Professional Documents
Culture Documents
Резиме
1
smetame deka se zna£ajni od aspekt na promenite na identitetot
vo negovoto osnovno zna£ewe povrzan so etnosot, nacijata-
dr`ava i kulturata i nivnata povrzanost so promеnite во
разбирањето на светот денес, a so toa i so razbiraweto na istorijata i
formiraweto na istoriskata svest. Прашањето кое нужно се поставува, во
контекст на темата за историјата во мултикултурното општество, индирекно се
наметнува од сознаието за тоа што суштински се менува во светот денес и
дали длабочината на промените радикално ја трансформираат основата на
формирањето на историската свест а со тоа и претставaта за светот на
минатото а со тоа и за светот на иднината. Одговорот на прашањето: Кои се
новите сили кои го ,,контролираат минатото" дирекно упатува на одговорот на
прашањето за тоа кои се силите кои ја ,, обликуваат иднината”. Во тој контекст
само накратко, пред да uka`eme na некои од елементите на новата пост-
модернистичка парадигма на историјата, нужно се наметнува потребата , да
укажеме на дел од промените , радикалните промени со кои се соочува светот
денес , а процесите на глобализацијата, промената на основите за формирње на
идентитетот i istoriskata svest , во целата нivna комплексност и
разбирањето на мултикултурноста во нејзиното најшироко значење се
вбројуваат мегу најзначајните.
2
zadu{uvaat lokalnata inicijativa i sloboda. I, najposle £etvrtiot
diskurs na globalizacijata se povrzuva со pojavata na feministi£kite
dvi`ewa i sogleduvaweto na diskursot na globalizacijata kako
preokupacija na ma{kosta, so izrazito nastojuvawe toa da se
promeni vo polza na `enite. ( Robertson, 1998:38)
Procesite na globalizacijata nekoi avtori gi doveduvaat vo vrska
so ,,op{testvenite procesi vo koi se gubi geografskoto
ograni£uvawe na socijalnite i kulturnite slu£uvawa ( Voters, 2003)
ili kako ,, deteritorijalizacija - ili porast na naтteritorijalnite odnosi
pomegu narodite ".([olte,2008) .
Kompleksnosta i protivre£nosta na fenomenot na globalizacijata e
predmet na filozofsko-antropolo{ki promisluvawa vo smisla na
artikulacija na glavnite celi na globalizacijata vo svetot koj e
sostaven od razli£ni kulturi, nacii i dr`avi koi se naogaat na razli£en
stepen na razvoj vo sekoj pogled: pra{aweto za opravdanosta i
smislata da dominira samo eden model na globalizacija koj glavno
proizleguva od Zapadnata kulturna i civilizaciska osnova se £ini e
neizbe`no vo razbiraweto. Filozofsko-antropol{kiot pristap vo
sfa}aweto na globalizacijata poaga od siсtemot na vrednosti koj bi
bil prifatliv za site ( ili mnozinstvoto) i bi bil vo funkcija na
zadovоluvawe na osnovnite potrebi i vo podobruvawe na
kvalitetot na `ivot na najgolem del od svetskata populacija.
(Golubovic,Z. 2009).
Xorx Monbiot e eden od onie avtori, kako i desetina drugi, koi
globalizacijata ja posmatraat pred se kako ne{to koe permanetno
pridonesuva za poni`uvawe na siroma{nite i nemo}nite, koi za
poslednite stotina godini stanuvaat se pove}e poni`eni i
posiroma{ni; denes , kako veli Monbiot `iveeme vo vreme na prisila
, lo{o vreme koe treba da bide zameneto so vreme na dogovor, za
koe predlaga alternativen pogled na globalizacijata kade vo
centarot na vnimanieto gi stava siroma{nite i nerazvienite zemji i
svet bez manipulacija od strana na mo}nite i bogatitete £ii interesi
se sekoga{ za{titeni od strana na megunarodnite finansiski
institucii i organizacii, kako {to se Svetskata Banka i MMF (Monbiot,
G. 2006.)
4
,, Koga govorime za oslabuvaweto na nacionalnite dr`avi , vo
su{tina go imame na um slabeeweto na drugite dr`avi - nacii, i
najverovatno nivnoto oslabuvawe poradi amerikanskata mo}, bez
razlika dali se raboti za sorabotka , svesno podreduvawe, ili so
gruba sila i pritisoci od sekakov vid", zaklu~uva Xejmson.
