Maya Banks - 11. Blistavije Od Sunca PDF

Book as passion BalkanDownload
1
BLISTAVIJE OD
SUNCA
MAYA BANKS
Prevela s engleskoga Jelena Pataki
STILUS
2
1. POGLAVLJE
ZOE. Sada se zoveš Zoe Kildare.
Zoe je u mislima upozorila samu sebe koračajući amo-
tamo i postajući još tjeskobnijom nakon što je pogledala na svoj
sat. Gdje li je? Rusty je već trebala stići. Zoeinim umom rojile su
se jezive mogućnosti. Što ako su je otkrili? Što ako je odvela
Rusty ravno u nevolju?
Vrata su se naglo otvorila te je jedva uspjela suspregnuti
zatečeni, ustrašeni povik. Klonula je od olakšanja kada je njezina
kolegica Rusty projurila kroz vrata noseći snop fascikala i
zasebnih listova papira.
Rusty je odložila teret na stolić za kavu i čvrsto zagrlila
Zoe. Dugo su se grlile prije negoli se Rusty konačno odmaknula,
odmjeravajući Zoe od glave do pete kao da procjenjuje njezino
stanje.
“Jesi li dobro?” nervozno ju je upitala.
Zoe je progutala slinu i kimnula premda su joj suze
zažarile vjeđe.
Rusty ju je iznova zagrlila, toliko snažno da joj je gotovo
polomila kosti, a Zoe joj je uzvratila jednako čvrstim zagrljajem.
Potom ju je Rusty odvela do obližnjeg kauča i pogurnula da
sjedne na njega, spuštajući se nasuprot njoj i čvrsto stišćući
njezine dlanove.
“Je li te itko slijedio? Jesi li zamijetila štogod sumnjivo ili
imala osjećaj da te netko promatra?” žustro je upitala Rusty.
3
Zoe je odmahnula glavom. “Ne, mislim da nije. Bila sam

oprezna. Učinila sam sve kako si mi rekla. Ostavila sam dojam
da putujem na zapad prema Kaliforniji.”
Rusty je zadovoljno kimnula. “Dobro, ali ne smijemo
gubiti vrijeme niti se u bilo kojem trenutku uljuljkati u lažni
osjećaj sigurnosti. Ovdje si studirala i grad ti je poznat, stoga
predstavlja logično odredište.”
“Ne mogu ostati ovdje” protisnula je Zoe.
“Ne, ne možeš” smireno je odvratila Rusty. “Moraš mi
dati odgovore na neka pitanja, Stel... Hoću reći, Zoe. Dovraga.
Ne smijemo pogriješiti. Neprestano moraš biti pripravna i na
oprezu. Ne smiješ se odazivati na svoje pravo ime. Ne smiješ se
lecnuti ili dati bilo kakav znak da si svjesna. Moraš se ponašati
kao da pretpostavljaš da taj netko tko izgovara to ime doziva
nekoga drugog. I moraš postupati sasvim u skladu sa svojim
lažnim imenom, ponašati se kao da ti pripada od rođenja.”
Zoe je kimnula, čvršće stežući Rustyne dlanove. Srce joj je
tuklo kao da joj namjerava iskočiti iz prsa. Otkako je prije šest
dana načula Sebastianov - ili koji god on vrag bio - razgovor, sve
prožimajući strah nije ju ni načas napustio. Cijeli joj se život
okrenuo naglavce, shrvavši je spoznajom o tome koliko je
naivna i glupa bila. Oduvijek.
“Ime Zoe vrlo mi je blisko” priznala je posramljeno
spuštajući pogled. “U djetinjstvu sam se osjećala toliko
izolirano... toliko usamljeno da sam izmaštala nevidljivu
prijateljicu. Zoe. Zoe Kildare. Nisam imala drugih prijatelja. Bila
sam stranac u vlastitom domu. Otac jedva da je obraćao
pozornost na mene.”
4
Utihnula je kada su joj suze iznova zaprijetile. Dovraga.

Neće više plakati zbog svog oca ili gada kao što je Sebastian.
Nitko nikada nije mario za nju, pa zašto je onda i nakratko
povjerovala da bi to činio muškarac koji joj je postao
ljubavnikom. Muškarac koga je načula kako se smije govoreći da
mu je bila prava tlaka ševiti bezveznjakinju poput nje.
Pri samoj pomisli na to lecnula bi se od poniženja.
“Ah, dušo” rekla je Rusty, vlastitih očiju zacakljenih od
suza.
Zoe je odmahnula glavom stišćući usne. “Nisu vrijedni ni
tvojih ni mojih suza. Nego, što si me željela pitati?"
Rusty je uzdahnula, ali i vratila se na stvar. “Jesi li u bilo
kojem trenutku spomenula mene, moje ime, štogod o meni
Sebastianu, svojem ocu ili nekome drugom? Dobro razmisli,
Zoe. Važno je.”
Zoe se zamišljeno namrštila. Ali ne. Nije željela ugroziti
Rusty ni na koji način - Rusty joj je prva i jedina prijateljica.
Jedina iskrena i odana osoba u cijelom njezinu životu.
Odmahnula je glavom kao odgovor na pitanje.
“Jesi li posve sigurna?” ustrajala je Rusty.
“Otac i ja nismo baš razgovarali” ogorčeno je odvratila
Zoe. “A kada sam bila sa Sebastianom, nismo razgovarali o
mome životu izvan naše ‘veze'. Bila sam odveć zabrinuta da će
me otkriti... doznati tko sam... pa da će me mrziti, i ne sluteći da
je sve vrijeme znao.”
Rusty je djelovala kao da joj je laknulo te se nasmiješila, a
oči su joj pobjedonosno zablistale. “Ne želim da se brineš. Imam
savršen plan.”
5
Zoe ju je zbunjeno pogledala, ali Rusty je ustala i skupila

snop fascikala što ih je bila donijela. Počela je slagati stvari pred
zapanjenu Zoe.
“Najprije izvoli svoju vozačku dozvolu. Usput, dolaziš iz
Chicaga. Evo tvog rodnog lista, putovnice i osobne iskaznice.
Ah, i kreditnih kartica s poviješću upotrebe. Sudeći po
isplatama, voliš knjige i vino. I odjeću. Napravila sam totalnu
modnu drolju od tebe. Imaš čak i račune na Facebooku i Twitteru
stare sedam godina - možeš li uopće zamisliti koliko mi je
vremena trebalo da izmislim i objavim isprazne sitnice o tvom
životu i stvorim lažne prijatelje? I da, također postoji solidan
popis tvojih kupnji na Amazonu, uključujući Kindle i mnoštvo
knjiga. Obožavaš kuharice, ljubavne romane i znanstvenu
fantastiku.”
Zoe je krajnje preneraženo zurila u nju. Potom se uhvatila
za jednu od potonjih riječi koje je Rusty izgovorila. “Kuharice?”
Prasnula je u histeričan smijeh. “Ne znam ni vodu skuhati!”
Rusty je slegnula ramenima. “Sitnice. Ionako nećeš morati
dokazivati svoje kulinarsko umijeće, a to je jedino čega sam se
uspjela domisliti u ovako kratkom roku.”
Zoe je zadivljeno razjapila usta. “Rusty, kako ti je sve to
uspjelo, zaboga? Nije li to... protuzakonito?”
Rusty nije djelovala pretjerano zabrinuto. “Što da kažem?
Tehnologija i hakiranje u malom su mi prstu. Ovog sam puta
zadivila čak i samu sebe.”
“Nemam pojma što reći. To je...”
Rusty se bezobrazno nasmiješila. “Briljantno? Genijalno?”
Stala je napadno puhati u nokte s vragolastim sjajem u očima.
6
“Ah, usput, nakon prvostupanjske diplome, završila si

