrane jednostavnim
uzimanjem jakih antioksidansa ili njihovim kombinacijama. Ne treba
nikoga čuditi što vrhunski sportaši za ubrzan oporavak uzimaju po tri jaka
antioksidansa plus omega-3 masne kiseline. Nama sa strane to izgleda
smiješno, no oni točno znaju što rade. Njihov organizam je pod stalnim
stresom napornih treninga koji se svakodnevno ponavlja, a to je zapravo
vožnja po rubu energijskog kolapsa. Iako je teorija o štetnosti slobodnih
radikala odavno poznata i znanstveno verificirana, nije se precizno moglo
reći u kojim su bolestima i na koji način ti radikali zapravo medijatori za
bolesti. Broj se bolesnih stanja, koja se dovode u izravnu ili neizravnu
vezu s djelovanjem slobodnih radikala, penjao od 70-tih godina s 50 na
100 bolesti u 2003. godini. Tu se sad ubrajaju artritis, hemoragični šok,
ateroskleroza, ishemija, gastritis i, naposljetku, karcinogeneza itd.
Proljetna obnova rezervi
No, uz bolesti kod kojih je veza utvrđena, vjeruje se da ima onih bolesnih
stanja kod kojih se vjeruje da veza postoji, ali se ne može i dokazati.
Zapravo, oštećujući stanice i tkiva, slobodni radikali stvaraju temeljne
preduvjete za nastanak bolesti. Čak i kod pušenja za koje se dugo vjerovalo
da izaziva karcinogenezu putem kemijskih spojeva, danas prevladava
mišljenje da probleme izazivaju slobodni radikali što se obilato produciraju
u organizmu koji neprestance, umjesto kisika, dobiva dim nagorenog
duhana. Kako slobodni radikali oštečuju stanične membrane? S obzirom
da im u strukturi prevladavaju masnoće u kombinaciji s ugljikohidratima,
membrane su veoma osjetljive na oksidaciju, a slobodni radikali jedva
čekaju da se kemijski vežu; to vezivanje zapravo znači oštećenje stanice.
Primjerice, masne namirnice na povišenoj temperaturi i uz postojanje
zraka, brzo užegnu. Sličan se proces događa i na razini stanice, a kao
posljedica, oštećena stanica ili propada ili joj treba brz oporavak. No to nije
sve; slobodni radikali oštećuju staničnu DNA što je onda dobra podloga
za pretvaranje procesa u mnogo ozbiljnije bolesno stanje.
Zašto se rak u pravilu javlja u starijoj dobi, tj. nakon 60. godine? Zato što
su stanice izgubile sposobnost oporavka. Kad se kaže da antioksidansi
pomažu organizmu u prevenciji raka, onda se u pravilu pretjeruje, no
kad se uzme u obzir činjenica da antioksidansi mogu uspješno blokirati
formiranje slobodnih radikala, jasno je da uz ostalo, mogu prevenirati ili
odgoditi karcinogenezu kao proces. Baš se zbog tih činjenica savjetuje
kontinuirano uzimanje većih količina vitamina E i C, baš se zbog tih
284
činjenica u prevenciji raka prostate predlaže kombinacija selena i vitamina
E. Preparat »Propax« upravo je sretna kombinacija fosfoglikolipida s
jedne i zaštitnih tvari s druge strane. Dakle, kad stigne proljeće, treba
obnoviti energetske rezerve i pokušati smanjiti rizične čimbenike koji nam
troše energiju.
C vitamin ili Omega-3?
Opće je poznato da zračenje i kemoterapija spašavaju bolesnike od raka, a
u najmanju im ruku produžuju život. Međutim, kemoterapija ima i neugodne
posljedice koje se ponajprije očituju u pojavi snažnog umora, zatim u
proljevu i jakom nagonu za povraćanje. Jedno od istraživanja provedeno
je upravo na bolesnicima od raka koji se nalaze na kemoterapiji, kako bi
se utvrdilo poboljšavaju li poduzete mjere energetsko stanje organizma.
Istraživače je žarko zanimalo kakvi će biti rezultati na ljudima, jer su
prethodni rezultati na pokusnim životinjama zu upotrebu fosfoglikolipida
pokazali 20-postotno poboljšanje u odnosu na kontrolnu skupinu.
Korišten je gotov preparat »Propax«, a u pokusu su sudjelovala 64 pacijenta
oba spola, u dobi od 50 do 60 godina. Koristeći se poznatom skalom za
procjenu stupnja umora (»Piper Fatigue Scale«), znanstvenici su nakon
osam tjedana utvrdili 33-postotnu redukcije umora. Navedena skala,
priznata u znanstvenim krugovima, mjeri upravo stanje u funkcioniranju
mitohondrija. Obavljena su i druga istraživanja s dvostrukom slijepom
probom uz iste ili slične rezultate. Po svemu sudeći, umor se ne može
sanirati ordiniranjem C vitamina, već dodatkom namirnica bogatih
fosfoglikolipidima (omega-3, lecitin). Zašto, primjerice, osobe koje dva-tri
tjedna provode drastičnu dijetu naglo opadaju u energiji, postaju konfuzne
i osjetljive na infekcije? Zato što izbjegavaju masnoće s kojima dolaze i
fosfoglikolipidi.
Upravo se zato preporučuje uzimanje Omega-3 u količini od najmanje 1
g/dnevno . Drastično mršavljenje udar je na proizvodnju energije pa onaj
tko ne zna za granice, može sebe lako dovesti na rub života. Štoviše,
poznato je da su mnoge žene takvu sudbinu i doživjele.
Najvažniji izbor masnoća
Tko ima vremena razmišljati o tome kakvu hranu konzumira i kakve
masnoće u njoj svakodnevno dobiva? Nitko, jer se briga o tome prepušta
nekome drugome tko u pravilu o mastima nema pojma. A kad se govori
285
da je zdravo djeci u razvoju davati omega-3 masne kiseline, niti ne
pomišljamo da bismo ih i sami trebali uzimati, baš zbog prevencije umora. ______________________V POGLAVLJE_______________________
Primjerice, ako pogledamo sojino ulje, ono sadrži oko 50 posto linolne i
oko 8 posto linolenske kiseline. S obzirom na visok sadržaj polinezasićenih
masnih kiselina, to ulje nudi i tvari bogate holinom koji u obliku fosfatidil
holina ima ključnu ulogu u građi bioloških membrana. Ne zaboravimo
da se povišenim dozama esencijalnih masnih kiselina uspješno liječe
psorijaza, hiperlipidemija i drugi zdravstveni problemi te da su ove masne
kiseline prekursori prostaglandina i eikosanoida poznatih kao »zaštitnici
stanica«.

Riba se kao »zdrava hrana« nudi dvaput tjedno baš zbog te zaštitne uloge
dugolančanih omega-3 masnih kiselina koje se u drugim namirnicama
nalaze malo ili nimalo. Kad odlazimo u opskrbu u velike trgovačke centre, UMJEĆE ŽIVLJENJA UZ
najčešće uzimamo najjeftinije ulje, u pravilu suncokretovo ili repičino ili
nekakvu kombinaciju za koju nitko ne zna. A ako čak i uzmemo maslinovo OSTALE RIZIKE
ulje kao bogat izvor zdravlja, bira se ono najjeftinije, koje je i najlošije. I
tako se ide - iz greške u grešku. A u izboru dnevnih masnoća krije se ključ
za dug život i dobro zdravlje.

STARIMO LI SPORIJE UZ HORMONE?

DOPING - SUMRAK SPORTSKIH NAČELA I ZDRAVLJA
ŽIVOT JE SVAKOME PREKRATAK
BSE - BOLEST KOJA JE POSIJALA PANIKU U EU
KRAVLJE LUDILO U SAD OPASNOST POD TEPIHOM?

286 287
STARIMO LI SPORIJE UZ HORMONE?
Hormon mladosti san je svakog alkemičara, ali taj san uvijek
završava na isti način – buđenjem. Deseci tisuća muškaraca u poznim
godinama probaju testosteron u obliku injekcija, flastera I gelova u
nadi da će vratiti mladenački izgled, snagu i memoriju, premda nema
dokaza da takva zamjenska hormonska terapija djeluje.
Carstvo hormona i lažna nada
Nedostatak dokaza nikako ne znači da proizvođači testosterona i njegovih
derivata te hormona rasta (HGH), koji se danas dobivaju sintetski i uz
pomoć GM tehnologije, neće i nadalje masovno proizvoditi i nuditi uvijek
lažnu nadu u kojoj ćemo i umrijeti. Čovjeku ta nada treba jer bez nje život
bi bio još kraći.
Procesom starenja razina testosterona opada, a s njime snaga i libido, no
unatoč tome još nema pouzdanih dokaza da je testosteron glavni krivac te
da njegov manjak izaziva ireverzibilne promjene starenja. Formalno nema
potrebe za muškom zamjenskom terapijom, ali svejedno je u SAD-u na
djelu prava histerija u njegovoj primjeni. Tijekom 2002. godine propisano
je 1,75 milijuna recepata za aplikaciju testosterona, što je u odnosu na
1999. povećanje za čak 170%. Kod većine korisnika razina testosterona
nalazi se blizu normale, dakle nije u pitanju deficit tog hormona.
Kad smo kod hormona recimo da je testosteron - mač s dvije oštrice tj teško
je procjeniti korisne i štetne posljedice njegove primjene. FDA je odobrila
zamjensku terapiju testosteronom, ali samo u slučaju hipogonadizma
gdje tijelo producira vrlo malo testosterona, no uz takve slučajeve kojih
u SAD ima 4-5 milijuna, farmaceutska industrija ne bi napravila nikakav
posao jer samo 5% ljudi iz te skupine koristi zamjensku terapiju. Iz toga
nije teško zaključiti da je najveći broj korisnika testosterona u sivoj zoni,
odnosno da ga uzimaju s nadom da će im pomoći prebroditi probleme
andropauze.
