POTVORA ČESTITIH ZENA JE OD VELIKIH GRIJEHA

‫صنَات ِمن ال َكبَائِر‬ ُ ‫قَ ْذ‬

ِ ْ‫ف ال ُمح‬

ِ ‫شهَا َدةً أَبَدًا ۚ َوأُو َٰلَئِكَ ُه ُم ا ْل َفا‬

َ‫سقُون‬ ُ ‫ت ث ُ َّم لَ ْم َيأْت ُوا ِبأ َ ْربَعَ ِة‬
َ ‫ش َهدَا َء َفاجْ ِلدُو ُه ْم ث َ َمانِينَ َج ْل َدةً َو ََل ت َ ْق َبلُوا لَ ُه ْم‬ َ ْ‫َوالَّ ِذينَ يَ ْر ُمونَ ا ْل ُمح‬
ِ ‫ص َنا‬
َ َ‫َّللا‬
ٌ ُ‫غف‬
‫ور َر ِحي ٌم‬ ْ َ‫ِإ ََّل الَّ ِذينَ تَابُوا ِم ْن َب ْع ِد َٰذَ ِلكَ َوأ‬
َّ َّ‫ص َل ُحوا فَ ِإن‬

One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča
izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi,osim onih koji se
poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je! (En-Nur, 4)

Povod objave

‫سبب النزول‬

Prenose neki mufesiri da je povod objave ovih ajeta ( dogadjaj potvore ) u kojoj je optužena
majka vjernika, čedna, nevina, besprijekorna, iskrena, Aiša kćerka Ebu Bekra Es-Siddika,
radijallahu anha, žena Allahovog Poslanika ‫ﷺ‬, zbog koje je spuštena objava za nevinost sa
nebesa i ovo je bila rječita poruka ummetu i lekcija generacijama u svakom vijeku i svakom
vremenu.

Rekao je Ibn Harir Et-Taberi rahimehullah: Spominje se da ovaj ajet objavljen za one koji su
potvorili Aišu, suprugu Poslanika ‫ﷺ‬, čime su je već potvorili, zatim se prenosi od Seida ibn
Džubejra da je upitao: „Da li je opasniji blud ili potvora poštene žene?“, pa je rekao: „Ne,
svakako blud.“ Doista Allah kaže: “‫ت‬ َ ْ‫ َوالَّ ِذينَ يَ ْر ُمونَ ا ْل ُمح‬- One koji okrive poštene žene“. Zatim
ِ ‫صنَا‬
je rekao da se ovo posebno odnosi za Aišin dogđaj.

Tačno je ono što je spomenuo El-Kurtubi i odabrao Et-Taberi da je ovaj ajet objavljen povodom
općenite potvore, a ne tog konkretnog slučaja1. A opće je poznato da se uzima u obzir opće
značenje na koje ukazuje dokaz, a ne odnosi se samo na događaj zbog kojeg je objavljen ajet.

1
Kurtubi 12/172
 Tefsirske finese

‫اللطائف التفسير‬

‫اللطيفة األولى‬
Prva finesa: Govor Uzvišenog Allaha: “‫ت‬ َ ْ‫ يَ ْر ُمونَ ا ْل ُمح‬- Okrive poštene žene“. Složila se ulema
ِ ‫صنَا‬
da je ono što se misli u Kur’anskom ajetu potvora za blud i to dokazuju na više načina.

Prvi: Prethodilo je spominjanje zinaluka u prethodnim ajetima.

Drugi: Da je Uzvišeni Allah spomenuo: “‫ت‬ َ ْ‫ ا ْل ُمح‬- poštene žene” a one su čestite, pa ukazuje na
ِ ‫صنَا‬
to da je ono što se misli u Kur’anskom ajetu potvora na njih, suprotno od čestitosti, a to je blud.

Treći: Učenjaci su saglasni da nije obavezno bičevanje za potvoru, mimo zinaluka.

ُ ‫ ث ُ َّم لَ ْم َيأْتُوا ِبأ َ ْر َب َع ِة‬- a zatim, ako ne posvjedoče sa

Četvrti dokaz: Govor Uzvišenog Allaha: “‫ش َهدَا َء‬
četiri svjedoka.” Jasno je da ovaj broj nije uslov, osim za blud. Ovo je izjava Fahr Er-Razija.2

‫اللطيفة الثانية‬
Druga finesa: Posebno se spominje žena u ajetu (‫ المحصنات‬- čestite) zbog realnosti i toga što se
one češće i na najpokvareniji način potvaraju, a potvaranje šteti njima i njihovim porodicama, a
da nije to tako ne bi imalo razlike u propisu između muškarca i žene. Rečeno je da je u ajetu
izbrisana pretpostavka (‫ )األنفس المحصنات‬ova bi riječ obuhvatila i žene i muškarce. Preneseno je
ovo od Ibn Hazma.

‫اللطيفة الثالثة‬
Treća finesa: Izraz ‫ اإلحسان‬ukazuje na nešto mnogo precizno, da onaj ko potvori nečasnu osobu,
bilo da je čovjek ili žena, neće se kazniti kaznom potvore, kao što je osoba koja je poznata kao
nemoralna ili onaj koji se pročuo kao smutljivac i kao bestidnik. I doista je kazna za potvoru
propisana da bi se očuvalo dosojanstvo moralnog čovjeka, a nema dostojanstva za griješnika i
bestidnog pa razmisli o ovoj skrivenoj tajni.

