zamislite da ta osoba nije više s vama, nego s nekom drugom osobom; vi je još uvijek volite; što osjećate prema Njemu napišite mu u kratkom pismu. Vesna Parun Ti koja imaš nevinije ruke Pjesnici o Vesni Parun DRAGUTIN TADIJANOVIĆ: - Vesna je napisala mnogo lijepih stihova, ali ja bih izdvojio pjesmu »Ti koja imaš ruke nevinije«. Inače, Vesnu Parun upoznao sam prije nego što je izašla njezina prva pjesnička zbirka. Te je godine, sjećam se, iz moga dlana prorekla da ću živjeti sto godina. Umjetnica koja je ispisala neke od najljepših stihova cjelokupne hrvatske književnosti u svom je skromnom stanu novinskim papirom popunjavala pukotine na prozorskim oknima, odlazila u javno kupalište, jela malo, živjela bez hladnjaka i televizora, a noću, ogrnuta dvjema,trima vestama, u postelji neumorno pisala. Pjesnikinjini gimnazijski dani ostat će obilježeni njezinom prvom ljubavi. Pjera s otoka Brača,koji je bio razred ispred nje, Vesna je upoznala kao 16- godišnjakinja u Visu i voljela ga punih 17 godina. U svojoj 33. godini napisala je pismo njegovoj supruzi, kojoj je poželjela da bude ono što ona nije mogla biti, prije svega uz njega i majka njegove djece. Pismo suparnici nikad nije odaslano, ali je postalo (zahvaljujući jednoj bistroj domaćici D. M. koja je uvjerila Vesnu Parun da je pismo zapravo prava pravcata pjesma i izvadila je iz koša za smeće) jednom od najljepših hrvatskih ljubavnih pjesama. »Ti koja imaš ruke nevinije« označila je trijumf ljubavne poezije u hrvatskoj književnosti, prevedena je na 22 jezika (što je najveća prevedenost u hrvatskoj poeziji svih vremena), a kritičari tvrde da nešto slično ne postoji u svjetskoj literaturi.