UNIVERZITET U SARAJEVU

PRIRODNO-MATEMATČKI FAKULTET

ODSJEK ZA GEOGRAFIJU

REGIONALNO I PROSTORNO PLANIRANJE

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA: GLOBALIZACIJA I

REGIONALNI RAZVOJ

TEMA: BDP I GLOBALIZACIJA

Mentor: doc.dr.Ranko Mirić Student: Aldin Velić

Sarajevo, decembar 2016.

SADRŽAJ:

UVOD...................................................................................................................3
EVROPA...............................................................................................................4
AFRIKA................................................................................................................5
AZIJA....................................................................................................................7
LATINSKA AMERIKA.......................................................................................8
SJEVERNA AMERIKA.....................................................................................10
AUSTRALIJA I OCEANIJA..............................................................................11
ZAKLJUČAK.....................................................................................................13
LITERATURA....................................................................................................15
UVOD

Kao što nam je poznato, imamo više definicija vezanih za pojam „globalizacija“,
a sama problematika i definisanje ovog pojma bio je domen istraživanja mnogim
poznatim svjetskim autorima. Globalizacija je riječ koja se danas rabi vrlo često
i u različitim kontekstima. Stoga se i različito definira. Navodimo neke od
definicija. “Globalizacija je povećanje međunarodne razmjene na tržištima
dobara, usluga i tržištu nekih faktora proizvodnje, uključujući rast i razvoj
institucija koje premošćuju nacionalne granice – poduzeća, vlade, međunarodne
institucije i nevladine udruge” (Deardorff i Stern, 2001:2). Kraća i stručnija
definicija bila bi da je globalizacija globalna konvergencija cijena dobara
(Taylor, 2002). Svjetska banka definira globalizaciju kao “slobodu i mogućnost
pojedinaca i poduzeća da svojevoljno iniciraju razmjenu sa stanovnicima i
poduzećima u drugim zemljama” (Milanović, 2002:3). Postoji veliki broj oblika
i tipova globalizacije. Stoga je potrebno pronaći onaj oblik koji će donijeti
koristi i onima kojima je ona najpotrebnija – najsiromašnijim. Cilj ovog rada jest
pregled teoretskih postavki i empirijskih istraživanja s područa globalizacije i
njezina utjecaja na rast, nejednakost i siromaštvo, a to bi se ogledalo kroz prikaz
BDP-a po kontinentima i državama kao jednog od važnih faktora koji ukazuju
na rast, odnosno siromaštvo nekog područja. Jedan od glavnih ciljeva
makroekonomske politike zemalja u tranziciji jest uspostaviti stabilan rast GDP
(BDP) na osnovu izvoza. Većina tih zemalja to još uvijek ne može zbog dva
razloga: najprije zbog nedovoljne kompetitivnosti izvozne ponude, a drugo zbog
teškoća u pronalaženju mjesta u plasmanu na svjetsko tržište, gdje se već nalaze
jake transnacionalne kompanije iz razvijenih industrijskih zemalja. Stoga je rast
GDP-a u većini tih zemalja još uvijek zasnovan na domaćoj potražnji, a to tim
zemljama otežava ulazak u globalne proizvodne tokove i procese. lako je
globalizacija proces koji već neko vrijeme traje i o kojem se govorilo u
pozitivnom kontekstu, u posljednje se vrijeme sve više govori i o nekim
njezinim nepovoljnim značajkama. Pogotovo, kada je riječ o efektima na manje
zemlje ili na privredno i tehnološki manje razvijene zemlje. Smatra se da
globalizacija osobito ugrožava zemlje u tranziciji i zemlje u razvoju, a njome se
najviše koriste razvijene industrijske zemlje, posebno SAD.
EVROPA