‫اللطيفة الرابعة‬
Četvrta finesa: Propisao je Uzvišeni Allah za potvaraoca čestite žene (čedne) tri kazne:

a) Bičevanje sa osamdeset udaraca bičem;

b) Gubljenje ljudskog dostojanstva time što mu se odbija svjedočenje;
c) Svrstavanje potvaraoca među griješnike.

Nije propisano za zinaluk išta osim bičevanja sa sto udaraca bičem za djevicu, i to je dokaz za
ozbiljnost ove optužbe, te da je potvora od velikih grijeha i da su gnusna djela kod Allaha velika.

2
Tefsiru-l-kebir od Razija 23/152
‫اللطيفة الخامسة‬
ْ َ ‫ َوأ‬- i poprave“. Ova riječ je dokaz da pokajanje
Peta finesa: Govor Uzvišenog Allaha: „‫صلَ ُحوا‬
samo po sebi nije dovoljno, nego se moraju vidjeti tragovi da se taj čovjek popravio. Doista ovaj
grijeh skrnavi prava Allahovih robova i zato je pojačama kazna.

Rekao je Er-Razi: „Naši savremenici su kazali da poslije pokajanja mora proći neko vrijeme da
bi se kod onoga koji se pokaje vidi lijepo stanje, da mu se prihvati šehade i da mu se povrati
ugled kod drugih ljudi. Zatim su taj period ograničili na godinu dana kao što se treba vidjeti čeka
se godinu.3

‫اللطيفة السادسة‬
Šesta finesa: Rekao je Ibn Tejmijje: „Spomenuo je Uzvišeni Allah broj svjedoka, ali nije
detaljno spomenuo njihova svojstva, (niti od onih koje znamo niti od onih sa kojima smo
zadovoljni), ali će biti rečeno da nisu ograničeni pravednošću, a Allah nam je naredio da
svjedočimo onima kojima je potrebno svjedočenje, kao što su pravedni i oni sa kojima smo
zadovoljni. Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: „ ‫ و اذا قلتم فاعدلوا‬- a kada nešto kažete, budite
pravedni.“, “‫ كونوا قوامين بالقسط‬- budite uvijek pravedni.“ , "‫ –والذين هم بشهاداتهم قائمون‬i oni koji
dug svjedočenja svoga budu izvršavali.“ Oni će to uraditi sa Allahovom pravednošću i ovdje
se obavezuje ono što je već prije obavezano.4

Šerijatski propisi

‫األحكام الشرعية‬

‫ ما هي معاني اَلحصان؟‬:‫الحكم األول‬

Prvi propis: Koje je značenje riječi ‫ اإلحسان‬- el-ihsan?

U šerijatu, izraz ‫اَلحصان‬- el-ihsan se koristi za četiri stvari:

a) ‫ – العفة‬el-’ifetu – Nevinost, čednost, poštenje: Rekao je Uzvišeni: „ ‫والمحصنات من المؤمنات‬

‫ – والمحصنات من الذين أوتوا الكتاب‬i čestite vjernice su vam dozvoljenje i čestite kćeri onih
kojima je data Knjiga prije vas.“ u značenju čestite vjernice i čestite sljedbenice Knjige.
b) ‫ – الحرية‬el-hurijetu – sloboda: Rekao je Uzvišeni: „ ‫فإن أتين بفاحشة فعليهن نصف ما على‬
‫ – المحصنات من العذاب‬A kada one kao udate počine blud, neka se kazne polovinom kazne
propisane za slobodne žene.“ tj. da je kazna udatih polovina kazne slobodnih.

3
Razi 23/163
4
An mehasinu-t-tevili bi tesarrufi 12/4449
 c) ‫ – التزوج‬el-tezevedž – udaja: Rekao je Uzvišeni: „...‫ – حرمت عليكم أمهاتكم‬zabranjuju vam se
matere vaše...“,sve do “ ‫ والمحصنات من النساء‬- i udate (čestite) žene“, tj. udate žene.
d) ‫ – اإلسالم‬el-islam – islam: Kao što je navedeno: „Ko pripisuje Allahu druga, nije čestit.“5 ,
pa čovjek će biti čestit, sa poštenjem, slobodom, islamom, brakom, a najviše za šta se
koristi riječ ‫ اإلحسان‬- el-ihsan jeste ‫ – العفة‬el-’ifetu – nevinost. I to je ono što se misli u
Kur’anskom ajetu, pa ko potvori osobu koja nije čedna, poštena nema kazne za njega po
konsenzusu učenjaka.

‫ ما هي شروط القذف؟‬:‫الحكم الثاني‬

Drugi propis: Koji su uslovi potvore?

Potvora ima uslove koji se moraju ispuniti da bi ovaj koji je to uradio zaslužio da bude
bičevan. Ovo su mnogobrojni uslovi, neke od njih mora ispuniti onaj koji potvara, neke onaj
koji je potvoren, a neke uslove mora ispuniti ono čime se potvara.

