3.

ULTRALJUBIČASTA i VIDLJIVA
SPEKTROSKOPIJA (UV-Vis)

Podsjetnik:

• Spektroskopske instrumentalne metode služe za proučavanje

atomske i molekulske strukture spojeva
• Baziraju se na interakciji elektromagnetskog zračenja sa uzorkom,
pri čemu promatrana (mjerena) tvar emitira ili apsorbira točno
određenu količinu zračenja koja se mjeri i interpretira

• Elektromagnetsko zračenje karakterizirano je valnom duljinom

(λ/nm) i frekvencijom (ν/Hz)

• Sunčevo (bijelo) svijetlo sastoji se od ultraljubičastog (UV),

vidljivog (Vis) i dijela infracrvenog elektromagnetskog zračenja

2
 vidljivo svijetlo

ultraljubičasto
infracrveno
blisko
blisko

daleko
(vakuum)

• UV (blisko) zračenje: λ 200-400 nm, Vis zračenje: λ 400-800 nm

• UV/Vis spektrometri operiraju unutar područja λ 200-800 nm

3
 Apsorpcija UV/Vis energije zračenja

UV/Vis zračenje (E = hν) u molekuli uzrokuje prijelaz valentnih elektrona

u više nepopunjene energetske orbitale

Razlikujemo 3 tipa elektrona: σ, π i n-elektroni
• σ-elektroni – uključeni u zasićene σ-veze
– zahtjevaju puno višu energiju za pobuđivanje nego što je
to energija UV-zračenja
– zato spojevi koji sadrže zasićene veze ne apsorbiraju
UV zračenje

• π-elektroni – uključeni u nezasićene π-veze ugljikovodika

– prisutni u dienima, trienima i aromatskim spojevima

• n-elektroni – nevezni elektroni (nisu uključeni u veze između atoma)

– sadrže ih organski spojevi koji sadrže atome sa neveznim
elektronskim parovima (kisik, dušik, halogen)
4
 σ* (protuvezna)
n σ*
π* (protuvezna)

σ σ*
Energija

n π* π σ*
n (nevezna)
π π* σ π*
π (vezna)

σ (vezna)
molekulske orbitale

Prijelazi elektrona u pobuđenom stanju:

σ u σ*, n u π*, n u σ* i π u π*

Energija potrebna za dane prijaleze kreće se u nizu:

σ – σ* > n – σ* > π − π* > n – π*
5

Prijelaz elektrona n u π* zahtjeva najmanju energiju i karakterističan je
za nezasićene molekule koje sadrže kisik, dušik ili sumpor.
U UV-spektrima daju slabu vrpcu.

Prijelaz elektrona σ u σ* događa se u molekulama u kojima su svi elektroni
uključeni u jednostruku vezu i nema slobodnih elektronskih parova, znači
u zasićenim ugljikovodicima.
Potrebna je visoka energija, nižih valnih duljina od UV/Vis zračenja (<150 nm)
za njihov prijelaz, pa apsorpcijske vrpce nisu vidljive u UV/Vis-spektrima.

Prijelaz elektrona n u σ* pokazuju zasićene molekule sa slobodnim

parom elektrona. Potrebna je manja energija za njihov prijelaz, pa se
apsorpcijske vrpce pojavljuju pri višim valnim duljinama, točnije u
bliskom IR području (ne u UV/Vis području).

Prijelaz elektrona π u π* pokazuju molekule sa π-elektronskim sustavom

(nezasićeni ugljikovodici) i vidljiv je u UV/Vis području (200-700 nm).
Znači, ovakav prijelaz karakterističan je za KONJUGIRANE SUSTAVE.