Privredni razvoj obično se izražava BDP-om koji se u regionalnom kontekstu

može upotrijebiti za mjerenje makroekonomske aktivnosti i rasta te za pružanje
osnove za usporedbe između regija. BDP Evropske unije za 2013. godinu
iznosio je 12,900 miliona eura. Od toga najveći BDP je imala Njemačka 2,640
bil. $, zatim Velika Britanija 2,054, Francuska 2,029, Italija 1,565, te Španija sa
1,049 biliona eura. Također i u Evropi kao i na drugim kontinetima postoje
regionalne razlike po ovom kriteriju. Prevashodno tome, najmanji BDP imaju
sljedeće zemlje: Malta, Makedonija, Island, Albanija, Estonija, itd. Što se tiče
BDP po glavi stanovnika u Evropi već dugi niz godina prednjače sljedeće
države: Luksemburg sa 101,926 eura, Norveška 61,471, Švicarska 60,535 zatim
Austrija, Danska, Irska, itd. Najsiromašnije države po ovom kriteriju unutar
Evrope su: Albanija sa 7,300 eura, Bosna i Hercegovina 7,800,
Makedonija,Moldavija, Ukrajina, Srbija, Crna Gora i Bugarska;

Slika 1. BDP po glavi stanovnika, Evropa, 2014. World bank

Postoje mnoge ujednačenosti između država po ovom kriteriju kako u Europskoj

uniji, tako i na cijelom evropskom kontinentu. Upravo je zadatak i cilj Europske
unije da prostor od svojih 28 članica učini bar u nekoj mjeri stabilnim i
uravnoteženim. Zastrašujući je jaz, naprimjer između dvije članice Europske
unije, Luksemburga i Bugarske ako se uzme u obzir činjenica i stanje BDP-a po
glavi stanovnika. Gotovo 10 puta veći BDP po glavi stanovnika ima
Luksemburg. Razlog i ovom, jeste kvalitetan i zdrav način razmišljanja vlade
Luksemburga. Odrekli su se zajednice za ugljen i čelik, koja je bila prvobitni
oblik današnje savremene Europske unije. Umjesto toga, uvoze jeftino željezo i
jeftinu radnu snagu, a njihovo malobrojno stanovništvo je uglavnom zaposleno u
tercijarnim i kvartarnim djelatnostima.

AFRIKA

Afrika, svima poznata kao nasiromašniji kontinent na Zemlji. Ona je pravi i

adekvatni primjer kako postati žrtvom globalizacije evo već dugi niz godina.
Sve blagodati i prirodne resurse u doba kolonijalizma su opustošili Evropljani. I
nakon toga ovaj kontinetn nije mogao i ne može da stane na „zdrave“ noge i
pronađe put k izlazu iz ove krize. Kada spominjemo BDP po glavi stanovnika za
ovaj kontinent, ne možemo koristiti složenicu „najrazvijenija država“, jer i prve
države Afrike po ovom kriteriju imaju mizerne svote novca i zarade u odnosu na
ostatak svijeta. Ukupan BDP Afrike iznosi 5736,5 miliona $. Najveći BDP u
Africi imaju sljedeće zemlje: Nigerija 1,192.000 $, Egipat 995,555 $, Južna
Afrika 312,454 $, te Alžir sa 112,454 $. Ipak mnogo je veći broj onih država
koji imaju takoreći katastrofalan položaj u svijetu uzimajući u obzir ovaj kriterij.
Većina stanovništva obih zemalja se i dalje bavi poljoprivredom i to u velikom
procentu, čak i onom primitivnom-zaostalom. Među najsiromašnije države
Afrike spadaju: Sao Tome i Principe(0,66 mil. $), Komori,(1,21 mil. $), ,
Gvineja Bisau(1,94 mil.$) Sejšeli(2,53 mil.$), Centralna Afrička Republika(1,62
mil.$), Đibuti(3,09 mil.$) itd. Kada uzmemo u obzir BDP po glavi stanovnika u
Africi to je ono što predstavlja pravi problem. Na ovom kontinentu gotovo da
nije moguć zadnje 2 decenije značajniji ekonomski razvoj, kad su krucijalni i
veći problemi: higijena, siromaštvo, glad, bolesti, niska stopa obrazovanja, itd.
Najveći BDP po glavi stanovnika imaju sljedeće države: Ekvatorijalna Gvineja
sa 33,768 $ dok je izvozila naftu i plin, , Sejšeli 22,155 $, Gabon 19,251 $,
Južna Afrika 11,035 $ itd. U najsiromašnije afričke države spadaju: Malavi,
Somalija, Demokratska Republika Kongo, Tanzanija, Burundi, Liberia, itd.
Primjer za Liberiju, ona čak 76 % svog BDP-a dobiva iz primarnog sektora,
odnosno poljoprivrede, Somalija 65 %, itd. Također neke „svjetske“ sile su
pokušale ili su morale dodijeliti Svjetsko prvenstvo 2010. godine Africi, što je
na prvi pogled izgledalo bajkovito, u svrhu razvoja kako ekonomskog tako i
globalnog , ali to ipak nije bilo dugoročno rješenje. Izgrađeni su stadioni,
ogromni stadioni, uređena infrastruktura, ali problem je nastao poslije završetka
Mundijala. U stadione i infrastrukturu su uloženi veliki novci, te Južna Afrika
ovim potezom stoji i guši se u velikim kreditima. Lokalne lige i timovi nisu
toliko popularni i jaki, da bi mogli napuniti postojeće stadione, kako bi na neki
način domaćini uspjeli vratiti novac. Ovako su prisiljeni da čekaju ili da ruše
napravljene stadione. Životni standard ipak nije dovoljan da bi se pokrivili ovi
veliki rashodi.

