Globalni ciljevi održivog razvoja do 2030.

Izvještaj za 2016. i 2017.

ODRAZ - Održivi razvoj zajednice

Rujan 2017.
Impresum

Izdavač:
ODRAZ - Održivi razvoj zajednice

Prevela i uredila:
Elizabet Gašparov

Suradnica:
Lidija Pavić-Rogošić

Zagreb, rujan 2017.

Izvještaj je u elektronskom obliku dostupan na www.odraz.hr

2
Sadržaj

Uvod ........................................................................................................................................... 4
Cilj 1. Svijet bez siromaštva ....................................................................................................... 7
Cilj 2. Svijet bez gladi ................................................................................................................ 9
Cilj 3. Zdravlje i blagostanje .................................................................................................... 10
Cilj 4. Kvalitetno obrazovanje ................................................................................................. 11
Cilj 5. Rodna ravnopravnost..................................................................................................... 12
Cilj 6. Čista voda i sanitarni uvjeti ........................................................................................... 13
Cilj 7. Pristupačna energija iz čistih izvora .............................................................................. 14
Cilj 8. Dostojanstven rad i ekonomski rast .............................................................................. 15
Cilj 9. Industrija, inovacije i infrastruktura .............................................................................. 16
Cilj 10. Smanjenje nejednakosti ............................................................................................... 17
Cilj 11. Održivi gradovi i zajednice ......................................................................................... 18
Cilj 12. Odgovorna potrošnja i proizvodnja ............................................................................. 19
Cilj 13. Zaštita klime ................................................................................................................ 20
Cilj 14. Očuvanje vodenog svijeta ........................................................................................... 21
Cilj 15. Očuvanje života na zemlji ........................................................................................... 22
Cilj 16. Mir, pravda i snažne institucije ................................................................................... 23
Cilj 17. Partnerstvom do ciljeva ............................................................................................... 24
Literatura .................................................................................................................................. 25

3
˝Ciljevi se odnose na sva društva. Čak i najbogatije zemlje još uvijek moraju potpuno osnažiti
prava žena ili eliminirati diskriminaciju. Svi će narodi morati ostvariti ciljeve održivog razvoja
u svojim nacionalnim politikama ako ih želimo postići. S kolektivnim globalnim akcijama
možemo iskoristiti prilike koje su pred nama i, zajedno, ispuniti obećanje Programa za održivi
razvoj 2030. da nikog nećemo ostaviti na cjedilu.˝

Ban Ki-moon
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda

˝Održivi razvoj temelji se na ljudskim pravima i osiguranju mira i sigurnosti. Ne ostavljati

nikoga na cjedilu znači i smanjiti nejednakosti unutar i među zemljama, dosežući tako i one
najranjivije, ali i ojačati našu odluku za sprječavanje sukoba i održanje mira. Ovaj izvještaj
daje pregled naših dosadašnjih napora. Izvještaj naglašava da političko vodstvo na najvišoj
razini i nova partnerstva su neopohodni za postizanje održivosti. Zato pozivam vlade i
zainteresirane strane da prepoznaju nedostatke koju su identificirati u ovom izvještaju - u
provedbi, financiranju i političkoj volji - i zajedno se povežu kako bi ispunili viziju i zadržali
obećanje.˝

António Guterres
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda

4
Uvod
Izvještaji UN-a o Globalnim ciljevima održivog razvoja (eng. Sustainable Development Goals)
za 2016. i 2017. po prvi put statistički pokazuju gdje se svijet nalazi na početku našeg
kolektivnog putovanja prema 2030. godini. Izvještaji analiziraju odabrane pokazatelje kako bi
se istaknuli kritični nedostaci i izazovi koji još nisu savladani. Iz predstavljenih podataka
vidljivo je da je ostvaren napredak na području ljudskih prava i suradnje na međunarodnoj
razini. S druge strane, zabrinjava činjenica da se okolišna sigurnost društva smanjuje, pogotovo
u području pristupačnosti pitkoj vodi i prijetnji koje nam mogu donijeti klimatske promjene.

U hrvatskom prijevodu napretka u ostvarivanju Globalnih ciljeva održivog razvoja, koji je

ODRAZ priredio, sažeto su prikazani izvještaji iz 2016. i 2017. godine, objedinjujući tako prve
dvije godine provedbe Programa za održivi razvoj 2030.

Od osnutka 2000. do danas ODRAZ - Održivi razvoj zajednice zagovara, potiče na akciju i
pruža potporu provedbi promjena usmjerenih prema održivosti. Podržavajući Globalne ciljeve
održivog razvoja, ODRAZ je odmah nakon što ih je UN usvojio u rujnu 2015. objavio
publikaciju s kratkim prikazom tih ciljeva, kako bismo informirali građane i zainteresirane
dionike u Hrvatskoj o dogovorenom programu za razvoj na svjetskoj razini do 2030. Od tada
smo tiskali još dva izdanja publikacije koja je dostupna u elektroničkom obliku na
www.odraz.hr. Priprema ovog izvještaja dodatan je korak ODRAZ-ovom doprinosu u
promoviranju načela održivog razvoja.