6

Zaključno – u UV/Vis području apsorbirat će zračenje:
1. molekule koje sadrže grupe koje omogućavaju π–π* prijelaz elektrona
(npr: etilen, acetileni, konjugirani sustavi...)
2. molekule koje sadrže i n i π-elektrone, pa je omogućen n–π* i π–π*
prijelaz elektrona (nezasićeni sustavi sa heteroatomima koji sadrže
nevezne elekronske parove)

Konjugirani sustavi: konjugirani dieni, polieni (sadrže naizmjenično

postavljene dvostruke i jednostruke veze), kod kojih je omogućeno
preklapanje p-orbitala

• molekula butadiena je primjer konjugiranog sustava

7
π molekulske orbitale butadiena:
3 čvorišta
0 veznih interakcija
3 protuvezne interakcije
PROTUVEZNA MO

2 čvorišta
1 vezna interakcija
2 protuvezne interakcije
PROTUVEZNA MO

1 čvorište
četiri π molekulske 2 vezne interakcije
orbitale 1 protuvezna interakcija
VEZNA MO

0 čvorišta
3 vezne interakcije
0 protuveznih interakcija
VEZNA MO

ψ2 je najviša popunjena molekulska orbitala (HOMO)

ψ3 je najniža nepopunjena molekulska orbitala (LUMO) 8

Prolazak UV/Vis zračenja kroz molekulu uzrokuje pobuđivanje elektrona
uz njihov prelazak iz najviše popunjene MO u najnižu nepopunjenu MO
HOMO LUMO

π*
Energija

UV zračenje
četiri π atomske π
orbitale

elektronska elektronska
konfiguracija konfiguracija
osnovnog stanja pobuđenog stanja

9
 UV- spektar butadiena

εmax = 21 000
butadien
apsorbancija

valna duljina (nm)

10
• Primjeri još nekih konjugiranih sustava:

Vitamin A (retinal) poliacetilen benzen

akrolein cikloheksanon

Primjeri alkena konjugiranih sa

neveznim parom elektrona

11

Dio molekule koja je apsorbirala UV/Vis zračenje naziva se KROMOFOR

Apsorpcija zračenja dana je Lambert-Beerovim zakonom:

A = log (Io /I) = ε⋅c⋅⋅l
A = apsorbancija
Io = intenzitet ulazne zrake
I = intenzitet zrake nakon prolaska
kroz uzorak
ε = molarni apsorpcijski koeficijent
(ekstinkcija – stari naziv; L cm-1 mol-1)
c = koncentracija mol/L
l = duljina ćelije/ cm

Uzorak je apsorbirao zračenje kada je intenzitet zrake prošle kroz uzorak (I)
manji od intenziteta ulazne zrake (Io) i omjer Io /I je veći od 1.

Kada je omjer Io /I = 1, A = 0 NEMA APSORPCIJE

12

UV/Vis spektar je graf apsorbancije uzorka (A) u ovisnosti o valnoj duljini (λ)
[alternativno se može registrirati transmitancija (propusnost) T = I / Io
u ovisnosti o λ]

Spektralni podaci karakteristični za uzorak su:

1. valna duljina(e) pri max apsorbanciji – λmax
2. vrijednost molarnog apsorpcijskog koeficijenta ε pri max apsorbanciji

Molarni apsorpcijski koeficijent (ε) je mjera za intenzitet (koliko je jako

molekula apsorbirala zračenje pri nekoj λ).
Za spojeve sa većim ε (> 10 000 koja je karakteristična za π–π* prijelaze
konjugiranih polienskih sustava) potrebna je manja c (npr: 10-5 mol/ L)
i obrnuto (c = 10-2 mol/ L za ε 10-100)

Vrijednost ε se računa iz jednadžbe:

A
ε=
c .l

13

Veličina ε ovisit će o veličini kromofora, te o vjerojatnosti da će zračenje
određene λ biti apsorbirano kada pogodi kromofor (P = 0-1)

ε = 0,87 . 1020 P . a P = vjerojatnost prijelaza

a = presjek kromofora (cm2)

Faktori koji utječu na vjerojatnost prijelaza opisani su selekcijskim pravilom.

