013 Zavrsni Radovi Na Mostovima PDF

ZAVRŠNI RADOVI NA MOSTOVIMA
1 Brtvljenje (izolacija) kolničke ploče

Prije ikakva razmatranja o načinima brtvljenja (izolacije) kolničke
ploče valja znati tri stvari:
Onemogućivanje pristupa vode s kolnika (koja je u
pravilu onečišćena, pa prema tome nosi ugrozu za
trajnost nosivoga sklopa) neizostavan je uvjet
trajnosti mosta;
Nijedan kolnički zastor nije potpuno nepropustan za
vodu, pa ni ljeveni asfalt.
Stoga se kolnička ploča mora dobro zaštititi od
prodiranja onečišćene, dakle ugrozujuće (agresivne)
vode.
Najveća ugroza trajnosti nosivoga sklopa mosta prijeti od
soljenja kolnika.
1
Prema tome, tako dugo dok se bude rabila sol kao zaštitno
sredstvo protiv djelovanja mraza, između kolničke ploče i
kolničkoga zastora morat će se ugrađivati otporni brtveni
(izolacijski) sloj.
Danas se za brtvljenje gotovo u pravilu rabe bitumenski
listovi (“trake”) što se međusobno lijepe vrućim
postupkom (plamenikom).
Gdjekada se rabe i brtveni listovi od bakra, aluminija ili
različitih plastičnih masa.
Međutim, sve do nedavno za brtvljenje se je rabio sloj
asfaltnog mastiksa debljine 1 cm, bogat bitumenom (14 ÷
16 %).
Brtveni sloj od pješčanog asfalta ( asfalta s pijeskom kao
punivom /agregatom/) također debljine 1 cm dobro prianja
za podlogu i ima znatnu posmičnu čvrstoću pa je prikladan
za veće uzdužne nagibe kolnika. 2
Prije je znatan tehnički problem predstavljala pojava tz.
klobukâ na asfaltnom kolničkom zastoru.
Oni su se pojavljivali zbog hlapljenja vode iz betona.
Taj se je problem rješavao ugradbom sloja tz. staklenog
“voala”, za razdvajanje.
Međutim, tako se je povećavala opasnost od podlijevanja
površinske vode pod brtveni sloj na mjesta što su
neoštećena, jer sloj staklenog voala djeluje i kao procjedni
(drenažni) sloj.
Zbog toga je stakleni voal donosio više štete nego koristi.
Danas se ovaj problem rješava izvedbom prijemaza od
epoksidne smole, što djeluje kao parna brana.
Iznad brtvenoga sloja mora se uvijek izvesti zaštitni sloj.
Na cestovnim mostovima najprikladnije je taj sloj izvesti od
ljevenog asfalta.
3
Na željezničkim mostovima taj je sloj od betona debljine 5
cm, armirana točkasto zavarenim mrežama.
Državne ustanove za gospodarenje mostovima ( u nas su to
ponajprije Hrvatske autoceste i Hrvatske ceste, na
državnoj razini) redovito propisuju tehničke uvjete za
izvedbu brtvenoga sloja.
Propisuje se u prvom redu vrst brtvenoga sloja, dopustiva
odstupanja (“tolerancije”) od ravnosti površine betonske
kolničke ploče, te način obradbe ove površine prije
ugradbe brtvenoga sloja.
Vrlo je važno pomnjivo obraditi reške uz rubnjake, te uza
slivnike, stupce ograde, rasvjetne stupove, uz prijelazne
naprave itd.
Ti će se detalji predočiti u dotičnim odjeljcima.
U tehničkom opisu mosta, a osobito u troškovniku sve
pojedinosti moraju se potanko navesti. 4
2 Kolnički zastori
Red je prvo spomenuti povijesne kolničke zastore poput onih
od kamene ili drvene kocke, te druge vrsti popločenja
(npr. od klinkera).
Oni se više ne rabe na mostovima.
Ako se na cesti izvodi betonski kolnik, prirodno je i na
mostu predvidjeti takav kolnik.
Betonski kolnik na mostu mora biti debljine najmanje 20 cm i
redovito armiran.
Površinski zaštitni sloj armature mora biti najmanje 5 cm, a
preporučljivo je da armaturne šipke budu što tanje (najbolje
Ø 12 mm) i na što manjem razmaku (najbolje 10 cm).
Do češće, pa i sustavne, primjene betonskih kolničkih zastora
došlo je u pojedinim zemljama (npr. u Austriji) nakon velike
naftne krize 1973.
5
2 Kolnički zastori
U zemljama gdje nema smrzavica, pa se dakle ne moraju soliti
cestovni kolnici, promet se može odvijati i izravno po
površini AB kolničke ploče.
Međutim, ta ploča mora biti od betona visoke čvrstoće (bolje
rečeno: visoke odoljivosti; engl. high performance concrete),
nagib površine najmanje 2 %, površinski zaštitini sloj
najmanje 5 cm i pukotine (i to one od savijanja)
ograničene na 0,1 mm.
Na cestovnim mostovima danas se najčešće rabe asfaltni
kolnički zastori.
Iz prometno-tehničkih razloga asfaltni kolnički zastor na
mostu mora biti po svim bitnim pokazateljima i po
načinu izvedbe što sličniji onom na otvorenom potezu
ceste (izvan mosta).
6
2 Kolnički zastori
Ti su bitni pokazatelji:
y boja,
y hrapavost i
y hvatljivost.
Danas se za kolničke zastore rabe uglavnom dvije vrsti
asfalta:
y ljeveni asfalt, debljine 4 ÷ 6 cm i
y asfaltni beton, debljine 5 ÷ 8 cm.
U Hrvatskoj se asfaltni kolnički zastori izvode u pravilu od
dvaju slojeva.
Oba sloja mogu se izvedi od iste vrsti asfalta, ali je bolje donji,
zaštitni, sloj izvesti od ljevenog asfalta, a gornji, trošeni,
sloj od asfaltnog betona.
Valja reći da se za ovaj drugi sloj rabi izraz habajući sloj, što
nije ispravno. 7
2 Kolnički zastori
Treba još reći da se u bogatijim zemljama (poput Njemačke),
ali i u nekim ne osobito bogatima (poput Mađarske)
izvode tri sloja asfalta (slika 2.1).
Mislim da u ovom slučaju naši ljudi štede na krivom mjestu.
Rubna ili srednja kapa
Prednalič
Zaporni sloj od raspršene plastične mase
Asfaltni mastiks
Ljepljiva masa
Brtveni sloj (izolacija) Slika 2.1: Asfaltni zastor i brtveni sloj
Ljeveni asfalt s mastiksom na parnoj brani
Asfaltni beton od umjenih smola
8
2 Kolnički zastori
Na suvremenim željezničkim mostovima u pravilu se preko
mosta prevodi posteljica od drobljenca kao podloga
gornjem ustroju željezničke pruge (slika 2.2).
Ovo je nužno ne samo radi ujednačivanja uvjeta vožnje na
mostu i na otvorenoj pruzi, nego i zato da bi se za
uzdržavanje željezničkog zastora (posteljice) mogli rabiti
isti strojevi i oprema.
Slika 2.2: Poprečni presjek
željezničkog nadvožnjaka
nad ulicom cara Hadrijana
u Osijeku
9
3 Oblikovanje rubova pomosta
3.1 Rubnjaci, kape i vijenci
Oblikovanje rubova pomosta pretrpjelo je u zadnjih 30 ÷
40 godina krupne promjene, jer su se bitno promijenili
nazori o zaštitnim i odbojnim napravama, a osobito o
potrebnoj visini rubnjaka.
Jeftino staro rješenje s hodnikom bez zastora, izravno
nastavljenim na kolničku ploču (ili na glavni nosač u rebrastih
sklopova), te s visoko izvučenim krajem brtvenoga sloja (slika
3.1) danas je gotovo potpuno napušteno.
Slika 3.1: Jeftino i jednostavno staro rješenje ruba kolnika
Najmanje izmjere okapnice
10
Zapravo bi se ovo rješenje moglo rabiti jedino još u zemljama
gdje nema djelovanja smrzavice, pa se ne sole kolnici.
U nas bi se moglo rabiti još na mostovima na sporednim
cestama, ali bi se betonska površina hodnika morala
premazati epoksidnom smolom.
Najbolje je rješenje da se na hodniku izvede zastor od
ljevenog asfalta debljine 2 ÷ 2,5 cm.
Ako se istodobno betoniraju rasponski sklop (RS) i
vijenci vrlo je teško očuvati pravilan uzdužni obris
vijenaca, jer se skela pod RS i oplata pod vijencima različito
izobličuju.
Zato se vijenci u pravilu betoniraju tek pošto se otpusti skela
RS-a i najbolje ih je oblikovati tako da čine cjelinu s kapom
hodnika (slike 3.2 a i b).
11
Pri tome rubnjak može biti podvučen pod odbojnu ogradu
(slika 3.2a) ili širok, izvan odbojne ograde (slika 3.2b).
Slika 3.2a: Poslužna staza s