Slika 2. BDP po glavi stanovnika; 2014.

AZIJA

Azija je također kontinent u kojem postoje drastične razlike između bogatog i

razvijenog sloja i onih siromašnih. Čak i u državama kao što je Indija a koja sa
nalazi na samom vrhu ljestvice zemalja po visini BDP-a u Aziji postoje velike
diferencijacije između regija unutar države. U Indiji koja ima preko milijardu
stanovnika što je i glavni problem, vlada veliko siromaštvo i glad praćeni lošim
životnim uslovima. Najveći BDP u Aziji imaju: Kina sa 11,509,345 mil. $,
zatim Japan sa 4,892,456 mil. $, Indija sa oko 2 bil. $ te Indonezija i Južna
Koreja Od 1978. godine Kina provodi reforme radi preorijentacije na tržišnu
privredu. U privrednoj tranziciji znatno je promijenjena struktura BDP-a i
zaoslenih. U 2010. godini prema udjelu BDP-a vodeća je bila industrija sa 56 %,
zatim usluge sa 29 %, te poljoprivreda sa 15 %. Uprkos snažnom industrijskom
razvoju Kina je ostala pretežno siromašna zemlja sa velikim regionalnim
razlikama. Najrazvijenije je područje u priobalnom pojasu koji privlači gotovo
sva strana ulaganja. Kineske oblasti znatno se razlikuju po vrijednosti
ostvarenog BDP-a po stanovniku kao npr: Gansu gdje ta vrijednost iznosi 500
USD, a u Hong Kongu 24 000 USD. Prema prirodnim resursima Kina je jedna
od najbogatijih zemalja. Poebno se izdvajaju izvori uglja, željezne rude, nafte,
zemnog plina, cinka, uz jedan od najvećih hidropotencijala u svijetu.Glavni
poljoprivredni proizvodi koji se izvoze su: riža, pšenica, kukuruz, ječam, soja
itd. Sa druge imamo države kao što su: Sirija, Maldivi, Istočni Timor, Butan,
Kirgistan koje se odlikuju izuzetno malim BDP-om. Specifična država na ovom
kontinentnu je Sjeverna Koreja, koje je iz socijalističke države prešla u
takozvanu „samoodrživu“. Ipak, znamo da je ona velika vojna sila, država
kontraverzne vlasti, sa puno restrikcija i zabrana prema svom stanovništvu.
Upravo iz tog razloga, nisam uspio pronaći podatke vezane za BDP za istu
državu. Što se tiče BDP-a po glavi stanovnika, u Aziji prednjače: Katar sa
143,427 $, Singapur 82,762 $, Brunej 73,233 $, Kuvajt 71,020 $ i Ujedinjeni
Arapski Emirati sa 60,142 $. Na posljednjom mjestu po ovoj klasifikaciji, tj. na
osnovu ovog kriterija nalaze se: Jordan 11,927 $, Kina 12,880 $, Turkmenistan
14,165 $, Tajland sa 14, 354 $, itd.
Slika 3. Deset vodećih ekonomija u Aziji; 2015.