Najčešće se u obzir uzimaju iskustva žena koje se zamjenskom terapijom
već koriste čitav niz godina. No, prema najnovijim istraživanjima zamjenska
hormonska terapija u žena nije tako dobra kako se pod utjecajem medija
mislilo, a mnogi stručnjaci misle da je i preriskantna. To nikako ne znači
da će golema produkcija estrogena biti smanjena.
288
Kad je Nacionalni institut za zdravlje zatražio od Instituta za medicinu više
podataka o utjecaju muškog spolnog hormona testosterona na starije
osobe, dogodila se zanimljiva stvar - podataka je bilo vrlo malo. Dosad je
objavljeno svega nekoliko manjih studija čiji se rezultati uopće ne mogu
koristiti kao mjerodavni. Svi ostali objavljeni radovi odnose se na sportaše,
body buildere, i sva su iskustva negativna. Nakon dvije tri godine javljaju
se tzv. kasne posljedice a glavni je problem potencijalna opasnost od
raka prostate koji je karakterističan baš za stariju dob. No, postoje i druge
kratkoročne posljedice kao što su povećanje razine kolesterola u krvi,
naglo proširenje prostate i povećanje prsnih žlijezda.
Hormoni – igra s vatrom
Budući da dosad nitko nije napravio ni prvu, a kamoli drugu fazu
istraživanja, korisnici muške zamjenske terapije testosteronom zapravo
se igraju vatrom. Njima se neznanje može oprostiti, ali onome tko je
dopustio slobodan promet hormonima i njihovu popularizaciju, oprosta
zapravo - nema. Poznati američki endokrinolog dr. William Rosner sa
Sveučilišta Columbia kaže: »Dovoljno smo se opekli na zamjenskoj
hormonskoj terapiji kod žena da bismo sad istu pogrešku napravili i kod
muškaraca. Mi zapravo još ne znamo što je donja, a što gornja granica
za razinu testosterona u starijih muškaraca, tako da je sadašnja histerija
za njegovom upotrebom isto što i davanje antibiotika bez antibiograma.
Andropauza? „Ja uopće ne znam što je to“, aludirao je dr. Rosner na
uobičajeno poistovječivanje s menopauzom. „Uopće ne znam tko je
skovao riječ andropauza“!
Već se duže vrijeme hormon rasta nudi za pomlađivanje kao da je riječ
o sladoledu ili bombonima za osvježenje. Ako s elektronskom poštom
dobivate spamove, barem se svaki drugi odnosi na HGH. Rekosmo da je
svaki hormon „mač s dvije oštrice“, što znači da se svaki korisnik može
ozbiljno porezati. O hormonu rasta kod mlađih osoba, osobito sportaša
koji žele povećati mišićnu masu, već smo pisali pa nećemo ponavljati.
Ovdje govorimo o primjeni tog hormona u svrhu pomlađivanja.
Postoje dva temeljna pristupa; da unosite sintetski hormon (dobiven
rekombinacijom gena) bilo u obliku injekcije, nazalnog spreja ili flastera,
ili da nekim hranjivim tvarima pobudite produkciju tog hormona u
vlastitome tijelu (tzv. prekursori HGH-a). Masovna upotreba HGH u svrhu
pomlađivanja kod starijih osoba, a bez prethodnog utvrđivanja potrebe
za hormonom, ne samo da je besmislena, već i krajnje rizična. No, ljudi
289
ne bi bili ljudi kad ne bi sve isprobali na vlastitoj koži. Hormon rasta ušao
je u modu, a zahvaljujući slatkorječivim propagandnim porukama lako
se i brzo prihvaća kao da su u pitanju tablete za glavu. Ne morate ići u
liječničku ordinaciju, a još manje specijalistu endokrinologu, jer HGH u
svakom obliku možete dobiti na kućnu adresu putem interneta. Premda
je humani hormon rasta vrlo skup, u njegovom plasmanu nema nikakvih
problema. A kad je riječ o rezultatima, strogo morate odijeliti tekst iz
reklamnih poruka od onoga što je znanstveno verificirano. Zasad nema
nikakvih dokaza o ikakvoj koristi kad je riječ o starijim osobama pa, dakle,
HGH nije “eliksir mladosti” kako ga često zovu. Spominju se i neizravne
koristi gdje HGH služi kao prijenosnik poruka za jetru da proizvede razne
tvari, prije svega inzulinski faktor rasta 1, popularnije zvan IGF-1, što
je vrlo važna tvar koja omogućuje prirodnu produkciju hormona rasta.
Homeopatski preparati HGH koji se plasiraju uglavnom kao sprej za usta,
sadrže minimalne količine rekombiniranog HGH pa se smatraju apsolutno
neučinkovitima. Osim toga, molekula je tako velika da kroz sluznicu usne
šupljine ne može pasirati.
Kad se to prevede na jezik “običnog čovjeka“, jedno je fiola HGH za
injekcioni oblik proizveden u farmaceutskim tvrtkama, a nešto sasvim
drugo tekućina iz bočice i raznih sprejeva proizvedena tko zna gdje pa
potom plasirana u shopovima zdrave hrane i preko interneta!
Cijena zavodljive propagande
Navodne prednosti upotrebe takvih preparata, preslikane su od injekcijskog
oblika i prikazane su tako kao da je riječ o jabukama ili narančama.
Treba ih samo pojesti i sveće biti dobro . Već ćete sutra u ogledalu vidjeti
vidna poboljšanja na vašem naboranom licu. Zaključak za hormonske
suplemente pod nazivom HGH i IGF-1 glasi: potreban je velik oprez jer se
mogu dogoditi vrlo neugodna iznenađenja pa i ozbiljna oštećenja zdravlja.
Ljudi prevareni propagandom i kratkoročnim poboljšanjima (placebo
efektom), potpuno zaboravljaju na dugoročne učinke takve hormonske
terapije, koji se službeno uopće ne prikazuju. Drugim riječima, kad čovjek
lakoumno posegne za pomlađivanjem pomoću hormona bez kontrole
liječnika, zapravo na sebe preuzima veliki rizik.
Eksplozija propisivanja testosterona u svrhu pomlađivanja pokazuje da
muškarce ništa ne može zaustaviti kad je u pitanju i najmanji učinak. A
rizik takve terapije podrazumijeva i rak prostate. Imajući u vidu porast
potrošnje, farmaceutska industrija samo se prilagođava, a industrija
290
suplemenata nastoji uloviti što bolji dio kolača. Da je sve tako pokazuje
podatak da je u fazi završnog istraživanja 12 novih preparata testosterona.
Kad kažem »novih«, mislim na oblik davanja. Tako se, recimo, tvrtka
»ALZA Corp.« obogatila tzv. skrotalnim flasterom imena “testoderm” koji
je u upotrebi od 1993 godine. Odmah potom slijedila je tvrtka Thera Tech.
Inc. s preparatom “androdermon“. Tijekom 2001. tržište raznih oblika
testosterona procijenjeno je na 250 milijuna dolara. I tko se onda ne bi
trgao za toliki novac?
Hiperprodukcija vitamina i antibiotika
Poznato je da dugo žive umjetnici, a kratko piloti a razlog je razina stresa;
prvi žive u savršeno opuštenom stanju a drugi na svakom letu doživljavaju
šokove. Činjenica jest da se životni vijek značajno produžio u mnogim
zemljama, osim Afrike i Azije. Prije svega je to zbog bolje zdravstvene
zaštite, bolje prehrane i bolje edukacije o zdravlju. U čemu je tajna duljeg
života? Nasljeđe? Biti mršav i fizički aktivan? Svaki od tih čimbenika
posebno je ispitan, o tome su napisani radovi i brojne knjige... Izbjegnete
li bolesti srca i krvnih žila, rak i dijabetes, a bavite se svakodnevnim
fizičkim aktivnostima, imate veliku šansu doživjeti 90.rođendan. Jasno,
morate biti majstor u izbjegavanju stresa jer se smatra da je taj čimbenik
itekako odgovoran za propadanje nosečih stanica središnjeg živčanog
sustava. Osobe koje su tijekom života nekoliko puta bile na drastičnoj
dijeti, ne spadaju u dugoživuće; svako skidanje tjelesne težine predstavlja
tako velik stres za tijelo (koje sve „pamti“) da se životni vijek bez sumnje
skračuje. Umjetnici i zatvorenici kategorije su dugoživućih ljudi samo
zahvaljujući činjenici da i jedni i drugi nemaju - stresnih situacija, jer žive
mirno i povučeno. Među najstresnija zanimanja svakako spadaju piloti
interkontinentalnih linija i kirurzi čiji se život u prosjeku završava između
60 i 70 godina.
Čim nečega u farmaceutskoj industriji ima na skladištu, netko će se
pobrinuti da se tržište “obradi” a roba proda. A čim netko u ilustriranim
časopisima objavi da takva terapija “odlično djeluje”, javit će se deseci
tisuća novopečenih korisnika koji će spremno isprobati »stvar«, bez
obzira na možebitne posljedice. Proizvodnja hormona ono je što generira
ponudu na tržištu i potrošnju jer farmaceutskoj industriji donosi golemu
zaradu. Primjerice, otkako se HGH dobiva genetskom manipulacijom,
a ne ekstrakcijom iz goveđih žlijezda, proizvodnja je pojeftinila nekoliko
puta.
