Sadržaj

Uvod.................................................................................................................... 1
1.MEĐULJUDSKI KONFLIKTI............................................................................... 2
1.1. Komponente (sastavni djelovi) konflikta............................................................. 2
1.2. Negativna stajališta o konfliktu......................................................................... 4
1.3. Pozitivni pristupi konfliktu............................................................................... 5
1.4. Metafore čine razliku....................................................................................... 5
1.5. Pozitivne metafore............................................................................................7

2.PRIRODA KONFLIKTA........................................................................................ 8
2.1. Definicija konflikta...........................................................................................8
2.2. Interferencija................................................................................................... 9
2.3. Destruktivni konflikt: Individualna komunikacija.................................................. 9

3.STILOVI (VRSTE) i TAKTIKE....................................................................10

3.1. Priroda stilova (vrsta) i taktika........................................................................ 10
3.2. Aktivnost i pasivnost.................................................................................... 10
3.3. Izbjegavanje............................................................................................... 10
3.4. Petlja izbjegavanja ili kritiziranja.................................................................... 11
3.5. Taktike izbjegavanja..................................................................................... 11

ZAKLJUČAK............................................................................................... 12

LITERATURA............................................................................................. 13
Uvod

Tema rada „Međuljudski konflikti“ pri samom nazivu možemo znati o čemu se radi. Naime,
radi se zapravo o nečemu svakodnevnom u našem životu, nešto bez čega ne možemo, nešto
što nam je usađeno u prirodi jos od samog postojanja.
U ovome radu pokazat će se zašto je proučavanje konflikta tako važno za sve nas, kako svatko
od nas ima osobni profil koji djeluje na konflikt, te iskazuje negativna i pozitivna stajališta
konflikta i pokazuje kako naše osobnosti i metafore radi konflikta utječu na nas.
Također ovdje se predstavlja definicija konflikta, pokazujući kako svaki od elemenata počinje
djelovati na spor oko konflikta. Zatim razmatra negativne i destruktivne procese koji izbijaj u
konfliktnim situacijama, završavajući sa riječima ohrabrenja o tome što mi možemo učiniti u
našim nastojanjima. Ulazi u srž samog konflikta, iznoseći na sadržaj, odnos, identitet te
proceduralna pitanja koja se pojavljuju.
Zatim uvelike naglašava moć, pokazujući kako nas naše uobičajene pretpostavke o moći,
zapravo nas uvlače u klopku destruktivnih konflikta.
Pokazuje kako promjeniti konflikte pomičući ih u središte djelovanja između izbjegavanja i
eskalacije. To pomaže u prepoznavanju osobne filozofije, kretanje kroz situacije koje su
ispunjene ljutnjom i završava pokazivanjem kako imati konstruktivne interakcije.
1.MEĐULJUDSKI KONFLIKTI

1.1. Kompomente (sastavni djelovi) konflikta

Konflikt je prirodna i društvena pojava, zastupljena u u svim životnim situacijama i

momentima, uvijek je prisutan i sa jedne strane fascinira, dok sa druge izluđuje svojom
učetalom pojavom. To je zapravo prirodna ljudska aktivnost koju čovjek nosi sa sobom i mora
da se bori kroz sve životne situacije. U mnogim situacijama dolazi do konflikta gdje god ljudi
komuniciraju, počevši od obitelji, pa do običnih izlazaka, na poslu, u gotovo svim ljudskim
sverama konflikt se pojavljuje. Konflikt je zapravo izražena borba između dvije ili više strana,
koje uočavaju korisne ciljeve, oskudne resurse i uzajamno djelovanje od drugih u postizanju
njihovih ciljeva. Ljudi se inače uključuju u konflikte radi ciljeva koji su za njih od neke
važnosti. Postoje dvije vrste konflikta, a to su:
1. destruktivni konflikt se odnosi na više učesnika koji su nezadovoljni ishodom konflikta i
misle da im je upravo to posljedica njihovog gubitka, a čimbenika može biti mnogo.
2. Konstruktivni konflikt je zapravo prepoznavanje zdravih konflikata iz prošlosti u sadašljem
životu te one koji će se dogoditi u budućnosti i samim tim je potrebno izgraditi destruktivni
konflikt koji može imati glavnu ulogu u razvoju zdravog prijateljstva, romantičnih odnosa,
radnih odnosa i drugih.
Konflikt nastaje prirodno u svim sverama i vrstama okruženja. Na globalnoj razini, narodi se
neprestano imaju konflikte, da li da se radi o diplomatskim ili pak vojnim opcijama.
Povećanom globalizacijom, narodi među sobom postaju sve više ovisni, pa i samim tim dolazi
do konflikata u raznim aspekatima. Sa uskoga gledišta i mjesta, gledajući gradove, mnogo
nerovoznih stiuacija ima žarište u gužvi, čekanju, tipa zakrčeni putevi, prenatrpanost na
radnim mjestima, u studenstkim domovima, prenatrpana parking mjesta i sva ta buka koja nas
okružuje zapravo stvaraju veliki stres i osjećaj nestašice prostora i privatnosti. Jedna od
današnjih svakodnevnih čimbenika koja po svemu sudeći i najjače djeluje na današnje društvo
i koje uvjerljivo donosi mnogo konflikata raznih tipova, jeste ekonomska i socijalna struktura.
Jedan od primjera je da se što više studenata koji žele postići nešto i živjeti samostalno,
vraćaju doma kod svojih roditelja zbog nemogućnosti istog. Oduvijek su se društva bavila
konfliktima, ali niti jedan znanstvenik do sada nije uspio otkriti društvo koje je u potpunosti
oslobođeno konflikta. Obiteljski odnosi su jedna od najintenzivnih svera života za
proučavanje i riješenje konflikta. Depresija je jedan od rezultata dobivenih od konflikata, koje
mnogo utječu na svakondevni privatni i poslovni život, te donosi enormne gubitke u istim.
Kada se ljudi suoče sa konfliktom ili više njih, većina njihove energije je upućenja u emocije i
razmišljanje koje je povezano sa tim konfliktom. Ljudi od toga mogu biti ljuti, u strahu,
ogorčeni, po stresom, beznadni i slično. Ako se konflikti ne riješavaju u skorijem periodu,
dolazi po povećanja šansi za što većom depresijom i emocionalnim teškoćama. U obiteljima u
kojima su parovi u čestim konfliktima, najčešće su prouzrokovali alkoholizam, privatni i
ekonomski razlozi.1