Što se tiče uvjeta onoga koji potvara, njih je tri: razum, punoljetstvo i izbor. Doista je ovo
izvor povjerenja, a nema povjerenja bez ovih stvari.: I ako plemeniti ajet nije uslovio ništa
osim to da onaj koji potvara nije u mogućnosti da dovede četiri svjedoka: „ ‫ث ُ َّم لَ ْم َيأْت ُوا ِبأ َ ْربَعَ ِة‬
‫ش َهدَا َء‬
ُ – a zatim ne dokažu sa četiri svjedoka“, Plemeniti ajet nije uslovio obaveznost
postojanja razuma, punoljetstva i neprisiljavanja kod onoga koji potvara, ali to ne znači da se
ovi uslovi ne trebaju ispuniti jer su oni uslovljeni na osnovu poznatih šerijatskih pravila koji
su bazirani na drugim tekstovima, pa ako potvori luđak, punoljetan ili onaj koji je prisiljen,
nema kazne nad ni jednim od njih. Dokaz tome su riječi Poslanika ‫ﷺ‬: „Uzdignuta su pera od
trojice: od onoga koji spava dok se ne probudi, od maloljetnika dok ne postane punoljetan i
luđak dok se ne opameti.“6 I rekao je Poslanik s.a.v.s: Neće biti pitan moj umet za ono što
urade nenamjerno, iz zaborava ili u prisili.7 tj. ono što ga je prisililo od riječi ili djela. Razum
je osnova povjerenja, ne priznaju se riječi luđaka i njegova potvora ne utiče, a ako je bilo
maloljetno dijete čija bi potvora štetila, onda se opominje odgovarajućom opomenom, ali se
ne kažnjava kaznom za potvoru zato što je punoljetstvo od uslova kazne za potvoru.

‫ ما هي الشروط الالزم توفرها في المقذوف؟‬:‫الحكم الثالث‬

Treći propis: Koji uslove je obavezan ispuniti onaj koji je potvoren?

َ ْ‫ َوا َّل ِذينَ يَ ْر ُمونَ ا ْل ُمح‬- One koji okrive poštene žene, da on
ِ ‫ص َنا‬
Vidljivo je iz ajeta plemenitog ‫ت‬
obuhvata sve čedne bila to muslimanka ili nevjernica, slobodna ili robinja, osim da učenjaci
uslove onoga koji se potvara sa 5 uslova a to su: Islam, razum, punoljetstvo, sloboda, i

5
Ahkamu-l-Kur’ani od Džessasa
6
Hadis prenose autori Sunena
7
Biljezi Tirmizi
 čednost ili poštenje. I ove uslove je obavezan da ispuni onaj koji se potvara sve dok se ne
izvrši kazna mad onim koji potvara.

Prvi šart: Islam: Ovaj šart se dokazuje riječima Poslanika ‫ ﷺ‬: Ko Allahu pripiše druga nije
čestit, a značenje ovog hadisa je i odabrano mišljenje učenjaka: Ko pripiše Allahu druga,
nema kazneonome koji ga potvara, zato što je nemusliman

( Onaj koji Allahu pripisuje druga ), ne ustručava se bluda, i ne postoji nešto što ga odvraća od
činjenja loših djela, kao što nema grijeha nakon nevjerstva to jest svaki grijeh je mali u odnosu
na nevjerstvo, i svaki vid grijeha se može očekivati od onoga koji ne vjeruje..

Rekao je Ibn Arabi: Nevjernik je gori zbog njegovog nevjerstva od griješnika koji se proklinje
zbog griješenja, a griješnikova čast se nije sveta, pa je preče da se nevjernikova čast ne poštuje.8

Drugi šart: Razum: Zato što je šerijatska kazna propisana kako bi spriječila štetu koja se događa
onom koji je optužen, a nema štete nad onim koji je izgubio razum i nema šerijatske kazne kazne
nad onim koji ga je potvario.

Treći šart: Punoletstvo. U osnovi se kod djeteta ne može zamisliti blud kao što se kod slijepca ne
može zamisliti vid, i nema propisa za potvoru nad maloletnikom ili maloletnicom po odabranom
mišljenju. A rekao je imam Malik, Allah sa njim bio zadvoljan: Ako se djevojčica okrivi za
preljubu , a ona može imati odnos i prije njene punoljetnosti smatraće se potvorom.

Kaže ibn Arabi: Pitanje ima više značenja i problematično je ali kod Malika je prevagnula strana
čuvanja časti onoga koji je potvoren dok drugi uzimaju stranu čuvanja leđa od bičevanja onoga
koji potvara, a čuvanje časti onoga koji je potvoren je preče od čuvanja onoga koji potvara jer taj
koji otkriva tajnu svojim jezikom pa je obavezna šerijatska kazna9. A po Ibn Munziru tačno je
prvo mišljenje i on kaže: Nema šerijatske kazne onoga koji porvori a nije postao punoljetan jer je
to laž pa se samo upozorava da to više ne čini.10

Četvrti šart:: Većina islamskih učenjaka smatra da je sloboda uslov, zato što rob i onaj koji je
slobodan nisu na istom stepenu vrijednosti, pa potvora roba i ako je haram, onaj koji potvara se
neće kazniti šerijatski propisanom kaznom već će se kazniti kaznom koju odredi sudija, zato što
je Poslanik, ‫ﷺ‬, rekao: "Ko potvori roba za blud nad njim će se izvršiti kazna na Sudnjem danu

8
Ahkamu-l-Kur’ani od Ibn Arebija 3/1321
9
Ahkamu-l-Kur’an od Ibn Arebija 3/1322
10
Tefsir Kurtubi 12/175
osim da on bude dosta bludnik."11 Zbog toga što je rob manje vrijedan i nema sramote da se on
potvori za blud.