čeličnom ZOO i podvučenim
rubnjakom
12
Na slici je predočena i čelična zaštitna odbojna ograda o kojoj
će kasnije biti riječi.
Slika 3.2b: Poslužna staza
s čeličnom ZOO i širokim
rubnjakom
13
Na predhodnim je crtežima razmak između odbojne i pješačke
ograde svega 50 cm. To je najmanja mjera za taj razmak (osim
ako se ove dvije ograde stapaju, što je osobito rješenje), a on
služi za prolaz obhodara – službene osobe što povremeno
pregledava most.
Valja uočiti cijevi i u kapi i ispod prijepusta pločastog nosača.
One služe za prolaz različitih vodova (instalacija): energetskih,
telekomunikacijskih itd.
Prostor predviđen za prolaz vodova mora se uskladiti s
rješenjem okna (“šahta”) pred mostom.
Prigodom izvedbe moraju se osobito pomnjivo obraditi svi
spojevi, reške i razdjelnice kako ne bi onečišćena voda
prodirala u RS.
14
Ako se zaštitna odbojna ograda učvršćuje s pomoću vijaka, pa
se moraju nakon betoniranja bušiti rupe za plastične navlake
(“tiple”), mora se predvidjeti dostatan razmak između cijevi
za vodove i vijaka kako se ne bi oštetile cijevi pri bušenju.
Rubnjaci predočeni na crtežima obično se izvode kao
predgotovljeni, od betona visoke čvrstoće i otporna na
smrzavicu i soljenje.
Podvučeni rubnjak izvodi se i od eruptivnoga kamena, što
je bolje, ali i skuplje rješenje.
Vijenci na ovim crtežima prikazani su u obliku što jamči
pouzdano trajno i inače prihvatljivo rješenje.
Za pridržavanje kape s vijencem služe armaturne petlje što
strše iz prijepusta pločastog nosača (Ø 12 mm / 20 cm).
15
Kapa se izvodi bez poprečnih režaka i mora se gusto
armirati tanjim šipkama (Ø ≤ 12 mm).
Razmak uzdužnih šipaka s gornje strane treba biti 10 cm, a s
donje 15 cm. Tako se jamči da širina pukotina od skupljanja
betona i temperaturnih promjena ne će prekoračiti 0,1 mm.
Međutim, u Hrvatskoj se dosta često rabi predgotovljeni
vijenac (slika 3.3), što zbog svojih izmjera (pretanak je) ne
može zadovoljiti zahtjeve na trajnost i ne preporučuje se.
Ove su izmjere dobivene iz razmatranja mogućnosti ručne
ugradbe vijenca.
Ako se želi zadržati ovo rješenje mora se poraditi na
zajamčenju trajnosti vijenca, npr. primjenom betona
pojačana vlaknima, a za sidrenje – šipke od nehrđajućeg
čelika.
16
Slika 3.3: Poslužna staza s
predgotovljenim AB vijencem
(ne preporučuje se)
I na ovoj i na predhodnim slikama predočene su čelične

police što se vješaju o prijepust pločastoga sklopa.
Ovo se rješenje primjenjuje kada nije moguće smjestiti sve
vodove u cijevi što prolaze kroz kapu. 17
3.1 Rubnjaci, hodnici i vijenci
U mostova na sporednim cestama, bez hodnika, ne izvodi se
odbojna ograda, ali se mora osigurati rubni trak širine 50
cm. U tom je slučaju rubnjak nešto viši (slika 3.4).
Slika 3.4: Rješenja rubnjaka i vijenca
na sporednim cestama bez hodnika
Tanjurasto
sidro
Ploča
Okapnica zbog procjedne
vode na brtvenom sloju
Na desnoj slici prikazan je slučaj mosta manjeg