1
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
Sasvim je normalno da parovi imaju konflikte ili nesporazume do određene granice, ali
upravljanje konfliktom i normalizacijom, ključ je za uspješnu vezu ili brak.
Za neke bračne parove, nesuglasice mogu trajati vrlo kratko, dok kod nekih mogu potrajati i
po nekoliko dana. Parovi koji u konflikt ulaze lagano, izglade stvari oko kojih je došlo do
konflikta, manje se opterećuju, izbjegavanju međusobno kiritziranje i okrivljavanje te
suzdržavaju se udariti tamo gdje najviše boli. Roditeljski konflikt ima direktan i mnogo
negativan utjecaj na djecu. Za primjer, većima međuroditeljskih konflikata vode tome da
očevi daju konfuzne i prijeteće zapovijedi svojoj djeci.
Djeca koja potječu iz konfliktnih porodica vide konflikt kao agresivan i imaju velike
probleme u ponašanju, te su u školi manje pokazuju i imaju manja postignuća.
Djeca izložena strožoj disciplini, imaju veće šanse da budu agresivna, hiperaktivna,
pribjegavaju povlačenju, imaju somatske probleme, te im se pokazuju depresivni simptomi.
Cjelokupna obiteljska atmosfera i odnosi u njoj, ovise od stupnja konflikta i sa kojom vrstom
konflikta dolazi u iskustvo.
Bračni konflikt svakako utječe na roditeljstvo, prilagođenost samog djeteta, probleme sa
dječijom privrženosti roditeljima, te konflikt roditelja i djece.
Odrasli i djeca koji si bili nažalost fizički ili seksualno zlostavljani, imaju velike poteškoće u
kasnijim konfliktima, no međutim to nije moguće generalizovati, jer mnogi od žrtava kroz
život pokazuju veliku izdržljivost i žilavost te uspješnost usprkos užasnom zlostavljanju.
Inače na zalostavljanje uobičajene reakcije su hiperbudnost odnosno poteškoće u opuštanju ili
smirivanju, povačenje sa prvim znakom tenzija te asocijalnost.

Na kraju krajeva, priločno je dobro demonstrirano, da roditeljski konflikti mogu dugoročno i

štetno da nanesu ozbiljne posljedice koje će se kasnije sve više izražavati na djeci koja se
nalaze učestalo u takvim situacijama. Jedno od mjesta učestalijih konflikata je radno mjesto,
gdje mogu negativno utjecati na razvoj poslovne karijere.

Neriješeni konflikt na radnom mjestu ima dalekosežne negativne posljedice koje idu iznad
principijelnih strana. Ignoriranje konflikata na radnom mjestu, daje prostora destruktivnim
snagama mogućnost smanjivanja produktivnosti, te se samim tim konflikt širi dalje na druge i
dovodi do oslabljenog morala.2

2
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
1.2.Negativna stajališta o konfliktu