LATINSKA AMERIKA

Još 1492. godine Kristofor Kolumbo je „otkrio Ameriku“ o domicilnom

stanovništvu pod firmom da je otkrio Indiju dodijelo ime Indijanci. Nešto
kasnije, Amerigo Vaspuči je istraživao područje oko Amazona i zaključio
zapravo da je riječ o potpuno novom kontinentu koji nema veze sa Indijom. I
tako je Južna Amerika zajedno sa Sjevernom postala kontinent Novog svijeta, te
je u to vrijeme počelo i lobiranje velikih evropskih sila za osvajanjem ovog
teritorija, to jest - koloniziranjem. U ranom 19.stoljeću u Južnoj Americi
počinju ratovi za nezavisnost pojedinih kolonija, dok neke kolonije postaju
samostalne tek u drugoj polovici 20.stoljeća. U današnje vrijeme jedino je
Francuska Gvajana dio ili pod upravom Francuske, te Falklandska otočja pod
protektoratom Velike Britanije, iako ih samo nekoliko kilometara dijeli od
Argentine, ali uticaj ove velike sile je bio toliko velik i intenzivan da je ovo
otočje jednostavno prepušteno vladavini pomunete velike kolonijalističke sile.
Što se tiče ekonomskog razvoja ovog kontinenta, BDP za cijeli prostor Latinske
Amerike iznosi 6,132,883 bil. $. Najveći BDP imaju: Brazil sa 3,416,000 bil. $,
Argentina 771,000 mil. $, te Kolumbija i Venezuela. Najugroženije zemlje po
ovom kriteriju su: Francuska Gvajana sa 6,593 mil.$, Surinam sa 7,120 mil. $, te
Paragvaj 45,900 mil. $ i Urugvaj sa 54 320 mil.$. Trebamo napomenuti da je
Brazil jedno od deset najvećih tržišta na svijetu. Njihova privreda koja utječe na
sam BDP najviše se oslanja na proizvodnju čelika, tekstila, a veliki udio od čak
20 % u BDP-u ima i poljoprivreda koja kulminira velikim razvojem proizvoda
kao što su: kafa, riža, kukuruz, kakao, šećerna trska i govedina. Prema podacima
iz 2013. godine najveći BDP po glavi stanovnika imala je Argentina i on je
iznosio 17,376 $, što opet nije značajno i ogromno u svjetskim razmjerama, te
po ovom kriteriju u svijetu zauzimaju tek 50-to mjesto. Poslije Argentine, slijedi
Čile sa 16,171 $, te Urugvaj sa 15,469 $ i Venecuela sa 12,407 $. Brazil je po
ovom kriteriju tek 74-ta zemlja svijeta sa BDP-om po glavi stanovnika od
11,845 $. Razlog ovakvom stanju, koji na prvi pogled izgleda iznenadjujuće jesu
demografske odlike i broj stanovnika navedenih zemalja. Urugvaj sa nešto
manje od 3,4 mil. stanovnika spada u red dobrostojećih država na ovom
kontinentu. Dok sa druge strane imamo situaciju sa Brazilom, koja je prva
država Latinske Amerike što se tiče vrijednosti BDP-a, ali ne smijemo
zaboraviti brojku njihovog stanovništva koja nekad i prevazilazi 200.000.000, i
upravo taj segment i faktor gura Brazil tek na peto mjesto ljestvice zemalja
Latinske Amerike što se tiče BDP-a po glavi stanovnika. Brazil je također
poznat po siromaštvu i velikoj izgradnje tzv. squatter naselja. Najniži BDP po
glavi stanovnika imaju Bolivija sa 4,843 $, Paragvaj 5,548 $, Gvajana 7,541 $,
te Ekvador sa 8,335 $.

Slika 4. BDP pojedinih latinoameričkih država, 2010.