Rekli su učenjaci: To se dešava na Budućem svijetu zato što će se podići vlast, vrijednost
čestitosti, vrijednost predpostavljenog, slobodnoga i roba i neće biti niko u prednosti osim sa
bogobojaznošču, a kada to bude tako ljudi će biti jednaki, a nisu bili jednaki na dunjaluku zato
što su bili posjedovani, pa će se poništiti veza izmedju vlasnika i roba, neće imati svetosti niti
vrijednosti u deredžama i poništiće se korist od podčinjenosti. Ovo je mudrost od Mudrog,
Sveznajućeg, nema drugog Boga osim Njega.12

Što se tiče Ibn Hazma on se suprostavio većini učenjaka, pa smatra da ako se potvori rob
obavezna je šerijatska kazna, i da nema razlike izmedju slobodnog i roba što se ove stvari tiče. I
rekao je: Što se tiče govora učenjaka koji smatraju da nema svetosti prema robu i robinji, taj
govor je niśtavan. Vjernici imaju svetost veliku, jer možda je neuki rob kod Allaha Uzvišenog
bolji od vođa Kurejšija.

Ja smatram: Da je mišljenje Ibn Hazma lijepo i ima svoje mjesto, samo je jedini problem što se
suprostavlja argumentu većine učenjaka a propisi se ne uzimaju po mišljenju već onako kako je
potvrdjeno od Poslanika ‫ ﷺ‬onoga koji ne griješi od njegovih riječi ili djela. A hadis je potvrdjen
kod Buharije i Muslima pa nema pouke u suprotnosti.

Peti šart: Čednsot. Ona je uslov po mišljenju većine učenjaka i niko se od njih ne seprostavlja
tome. Mi smo odabrali tekst Kur'ana Plemenitog “ ‫ “يرمون المحصنات‬okrive poštene žene, pa ajet
uslovljava da potvoreni bude pošten tj. Čedan, ako nije čedan moguće je da se ponosi grijehom i
razvratom i to se uzima u obzir na početku i pridežavanje vrlina i vjere kao što čujem u našem
vremenu od nekih griješnika koji su izašli iz vjere, ahlaka i edeba.

Zato je šerijatska kazna propisana da bi se onaj koji potvara utjerao u laž. A ako bi bio onaj koji
je potvoren zaista bludnik onda je onaj koji potvara iskren u svojoj potvori. A ako je onaj koji je
potvoren bio poznat po bestidnosti i razvratu pa on je dao onome koji ga potvara sumnju da on
zaista pomisli da je on bludnik. (A nema šerijatskih kazni pod sumnjama), pa se neće kaznit onaj
koji potvara.

A ako mladić bude počinio blud u cvijetu svoje mladosti, a zatim se pokaje, popravi stanje i
doživi starost u dobru, neće se kazniti onaj koji ga potvara zato što onaj koji potvara nije lagao,
nego će se kazniti kaznom koju odredi sudija zato što je proširio ono što je obaveza prekriti i
sakriti. Pa takodje ako bi potvorio osobu poznatu po griješenju i razvratu to ne znači da ne treba
izostaviti kaznu onoga nad onim koji potvara pa i ako bio (lud, maloletan, nevjernik, rob,
nečastan) i neće se kazniti propisanom kaznom već kaznom koju odredi sudija i ne treba biti

11
Biljeze Buharija I Muslim
12
Tefsir Kurtubi
mala kazna već se treba povećati zbog toga što je proširio sramotu, a Allah uzvišeni je upozorio
o ovome riječima:

„‫„ – “إن الذين يحبون أن تشيع الفاحشة‬One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine.“

‫ ما هي ألفاظ القذف الموجبة للحد ؟‬:‫الحكم الرابع‬

Četvrti propis: Koje su to riječi onoga koji potvara nakon kojih je obavezna kazna ?

Riječi onoga koji potvara dijele se na tri vrste: Jasan govor, metafora i dvosmislenost.

Jasan govor: To je da onaj koji potvara u svom govoru jasno spomene riječ blud kao na primjer
da kaže: O bludniče, o bludnice ili o sine bluda, ili da negira njegovo porijeklo tako što će reći:
Ti nisi sin tvoga oca, pa su se učenjaci složili da je za ovu vrstu obavezna šerijatska kazna.

Metafora: A to je da neko na primjer kaže: O griješnice, o bludnice ili o zlonamjernice. A ovo se

neće smatrati potvorom osim da on to želi, i potrebno je ovo bliže pojasniti i razjasniti.

