PRAVNI FAKULTET U SARAJEVU

SIROMAŠTVO; FEMINIZAM
SIROMAŠTVA

ESEJ IZ EKONOMSKIH OSNOVA DRŽAVE

I PRAVA

Prof.dr. Bajro Golić

Ass. Amina Nikolajev

Studentice:

Aida Dragnić ind: 61634 (RS)

Dinela Dedović ind: 61546 (R)

Sarajevo, decembar, 2009. god.

 SADRŽAJ

1. Uvod ................................................................................................................ 3

2. Životni standardi i pragovi siromaštva ............................................................ 4

2.1 Investiranje potrebno za iskorjenjivanje siromaštva ..................................... 5

3. Žene i siromaštvo ............................................................................................ 6

4. Zaključak ........................................................................................................ 8

5. Literatura ........................................................................................................ 9

2
 1. Uvod

Siromaštvo je termin koji se najčesće koristi za nedostatak osnovnih uvijeta za život.

„Historijski gledano raspodjela je održavala karakter i kvalitet društvenih odnosa. Rezultat
prisutne nejednakosti u raspodjeli proizvodnih učinaka manifestira se pojavom siromaštva. „1
Prema definiciji OUN-a siromašnim se smatraju osobe koje su odreknute načina života,
komfora i dostojanstva, koji se smatraju normalnim u društvu u kojem žive.
Definicija siromaštva kao višedimenzionalnog fenomena koji pored nedovoljnih prihoda za
zadovoljavanje životnih potreba podrazumijeva i nemogućnost zapošljavanja, neodgovarajuće
stambene uslove i ne adekvatan pristup socijalnoj zaštiti, zdrastvenim, obrazovnim i
komunalnim uslugama. U ostale aspekte siromaštva ustrojeni su ne ostvarivanje prava na
zdravu životnu sredinu i prirodna bogatstva, prije svega na čistu vodu i zrak.
Od jedne i pol milijarde ljudi koji žive u uvijetima apsolutnog siromaštva većina su žene.
Siromašnim ženama često su nedostupni krediti, zemlja ili nasljedstva, a njihov rad prolazi
često nezapažen i nenagrađen. Često nemaju zdrastveno osiguranje, žive u nehigijenskim
prenapačnim uvijetima, nedostatak edukacije ih ne opskrbljuje znanjem da se izbore za sebe.
Sve ovo navedeno doprinosi tome da one same ne mogu promijniti svoju situaciju, te se taj
fenomen može nazvati feminizacija siromaštva. Siromaštvo je vrlo tesko obraditi u cjelini
zbog svoje društveno-ekonomsko kompleksnosti, ali u nastavku rada istaknute su najjasnije
činjenice koje svakog mogu navesti na razmišljanje.

1
Dr. Bajro Golić, Principi ekonomije I, Uvod u ekonomske kategorije,principe i zakone,
Sarajevo 2002., str. 333.

3
 2. Životni standardi i pragovi siromaštva

Relativno siromaštvo „definira se kao razina izdataka za potrosnju koja je niža od

određenoga praga, ovisno o sveukupnim izdacima potrosnje stanovništva. Nakon što su sva
kućanstva rangirana prema razini potrošnje jedan dio medijane2 vrijednosti potrošnje ukazat
će na proizvoljni prag, ispod kojeg se kućanstva smatraju siromašnim s obzirom na to da
njihova potrošnja ne dostiže tu određenu razinu. Stoga se kućanstva smatraju siromašnim u
odnosu na druga ako naprimjer medijana potrosnje raste zato što samo kućanstva sa srednjim i
visokim prihodom imaju veću potrošnju, onda će i prag siromaštva rasti, a samim tim i broj
kućanstava koja se smatraju siromašnim će biti veći. Očigledno je da se zato ne mogu
usporediti stope siromaštva dvije zemlje ko je imaju različite medijane potrošnje i pragove
siromaštva.
Apsolutno siromaštvo definira se kao razina određenoga potrošačkog paketa.
Definira se potrosački paket koji sadrži proizvode koji su, prema određenom kriteriju
neophodni, a zatim se izračunava njegova cijena sabiranjem svih vrijednosti koje se dobiju
množenjem količina sa cijenama. Ova cijena uzima se kao minimalna razina potrosnje koju
kućanstvo mora zadovoljiti kako bi dostiglo izdatke za potrosnju sukladno zadatom kriteriju
”dostatnosti” odnosno sa proizvoljnim pragom ispod kojeg se kućanstva smatraju siromašnim
s obzirom na to da njihova potrošnja ne dostiže tu određenu razinu. Novčana vrijednost
minimalnog prehrambenog potrošačakog paketa ukazat će na minimalnu razinu prehrambene
potrošnje ispod koje se kućanstva smatraju siromasnim (prehrambeno siromašnim ili
ekstremno siromašnim). Prečica u izračunavanju stope apsolutnog siromaštva kakvu koristi
Svjetska banka, jest definiranje proizvoljne granice siromaštva u iznosu od 1 americkog
dolara dnevno (365 USD godišnje) koja ne ovisi o ralativnoj distribuciji potrošnje i koja se
lako može koristiti za usporedbu stope siromaštva u različitim zemljama.
Prag ekstremnog ili prehrambenog siromaštva definira se, dakle kao razina potošnje ispod
koje se kućanstvo smatra ekstremno siromašnim, odnosno kućanstvo ne dostiže minimalnu
razinu potrosnje koja je potebna za preživljavanje.Generalni prag siromaštva također je
zasnovan na apsolutnom konceptu minimalne razine potrošnje, ali se on oslanja na ideju da