Slika 1. Broj populacije tijekom godina po regijama (izvor: ourworldindata.org)

5
Slika 2. Broj stvarne i predviđene populacije tijekom godina po razini obrazovanja
(izvor: ourworldindata.org)

Slika 3. Broj populacije koja živi u ekstremnom siromaštvu tijekom godina

(izvor: ourworldindata.org)

6
Slika 4. Ulaganja u obnovljive izvore energije tijekom godina po regijama
(izvor: ourworldindata.org)

Slika 5. Globalna potrošnja primarnih izvora energije tijekom godina

(izvor: ourworldindata.org)

7
Cilj 1. Svijet bez siromaštva
Cilj 1. usmjeren je na okončanje siromaštva u svim
oblicima kroz međusobno povezane strategije kao što je
promoviranje sustava socijalne zaštite. Osiguranje
osnovnog životnog standarda za sve ljude sama je bit
održivog razvoja. Do kraja 2030. želi se iskorijeniti
ekstremno siromaštvo, dakle svih onih koji žive s manje
od 1,25 USD na dan. Iako je globalna stopa ekstremnog
siromaštva od 2000. smanjena za više od polovice,
potrebni su pojačani napori za povećanje dohotka,
ublažavanje patnje i izgradnju otpornosti onih koji su još
uvijek siromašni, posebice u Subsaharskoj Africi. Potrebno je proširiti sustave socijalne zaštite i ublažiti
rizike za zemlje u kojima se češće pojavljuju katastrofe, a koje obično pogađaju najsiromašnije zemlje
svijeta.

U razdoblju 2002.-2012. udio globalnog stanovništva koji živi u

ekstremnom siromaštvu smanjio se s 26 na 13 posto - što znači da
je 2012. svaka osma osoba u svijetu živjela u ekstremnom
siromaštvu. 2013. se broj ljudi koji živi ispod granice siromaštva
smanjio na 767 milijuna (11 posto) u odnosu na 1,7 milijardi ljudi
(28 posto) u 1999.

2015. se postotak zaposlenih stanovnika koji su živjeli sa svojim

obiteljima s manje od 1,90 USD po osobi dnevno smanjio na 10
posto u odnosu na 28 posto u 2000.

Mladi u dobi od 15 do 24 godina najvjerojatnije će biti među

siromašnim radnicima: 2015. je 16 posto svih zaposlenih mladih
živjelo ispod granice siromaštva, u usporedbi s 9 posto radno
sposobnih odraslih osoba.

Manje od polovice svjetskog stanovništva prima barem jednu

vrstu socijalne zaštite.

2016. je samo 22 posto nezaposlenih u svijetu primilo naknade za

nezaposlene, 28 posto osoba s teškim invaliditetom dobilo je
invalidninu, 35 posto djece bilo je obuhvaćeno socijalnom
zaštitom, 41 posto žena koje su rodile primile su porodiljnu
naknadu.

2012. u Subsaharskoj Africi više od 40 posto ljudi živjelo je s

manje od 1,90 USD na dan.

8
Cilj 2. Svijet bez gladi
Cilj 2. usmjeren je na okončanje gladi i svih oblika
pothranjenosti, osiguranje opskrbe hrane i postizanje održive
proizvodnje hrane do 2030. Temelji se na ideji da svatko treba
imati pristup hrani koja je dovoljno hranjiva i kvalitetna što
zahtijeva široku promociju održive poljoprivrede,
udvostručenje poljoprivredne produktivnosti, povećana
ulaganja i pravilno funkcioniranje tržišta hrane jer rješavanje
gladi ne može se riješiti samo povećanjem proizvodnje hrane.

U razdoblju 2000.-2002. udio stanovništva koji pati od gladi

globalno opada s 15 na 11 posto. Međutim, gotovo 800
milijuna ljudi širom svijeta još uvijek nema pristup
adekvatnoj hrani.

2014. svako četvrto dijete mlađe od 5 godina imalo je

usporen rast - što se odnosi na oko 158,6 milijuna djece.

U razdoblju 2000. – 2014. udio djece mlađe od 5 godina s

prekomjernom tjelesnom težinom porastao je za 20 posto.
2014. oko 41 milijuna djece u ovoj dobnoj skupini imalo je
prekomjernu tjelesnu težinu, a gotovo polovica njih živi u
Aziji.

Broj pothranjenih smanjio se s 930 milijuna u razdoblju

2000.-2002. na oko 793 milijuna ljudi u razdoblju 2014.-
2016.

Stopa usporenog rasta djece smanjila se sa 33 posto u 2000.

na 23 posto u 2016.

U razdoblju 2014. - 2016. Južna Azija i Subsaharska Afrika

čine 63 posto svjetske populacije koja je pothranjena.

Bez ubrzanog napretka i usklađenog djelovanja, problem

gladi postojat će i nakon 2030.

9
Cilj 3. Zdravlje i blagostanje
Cilj 3. usmjeren je na osiguranje zdravlja i promicanje
dobrobiti za sve ljude svih uzrasta; odnosi se na sve
glavne zdravstvene prioritete i poziva na poboljšanje
reproduktivnog zdravlja i zdravlja majki i djece;
smanjenje zdravstvenih opasnosti i osiguravanje
univerzalnog pristupa sigurnim, učinkovitim,
kvalitetnim i pristupačnim lijekovima kao i
zdravstvenom pokrivenošću. Tijekom posljednjih 15
godina stanje se popravlja: učestalost zaraznih bolesti
je smanjena, a zdravstvene usluge su unaprijeđene. Međutim da bi se ispunili ciljevi do 2030.,
zdravstvene usluge moraju se proširiti, posebice u regijama koje su najviše ugrožene.

U razdoblju 1990.-2015. maternalna smrtnost smanjila

se za 44 posto.

2015. umrlo je oko 5,9 milijuna djece mlađe od 5

godina, uglavnom zbog uzroka koji su se mogli
spriječiti.

2015. tri od četiri žene reproduktivne dobi (15 - 49

godina) koje su u braku ili žive u zajednici koriste
moderne metode kontracepcije.