Dvosmislenost: A to je kao da neko na primjer kaže: Ti nisi bludnik ili ona nije bludnica, pa je
imam Malik, Allah mu se smilovao, rekao da je to potvora, dok imam Šafija i imam Ebu Hanife
smatraju da to nije potvora osim ako onaj koji potvara kaže htio sam ga potvoriti.13

‫دليل مالك‬
Dokaz Malika:

Kao dokaz Malik je uzeo ono što se prenosi od Amre ćerke Abdurrahmana da su se dva čovjeka
vrijeđala u vrijeme Omera r.a.,pa su rekli jedan drugom:Valahi nije moj otac bludnik niti je moja
majka bludnica,pa je Omer r.a.,tražio od Šure savjet pa mu je jedan od ljudi pohvalio njegovog
oca i majku dok su drugi rekli nije u ovome pohvala njegovom ocu i majci i mislimo da treba da
ga kazniš sa osamdeset udaraca biča.14

Rekao je Kurtubi:Dokaz koji je Malik spomenuo odnosi se na temu šerijatske kazne onoga koji
potvara i ovaj dokaz je za uklanjanje onoga što je greška ili je nepotpuno,tj. one greške u koje je
upao onaj koji potvara sa onim koji je potvoren.Nakon što se desila ta geška tako što je čovjek
odbio da prizna postalo je obaveza da to bude potvora,i spomenuo je Allah Uzvišeni priču o
َ َ‫ام َرأ‬
Merjemi „ ‫س ْوءٍ َو َما كَانَتْ أ ُ ُّم ِك بَ ِغيًّا‬ ِ ُ‫ارونَ َما كَانَ أَب‬
ْ ‫وك‬ ُ ‫ يَا أ ُ ْختَ َه‬- Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu,
otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica." pa su pohvalili njenog oca i
odklonili su od njene majke svojstvo bludnice,a dok su Merjemi to pripisali pa je zbog toga
Allah Uzvišeni rekao: „‫ع َل َٰى َم ْريَ َم بُ ْهتَانًا ع َِظي ًما‬ َ ‫ ’’ َوبِ ُك ْف ِر ِه ْم َوقَ ْو ِل ِه ْم‬- i zbog nevjerovanja njihova i zbog

13
Pogledaj: EL-fikhu ale-l-mezahibi-l-erbeati
14
Biljezi Malik u Muveti
iznošenja teških kleveta protiv Merjeme.“ Pa njihovo nevjerstvo je poznato i njihova velika
optužba je to što su Merjemi pripisali to da nije njen otac bio loš niti je njena majka bila
bludnica, a za razliku od njih ti si ona koja je došla sa djetetom.15

‫دليل الشافعية و األحناف‬

Dokaz Šafija i Hanefija:

Šafije i Hanefije dokazuju da ako je izlaganje sa optužbom mogućom za potvoru ili nešto drugo,
a ta vjerovatnoća je sumnja, a šerijatska kazna se ne može izvršiti pod sumnjom kao što je došlo
u hadisu: „Udaljite se od kazni pod sumnjama.“16

I rekli su: Doista je Allah Azze ve Dželle napravio razliku između jasnoće i dvosmislenosti kada
je govorio o periodu čekanja žene nakon muževe smrti, pa je zabranio jasnu ili direktnu
prosidbu, a dozvolio je dvosmislenu ili indirektnu prošnju te žene koja je u tom periodu čekanja
nakon muževe smrti, a dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: „ ‫ضت ُم ِب ِه ِم ْن‬ ْ ‫علَ ْي ُك ْم فِي َما ع ََّر‬
َ ‫َو ََل ُجنَا َح‬
‫اء‬
ِ ‫س‬َ ِِّ‫ “ – „ ِخ ْطبَ ِة الن‬I nije vam grehota ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi.“

Pa to ukazuje da njih dvoje nijesu isti u propisu tj.da nije isti onaj koji optuži direktno, jasno ili
indirektno, dvosmisleno. Prenešene su od imama Ahmeda, Allah mu se smilovao, dvije predaje.
Prva je da dvosmislenost nije potvora i nema kazne za nju, a druga je da je to potvora u stanju
srdžbe bez stanja zadovoljstva. I ono što ukazuje na ono čemu su pribjegli Šafije i Hanefije jeste
ono što je prenešeno od Ebu Hurejre, r.a., da je neki čovjek rekao Poslaniku ‫ ﷺ‬: " Moja je žena
rodila crno muško dijete, pa sam ga zanijekao. Allahov ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
upita: 'Imaš li ti deva ?' 'Da', odgovori ovaj. 'Kakve su boje?', upita Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem. 'Crvene', odgovori on.' A ima li među njima ijedna siva?' 'Ima i sivih među njima', reče
ovaj. Zatim ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: 'Šta misliš, odakle je to došlo?' On
odgovori: 'Allahov Poslaniče, to je sličnost s nekim od predaka. 'Tada Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, ne dopuštajući mu da se odrekne djeteta, reče: 'Možda i dijete sliči nekome od
predaka.'"17 Pa Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije to ubrojao kao potvoru i ako je ovaj
čovjek indirektno rekao da mu je žena bludnica.

15
Kurtubi 12/173
16
Biljeze Tirmizi, Hakim, Bejheki, hadis je mevkuf
17
Biljeze Buharija I Muslim
‫ ما هو حكم قاذف الجماعة ؟‬:‫الحكم الخامس‬
Peti propis: Sta je propis za onoga koji potvori skupinu ?

Ulema se po pitanju onog koji potvori skupinu podijelila na 3 misljenja:

1) Prvi stav- Da on treba snositi samo jednu kaznu,a to je stav vecine ,

medju kojima su Ebu Hanifa, Malik i Ahmed

2) Drugi stav-Da on treba snositi kaznu za svaku osobu pojedinaco,

a sto je stav Safije i Lejsa.

3) Treci stav- Oni koji kazu da se razlikuju 2 situacije: prva jeona kada

onaj koji potvori pridje svakom pojedinacno i optuzi ga, dok je druga ona

kada on potvori cijelu grupu odjedanput (Ibn Ebi Lejl i Sa'bi).