magisterij poslovne administracije na Sveučilištu DePaul. Nisam
željela nikakvu sličnost s tvojom stvarnom prošlošću.”
“Mislim da te se trenutačno pomalo bojim”, rekla je Zoe,
premda se panika koja ju je neprestano opsjedala otkad je čula
što joj sprema njezin ljigavi bivši djelomično povukla. Prvi je put
počela osjećati... nadu.
Rusty je zakolutala očima. “Također ne smiješ nikome reći
što sam učinila zato što moja ohola braća nikada neće
povjerovati da sam spretnija s tehnologijom od moga brata
Donovana, štrebera nad štreberima. A da i ne spominjem
određenog govnara od šerifa koji mi zagorčava život i ne
propušta priliku da me godinama ponižava i vrijeđa, a zatim mi
neobjašnjivo odluči podariti najslasniji poljubac u mome životu.
Iako ih nije bilo mnogo.”
Zoe se suosjećajno lecne. Jedino se njoj Rusty povjerila u
vezi sa svojim toplo-hladnim odnosom sa Seanom Cameronom,
šerifom okruga u kojem živi.
"Očito smo obje jadne kada je riječ o muškarcima” rekla je
potišteno.
“Ne, sestro. Nismo mi jadne. Oni su”, gorljivo je odvratila
Rusty.
“Slažem se” promrsila je.
Rusty se nagnula naprijed i stisnula joj dlanove, pogleda
ispunjena suosjećanjem. “On je kreten, Zoe. I nije vrijedan tvog
vremena ili kajanja. Nisi učinila ništa loše. Izigrao te. To je
njegov grijeh. Ne tvoj.”
“To me ne čini ništa manje glupom” promrsila je Zoe. “Pa,
nisi jedina. Trebala sam Seanu razbiti zube nakon što je izveo
7
onu psinu, naročito s obzirom na to da se ispričao i rekao da se

to nipošto nije smjelo dogoditi. Ali neeee. Stajala sam ondje kao
glupača. Isuse, još uvijek umirem od srama i izbjegavam ga po
svaku cijenu ”
“Nego, rekla si da imaš savršen plan” odvratila je Zoe,
namjerno skrećući razgovor s uspomene koja je očito boljela i
izazivala sram u Rusty.
Rustyne su oči zablistale kada se nasmiješila. “Imam
savršen plan. Odvest ću te kući i neko vrijeme ćeš ostati ondje.
Znaš već. Sprijateljile smo se na konferenciji tijekom fakulteta i
ostale u kontaktu. Marlene i Frank oduševit će se tobom i
prihvatiti te kao člana obitelji.”
Zoe je poprimila izmučeni izraz lica. “To nije dobra ideja,
Rusty. Ne želim dovoditi ni tebe ni tvoju obitelj u bilo kakvu
opasnost. Već si previše riskirala.”
Na Zoeino iznenađenje, Rusty se nasmijala. “Shvatila sam
da smo obje čuvale vlastite tajne tijekom našeg prijateljstva - ti si
skrivala činjenicu da ti je otac uključen u organizirani kriminal, a
ja? Pa, recimo samo da je najsigurnije mjesto na kojem možeš
odsjesti dok ne smislimo bolji plan ili uništimo bijednog
Sebastiana ono u mojoj obitelj. Tip nema šanse protiv moje
braće, a da i ne spominjem sve ljude koji rade za njih.”
Zoe je upitno podigla obrve.
Rusty je podigla dva prsta kao da nabraja argumente.
“Osim činjenice da je kretenski šerif izuzetno zaštitnički
nastrojen prema našoj obitelji i njezin usvojeni član poput mene,
moja braća žive od prašenja turova. Svi su bivši vojnici i čovjek
bi morao biti glup da im se ikada iole zamjeri, a posebno nakon
što te dovedem kući kao svoju prijateljicu. Pa, smatraj se
8
članicom klana Kellyjevih. Njihov moto glasi Nitko se ne zajebava

s Kellyjevima i vjeruj mi, sestro, nije riječ o ispraznom hvaljenju.”
“Čime se zaboga bave? Hoću reći, osim profesionalnog
prašenja turova i bivše vojne karijere?”
“Vode organizaciju koja se bavi različitim zadatcima, od
osobne zaštite i spašavanja talaca do mutnih poslova kojima
vlada ne želi uprljati ruke, ali ih se ne ustručava uvaliti KGI-u
kako bi postigla svoj cilj. Love bjegunce, izbavljaju ljude iz
opasnih situacija, uništavaju terorističke organizacije i to onda
kada tijekom misija ne upoznaju svoje bolje polovice.”
Zoe ju je jedan dugi trenutak proučavala. “Ne šališ se, zar
ne?”
Rusty je odmahnula glavom. “Ne. Nimalo ne pretjerujem
kada kažem da su prave face. Samo pričekaj dok ih upoznaš!”
“Hm, možda to i nije pametno”, promrmljala je Zoe.
“Osjećala bih se bolje kada bih što dulje bila sama.”
Rusty je slegnula ramenima. “Ako pođeš kući sa mnom,
neizbježno ćeš ih upoznati u određenom trenutku. Samo budi
svoja i ponašaj se opušteno. Ako se počneš ponašati čudno i
razdražljivo, postat će sumnjičavi, a to je posljednje što želimo.”
“Dakle, nećeš im reći za... mene? Hoću reći, istinu?”
Rustyn pogled postane iskren. “Nikada ne bih izdala tvoje
povjerenje, Zoe. Prijateljice smo, a što se njih tiče, upoznale smo
se tijekom studija i boravit ćeš kod mene dok ne smislimo što
ćemo učiniti sa svojim diplomama i budućnošću. Što manje
znaju, to bolje. Ustvari, nitko osim nas nikada ne mora doznati
istinu. Tako se događaju zajebi. Održat ću te na životu bez
obzira na sve. Neću dopustiti onom gadu da te se dočepa.”
Zoe je duboko udahnula. “Onda, kada krećemo?”
9
2. POGLAVLJE
“JOŠ malo i stigle smo” veselo je rekla Rusty dok su
prelazile most nad jezerom Kentucky.
"Prekrasno je” dahnula je Zoe. “Djeluje vrlo tiho i
spokojno. Nema gužve i buke kao u velikom gradu. Jesu li
ovdašnji ljudi ljubazni?”
Rusty je nabrala nos. “Većinom. Hoću reći, kao i svaki
mali grad, imamo svoju porciju znatiželjnih zabadala čiji je
jedini cilj u životu zagorčavanje tuđeg, ali Kellyjevi su vrlo
ugledni na ovom području. Frank ima željezariju u Doveru, a
kao što sam ti rekla, svih šest njegovih i Marleninih sinova
služilo je u različitim granama vojske. Ja sam odrasla u
drukčijim uvjetima. Bijelo smeće. Provokatorica. Gubitnica.
Slobodno odaberi. Život mi se promijenio nakon što sam
provalila u Frankovu i Marleninu kuću jer sam skapavala od
gladi, a moj usrani očuh nije mario ni za što osim kako da se
domogne sljedećeg fiksa. Nije birao. Alkohol, droga, što god bi
ga najbrže ukomiralo. Briga za pokćerku koju mu je uvalila
drolja od njegove žene i nije mu predstavljala neki prioritet. Ne
bih bila ostala ni jednu noć s njime, ali nisam imala kamo otići, a
bila sam premlada da bih se uspješno pretvarala da sam starija
nego što jesam, stoga bi me samo uvukli u sustav udomiteljske
skrbi. Očuh je barem bio zlo koje sam poznavala i znala sam
kako postupati s njime.” Iskrivila je lice. “Većinom.”
10
“Bože, Rusty. Život mi nipošto nije bio divan, ali nikada