Među ljudima mlađima od 70, kardiovaskularne bolesti

i rak čine gotovo 2/3 smrtnih slučajeva od ne-zaraznih
bolesti. Međutim, u razdoblju 2000.-2015., rizik od
umiranja od jedne od četiri glavne nezarazne bolesti -
kardiovaskularnih bolesti, raka, dijabetesa ili kroničnih
bolesti dišnih puteva - pao je s 23 na 19 posto - što nije
dovoljno brzo da bi se ostvario ovaj cilj do 2030.

2012. onečišćenje zraka u kućanstvu od kuhanja s

nečistim gorivima i neučinkovitim tehnologijama dovelo
je do procijenjenih 4,3 milijuna smrtnih slučajeva. Još 3
milijuna smrtnih slučajeva pripisano je onečišćenju
zraka iz prometa, industrijskim izvorima i sagorijevanju
otpada.

U razdoblju 2000.-2015. učestalost HIV-a, malarije i

tuberkuloze globalno se smanjila. Međutim, u 2015. je
2,1 milijuna novih ljudi oboljelo od HIV-a. Gotovo
polovici svjetske populacije prijeti opasnost od malarije
- Subsaharska Afrika čini 89 posto svih slučajeva.

10
Cilj 4. Kvalitetno obrazovanje
Cilj 4. usmjeren je na osiguranje uključivog i
kvalitetnog obrazovanja za sve ljude te promoviranje
mogućnosti cjeloživotnog učenja. Unatoč znatnom
napretku u upisu u školu, milijuni djece ostaju izvan
sustava školovanja, osobito kada se obrazovni sustavi
bore za održavanje koraka s rastom stanovništva. Čak
i kada se upiše više djece, mnogi od njih ne stječu
osnovne vještine. Kvalitetno obrazovanje otežava
nedostatak kvalitetnih nastavnika i odgovarajućih
školskih ustanova. Postizanje ovog cilja zahtijevat će pojačane napore, osobito u Subsaharskoj Africi i
Južnoj Aziji, posebice za ranjivu populaciju kao što su osobe s invaliditetom ili izbjeglice.

2013. 59 milijuna osnovnoškolske djece nije išlo u školu.

2013. bilo je 757 milijuna odraslih (u dobi od 15 i više) koji

ne znaju čitati i pisati, od kojih su 2/3 bile žene.

Za siromašnu djecu, djecu koja žive u ruralnim područjima,

bez roditelja ili s roditeljima s malo ili bez obrazovanja,
manje je vjerojatno da će pohađati školu.

Temeljne vještine pružaju solidnu osnovu mladim ljudima

za daljnje učenje tijekom njihovog života.

U najsiromašnijim zemljama samo 40 posto djece sudjeluje

u obrazovanju godinu dana prije početka osnovne škole.

Unatoč napretku, više od četvrt milijardi djece školske

dobi, adolescenata i mladih ne pohađa školu.

Siromaštvo, spol i mjesto prebivališta utječu na sposobnost

čitanja.

11
Cilj 5. Rodna ravnopravnost
Cilj 5. usmjeren je na postizanje rodne ravnopravnosti i
osnaživanje svih žena i djevojčica. Posljednjih desetljeća
postoji napredak u ostvarenju tog cilja: smrtnost majki je
smanjena, a stručna skrb tijekom porođaja je povećana.
Napredak je postignut u području seksualnog i
reproduktivnog zdravlja i reproduktivnih prava. Rađanje
adolescentica se smanjilo. Međutim, nejednakost
spolova i dalje postoji širom svijeta, oduzimajući tako
ženama i djevojčicama njihova temeljna prava i slobode.
Postizanje ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena i
djevojaka zahtijevat će snažnije napore, uključujući zakonske okvire, kako bi se suprotstavilo duboko
ukorijenjenoj diskriminaciji na temelju spola koja često proizlazi iz patrijarhalnih stavova i srodnih
društvenih normi.

Na temelju anketa provedenih u razdoblju 2000.-2014. u 59

zemalja, žene troše 19 posto svog vremena na neplaćeni rad
dok je ta brojka kod muškaraca 8 posto.

2016. udio žena u parlamentima porastao je za 23 posto što je

porast za 6 posto u posljednjem desetljeću. U većini od 67
zemalja s podacima od 2009. do 2015., manje od trećine
položaja višeg i srednjeg menadžmenta držale su žene.

Prema istraživanjima provedenim između 2005. i 2016. u 87

zemalja, svaka peta djevojka i žena u dobi od 15 do 49 godina
koja je ikada bila u braku ili zajednici bila je izložena
fizičkom ili seksualnom nasilju od strane svog partnera u
proteklih 12 mjeseci.

2000. se svaka treća žena od 20 do 24 godine udala prije 18.

godine. Do 2015. omjer se smanjio na otprilike 1:4. Međutim,
maloljetnički brakovi i dalje su uobičajeni u Južnoj Aziji i
Subsaharskoj Africi.

U 30 zemalja u kojima postoji praksa genitalnog sakaćenja,

više od trećine djevojaka u dobi od 15 do 19 godina prolazi
taj postupak.

12
Cilj 6. Čista voda i sanitarni uvjeti
Cilj 6. usmjeren je na osiguranje sanitarnih uvjeta i pristup
pitkoj vodi za sve. Program za 2030. prepoznaje važnost
vodnih resursa za održivi razvoj i vitalnu ulogu kojeg će
imati poboljšani sustav vode za piće, sanitarni i higijenski
uvjeti, uključujući zdravlje, obrazovanje i iskorjenjivanje
siromaštva. Trenutno je više od 2 milijarde ljudi suočeno s
problemom nedostatka pitke vode, a ta brojka postat će i
veća s rastom populacije i utjecajem klimatskih promjena.