SJEVERNA AMERIKA
Ako bi izvršili podjelu samog kontinenta na Sjevernu i Srednju Ameriku, a imali
na umu veliki ekonomski, politički i društveni uticaj SAD-a prema određenim
država Srednje Amerike, onda možemo konstatovati tri velike sile na ovom
području. To su upravo SAD, Kanada i Meksiko. BDP ukupnog prostora
Sjeverne Amerike iznosi 23,456 bil. $, a frapantna je činjenica da čak 18,558 bil.
$ otpada na Sjedinjene Američke Države. Poslije neprikosnovenih SAD, na
drugo mjesto dolazi Meksiko sa 2,227 bil. $, te Kanada 1,613 bil. $ i Kuba sa
212 mil. $. Upravo ogromna teritorija uz pozitivnu i naprednu politiku je osnova
ove najveće svjetske ekonomije – SAD. Odlike su joj veličina i raznolikost
proizvodnje i snaga preduzeća koja je to obezbjeđuju, zatim kvalitet usluge koji
uključuje visokoškolsko obrazovanje, bankarski sistemi, veliko nacionalno
tržište, sve povezano sa visokim živornim standardom. SAD je također i prvi
izvoznik proizvoda u svijetu, prije svega pšenice i kukuruza. Također, južno od
Silicon Valleya nalazi se jedno od najvećih područja koncentrisane industrije
visoke tehnologije, velika moć i disperzija multinacionalnih kompanija i još
mnogo, mnogo toga. Što se tiče Kanade u njenon tercijarnom sektoru je
zaposleno nešto više od 70 % stanovništva. Upravo udio zaspolenih u ovom
sektoru ukazuje na visok stepen privredne razvijenosti Kanade.

Sama industrijalizacija Kanade pokrenuta je početkom 20.st. na bazi velikog

bogatstva ruda, drva i hidroenergije. Veliki poticaj kanadskoj privredi daje
slobodan pristup velikom tržištu Sjedinjenih Američkih Država. Kanada trguje
sa cijelim svijetom, ali najviše sa SAD i razvijenim zemljama. Što se tiče izvoza,
Kanada najviše izvozi automobile, strojeve, proizvode drvne industrije, rude, itd.
Stopa nezaposlenosti u Kanadi je 6,1 %. Što se tiče Meksika osnov njihove
privrede baziran je na dobijanju i preradi nafte, te prirodnog gasa. Veliki
naftnoprerađivački kompleks formiran je uz obalu Meksičkog zaliva. Pored
nafte i prirodnog gasa, Meksiko je poznat i po uzgoju pšenice, kukuruza, raznog
povrća, itd. Najmanji BDP na ovom području imaju: Dominika(763 $), Sveti
Kits i Nevis(1205 $), Grenada(1401), Sveta Lucija(2030 $), Antigva i
Barbuda(2097 $), itd. Kada govorimo o BDP-u po glavi stanovnika opet na
prvom mjestu nalaze se SAD sa 50,451 , zatim Kanada 43,400 $, te države koje
zavise prvenstveno od turizma poput Bahama 31,900 $ i Barbadosa 25,800 $.
Najsiromašnije države po ovom kriteriju su: Haita sa svega 1,700 $ po glavi
stanovnika, Nikaragva 4,500 $, Honduras 4,700 $, itd.
Slika 5. Nacionalne države koje imaju identičan BDP kao i savezne države u SAD, 2014.

AUSTRALIJA I OCEANIJA

Što se tiče Australije, zbog različite kolonijalne prošlosti, većina ranije

doseljenog stanovništva bila je britanskog porijekla, dok je od 1970-tih godina
značajno naraslo doseljavanje i iz azijskih područja. Što se tiče domorodaca,
Aboridžani u ukupnom stanovništvu Australije čine još nešto manje od 2% , a
Tasmanci, domorodačko stanovništvo Tasmanije, nakon dolaska Evropljana su
gotovo potpuno iskorijenjeni. Posljednjih nekoliko decenija u okviru svog
Transmisi programa, Indonezija je sa Jave i Sumatre doselila oko 1,2 miliona
stanovnika na zapadne teritorije Nove Gvineje. Što se tiče BDP-a, najveću
vrijednost ima upravo u Australiji 1,100 bil. $, na drugom mjestu je Novi Zeland
sa 158,733 mil. $, te Papua Nova Gvineja sa 18,100 mil.$. Najmanji BDP imaju
i površinom najmanje države na ovom području a to su: Tuvalu sa svega 35 000
$, Nauru 60 000 $, Maršalska ostrva 178 000 $, itd. U poimanju razvijenog
Sjevera Australija predstavlja na neki način izuzetak, jer je smještena na južnoj
Zemljinoj polutki, ali po ekonomskim, socijalnim i kulturnim standardima sa
razlogom je uvrštena u ovu skupinu. Australija je u početku bila poljoprivredna
zemlja, ali poslije Drugog svjetskog rata i investicija SAD-a i Velike Britanije
dolazi i do većeg razvoja industrije, te ostalih grana privrede.