‫دليل الجمهور‬
Dokazi vecine :

Ebu Bekr Er-Razi18 stav vecine potkrepljuje Kur'anom , sunnetom i analogijom:

Sto se tice Kur'ana: Govor Uzvisenog Allaha : ‫ "والذين يرمون المحصنات‬Oni koji okrive postene
zene" a to znaci da svaki onaj koji okrivi postene zene mora snositi kaznu bicevanja, pa
nezavisno od toga da li okrivi skupinu ili nekog pojedinacno, njemu sleduje svega 80 udaraca
bicem, kao sto je navedeno u ajetu. Sto se tice sunneta: Prenosi se od Ibn Abbasa da je Hilal ibn
Umejj potvorio svoju zenu kod Poslanika a.s., govoreci kako je to ucinila sa Sarikom ibn
Sahmaom, pa mu je Poslanik a.s. odgovorio: " Daj mi dokaz, ili ces dobiti bic po svojim ledjima"
, pa tako Poslanik a.s. nije prihvatio potvoru od Hilala ibn Umejja spram svoj zene i Serik ibn
Sahme,vec mu je rekao da ce dobiti kaznu bicevanja isto kao u slucaju kada se optuzuje jedan
covjek.
Sto se tice analogije: Drugi koji moraju dobiti HAD, njima sleduje samo jedan put odredjena
kazna, ne ponavlja se, poput onih koji ukradu ili piju alkohol, njima sleduje samo jedna kazna za
to.19

‫أدلة الشافعية‬
Dokazi šafija: Safija odgovora na ovo prvo tako sto kaze da rijeci ‫ "والذين‬A oni koji.." opisuju
mnozinu, i rijeci ‫ "المحصنات‬Casne vjernice.." takodje ukazuju na mnoziju, pa je to piput primera
kada se dvije skupine pozdravljaju, tada svako svakog pozdravi, pa tako i covjek koji optuzi

18
Ebu Bekr Er-Razi je poznat, pogledaj Ahkamu-l-Kur’an od Dzessasa 3/332
19
Ahkamu-l-Kur’an od Dzessasa 3/332
skupinuoptuzio je i svakog pojedinacno , pa stoga mora u kazna biti za svakog pojedinacno, te
govori da jedna mora biti potvora ali ne i kazna.

Kada se osvrce na analogiju prvog stava kaze da se mora praviti razlika izmedju dvije
uporedjene stvari, jer ako neko potvori cast i narusipravo drugog covjeka mnogo se razlikuje od
toga kada covjek pije alkohol ili cini blud, jer je to Allahovo pravo, a ta 2 prava se ne mijesaju.

Odabrano misljenje je misljenje vecine zbog jacine njihovih dokaza, jer ako bi covjek za svakog
optuzenog imao posebnu kaznu,umro bi od bolova, a Allah najbolje zna.

‫تشرط في الشهود العدالة ؟‬

ِّ ‫ هل‬:‫الحكم السادس‬
Šesti propis: Da li je šart svjedocenja pravednost?

Ajet nije spomenuo medju svojstvima svjedoka nista osim toga da ih treba biti cetvorica,pa se
ulema stoga razisla u vezi toga kakvi svjedoci trebaju biti.

Kazu Safije: Svjedok mora da bude pravedan, dok kazu Hanefije : Da moze da bude i
gresnik.Ovo je osnova njihovog razilazenja. Ukoliko cetvorica gresnika o zinaluku, po misljenju
Safije oni su oni koji potvaraju, pa ih zato treba kazniti hadom. Dok Hanefije kazu : Oni se ne
trebaju smatrati poput onih koji potvaraju, jer su oni svjedoci,osim ako se serijatski ne utvrdi
pomocu drugih stvari da su njihova svjedocenja obicne subhe. Stav Safije je da oni opisom ne
odgovaraju onima cije se svjedocenje prihvata, te da osumnjiceni treba da ostanu cisti od
njihovih optuzbi. Ibn Tejmije je izabrao misljenje Ebu Hanife, te odbija da se svjedoci
kaznjavaju, jer nije dovoljno da ako postoji potencijalna subha u svjedocenju da on bude
kaznjen, kao sto je jasno objasnjeno u cistom sunnetu.

‫يشرط في الشهود أداؤهم للشهادة مجتمعين ؟‬

ِّ ‫ هل‬:‫الحكم السابع‬
Sedmi propis: Da li je uslov da pri svjedocenju pozovemo sve svjedoke da zajedno
svjedoce?

Spoljasnje znacenje ajeta nam ukazuje na to da nema razlike ukoliko pozovemo sve svjedoke
skupa ili svakog od njih pojedinacno i ovo je stav Safije i Malikije, koji se temeli na spoljasnjoj
ociglednosti ajeta. A kaze Ebu Hanifa da ako dodju pojedinacno , onda se ne moze sprovesti
kazna nad onim koji je potvorio.

‫حجة مالك و الشافعي‬

Dokazi Malika i Safije : Ajet ne uslovljava da su svi svjedoci prisutni osim ako ih je cetvorica, i
ne moraju svjedociti svi zajedno, vec je dovoljno da ih u svjedocenju bude onoliko koliko je
dovoljno da se dokazi spor bilo to zajedno ili pojedinacno, a na sudiji je da razluci ko od njih
govori istinu a ko laze.
‫حجة أبي حنيفة‬
Dokaz Ebu Hanife: jedan svjedok ne moze posvjedociti o svakoj pojedinacnoj stvari, te se
pojedinacna svjedocenja moraju uzeti samo uslovno,dok se ne bude u mogucnosti da vise
svjedoka odjednaput svjedoce. To potkrepljuje hadisom od Mugire ibn Su'beta.