me nisu zlostavljali niti sam bila gladna. Otac se brinuo da
dobijem najbolje od svega. Vjerojatno kako ga ne bih sramotila
više nego što jesam. Hoću reći, bilo je očito da vlastita majka nije
imala koristi od mene. Otišla je i nije se potrudila povesti kćer sa
sobom.”
Rusty se namrštila. “Ne vidim neku razliku u našim
situacijama. Obje smo bile neželjene, a to ostavi traga na djetetu,
kao što obje možemo posvjedočiti.”
“To je istina” priznala je Zoe.
“Imala sam veliku sreću” rekla je Rusty dok joj se izraz
smekšavao, a oči punile ljubavlju i ponosom. “Nema boljih ljudi
od Marlene i Franka. Marlene me prihvatila bez pitanja. Čak se
suočila s kretenom od mog očuha i trajno ga lišila skrbništva
nada mnom. Čak su me i posvojili nakon što sam navršila
osamnaest godina jer su željeli da me svi istinski smatraju
članom obitelji. Svojom kćeri.”
“Zvuče divno” čeznutljivo je rekla Zoe.
“Čekaj dok ih upoznaš” odvratila je Rusty sa smiješkom.
“Dajem ti jedan dan prije nego što te Marlene uzme pod svoje
okrilje. Moja je braća gnjave zbog sklonosti prema skupljanju
‘lutalica’. Lutalice predstavljaju sve ljude koje je tijekom godina
prihvatila u krug obitelji. Nemoguće je ne voljeti nju i Franka.”
“Zvuče odviše dobri da bi bili istiniti” priznala je Zoe.
“Stvarni su. Ubrzo ćeš vidjeti.”
Prstima nervozno vrteći pramen svoje duge kose, Zoe je
zirnula u svoj odraz u bočnom retrovizoru.
“Nisam sigurna u vezi s ovim prerušavanjem, Rusty.
Jednostavno si ne djelujem kao... ja.”
11
Rusty se nasmijala. “U tome i jest smisao.” Potom je,

osjetivši Zoeinu iskrenu nelagodu, ispružila ruku i položila je na
prijateljičin dlan pa ga ohrabrujuće stisnula. “Izgledaš prekrasno
kao plavuša. Promjena iz crvene u crnu bila je prerizična.
Korijen bi se snažnije isticao premda ćeš morati paziti i redovito
obnavljati boju. Nisi sličila mrkvi ni u kojem smislu, stoga čak i
da ti se korijen kose počne nazirati, bit će mnogo suptilniji.”
“A umetci?” sumnjičavo je upitala Zoe.
“Razmisli. Imala si kosu do ramena. Što čini većina ljudi
kada želi promijeniti izgled? Odrežu kosu jer im ne može
dovoljno brzo izrasti da bi stvorili uvjerljivu krinku. Time što ti
kosa djeluje duže dobrih dvadeset centimetara djeluješ
uvjerljivije i nitko neće primijetiti da imaš umetke. Izgledaju
posve prirodno. Zato je toliko dugo trajalo. Morala sam ih
učiniti sasvim ne zamjetnima, i to je također nešto na što
neprestano moramo paziti. Nema mjesta za pogrešku.”
Zoeine usne izvile su se u blagi osmijeh. “Govoriš mi kao
da ćeš neprestano biti uz mene.”
Rusty je poprimila gorljiv izraz. “Ako budem mogla,
upravo ću to učiniti sve dok ne shvatimo kako da te izvučemo iz
ovog kaosa i riješimo se onog kretena koji te pokušava ubiti.”
“Ipak, nisam sigurna da mogu utjeloviti dojam dražesne,
posve prirodne djevojke iz susjedstva kakvom me nastojiš
prikazati” rekla je Zoe.
Čujno udahnuvši, Rusty je postrance pogledavala u nju s
mješavinom bijesa i tuge.
“Nemoj me pogrešno shvatiti, Zoe. Ovo nipošto nije
kritika na tvoj račun” gorljivo je odvratila. “Dobro sam svjesna
zahtjevnih standarda koje ti je otac nametnuo i posljedično
12
primjenjivao cijelog tvog života. Bila si otmjena i ugledna iz

dana u dan, iz sata u sat. Bila si utjelovljenje bogatstva i prestiža.
Dovraga, nikada nisi kročila izvan svog stana bez šminke kojom
si prekrivala pjegice na licu zato što ih je tvoj otac smatrao
nesavršenima. S vremenom je postigao da ih i sama tako
doživiš, sve na sebi, etiketirao te sve dok nisi povjerovala da nisi
dobra onakva kakva jesi. Sama si rekla da taj šupak s kojim si
bila u vezi nije imao pojma za tvoje pjegice. Nikada nisi smjela
biti ono što jesi, i Zoe, pozorno poslušaj što ću ti reći. Tebi,
pravoj tebi! Ništa ti ne nedostaje. Prelijepa si i nisu ti potrebni
odjeća, šminka ili nakit da bi takva bila. Ali sada nam tvoja
opsesija s prekrivanjem onoga za što si bila uvjerena da
predstavlja manu ide na ruku jer imaš prirodno lice, lišeno
šminke, i malčice pjegav nos. Izgleda prokleto preslatko. Nimalo
ne nalikuješ na uglađenu trendsetericu kakva si bila cijelog
života. U ležernim izblijedjelim trapericama, simpatičnim
majicama i mokasinkama ili japankama, nitko te ne bi mogao
pogledati i vidjeti osobu kakva si bila. Jednostavno si sebi
dopustila da budeš osoba kakva si cijelo vrijeme. Stvarna, a ne
nekakva maska koju si bila prisiljena nositi većinu života. Vjeruj
mi, ovaj izgled, osoba koju sada predstavljaš, neprobojna je
krinka jer nije nikakva varka. Posve si prirodna i onakva kakva
si oduvijek bila.”
Vruće su suze poput kiseline zapekle Zoe u uglovima očiju
pa je hitro zatreptala kako bi razbistrila vid dok su joj se slijegale
Rustyne gorljive riječi, prodirući u mjesta i ranjiva područja koja
nikada nikome nije dopuštala da ih vidi.
”Zvučim tašto i nezahvalno” rekla je Zoe, a sram joj je
uspuzao kralježnicom. “Kunem se da nisam, Rusty. Ali
13
prestravljena sam iz dna duše, ne samo za sebe nego i za tebe.