Danas je privreda Australije zasnovana velikim procentom na sekundarnom i

tercijarnom sektoru. Australija ima dobro razvijenu obojenu i crnu metalurgiju, a
u posljednje vrijeme značajno su se razvile hemijska, petrohemijska, industrija
saobraćajnih sredstava, itd. Svoj industrijski razvoj Australija štiti prije svega
visokim uvoznim taksama i carinom. Rudna bogatstva Australije su velika.
Najveći je proizvođač boksita,a prema proizvodnji željezne rude i boksita
zauzima treće mjesto. Što se tiče BDP-a po glavi stanovnika, na prvom mjestu je
Australija sa 46,413 $, zatim Novi Zeland sa 35,512 $, te otočna državica Palau
koja broji oko 20.000 stanovnika sa 15,100 $. Njihova privreda se uglavnom
zasniva na uslužnim djelatnostima, na koje otpada gotovo 78 % BDP-a.
Najmanji BDP po glavi stanovnika imaju: Kiribati, Solomnska otočja, Papua
Nova Gvineja, Vanuatu, itd.
ZAKLJUČAK

BDP je historijski gledano, najviše i najčešće korišten indikator ekonomske

aktivnosti, zbog određenih kvaliteta koje su mu omogućile tako dug opstanak
tijekom vremena. Velika prednost BDP-a ogleda se u tome što je bio prva mjera
ekonomske performance i aktivnosti. Praktične su historijske okolnosti i razlozi
kreirali i potaknuli nastanak BDP-a. Njegov ga je specifični razvoj učinio vrlo
jedinstvenim: kombinira jednostavnost, linearnost i univerzalnost te ima
krucijalnu ulogu u makroekonomskoj politici i odlučivanju. Kao takav, BDP je
vrijedan i značajan ekonomski indikator koji ima važnu ulogu prilikom kreiranja
ekonomske politike što predstavlja njegovu glavnu snagu. Pored toga, BDP
omogućava i usporedivost, kako vremensku tako i prostornu. Sa druge strane,
BDP podcjenjuje prave životne standarde zbog postojanja crne ekonomije(siva
ekonomija, ekonomija u sjeni, neformalna ekonomija, podzemna ekonomija)
koja obuhvaća ekonomske aktivnosti koje se odvijaju nezabilježeno.