291
Jeste li možda sebi postavili pitanje zašto danas imamo vitamine dodane
sokovima, napicima, tjestenini i brojnim drugim proizvodima? Mislite da
je to zbog vašeg i moga zdravlja? Ne, već stoga što je u svijetu na djelu
divovska hiperprodukcija vitamina koje negdje treba potrošiti! A možete
ih potrošiti samo tako da ih ugurate posvuda, pa čak i u žvakaće gume i
pastu za zube te u kozmeti čke proizvode gdje ih, posve razumljivo, nikad
prije niste nalazili. Slično se dogodilo s antibioticima; njihovu golemu
hiperprodukciju moglo se plasirati jedino guranjem u stočnu hranu, hranu
za pse i mačke te u hranu za piliće i ribe. Nikoga nije briga za posljedice
takvih mjera niti činjenica što ćete zbog konzumiranja mesa u kojem se
nalaze ostaci antibiotika, s vremenom
postati .- rezistentni. Koga briga što ćete vi u slučaju upale pluća dobiti
antibiogram na kojem će se vidjeti da ništa nije djelotvorno?
KAKO VRATIT
LADOST:
DOPING - SUMRAK SPORTSKIH NAČELA I
ZDRAVLJA
Kada kemičar za novce načini novo doping sredstvo i potom ga stavi
u promet, on se spustio na razinu narko dilera, a kada se udruže
trener i kemičar da prevare antidoping kontrolu, onda postaju obični
kriminalci.
Igra mačke i miša
Najnoviji skandali s otkrićem doping sredstava treće generacije kakvo je
primjerice tetrahidrogestrinon (THG) koji je otkriven u mokraći jednog od
natjecatelja na Svjetskom atletskom prvenstvu u Parizu to potvrđuje. Šprica
koja je sasvim slučajno otkrivena pokazala je da je sredstvo proizvedeno
u nekom od laboratorija tvornice suplemenata u SAD. Premda je nalaz
bio stroga tajna, vješti novinari dobili su potvrdu nalaza Internacionalne
federacije atletskih amatera (International Amateur Athletic Federation).
Skandal se nije mogao izbjeći a istina je vrlo gorka; u vrhunski sport
je uletio novi anabolični steroid treće generacije koji se ne može otkriti
standardnim test kontrolama. U ime sporta i sportskih načela organizator
je morao uzete uzorke mokraće ponovno ispitati što je izazvalo ne samo
goleme troškove nego i veliku zabrinutost poštenih sportskih radnika.
THG je zapravo derivat zabranjenih doping sredstava, koji je vještom
preinakom molekule uspio zadržati sva svojstva dopinga ali uspješno
292
prevariti protokol o anti-doping kontroli. Što to znači? To znači da je neki
vrstan kemičar satima i danima studirao molekulu na svom monitoru i
konačno našao slabu točku. Za to je dobio velik novac a što će se kasnije
s tim dogoditi - njega nije briga.
Inoviranu molekulu kompanija je (tajno) preuzela jer se radi o velikom
(ilegalnom) businessu i tako su svi došli na svoje. Mogli bismo reći
standardna igra mačke i miša s tom razlikom da je u ovoj igri miš bio brži
od mačke. Otkriti se ne može ništa jer među sudionicima takvog businessa
vlada stroga konspiracija a sportaša koji je takav doping dobio nitko ništa
I ne pita a možda on niti ne zna što je dobio. On je naime iz igre izbačen
ili ako hoćete drukčije on je samo karta u rukama „igrača“.
Davno je prošlo vrijeme fantastičnih uspjeha plivača i atletičara DDR-a
gdje je državna politika diktirala da se steroidi sustavno dijele među 10.000
sportaša kako bi se onima s Zapada moglo pokazati kako socijalizam ima
prednost u sportu. Takav otvoreni doping (kao službena politika) nije više
u trendu, ali doping je ostao u sportu jer očito je neuništiv. Treba shvatiti
da se u profesionalnom sportu vrte milijuni dolara, a atletičari se preko
ljeta natječu i čak i za zlatne poluge. Primjerice u tenisu se na mastersima
dijele milijunske nagrade pa nije nikakvo čudo da će se bez ustezanja
posegnuti za svim sredstvima kako bi se “ukrao” dio tog masnog zalogaja.
Slavu protagonista Tour de Francea i Giro d’ Italia svake godine potamne
doping skandali i svaki puta slušamo istu priču i zaklinjanje kako je to
zadnji puta.
U službi crnog businessa
Samo godinu dana prije početka ljetnih Olimpijskih igara 2004. američka
anti-doping agencija (Anti-doping Agency) objavila je otkriće da je »nekoliko
atletičara bilo pozitivno na THG«, ali iz taktičkih razloga njihova imena
nisu objavljena. Dalje je rečeno da se radi o sredstvu koje je izvedeno iz
dobro nam poznatih doping sredstava i to tako da se ne može prepoznati
(prolazi test kontrolu). Novinari su kasnije otkrili da se radi ni manje ni više
nego o 20 američkih atletičara koji su bili pozitivni. A vrhunac je bio na
olimpijskim igrama u Ateni kadfa su 2 vodeća grčka atletičara suspendirani
zbog dopinga pa se (na sramotu organizatora) nisu mogli ni natjecati.
Kako novi doping dospijeva u sport? Sve zapravo započinje i događa se
u znanstvenim laboratorijima gdje istraživači rade na novim lijekovima;
svoja otkrića oni objavljuju u znanstvenim časopisima čiji se izvodi redovno
293
objavljuju na internetu, a odatle pročitaju svi oni čimbenici u sportu koji
razmišljaju kako iz sporta izvući što više koristi. Sasvim je svejedno da li
znanstvena otkrića analizira neki kemičar, neki liječnik sportske medicine
ili neki drugi akademski građanin iz sporta jer ostaje činjenica da je on
u službi crnog businessa. Tako je bilo s hormonom eritropoetin (EPO)
koji je zapravo otkriven za liječenje anemije a našao se kao sredstvo za
dopingiranje biciklista, tako je bilo s hormonom rasta (HGH) i mnogim
drugim sredstvima. Preparat je načinjen za medicinske svrhe I iz čisto
humanih razloga a odlutao je na sasvim drugo mjesto i upotrijebljen je u
sasvim druge svrhe.
No, treba spomenuti još jedan čimbenik a to je glavom – vrhunski sportaš.
On uvijek teži više ili dalje ili brže i uvijek je zainteresiran za sve što netko
spominje da pomaže u ostvarivanju tih visokih ciljeva. Ali, u strahu da na
slijedećem natjecanju ne podbace oni su spremni na sve pa uključivo i
doping. Ako dakle u konspiraciji sudjeluje i sportaš, onda imamo potpuno
zatvoreni krug a da se to zaista događa u realnom svijetu, imamo mnogo
dokaza (primjerice briljantni trkač Ben Johnson). Čak kad nije u pitanju
doping, takav vrhunski sportaš traži drukčiji (bolji) način treninga ili
prehrane. Sporedni učinci doping sredstava pa makar oni bili i naglašeno
zastrašujući (toksičnost, karcinogenost) ne mogu uplašiti vrhunskog
sportaša kada su u pitanju visoki rezultati koji jamče medalje, velike novce
ili barem izlazak na pobjedničko postolje.
Ako je trener ili sportski direktor pročitao ili u nevezanom razgovoru čuo
da postoji neko novo sredstvo koje na ovaj ili onaj način osigurava bolje
sportske rezultate ili lakši trening ništa ga neće zaustaviti da se dobro
informira o svim detaljima.
Kontrola zadire u privatnost!?
Ilegalno tržište doping sredstava naprosto cvate a korisnici se nađu u
svim sportskim disciplinama. Noćne racije među usnulim biciklistima Giro
D Italia i Tour de France pokazale su da je sve bilo puno dopinga. Dok
je prije desetak godina bilo vrlo teško provjeravati znanstvene činjenice
iz stručnih časopisa ili netom objavljenih knjiga, danas je Internet otvorio
mogućnost instant informacije. Okrenete jedan od boljih pretraživača i na
stol dobijete sve relevantne informacije. I to ne samo da pročitate nego
vas zaspu s ponudom raznih ilegalnih sredstava koja možete dobiti na
kućnu adresu. Naime, crno tržište doping sredstava naprosto ekspandira
i dovoljno je poslati mail na određenu adresu ili pozvati telefonski broj i
294
pošiljka je tu. Hoćete li u injekcijama, u tabletama ili u obliku nazalnog
spreja? Nesavjesni liječnici ili farmaceuti iz SAD, Velike Britanije i drugih
zemalja otvorili su on-line ljekarne koje rade od jutra do sutra a kontrola
ne dolazi u obzir jer bi to bilo zadiranje u privatnost. Trener može nabaviti
doping bez znanja sportaša ili sportaš može nabaviti bez znanja trenera.
Kakva je brzina pretvaranja regularnog medicinskog sredstva u doping?
Možda je za ilustraciju dobar primjer sintetskog eritroproetina (EPO)
kojeg je lansirala američka farmaceutska kompanija Amigen pod nazivom
Epogen. To je hormon koji stimulira koštanu srž na produkciju crvenih
krvnih zrnaca. Proizvod je značio doslovce spas za milijune anemičnih
osoba jer se nakon tretmana relativno brzo poboljšava krvna slika. Kasnih
osamdesetih godina ovaj hormon je označio tihu revoluciju u liječenju
cijelog niza bolesti. No povećanje broja krvnih zrnaca, koje se u neka
davna vremena kod sportaša obavljalo odlaskom na tzv. visinski trening,
značilo je naglo povećavanje kapaciteta za prijem kisika a to opet znači
brži oporavak, bolju oksigenizaciju umornih mišića itd. Te činjenice nisu
promakle stručnjacima za doping i za relativno kratko vrijeme izvršeni
su pokusi a već devedesetih godina EPO (koji se tada još nije mogao
identificirati) bio je hit doping kod biciklista, atletičara maratonaca i
plivača na duge staze. Mnogi sportski stručnjaci procjenjuju da su
desetine medalja iz tog doba pobrane isključivo zahvaljujući EPO-u kao
i »mudrosti« liječnika ili trenera koji su se usudili upotrijebiti ovo sredstvo
pod damaklovim mačem suspenzije natjecatelja i cijele reprezentacije
Treća generacija dopinga.