Npr: n π* prijelazi elektrona su niži u energiji od π π* prijelaza, no ε im
je do 1000x manji. Razlog tomu je što se n orbitale ne preklapaju dobro
sa π* orbitalom, pa je vjerojatnost prijelaza vrlo mala. Suprotno, kod π π*
prijelaza se orbitale značajno preklapaju, pa je vjerojatnost prijelaza P blizu
1.

14
 Efekt konjugacije na vrijednost valne duljine apsorbiranog UV-zračenja
protuvezna
Energija
vezna

• Povećanjem konjugiranosti povećava se energija HOMO, a smanjuje energija

LUMO orbitale, pa je potrebno manje energije za elektronski prijelaz u visoko
konjugiranim, nego u nekonjugiranim ili manje konjugiranim sustavima.
Posljedično apsorpcija zračenja će biti pri višim λ kod više konjugiranog sustava.
15
 UV-spektar izoprena

εmax = 20 000
apsorbancija

buta-1,3-dien

λmax = 217 nm

• Supstituenti vezani na kromofor također utječu na apsorpciju zračenja

(u ovom slučaju metilna skupina kod izoprena pomiče apsorpciju prema
višim λ s obzirom na butadien)

16
UV-spektar poliena pokazuje kako svaka dodatna
dvostruka veza u konjugiranom π-elektronskom
sustavu pomiče apsorpcijski maksimum oko
30 nm u jednom smjeru (prema višim λ). Isto tako
ε se udvostručuje sa svakom novom konjugiranom
dvostrukom vezom.
Konjugiranošću sustava javlja se tzv. BATOKROMNI
POMAK.

17
• Terminologija za apsorpcijske pomake

1. BATOKROMNI POMAK – pomak k višoj λ (crvenom dijelu spektra- niža

energija)
– nastaje prilikom povećanja KONJUGIRANOSTI
2. HIPSOKROMNI POMAK – pomak k nižoj λ (plavom dijelu spektra-viša
energija)
3. HIPERKROMNI POMAK – k većem ε (povećanje intenziteta)
4. HIPOKROMNI POMAK – k manjoj ε (smanjenje intenziteta)

18

Benzen kao konjugirani sustav pokazuje vrlo jaku apsorpciju zračenja blizu
180 nm (ε > 65 000), slabiju apsorpciju na 200 nm (ε > 8 000) i grupu
puno slabijih apsorpcija na 254 nm (ε = 240).

UV-spektar naftalena, antracena i

tetracena također pokazuju
batokromni pomak (u usporedbi s
benzenom). Tetracen je narančast
jer grupe slabijih apsorpcija pomaknute
već pri crvenom dijelu spektra
(do ~ 470 nm).

19

Intenzitet apsorpcije ε varira od 10 do 10 000, a u načelu je niži kod
n π*, nego π π* (zbog selekcijskog pravila prijelazi n π* su
“zabranjeni”)

UV-spektar nezasićenog ketona pokazuje

vrlo jaku π π* apsorpciju na 242 nm, sa
ε = 18 000 i slabu n π* apsorpciju blizu
300 nm i ε = 100.
Za n π* prijelaz potrebna manja ΔE
nego za π π* .

20
 Tablica jednostavnih kromofora i njihovih
karakterističnih apsorpcija zračenja

λmax,
Kromofor Spoj Pobuda ε otapalo
nm

C=C eten π __> π* 171 15,000 heksan

C≡C heks-1-in π __> π* 180 10,000 heksan

n __> π* 290 15 heksan

C=O etanal __>
π π* 180 10,000 heksan

n __> π* 275 17 etanol

N=O nitrometan __>
π π* 200 5,000 etanol

C-X X=Br metilbromid n __> σ* 205 200 heksan

X=I metiljodid n __> σ* 255 360 heksan

21
 Woodward-Fieserova pravila

Vrijednosti λmax i ε za konjugirane sustave ovise o samoj prirodi konjugiranog

sustava i njegovim supstituentima

Ova pravila daju korelaciju između molekulske strukture i apsorpcijskog
maksimuma