Bez somnenie, globalizacijata ja ovozmo`uva homogenizacijata ,,
no taa samata ne e homogenizacija , tuku e sistem od re`imi za
proizvodstvo na novi identiteti, no i deteritorijalizirana imperija,
imperija bez granici".( Cifric., 2008). Kulturnoto globalizirawe se dvi`i
od Zapad prema Istok ,od razvienite prema nerazvienite zemji koe,
tendenciski, pretstavuva oblik na vospostavuvawe na kulturen
imperijalizam”, soft power koj podgotvuva teren za prifa}awe na hard
power, odnosno dominacija na ekonomijata ,tehnologijata i
kontrola".
Homogenizacijata na kulturata, objektivno zna£i smaluvawe na
raznovidnosta na kulturite, subjektivno, zavzemawe na stav za
podredenost na edna kultura vtemelena vrz mo}, no i vrz toa
deka `iveeme na edna planeta, deka mora da pre`iveeme i deka e
potrebno zaedni£ki da upravuvame so globalnite procesi , koi se
zakanuvaat da izlezat od kontrola na {teta na najgoemiot del od
£ove£akta populacija.
5
pozicija dobiena so ra÷aweto, a ne vrz bilo kakvi individualni
osobini ili kvaliteti na li£nosta.
7
Zna£i, samata istorija ne e va`na za razvoj na identitetot, tuku e
mnogu pova`na percepcijata za taa istorija od strana na £lenovite
na zaednicata koja go formira sopstveniot identitet. Elementite
koi go formiraat nacionalniot identitet se sodr`ani vo simboli£ko -
kognitivnata i emocionalna povrzanost na graganite za nivnata
dr`ava. Nacijata, vo toj kontekst, nakratko se definira kako svest
za pripadnost kon odredena nacionalna grupa koja vklu£uva
postoewe na zaedni£ki veruvawa, vrednosti i celi.
(Phinney,2003).Важно прашање е кој ја формира таа перцепција, од каде се
поаѓа , кои се целите, и дали во нив се пренагласени политичките потреби на
владеачките елити. Има многу прашања на кои одговорите се различни , во
зависсност од времето и околоностите.
8
mo`at da predizvikaat lojalnost, nemaat zaedni£ka istorija, Mo`en e
edinstven univerzalisti£ki inkluzivni identitet na Evropa kako zaednica na
politi£ki vrednosti. Vo taa perspektiva pripadnicite na poedini evropski narodi
vospostavuvaat transnacionalni politi£ki identitet vrz osnova na po£ituvawe
na zaedni£ki kulturni normi i vrednosti,, (Schmidtke, 1998., 54-58 vo Petkovic, K.
2007, Rifkin, J. 2006. Habermas, J . (2002).
Vo postmodernisti£koto poimawe na nacionalnoto /etni£koto
£uvstvoto na zaedni£ki simpatii se zema za zna£aen element na
nacionalniot identitet.
Konceptot na graganstvo/graganin (citizenship) mo`e da obezbedi
univerzalna sloboda i ednakvost na lugeto,za ralika od nego,
poimot nacija/nacionalnost deluva homogenizira£ki i
isklu£uva£ki. Pretstavnicite na ova sfa}awe ( [naper, 2004)
smetaat deka so realizacijata na modelot na gra÷anska dr`ava
mo`e da se ostvarat na£elata na sloboda i ednakvost za site luge.
Procesot na globalizacija vo golema mera go poremetuva
procesot na vospostavuvawe na harmonija pomegu nacionalnite i
civilnite principi: ne samo {to procesot na kosmopolitizacija se
intenziviral tuku vo isto vreme se inenziviral i procesot na
,,nacionalizacija na gra÷anite” lugeto denes zafateni so
globalizacijata se po£esto se pra{uvaat; ,, koi sme nie" vo
globalniot svet.
Za kosmopolitite i postmodernistite nacionalnata dr`ava
pretstavvuva bariera za emancipatorskiot potencijal na graganite
i ostvaruvawe na globalna pravednost za site. Gra|anskoto te{ko
mo`e da se realizira vo ramkite na nacionalnata
dr`ava.Veruvaweto deka etni£kite problemite }e bidat nadminati
koga }e se re{at problemite na ekonomski i socijalen plan ili
koga vo dovolna mera }e zavladee pravoto, se poka`a deka ne
e vistina.
Sfa}aweto na istorijata mo`e da predizvika razdor, podelbi i
ogor£enost megu nacionalnite grupi, a ne izvor na nacionalna
gordost. Dr`avite na Balkanot se prepolni so takvi primeri.