U cijelom skandalu oko dopinga vrhunskih sportaša nazire se tamna
strana sporta koja je očito globalnih razmjera. Svi se (ili najveći dio) služe
nedozvoljenim sredstvima dok ih se ne otkrije, a kad se to jednog dana
dogodi, nastupa zavjera šutnje, tj. prava konspiracija kao da je ratno
vrijeme. Povijest svih doping skandala zapravo pokazuje da je scenarij
uvijek isti a isti su i protagonisti. Naime, oni su izvan “opasne zone“, ne
vide se ali se njihovi računi pune.
Posebno dizajnirani steroid je nova činjenica, koja jasno ukazuje da su
se kemičari bacili na vrlo profitabilni posao a to dakako opet znači da
se u najbližoj budućnosti mogu očekivati nova doping sredstva treće
generacije. I to uvijek za koplje ispred službenog protokola o testiranju.
Nije nikakvo čudo što su organizatori sljedećih Olimpijskih igara na
velikom iskušenju jer ako nevidljivi steroid uđe na sportska borilišta koja
295
su ovjenčana slavom prethodnih Igara, onda će se mnoge stvari srušiti jer
će svi pošteni sportaši biti izigrani.
Što se krije iza THG-a? Nedavno su EPO i hormon rasta HGH, imali
problem u detekciji doping sredstava ali suvremena tehnika konačno je
riješila i taj problem pa je za slijedeće Olimpijske igre sve spremno. Ali
ne za dugo jer evo su nam došli pripadnici treće generacije anaboličnih
stereoida koji se (za sada) ne mogu detektirati standardnom opremom.
Jedan od njih koji je izazvao spomenuti skandal jest THG. Kemičari su ga
posebno sintetizirali da bude »nevidljiv« a tko je napravio narudžbu za
takvu sintezu za sada se ne zna. Radi se o sredstvu koje sigurno izaziva
oštećenje srca, jetre i bubrega, bitno povećava rizik raka na raznim
lokacijama te izaziva razne deformacije na prstima. No također valja reći
da sredstvo stimulira mišićne i koštane stanice da proizvode novi protein
a to prevedeno znaći veću mišićnu masu (snagu) kako reče jedan od
stručnjaka gotovo za duplo u odnosu na polaznu osnovu.
Svakome tko iole pozna hormone zna da takav porast snage ima svoju
cijenu u veličini i agresivnosti (tzv. androgeni efekat), poremećaju
hormonske ravnoteže, povećanju prostate, masnoj koži, opadanju kose,
impotenciji, porastu krvnog tlaka itd. Da li te zastrašujuće posljedice brinu
proizvođača, trenera ili sportskog direktora? Nemojte se zavaravati jer oni
su svi sudionici u tom crnom businessu, a kada je u pitanju velika lova na
»sitnice« se zaboravlja. Današnji guverner najbogatije američke savezne
države Kalifornije Arnold Schwarzenegger i sam je dugo vremena bio
korisnik anaboličnih hormona da bi kasnije (kada mu je zaprijetila smrt)
postao njihov propagator putem raznih body building časopisa.
Žalosna je činjenica da oko 50% studentske omladine u SAD koriste
neki od anaboličnih steroida jer svi žele izgledati lijepo i »razbacano«. Ni
djevojke ne zaostaju jer ni jedna neće biti »kržljavica«. A kad žene koriste
anabolike, onda se vidi koliko je njihovo djelovanje opasno jer mogu dobiti
bradu i brkove, akne po licu, duboki (muški) glas itd. Stručnjaci za kemijsku
analizu kažu da kod novog anabolika THG nije u pitanju nemogućnost
postojeće tehnike detektiranja već je u pitanju da točno znate što tražite.
To je bio problem kada je prije nekoliko godina izbio u Belgiji veliki skandal
oko dioksina u mesu tovljenih svinja i pilića. Dioksin se ranije nikada nije
tražio zato što ga nije bilo! Sasvim je jasno da se danas i ubuduće traži
pa će se slično dogoditi i s THG. Za analizu uzoraka mokraće atletičara
iz Pariza angažirana je laboratorija sveučilišta UCLA a uzorci se prije
uništavanja moraju čuvati najmanje godinu dana.
296
Istina THG je majstorski modificiran tako da standardne metode testiranja
ne daju rezultata. Igra kemičara koji prave doping i kemičara koji doping
analiziraju traje dugo vremena. Ne bi htio reći da pobjeđuju ovi prvi, ali
da zadaju velike muke ovim drugima - to jest činjenica. Ali bi zato mogao
reći ovo; doping nije iskorijenjen pa nije čak ni smanjen a sport plaća
visoku cijenu. Amfetamini su bili doping šezdesetih, derivati testosterona
osamdesetih a EPO devedesetih godina. Sada imamo hormon rasta i THG!
Zapravo, ništa se bitno nije promijenilo osim tehnologije. Prevarantska
priroda čovjeka ostaje konstantom.
u.karcima je fizički izgled sve
ŽIVOT JE SVAKOME PREKRATAK
Pisci, slikari, državnici pa sve više i obični ljudi priželjkuju duži
život. Mnogi u tim željama pretjeruju pa se postavlja pitanje – što je
moguće a što nije. Potraga za eliksirom mladosti još uvijek traje ali
kao i uvijek do sada godine ruše sve iluzije.
Podmlađivanje iz bočice
Nažalost, život je biološki ograničen i to je svakome jasno, ali, ipak,
san svakog čovjeka jest što dulje živjeti i boraviti na ovoj i ovakvoj kugli
zemaljskoj I budite uvjereni učinit će sve da to i ostvari! Koji državnik,
glumac ili vojskovođa iz bliže ili daljnje povijesti nije koristio tajne eliksire,
posebne masaže, udisao kisik, boravio na visinama ili u baro-komori samo
s jednim jedinim ciljem - da za koji mjesec ili godinu produžiti svoj život.
Neki državnici su imali posebne ekipe koje su im svakodnevno uštrcavale
injekcije od ekstrakta životinjskih žlijezda, konzumirali su se egzotični
plodovi, rijetke namirnice i pila se voda s izvora vječne mladosti. Pisci
su nastojali pisati što duže, a slikari slikati što bolje pa se svaki onaj tko
postavi granicu za stvaralački rad lako može prevariti.
Oštrenje uma raznim metodama i pilule protiv starenja su standardni alat
da se izbjegne propadanje neurona ali kod toga se najčešće zaboravlja da
starenje nije jedno događanje i samo jedan proces koji se dogodi iznenada
i gotovo. Pojedina tkiva i organi stare postupno, gubi se vitalnost, ruši se
imunitet, slabi vid, koža i krvne žile postaju manje elastični, javljaju se
funkcionalni poremećaji, pada koncentracija, javljaju se govorni problemi
297
i zaboravnost. No, iz toga zapravo ne bi trebalo praviti nikakvu dramu
jer uz odgovarajuće postupke stvari se mogu popraviti i poboljšati i tu se
zapravo kriju obično velike rezerve. Kad se nekome kaže da se pod stare
dane “dobro drži”, onda iza toga obično stoji trud, rad i naravno dobro
nasljeđe. Čovjeku stoje na raspolaganju razne opcije. Jedino je pitanje
koliko je educiran i što želi, odnosno hoće li svoj boravak na zemlji skratiti
ili produžiti.
Nikako se ne može reći da je farmaceutska industrija zaboravila segment
sredstava “protiv starenja”, naprotiv, tu je cijela paleta raznih stimulativnih
sredstava za oštrenje uma, poboljšavanje memorije, ubrzavanje
cirkulacije, hormona za pomlađivanje, osvježivača energije, a velik izvor
prihoda čine i tzv. “pametni lijekovi“ (smart drugs). No, ako ste očekivali
da vas pilule mogu pretvoriti u mladiće ili djevojke, onda ste se prevarili ili
nemate predodžbu kako takve pilule djeluju.
Istini za volju, osobito u posljednje vrijeme načinjeni su obečavajući
prodori u poznavanju mozga, načinu njegova funkcioniranja kao i raznih
sredstava koja tu funkciju mogu poboljšati. Ako, dakle, postavljate pitanje
mogu li kemijska ili neka druga sredstva djelovati tako da se aktiviraju vaši
neuroni, da se protok impulsa, a time i kognitivna funkcija ubrzaju, odgovor
je pozitivan, a evo odmah i primjera. Sve do nedavno tvar poznata kao
GABA (gama amino maslačna kiselina) služila je u eksperimentalne svrhe
i bila je označena kao neophodna (esencijalna) za neke niže vrste, ali ne
i čovjeka. Svaki pokušaj da se od GABE načini dodatak prehrani, dobivao
je podsmjeh i podrugljive komentare jer nitko naprosto u znanstvenom
svijetu nije vjerovao u njezinu djelotvornost. Kada spominjem novi prodor u
saznanjima, onda posebno mislim na poznavanje biokemijskog događanja
na čvorištu između dva neurona, dakle na sinapsi. Ukratko; ako izmjena
tvari na tom mjestu ne funkcionira, nema protoka impulsa i centrala
zvana mozak ne radi dobro, a to se onda mora vidjeti u raspoloženju, u
rasuđivanju ili u odlučivanju te na kraju u ponašanju. I zamislite, upravo
na tom mjestu ta GABA ima važnu ulogu.
Objavila je to skupina znanstvenika pod vodstvom prof. dr. A. G. Leventhala,
s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Utah u najnovijem broju uglednog
časopisa “Journal of Science”. Pokusi su obavljeni na majmunima, a
nema nikakvog razloga da se ne obave i na ljudima. Naime, i jedni i drugi
starenjem gube potrebnu količinu GABE, a to je tvar koja utišava sve
prejake impulse koji prave „neuronsku buku“. Mogli bismo reći da je to
kontrolna supstanca u čijem nedostatku buka impulsa u mozgu postaje
tako zaglušujuća da prestaje svaki razumni rad.