KROMOFOR
AUKSOKROM

• Auksokrom je supstituent koji sam po sebi nije kromofor, ali povećava

λ ili ε kada je vezan na kromofor (npr: alkilna, hidroksidna, alkoksi i amino-
skupina, halogeni)
22
Tablica: Woodward-Fieserova pravila za konjugirane diene: vrijednosti za
auksokromne grupe

Grupa Korekcija supstituenta (nm)

Sljedeća konjugirana C=C + 30
Alkilna skupina +5
Alkoksi (–OR) skupina 0
Egzociklička veza +5

RAČUN:

kromofor: 217 nm
3 alkilne skupine: 15 nm
buta-1,3-dien
pretpostavka λmax: 232 nm;
KROMOFOR nađeno: 232 nm
2,4-dimetilpenta-1,3-dien
λ = 217 nm

23
 Boja i vidljivi spektar

Organski spojevi koji apsorbiraju zračenje u UV-dijelu elektromagnetskog

zračenja (200-400 nm) su BEZBOJNI

Pigmenti su obojani anorganski i organski spojevi

metiloranž krocetin
(boja) (iz šafrana)

β-karoten
(iz mrkve)
24

Povećanje broja konjugiranih veza izaziva BATOKROMNI EFEKT, pa
takvi spojevi apsorbiraju u Vis području.
VIDLJIVI DIO SPEKTRA

ljubičasto-indigo plavo zeleno žuto narančasto crveno

Kada bijelo sunčevo svjetlo prolazi ili se reflektira kroz obojani spoj
(otopinu), jedan se dio Vis-spektra apsorbira.

Onaj dio spektra koji preostane, a registrira ga ljudsko oko je

komplementarna boja

25
Boja apsorbiranog
zračenja λ / nm Zapažena boja
ljubičasta 400 žuta
plava 450 narančasta
plavozelena 500 crvena
žutozelena 530 crvenoljubičasta
žuta 550 ljubičasta
narančasta 600 plavozelena
crvena 700 zelena

26
UV-spektar β-karotena:

apsorbancija

valna duljina (nm)

27
UV/ Vis SPEKTROFOTOMETAR

Pojednostavljena shema dvosnopnog spektrofotometra:

mono-
---- kromator
-------- referenca ----- detektor
------
izvor omjer
---- uzorak ----- detektor

28
 UV 200-400 nm

Vis 400-800 nm

I0 – intenzitet referentne zrake po prolasku kroz otapalo

I – intenzitet zrake koja prolazi kroz uzorak
A = log I0 / I
29

Načelo UV/ Vis spektroskopije: prolaskom UV/ Vis zračenja kroz otopinu
uzorka, dio se apsorbira (A), a dio prolazi (T)

U kratkom vremenu, spektrofotometar skenira UV/ Vis spektar i na

detektoru registrira λ (nm) pri kojoj nastupa apsorpcija

Otapalo koje se koristi ne smije apsorbirati UV/ Vis zračenje:

etanol, heksan, voda, CH2Cl2

Kivete (držači za otopine uzorka) su izrađene od kvarcnog stakla, koji

propušta UV/ Vis zračenje

UV/Vis spektroskopija

30
LITERATURA:

1. D. A. Skoog, J. J. Leary, Principles of Instrumental Analysis, 4th Ed.,

Saunders College Publishing, 1992.
2. L.G. Wade, Organic Chemistry, 6th Ed., Prentice Hall, New Jersey, 2006.
3. P. Y. Bruice, Organic chemistry, 4th Ed., Prentice Hall, New Jersey, 2004.

Napomena: animirani prikazi (slike) na web adresama:

http://www.youtube.com/watch?v=O39avevqndU&feature=relmfu

31