raspona, kada je uputnije izvesti vijenac manje
visine. Tu je predočeno i tz. tanjurasto sidro
(slika 3.5) Slika 3.5: Tanjurasto sidro 18
I u razdjelnom pojasu mosta (u srednjem traku) ugrađuju se
kape, a na njima odbojna ograda.
Pri tomu se kapa može oblikovati
na tri različita načina (slika 3.6):
y Bez uzdužne reške (slika gore),
y S uzdužnom reškom (u sredini),
y Kapa na mostu u krivini, gdje se
visinski skok koristi za pričvr-
šćenje druge odbojne ograde
(slika dolje).
Primjer prvog rješenja imamo na
mostu preko Krke kod Skradina
na AC Zagreb – Split (slika 3.7).
Slika 3.6: Oblici kape i položaj odbojnih ograda na razdjelnom traku mosta
19
Slika 3.7: Razdjelni trak mosta preko Krke kod Skradina na AC Zagreb - Split 20
Primjer kape nad razdvojenim kolničkim sklopovima mosta na
cesti više razine služnosti predočen je na slojedećoj slici.
Slika 3.8: Predgotovljeni razdjelni trak

mosta preko Poganovačko-kravičkoga kanala 21
3.2 Pješačke ograde
Pješačke su ograde dio opreme mosta bitan za sigurnost
prijelaza pješaka, a važne su i s oblikovnoga stajališta,
osobito kada se most promatra izbliza.
Na betonskim se mostovima danas najčešće rabe čelične
pješačke ograde.
Međutim, gdjekada se, ponajprije na gradskim mostovima,
izvode i betonske ograde.
Pri tomu se ni u kojem slučaju ne smiju oponašati oblici vlastiti
čeličnim ogradama, nego treba tražiti oblike primjerene
betonu.
Najbolje ih je izvesti od predgotovljenih dijelova, stopljenih s
vijencem i, možda, povezanih s kapom (slika 3.9).
Ovdje je vrlo bitna obradba razdjelnih režaka – ona treba
spriječiti sudjelovanje ograde u radu RS-a.
22
Slika 3.9: Predgotovljene armiranobetonske ograde
U prvim dvama slučajevima ove se ograde pričvršćuju za RS

vijcima, a u trećem slučaju armaturnim šprljcima za
kapu.
Umješnim postavljanjem predgotovljenih dijelova betonske
pješačke ograde mogu se ispraviti možebitne pogrješke u
izvedbi RS-a.
23
Pješačka se ograda može i sjediniti s betonskom zaštitnom
odbojnom ogradom. U tom se slučaju stalci rukohvata
pješačke ograde vijcima pričvršćuju za betonsku odbojnu
ogradu (slika 3.10).
Slika 3.10: Pješačka ograda sjedinjena s betonskom ZOO 24

Čelične se ograde u pravilu sastoje od:
y rukohvata (naslona),
y stupaca i
y ispune.
Na mostovima bez pješačkoga prometa, gdje se dakle izvode
samo poslužne staze za prolaz obhodara, dostatne su
lagane ograde, gdje ispunu čine jedna ili dvije prečke (slika
3.11).
Slika 3.11: Jednostavna ograda poslužne staze na mostu bez pješačkoga prometa 25
Na mostovima s pješačkim prometom i osobito na pješačkima
mora se predvidjeti ispuna od okomitih gusto razmještenih
čeličnih šprljaka (slika 3.12).
Slika 3.12: Ograda mosta s pješačkim prometom s ispunom od čeličnih šprljaka

Visina ograde zavisi od jačine pješačkoga prometa i od visinske
udaljenosti hodnika od ozemlja ili od vode, a kreće se od 90
do 120 cm. 26
Ograde s gusto razmještenim okomitim šprljcima izgledaju
lagane, a osim toga ne sprječavaju vozačima pogled na okoliš.
Pričvršćenju stupaca valja posvetiti osobitu pozornost. Na slici
3.13 prikazano je preporučljivo rješenje.
Slika 3.13: Preporučljivo sidrenje stupca pješačke ograde 27

Po ovom rješenju ostavljaju se rupe u kapi uz rub vijenca u koje
se stupci usađuju.
Valja obratiti pozornost na ove četiri pojedinosti:
y Čelična zavojnica (spirala) mora biti ugrađena po
mogućnosti točno suosno (koaksijalno) sa stupcem,
y Na dno rupe, u njezinoj osi, mora se postaviti cjevčica za
odvodnju.
y Dno rupe, do oko 1/4 visine, treba ispuniti jednozrnim
betonom 8/16 s umjetnom smolom kao vezivom, što
služi kao procjedni sloj. Stupac se usađuje u procjedni sloj
prije nego što smola počne vezati.
y Glavnina rupe ispunjava se cementnim mortom, a njezin vrh
vodootpornim mortom bez skupljanja. Površina mu
mora biti tako obrađena da ima pad od stupca.
28
Inačica rješenja pričvršćenja stupca predočena je na slici 3.14. Tu
se sidreni limovi (na slici piše: podnožna ploča) s privarenim
čeličnim šprljcima i podnož-
nim čašicama ugrađuju u
beton vijenca.
Podnožna čašica služi za
ispravljanje netočnosti u
visinskom položaju stupca.
Međutim, u tlocrtnom polo-
žaju ne smije biti pogrje-
šaka većih od 1 ÷ 2 mm.
To je vrlo teško postići, pa
se zato mnogo češće rabi
prvo rješenje. Slika 3.14: Inačica sidrenja stupca ograde
29
Sa stajališta trajnosti i jeftinijeg uzdržavanja preporučljivo je
čelične ograde izrađivati iz otvorenih profila, iako su oni
znatno manje statički učinkoviti.
Naime, u zatvorenih profila prijeti pogibelj unutarnjega
hrđanja, za koje se ne može znati sve dok ne bude
prekasno – ta su mjesta nedostupna pregledu.
Detalj A na slici 3.12 zavrjeđuje osobit
osvrt. Radi se o obradbi razdjelnica
što trebaju omogućiti “rad” vodo-
ravnih dijelova ograde pod djelova-
njem skupljanja i puzanja betona, te
toplinskih promjena.
Na jednom kraju rukohvata (ili prečke)
navaren je uložak nešto manjeg obrisa
nego nutrina kraja susjednog rukohvata. Na žalost to rješenje
nije trajno i u zadnje se vrijeme napušta.
30
Ograda može biti i aluminijska, slika 3.15, iako se to vrlo rijetko
radi.
Stupac
Prečka
Slika 3.15: Aluminijska ograda za most bez pješačkog prometa