298
Picamilon - čuvar neurona
Naravno, nastaje zbrka koja je po svemu slična zbrci koja nastaje u
kompjutoru kad dobije strujni udar. Jednostavno zakažu sve one više
funkcije mozga poznate kao kognitivne. Spomenuti stručnjaci smatraju da
je nedostatak GABE razlogom konfuzije starijih ljudi, a to odmah implicira
pomisao da bi se aplikacijom GABE stvari mogle poboljšati. No, prije nego
li se porani s bilo kakvim zaključkom, stvari treba do kraja dokazati.
Prof. dr. B. W. Agranoff, neurokemičar i psihijatar Sveučilišta Michigan
kaže da rezultate istraživanja koji otkrivaju učinke GABE ocjenjuje veoma
važnim za daljnji rad na aktiviranju neurona. Moždane stanice, a osobito
neuroni, dakle, te male jedinice za dragocjeno pohranjivanje podataka,
strašno su osjetljive na oksidacijski stres, a picamilon je vitaminu slična
tvar pa zbog toga vrlo lako prolazi kroz moždanu barijeru i štiti od tog
stresa., Budući da je vezana za GABU (nocotinoyl-gaba) ima izraziti
antioksidacijski učinak u smislu zaštite od agresivnog kisika i njegovih
nusprodukata (slobodnih radikala). Picamilon je tipični predstavnik
skupine “pametnih lijekova”, koji se koristi za »oštrenje uma«. Proizvod je
u Rusiji registriran kao lijek, ali u ostalim dijelovima svijeta se može naći u
slobodnoj prodaji kao dodatak prehrani. Picamilon poboljšava protočnost
krvi kroz mozak i pravo je sredstvo za one koji vječno drijemaju i zbog toga
ništa korisno ne mogu raditi. Picamilon je u učinkovitosti nadvisio ostale
članove obitelji »smart drugs« (hidergin, vinpocetin). Ruski znanstvenici
su predložili i optimalnu dozu 60-120 mg/kg tjelesne mase. Njegovo
djelovanje je u literaturi opisano kao antiastenično, odnosno povećava
opći tonus organizma, poboljšava intelektualne sposobnosti, a pogotovo
oštrinu razmišljanja, popravlja percepciju i sposobnost za prijem novih
informacija.
Uloga hormona u pomlađivanju
Hormoni su oduvijek igrali posebnu ulogu u navodnom pomlađivanju.
DHEA (dehidroepiandrosteron), melatonin, hormon rasta (HGH) i drugi
hormoni sustavno su korišteni pa je tako među ostalim na glasu bilo i
konzumiranje teleće žlijezde (brizle). Premda su pokusi na miševima s
DHEA pokazali određene znakove pomlađivanja, to nikako ne znaći da
će isti rezultati biti postignuti na ljudima. Propaganda za ovaj hormon koji
se u SAD-u i na Zapadu masovno proizvodi i prodaje kao suplement,
tvrdi toliko stvari da dobiva atribut “čudotvornog” sredstva. Nabrojani su
brojni učinci - usporava starenje, vraća mišićnu masu, ubrzava proces
299
razmišljanja, poboljšava memoriranje, pojačava imunitet, stimulira
seksualni život itd...
Naravno, ni za jednu tvrdnju nema uporišta u relevantnim dokazima.
Objašnjenje za potrebu davanja ovog hormona jeste da se on gubi
nakon 25. godine i da ga umjetno treba dodati jer da tako sve naprosto
“procvjeta”. DHEA se u organizmu razlaže uz oslobađanje testosterona
pa je to razlogom zašto ga koriste sportaši koji nabijaju mišićnu masu
(body builderi). Premda ga je FDA zabranila 1985. godine, masovno se
koristi upravo kao sredstvo za pomlađivanje.
Melatonin je bio u velikoj modi prije desetak godina također kao hormon
za pomlađivanje, kao jaki antioksidans i na kraju kao sredstvo protiv
sindroma vremenskih zona..Izvršena su brojna istraživanja ali opipljivih
dokaza za istinsko podmlađivanje još uvijek nema. To mnogima ne smeta
da dugo vremena svakodnevno uzimaju tabletice melatonina.
Strategija za dug život
Primjerice, osjećate se kao da imate 25, a tijelo pokazuje da baš i nije
tako - lako se umarate, sve vam smeta, slabo spavate. Ima li pomoći?
Pomišljate na razne formule iz brojnih oglasa na TV i u medijima, čini vam
se prihvatljiva ideja o spasonosnim pilulama, hormonskim preparatima,
specijalnoj prehrani itd. To su pitanja koja se često postavljaju i najčešće
ostaju bez odgovora. Postoji li uopće neka strategija? Naravno da postoji,
a temeljni elementi te strategije su slijedeći:
- redovni fizički trening
- redovni psihički trening
- zdrava (raznovrsna) prehrana
- održavanje zdrave težine
- nepušenje
- zaštita od sunca
- antioksidacijska sredstva
- hormoni (DHEA i HGH, melatonin zamjenska terapija)
- pametni lijekovi (»smart drugs«)
Hormon rasta (HGH) je trenutno u trendu pa mnogi misle kako jedna
injekcija može popraviti njihov izgled što je naravno čista optička varka.
Medicinska indikacija predviđa korištenje kod djece sa zaostatkom u
rastu, dakle u fazi kad se razvija cijelo tijelo. Kod odraslih ljudi, a osobito
300
sportaša, nema parcijalnih učinaka, a još manje učinaka po želji. Odmah
treba naglasiti kako kod neoprezne uporabe ovog hormona može biti
neugodnih posljedica kao što su zaostajanje tekućine, dijabetes, bolovi u
zglobovima, visoki tlak, polipi u debelom crijevu itd.
Nismo spomenuli sve one tvari koje indirektno djeluju na bolje funkcioniranje
tijela, a to su vitamini, minerali, izoflavoni iz soje, sulforafan iz brokule,
likopen iz rajčice, antocijani iz bobičastog voća, omega-3 masne kiseline,
gamalinolenska kiselina, alfa-lipoična kiselina, piknogenol i brojne druge.
Očito da eliksir mladosti ne postoji ili je možda bolje reći on trajno ostaje
smješten u našim glavama i našim nadama, ali zato ostaju brojna druga
sredstva s kojima si možemo itekako pomoći i olakšati probleme.
Ipak, sve leži u našim navikama pa zato i kažemo “jedna loša navika - 100
muka a jedna odvika 1000 muka“!
BSE - BOLEST KOJA JE POSIJALA PANIKU U EU
U Britaniji pitanje je tko je koga prevario; prva ali i najvažnija prevara
javnosti jest opseg epidemije kravljeg ludila, koja je bila uveliko
podcijenjena pa znanstvenici misle da je zapravo bila dvostruko veća
nego što proizlazi iz službenog izvješća. Druga je bila ministrovo TV
slikanje s kćerkom uz hamburger i izjavu kako je goveđi hamburger
bezopasan.
BSE – stravično skupa škola
Nakon katastrofalnih šteta na stočnom fondu zbog prisilnog ubijanja
bolesnih i sumnjivih goveda u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj,
Nizozemskoj i drugim zemljama, te nakon goleme panike pučanstva
od same pomisli na goveđe meso od prije nekoliko godina, nastala je
podmukla tišina, jer je opći zaključak vlasti u svim zemljama bio jednak
- najbolje problem ne spominjati već ga gurnuti pod tepih. No, ako ga
gurnete pod tepih, on nikako nije riješen.
Govedina čija se potrošnja prepolovila, gomilala se, rezerve EU-a su
rasle i sada je došlo vrijeme da se nekome uskladištene količine prodaju.
Problem je došao do grla jer osim velikih zemalja, zanimljiva su postala i
301
sasvim mala tržišta kao što je hrvatsko. Činjenica jest da je metodologija
kontrole na BSE značajno porasla, da kontrolu ima i Hrvatska, ali činjenica
jest i ostaje da se sve ne može kontrolirati i da će biti pokušaja ilegalne
trgovine. Ako, dakle, neka od zemalja kupi smrznutu govedinu pa zatim
opskrbi vlastitu mesnu industriju, nastat će kobasice i drugi proizvodi koji
ne moraju (ali mogu) inficirati potrošaće. Naime, iskustva drugih zemalja,
a osobito Velike Britanije koja je veliki gubitnik, vrlo su gorka i pokazuju
cijelu paletu prevara koje su se zaista i dogodile. Kao i uvijek, cijenu su
platili potrošači.
Prva i možda najvažnija prevara javnosti jest epidemija kravljeg ludila
(BSE) u Velikoj Britaniji koja je bila u velikoj mjeri podcijenjena pa
znanstvenici danas misle da je bila, zapravo, dvostruko veća nego što
proizlazi iz službenog izvješća. Naravno, iz toga nije teško izvući prave
zaključke i sve implikacije. Dovoljno se podsjetiti u koje se zemlje izvozila
britanska govedina I koliki je pritisak bio da se izvozi čak i u vrijeme
kada je epidemija bila na samom vrhuncu. Da ne bismo zdravo za
gotovo uzimali podatke britanskih novinara, poslužit ćemo se podacima
znanstvene institucije Imperial College u Londonu, koja svoju procjenu
temelji na 14.000 zaklanih goveda koja su bila pozitivna u periodu 1999
– 2000 godine. Na bazi takvog test ispitivanja znanstvenici su napravili
kalkulaciju koja je zapravo dvostruko veća od svih službenih izvješća!
Netko je to inficirano meso preradio u mesne prerađevine i na koncu netko
je to meso i prerađevine konzumirao. Zapravo, nitko pouzdano ne zna do
kuda je to meso dopremljeno i tko ga je sve pojeo. Ako postoji utjeha,
onda se ona sastoji u tome što su se svi britanski znanstvenici prevarili
kada je u pitanju broj oboljelih ljudi. Naime, početkom 2000 godine sve su
prognoze bile vrlo zastrašujuće, a u kalkulacijama se baratalo ciframa od
500.000 do nekoliko milijuna oboljelih ljudi što se na sreću nije obistinilo.