Silno si riskirala kako bi mi pomogla i ne mogu si pomoći a da
se ne zapitam što će se dogoditi ako te otkriju ili uhvate. Nikada
si ne bih mogla oprostiti spoznaju da si nastradala ili poginula
zbog svega što si riskirala zbog mene.”
Zoe joj je toliko čvrsto stiskala dlan da ga je Rusty nježno
izvukla iz njezina prestravljenog stiska i uputila joj pogled
prepun razumijevanja, ljubavi i prijateljstva koji ju je zamalo
rasplakao.
“Ti si mi najdraža prijateljica” iskreno je rekla Rusty.
“Nema šanse da ti ikada okrenem leđa. Osim toga, prava sam
stručnjakinja. Čak ni moja braća neće moći otkriti istinu o tvojoj
prošlosti, a to nešto govori s obzirom na posao kojim se bave.
Obično me ljuti što me ili neprestano podcjenjuju ili su toliko
zaštitnički nastrojeni da me žele zamotati u pucketavu foliju kao
što čine sa svojim ženama i nikada me ne pustiti da sama kročim
u svijet. Bože, da si samo čula njihove prigovore kada sam se
poželjela iseliti iz kampusa i pronaći vlastiti stan nakon druge
godine. Pomislila bi da se svijet urušava. A jednom sam
prilikom zadirkivala jednog brata i rekla da sam savršeno
sposobna braniti se te spomenula činjenicu da su vještine
samoobrane nužne za svaku ženu koja ide na fakultet. Smjesta je
zatražio da mu kažem koji me šupci gnjave i zaprijetio da će ih
otići isprašiti.”
Rusty je zakolutala očima, nasmijavši se.
“Ne znam” čeznutljivo je odvratila Zoe. “Zacijelo je
predivno imati obitelj koja te toliko voli i mari za tebe”
Rusty se smjesta snuždila. “Bože, baš sam glupa. Nisam
željela da se osjećaš grozno.”
14
“Nemoj” naprasito je odvratila Zoe. “Ne ispričavaj se što

imaš takvu prekrasnu obitelj samo zato što je ja nisam imala.
Uostalom, ako je to što govoriš istina, onda se čini da ću
doživjeti kako je to imati pravu obitelj dok sam ovdje.”
“Samo zapamti” rekla je Rusty glasom za koji je Zoe
vjerovala da predstavlja njezinu najuspješniju imitaciju
učiteljice. “Nema uobičajene šminke i dizajnerske odjeće. Moraš
se ponašati u skladu s time kako izgledaš. Kao prirodna,
prostodušna, prava američka djevojka iz susjedstva koja vjeruje
da je Jimmy Choo naziv restorana, a ne urnebesno skupih cipela.”
Zoe je prasnula u smijeh. “To mogu. Godit će mi za
promjenu biti svoja umjesto nekakve uglancane Barbie lutke
pod tatinim utjecajem, koji bi se prisjetio da ima kćer samo kada
bi joj govorio kako da se odijeva i ponaša te kamo da ide ili ne
ide.”
”Prebrodit ćeš sve to”, obećala je Rusty. “Nemam sve
odgovore. Još. Ali zasad želim da se opustiš i uživaš u druženju
sa mnom i mojom obitelji i nastojiš zaboraviti na šupka koji te
pokušava ubiti. Ovdje ti ne može nauditi, dušo. To ti mogu
obećati.”
Uključile su se na zavojitu autocestu usporedo s jezerom, a
nakon nekoliko minuta Rustyn džip zaustavio se pred golemim
sigurnosnim vratnicama zbog kojih je Zoe raširila oči. Kada je
Rusty spustila svoj prozor i okrenula se prema skeneru
mrežnice, Zoe je razjapila usta.
“Rekla sam ti čime se bave moja braća” odvratila je Rusty
sliježući ramenima. “Vrlo ozbiljno shvaćaju sigurnost naše
obitelji. Tijekom godina stekli su određene, ne pretjerano
ljubazne neprijatelje, a jednu moju šurjakinju čak su bili oteli s
15
posjeda prije završetka gradnje, stoga mi vjeruj kad ti kažem da

nitko ne može ući ni izići bez njihova znanja.“
Prvi put otkad se sav njezin svijet urušio, Zoe je počela
osjećati nadu. Možda je Rusty u pravu. Ovo je možda zaista
apsolutno najsigurnije mjesto na kojem se privremeno može
skloniti. Dok su prolazile pokraj zračne piste, streljane, dviju
zgrada za koje je Rusty objasnila da predstavljaju ratnu sobu i
ambulantu, njezino se uvjerenje dodatno učvrstilo. Čak ni njezin
otac nije imao obilna sredstva kakva su naizgled imali Kellyjevi.
Nekoliko trenutaka poslije zaustavile su se pred velikom
dvokatnicom koja je, premda novoizgrađena, djelovala kao da
pripada nekom drugom dobu. Utjelovljenje južnjačke seoske
kuće upotpunjene šarmantnim kosim prozorima i terasom oko
cijele kuće sa stolcima za njihanje i vrtnom ljuljačkom.
“To je Frankova i Marlenina kuća” objasnila je Rusty.
“Moja braća i njihove žene imaju kuće unutar posjeda. Bilo je
potrebno neko vrijeme da Sam, moj najstariji brat, uvjeri naše
roditelje da se presele, ali eto ih. Dali su izraditi nacrt replike
svoje stare kuće, jedino što su mogli učiniti, a da pritom ne
prenesu svoju staru kuću ravno na ovu parcelu. Jedini koji
odolijeva pritisku je Joe. On i Nathan blizanci su i najmlađi
među braćom. Dobro, bili su, sve dok se ja nisam pojavila”
dodala je cereći se. "On je jedini preostali neženja i provodi
većinu vremena izbjegavajući Marlenine pokušaje da mu nađe
ženu kada nisu na zadatku.”
“Jesu li često odsutni?” znatiželjno je upitala Zoe.
“Ovisi” odvratila je Rusty izlazeći iz vozila i sastajući se sa
Zoe pred prtljažnikom kako bi izvadile torbe. “Situacija je
trenutačno prilično mirna, ali to bi se u tren oka moglo
16
promijeniti. Imaju tri tima i trenutačno upošljavaju nove snage i

treniraju. Obično se izmjenjuju u misijama kako bi pružili
svakom timu dovoljno odmora između zadataka, ali katkada se
sranja zakompliciraju pa angažiraju sva tri tima.“
Zoe je raširila oči. “Ne želim ni znati.”
“Priviknut ćeš se” nonšalantno je odvratila Rusty. “Ovdje
se tako živi. Pretpostavljam da nekome izvana dinamika naše
obitelji djeluje bizarno, ali to je naša svakodnevica. Ustvari,
čudnije je kada se ništa ne događa pa vodimo normalne živote.”
“Nešto mi govori da imaš mnoštvo priča kojima bi me
mogla zabavljati” odvratila je Zoe podižući obrvu u njezinu
smjeru.
Rusty se nasmijala. “Bogme, imam. Jednom ću ti ih
ispričati. A sada te idemo smjestiti.”
Zvuk otvaranja vrata i Rustyn iznenadni veseli osmijeh
nagnao je Zoe da se okrene prema ulaznim vratima. Starija je
žena izjurila, a Rusty je odbacila kovčege na tlo i potrčala joj u
zagrljaj. Zoe nikada nije vidjela Rusty toliko uzbuđenu.
“Stigla je moja djevojčica!” rekla je žena za koju je Zoe
pretpostavila da predstavlja Marlene Kelly i čvrsto zagrlila
Rusty.
Uto je također izišao stariji gospodin pa je Rusty pojurila u
njegov snažan zagrljaj, jednako kao s Marlene.
“Drago mi je da si ponovno kod kuće, djevojko” hrapavo
je rekao muškarac.
Zoe nije uspijevala zatomiti nalet čežnje ili iznenadne suze
koje su je zapekle pod vjeđama. Bilo je očito da ti ljudi vole
Rusty u jednakoj mjeri kao što ona voli njih. Kakav li je osjećaj
imati takvu bezuvjetnu, postojanu ljubav? Odjednom se osjetivši
17
posve samom i bezvrijednom, spustila je pogled, nemoćna