Postoji nekoliko poznatih kulturnih oblika predstavljaju prilično jasnu sliku o tome kako su
mnogi od nas odgojeni da razmisle o konfliktu. Roditelji često govore svojoj djeci, ''Ukoliko
ne možete reći ništa lijepo, nemojte uopće ništa govoriti'', „Izaberite nekoga sebi jednakog“
''Nemojte udarati djevojčice'', ''Nemojte narušavati slogu u ekipi“, ''Bolje da se o djeci vidi
nego čuje'' „Ponašajte se u skladu sa svojom dobi'' ''Budite muškarac, uzvratite napad''.
Sve ove izreke daju malo filozofije o konfliktu, u pogledu s kim se boriti, sa dopuštenim
ponašanjem u konfliktu, kada se uključite u konflikt i snagu riječi konfliktnog ponašanja. Sve
ove izreke čine pretpostavke koje nisu od pomoći osobi koja želi naučiti da sprovodi
produktivno konfliktno ponašanje. Kada ljudi imaju jasnu sliku o konfliktu, oni je često
interpretiraju kao destrukcija, tjeskoba, prijetnja, ljutnja, napetost, duševna bol, nesporazum,
otuđenje, bol, neprijateljstvo, nasilje, beznadnost, rat, nadmetanje, stres.
Mnogi ljudi gledaju na konflikt kao aktivnost koja je u potpunosti negativna i kvalitetu koja se
ne može kompenzirati odnosno izgladiti i riješiti.
Potencijalno pozitivnih karakteristika konflikta su:
1. „Harmonija je normalna, a konflikt je abnormala“.
U ovom terminu konflikt je opisan kao cinički odnosno onaj koji se penje i pada. Konflikt
ovdje prati sistem plime i oseke.
2. „Konflikti i nesporazumi su ista pojava“.
Često ljudi u konfliktima uvjeravaju jedni druge da je sve ustvari samo nesporazum. Problem
poređenja konflikta i nesporazuma je da ljudi djeluju tako što predstavljaju konflikt kao samo
nesporazum te da se on može i treba biti riješen postizanjem boljeg razumijevanja ili bolje
komunikacije. Oni zahtijevaju više od pojašnjenja ili pažljivijeg slušanja.
3.“ Konflikt je rezultat osobne patologije“.
Konflikt je često opisan kao ''bolestan'', a učesnici konflikta mogu biti predstavljeni kao
neurotični, neprijateljski raspoloženi, gnjavatorski, paranoidni, antisocijalni. U proučavanju
konflikta, ljudsko ponašanjeje to koje se treba gledati a ne njihovi personaliteti. Sam proces
konflikta ne bi trebao biti gledan kao patološki, jer ljudi se upuštaju u konflikt zbog samim
sebi razumljivih razloga.
4.“Konflikt nikada ne treba eskalirati“.
Upravljanje konfliktom uključuje da se napravi dovoljno buke da bi se on čuo i da se konflikt
učini dovoljno velikim da bi se on vidio. Najproduktivniji izbor je da privremeno napravimo
konflikt većim tako da se može vidjeti, da se njime može pozabaviti i da mu se pridoda
važnost.
5. „Upravljanje konfliktom treba biti pristojno i uredno“
Pretjerano lijepa komunikacija bilo koje vrste osigurava manjak autentičnog izmjenjivanja.
Privatni argumenti rijetko kada imaju potporu javnosti i javnim standardima. Kada se konflikt
pojačava i povećava, konverzacija postaje sve manje uredna, jasnija. Dobar konflikt nije
nužno lijep, premda što više ljudi koristi produktivnu komunikaciju, jer je vjerojatnije da će
konflikti riješiti probleme i pomoći da odnos napreduje.
6.“ Ljutnja je emocija koja prevladava u interakciji konflikta“
Pogrešno shvatanje je da primarna emocija udružena sa konfliktom jeste ljutnja ili
neprijateljstvo. Mnoge emocije prate konflikt. Mi smo više upoznati sa oštrim, ljutitim,
razarajućim osjećanjima koja prate konflikt nego sa bolnim, samotnim, tužnim, tjeskobnim,
razočarajućim, neizvjesnim, punim krivnje, i bespomoćnim osjećanjima.3 Odrasli nisu
ohrabreni u našem društvu da priznaju strahove, gubitak, osjećaje napuštenosti i usamljenost.
U konfliktu emocionalna veza između ljudi je polomljena. U iskustvu teške duševne boli,

3
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
ljudi se okreću izbjegavanju, ogorčenju, srdžbi, poricanju, ili osveti.
7. „Postoji jedan ispravan način da se riješe razlike“
Ljudi nastoje rješavati sporove i nesuglasice na nekoliko načina, a to su: svađom, glasanjem,
parničenjem ili apeliranjem na razne autoritete. Ponekada najbolji metoda za rješavanje
sporova nije očigledan, što vodi do borbe oko toga kako se boriti. Radije nego da se na njega
gleda kao na trošenje vremena, konflikt se treba promatrati kao višeslojan.

