VRSTE VERSIFIKACIJA

1. KVANTITATIVNA VERSIFIKACIJA
(ANTIČKA, KLASIČNA, METRIČKA
VERSIFIKACIJA)
Također se naziva antičkom, klasičnom ili metričkom versifikacijom.
Razvila se u starogrčkoj poeziji, i koristila u latinskoj poeziji. Stihovi
su se pjevali ili govorili na način da su se mogli razlikovati dugi i
kratki slogovi. Temelj ritmičke organizacije bila je pravilna izmjena
dugih i kratkih slogova, pri čemu je dugi slog trajao dvostruko duže
od kratkoga. Dugi slog naziva se arza, traje dvije mòre, a označuje se
znakom makrón "—". Kratki slog naziva se teza, traje jednu mòru, a
označava se znakom breve "∪" .Osnovna ritmičko-melodijska
jedinica naziva se akcentska stopa, i sastoji se od dvaju ili više
slogova. Postoji tridesetak vrsta stopa:

 prihij ∪ ∪
 trohej ili horej — ∪
 jamb ∪ —
 spondej — —
 daktil — ∪ ∪
 amfibrah ∪ — ∪
 anapest — — ∪
 tribrah ∪ ∪ ∪
 molos — — —
 kretik — ∪ —
 bahkej ∪ — —
 palimbahkej — — ∪

Prema broju i vrsti stopa određivale su se vrste stihova, nazvane

uglavnom prema broju stopa:

 tetrametar - stih od četiri stope

 heksametar (šestomjer) - stih od 6 stopa, tvori se od jednog
daktila i jednog spondeja ili troheja
2. SILABIČKA VERSIFIKACIJA
Temelj ritmičke organizacije čini načelo nizanja stihova jednake
duljine, tj. stihova s jednakim brojem slogova u svakom stihu. Ovaj se
oblik versifikacije pojavljuje od srednjeg vijeka, a veže se uz pojavu
književnosti na narodnim jezicima. Dužina i kratkoća u tim jezicima
nemaju isto značenje i ulogu kao u starogrčkom ili latinskom jeziku.
Pri ritmičkoj organizaciji stihova važno je načelo istog broja slogova u
svakom stihu, i pojava cezure (stanke) u duljim stihovima. Silabička
versifikacija vrste stihova razlikuje prema broju slogova i položaju
cezure. Prema tome razlikujemo osmerac, deseterac, dvanaesterac, ...
Važna je i rima, koja pomaže ritmičkoj organizaciji stihova.

Cezura je u antičkom pjesništvu odmor u stihu uvjetovan tehnikom

daha kod pjevanja ili govorenja stihova. U modernom pjesništvu,
cezura je stalna granica među rječima iza nekog sloga koja dijeli stih
na manje dijelove.

3. TONSKA VERSIFIKACIJA ( AKCENATSKA,

KVALITATIVNA)
Na temelju uvjerenja kako je za stih važna pravilnost između
naglašenih i nenaglašenih slogova, stvoren je tonski sustav
versifikacije, koji u obzir uzima isključivo broj i raspored naglasaka u
stihu, dok broj nenaglašenih slogova može varirati.

4. SILABIČKO-TONSKA VERSIFIKACIJA
Silabička i tonska versifikacija često se povezuju u sustav u kojem i
broj slogova, ali i raspored naglasaka imaju jednako vrijednu ulogu.