2
Polozajna srednja vrijednost

4
hrana nije sve što je pojedincu poterebno da bi preživio. Za razliku od prehrambene potrošnje
gdje su dostupne manje-više objektivne mjere onoga što je neophodno, nije lako definirati
neprehrambene proizvode koji su apsolutno neophodni za preživljavanje. U tom smislu svi
pokušaji da se ustanove osnovni neprehrambeni potrošacki paketi su veoma proizvoljni i
subjektivni.“ 3

2.1 Investiranje potrebno za iskorjenjivanje siromaštva

Na najosnovnijoj razini ključ okončanja ekstremnog siromaštva jest da se najsiromašnijima od

siromašnih omogući stupanje na prvu prečku ljestava razvoja. Nedostaje im minimalni kapital
potreban za prvi korak i zato im je potreban poticaj za uspon na tu prvu prečku. Ekstremno
siromašni nemaju šest važnih tipova kapitala .

 Ljudski kapital : Zdravlje , prehrana i vještine potrebne svakoj osobi kako bi mogla
biti gospodarski produktivna .
 Poslovni kapital : Strojevi , pogoni , motorizirani transport za poljodjelstvo,
indrustriju i uslužne djelatnosti .
 Infrastruktura : Ceste, električna energija , vodovod i sanitarije , zračne i morske
luke te sustavi telekomunikacija , koji su kljucni elementi poslovne produktivnosti.
 Prirodni kapital : Obradiva zemlja, zdravo tlo, biorazličitost i ekosustavi koji
funkcioniraju normalno i osiguravaju ekološki utjecaj, potreban ljudskom društvu.
 Kapital javnih institucija : Trgovački zakoni, pravosudni sustav, državne službe i
politika, koji podupiru mirnu i naprednu podjelu rada.
 Kapital znanja : Znanstvena i tehnološka stručnost koja podiže produktivnost i
poslovne rezultate te promocija fizičkog i prirodnog kapitala
Kako prevladati zamku siromaštva ?
Siromašni počinju sa vrlo niskim razinama kapitala po osobi , a potom se nađu zarobljeni u
siromaštvu zato što se omjer kapitala po osobi smanjuje iz generacije u generaciju . Količina
kapitala po osobi smanjuje se kad populacija raste brže nego sto se kapital akumulira . S druge
strane, kapital se akumulira u ravnoteži dviju sila, od kojih je jedna pozitivna , a druga
negativna . S pozitivne strane nalazi se kapital koji se akumulira kad kućanstva štede dio
svojega trenutačnog prihoda ili im se dio prihoda oporezuje kako bi se financirala državna
ulaganja . Ako štednja premaši gubitak vrijednosti, dolazi do pozitivne akumulacije neto
3
Časopis, Anketa o potrošnji kućanstava u BiH, 2007, str. 7.

5
kapitala . Ako je štednja manja od gubitka vrijednosti , vrijednost kapitala se smanjuje . Čak i
ako postoji pozitivna akumulacija neto kapitala , pitanje važno za rast prihoda po glavi
stanovnika glasi : Je li akumulacija neto kapitala dovoljno velika da održi korak s porastom
stanovništva ?