U Hrvatskoj je aluminijsku ogradu imao most preko Save kod
Jankomira, ali je ta ograda zamijenjena čeličnom prigodom
nedavne obnove mosta. 31
Čelične se ograde izrađuju i zaštićuju po normama za čelične
sklopove.
Mase ovih ograda kreću se od 25 do 100 kg/m, a najčešće su
30 ÷ 50 kg/m.
Stupci su najčešće na razmaku 2,0 ÷ 2,5 m, a razdjelnice, koje
su ujedno i mjesta nastavljanja predgotovljenih dijelova
ograde, raspoređuju se na razmaku 4 ÷ 8 m.
Ograde se moraju pouzdano uzemljiti kako bi se zaštitile od
elektriciteta iz ozračja (atmosfere), ali i od možebitnih
oštećenja električnih vodova što prolaze preko mosta, te od
lutajućih struja što se mogu pojaviti na željezničkim ili
tramvajskim prugama.
Na razdjelnicama mora se osigurati protežnost (kontinuitet)
električne vodljivosti.
32
U iznimnim slučajevima može se izraditi i staklena ograda.
Tako je učinjeno npr. Na Mostu hrvatskih branitelja u
Rijeci (slike 3.16a i 3.16b).
Slika 3.16a: Staklena pješačka ograda

s drvenim rukohvatom
33
Slika 3.16b: Staklena ograda mosta Hrvatskih branitelja u Rijeci
Most hrvatskih branitelja ujedno je i spomen-obilježje

posvećeno Domovinskom ratu, pa je to dodatni razlog
posezanju za ljepšom ogradom. 34
3.3 Zaštitne odbojne ograde
Ove ograde služe sprječavanju pada s mosta vozila što
skrenu s puta.
One moraju biti takve da ta vozila dobiju što manji udarac, pa
da se dakle što manje oštete pri skretanju.
Što manji udarac postiže se:
y oblikovanjem unutarnjeg obrisa krutih, betonskih,
ograda ili
y ciljanom popustljivošću stupaca elastičnih, čeličnih,
ograda.
Oblikovanje unutarnjeg obrisa betonskih ograda služi pružanju
mogućnosti deformacijskog puta, jer bi se inače pri sudaru
pojavile neizmjerno velike sile razaranja.
Ciljana popustljivost čeličnih ograda služi mogućnosti
absorbiranja što više kinetičke energije mase vozila. 35
3.3.1 Betonske zaštitne odbojne ograde (ZOO)
Oblik unutarnjeg obrisa betonske ZOO dobiven je pokusima i
stoga se pri izradbi te ograde moramo točno pridržavati
propisane geometrije, jer je njezino sigurnosno djelovanje
izravno povezano s tim oblikom i vlastitom masom ograde.
Ovaj se oblik mora i provjeriti (testirati) nakon izvedbe.
Kako bi se zajamčio predviđeni oblik ograde, oplata mora biti
dostatno kruta i glatka, što se može postići jedino
primjenom čelične oplate.
Beton od kojeg se izrađuju predgotovljeni dijelovi ove ograde
mora biti propisane čvrstoće, ali osobito je važno postići:
y otpornost na djelovanje soli i
y otpornost na zajedničko djelovanje smrzavice i soli.
36
3.3.1 Betonske ZOO
U vodozaštitnim područjima ove ograde sprječavaju
izlijevanje s ceste opasnih tvari (kiselina, mazuta, naftnih
prerađevina itd.)-
Zbog toga moraju uzdužne reške između ove ograde i kolnika,
te poprečne reške, između pojedinih predgotovljenih dijelova
ove ograde, biti besprijekorno zabrtvljene.
Ako je most u području gdje je nužna zaštita od vjetra ili
buke (ili oboga), ograda mora biti tako dimenzionirana da se
na nju mogu nadostaviti vjetrobrani ili bukobrani.
Pričvršćenje (sidrenje) predgotovljenih dijelova ZOO-e u RS
mora biti takvo da bude zajamčena dostatna sigurnost.
Dodatnu sigurnost pružaju užeta od čelika visoke čvrstoće
što se provlače kroz ZOO-u duž cijelog mosta.
37
3.3.1 Betonske ZOO
Poprečni presjek ZOO kakva se općenito rabi na mostovima
Hrvatskih autocesta predočen je na slici 3.17
Slika 3.17: Betonska ZOO promjenjive visine
38
3.3.1 Betonske ZOO
a) b)
Slika 3.18: Sidrenje betonske ZOO:

a) s pomoću privarenoga kutnika
b) s pomoću čeličnih šipaka
39
3.3.2 Čelične ZOO
Čelične se ZOO svrstavaju u tri razreda po stupnju zadržavanja
vozila pri bočnom udarcu: H1, H2 i H3.
Na mostovima na autocestama sa zaustavnim trakom i
državnim cestama općenito se primjenjuju ZOO stupnja
zadržavanja H2, dok se na mostovima na ostalim cestama
rabe ZOO stupnja H1.
Na mostovima na autocestama bez zaustavnoga traka, te
na mostovima na višim razinama u autocestovnim i
gradskim čvorištima rabe se ZOO stupnja zadržavanja H3.
Na nadvožnjacima preko autocesta rabe se:
y na državnim cestama H2,
y na ostalim cestama H1.
40
3.3.2 Čelične ZOO
U tijeku 50-ak godina otkako su se pojavile ove ograde tipični
su sklopovi ispitani na udarac vozila i to u naravnu
mjerilu uz primjenu stvarnih vozila.
Proizvođači ovih ograda već imaju kataloge po stupnjevima
zadržavanja vozila.
Zadaća je projektanta ispravno ih smjestiti u poprečnomu
presjeku mosta i osigurati uvjete za valjanu ugradbu.
Valja znati da se dio kinetičke energije udarca troši bočnim
pomicanjem dna stupca na mjestu njegova pričvršćenja za
podložni lim gdje sidreni vijci prolaze kroz dugoljaste provrte.
Osobito je važno da se ti provrti nakon sklapanja zapune
bitumenskom masom kako bi se spriječio prodor vode u
RS.
41
3.3.2 Čelične ZOO
Hrvatske su autoceste propisale jedinstven oblik plašta čelične
ZOO, predočen na slici 3.19.
Slika 3.19: Plašt čelične ZOO 42