1.3. Pozitivni pristupi konfliktu

Mnoga društva, izražavaju kontradiktorne poglede na konflikt. Zbog toga mnogi odrastaju sa
konfuznom perspektivom o tome kada je konflikt od pomoći ili kada se treba izbjegnuti.
Djeca mogu primati konfuzne poruke o njihovom ponašanju u konfliktu.
Jedni od primjera su „sportovi su u redu, ali nasilje van sportskih okvira nije“, „konflikti sa
sebi jednakima su u redu ukoliko netko na vas navali i ako ste dječak, ali drsko odgovaranje
roditeljima kada oni navale na vas nije u redu“.
Pozitivna stajališta o konfliktu su: uzbudljiv, intiman, koji ojačava, hrabar ,od pomoći ,koji
razjašnjava, koji potiče oportun, koji proizvodi rast, koji obogaćuje, kreativan, koji unosi
energiju. Konfliktu se može pristupiti sa potencijalno pozitivnog stajališta.
1.“Konflikt je neizbježan zbog toga konstruktivni način pristupa konfliktu je kao ''životna
činjenica“.
Ljudi često krive druge radi konflikta. Ukoliko se može prihvatiti da je konflikt neizbježan,
može se doći do smirenosti i upotrijebiti vještine za rješenje problema, radije nego da se
povećaju napori za okrivljavanje i izbjegavanje nekoga.
2.“ Konflikt služi funkciji ''iznošenja problema na stol“.
U intimnim odnosima, konflikt može dokazati da postoje problemi koji se trebaju riješiti.
Kada parovi izjavljuju o visokoj razini ozbiljnosti problema, oni će se najvjerojatnije razvesti
a i mnogo puta u odnosima kod parova, konflikt nastaje oko podjele rada.
3.“ Konflikt često pomaže ljudima da se udruže zajedno i da razjasne njihove ciljeve“.
Mnogo puta ljudi nastavljaju raditi stvari na svoj način sve dok se konflikt ne dogodi. Kada se
konflikt pojavi, oni moraju odlučiti koji su njihovi prioriteti, i kako da koriste svoje resurse.
4.“ Konflikt može funkcionirati da isprazni našu kivnju pomogne ljudima da razumiju jedan
drugoga“.
U konfliktu pojedinac ne može nastaviti ići naprijed kao da je njegovo vlastito stajalište i
jedino. Premda može biti težak, konflikt može pomoći ljudima da obrate pozornost na druga
gledišta.4

1.4. Metafore čine razliku

Metaforični i jezik mašte posve ispunjavaju svakodnevni govor u neformalnim, formalnim,
govornim i pisanim kontekstima. Kada ljudi spontano opisuju konflikt kao nešto drugo, oni
koriste metaforu, što je način usporedbe jedne stvari sa drugom da se govori o tome kao da se
radi o drugoj stvari ili procesu. Konflikt donosi tako jake osjećaje da metaforična analiza i
procesa konflikta i specifičnih konflikta, pomaže u razumijevanju, intervenciji i trajnoj

4
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
promijeni. Način na koji se konflikt karakterizira metaforično stvara izvjesnu percepciju
onoga što se može dogoditi, što će se dogoditi, što bi se trebalo dogoditi.

„Metafore dobitka ili gubitka“

Mnoge slike i izrazi konflikta bacaju tako negativan ton na proces da je kreativnost prigušena.
U konfliktima ove prirode, što jedna osoba dobije, druga osoba nužno izgubi.
Konflikti koji se promatraju na ovaj način generalno se nazivaju konflikti dobitka-gubitka ili
destruktivni konflikti. Jedan od glavnih razloga zašto konflikt unosi tako mnogo emocije je
što ljudi pretpostavljaju da imaju tako mnogo tako za izgubiti.
„Konflikt je ratoboran i nasilan“
Konflikt se često karakterizira kao sukob odnosno bitka. Kada je konflikt zamišljen kao
ratoboran, izvjesni postupci se čine prirodnim, odnosno posljedice postupaka se umanjuju.
Ratna metafora utječe na cjelokupnu percepciju konflikta. Obje i strane koje dobivaju i strane
koje gube se osjećaju nepotpuno: pobjednici žele više moći, a gubitnici učvršćuju svoju
obranu za slijedeći napad. Dugotrajno korištenje vojnih ili nasilnih metafora ozbiljno
ograničava kreativno rješenje problema.
„Konflikt je eksplozivan“
Fraze kao ove pokazuju percepciju konflikta kao onog koji je sačinjen od zapaljivih materijala
odnosno osjećaja, pitanja koja stoje na obaraču točnije čekaju da se aktiviraju i paljenja
eksplozije koja kada jednom počne, ne može se više zaustaviti. Ljudi često kažu da oni
''eksplodiraju'' kada reagiraju na događaj. Metafora eksplozije ograničava kreativnost u
konfliktu zbog toga jer je jedini način koji učesnici mogu zamisliti da riješe pitanje.
„Konflikt je sudski postupak“
Zakonski sustav pruža reguliran, zajednički prihvaćen sistem za upravljanje socijalnim i
društvenim konfliktom. Sistem se razvio nakon stotinu godina i služi dobro našoj kulturi na
mnogo načina. Sudovi održavaju jasno prikazane procese, temeljeći odluke na zakonu i
presedanu. Malo sudskih postupaka rješava temeljna pitanja u konfliktu u osobnim odnosima.
„Konflikt je borba“
Ljudi doživljavaju konflikt kao beznadnu ili tešku borbu kao da se nalaze na brodu koji tone
bez čamca za spašavanje. Ponekada se konflikt izražava kao borba moći ili pak borba da se
''podigne netko''. Metafora ''konflikt kao borba'' implicira da proces oduzima puno
emocionalne i fizičke energije, a može se zbilja okrenuti da se izjalovi.
„Konflikt je čin prirode“
Konflikt je izražen kao negativna prirodna katastrofa ili kao prirodni čin koji se nije u stanju
kontrolirati, kao što su tornado, uragan, lavina, poplava, zemljotres ili vatra koja bijesni izvan
kontrole. Najbolji bi po tom pitanju bilo izbjegavati konflikt, pošto se nikakav pozitivan ishod
ne može očekivati.
„Konflikt je životinjsko ponašanje“
Ljude se može nazvati ''tvrdoglavi kao mazge'' ili opisati kao ''dupeglavci'' ili veoma čestom
frazom konflikt se naziva ''zološki vrt''. Mogu se čuti i fraze kao ''iščupati mu grkljan'',
''hodati okolo pokunjene glave'', ''uobraženo koračati'' ili upasti u ''krvožedno proždiranje.''
„Konflikt je nered“
Druga slika konflikta je da je konflikt nered ili smeće.5 Neredima je teško upravljati zbog toga
jer se oni šire okolo na druga područja i ne može ih se lako obuzdati bez da se ne napravi još
veći nered. Konflikt nereda obično znači onaj koji je pun osobnih, emocionalnih dodataka.
Ukoliko je suprotnost nerednom konfliktu čista ili otvorena, ona koja uključuje samo
činjenice i razumnost radije nego neredna osjećanja, onda jedna strana konflikta može biti
riješena.
„Konflikt je komunikacijski slom“
Slom u komunikaciji je jedan od najpopularnijih označavanja konflikta. Ljudi često
komuniciraju jasno u konfliktnim interakcijama, samo da dođu do zaključka da se oni nalaze
u nesavladivom konfliktu.6