Očito da prioni koji s mesom uđu u tijelo čovjeka, ne izazivaju uvijek
bolest. Pogrešne procjene broja oboljelih bez vidljivih simptoma, a potom
zaklanih grla u Velikoj Britaniji potječu od neprepoznavanja bolesti ili od
nedovoljno preciznog izvještavanja.
Panika neviđenih razmjera
U stručnom časopisu »New England Journal of Medicine«, u broju koji je
objavljen krajem lipnja ove godine, dan je prikaz knjige autora Maxima
Schwartza pod naslovom “Kako krave postaju lude”, gdje je detaljno
opisao spongiformnu encefalopatiju kao nepredvidivu bolest koja je
nanijela katastrofalne štete gospodarstvu i donijela ljudima EU-a možda
302
do sada najveću paniku u povijesti. Knjiga je značajna po tome što su
dani najnoviji podaci koji se u starijoj stručnoj literaturi ne mogu naći na
jednom mjestu. On objašnjava da su znanstvenici bili iznenađeni i gorko
razočarani jer ništa nije bilo kako su predviđali. Ako izuzmemo bakterije,
viruse, protozoe, gljivice i druge standardne uzročnike bolesti, ovaj
uzročnik (patološki prion) totalno se razlikuje u svakom pogledu - nema
nukleinske kiseline, ne izaziva imunološku reakciju, otporan je na sve
poznate metode sterilizacije i naravno ima vrlo dugo razdoblje inkubacije.
Jednostavno, prioni su godinama izluđivali znanstvenike i baš kada su
pomislili da su im „stali na rep“ - oni su opet utekli.
Ono što je posebno zanimljivo jest opsežan historijski prikaz jer je autor
zahvatio prve opisane slučajeve bolesti ovaca u Engleskoj iz 17. stoljeća.
Prema njegovom tumačenju BSE nije nova bolest, već je ponovno
otkrivena, ali na vrlo dramatičan način. Panika neviđenih razmjera raširila
se EU-om i Amerikom nakon otkrića da se spongiformna encefalopatija
može prenijeti na ljude konzumiranjem mesa. U nekoliko godina potpuno
se izmijenio odnos prema govedini i onome što su ljudi godinama
obožavali (pljeskavica, juha od goveđih kostiju, krvavi odrezak...). Scene
ogromnih grobnica i spaljivanje ubijenih goveda u Engleskoj, Njemačkoj
I Francuskoj duboko su se usjekle u svijest ljudi. Srećom, Hrvatska je
ostala pošteđena, premda su okolne zemlje uključujući Italiju I Sloveniju
imale slučajeve oboljelih goveda. Ogromna skladišta inficiranog koštanog
i mesnog brašna prijetila su daljnjem širenju bolesti pa premda su
preduzimane zakonske mjere za zloporabu, događalo se da su vagoni
lutali po Europi tražeći kupca u pola cijene.
Svi oni proizvodi koji su imali bilo kakvu vezu s goveđim kostima ili mesom
(želatina) došli su pod sumnju jer nikakav postupak sterilizacije nije jamčio
sigurnost. Pa I danas se lijekovi ili dodaci prehrani pakirani u kapsule od
želatine moraju pri registraciji opskrbiti certifikatima da potječu od zdrave
stoke ili iz zemlje gdje nije bilo bolesti.
Politika „uvaljivanja“ problema
SAD je službeno ostao slobodan od BSE-a pa se tamo i danas hamburgeri
jedu istim .žarom kao i prije, premda je bilo slučajeva bolesti među divljači
i kod ovaca. Pojava BSE-a na području SAD-a značila bi nacionalnu
katastrofu. Pritisak EU-a da Hrvatska dopusti uvoz govedine nije slučajan.
To je nešto slično kao što je bio silovit pritisak Velike Britanije da ostali
dio EU-a, a osobito Njemačka i Francuska, kupe britansku govedinu koja
303
je stajala obješena u hladnjačama. Britanci su bili svjesni da među tom
govedinom ima inficiranog mesa, ali su reagirali čisto komercijalno, tj.
meso se moralo prodati bilo kome pa čak i prvim susjedima. Takva politika
„uvaljivanja“ problema prijateljima ili parola „nekazlo iz mog dvorišta pređe
u tuđe dvorište“ skupo je stajala Britance. Francuzi su im vraćali „podvalu“
putem izvoznog vina koje je filtrirano kroz krvno brašno nabavljeno iz
Velike Britanije, i možda inficirano. Do sada se naša zemlja dobro branila
jer se rukovodila samo jednim čimbenikom - zdravljem svojih građana,
međutim, ako pritisak poraste, mogli bismo potiho dobiti govedinu iz
EU-a, koju će naši mesoprerađivači preraditi u kobasice i ostale mesne
prerađevine.
Skidanje zabrane donijelo bi višestruke štete - bilo bi ugroženo zdravlje
građana s jedne strane, ali ništa bolje ne bi prošli ni mesoprerađivači.
Naime, ako jednom inficirate opremu za preradu mesa nije lako vratiti ju u
prvobitno stanje. Sve zemlje u kojima su zabilježeni slučajevi kravljeg ludila
sada imaju viškove govedine koju treba pod svaku cijenu izvesti. Pored
svih testova i papiroloških garancija nitko nije siguran što u toj „košari“
dobiva. Svi nesavjesni proizvođači mesa računaju na dugu inkubaciju
bolesti, što znači – dok se bolest pojavi - mi smo robu prodali!
KRAVLJE LUDILO U SAD OPASNOST POD
TEPIHOM?
Kada su Sheldon Rampton i John Stauber napisali knjigu »Mad Cow
US«, dočekani su na nož jer takvo što je nezamislivo u SAD-u. Prvi
službeno objavljeni slučaj kravljeg ludila (BSE) u SAD gotovo šest
godina kasnije, naslućuje isti ili sličan scenarij kao što je bio u Velikoj
Britaniji. Osnovni utisak je velika zabrinutost, zbog panike koja bi
mogla paralizirati američku poljoprivredu. Očito je da bi Amerikanci
svoju ljubav prema hamburgerima mogli jednom skupo platiti.vrlo
skupo platiti
BSE – šetajuća bomba
U roku od pola sata nakon objave ministrice poljoprivrede SAD-a, Ann
Veneman, da je u SAD-u registriran prvi slučaj kravljeg ludila (spongiformna
encefalopatija goveda) ili skraćeno BSE, reagirale su japanske vlasti s
odlukom o zabrani uvoza američke govedine, a odmah potom reagirala je
304
Južna Koreja i Taiwan sličnim potezom. Kina razmišlja o zabrani i sasvim
je izvjesno da ćemo sljedećih dana biti svjedoci drastičnog pada izvoza
američke govedine.
Tako se Amerikancima zapravo vraća bumerang kada su prije nekoliko
godina vrlo strogim (drastičnim) mjerama odbili uvoz britanske govedine,
te koštanog i mesnog brašna iz zemalja EU. Teza Ramptona i Staubera
da je BSE „šetajuća bomba“ i da se nikada nitko na svijetu ne može zakleti
da se kod njega neće pojaviti - izgleda stoji. Zbog toga, ali i zbog mnogo
drugih stvari, njihovu knjigu na 253 stranice treba pročitati.
Da vas podsjetim; kada je u Velikoj Britaniji 1990. tjedno bilo registrirano
1000 novih slučajeva BSE tjedno, dakle kada je pod nogama gorilo sve
u šesnaest, ministar poljoprivrede Gummer se slikao za TV kako svoju
kćer hrani s hamburgerom želeći dati do znanja britanskoj javnosti “kako
nema nikakve opasnosti“. Kasnije je nedvojbeno utvrđeno da su neki od
CJD bolesnika kojih do sada ima preko 150 upravo zaradili bolest od
hamburgera koji su kupljeni na uličnom kiosku. U brifingu s američkim
novinarima povodom prvog slučaja BSE-a u SAD-u, utvrđenog u državi
Washington, američka ministrica poljoprivrede postupila je slično i rekla
da je za Božić upravo spremila govedinu, jer “od mesa ne prijeti nikakva
opasnost”. Ova koincidencija je novinare toliko zaintrigirala da su po
arhivama pretražili sve što je napisano tih dana i na temelju izjava državnih
dužnosnika i vrlih stručnjaka složili “spomenik ljudskoj gluposti”. Autore
knjige „Mad Cow US” spominjem zato jer su ovakvu situaciju naslućivali.
No, ne treba zaboraviti pravilo da “nikada ne treba biti prvi pijevac jer on
najčešće završi pod nožem”.
.
Možda niste znali da postoji pojam »crisis management« odnosno
posebna vrsta managementa koji rješava krizna stanja. Kada je riječ
o BSE-u taj je management došao osobito u Velikoj Britaniji do punog
izražaja, a ukratko sastoji se u tome što javnosti reći, a što gurnuti pod
tepih. Zašto? Strah od panike i lančane reakcije. Prema izjavi ministrice
Veneman, vidi se da je upravo izabran britanski recept ponašanja pa s
velikom sigurnosti možemo predviđati sve ono što smo mi u Europi prošli
u razdoblju od 1999. - 2001. godine .(masovna ubijanja goveda, ilegalnu
trgovinu sa sumnjivim mesom, panični strah od hamburgera i kobasica,
prepolovljenu potrošnju govedine, puna skladišta koštanog i mesnog
brašna, specijalnu opremu u klaonicama koja više liči na svemirsku nego
na ovozemaljsku itd).