nastaviti gledati sve za čime je čeznula cijelog života - a nikada
nije imala.
“Mama, tata, rekla sam vam za svoju prijateljicu koja će
neko vrijeme boraviti sa mnom” rekla je Rusty vraćajući se do
Zoe i primajući njezin dlan. “Ovo je Zoe Kildare.”
Povukla ju je prema starijem paru, a Zoe se iznenadila
ugledavši iskren, topli osmijeh na Marleninu licu i odjednom
smekšan izraz na Frankovu.
“Jako mi je drago što te upoznajem, dušo” rekla je
Marlene, zapanjivši Zoe kada ju je privukla u jednako čvrst
zagrljaj kao maločas Rusty.
Zoe ju je nakratko zagrlila, utapajući se u osjećaju kakav
zacijelo pruža majčin zagrljaj. Bože, nikada je nije željela prestati
grliti. Gotovo osjetivši njezinu potrebu, Marlene ju je čvršće
ovila rukama i jedan je dugi trenutak jednostavno ostala grliti.
Potom se odmaknula, a Zoe se ponovno izgubila u Frankovu
krupnom naručju dok ju je stariji čovjek pritiskao o svoja široka
prsa.
“Svi Rustyni prijatelji smatraju se dijelom obitelji” rekao je
hrapavim glasom koji je Zoe već povezivala s Rustynim
posvojiteljem. “Ostani koliko god želiš. Marlene će uživati u još
jednoj osobi kojoj će moći titrati.”
Rusty joj je dobacila samodopadni “rekla sam ti” pogled
dok je Zoe krajnje zbunjeno stajala ondje, nesigurna u to kako bi
trebala reagirati na njihovu nesebičnu dobrodošlicu.
Marlene ju je čvrsto primila za ruku dok je Frank odlazio
po torbe. “Uđi, dušo. Zacijelo si gladna i žedna nakon vožnje.”
18
“Samo se prepusti” šapnula je Rusty dok su ona i Marlene

prolazile pokraj njih. “Marlene sve hrani, a vjeruj mi, nikada nisi
jela ništa ukusnije od njezine kuhinje.”
Rusty ju je povela uza stube prema spavaćoj sobi na
udaljenom kraju te su ušle.
“Ovo je jedina dorada u odnosu na pravu kuću” rekla je
Rusty blago se smiješeći. “Isprva je bilo sedam spavaćih soba,
ona glavna i jedna za svakog mog brata dok su odrastali. Kada
sam stigla, samo su Nathan i Joe još uvijek živjeli kod kuće,
premda su rijetko boravili ondje zato što su služili u vojsci. Nisu
vidjeli smisao u tome da kupuju vlastitu kuću s obzirom na to
da su imali vrlo kratke dopuste, stoga su boravili ovdje. Nakon
što sam došla, Marlene mi je dala sobu jednoga od starije braće,
ali kada su gradili drugu kuću, inzistirala je na mojoj vlastitoj
sobi premda postoji još šest slobodnih spavaćih soba.”
Zoe ju je zbunjeno pogledala, a Rusty je prasnula u smijeh.
“Smiješno, zar ne? Kao što sam rekla, Joe je jedini
neoženjeni sin, ali živi u bivšoj kući mog najstarijeg brata, na
jezeru izvan kompleksa. Svi ostali žive u vlastitim domovima sa
svojim ženama i djecom, ali Marlene je ustrajala u tome da sve
ostane kako je i bilo kada su svi imali vlastite spavaće sobe do te
mjere da su jednako urešene starim peharima, nagradama,
uspomenama i slično. Pomalo je fora kad razmisliš o tome. Kaže
da je oduvijek željela mjesto na koje će svi moći doći ‘kući’ i
okupljati se za praznike te prisjećati se prošlosti i lijepih
uspomena. To joj je vrlo važno. No ne mogu reći da joj
zamjeram. Sva su njezina djeca napustila gnijezdo, a ovo je
njezin način da izdrži i održi obitelj na okupu, a uspomene na
životu. Želi da njezina unučad vidi gdje su odrasli njihovi očevi,
19
pokazati im fotografije i stvari koje su im pripadale kada su bili

mladi. Mislim da se može reći kako je ova kuća opipljiva
poveznica s obiteljskom prošlošću.”
“To je prekrasno” odvratila je Zoe nastojeći prikriti čežnju
u svojem glasu.
“A” rekla je Rusty, otežući riječ, “ti ćeš biti sa mnom. I to
ne zato što nam nedostaje soba.”
Prasnule su u smijeh, ali Rusty se pribrala i nastavila.
“Nego zato što želim biti uz tebe tijekom noći.” Glas joj se
uozbiljio, jednako kao i izraz lica. “Pošteno su te uplašili, ženo, a
nisi imala čak ni vremena da to shvatiš, a kamoli naučiš nositi se
s time. Moram biti u blizini tako da, ako budeš imala noćne
more ili se probudiš vrišteći, ne uzbuniš Marlene i Franka pa da
se ne moramo laganjem izvlačiti iz škakljive situacije. Svjesna
sam da im lažem prešućivanjem i mrzim pomisao da im uopće
lažem. Nikada ne bih iznevjerila njihovo povjerenje nakon svega
što su mi pružili.”
Vrlo iskrena bol bljesnula je u Rustynim očima,
isprepletena sa sjenama iz prošlosti, a Zoe je smjesta osjetila
nalet krivnje za ono na što je nagnala svoju prijateljicu da učini
za nju. Obje su lagale Rustynim posvojiteljima i zbog toga se
osjećala kao pravo govno.
“Hej, nemoj biti tužna” rekla je Rusty. “Katkada moramo
učiniti stvari s kojima se ne slažemo ili nam se ne sviđaju, a u
ovom slučaju nemam ništa protiv toga. Osim toga, nikada se ne
bi naljutili na mene u ovakvoj situaciji. Ne lažem im iz zlobe ili
kako bih se izvukla iz nečega što sam učinila ili manjka
odgovornosti. Činim to kako bih spasila život svoje prijateljice i,
iskreno, bili bi krajnje razočarani u mene kada bih ti okrenula
20
leđa i odbila ti pomoći ili zažmirila na tvoju nevolju. Nisu takvi.