Nacionalniot identitet ponekoga{ vklu£uva istovremeno
zaboravawe i pametewe; gradeweto na £uvstvoto na zaedni£ki
idenitet vo edna multinacionalna dr`ava verojatno nalo`uva
poselektivno pametewe.(Kimlika, 2004)
Ako zaedni£kite vrednоsti ne se dovolni kako i zaedni£kata
istorija, koi se razbira pomagaat vo odr`uvaweto na solidarnosta
vo edna multietni£ka dr`ava, toga{ {to e toa {to su{tinsko za
ostvaruvawe na edna multietni£ka dr`ava? Kilmlika mo`niot
odgovor go bara vo ,, prifa}aweto a ne podreduvaweto na
nacionalnite identiteti”.
,,Lugeto od razli£ni nacionalni grupi }e spodeluvaat zaedni£ka
pripadnost kon po{irokata dr`ava, samo dokolku tie na nea gledaat
kako na kontekst vo ramkite na koj nivniot nacionalen identitet }e
se neguva , a nema da se podreduva,,. (Kimlika, 2004:306,307)
Vo op{testvata vo koi ne postoi zaedni£ki graganski identitet koi
gi povrzuva ili transcendira razli£nite grupni identiteti, politikata
verovatno }e bide reducirana na modus vivendi megu grupite koi
odvaj da se toleriraat a kamioli da sorabotuvaat". (Kymlicka,
9
2000;35; spored : Vujcic, 2002:93) Problemot e kako da сe dojde do
toj zaedni£ki identitet, vo ramkite na dr`avata kade postojat
pove}e posebni identiteti, povrzani so religijata, etnosot,
kulturata i sli£no.
Kimlika go naveduva Tejlor za kogo smeta deka raspravata ja
naso£uva vo vistinska nasoka. Imeno op{testvoto zasnovano na ,,
golema raznovidnost” ima slabi izgledi da ostane stabilno” dokolku
lugeto ne ja cenat samata raznovidnost i dokolku ne sakaat da
`iveat vo zemja so raznovidni formi na kulturna i politi£ka
pripadnost”.^uvstvoto da se bide posebna nacija vo ramkite na
edna po{iroka dr`ava deluva destabilira£ki, isto kako {to i
otvrlaweto na pravoto za avtonomija, koe predizvikuva
ogor£enost i `elba za otcepuvawe. Fundamentalniot predizvik so
koj se soo£uva liberalnata demokratija e vsu{nost potragata po
zaedni£kite izvori za edinstvo. Во духот на темата за смислата на
исторското и перспективите , разбрани во најширок контекст потрагата по
некои заеднички критериуми и вредности, кои ќе го направат остварлив
аедничкиот живот во мултиетничките општества и држави.
10
е доволен за спречување на обидте за затвореност во сопствените граници и во
исто време го доведува во прашање значењето на поединечните влијанија или
присвојувања, кои не можат да се случат а да не бидат осудени и спречени од
мегународната заедница. Унифицирањето на светот во исто време се случува
со процесот на будење на потиснатите идентитети, во сите сфери на
социјалниот живот, што создава реална претстава за плурализација на
културите, кои ја бараат сопствената потпора , во исто време, и во minatoto
и во иднината.
Модернистичкото разбирање на историјата главно е содржано во поимите на
нацијата, расата, класата, религијата, капитализмот , европоцентризмот. Секоја
држава го бара папокот на сопственото рагање многу векови наназад, од
праисторијата до денес.
Во таа ситуација , историчарот се соочува со голема ,, национална одговорност,
тој е со едната половина војник , а со другата свештеник,, (Nora, 2007:141)
Историјата се политизира, а политиката се историцизира. Одговорот на
прашањето кој е практичниот резултат на отворената политизација на
историјата е многу провиден: секогаш историското било лесно прилагодливо
на дневнополитичките потреби, кои за некои соседи на Македонија се
претвори во повеkе децениска преокупација на формирање на сопствената
историска свест во насока на негирање и присвојување на историјата на
другиот. Сигурно е дека не може да се постигне општ консензус за многу
прашања од историјата и за многу настани кои се клучни за да се разбере тоа
што се случувало после нив( како што се настаните кои го менуваат текот на
историското случување). Тоа не го ни претпоставува постмодерната парадигма
на историјата на плурализам на значења и вредности и релативизам,нема
апсолутни вистини , што не значи дека историјата може да се разбере како еден
вид какофонија од неповрзани случувања, туку едноставно, настанот,
дејството, фактите, мора да се интерпретираат во сложениот сплет на
околности, на случајности, на значења кои длабоко произлегуваат од духот на
времето , но и на конкретната стварност. Za ,, novata istorija,, nastanot
ne e edinica ,, bez vrska so op{testvenite procesi , naprotiv toa e
to~ka na vkrstuavawe, razbirliva samo vnatre vo tie procesi".(Gross,
M. 1996:78). Se javuva potreba od nova sinteza na naukite za
~ovekot, ,, nova istorija" koja se pojavuva kako ,,kulturna"istorija
koja mora da gi opfati site podra~ja na ~ovekoviot `ivot i da se
koristi so site rezulati od socijalnite nauki. Тоа е безконечното трагање
за истината во историското случување, кое е спротивно на секое однапред
претпоставено мислење за тоа и за што најчесто моќните структури го бараат
за себе за упешно владеење. Во тој контекст социологијата и антропологијата
од една страна и историјата од друга имаат многу заеднички елементи.За тоа
како да se интерпретира настанот, пред многу години, и за кого има сосема
малку факти , за постмодернистичкиот пристап , значи дека не постои конечна
вистина , туку само многу обиди да се дојде до неа. Колку е тоа интересно
може да види од интерпретацијата на некои настани кои се случиле пред
кратко време и ние сме биле сведоци, зависно кој во која позиција ,улога ,
страна naogame , говори за сложеноста на настаните, за тоа како тие се
разбрани од засегнатите страни, позицијата од која се пога, вреднсотите кои се
сметаат за значајни.(Be{ka i drugi 2006) Што би рекле за некој настан пред
стотина или неколку столетија за што постои архивска материја, на која секој
и приоѓа од однапред претпоставени убедувања.