1.5.Pozitivne metafore
„Konflikt je pregovarački stol“
Pristup konfliktu je pokazan kroz primjer zajedničke metafore ''stola''. Struktura i procedura
konflikta ovise o stolu kao centralnom obilježju. Ovi stvarni ili zamišljeni stolovi pružaju
informacije o tome tko će biti učesnici konflikta, kako će oni nastupati i kako će oni zauzeti
mjesta u odnosu jedni prema drugima. Stol je prostorna metafora koja definira odnose. ''Ispod
stola'' se odnosi na skrivene ili tajne dogovore. Rješenje konflikta ostaje teško ako ljudi
''pregovaraju za neravnim stolom''. Ljudi mogu metaforički sjediti za nejednakim stolom ako
nemaju vještina za pregovaranje, ako dolaze iz manje dominantne kulture, imaju nejednake
pozicije unutar organizacije, ili nemaju slobodu da dođu i odu od ''stola''.

„Konflikt je plima“
Druga pozitivna metafora za konflikt je plima. Plima opada i raste unutar predvidivih
parametara koji se temelje na fazama mjeseca, klimatskim uvjetima, obličju obalne linije, i
strujama iz oceana. Plime mogu biti destruktivne, ali one također znaju izbaciti hranu i
neočekivan ploveći teret, ponekad čak i blago. Razmišljanje o konfliktu kao plimnom ritmu u
odnosima može pomoći u smanjenju straha. Ukoliko je odnos jednak i od povjerenja, konflikt
će razviti svoj vlastiti ritam koji neće odnijeti temelj odnosa. Konflikt će padati, ali će i rasti.
„Konflikt je ples“
Još jedna pozitivna predožba konflikta je ples. U plesu svi učesnici moraju naučiti kako blizu
i kako daleko se praviti pomake, kako da reguliraju razdaljinu, kada usporiti, a kada ubrzati,
kako održavati kontakt sa partnerima, gdje će oni biti, i kako završiti ples. Plesanje može biti
energično, stimulirajuće i razveseljavajuće. Ples može dati kolaborativne slike konflikta na
kojem se gradi.
„Konflikt je vrt“
Ako se na konstruktivni konflikt može gledati kao na vrt, mogu se doživjeti mnogi pozitivni
rezultati. U ljudskim odnosima, ljudi uče da ostave mjesto radi drugih, da im daju prostora da
rastu i da uzgajaju kompatibilne i zdrave vrste zajedno. Ljudskim odnosima, posebno ako je
5
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
6
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
konflikt u skorije vrijeme bio dio okoline, je potrebo vremena da rastu sporo, da se oporave
od stresa, i da pusti korijenje.