3.3.2 Čelične ZOO
Čelična ZOO stupnja zadržavanja H3 predočena je na slici 3.20.
Uza nju je podvučeni rubnjak stopljen s poslužnom stazom.
Slika 3.20: Čelična ZOO stupnja H3 na

mostu preko Mure
na AC ZG-BP 43
3.4 Čelične zaštitne mreže
Na svim nadvožnjacima preko autocesta i drugih cesta više
razine služnosti izvode se čelične zaštitne mreže.
One služe sigurnosti vozila na autocesti – štite od možebitnih
predmeta bačenih s prometnice na autocestu.
Ugrađuju se s vanjske strane pješačke ograde (PO) i
pričvršćuju se za njih.
Spojeve zaštitne mreže i PO treba besprijekorno zaštititi od
korozije.
Visoke su 2,0 m, a raščlanjuju se u predgotovljene dijelove
duljine prilagođene razmaku stupaca PO.
Raščlamba u predgotovljene dijelove zgodna je i zbog toga što
se u slučaju možebitnih oštećenja mogu oštećeni dijelovi
zamijeniti bez zahvata štetnih po PO.
44
3.4 Čelične zaštitne mreže
Na slici 3.21 prikazan je uzdužni raspored čelične zaštitne
mreže i način njezina pričvršćivanja za PO.
Slika 3.21: Čelična zaštitna mreža za nadvožnjake nad autocestama

45
3.5 Ograde protiv zasljepljivanja
Svjetla vozila iz suprotnoga smjera znaju znatno ometati vozače,
pa su ograde protiv zasljepljivanja bitne za sigurnost prometa
na autocestama ili drugim cestama više razine služnosti.
Na većem dijelu hrvatskih autocesta njih nema pa treba
razmotriti mogućnost naknadne ugradbe bez oštećivanja
postojećih ZOO, osobito čeličnih.
Postoje dva sustava tih ograda što se razlikuju po visini iznad
površine kolnika:
y 1,18 m i
y 1,67 m.
Prve štite vozače lakih motornih vozila od svih upadnih
svjetlosnih zraka, što mogu izazvati njihovo zasljepljivanje, dok
druge štite i vozače teških motornih vozila.
46
3.6 Vjetrobrani
Na mostovima s kolnikom što se nalazi visoko iznad tla ili
vode vjetar može ugroziti sigurnost prometa, osobito ako
se na most prilazi iz usjeka ili iz tunela.
Slično se događa ako je tz. visoka cesta djelomice zaštićena od
vjetra visokim zgradama.
Najpouzdanija i najučinkovitija zaštita vozila na mostu može
se postići na osnovi ispitivanja uzorka (modela) mosta u
vjetrovniku (zračnom tunelu).
Općenito vrijedi da se ne zatvara cijela ploha
vjetrobrana.
Najpovoljniji oblik vjetrobranske plohe zavisi od
oblika poprečnoga presjeka mosta, od visine
RS-a i dr.
I nagnute plohe vijenca mogu ublažiti djelovanje
vjetra (slika 3.22). Slika 3.22: Ublažavanje djelovanja vjetra
s pomoću nagnute plohe vijenca i zaštitnog lima na prečki ograde 47
3.6 Vjetrobrani
Na slici 3.23 prikazan je poprečni presjek vijadukta Baričevići na
AC Zagreb – Split, dionica Sveti Rok – Zadar, s ugrađenim
burobranima.
Slika 3.23: Burobrani vijadukta Baričevići na AC Zagreb – Split 48

3.6 Vjetrobrani
Valja spomenuti da je vjetrobranska ploha izrađena od
koritastih akrilno-staklenih gredica širine 400 mm i visine 140
mm. Na slici 3.24 predočeni su poprečni presjek i detalji
ovoga vjetrobrana.
Slika 3.24: Poprečni presjek i detalji burobrana vijadukta Baričevići na AC Zagreb - Split 49
3.7 Bukobrani
Buka što se stvara brujanjem motora i trenjem kotača o kolnik
može se ublažiti samo izvedbom bukobranskih stijena
što prigušuju i upijaju buku.
Ove stijene moraju biti visoke najmanje 3,5 m, zbog čega se
gradske visoke ceste zapravo pretvaraju u kanale.
To prestavlja golem oblikovni problem. Primjer uspješno
riješena oblikovnoga problema predočen je na slici 3.25.
Tu je projektant buko- Bukoodbojna obloga
Bukoupojna obloga
bransku ogradu
uključio u RS mosta
koritasta presjeka. Keramička
Dodatni učinak postig- bloga
nut je igrom svijetlih

i tamnih ploha.
Slika 3.25: Visoka cesta u Düsseldorfu s bukobranom uključenim u RS 50
3.7 Bukobrani
Osobitu pozornost valja
posvetiti sidrenju stu-
paca ove ograde.
Položaj im treba biti takav
da ne zadiru u slobodni
otvor hodnika (slika 3.26).
I manji stupci za potrebe
signalizacije, rasvjete ili
mjernih uređaja mogu se
sidriti prema gornjoj slici,
ali treba paziti da se vodovi
ne izvedu s premalim polu-
mjerom zakrivljenosti, jer
Slika 3.26: Detalj sidrenja stupova bukobrana ili
se inače ne će moći uvući rasvjetnih nižih od 10 m u vijenac viši od 35 cm
kabel. 51
4 Prijelazne naprave
4.1 Uvod
Općenito su prijelazne naprave nužne na svim mjestima
gdje zbog izobličenja RS-a (promjene duljine i kutova
zaokreta) nastaju pomaci između dvaju dijelova mosta ili
između RS-a i zidića upornjaka koje treba prevladati.
Ti se pomaci očituju kao širenje ili sužavanje procjepa
između spomenutih dijelova mosta.
Osnovna je zadaća prijelazne naprave dvojaka:
y zajamčiti trajnu protežnost (kontinuitet) prijelaza po kolniku
mosta,
y zajamčiti vodonepropusnost ovoga prijelaza.
Ovi su prijelazi izrazito najslabija mjesta na mostu, jer trpe
znatna oštećenja i uzrokuju znatne troškove uzdržavanja.
Zato ne valja ugrađivati najjeftinije, nego najbolje i najtrajnije
prijelazne naprave. 52
4.1 Uvod
Prijelaznu napravu treba pouzdano usidriti u priležeće dijelove
mosta i ugraditi ju tako da joj vrh bude točno u ravnini
kolničke plohe.
Sile što djeluju na prijelaznu napravu brojne su i potječu od
raznovrsnih uzroka.
Na pojedinim su prijelaznim napravama izmjerene vodoravne
sile u smjeru osi mosta i do 10 kN/m, o čemu treba voditi
računa pri dimenzioniranju zidića upornjaka.
Izbor prijelazne naprave zavisi od očekivane veličine uzdužnog
pomaka, koja se dobiva uz predpostavku ekstremnih
djelovanja, pa se još i povećava množenjem koeficijentom
sigurnosti jednakim 1,3.
Prijelaznih naprava ima mnogo vrsti, a pokazat ćemo samo
nekoliko njih što se najčešće primjenjuju.
53
4.2 Bitumenska reška
Reška ispunjena asfaltnim kitom primjenjuje se u mostova na
sporednim cestama kada pomaci RS-a nisu veći od ± 4 mm.
Kraj asfaltnog zastora na RS-u obrubljuje se čeličnim limom
debljine 15 ÷ 20 mm, koji se sidri u RS s pomoću petlja od
glatkoga betonskog čelika
Ø 14 mm na razmaku
30 cm (slika 4.1).
Ovaj lim treba dobro
prekriti asfaltnim
kitom debljine
15 ÷ 20 mm kako ne
bi do njega prodirala
voda s kolnika.
Slika 4.1: Razdjelna reška ispunjena asfaltnim kitom
54
4.3 Bitumenska reška urezana u trošeni sloj
U mostova male duljine RS-a nužno je valjano obraditi poprečni
završetak RS-a. Ovo je zapravo inačica rješenja opisanog u
predhodnoj točki. Dopustivi je pomak ± 10 mm.
Bit je rješenja u tomu da se na čelo RS-a pričvrsti vijcima čelični
lim što seže do vrha zaštitnoga sloja asfalta, a na koji je
navaren okomiti lim što leži na sloju vodonepropusnog morta
i koji je također pričvršćen vijcima (slika 4.2).
Trošeni se sloj asfalta izvede u jednom potezu na mostu i izvan
njega, pa se u njemu ureže reška i ispuni bitumenom.
Slika 4.2: Bitumenska reška