305
Politika - nemoj tražiti, nemoj naći
Američka industrija za preradu goveđeg mesa ima godišnji promet od
55 milijardi dolara! Pretraživanje uzoraka na BSE počelo je devedesetih
godina, a zadnje istraživanje iz 2002. godine obuhvatilo je od 5000 do
12.000 grla i nije dalo pozitivnog rezultata. Naravno da je to vrlo malo u
odnosu na broj zaklanih grla kao i na opasnost koja prijeti. Čini se da je
to bila ona politika „nemoj tražiti, nemoj naći”. Ima nešto i u specifičnom
načinu koji se koristi za omamljivanje goveda prije klanja. Naime, tamo
se koriste zračni pištolji koji ubacuju komprimirani zrak u mozak, a tako
se zapravo raspršuje njegov sadržaj po okolini uključujući zdravo meso i
druge organe. Sada se traži manje opasna metoda.
Ono što je bilo u Europi sitno je u odnosu na ono što bi se moglo dogoditi
u SAD naprosto zbog velike ljubavi prema hamburgerima. Ogromna
produkcija goveđeg mesa orijentirana je upravo za mljeveno meso koje će
se upotrijebiti u brojnim lancima fast food restorana kakvi su McDonalds,
King Burger i brojni drugi. U velikim gradovima to je jedini način prehrane
za milijune ljudi. Zajednica pokazala je slabu vrijednost preventivnih mjera
jer kuda je šetala inficirana stočna hrana - nitko ne zna.
Kao što je poznato, infekcija se širi kontaminiranom stočnom hranom, a
ne direktno s krave na kravu. Ima novinara koji su mislili da je na djelu
Bin Laden i njegova Al Qaida te kako je to najnovija varijanta biološkog
ratovanja. Naravno, to je za veliku diskusiju jer da bi se bolest u krava
razvila potrebno je šest do osam godina inkubacijskog razdoblja, a prije
toliko vremena Bin Laden i njegova svojta nisu bili na svjetskoj pozornici.
Nemoj se smijati medvjedu na tuđim vratima
No, oni koji malo bolje poznaju problem BSE-a, ozbiljno su bili zabrinuti
i tvrde da bi to mogao biti samo vrh ledenog brijega. Naime, stanje u
klaoničkoj industriji SAD-a je takvo da nitko ne bi trebao biti začuđen novim
izvješćima o kontaminiranoj stočnoj hrani koja je prošla kroz američku
zaštitnu barijeru. Kritičarima se pridružuje i spomenuti autor knjige John
Stauber koji otvoreno optužuje ministricu za prikrivanje istine i kaže
da će uskoro biti novih slučajeva jer upravo istječe vrijeme inkubacije.
Skrivanje istine od javnosti je izazivanje gnjeva javnosti pa bi točno prema
britanskom iskustvu, zbog pokušaja bijega od panike mogla nastati prava
panika!
306
Po svemu sudeći, Stauber zna malo više pa, primjerice, tvrdi da se za
razliku od EU-a gdje se svako govedo testira prije klanja, na području
SAD-a rade samo „štih probe“. Slučaj krave s farme u Mabtonu jasno
pokazuje da je ta krava mogla završiti prerađena u hamburgerima.
Uostalom, takvih slučajeva je u Velikoj Britaniji bilo na tisuće. Zabrinutost
američke administracije je tim veća što je tijekom svibnja zabilježen prvi
slučaj BSE-a u Kanadi jer kao što je poznato postoji velika cirkulacija roba
i usluga između SAD-a i Kanade.
No, za svjetske epidemiologe je bila vrlo znakovita pojava prvog
izvaneuropskog slučaja BSE-a u Japanu 2001. godine jer je to bio siguran
znak da se bolest širi i da se neće spontano zaustaviti. To istovremeno
znači da je kontaminirana stočna hrana zapravo „prošetala“ cijelim
svijetom. Nažalost, do danas je tamo zabilježeno devet novih slučajeva
BSE-a koji su svi do jednog uvezeni uglavnom kontaminiranom stočnom
hranom. Jedna narodna izreka kaže .„nemoj se smijati medvjedu na tuđim
vratima jer medvjed šeta“!
Kada je Europa gorila u srednjovjekovnim lomačama i svađala se tko je
kome „uvalio“ BSE i kada se zbog smrada izgorenog organskog materijala
po njemačkim i francuskim autocestama nije moglo disati, Amerikanci su
uživali svoj mir i trljali ruke prodavajući svoju smrznutu govedinu. Sada
je BSE pokucala i na njihova vrata. Kako će rješavati gorući problem tek
ćemo vidjeti. Opet su u velikoj prednosti jer imaju dragocjena iskustva
iz Velike Britanije, Njemačke, Francuske i Japana. Objavljivanje prvog
slučaja BSE-a u SAD-u nije moglo doći u gori čas odnosno na Badnjak koji
američka obitelj želi provesti mirno i jesti obilato s jedne, i kada je uzbuna
zbog mogućih terorističkih napada dignuta na najvišu razinu s druge
strane. Prijetnja, dakle, dolazi sa svih strana i to je najveći mogući šok
za Amerikance. Hoće li se ostvariti predviđanja i zle slutnje autora knjige
»Mad Cow US« čiji je podnaslov »Može li noćna mora stići ovamo?«.
Cijena ministričinog neopreza
U američkim uvjetima visoke urbanizacije, panika zbog tanjura mogla
bi dovesti zaposlene ljude u situaciju, da nastupi - glad. Jer bolje je biti
gladan nego poludjeti? Htio sam reći sljedeće; kada se goveđe meso
samelje, vrlo je teško utvrditi što se sve unutra nalazi pa tako teza
ministrice da od čistog mesa ne prijeti nikakva opasnost - pada u vodu.
Uostalom, to je zorno dokazano u Velikoj Britaniji. Naime, bilo je dosta
iluzija da će svi klaoničari biti tako savjesni pa da ni komadić kičmene
307
moždine ili mozga neće kontaminirati meso. Drugi golemi problem je izvoz
govedine, a prema prvim reakcijama iz svijeta posljedice bi mogle biti
katastrofalne. Naime, pored zabrane uvoza u Japanu, Taiwanu i Južnoj
Koreji, zabrane su obznanili Malezija i Singapur koji su bili veliki potrošači
američke govedine. Akcije McDonaldsa u Japanu smjesta su pale za 3%,
a najavljen je i daljnji pad. Užasan strah od moguće panike potrošača
glavni je problem ne samo ministrice poljoprivrede, već cjelokupne
američke administracije. Dokaz je tomu da su du.žnosnici Ministarstva
poljoprivrede (USDA) smjesta oti.li na konzultacije predsjedniku Bushu u
Camp David, a uzorak mozga bolesne krave vojnim avionom odnesen je
u Veliku Britaniju na kontrolu pozitivnog američkog nalaza.
Tako je krava s farme u Mabtonu, država Washington, koja je pukim
slučajem otkrivena jer sama nije mogla hodati od kamiona do klaoničke
rampe, postala okidač za lančanu reakciju koja će imati nesaglediv utjecaj
na američki način života. Prva mjera – karantena za dotičnu farmu, samo
je pokušaj da se zatvori izvor zaraze.
navodi podatak da FDA ima zabilješku iz 1997. godine sa simulacijom
širenja spongiformne encefalopatije u SAD-u iz koje je vidljivo da bi se
u sljedećih 11 godina moglo zabilježiti 299.000 inficiranih grla. Naravno,
ta se prognoza ne mora obistiniti, ali daje do znanja “što bi bilo kad bi
bilo”. Nije teško pretpostaviti da bi to moglo imati odraza i na kozmetičku
industriju koja se obilato koristila nekim sirovinama animalnog podrijetla.
Nemojmo zaboraviti da se kosti i dijelovi kože prerađuju u želatinu (koja
se koristi za izradu kapsula i raznih namirnica), masnoća se koristi pri
izradi sapuna, proteini u šamponima i regeneratorima itd.
Novi slučajevi BSE u Austriji i Sloveniji samo pokazuju nepredvidivost
kretanja bolesti i služe kao dobra opomena onima koji podcjenjuju
problem.

Na brifingu za novinare koji je organiziran u Ministarstvu poljoprivrede

SAD-a na sam Badnjak, ministrica Ann Veneman je objelodanila podatak
da je tijekom 2003. godine ukupno testirano na BSE samo 20.000 grla
goveda jer je vladalo uvjerenje kako su farme „čiste“ i da bi veći broj ko.e nastali kao posljedica sunca
testiranja zahtijevao značajno veće troškove. Tako se radilo u Francuskoj
i Njemačkoj sve do masovne pojave bolesti, a sada se na području EU-a
pregledava milijune uzoraka kako bi se otkrili skriveni slučajevi. Kritički
raspoloženi novinari pitali su kuda su otišli dijelovi ubijene krave, a ona je
odgovorila - “pa valjda tamo gdje klaonički otpaci idu - u kafileriju”. Ovaj
neoprez je skupo platila jer su počela pljuštati nova pitanja.

Autori knjige »Mad Cow US« Sheldon Rampton i John Stauber sumnjaju
u mjere koje je USDA uvela radi restrikcije uvoza i korištenja krvnog,
mesnog i koštanog brašna i smatraju to glavnim uzrokom prvog
slučaja BSE-a na području SAD-a. Oni kažu kako i danas nakon tog
gorkog saznanja da više nismo slobodni od BSE-a možete otići u bilo
koju prodavaonicu stočne hrane i dobit ćete sve što želite bez ikakvih
mogućnosti da saznate podrijetlo te stočne hrane. Tko garantira da ona
nije došla iz neke od kontaminiranih zemalja? Naravno, tamo ćete dobiti
I osušenu krvnu plazmu koja se koristi kao starter u prehrani teladi, a
može biti potencijalni izvor kontaminacije. Ako se na svakom uglu prodaje
kokain koji je službeno strogo zabranjena droga, ako ona ulazi u SAD u
tonama, zašto ne bi moglo ući kontaminirano koštano brašno? Stauber

308 309
 dr sc I. KULIER
specijalist za dojenačku i dječju
hranu (područje dijetetike),
nutricionist i tehnolog, svakako je
jedan od najplodnijih pisaca stručne
i znanstveno-popularne publicistike
u Hrvatskoj. Svojim dugogodišnjim
djelovanjem pokriva oblast od
širokog interesa za svakog čovjeka a osobito interes na relaciji hrana-
zdravlje. Objavio je preko 50 stručnih i znanstvenih radova, 12 knjiga, 2
CD-a i mnoštvo edukativnih stručno popularnih članaka koji su tiskani u
najtiražnijim novinama RH. dr Kulier je redovni član Akademije Medicinskih
Znanosti Hrvatske (područje javno zdravstvo). Do sada je objavio:
1. ENGLESKO-HRVATSKI PREHRAMBENI RJEČNIK (ilustrirani) izdanje
Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1981. To je je bio jedinstevni pothvat
za to vrijeme da se sredi nemoguća situacija u stručnoj terminologiji
prehrambene oblasti..Strana 430, tvrdi uvez, s indeksom pojmova.