„Rješenje konflikta kao pravljenje popluna“

U novije vrijeme, pravljenje popluna je bilo proučavano kao oblik umjetnosti koju su uvele
žene. Jedna metafora koju mnoge žene kazuju je slika pravljenja popluna ili krpljenja odnosno
sastavljanja rješenja. Mnogi pojedinci rade zajedno da tvore nešto lijepo i korisno. Društvene
grupe su napravile poplune za projekte „SIDE“, za aktivnosti pomoći i prikupljanje novca za
razne programe. Poplun može biti metafora za konstruktivno rješenje konflikta.7

2.Priroda konflikta
2.1.Definicija konflikta

Svi međuljudski konflikti, bilo da se događaju između članova obitelji, učenika i nastavnika,
uposlenika i supervizora ili grupa, imaju određene zajedničke elemente. Konflikt se
definitivno predstavlja kao situacija dobitka i gubitka. Konflikt nastaje kada se razlika između
dvije ili više ljudskih potreba promijeni kod barem jedne osobe da bi se njihov angažman
nastavio i razvijao. Konflikt je ponekad ali ne uvijek popraćen ljutnjom ili jakim emocijama.
Konflikt je izražena borba između barem dvije ovisne strane koje uočavaju sebi korisne
ciljeve, oskudne resurse, i uzajamno djelovanje od drugih u postizanju njihovih ciljeva. U
međuljudskim konfliktima, ljudi reagiraju kao da istinski postoje različiti ciljevi, da nema
dovoljno nekog resursa, a druga osoba ustvari dolazi do nečega što se jako cijeni od strane
onoga tko to zapaža. Intrapersonalni konflikt je interna napetost koja stvara stanje
podvojenosti, konfliktnog internog dijaloga, ili nedostatka rješenja u nečijem razmišljanju i
osjećanju. Često komunikativno ponašanje se lako identificira sa konfliktom, kao što je kada
se jedna strana otvoreno ne slaže sa drugom. Intrapersonalni konflikt je interna napetost koja
stvara stanje podvojenosti, konfliktnog internog dijaloga, ili nedostatka rješenja u nečijem
razmišljanju i osjećanju prati interpersonalni konflikt. Interpersonalna borba je izražena
izbjegavanjem. Komunikacija i konflikt su bratski povezani. Kako netko komunicira u
konfliktnoj situaciji ima duboke implikacije na preostali učinak tog konflikta. Najizraženije
borbe postaju aktivirane događajem koji ih pokreće. Strane u konfliktu se angažiraju u
izraženu borbu i uzajamno djeluju jedna na drugu zbog toga jer su međuovisne. Strateški
konflikt je konflikt u kojem strane imaju izbora pošto su suprotstavljene konfliktu u kojem je
moć tako različita da zapravo nema izbora. Strane u strateškom konfliktu, zbog toga, nisu
nikada u potpunosti neprijateljske i moraju imati međusobne interese, čak i ako interes samo
održava konflikt. Ljudi se obično uključuju u konflikt radi oko ciljeva za koje poriču da su
ima važni. Visoki ciljevi su životna činjenica. Mnogo puta ljudi su apsolutno uvjereni da oni
imaju oprečne ciljeve i ne mogu se složiti u bilo čemu da nastave zajedno. Resurs može biti
definiran kao ''bilo koja pozitivno uočena fizička, ekonomska ili socijalna konzekvenca''. U
međuljudskim borbama dva resursa često uočena kao oskudna su moć i samopoštovanje.
Ljudi u konfliktu obično uočavaju da oni imaju suviše malo moći i samopoštovanja, a da

7
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
druga strana ima previše.8

2.2. Interferencija
Interferencija je potrebna da bi se ispunili uvjeti za konflikt.
Ljudi koji su uzajamno jedni od drugih ovisni, imaju nekompatibilne ili nerealne ciljeve i žele
isti resurs, oni nisu u stanju ispuniti sve uvjete za konflikt.
Ukoliko se prisutnost jedne osobe miješa sa željenim postupcima, konflikt se pojačava.
Konflikt je povezan sa blokiranjem, osoba koja čini blokiranje je uočena kao problem.9