2015. je 6,6 milijardi ljudi ili 91 posto svjetske populacije

koristilo poboljšani izvor vode za piće, u usporedbi s 82
posto 2000. Međutim, 2015. je procijenjeno da je 663
milijuna ljudi još uvijek koristilo neobrađene izvore vode
ili površinske vode.

Problem nedostatka vode utječe na više od 2 milijarde ljudi

širom svijeta; predviđa se porast ovog problema.

2015. je 5,2 milijarde ljudi (71 posto svjetske populacije)

koristilo "sigurno upravljanu" uslugu pitke vode -
poboljšani izvor koji je adekvatno opremljen, svakodnevno
dostupan i nije kontaminiran.

2015. je 2,9 milijardi ljudi (39 posto svjetske populacije)

koristilo "sigurno upravljane" sanitarnim uslugama -
osnovna usluga koja sigurno tretira ljudski otpad.

Dobivanje adekvatnih financijskih sredstava bit će

ključno za postizanje napretka u sektoru voda.

13
Cilj 7. Pristupačna energija iz čistih izvora
Ciljem 7. nastoji se osigurati pristup pristupačnoj,
pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji za sve.
Pristup pristupačnoj, pouzdanoj i održivoj energiji
ključan je za postizanje mnogih ciljeva održivog
razvoja, primjerice iskorjenjivanja siromaštva kroz
poboljšanja u zdravstvu, obrazovanju, vodoopskrbi
i industrijalizaciji radi ublažavanja klimatskih
promjena. Međutim, pristup energiji jako varira
među zemljama, a trenutačna stopa napretka nije
dovoljna da bi se postigao ovaj cilj do 2030.
Potrebni su udvostručeni napori, posebno za zemlje s velikim deficitom pristupa energiji i velikom
potrošnjom energije, ali i bolje financiranje i spremnost zemalja da ambicioznije pristupe novim
tehnologijama.

Udio globalnog stanovništva s pristupom električnoj energiji

stalno se povećava, sa 79 posto 2000. na 85 posto u 2012.
Unatoč tim poboljšanjima, 2012. još uvije 1.1 milijarda ljudi
nema pristup ovoj usluzi.

2014. oko 3 milijarde ljudi, više od 40 posto svjetske

populacije, oslanjalo se na korištenje zagađujućih i nezdravih
goriva za kuhanje.

Pristup čistim gorivima i tehnologijama za kuhanje povećao

se na 57 posto u 2014. s 50 posto u 2000. Ipak, više od 3
milijarde ljudi, većinom u Aziji i Subsaharskoj Africi,
nemaju pristup čistim gorivima i tehnologijama za kuhanje te
su izloženi visokim razinama onečišćenja zraka u kućanstvu.

U razdoblju 2010.-2012. povećana je upotreba suvremenih

obnovljivih energija, po stopi od 4 posto godišnje.

U razdoblju 2010. - 2012. oko 68 posto uštede energije

ostvareno je u razvijenim regijama, s Istočnom Azijom kao
najvećim doprinositeljem.

2014. 96 posto urbanog stanovništva ima pristup električnoj

energiji, dok je na ruralnim područjima taj iznos 73 posto.

Udio obnovljive energije u finalnoj potrošnji energije sporo

raste: od 17,5 posto 2010. na 18,3 posto 2014., što nije
dovoljno brzo da bi se ostvario ovaj cilj do 2030. Najveći dio
povećanja odnosi se korištenje energije vode, sunca i vjetra.

14
Cilj 8. Dostojanstven rad i ekonomski rast
Cilj 8. usmjeren je na pružanje mogućnosti za punu i
produktivnu zaposlenost i dostojanstven rad za sve, kao
i iskorjenjivanje prisilnog rada, trgovine ljudima i
dječjeg rada. Također je usmjeren na promoviranje
kontinuiranog, uključivog i održivog ekonomskog rasta,
koji je glavni pokretač održivog razvoja. Održivi i
uključiv ekonomski rast potiče razvoj pružajući više
resursa za obrazovanje, zdravlje, osobnu potrošnju i
promet, vodu i energetsku infrastrukturu. Takav
ekonomski rast također može dovesti do novih i boljih mogućnosti zapošljavanja. No, kako bi se
omogućilo budućim generacijama da iskoriste današnji ekonomski rast, takav rast mora biti okolišno
prihvatljiv, a ne rezultat neodrživog iskorištavanja resursa.

U razdoblju 2005. - 2009. prosječna godišnja stopa rasta

BDP-a po glavi stanovnika u najmanje razvijenim
zemljama pala je sa 4,7 posto na 2,6 posto. To je puno
manje od ciljne stope od 7 posto godišnje.

2015. stopa nezaposlenosti žena iznosila je 6,7 posto u

odnosu na 5,8 posto za muškarce. U Zapadnoj Aziji i
Sjevernoj Africi stopa nezaposlenosti žena je bila više
nego dvostruko veća od stope kod muškaraca.

Iako se produktivnost rada povećala u zemljama u razvoju

u razdoblju 2005.-2015., vrijednost za razvijene regije još
je dvostruko veća od bilo koje regije u razvoju, a oko 20
puta veća od vrijednosti za Subsaharsku Afriku i Južnu
Aziju.