‫ هل عقوبة العبد مثل عقوبة الحر‬:‫الحكم الثامن‬

Osmi propis: Da li je kazna za roba i slobodnog covjeka ista kada je u pitanju potvora?

Ulema se razisla u tome kada rob optuzi cestite vjernice, da li je njemu kazna kao i onda kada bi
to uradio slobodan covjek,ili je pola od te kazne. Nije utvrdjen tacan propis o ovome u sunnetu,
ali je vecina ucenjaka, medju kojima su i 4 imama, da roba sljeduje kazna koja je 40 udaraca
bicem, sto iznosi pola kazne za slobodnog covjeka, kao sto je to kazna za zinaluk. To potrepljuju
i rijecima Uzvisenog:‫ " فإن أتين بفاحشة فعليهن نصف ما على المحصنات من العذاب‬Pa ako pocine blud,
njima polovina kazne od one koja je predvidjena za slobodne". Ali stav Avzaija i Ibn Hazma
je da i njima treba biti kazna 80 udaraca bicem, zato sto je pravo covjeka naruseno. A od dokaza
vecine je takodje da se Ebu Bekr, Omer i OSman r.a. nisu razilazili oko toga da roba treba
izbicevati 40 puta kao kaznu za potvoru. A od Alije, Allah mu lice oplemenio, se prenosi da
kaze:" Ukoliko rob optuzi slobodnog, robu 40 udaraca bicem je kazna"20. Kaze Ibn Munzer: "
One koji podrzavaju prvi stav i ja podrzavam". I podrzava ih takodje sto smatra da se u ajetu
misli striktno na slobodne ljude, a pitanje robova je slicno kao i u zinaluku i alkohlu.

‫ هل الحد حق من حقوق هللا اآلدميين؟‬:‫الحكم التاسع‬

Deveti propis: Da li se kazna mora izvrstii jer nije ispostovano Allahovo pravo ili pak
pravo covjeka?

Stav Ebu HAnife je da je kazna usljedila jer se nije ispostovalo Allahovo pravo, i takvu
kvalifikaciju je napravio iz sljedecih razloga:

1) Kada sudija dokaze krivicu, nad optuzenim se mora izvrsiti kazna bez obzira

da li onaj koji je potvoren zeli da se to izvrsi ili ne.

2)Ne prihvata se ukoliko optuzeni oprosti onom koji je potvorio, vec

je potrebno da oprost trazi od Allaha.

3)Robu je duplo manja kazna, kao u slucaju zinaluka.

20
El-fikhu ale-l-mezahbi-l-erbeati
Stav Malika i Safije je da je to pravo covjeka, i svoj stav potkrepljuju

sledecim stvarima :

1) Da se ne pokrece ovaj slucaj osim uz zahtijev optuzenog

2) Prihvata se oprost onog koji je potvorio od strane optuzenog

3) Ako optuzeni presei prije izvrsenja kazne, tada on preuzima kaznu od optuzenog i optuziocu
se oprasta.21

Neki pravnici smatraju da je izvrsavanje kazne pravo Allahovo u nekim slucajevima, dok je u
drugim to pravo ljudi, ali broj prvih premasuje broj drugih. Ako se povrijedi dostojanstvo
optuzenog, u serijatu postoji kazna za odrzavanje Allahovog prava i ljudskog prava, i oni se
preplicu.Ovo je odabrano misljenje, a Allah najbolje zna.

‫ هل تقبل شهادة القاذف إذا تاب ؟‬:‫الحكم العاشر‬

Deseti propis: Da li se prihvata svjedocenje onog koji je cinio potvoru nakon sto se pokajao
od toga?

U Kur'anu o onom koji cini potvoru nalazimo 3 stvari :

1) da se izbicuje 80 puta

2)da se od njega nikad ne uzima svjedocenje

3)opisan je kao gresnik i kao onaj koji je napustio ono sto je Allah

naredio da se radi.

A nakon toga slijedi ajet koji ukazuje da postoje odredjeni izuzeci"OSim onih koji se pokaju
nakon toga i poprave, pa Allah je taj koji mnogo prasta, Milostivi ".Pa su se razisli ucenjaci po
pitanju ko se smatra pod tim izuzecima, tj da li su izuzeci oni koji su posljedica posljednje
recenice, pa da to znaci da se brisu osobine poput gresnika od osobe koje se pokaje, pa mu se
posle toga vraa mogucnost svjedocenja.Da li se svjedocenje prihvata kao i tevba?

Postoje 2 misljenja :

1)Ebu Hanifa tvrdi da je izuzetak dosao kao posljedica posljednje recenice " Oni su gresnici"pa
se od njega brisu osobine gresnika kada se pokaje, ali mu se ne prihvata svjedocenje pa makar
postao najbolji od najboljih, a ovo je podrzano od mnogih drugih ta'bina.