2.3. Destruktivni konflikt: Individualna komunikacija

Interakcija konflikta može biti produktivna ili destruktivna zavisi od mnogo čimbenika,
uključujući i kontekst u kojem se on događa i vrste te načina komunikacije koje se koriste.
Konflikti su potencijalno skupi za sve strane koje se nalaze u njemu, a takvi troškovi mogu ne
biti od koristi ukoliko se iz konflikta dobije odgovor prije nego se postigne neka vrsta
dogovora. Ukoliko su svi učesnici nezadovoljni sa ishodima konflikta i misle da su izgubili
kao posljedica toga onda se konflikt klasificira kao destruktivan. Često strane ne mogu
predvidjeti za vrijeme konflikta da li će se on okončati kao destruktivan ili konstruktivan
konflikt. Postoje 4 komunikacijske prakse koje se mogu interpretirati na sljedeće načine:
„Kritičan početak stvara atmosferu za bilo kakav konflikt“
Prvi trenuci konfliktne interakcije mogu stvoriti prizor za konstruktivan ili destruktivan
konflikt. Mnogo puta, jedna osoba će kritizirati da zadobije pažnju druge osobe, da pokaže
kako se grozno ona ili on osjeća, da pokuša učiniti konflikt dovoljno važnim da se riješi, ili da
dadne oduška frustracijama ili očaju. Ipak nijedan od ovih razloga nije dovoljno dobar razlog
da se započne konfliktna interakcija sa kritikama, nego da se riješi blagom kritikom odnosno
prigovorom.
„Defenzivnost karakterizira destruktivan konflikt“
Kada ljudi koriste defenzivnu komunikaciju, oni komuniciraju želju da zaštite sebe od bola,
straha, osobne odgovornosti ili nove informacije. Kada defenzivnost prevladava, mnogi
destruktivni ishodi se događaju, kao što su borbe moći, dosada, nedostatak šale i radosti,
kronična svađa, emocionalna bol i udaljenost, i želja za osvetom. Metafora za konflikt koja je
temelj potrebe za obranu, negativna metafora, rata ili napada.
„Neprobojni zid se događa kada se jedna osoba povlači iz interakcije“
Kada su ljudi uključeni u konverzaciju oni daju sve vrste neverbalnih migova, kao i onih
verbalnih, koji pokazuju njihovu uključenost i djelovanje unutar konverzacije.
Oni daju direktan pogled, kimanje glavom, promjene u izrazu lica, kratke vokalizacije i
slično.
Oni koji stvaraju neprobojni zid pokazuju na svaki mogući način da oni nisu ''tamo'' točnije
pribjegavaju komunikaciji i otvorenosti.
Oni bace samo letimičan pogled da vide što druga osoba radi i onda odvraćaju pogled,

8
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
9
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
održavaju krut vrat i ukočene crte lica te pokušavaju sakriti što misle i osjećaju. Neprobojni
zid je više od izbjegavanja konflikta. Neprobojni zid može također značiti odbijanje da se
angažira u temi, bez obzira na to kako druga osoba započinje razgovor.
„Omalovažavanje doprinosi destruktivnom konfliktu“
Omalovažavanje često uključuje neugodnu vrstu ruganja, podcjenjivanja, neprijateljskih
ispravaka i neverbalnih izraza omalovažavanja.
Mnogo puta smo čuli ljude da kažu prave riječi ali sa izrazom omalovažavanja, to vodi do
destruktivnije komunikacije.
Često je omalovažavanje popraćeno sarkazmom, izvrgnutim podsmjehom i izravnim
neprijateljskim šalama. Omalovažavanje nije nikada opravdano u dugoročnom, važnom
odnosu, jer djeluje kao moćni napad na osobnost drugih.10

3.Stilovi (vrste) i taktike

Oblici stila se razvijaju kroz čitav život neke osobe, a temelje se na složenoj mješavini
genetike, životnog iskustva, obiteljske povijesti, i osobne filozofije.
Kod odrasle osobe, osnovna orijentacija prema konfliktu normalno funkcionira.
Konstruktivno upravljanje konfliktom ovisi o sposobnosti da se izabere iz širokog repertoara
stilova i taktika da bi se podupro željeni rezultat.
Razvijanje različitih stilova i taktika može zahtijevati neko proširenje zone nečijeg
zadovoljstva.11

3.1. Priroda stilova (vrsta) i taktika

Stilovi konflikta su odgovori sa uzorcima, ili skupine ponašanja, koje ljudi koriste u konfliktu.
Taktike su individualni potezi koje ljudi čine da bi izvršili svoj generalni pristup. Stilovi
prikazuju veliku sliku, dok taktike prikazuju specifične komunikativne dijelove velike slike.
Sheme klasifikacija se protežu od pristupa dva stila do pristupa pet stilova, a to su:
Dva stila: „Kooperacija i konkurencija“
Tri stila: „Nekonfrontacija, orijentiranost rješenju, i kontrola“
Četiri stila: „Popustljiv, koji rješava probleme, neaktivnost i protivan, susretljiv, koji
usklađuje, koji analizira, koji čuva, koji postiže, koji usmjerava, koji pridružuje, koji
dotjeruje“.
Pet stilova: „Integrirajući, obvezujući, dominirajući, izbjegavajući i kompromitirajući,
kolaboracija ili surađivanje, prilagođenje, konkurencija, izbjegavanje i kompromis“.12

3.2.Aktivnost i pasivnost
Više aktivni stilovi su konkurencija i kolaboracija. Oba ova načina zahtijevaju aktivno
djelovanje i angažman jake energije.
Bez aktivnosti, niti konkurencija, niti kolaboracija ne mogu biti korištene. Izbjegavanje i
prilagođenje koriste više pasivne taktike.