Stopa nezaposlenosti u svijetu smanjila se sa 6,1 posto u

2010. na 5,7 posto u 2016. Unatoč ukupnom napretku,
mladi (u dobi od 15 do 24 godine) su imali gotovo tri puta
veću vjerojatnost od odraslih da izgube posao.

Iako se situacija poboljšava, svako deseto dijete još uvijek

je prisiljeno raditi. Broj djece u dobi od 5 do 17 godina
koja su morala raditi smanjio se s 246 milijuna u 2000. na
168 milijuna u 2012. Više od polovice njih (85 milijuna)
bilo je izloženo opasnim oblicima rada.

15
Cilj 9. Industrija, inovacije i infrastruktura
Cilj 9. usmjeren je na promociju razvoja infrastrukture,
industrijalizacije i inovacija. To se može postići putem
poboljšane međunarodne i domaće financijske,
tehnološke i tehničke podrške, istraživanja i inovacija te
povećanog pristupa informacijskoj i komunikacijskoj
tehnologiji. Infrastruktura osigurava osnovne fizičke
objekte neophodne za poslovanje i društvo;
industrijalizacija potiče ekonomski rast i otvaranje novih
radnih mjesta, čime se smanjuje nejednakost prihoda; inovacije šire tehnološke mogućnosti industrijskih
sektora i vode razvoju novih vještina. Posljednjih godina stalni napredak postignut je u sva tri područja.
Međutim, potrebno je obnoviti ulaganja u najmanje razvijenim zemljama za izgradnju infrastrukture i
osigurati udvostručenje udjela BDP-a u industrije tih zemalja do 2030.

Učinkovite usluge transporta potiču gospodarski razvoj:

2015. je globalni ekonomski utjecaj zračnog prijevoza
procijenjen na 2,7 bilijuna USD odnosno 3,5 posto globalnog
BDP-a. Cestovni promet još uvijek je dominantan oblik
prijevoza putnika.

2015. je dodana vrijednost proizvodnje po stanovniku bila

manja od 100 USD godišnje u najnerazvijenim zemljama i
oko 5,000 USD u razvijenim zemljama.

Iako je 2005.-2016. dodana vrijednost proizvodnje po

stanovniku porasla za 59 posto u najmanje razvijenim
zemljama, ona iznosi 100 USD po glavi stanovnika, za razliku
od 4.621 USD u Europi i Sjevernoj Americi.

Razvijene regije izdvojile su gotovo 2,4 posto BDP-a za

istraživanje i razvoj, a najmanje razvijene zemlje i zemlje u
razvoju manje od 0,3 posto.

2015. je mobilna širokopojasna usluga treće generacije (3G)

obuhvatila 89 posto urbanog stanovništva, ali samo 29 posto
ruralnog stanovništva. 2016. je 95 posto svjetske populacije
bilo pokriveno 2G signalom, a 84 posto stanovništva bilo je u
opsegu 3G signala.

U razdoblju 2000.-2014. zabilježena su smanjenja emisije

ugljičnog dioksida (CO2) za 36 posto u Europi i Sjevernoj
Americi te u 10 najvećih proizvodnih zemalja. Nažalost, taj
trend nije vidljiv na globalnoj razini.

16
Cilj 10. Smanjenje nejednakosti
Cilj 10. usmjeren je na smanjenje nejednakosti u dohotku,
kao i onih na temelju spola, dobi, invaliditeta, rase, klase,
etničke pripadnosti, vjeroispovijesti etc. - kako unutar
tako i među zemljama. No, napredak u smanjenju
nejednakosti unutar i među zemljama je različit.
Dohodovna nejednakost smanjila se u mnogim zemljama
koje imaju kontinuirani ekonomski rast, dok se povećava
u onima s negativnim rastom. U međuvremenu, treba
ojačati glas zemalja u razvoju u međunarodnom
ekonomskom i financijskom odlučivanju.

U razdoblju 2011.-2015. u 49 od 83 zemlje dohodak i

potrošnja po glavi stanovnika najsiromašnijih 40 posto
stanovništva rastao je brže od nacionalnog prosjeka.
No, u zemljama sa smanjenim dohotkom i potrošnjom
po glavi stanovnika, najviše je stradalo tih 40 posto
najsiromašnijih. Održivi rast prihoda je potreban za
smanjenje nejednakosti i osiguranje zajedničkog
prosperiteta. Upravo je održivi ekonomski rast
pomogao smanjiti nejednakost dohotka u mnogim
zemljama.

Dok tehnologija potiče niže troškove, slanje pošiljaka

još uvijek je relativno skupo. Trošak slanja novca preko
međunarodnih granica iznosio je u prosjeku 7,5 posto
iznosa, što je dvostruko više od ciljne stope od 3 posto.
Nove i poboljšane tehnologije, kao što su prepaid
kartice i mobilni operateri, pomogle su smanjiti te
naknade za 2 do 4 posto, ali još uvijek te usluge nisu
široko dostupne.

17
Cilj 11. Održivi gradovi i zajednice
Cilj 11. usmjeren je na obnovu i planiranje gradova i
naselja na način koji potiče koheziju zajednice i
osobnu sigurnost, kao i inovacije i zapošljavanje.
Tijek urbanog rasta bio je bez presedana: više od
polovice svjetske populacije živjelo je u gradovima u
2015. Dok su gradovi inkubatori inovativnosti i
potiču povećanje zaposlenosti i ekonomskog rasta,
brza urbanizacija donijela je sa sobom ogromne
izazove, uključujući neadekvatno stanovanje, veću
zagađenost zraka i nedostatak pristupa osnovnim
uslugama i infrastrukturi. Međutim, urbanim planiranjem i održivim upravljanjem, gradove i naselja
možemo učiniti uključivim, sigurnim, izdržljivim i održivim.