Ove navedene stavke su povezane sa neregistriranim legalnim transakcijama

koje „ne idu“ preko tržišta, kako bi se izbjeglo plaćanje poreza, ali također i sa
legalnim, zabranjenim transakcijama kao što su: prodaja oružja, prostitucija,
krijumčarenje, itd., a niti jedna od njih nije uključena u statistiku BDP-a. BDP
također ne uzima u obzir zarade stvorene preko crnog marketinga koji se sve
brže razvija, a zbog čega se često naziva paralelnom ekonomijom, tj. ekonomska
aktivnost koja vodi do rasta ali nije registrirana. Iz zdravstvene perspektive, se
može reći kako slobodno vrijeme pridonosi blagostanju ljudi, koji upravo
propagira sama krilatica BDP-a. Kalkulacije BDP-a također ne vode računa
koliko teško i naporno ljudi rade kako bi proizveli određeni proizvod ili output.
Štoviše, većina je poslova u današnje vrijeme sigurnija i manje fizički naporna
nego u prošlosti, ali BDP ni to ne uzima u obzir. Čak se niti promjene u
kvaliteti proizvoda ne mjere, npr. Iako su kompjuteri u zadnjih nekoliko godina
postali znatno bolji, brži i učinkovitiji, oni se i dalje uračunavaju kao isti
proizvodi iako mogu raditi puno više, zbog čega je ekonomski rast često
podcijenjen. Ljudska sloboda također je važan koncept koji je vitalan za
blagostanje, ali ju je teško izraziti u novčanim ili monetarnim terminima koji su
nužni cilj korištenja BDP-a. Veliki broj kritika BDP-a povezan je sa
problematikom zaštite okoliša(iscrpljivanje prirodnih resursa i oštećenje
okoline). Incijative se u tom području obično nazivaju ozelenjivanje BDP-a.
Razlog za ovu vrstu kritika više je nego opravdan.
Naime što više država iscrpljuje svoja prirodna bogatstva, to se BDP više
povećava ali time blagostanje građana sigurno ne raste. To se prema autoru
McNeillu događa iz dva razloga. Prvo, kad god se napravi šteta za okoliš(npr.
Izlijevanje nafte, kontaminacija plovnih puteva), financijska sredstva koja se
koriste u akciji rješavanja posljedica onečišćenja proći će kroz tržišni sistem.
Rad, strojevi i sirovine potrebne u tom procesu bit će registrirane kao
ekonomska aktivnost te će zbog toga BDP porasti. Drugo, BDP ne uzima u obzir
kada se zalihe prirodnog kapitala smanjuju. Aktivnosti zbog kojih dolazi do
smanjenja prirodnog kapitala poput sječe stabala ili lova ribe se bilježe u BDP-u
jer će se ti proizvodi prodavati na tržištu po određenoj cijeni, to jest BDP će se
porasti iako će se zalihe prirodnog kapitala smanjivati, sve do tačke poptunog
iscrpljenja prirodnih bogatstava. Isto tako smanjenjenje BDP-a ne znači uvijek
lošu privrednu situaciju u nekom području, već ponekad može biti posljedica
pozitivnih inovacija uzrokovanih restruktuiranjem i modernizacijom same
privrede koja će u budućnosti omogućiti stvaranje većeg outputa.

Također trebamo imati na umu i globalno stanje što se tiče ovog kriterija, jer
naravno manji su troškovi života u siromašnijim nego u bogatim državama, pa
tako novčana vrijednost od 100KM npr po stanovniku neće se tretirati isto u
našoj državi, Kanadi gdje je taj iznos ekvivalent jednom obimnijem ručku, ili u
nekoj afričkoj državi. Na osnovu svega možemo zaključiti da BDP kao kriterij
blagostanja i ugodnog života ljudi ima puno nedostataka. Isto tako, u budućnosti
će se teško zamijeniti ova vrsta kriterija, iz čistog razloga što ima veliku
naklonos od strane nekih važnih institucija kao što je npr. Europsko vijeće. Sve
se izračunava kroz i uz pomoć BDP-a. Autor Schepelmann navodi kako su
moderne ekonomske politike i proces donošenja odluka(u EU, na nacionalnoj i
regionalnoj razini) bazirani na BDP-u te su stoga jako ovisni o srastu BDP-a;
npr. Regionalna politika EU koristi visinu BDP-a pri određivanju praga
prihvatljivosti regije za financijska sredstva EU, vladin dug i deficit
izračunavaju se kao procenat BDP-a, itd. Upravo bi iz ovakivih razloga i
međuzavisnosti potpuno napuštanje BDP-a moglo uzrokovati ozbiljne probleme,
pa čak i sukobe.
LITERATURA

1. Mile Lasić: „Europska unija: nastanak, strategijske nedoumice i

integracijski dometi“. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2009
2. Doktorska disertacija Anita Frajman-Ivković: „Progres društva vođen
subjektivnim blagostanjem: Indeks sreće građana“
3. https://www.cia.gov/index.html
4. http://ec.europa.eu/eurostat
5. https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_African_countries_by_GDP_(PPP)_
per_capita
6. https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Asian_and_Pacific_countries_by_G
DP_(PPP)
7. https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_African_countries_by_GDP_(PPP)
8. https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_South_American_countries_by_GD
P_(PPP)
9. https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_South_American_countries_by_GD
P_(PPP)_per_capita
10.https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_North_American_countries_by_GD
P_(PPP)
11.https://www.gfmag.com/global-data/economic-data/richest-countries-in-
the-world?page=12
12. http://www.tradingeconomics.com/australia/gdp