10
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
11
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
12
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
Prilagođenje uključuje stavljanje potreba nekog drugog iznad osobnih i može biti veoma
pasivan odgovor.Prilagođavanje je zapravo dopuštanje nekom drugom da odnese pobjedu a i
da odlučuje umjesto nas.
Kompromis kao stil je negdje u sredini, baš kao što kompromisito i jesu. Kompromis može
biti ili aktivan ili pasivan, ovisi o svom tipu.13

3.3. Izbjegavanje
Izbjegavatelj može izbjeći pitanje promjenom teme ili povlačenjem iz bavljenja pitanjem.
Izbjegavanje može služiti sličnim funkcijama u interpersonalnim konfliktima. Izbjegavanje
može pružiti vrijeme za razmišljanje, jer neki ljudi ne mogu biti u stanju reagirati brzo da bi
promijenili okolnosti. Konflikt se događa kada strane imaju percepciju nerealnih ciljeva, bez
obzira na stil koji oni izaberu u reagiranju na ovu percepciju. Izbjegavanje je jednostavno
alternativni način izražavanja konflikta. Izbjegavanje također može štititi nekoga od štete. No
međutim jedno od negativnih strana jeste da omogućava konfliktu da tiho vrije i da se raspiri
radije nego da ponudi put za njegovo smirenje.14 Ono zadržava nekoga da djeluje kroz
konflikt i potkrepljuje ideju da je konflikt strašan i da ga je najbolje izbjeći.

3.4. Petlja izbjegavanja ili kritiziranja

U petlji izbjegavanja ili kritiziranja, ljudi izbjegavaju započeti razgovor o pitanju sa nekim
direktno, ali provode dosta vremena razgovarajući o njima sa drugima. Petlja izbjegavanja je
sasvim česta u profesionalnim krugovima i poslovnom svijetu. Ona dopušta nekome da drži
govor i aktivno razgovara o drugima, ali ne da se pridruži njima licem u lice i riješi problem.
Petlja izbjegavanja odnosno kritiziranja je sasvim česta za izbjegavatelje.15

3.5. Taktike izbjegavanja

Taktike izbjegavanje se sastoje od šifri konflikata, a šifre su:

A. Negiranje i dvosmislenost
1. Direktno negiranje.
Izjave koje negiraju da je konflikt prisutan.
2. Implicitno negiranje.
Izjave koje impliciraju negiranje pružanjem razloga za izjavu negiranja, premda negiranje nije
eksplicitno.
3. Okolišavajuće primjedbe.
Propuštanje da se prizna ili porekne prisutnost konflikta nakon izjave ili upita o konfliktu od
strane partnera.

B. Upravljanje temom
4. Promjene teme.
Izjave kojezavršavaju diskusiju o pitanju konflikta prije nego što svaka osoba ima u
potpunosti izraženo mišljenje ili prije nego što diskusija dosegne osjećaj svršenosti.
5. Izbjegavanje teme.
Izjave koje eksplicitno završavaju diskusiju o pitanju konflikta prije nego što je ono bilo u
potpunosti diskutirano.

13
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
14
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
15
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
C. Suzdržljive primjedbe
6. Suzdržljive izjave.
Izjave koje niti potvrđuju niti poriču prisustvo konflikta nisu niti okolišavajući odgovori niti
promjene teme.
7. Suzdržljiva pitanja.
Nefokusirana i irelevantna konfliktu pitanja.
8. Apstraktne primjedbe.
Apstraktna načela, generalizacije ili hipotetičke izjave koje također nisu okolišavajuće
primjedbe.
9. Proceduralne primjedbe.
Proceduralne izjave koje potkopavaju diskusiju konflikta.

D. Irelevantne primjedbe
10. Prijateljska šala.
Prijateljska šala ili smijeh.16

16
William W. Wilmot, Joyce L. Hocker, Međuljudski konflikti, 6 izdanje
Zaključak

Konflikti i odnosi u njima su jedno kompleksno područje, koje zahtjeva mnoštvo prirodnih i
društvenih znanosti koje pomažu prilikom istaživanja istog. Kao što je već navedeno, konflikt
je dio nas, dio našega života, nešto bez čega ne možemo i u svakom momentu, koliko god to
izbjegavali, morati ćemo se kad tad susresti sa njim.
To je nešto što postoji od početka našeg djelovanja na planeti, a donose ga upravo te najstarije
ljudske osobine, kao što su zavist, ljubomora, pakost, želja za većim, nerealnim, kompleksnim
i još niz svega što bi se dalo navesti da izvlači konflikt iz ljudi.
Bilo kako bilo, sukobljavanja, bez obzira da li su verbalna ili fizička, ljudski razum kroz našu
evoluciju, treba polako da shvati da se konflikti pored mnoštva negativnih pokretača, treba
proučavati u smirenom i razumno harmonijskom stilu, jer samo pomoću toga moći ćemo ući u
samu srž problema kao što je konflikt i time shvatiti njegov uzrok, pojavu, a možda u
budućnosti i njegovo primirivanje.
Literatura

Knjige i članci:

- WILLIAM W. WILMOT, JOYCE L. HOCKER: Međuljudski konflikti, 6 izdanje