Udio gradske populacije koji živi u slamovima se smanjio

za 20 posto u odnosu na 2000. No, povećava se ukupan
broj ljudi koji žive u divlje izgrađenim, neplaniranim
kvartovima bez adekvatne infrastrukture i sanitarnih
uvjeta. U 2014. je 800 milijuna gradskih stanovnika
živjelo u slamovima, dok je 2000. taj broj iznosio 792.000
milijuna.

Proširenje gradskog zemljišta nesrazmjerno je veliko u

odnosu na povećanje gradske populacije.

Samo 65 posto svjetskog stanovništva ima pristup sustavu

prikupljanja komunalnog otpada.

U većini gradova diljem svijeta, zagađeni zrak je

neizbježna i glavna opasnost za zdravlje. U 2014. je oko
pola gradskog stanovništva (na globalnoj razini) bilo
izloženo razinama onečišćenja zraka najmanje 2,5 puta
iznad standarda sigurnosti koju je odredila Svjetska
zdravstvena organizacija.

Od 2015. su 142 zemlje razvile politike urbanog razvoja

na nacionalnoj razini. Većina tih politika je u skladu s
prioritetnim područjima Globalnih ciljeva održivog
razvoja i njihova provedba je vrlo važna za postizanje tih
ciljeva. Za održivu urbanizaciju, nacionalne vlasti trebaju
surađivati s regionalnim i lokalnim razinama, kako bi se
osiguralo koordinirano djelovanje. Ti planovi promoviraju
jače veze između urbanih, peri-urbanih i ruralnih područja.

18
Cilj 12. Odgovorna potrošnja i proizvodnja
Održivi rast i razvoj zahtijevaju smanjenje korištenja
neobnovljivih prirodnih resursa i otrovnih materijala, kao i
smanjenje otpada i onečišćujućih tvari, tijekom cijelog
procesa proizvodnje i potrošnje. Cilj 12. potiče održiviju
potrošnju i načine proizvodnje kroz različite mjere,
uključujući specifične politike i međunarodne sporazume o
upravljanju materijalima toksičnim za okoliš. Održiva
proizvodnja koristi manje resursa za istu vrijednost
ekonomske proizvodnje, a održiva potrošnja smanjuje
potrebu za prekomjernom potrošnjom resursa. Međutim, tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća ekološki
otisak na globalnoj razini se povećao, kao i količina materijala koja se koristi u proizvodnim procesima.

S rastom industrijalizacije raste i upotreba sirovina: 2010.

ekološki otisak po jedinici BDP-a (količina korištenih
primarnih materijala) razvijenih zemalja iznosio je 23,6
kilograma po jedinici BDP-a, u usporedbi s 14,5 kilograma
po jedinici BDP-a u zemljama u razvoju.

Iste godine domaća potrošnja materijala po glavi stanovnika

u razvijenim zemljama bila je 72 posto veća nego u zemljama
u razvoju.

Ekološki otisak čovječanstva povećan je s 48,5 milijardi tona

u 2000. na 69,3 milijardi tona u 2010. Ekološki otisak po
glavi stanovnika povećao se s 8 tona po osobi na 10 tona u
istom razdoblju.

2010. Australija i Novi Zeland imali su najveći ekološki

otisak po glavi stanovnika (35 tona po osobi), a slijede ih
Europa i Sjeverna Amerika (20 tona po osobi). Subsaharska
Afrika imala je najniži otisak (2,5 tone po osobi).

Gotovo sve države članice Ujedinjenih naroda sudjeluju u

barem jednom globalnom sporazumu o okolišu o
kemikalijama i opasnom otpadu. Međutim, mnoge zemlje i
dalje ne ispunjavaju svoje obveze izvješćivanja: između 2010.
i 2014. samo 51 posto stranaka Stockholmske konvencije, 57
posto stranaka Baselske konvencije i 71 posto stranaka
Rotterdamske konvencije u potpunosti su ispunjavale
obveze izvješćivanja o provedbi tih sporazuma.

19
Cilj 13. Zaštita klime
Klimatske promjene predstavljaju najveću prijetnju razvoju,
a njeni rasprostranjeni utjecaji bez presedana opterećuju
najsiromašnije i najranjivije. Cilj 13. poziva na borbu, ali i na
izgradnju otpornosti u reagiranju na klimatske opasnosti i
prirodne katastrofe. Smanjenje utjecaja klimatskih promjena
i njezini učinci zahtijevaju jačanje zamaha započetog
Pariškim sporazumom o promjeni klime. Osim porasta razine
mora i globalnih temperatura, ekstremne vremenske neprilike
postaju sve češće, a prirodna staništa poput koraljnih grebena propadaju. Te promjene utječu na ljude
posvuda, ali nesrazmjerno najviše štete najsiromašnijima i najranjivijima.

U travnju 2016. 175 država članica UN-a potpisalo je

povijesni Pariški sporazum, koji postavlja temelje za
ambiciozne klimatske akcije od strane svih, kako bi se
osiguralo da globalna temperatura ne poraste za više od 2°C.

U razdoblju 2000.-2013. umrlo je prosječno 83.000 ljudi, a

svake godine zahvaćeno je 211 milijun zbog prirodnih
katastrofa.

2015. samo su 83 zemlje imale propise za upravljanje rizikom

od katastrofe.