urezana u trošeni sloj asfalta
55
4.4 Polimerizirana bitumenska smjesa
Na mostovima na cestama niže razine služnosti, ali izvan
čvorišta autocesta, na kojima su očekivani pomaci kraja RS-a
± 40 mm, mogu se primijeniti tz. elastične prijelazne naprave.
Radi se o tomu da se na potezu od najmanje 55 cm, simetrično
u odnosu na razdjelnu rešku, uklone svi slojevi asfalta, te da
se na to mjesto ugradi bitumenska smjesa obogaćena
polimerima po slici 4.3.
Izvedba ove naprave izvanredno je zahtjevna i iziskuje iznimno
strog nadzor.
Slika 4.3: Polimerizirana bitumenska

smjesa ugrađena u razdjelno korito
(thorma joint) 56
4.5 Elastomerna prijelazna naprava
Ova naprava djeluje na sličnu načelu kao i elastomerni armirani
ležajevi: umjetna guma omogućuje posmične pomake, a čelični
ulošci daju potrebnu čvrstoću.
Područje im je primjene isto kao i u naprava iz predhodne
točke, s tim što su ove dosta skuplje, ali i trajnije.
Način pričvršćenja i ugradbe jasno je vidljiv sa slike 4.4.
Slika 4.4: Elastomerna prijelazna naprava 57

4.6 Naprave s elastomernim brtvenim ulošcima
Uporaba soli radi održavanja prometa na cestama pri smrzavici
dovela je do nužnosti da prijelazne naprave budu
besprijekorno vodonepropusne.
Problem je riješen načelno jednostavno: čelične rubne letve
pouzdano usidrene u priležećen dijelove mosta, poprečnoga
presjeka u obliku čeljusti za pridržavanje brtvenog uloška
za male pomake (± 40 mm).
Za veće pomake ulaže se onoliko međuletava za koliko puta
po ± 40 mm porastu očekivani pomaci.
Međuletve su poduprte poprečnim nosačima što počivaju na
elastomernim ležajevima u sidrenim kutijama ugrađenima na
razmaku 1,2 ÷ 1,5 m.
Poprečnih nosača u jednoj kutiji ima koliko i međuletava i svaka
počiva na svojemu.
58
Brtveni ulošci što se umeću među letve mogu se razmjerno
lako izvaditi ako se oštete i zamijeniti novima.
Na slici 4.5 prikazana je jednostavna naprava za manje pomake.
Slika 4.5: Prijelazna naprava za male pomake

s elastomernim brtvenim uloškom 59
U naprava za veće pomake najvažnije je postići jednakomjerno
rastvaranje rasporâ među letvama (i međuletvama).
To se postiže s pomoću kliznih opruga ugrađenih s gornje
strane poprečnih nosača (slika 4.6).
Slika 4.6: Prijelazna naprava
s dvjema čeličnim međuletvama i
trima brtvenim ulošcima
Na gornjoj slici predočen je poprečni presjek kroza sidrenu

kutiju Maurerove naprave.
Drugi proizvođači imaju načelno slična rješenja, a valja
spomenuti da se i u Hrvatskoj proizvode prijelazne naprave
(Kontakt-inženjering i Polirol iz Zagreba). 60
4.7 Češljaste prijelazne naprave
Češljaste (prstaste) naprave sastoje se od dvaju limova od
čeličnog lijeva, što se iznad razdjelne reške pružaju poput
dvaju češljeva, tako da prsti jednoga ulaze u ureze drugoga
(slika 4.7).
Slika 4.7: Češljasta (prstasta)

prijelazna naprava
61
4.7 Češljaste prijelazne naprave
Budući da su prsti istaknuti kao prijepusti nad rubovima
razdjelne reške, moraju biti pouzdano usidreni u priležeće
dijelove mosta. To se u pravilu izvodi vijcima.
Ove naprave nemaju brtvenih uložaka, pa se mora izvesti valjana
i pristupačna odvodnja.
To se najjednostavnije izvodi
s pomoću žlijeba što se
može otklopiti pri
čišćenju (slika 4.8).
Žlijeb je načinjen od plastike
pojačane vlaknima.
Valja uočiti da je žlijeb priklju-
čen na oluk što odvodi one-
čišćenu vodu u sabirnik.
Slika 4.8: Odvodnja češljaste naprave s pomoću otklopivoga žlijeba 62
4.8 Naprave s prigušenom bukom
Koliko god se i projektant i izvoditelj mosta trudili da točno
ugrade prijelaznu napravu, pri prolasku vozila preko nje stvara
se neizbježiva buka i neugodni udarci.
Ovi udarci dovode s vremenom do umora gradiva naprave.
Švicarska tvrtka Mageba provela je istraživanje u svrhu
smanjenja buke pri prolasku vozila preko prijelazne naprave.
Do sada su dva postupka naišla na praktičnu primjenu:
y Prednapinjanje prstiju češljastih naprava i oblačenje tih prstiju
elastomernom navlakom,
y Prekrivanje višerasporne letvaste naprave valovito
nazubljenim limovima (tz. “sinusnim” limovima) što češljasto
ulaze jedni u druge. Ti su limovi pričvršćeni vijcima za letve
prijelazne naprave.
Na ovaj drugi način izbjegava se preskakanje raspora koji
može imati otvor i 80 mm, što stvara buku.
63
4.8 Naprave s prigušenom bukom
Na slikama 4.9 i 4.10 prikazana su ova dva rješenja.
Slika 4.9: Češljasta naprava s čeličnim prstima presvučenima elastomerom
Slika 4.10: Letvasta naprava s valovito nazubljenom limenom oblogom 64