3. Žene i siromaštvo
Žene čine značajnu većinu siromašnih u svijetu. Ako usporedimo živote stanovnika
najsiromašnijih zajednica diljem zemalja u razvoju otkrit ćemo da su praktično svuda žene i
djeca najviše uskraćeni, najčešće su oni siromašni i neuhranjeni i dobivaju najmanju
medicinsku pomoć, čistu vodu, sanitarije i druge beneficije. Pored toga žene imaju manju
mogućnost obrazovanja, pristupa formalnom sektoru, zapošljavanje, socijalnoj sigurnosti i
državnim programima zapošljavanja.
Žene vode priblizno 20% domaćinstava u Indiji, 17% u Kostariki i 40% u ruralnoj Keniji,i
ovaj omjer raste diljem većine zemalja u razvoju. Zbog toga sto je mogućnost zarade žena
znatno niža nego kod muškaraca, žene su najčešće u kategoriji najsiromašnijih.
Uglavnom u domaćinstvima koja vode manje su obrazovane i imaju niži prihod. Štaviše što je
veće domaćinstvo, veće je opterećenje na jednom roditelju i niži su troškovi za hranu per
capita.
Pored činjenice da su žene često plaćene manje za sličan rad, u suštini nisu im ni dostupna
zanimanja koja donose bolju zaradu.U urbanim područjima manje je vjerovatno da će žene
dobiti zvanično zaposlenje u privatnim kompanijama ili javnim agencijama i često su
ograničene na protuzakonite, niskoproduktivne poslove.
Slično tome, seoske žene imaju manji pristup resursima nužnim za stvaranje stabilnog prihoda
i često se na njih odnose zakoni koji još više kompromitiraju mogućnost zarade.
Zakonodavstvo i socijalni običaji često zabranjuju ženama da posjeduju imovinu ili potpisuju
finansijske ugovore bez potpisa supružnika, a žene se često ne smatraju podobnim za
institucionalne resurse kao što su krediti i obuka.
Sam prihod domaćinstva ne može u potpunosti opisati ozbiljnost relatvne ugroženosti žena.
Pored toga manje je vjerovatno da će se djeca u domaćinstvima koja vode žene upisati u školu
i vjerovatno će raditi da bi osigurala dodatni prihod. Stepen ekonomskih nedaća može varirati
u okviru jednog domaćinstva.Već smo raspravljali o činjenici da GNIGross 4 per capita ne
predstavlja adekvatnu mjeru za razvoj zato što on ne moze odraziti stepen apsolutnog
siromaštva.
4
Gross national income;Bruto nacionalni dohodak

6
Slično tome prihod domaćinstva je nedovoljna mjera za pojedinačnu mjeru blagostanja zato
što raspodjela prihoda u okviru domaćinstva može biti također sasvim neravnopravna.
„Postojeće studije o raspodjeli resursa unutar jednog domaćinstva jasno ukazuju na to da u
mnogim regijama svijeta postoje snažne predrasude protiv žena u oblastima kao sto je ishrana,
medicinska pomoc obrazovanje i naslijede.
Naprimjer proračunato je da u Indiji djevojke imaju 40 puta veću sansu da pate od akutne
neuhranjenosti, dok su šanse da dječaci budu odvedeni u bolnicu kada su bolesni 40 puta
veće.“5
Davanje prednosti dječacima djelimično odražava činjenicu da se muškarci promatraju kao
oni koji imaju veći potencijal za finansijski doprinos porodičnom preživljavanju.Razmjere
ovih internih predrasuda su snažno pod uticajem ekonomskog statusa žena. Studije su
pokazale da tamo gdje je udio zena u prihodu u okviru jednog domaćinstva veci, postoji
manja diskriminacija prema djevojčicama i zene su vise u stanju zadovoljiti svoje potrebe,
kao i potrebe svoje djece. Kada je prihod domaćinstva marginalan praktično gotovo 100%
prihod žena predstavlja doprinos u prehrambenom utrošku domaćinstva.
Stalni niski nivo životnog standarda žena i djece uobičajan je tamo gdje je ekonomski status
žena nizak.
Kontrola žena nad primanjima u domaćinstvu i resurima je ograničena iz više razloga.
Od primarne važnosti je činjenica da relativno veliki dio u radu koji obavlaju žene nije
nagrađen, naprimjer prikupljanje drva za vatru, kuhanje i cak je možda i namjerljivo kada se
radi o roditeljstvu.
Kontrola zena nad sredstvima domaćinstva može biti ogranična činjenicom da mnoge žene iz
siromašnih domaćinstava nisu plaćene za rad koji obavljaju u porodičnoj poljoprivredi ili
poduzetnistvu. Naprimjer u Meksiku je proračunato da 22,5% žena u poljoprivrednom sektoru
I 7,63% žena u nepoljoprivrednom sektoru rade puno radno vrijeme bez plaće.
Politike razvoja kojima se zapravo povećavaju razlike u produktivnosti između muškaraca i
žena dovode do pogoršanja razlika u zaradi, kao i do daljnjeg podrivanja ekonomskog statusa
žena u domaćinstvu. Budući da državni programi za smanjenje siromaštva često isključivo
usmjereni prema muškarcima oni zapravo još više pojačavaju ovu nejednakost. „Činjenica da
se dobrobit žena i djece nalazi pod snažnim utjecajem politike razvoja naglašava važnost
integriranja žena u programe razvoja. Radi poboljšanja uvjeta života najsiomašnijih
pojedinaca, žene moraju biti uključne u glavne ekonomske tokove. Posljedice smanjenja
relativnog i apslolutnog statusa žena ima jednako i etičke i dugoročne ekonomske implikacije.
5
Ekonomski razvoj, deveto izdanje, Michael P. Todaro, Stephen C. Smith, str. 213.