Broj smrtnih slučajeva koji se pripisuju prirodnim

opasnostima i dalje raste, unatoč napretku u provedbi
strategija smanjenja rizika od katastrofa: u razdoblju 1990.-
2015. više od 1,6 milijuna ljudi poginulo je u prijavljenim
prirodnim nepogodama.

Mnoge su zemlje počele provoditi nacionalne i lokalne

strategije smanjenja rizika od katastrofa: u razdoblju 2014.-
2015. većina država izvjestiteljica naznačila je da su procjene
utjecaja na okoliš, zakonodavstvo o zaštićenim područjima,
projekti i programi prilagodbe klimatskim promjenama te
integrirano planiranje odigrali glavnu ulogu u smanjenju
temeljnih čimbenika rizika.

Rizici od prirodnih katastrofa povećavaju se sa

siromaštvom, nejednakošću, degradacijom okoliša i lošim
urbanim planiranjem.

20
Cilj 14. Očuvanje vodenog svijeta
Cilj 14. usmjeren je na promicanje očuvanja i održivo
korištenje morskih i obalnih ekosustava, spriječavanje
onečišćenja mora i povećanje ekonomske koristi malim
otočnim zemljama i zemljama u razvoju od održivog
korištenja morskih resursa. Oceani, mora i drugi morski
resursi bitni su za ljudsko blagostanje i društveni i
ekonomski razvoj diljem svijeta. Njihovo očuvanje i održivo
korištenje ključni su za postizanje Programa za održivi
razvoj 2030., osobito za male otočne zemlje. Oceani pomažu u reguliranju globalnog ekosustava
apsorpcijom topline i ugljičnog dioksida (CO2) iz atmosfere. Međutim, izrazito su osjetljivi na
degradaciju okoliša, prekomjeran ribolov, klimatske promjene i onečišćenja. Budući da se oceani
protežu preko mnogo granica, upravljanje morskim resursima zahtijeva intervencije na svim razinama
(nacionalnim, regionalnim i globalnim).

Morski resursi su osobito važni za ljude koji žive na obali,

a koji su 2010. činili 37 posto svjetskog stanovništva.

Udio globalnih zaliha ribe na biološki neodrživim

razinama povećao se s 10 posto u 1974. na 31 posto u
2013.

Prosječna pokrivenost područja biološke raznolikosti u

moru u zaštićenim područjima porasla je s 32 posto u
2000. na 45 posto u 2017.

Oceani apsorbiraju do 30 posto godišnje emisije CO2

proizvedene ljudskom djelatnošću. Međutim, apsorbirani
CO2 također dovodi do povećanja kiselosti morske vode
koja ugrožava mnoge morske vrste, poput koralja.
Procijenjeno je da će se do 2100. kiselost mora povećati
za 150 posto.

Bez usklađenog djelovanja, obalna eutrofikacija (starenje

vodenih ekosustava) povećat će se za jednu petinu velikih
morskih ekosustava do 2050.

21
Cilj 15. Očuvanje života na zemlji
Cilj 15. usmjeren je na održivo gospodarenje šumama,
obnavljanje degradiranih područja i prirodnih staništa i
uspješno zaustavljanje gubitka bioraznolikosti. Očuvanje
različitih oblika života na kopnu zahtijeva ciljane napore u
zaštititi, obnovi i promoviranju očuvanja i održivog
korištenja kopnenih i drugih ekosustava. Zaštićeni i
obnovljeni ekosustavi i biološka raznolikost mogu pomoći
u ublažavanju klimatskih promjena i omogućiti veću
prilagodljivost uslijed povećanih izazova s kojima se
čovječanstvo može susresti kao i rastućih prirodnih
katastrofa. Razina gubitka šuma usporena je i nastavlja se unaprjeđivati kroz održivo gospodarenje
šumama i očuvanje područja važnih za biološku raznolikost. Od 1998. do 2013. na oko petini Zemljine
površine pokrivene vegetacijom pokazalo se smanjenje trendova produktivnosti.

Globalni neto gubitak šumskog područja smanjio se sa 7,3

milijuna hektara godišnje u 1990-ima na 3,3 milijuna
hektara godišnje u razdoblju 2010.-2015. - što znači da je
neto gubitak šumskog područja na globalnoj razini manji
od polovice iz 1990-ih.

U razdoblju 2000.-2016. postotak kopnenih, unutarnjih

slatkovodnih i planinskih ključnih područja biološke
raznolikosti obuhvaćenih zaštićenim područjima povećan je
s 16,5 posto na 20,1 posto.

Od 2015. poznato je da je više od 23.000 vrsta biljaka, gljiva

i životinja suočeno s velikom vjerojatnošću istrebljenja.
Ljudske aktivnosti uzrokuju izumiranje vrsta po tri puta
većoj stopi od one normalne tijekom čitave Zemljine
povijesti.

Od 1999. otkriveno je najmanje 7.000 vrsta životinja i

biljaka u ilegalnoj trgovini kojom je obuhvaćeno 120
zemalja. U 2013. se 70 posto ukupne eksploatacije blagodati
divljine odnosio na pribavljanje bjelokosti, rogova
nosoroga, gmazova i ružinog drveta.

Gubitak biološke raznolikosti nastavlja se alarmantnom

stopom. Koralji, vodozemci i cikadi u ozbiljnom su padu
zbog izrazitih i pogoršavajućih prijetnji. Izbjeljivanje (koje
nastupa kada koralji gube fotosintetske alge), potaknuto
klimatskim promjenama i lokalnim utjecajima, utjecalo je
na zdravlje koraljnih grebena širom svijeta, koji bi mogli
potpuno nestati do 2050. Vodozemci se također suočavaju
s visokim rizikom od izumiranja, pri čemu je 41 posto već
u opasnosti.