Некои повикуваат на усвојување или формирање на единствени критериуми
на пример,, за историското минато на Балканот" и ,,неопходност од единствен
11
критериум при оцена на балканските нации и јазици" што , кога станува
птред се за Македонија , ќе значи голем чекор кон напуштање не само на
принципите кои се веќе одамна напуштени кај најголем број од историчарите
и историографиите на многу земји , туку и најпосле згаснување на
националистичките страсти, негирањето на идентитетот на македонската
нација, без разлика на почетоците на нејзиното појавување.( Мицов, 2000:424).
Во историографиите на некои од соседите на Макаедонија е длабоко вгнезден
еден не-историски , етнонационалистички став кој ја одиграл својата улога во
минатото и резултирал со нешто кое мекедонецот го доживува како несреќа ,
губиток . Без ралика на последиците од тоа, во новите процеси на
европеизација и регионализација, кои не ќе можат да ги заобиколат и
балканските земји, потребата од почитување на некои критериуми во
промислување и разбирање на историското се неопходни. Некои од нив , на
прв поглед немаат врска со историјата, како што е признавањето на човековите
културни права на малцинствата , се дел од тој минимален критериум. Во тој
контекст се говори и за формирање на ,, вредносен фундамент на европска
конструкција ,, врз кој постепено би се изградувалa и ,, европеизацијата ” на
балканските граѓани".( Брзинска, 2008: 634)
Summary
In this work the author concentrates his attention to the idea of the
new understanding of history in conditions of a strong pressure of
globalization and multiculturalism, especially over the Balkan countries, that
still dream about the past time of „big states”, a situation in which are not yet
protected the human rights of the national minorities in political and cultural
way. In the analysis the attention is pointed out to the new understanding of
the history, in a complex approach and interdisciplinary, in a need of
cooperation of history with the other social sciences, especially sociology
and anthropology. The understanding of the sense of historical and building
of the historical consciousness, today, that is another name for the
globalization of culture, could be understood as a kind of „identity surfing”,
where the small cultures have their chance not only to survive, but to
develop, too. A possibility for an equal cooperation and prosperity in all
12
spheres of their lives had been opened to the Balkan people; historical
questions are only a part of „the long lasting” of the conflicts that, at last, can
be surpassed in the spirit of Goce’s understanding of the world, as surfing of
the cultures.
Користена литературa
13
17. Roth J. 1998. Global or lokal ? New identities in unified Europe .
Agora Debats Jeunesses Speciale Issue .
18. Robertson,R, et. Khondker,H.H. 1998. Discourses of
Globabalization. Preliminariy Consideration. International
Sociology. Vol. 13(1):25-40
19. Hall, Stuart. 1996. "Introduction: Who Needs "Identity""? U
Questions of Cultural Identity. S. Halli P. du Gay, ur. London et al:
Sage Publications, 1-17.
20.Vujcic, V,. (2002.) Globalizacija i problem politicke legitimacija.
Politicka misao. Br.4
21. Шнапер, Д. (2003. ).Заедница на грагани. Скопје: Слово.
22. Rifkin, J. 2006. Evropski san. Zagreb: Sklska knjiga.
23. Habermas, J . (2002).Postnacionalna konstelacija. Beograd.
Otkrovenje
24. Zdenka Janekovic- Romer. 2000. Povijesna spoznaja I metodologija
povijesti u postmoderni. Radovi. Zavod za hrvatsku povijest. Vol 32-
33 Zagreb
14