5 Odvodnja
Nužni uvjeti za učinkovitu odvodnju kolnika mosta jesu:
y dostatni padovi površina i
y ravnost površine kolničkog zastora.
Poprečni nagib kolnika na mostu u pravcu mora biti najmanje
2 %, a bolje je ako je 2,5 %.
Na potezima gdje se kolnik vitoperi (u prijelaznoj krivini) ne
mogu se izbjeći ni znatno manji poprečni nagibi, a u slučaju
prijelaza u protukrivinu jedan poprečni presjek mora biti
vodoravan.
Površinska se voda prvo hvata u slijevnike iz kojih ili izravno
pada pod most ili se cijevima ili kanalima odvodi u sabirnik,
izvan mosta.
Izravno puštanje vode postupno se napušta, jer sve više raste
svijest o nužnosti zaštite okoliša.
65
5 Odvodnja
Valja znati da je već i kišnica štetna po RS, a pogotovo mora
biti ugrozujuća onečišćena voda s kolnika.
Još viši stupanj ugroze nosi voda nastala otapanjem snijega
i leda s kolnika posipana solju.
Spomenuto slobodno puštanje vode iz slijevnika bilo je
dopustivo s mostova u slabo naseljenim područjima i to samo
na mjestima dostatno udaljenima od stupova ili upornjaka.
S nadvožnjakâ (osobito onih u gradu), visokih cesta ili mostova
preko plovnih rijeka voda se mora odvesti cijevima u
kanalizaciju, slijepi zdenac, odvodnu grabu, vodotok ili u kakav
sabirnik.
Sustav cijevi za odvodnju mora biti zasnovan što
jednostavnije, a dijelovi mu moraju biti dostupni pregledu,
čišćenju, popravku i zamjeni.
Gdje god je moguće treba nastojati da odvodne cijevi budu
prave. 66
5 Odvodnja
Valja stalno imati na umu da je kolnički zastor vodopropustan
i da treba odvesti vodu što se slijeva po brtvenom sloju
(hidroizolaciji, slika 5.1).
Slika 5.1: Odvodnja procjedne vode brtvenoga sloja 67

5 Odvodnja
Ako uzdužne cijevi treba provesti kroz poprečni nosač na
kraju mosta, potrebno je iza upornjaka predvidjeti
pregledno okno (“šaht”) s dijelovima što omogućuju
pomake cijevi u svezi s pomacima RS-a (skupljanje i puzanje
betona, toplinsko djelovanje).
U nas se često rabe cijevi od plastike visoke gustoće (HDPE), ali
one ne jamče dostatnu trajnost.
Slijevnike i odvodne cijevi najbolje je izrađivati od čeličnog
lijeva, otporna na hrđanje.
Broj i razmak slijevnika zavise od ploštine poprečnoga
presjeka slijevnika i od nagiba kolničke plohe.
Na jedan slijevnik izmjera 30 × 40 cm ne bi smjelo pripasti više
od 400 m2 tlocrtne ploštine mosta.
Razmak slijevnika na mostu na državnoj cesti određuje se na
osnovi najmanjega poprečnog pada, 2 %.
68
5 Odvodnja
Razmak slijevnika dobije se u zavisnosti od uzdužnog pada
kolnika po sljedećoj tablici:
Razmak Uzdužni nagib
slijevnika [m] kolnika [%]
5 ÷ 10 0,2 ÷ 0,5
10 ÷ 25 0,5 ÷ 1,0
20 ÷ 25 1,0
Ako je uzdužni nagib razinice mosta manji od 0,2 %, izrađuje

se uzdužni žlijeb s rešetkastim poklopcem.
Kada kolnička ploha mora biti vodoravna iz prometnih razloga,
ili su i uzdužni i poprečni nagibi vrlo mali, odvodnja se rješava
s pomoću slijevnikâ izrađenih od cijevi Ø 10 ÷ 15 cm,
postavljenih na razmacima od 5,0 m, s uljevom samo 1 cm
ispod razine kolničke plohe (slika 5.2).
69
5 Odvodnja
Inačica ovoga slijevnika, kakvu
preporučuju tehničke službe
Hrvatskih autocesta predo-
čena je na slici 5.3.
Slijevnici se obično ugrađuju
u prijepuste kolničkoga
sklopa, dakle na mjestima
gdje je betonska ploča
tanka, pa se moraju obli-
kovati tako da se njihove Slika 5.2: Čelični slijevnik za kolnike s malim
nagibom površine
Slika 5.3: Slijevnik za odvodnju

površinske i procjedne vode 70
5 Odvodnja
odvodne cijevi mogu priključiti izravno na dno slijevnika (slika
5.4).
Slika 5.4: Slijevnici za odvodnju površinske procjedne vode na rubu kolnika