2. ZNATE LI ŠTO JEDETE, izdanje Znanje Zagreb, 1986 godine, strana
470. Prva knjiga na ovim prostorima koja je sustavno objasnila opasnosti
od kemizacije u poljoprivredi tj. vezu između zaštitnih kemijskih sredstava
u namirnicama (aditivi, ostaci pesticida itd), i pojave nekih bolesti. Knjiga
daje viziju budućnosti u lancu prehrane i ukazuje na sve potencijalne
opasnosti koje proizlaze iz suvremenog načina života. Zapravo, knjiga je
prva naznaka zdravijeg načina života..
3. HRANA U SLUŽBI ZDRAVLJA, izdavač A.G. Matos, Samobor 1992,
strana 360 Od naslovne stranice pa do kraja, knjiga praktično poučava
kako se izborom namirnica može utjecati na zdravlje. Od proizvodnje na
njivi, preko prerade u industriji do kulinarne obrade u kuhinji i stola, dug
je put na kojem se svašta događa. Autor pokazuje da se na taj put može
značajno utjecati ako se raspolaže odgovarajućim znanjem. Po prvi put
upravo u ovom djelu, daje se vizija programirane (zdrave) prehrane a
daju se u prilogu i kompjutorski balansirani jelovnici. Knjiga je bogato
ilustrirana.
4. PREHRAMBENI RJEČNIK (hrvatsko-engleski) izdavač Hrvatski Farmer
Zagreb, 1994, ilustrirano, strana 760, s indeksom pojmova je svakako
310
jedno od najkompletnijih djela dr I. Kulier-a. Knjiga koja po opsegu ne
zaostaje za sličnim stranim izdanjima. Obuhvaćen je najveći dio stručne
terminologije iz gotovo svih disciplina znanosti o prehrani, pa recenzenti
nisu štedili riječi pohvale.
5. PREHRANA TENISAČA je praktični priručnik za svakog sportaša-
tenisača , koji omogućuje pravilnu (zdravu) prehranu za natjecanje i
trening. Obilje stručnih podataka, savjeta i kompjutorski balansiranih
jelovnika. Izdavač Kaiser Zagreb 1995, Strana 160
6. PREHRAMBENE TABLICE (kemijski sastav namirnica) hrvatsko-
englesko-njemačko-latinske) s indeksom pojmova, izvorima podataka i
drugim dodacima. Izdavač Hrvatski Farmer Zagreb, strana 420. U ovoj
knjizi koja je na neki način kruna autorova rada, po prvi put su načinjene
prehrambene tablice na više jezika što omogućuje brzu međusobnu
komunikaciju. Na temelju prethodnih iskustava autor je pripremio tablice
za zdravu prehranu koje se mogu uspoređivati s najboljim europskim
izdanjima.
7. SOJA NA VAŠEM STOLU. Soja je svakako jedna od najvrednijih
namirnica za koju je bez dvojbe potvrdjena ljekovitost. Knjižica dr I.
Kulier-a pruža uvid u sve najznačajnije nutricionističke elemente koji će
biti dragocjeni u trenutku kad odlučite dio crvenog mesa zamjeniti tom
grahoricom! Mladost Zagreb 1987
8. DOBRO JEDI I OSTANI ŽIV Nova knjiga na 320 stranica daje uvid
na aktualna zbivanja u kontekstu hrana-prehrana-zdravlje s atraktivnim
pristupom tipičnim za autora. On se osvrće na sve što nas očekuje u
slijedećem tisućljeću a na temelju događanja koja su nas pratila do sada
(genetska hrana, “luda” govedina, cernobilska kriza, akcident s dioksinom
itd). Premda je knjiga temeljena na autorovim člancima objavljenim u
periodu 1997-1999 godine ona uz brojne dopune i poboljšanja predstavlja
homogenu cjelinu. Knjiga je bogato ilustrirana.
9. SUPLEMENTI U PREHRANI I SPORTU originalni je pristup autora vrlo
značajnoj problematici suvremenog čovjeka – raznim dodacima koji se
sve više uzimaju bez ikakvog uvida u saznanja što to zapravo znaći! Prvi
put u nas pokrivena je ova prilično kontraverzna oblast o kojoj svatko ima
neku svoju teoriju, a športaši – posebno. Sa sebi svojstvenim stilom autor
je strogo znanstvenom metodologijom obuhvatio sve ono što je najvažnije
od vitamina, minerala, masnih kiselina, biljnih ekstrakata, preko kreatina,
311
testosterona i ginsenga pa do psiliuma i starter kultura. Na 400 strana
pravi izvor znanja o dodacima prehrani (suplementima)!
10. PREHRANA VRHUNSKIH SPORTAŠA Ako želimo generalno ocjeniti
ovo djelo, moram priznati da ono zadivljuje svojim jasnim stilom i nizom
dodatnih objašnjenja cak i onda kada su specificna područja prehrane
sportaša još nedovoljno jasna. Ogroman broj podataka koje je autor uspio
sakupiti i atraktivno prikazati, poslužit će čitatelju da pravilno primjeni
postulate prehrane na sebe ili na drugoga tj. na svog trenera. Zato se
ova knjiga može toplo preporučiti svim aktivnim sportašima i njihovim
trenerima. Naravno, da će ona biti zanimljiva i korisna i ostalim čitateljima
koje ova problematika interesira.
11. STRATEGIJA MRŠAVLJENJA U ovom opširnom djelu (470 stranica)
autor je u 12 poglavlja prikazao zaista sve što bi moglo biti važno za proces
mršavljenja i koliko je poznato to je do sada jedino djelo takve vrste u nas
pisano za najširu čitalačku publiku. Knjiga je doživjela 2 izdanja i svi su
primjerci rasprodani a bila je tema čestih radio i TV emisija. Među brojnim
poglavljima, jedno od najzanimljivijih jest “emocionalni izjelica” Izdavač
Impress Zagreb 2003
12. JELOVNICI ZA MRŠAVLJENJE ima 120 stranica i sadrži odgovore na
ključno pitanja: kako svaki dan napraviti jelovnik i uspješno mršaviti.
Dijeta dr Kulier-a bazira na pouzdano utvrđenoj činjenici da 1250 kcal/
dnevno osigurava trajno mršavljenje tempom od 0,5 kg/tjedno bez
opasnosti za zdravlje. U usporedbi s drugim dijetama (ima ih preko 200)
Kulier-ov režim mršavljenja spada u najradikalnije jer ispod toga je tzv
“drastična” dijeta koja nikako ne doprinosi zdravlju. Dakle, svi su jelovnici
u ovoj knjižici složeni na toj osnovi (doručak + ručak + večera + dodatni
obroci = 1250 kcal). To međutim ne znači da vi te granice ne možete
pomaknuti prema naprijed ili natrag što može ubrzati ili usporiti proces
mršavljenja. Knjižica se može nabaviti na tel 1 6688 611!
s preko 100 originalnih recepata data je prilika svakom korisniku da sam
sebi odredi okvir te da počne mršaviti kako zbog zdravlja tako i izgleda.
To je tzv dijeta u šlapama tj korisnik sve rješava uz svoj PC. Osobito
se istiće centralni dio tj “generator jelovnika” pomoću kojeg svatko sebi
može urediti doručak, ručak i večeru s točno određenim brojem kalorija.
Privatno izdanje 2005 godine. Design Novena Zagreb
OSTALE REFERENCE:
Pored navedenog dr I. Kulier je bio 15 godina znanstveni suradnik
Istraživačkog instituta Plive (specijalna dijetetika), predavač za treći stupanj
polaznika na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu i na Medicinskom
fakultetu u Splitu..Bio je član povjerenstva za suplemente Ministarstva
zdravstva RH i odbora za prehranu Akademije medicinskih znanosti u
Zagrebu..Također, član je stručnog tima podgrupe za dodatke prehrani u
povjerenstvu za pregovore s EU
Početkom 1997 godine prvi je u Hrvatskoj utemeljio web stranice pod
nazivom “Zdrava hrana & prehrana” , “Zdravlje” i “Prehrana sportaša”
koje su do danas ostali kao uzor za edukaciju mladih korisnika interneta.
Autor je jedan od inicijatora “mediteranske prehrane” o čemu je održao
niz predavanja i okruglih stolova. Suradnik je portala Coolinarika, Celulit,
Gastronaut.

13./ CD-ROM “Tajne zdrave prehrane” je prvo uspješno lansiranje svih

relevantnih podataka o vrijednosti hrane na elektronskom mediju (analiza
preko 800 namirnica) koji omogućuju svakom korisniku PC-a da se odredi
prema namirnicama i da pokuša kontrolirati sve ono što tijekom dana
stavlja u usta. Privatno izdanje 2004 godine. Design Novena Zagreb

14. CD-ROM “Mršavljenje bez torture” Nakon prvog CD-a slijedi drugi još
bolji tj sve o mršavljenju na jednom mjestu. U 17 poglavlja bogato ilustriranih

312 313