Ni jedan član moje obitelji. Frank i Marlene oduvijek su učili
vlastitu djecu i onu koju su prisvojili da se zauzimaju za
ispravne stvari, čine ih i budu nesebični. Sa sigurnošću mogu
reći da su uspješno usadili te vrijednosti u svu svoju djecu,
rođenu i onu drugu. Meni je možda trebalo malo dulje od
ostalih da to shvatim” potišteno je dodala.
“Kuc-kuc” oglasio se Frank s hodnika. “Nosim vam torbe.
Recite kamo želite da ih stavim pa ću vas smjestiti.”
Rusty je pohitala prema vratima i otvorila ih, a Zoe je već
zamijetila kako bi se, svaki put kada bi Rusty samo i pogledala
svoje roditelje, njezin izraz smjesta smekšao zrcaleći ljubav i
toplinu.
“Hvala, tata. Samo ih ostavi ovdje” rekla je pokazujući na
zid odmah pokraj vrata. “Poslije ćemo se raspremiti nakon što
zakunjamo na sat vremena kako bismo se odmorile. Kunem se
da vožnja iz Knoxvillea traje dulje i dulje svaki put kada
dolazim.”
Frank je poljubio Rusty u čelo. “Zato se moraš zaposliti
bliže kući. Nije isto bez tebe, nedostaješ svojoj majci i meni. Bilo
bi lijepo da te možemo češće viđati, a još i bolje kada bi, nakon
što se udaš i dobiješ djecu, živjela upravo ovdje sa svim našim
unucima kako bismo ih mogli razmaziti do besvijesti.”
Zoe je suspregnula smijeh kada je Rusty smjesta
razrogačila oči na Frankov spomen udaje i rađanja djece.
Frank se okrenuo kako bi otišao. “Pustit ću vas da se
raspremite. Još jednom, drago mi je što si s nama, Zoe, i ako
zatrebaš bilo što, samo reci meni ili Marlene i odmah ćemo se
pobrinuti za to.”
21
Gotovo je nestao s vidika, a potom se vratio.

“Ah, zaboravio sam spomenuti. Tvoja je majka željela da
vam kažem da će večera uskoro biti spremna, stoga bih na
vašem mjestu požurio.”
22
3. POGLAVLJE
JOE se naslonio na jedan od stolova u ratnoj sobi i stao
promatrati raspršene članove tima, uključujući dvoje novaka,
Rykera Sinclaira i Allie Jacobs. Ryker se pridružio Joeovu i
Nathanovu timu, a ta je činjenica iznimno veselila blizance. Bio
je služio s njima u vojsci, a Joe i Nathan imali su potpuno
povjerenje u njega - kao i u svoje ostale timske kolege, Swannyja,
Edgea i Skylar.
Allie se, u najmanju ruku, pokazala iznenađenjem. Bila je
eksplozivno, vatreno klupko u vrlo sitnom izdanju. Mnogi bi
bili spremni platiti da vide izraz na Riovu licu nakon što su mu
je predstavili kao potencijalnu članicu njegova tima. Za manje
od jednog sata, nakon što je rasturila ne samo Rija već i
Terrencea - Riovu desnu ruku i golemog tipa nalik na medvjeda
- Riova se sumnjičavost u milisekundi pretvorila u poštovanje.
Nakon što je dokazala svoje umijeće u streljani i pokazala
sposobnost da hitro i učinkovito deaktivira eksplozivne
naprave, svi u KGI-u bili su uvjereni da je iznimno talentirana
novakinja i zahvalni što su je se dočepali prije drugih.
Imala je nepobitne sjajne karakteristike, ali bilo je pitanje
hoće li im odgovarati što se tiče osobnosti. Allie je bila ukočena i
djelovala nelagodno u zafrkantskom okruženju članova KGI-
evih timova, no svi su joj bili voljni progledati kroz prste. Možda
je jednostavno nervozna i neopuštena u svojem novom
okruženju.
23
Sam, najstariji brat i utemeljitelj KGI-a, s očiglednom je

zbunjenošću pogledao na svoj sat.
“Je li se tko čuo sa Steeleom? Nije uobičajeno za njega da
kasni na sastanak.”
Ostali su djelovali jednako iznenađeno kao i Sam. Članovi
Steeleova tima promeškoljili su se, ali ostali šutjeti, premda se u
Dolphinovim očima jasno zrcalila zabrinutost.
“Što ako mu se nešto dogodilo?” Postavio je pitanje koje
im se svima motalo po glavi.
U odgovor, Sam je uzeo svoj mobitel i pritisnuo tipku
upravo kada su se vrata ratne sobe otvorila pa se svi okrenuli i
ugledali Steelea kako stoji na dovratku, pogleda smućena kao da
nema blage veze gdje se nalazi, ni kako se zove.
“Upravo sam vas, pretjerane brižnike, želio obavijestiti da
je Steele prije šezdeset dvije sekunde prošao kroz ulazne
vratnice” sarkastično je rekao Donovan, dežurni tehnološki
guru.
Joe je suzio oči kada je Steele ostao stajati na vratima,
nepomična pogleda i naizgled nesvjestan njihove prisutnosti.
“Hej, stari, jesi li dobro?” upitao je Joe.
P. J. Coletrane zakoračila je naprijed i položila dlan na
Steeleovu nadlakticu. “Hej, što se dogodilo, Steele?”
Cole je prišao svojoj ženi P. J. također pružajući ruku
prema Steeleu kao da se boji da će se njihov timski vođa na licu
mjesta strovaliti ravno na nos.
“Maren je ponovno trudna” ošamućeno je odvratio.
Sobom su eksplodirali povici i čestitke te runda tapšanja
po leđima gurkajući Steelea amo-tamo među brojnim članovima
KGI-a dok je smušeno nastojao održati ravnotežu.
24
“Jebo te život” dahnuo je Steele kada se graja utihnula.

“Trudna je. Ponovno.”
Svi su prasnuli u smijeh, ali izraz na Steeleovu licu bio je
sasvim ozbiljan i... uplašen. Protrljao je lice dlanom dok su ostali
razmjenjivali zabavljene poglede. Prije Maren, Steeleov nadimak
glasio je Santa Leda. Hladan. Nedruštven. Živio je isključivo za
svoj posao i tim. Bio je odsječan i ni u kojem smislu razgovorljiv.
Za njega je prije vrijedila ona izreka ”djela govore glasnije od
riječi”. Nimalo podcijenjena osobina u njihovoj organizaciji.
”Hej, snažna je ona” rekao je Garrett, Joeov drugi stariji
brat, u pokušaju da utješi preneraženog vođu tima. “Nakon
svega što je preživjela, i to iznimno hrabro, još jedan porod bit će
joj mačji kašalj.”
“Mislim da ja neću preživjeti još jednu trudnoću” ispalio je
Steele, a pogled u njegovim očima postao je još izbezumljeniji.
Nastupila je nova provala smijeha, ali očevi prisutni u
prostoriji uputili su mu poglede pune suosjećanja i
razumijevanja. Isuse, krug KGI-a pretvorio se u redovitu
tvornicu djece. Joe je svojem blizancu Nathanu uputio nervozan
pogled, a Nathan, koji bi mu obično srao zato što je jedini
preostali neženja i trn u majčinu oku, uzvratio mu je jednako
uznemirenim pogledom.
“Vjeruj mi, nije nimalo bolje nakon što se oženiš”
promrmljao je Nathan. “Mislio sam da ću time mamu skinuti s
vrata i okačiti je na tvoj dok ne poklekneš i pronađeš pravu, ali
sada se suptilno raspituje kada ćemo joj Shea i ja podariti unuče.
Isuse. Već ima devetero unučadi, što rođene, što prisvojene.
Mislio sam da će se smiriti barem nakon petog!”
25
Joe je nezadovoljno pogledao brata. “Sjajno. Znači, govoriš