Lijevo: okomiti ispust Desno: bočni ispust
Donji dio slijevnika ima navarene obodne pojase za priključak
brtvenoga sloja (izolacije), a gornji dio mora biti pomičan i
takva oblika da procjedna voda što se skuplja na brtvenom
sloju može lako otjecati (slika 5.4).
71
5 Odvodnja
Na najnižim mjestima površine kolničke ploče procjedna se
voda može još dodatno odvesti s pomoću osobitih cjevčica
(slika 5.5).
Odvodne cijevi iz slijevnika
smiju se ubetonirati u
kolničku ploču ako su u
nagibu od najmanje 4 %,
te ako je ploča na tomu
mjestu debela najmanje
35 cm.
Mora se zadovoljiti još
jedan uvjet: pokrovni sloj
betona u koji se ugrađuje Slika 5.5: Odvodna cjevčica za procjednu vodu
armatura s gornje i donje
strane odvodne cijevi mora biti debeo najmanje 10 cm.
Ako je ploča tanja, cijev se ugrađuje u utor u ploči (slika 5.6).72
5 Odvodnja
Dakle cijev je otvorena (vidljiva) s donje strane.
Međutim, iz oblikovnih razloga nije sasvim prihvatljivo da cijev
visi izvan obrisa kolničke ploče.
Odvodne cijevi iz slijevnika priključuju
se na glavnu uzdužnu odvodnu cijev
koja se mora nalaziti unutar obrisa
poprečnoga presjeka RS-a (unutar
sanduka ili između rebara, dotično
predgotovljenih PB nosača).
Ova cijev odvodi vodu iza upornjaka
i ulijeva se u okomitu (vertikalnu)
cijev.
Najbolje je na tomu mjestu izvesti
priključno okno (“šaht”) dostupno
izvana.
Slika 5.6: Ugradba odvodne cijevi u prijepustu ploče zavisno od njezine debljine 73
5 Odvodnja
Spoj između vodoravne i okomite cijevi na upornjaku na kojem
se nalazi pomični ležaj mora se izvesti u obliku lijevka,
kako bi vodoravna cijev mogla pratiti “rad” RS-a.
U mostova velike duljine moraju se okomite odvodne cijevi
postaviti i na pojedinim stupovima.
Najbolje je smjestiti ove cijevi u užljebinu u stupu, a ako je stup
sandučasta presjeka i ako mu je nutrina pristupačna, u
nutrinu.
Nipošto nije dopustivo ubetonirati cijev u stup, jer se cijev zna
začepiti, pa se u njoj može zadržati voda i smrznuti zimi.
Pri tomu može puknuti ne samo cijev, nego i okolni beton.
U vrlo visokih stupova cijevi moraju imati razdjelnice (dilatacije)
na svakih 20 ÷ 30 m, pa ih je najbolje pričvrstiti tako da svaki
odsječak nosi sâm sebe.
74
5 Odvodnja
Na dnu stupa, prije priključka na vodoravnu cijev, mora se
ugraditi sanduk za raspršenje energije pada vode s velike
visine.
Bez obzira na to postavljaju li se odvodne cijevi u RS ili u
sandučasti stup, moraju se na svim najnižim mjestima unutar
šupljine postaviti 2 ÷ 3 odvodne cjevčice.
Osim toga, u sanduke veće visine treba ugraditi i cjevčice za
odzračivanje (slike 5.7a, b i c).
Slika 5.7a: Odvodne i odzračne cijevi u najvišoj i najnižoj točki donjeg ruba štedne cijevi
75
5 Odvodnja
Slika 5.7b: Odvodnja i odzračivanje sandučastih nosača 76

5 Odvodnja
Slika 5.7c: Odvodnja i odzračivanje sandučastih nosača

po preporukama tehničke službe Hrvatskih autocesta
77
5 Odvodnja
Mora se voditi računa i o vodi što teče za vrijeme kiše po
kolniku izvan mosta, gdje se rabi sustav otvorene odvodnje.
Ako kolnik ima uzdužni pad prema mostu, mora se voda odvesti
s kolnika pred mostom, pa poprečni jarak treba oblikovati
tako da se izbjegnu oštri rubovi.
Ovaj jarak treba smjestiti tako da bude odmaknut od kraja krila
upornjaka najmanje 2 ÷ 3 m (slika 5.8)
Slika 5.8: Odvodnja kolnika pred krilom upornjaka

78
5 Odvodnja
Slika 5.9: Detalj odvodnje spregnutoga mosta

79

013 Zavrsni Radovi Na Mostovima PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

013 Zavrsni Radovi Na Mostovima PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZAVRŠNI RADOVI NA MOSTOVIMA

1 Brtvljenje (izolacija) kolničke ploče

Najmanje izmjere okapnice

Slika 3.2a: Poslužna staza s

I na ovoj i na predhodnim slikama predočene su čelične

Na desnoj slici prikazan je slučaj mosta manjeg

Slika 3.8: Predgotovljeni razdjelni trak

Slika 3.9: Predgotovljene armiranobetonske ograde

U prvim dvama slučajevima ove se ograde pričvršćuju za RS

Slika 3.10: Pješačka ograda sjedinjena s betonskom ZOO 24

Slika 3.12: Ograda mosta s pješačkim prometom s ispunom od čeličnih šprljaka

Slika 3.13: Preporučljivo sidrenje stupca pješačke ograde 27

Slika 3.15: Aluminijska ograda za most bez pješačkog prometa

Slika 3.16a: Staklena pješačka ograda

Slika 3.16b: Staklena ograda mosta Hrvatskih branitelja u Rijeci

Most hrvatskih branitelja ujedno je i spomen-obilježje

Slika 3.18: Sidrenje betonske ZOO:

Slika 3.19: Plašt čelične ZOO 42

Slika 3.20: Čelična ZOO stupnja H3 na

Slika 3.21: Čelična zaštitna mreža za nadvožnjake nad autocestama

Slika 3.23: Burobrani vijadukta Baričevići na AC Zagreb – Split 48

Dodatni učinak postig- bloga

nut je igrom svijetlih

Slika 4.2: Bitumenska reška

Slika 4.3: Polimerizirana bitumenska

Slika 4.4: Elastomerna prijelazna naprava 57

Slika 4.5: Prijelazna naprava za male pomake

Na gornjoj slici predočen je poprečni presjek kroza sidrenu

Slika 4.7: Češljasta (prstasta)

Slika 4.9: Češljasta naprava s čeličnim prstima presvučenima elastomerom

Slika 4.10: Letvasta naprava s valovito nazubljenom limenom oblogom 64

Slika 5.1: Odvodnja procjedne vode brtvenoga sloja 67

Ako je uzdužni nagib razinice mosta manji od 0,2 %, izrađuje

Slika 5.3: Slijevnik za odvodnju

Slika 5.4: Slijevnici za odvodnju površinske procjedne vode na rubu kolnika

Slika 5.7b: Odvodnja i odzračivanje sandučastih nosača 76

Slika 5.7c: Odvodnja i odzračivanje sandučastih nosača

Slika 5.8: Odvodnja kolnika pred krilom upornjaka

Slika 5.9: Detalj odvodnje spregnutoga mosta

You might also like