22
Cilj 16. Mir, pravda i snažne institucije
Cilj 16. usmjeren je na izgradnju mirnog i inkluzivnog
društva temeljenog na poštivanju ljudskih prava, vladavini
prava, dobrom upravljanju na svim razinama i
transparentnim, djelotvornim i odgovornim institucijama.
Međutim, napredak u promicanju mira i pravde i u izgradnji
učinkovitih, odgovornijih i inkluzivnih institucija ostaje
neravnomjeran unutar regija. Sve više građana diljem svijeta
ima bolji pristup pravdi. Međutim, nasilni sukobi povećali su
se posljednjih godina, a veliki broj intenzivnih oružanih
sukoba uzrokuje velik broj civilnih žrtava. Podaci pokazuju da zemlje s višom nejednakošću dohotka
imaju veću stopu nasilja, izvor su trgovanja ljudima i sklonije su korupciji. Kao odgovor, uspostavljeni
su zakonski okviri - na primjer, o pristupu informacijama i promicanju ljudskih prava - ali provedba nije
uvijek u skladu s ciljevima.

Udio djece kao žrtava trgovine ljudima povećao se s 13

posto u 2004. na 34 posto u 2011.

U razdoblju 2013.-2015. udio ljudi koji se nalaze u

pritvoru bez suđenja ili kažnjavanja za zločin bio je 31
posto.

Svako četvrto dijete nije registrirano prije svoje pete

godine (na globalnoj razini). U najnerazvijenijim
zemljama, svako drugo dijete nije registrirano prije svoje
pete godine.

U razdoblju 2008.-2014. stopa ubojstava u zemljama u

razvoju bila je dvostruko veća nego u od razvijenim
zemaljama. Primjerice, u 2015. je intenzivna stopa
ubojstava u zemljama s visokom nejednakostima (Ginijev
koeficijent > 0,45) bila devet puta veća nego u onim
zemljama s niskim nejednakostima (Ginijev koeficijent <
0,35).

U razdoblju 2005.-2016. u 76 zemalja (u kojima su

dostupni podaci) oko 8 od 10 djece u dobi od 1 do 14
godina redovito je podvrgnuto nekom obliku psihološke
agresije ili fizičke kazne.

U razdoblju 2012.-2014. policijski službenici su

identificirali više od 570 različitih tokova trgovine
ljudima. Velika većina identificiranih žrtava trgovine
ljudima u 2014. bile su žene i djevojke (71 posto), a više
od četvrtine bila su djeca.

23
Cilj 17. Partnerstvom do ciljeva
Program 2030. zahtijeva revitalizirano i poboljšano
globalno partnerstvo koje mobilizira sve dostupne resurse
unutar vlada, civilnog društva, privatnog sektora, sustava
Ujedinjenih naroda i drugih aktera. Povećanje potpore
zemljama u razvoju temeljni je korak ako želimo pravedan
napredak za sve. Države članice Ujedinjenih naroda
identificirale su sljedeća područja kao kritična: mobilizacija
resursa, tehnologija, izgradnja kapaciteta, trgovina,
politička i institucionalna koherentnost, partnerstva s više
sudionika, monitoring i odgovornost. Postizanje provedbenih ciljeva ključno je za realizaciju Programa
za održivi razvoj. Napredak je postignut na svim ovim područjima, ali potrebno je mnogo više.

Službena pomoć za razvoj iznosila je 131,6 milijardi USD

u 2015., što je za 6,9 posto više nego u 2014. i predstavlja
najvišu razinu ikada dosegnutu.

Brzi internet još uvijek nije dostupan većini ljudi koja živi u
siromašnim zemljama: 2015. je širenje nepokretne
širokopojasne internetske mreže dostiglo 29 posto u
razvijenim regijama, ali samo 7,1 posto u zemljama u
razvoju i 0,5 posto u najnerazvijenijim zemljama.

2016. je oko 80 posto stanovništva u razvijenim regijama

imalo pristup internetu, u usporedbi s 40 posto u regijama u
razvoju i 15 posto u najnerazvijenijim regijama.

Iako se udio robnog izvoza najnerazvijenih zemalja u

ukupnom izvozu gotovo udvostručio 2000.-2014., još
uvijek je to samo mali dio svjetskog izvoza u 2014. - 1,1
posto.

U razdoblju 2006.-2015., 90 posto svih zemalja i 88 posto

zemalja u razvoju provelo je popise stanovništva i
stambenog fonda.

Servisiranje duga se povećava: 2000.-2011., servisiranje

duga u zemljama s nižim srednjim dohotkom pada s 12,9
posto na 3,6 posto, prije nego se polako povećao na 6,1
posto u 2015.

24
Literatura

Our world in data. https://ourworldindata.org/

Pavić-Rogošić, Lidija (2017) Globalni ciljevi održivog razvoja do 2030. Zagreb: ODRAZ-
Održivi razvoj zajednice.
http://www.odraz.hr/hr/publikacije/publikacije/novi-izazov-globalni-ciljevi-odrzivog-razvoja-
do-2030

United nations (2016) The Sustainable Development Goals Report 2016.

https://www.unodc.org/documents/commissions/CND_CCPCJ_joint/2030Agenda/The_Sustai
nable_Development_Goals_Report_2016.pdf

United nations (2017) The Sustainable Development Goals Report 2017.

https://unstats.un.org/sdgs/files/report/2017/TheSustainableDevelopmentGoalsReport2017.pd
f

25