7
Nijedan proces razvoja koji ne uspijeva poboljšati dobrobit ljudi koji su u najugroženijoj
situaciji, a sto se u najvećoj mjeri odnosi na žene i djecu, ne može ispuniti jedan od ključnih
ciljeva razvoja. Dugoročno nizak status žena će najvjerovatnije dovesti i do usporavanja stopa
ekonomskog rasta.Ovo je tačno zbog toga što će obrazovni rezultati i budući socijalni status
djece najvjerovatnije odražavati status majke ili oca. Tako cđće prednosti sadasnjih investicija
u ljudski potencijal vjerovatno biti prenesene na buduće generacije ako se žene uspješno
integriraju u proces rasta. Uzevši u obzir da je ljudski potencijal možda najvažniji preduvjet
rasta, obrazovanje i poboljšani ekonomski status žena su kljucni za ispunjavanje dugoročnih
razvojnih ciljeva.“6

4. Zaključak

Feminizacija siromaštva ima dalekosežući i inter-generacijski utjecaj zbog toga što su žene te
koje imaju najprisniji odnos s djetetom od najranije dobi. Siromaštvo će se dakle, odraziti i na
edukaciju, životne šanse i izbore djeteta, a ne samo njegove majke i tako se krug siromaštva
nastavlja. Siromaštvo poprima već globalne razmjere, a u posljednjim godinama prošlog
stoljeća je broj žena koje žive u siromaštvu neproporcionalno porastao u odnosu na broj
osiromašenih muškaraca. Siromaštvo žena je u direktnoj vezi s odsustvom ekonomskih
mogućnosti i autonomnosti, s nedostatkom pristupačnih privrednih izvora, uključujući kredite,
vlasništvo nad zemljom i diskriminacije u nasljeđivanju, s nedostatkom obrazovanja i
minimalnom mogućnošću žena da sudjeluju u procesu donošenja odluka. Na Četvrtoj
svjetskoj konferenciji o ženama, održanoj u Pekingu 1995. identificirani su glavni problemi
vezani za ostvarivanje ženskih ljudskih prava kao što su: nejednakost, neadekvatnost i
nejednak pristup obrazovanju i školovanju; neadekvatnost i nejednak pristup službama
zdravstvene zaštite; nasilje nad ženama; utjecaj oružanih i drugih sukoba na žene, uključujući
one koje žive pod stranom okupacijom; nejednakost u ekonomskim strukturama i politikama
u svim oblicima proizvodnih aktivnosti i pristupačnost resursa; nejednakost između muškarca
i žena u sudjelovanju u donošenju odluka. Svi ti problemi su u bliskoj vezi sa siromaštvom.
Suzbijanje siromaštva implicira zadovoljavanje osnovnih čovjekovih potreba, u koje ulaze
prehrana, zdravlje, obrazovanje, zaposlenje, stanovanje i sudjelovanje u društvenom i
kulturnom životu. Naravno, smanjenjem siromaštva, sigurno bi se više poštivala i ljudska
prava.

6
Ekonomski razvoj, deveto izdanje, Michael P. Todaro, Stephen C. Smith, str. 216.

8
 5. Literatura

1. Dr. Bajro Golić, Principi ekonomije I, Uvod u ekonomske kategorije,principe i

zakone, Sarajevo 2002.
2. Časopis, Anketa o potrošnji kućanstava u BiH, 2007
3. Ekonomski razvoj, deveto izdanje, Michael P.Todaro (New York University and
Population Council) Stephen C. Smith ( The George Washington University)
4. Kraj siromaštva, ekonomske mogućnosti našeg doba, Jeffrey Sachs
5. http://infoz.ffzg.hr/afric/MetodeII/Arhiva02_03/TomaicAn.htm (3.12.2009.)