mi o tome, nakon što me mama dan i noć proganja tražeći da
pronađem neku dragu djevojku kojom ću se oženiti, kad se to
dogodi - a ne kažem da će se dogoditi u skorije vrijeme - da će se
samo prebaciti na punjenje jebene dječje sobe?”
Užas mu se zacijelo djelomično odrazio na licu jer je
njegov brat prasnuo u takav smijeh da je na kraju stao hroptati.
“Da, otprilike tako to ide.”
“A očito ne završava ni nakon prvog djeteta” istaknuo je
Joe. “Gnjavila je Sama i Sophie da naprave još jedno. Već baca
aluzije o tome da bi Sarah mogla ponovno roditi, a Kelsey je tek
navršila jednu godinu! Sirotom Samu i Sophie vjerojatno puni
uši u vezi s trećom bebom sada kad Grant ima četrnaest
mjeseci.”
“Ah, ne žalim Sama” zajedljivo je rekao Nathan.
“Suosjećam sa Sophie zato što bi Sam želio da ona provede
sljedećih nekoliko godina rađajući djecu. On i mama vjerojatno
usklađuju ofenzivu i zajednički napadaju jadnu ženu.”
“Možda će vijest o Mareninoj trudnoći razveseliti mamu i
barem joj na nekoliko mjeseci odvratiti pozornost” sarkastično je
odvratio.
Nathan je frknuo. “Da, baš!”
Iznova su se usredotočili na zbivanja u prostoriji upravo
kada je Steele utonuo u stolac koji je drugi član tima, Renshaw,
žurno privukao i postavio blizu svog timskog vođe.
“Pretrpjela je jebeno previše toga u prvoj trudnoći”,
izmučeno je rekao Steele. “Oteli su je, prestrašili, manipulirali
njome, nadzirali je. Iz dana u dan tijekom zatočeništva živjela je
u strahu za naše dijete. Neprestano se bojala da će je onaj kurvin
26
sin silovati. Nije pošteno jela ni pila zato što se bojala da će

nauditi našem djetetu. Zatim je zamalo prokleto ispala iz
helikoptera i poginula, da bi na kraju čudesno preživjela njegov
pad. A tu je i činjenica da sam joj neprestano visio nad glavom
nakon svega zato što sam umirao od straha da ću je, ako je samo i
nakratko ispustim iz vida, ponovno izgubiti. A zatim porođaj.
Isuse, trajao je cijelu vječnost! Strahovito ju je boljelo, a sada će
sve to ponovno prolaziti? Što ako se nešto dogodi njoj ili našem
djetetu? Ne bih to preživio. Ona je moj život.”
Cijela prostorija ostala je bez teksta i svi su zabezeknuto
zurili u timskog vođu kojeg su prije često smatrali robotom, a ne
čovjekom. U posljednjih nekoliko minuta rekao je više nego što
je izgovorio gotovo sve vrijeme otkad do došao na čelo KGI-eva
tima.
”I onda se pitaš zašto izbjegavam dobri stari brak”, tiho je
rekao Joe otežući riječi. “Pogledaj ga. Jebeno je prošvikao, a tip je
uvijek priseban. Uvijek. Osim kada se nešto događa s Maren ili
Olivijom. Tko bi, dovraga, ikad dobrovoljno izabrao život
ispunjen neprestanom brigom, stresom i tjeskobom?”
Nathan je bratu uputio pogled zbog kojeg se smjesta
osjetio neupućenim, glupim i, ako će posve iskreno, vraški
zavidnim.
“Zato što nikako drukčije ne mogu zamisliti svoj život”,
jednostavno je odvratio njegov brat. “Spoznaja da mi Shea
pripada, da me voli i da ja nju volim više od života? Pa, to svaku
brigu, svaki strah i svaki trenutak paralizirajućeg užasa čini
vrijednim. Da moram ponoviti sve to, ne bih promijenio ni jednu
jedinu stvar. Vratio bih se u pakao i trpio mučenje onih
27
sadističkih kurvinih sinova zato što, da toga nije bilo, sada ne

bih imao Sheu.”
Joe je utihnuo čuvši bratov tihi, gorljivi zavjet. Vidio je
Nathana u najgorem stanju i onom najboljem. Shea ga je vratila.
Vratila je Joeu nešto neprocjenjivo. Njegova brata blizanca, s
kojim je sada bio povezaniji nego ikada prije, naročito s obzirom
na to da je vrlo posebna telepatska spona između Nathana i
njegove žene uključivala i Joea. Dozlaboga je strašila Joea i Sheu,
ali nikada to ne bi promijenio. Zbog toga se osjećao bližim bratu,
premda bi se u suprotnom osjećao odbačenim, isključenim iz
nečega toliko dragocjenog i ključnog. Tješila ga je spoznaja da
mu se Shea može obratiti ako se ona ili njegov brat ikada
zateknu u opasnosti ili zatrebaju pomoć.
“Maren će biti dobro”, oglasio se Ethan. “Ta je žena borac.
Sve su naše žene borci. Sam si rekao. Već je preživjela najgore.
Uživaj, stari. Odsad pa nadalje bit će samo bolje. Ne smiješ se
zadržavati u prošlosti, inače će te živog pojesti. Poslušaj nekoga
tko ima iskustva u tome.”
Steele je pogledao Joeova brata, Ethana, a spoznaja mu je
smjesta bljesnula na licu. Uozbiljio se sjetivši se onoga što su
pretrpjeli on, a naročito njegova žena Rachel, i kakvi su sada.
Snažniji nego ikada prije. Rachel je bila borac. Jebački žilava
ratnica koja se odbila predati. Joe se nikada nikome nije divio
kao svojim dvjema šurjakinjama, Rachel i Shei. Obje su
pretrpjele nezamislive stvari zbog njegove braće.
Steele je s bolnim izrazom lica pogledao Ethana. Bio je to
još jedan neuobičajen iskaz njegovih obično čvrsto zauzdanih
emocija. “Bože, zvučim kao pravi šupak.”
28
Ethan se nasmiješio. “Ne. Sve nas treba podsjetiti na to