2) Mezheb vecine0 Safija, Ahmed i Malik:

21
El-fikhu ale-l-mezahbi-l-erbeati
Izuzetak je posljedica recenice" I njihovo svjedocenje nikad ne prihvaajte", ali da se nakon
pokajanja te karakteristike od njega otklanjaju. Ovo je stav koji prenosi Ata', Tavusi, Muzdahid,
Sa'bi, Ikrime i ustala ulema medju tabinima, a cije je misljenje odabrao i Taberi. Ovo
mimoilazenje se vraca na razumijevanje usula: da li se pod izuzecima ubrajaju oni koji su
navedeni u recenici koja se zavrsava sa vavom, i da li se odnosi na sve one koji su dosli prije
vava, ili oni koji su neposredno prije vava. Malik i Safija smatraju da se to odnosi na sve, dok
Ebu Hanifa samo na one koji su dosli na kraju.

‫أدلة األحناف‬
Dokazi Hanefija:

Svjedocenje onog koji je potvorio ne treba da se prihvati iz sledecih razloga:

1)Ako bi se vracalo na cijelu recenicu,to bi znacilo da je potrebno izvrsiti nad njih had od 80
biceva, a ovo je netacno po idzmau,pa ja stoga jasno da se misli samo na poslednje u recenici.

2) Allah je propisao da se od njih ne prihvata svjedocenje, i spomenuto je NIKAD, sto ukazuje

na nastavka odbijanja i nakon pokajanja, pa makar postao najbolji od najboljih, pa se ovim
ljudima uskracuje svjedocenje kao sto je naveo Kur'an.

3) Ono sto je preneseno od poslanika as. da je rekao" Muslimani su pravedni jedni prema
drugima osim prema onima nad kojima se izvrsila kazna zbog potvore"22, sto ukazuje na to da se
onom koji cini potvoru uskracuje svjedocenje.

‫أدلة الجمهور‬
Dokazi vecine:

Sto se tice vecine oni dokazuju da se svjedocenje nakon pokajanja prihvata i to dokazuju
sljedecim rijecima:

1)Doista tevba brise grijehe , a pokajnik od grijeha ima isti status kao i onaj koji ih ne cini, pa se
s toga nakon tevbe mora prihvatati i njegovo svjedocenje.

2)Doista je mnogo tezi grijeh kufr od potvore, pa od kafira kada se pokaju prihvatamo
svjedocenje, pa kako onda da ne prihvatimo od onih koji su ucini manje od toga, a to je
potvora?!23

3)Rijeci koje se prenose24 od Mugire ibn Su'beta da je Omer r.a. izvrsio had, a svjedoci toga su
bili Ebu Bekr, Nafij i Nefij pa je rekao da ko smatra ovaj grijeh losim od njega se prihvata
svjedocenje

22
Biljeze autori Sunena
23
Tefsiru-l-Kebir od Razija, 23/161
Kaze Mevdudi u tefsiru sure Nur nakon sto je iznio razlicite dokaz:

" Po mom misljenju 1.finesa je odabrana u ovom slucaju, jer ako se osoba iskreno pokaje to zna
samo Allah, a na nama je da budemo uljudni prema njemu i da ga ne spominjemo vise po losem
sve dok ne povratimo povjerenje u njegove rijeci osim ukoliko se pokaje samo svojom
vanjstinom." Kur'anski stil svojoj frazom jasno ukazuje na to da se pokajanje odnosi na mnozinu,
i to se vraca na recenicu ‫" وأولئك هم الفاسقون‬Oni su gresnici", jer za potvoru sljeduje 80 udaraca
bicem, i od njega se ne prihvata svjedocenje. To je navedeno u formi imperativa ‫وَل تقبلوا لهم شهادة‬
‫ " أبدا‬I ne prihvatajte njihovo svjedocenje", a propis o njegovom grijehu je dosao u formi
obavjestenja. Pa kada je doslo ‫" إَل الذين تابوا و أصلحوا فإن هللا غفور رحيم‬Osim onih koji se pokaju
nakon toga i poprave, pa Allah je taj koji mnogo prasta, Milostivi " 3 recenice su spojene, pa
to ukazuje samo po sebi da se radi o izuzetku, te se propis vraca na poslednji dio recenice, a ne
na cijelu recenicu(tj sve 3 recenice).
A stvar tevbe nije stvar izgovora jezikom od strane covjeka, vec insan mora osjecati odvratnost
prema takvim djelima i donosenje cvrste odluke da se popravi, i vracanje na cinjenje dobrih
djela, a sve to istinski moze znati samo Allah. Pa se zbog toga njemu oprasta kazna na onom
svijetu, ali mu se na ovom izvrsava kazna ukoliko zgrijesi. Odatle proizilazi da Allah nije rekao
da oni koji se pokaju i poprave njima nema kazne, jer je najbolja prevencija za grijeh kazna.

Stav Sa'bija i Dihaka: Ovo je umereni stav izmedju 2 iznijeta stava, gjde on kaze: da se ne
prihvata se svjedocenje od covjeka koji potvara, a ako se pokajao samo da bi se prihvatilo od
njega, idalje se ne prihvata. A ukoliko se pokaje i postane zaista vidno da se popravlja, ona se od
njega prihvata svjedocenje, osim ako se ne dokaze da je to laz. Kaze Sejd Kutb da prihvata
poslednje misljenje jer covjek se jasno pokajao i to se odrazava na njega.

24
Dogadjaj detaljno spominje Ibnu-l-Arebi u Tefsiru 3/1325