koliko smo blagoslovljeni i da se ne trebamo izluđivati brigom o
tome što će se dogoditi ni pogreškama ili stvarima kojima ne
možemo upravljati.”
Sam je pročistio grlo. “Ako je jutarnje pekmeženje završilo,
možda bismo se mogli baciti na posao?”
Steele mu je uputio namrgođen pogled, ali djelovao je kao
da mu je laknulo što više nije u središtu pozornosti.
“Nastavite, gospodaru” podrugljivo je rekao Donovan
otežući riječi. “Imam sastanak sa svojom ženom i djecom na koji
bih volio otići prije, recimo, idućeg tjedna.”
Da, natrag na posao, kao i obično. Sobom se naizgled
pronio uzdah olakšanja. Dizanje sranja u zrak, rušenje
negativaca, primanje metaka, ništa od toga nije bilo neugodnije
od svjedočenja emocionalnim krahovima muškaraca i žena koji
su zarađivali za život time što su bili krajnje face.
“Kao što većina vas zna, odnosno barem oni koji su se
potrudili obratiti pozornost”, rekao je Sam, iznova s humorom
potkopavajući određene članove svojeg tima, “uposlili smo
dvoje novaka. Svi znaju Rykera Sinclaira, Edenina, ali i
Hancockova brata.”
Jednoglasno, dobrodušno stenjanje oglasilo se na spomen
njihova nekadašnjeg zakletog neprijatelja, koji je poput Steelea
napravio nagli zaokret i pretvorio se iz hladnog, bezosjećajnog
stroja usmjerenog isključivo na ispunjenje misije po svaku cijenu
u muškarca koji bi poludio kada bi njegova novopečena žena
ozlijedila samo i mali nožni prst.
I to Joeova majka i šurjakinje žele za njega? Rado bi to
odgodio za neki drugi put. Neki vrlo dalek drugi put kojem se
29
nije žurio ususret. Volio je svoj razuman život baš onakav kakav
jest. Razuman. Hvala lijepa.
“Pridružit će se Skylar, Edgeu i Swannyju, timu koji
predvode Nathan i Joe.”
Ryker se nacerio. “Swanny, trebaš znati da mi je sestra
zaprijetila da će me isprašiti ako ne budem pazio na njezina
voljenog muža i pobrinuo se da se nikada ne vrati kući bez
određenih dijelova tijela.”
Swanny je zakolutao očima. “E, pa, dobro si prošao. Meni
je detaljno opisala što će se meni dogoditi ako njezin dragi brat
zaradi samo i ogrebotinu. Pičkice.”
Allie se namrštila, skupljajući lice u žestok izraz
negodovanja.
“Je li itko od vas ikada ozbiljan ili sam se prijavila za
cirkusku točku? Mislila sam da se ovaj posao vrti oko preciznog
djelovanja, zahtjevnih treninga i prihvaćanja misija koje zauvijek
mijenjaju živote drugih ljudi.”
Mnogi su je iznenađeno pogledali, ali Rio se tek mračno
nasmiješio, kao i ostatak njegova tima.
“Rekao sam vam da će se sjajno uklopiti među vas,
nedruštvene mrzovoljnike”, nesmetano je rekao Sam.
Alliein izraz na to je postao još bjesniju S obzirom na
činjenicu da je već sredila polovicu u borbi prsa o prsa, oni
najbliži ustuknuli su i stali oprezno zuriti u nju.
“Samo te zajebavaju, Allie” utješila ju je Skylar, premda je
Joe uvidio da ju je Allieina primjedba iživcirala. “Ne možemo
neprestano biti ozbiljni, inače bi nas ovaj posao dokrajčio.
Mislim da ćeš otkriti kako naš smisao za humor, odnosno njegov
30
nedostatak u određenim slučajevima, ni na koji način ne utječe

na sposobnost da ozbiljno prašimo turove kada je potrebno.”
“Hooyah!” istodobno su zakriještali Ethan i Cole.
“Oprosti ako te naše uzimanje oduška uvrijedilo” ozbiljno
je rekao Donovan. “Ali Sky je u pravu. Budući da se suočavamo
sa smrću pri svakoj misiji koju odrađujemo, učimo se živjeti u
trenutku i ne razmišljati o tome što bi bilo kad bi bilo. Svaki put
kada napustimo svoje žene, muževe ili voljene, svjesni smo da je
to možda posljednji put da ih vidimo. Svi se na vlastiti način
nose s pritiskom i nastojimo nikoga ne osuđivati, osim ako
sasvim pretjeraju. Većina nas odavno surađuje i bili smo jedni
uz druge tijekom sranja koja bi druge uništila ili ih natjerala da
odustanu i odu svojim putem. Izabrali smo te jer si najbolja
novakinja koju smo ikada zaposlili i imaš vještine koje ne samo
da su nam potrebne već će nas učiniti boljim timom. Ništa se u
ovoj organizaciji ne vrti oko jedne osobe. Da se poslužim
izrazom koji ćeš često čuti u ovim krugovima: živimo i umiremo
za tim. A to znači da nitko od nas ne misli samo na sebe. Stoga
se nadam da nismo ostavili pogrešan dojam na tebe. Nipošto te
nismo željeli uvrijediti i nadam se da ćeš ostati s nama.”
“Da, molim te”, progunđao je Garrett. “Rasturila bi nas
kada bi igrala protiv nas.”
Načas, Allie se istinski nasmiješila. Začudo, lice joj nije čak
ni napuklo. Dovraga, kada nije bila tako jebeno ozbiljna kao da
ima metlu u guzici, žena je izgledala prelijepo. Ravne kose crne
kao noć, mliječno-bijele kože i prekrasnih očiju, posljedice
njezina azijskog nasljeđa. Kada bi se nasmiješila, cijelo bi joj se
lice naizgled preobrazilo, a Joe nije bio jedini koji je to zamijetio.
Ostali su djelovali jednako zapanjeni dok su zurili u svoju
31
najnoviju ratnicu. Možda za nju ipak još ima nade. Morat će se

brzo opustiti, inače će je ovaj posao prožvakati i ispljunuti.
“Oprostite” iskreno je odvratila. “Recimo samo da moji
bivši timski kolege nisu bili idealni suradnici. Previše su jebeno
pričali o sranjima o kojima nisu trebali. Da su manje govorili, a
više obavljali svoj jebeni posao, ne bih stradala na našem
posljednjem zadatku i bila prisiljena uzeti produženi dopust s
kojeg se nikada nisam vratila.”
“To je sjebano” zarežao je Terrence.
P. J. je istupila i položila dlan na Allieinu nadlakticu, što ih
je začudilo s obzirom na to da P. J. nije bila poznata po
srdačnosti i nježnosti.
“Vjeruj mi, Allie. Ne postoje bolji ljudi koji će ti čuvati
leđa. Ja to znam. Pričaju gluposti, istina, ali uvijek će te štititi i u
to možeš biti uvjerena, ako već nemaš povjerenja ni u što
drugo.”
Allie je trepnula pred ženinom odlučnošću, a zatim
proučila njezinu čvrsto stisnutu čeljust i odrješito kimnula, što je
Joe protumačio kao suzdržavanje od osude.
“Ovo će biti kratko i slatko s obzirom na to da smo odavno
prekoračili vrijeme za kratko i slatko” promrmljao je Sam.
“Steele, volio bih da se ti i tvoj tim nekoliko tjedana zadržite
blizu baze kako biste pomogli pri obuci novih članova. Riov te
Nathanov i Joeov tim vodit će sve vježbe, stoga se možemo
podijeliti po specijalnosti i uključiti individualne poduke kako
bismo izdrilali timove.”
“Obično nemamo ovoliku stanku između zadataka” rekao
je Garrett, nadovezujući se na Samove riječi. “I namjeravam
uživati sa svojom ženom i kćeri dok god traje ovo zatišje. Što se
32
toga tiče, četverosatni treninzi održavat će se svakog jutra od

ponedjeljka do petka, ili barem dok ne iskrsne neko sranje pa
nas pozovu ”
“Je li ti itko ikada rekao da si pravi optimist?” progunđao
je Nathan.
“I” rekao je Sam, izvijajući usne u samodopadni osmijeh,
“imam posebnu poslasticu za sve vas. Allie će predvoditi obuku
o eksplozivima: rastavljanje i deaktivacija, kako znati kad ste
najebali, a kad niste. Bakeru, tebi bi to prvome moglo poslužiti.”
"Ma, jebite se svi” zarežao je Baker. “Za Boga miloga. Bio
je to jedan jedini put i otad je prošlo sto godina! Pustite to više.”
Allie je upitno podigla obrve.
“Kasnije ću ti ispričati” obećala je P. J. podlo se cereći u
Bakerovu smjeru.
“Hej, nije bilo toliko strašno” Renshaw je stao u njegovu
obranu. “Na kraju je spojilo šefa i Maren.”
“Zašto imam osjećaj da će to biti trakavica od priče?”
pomireno je upitala Allie. “Jeste li vi ikad ozbiljni, u vezi s bilo
čime?”
Sobom je odjeknuo smijeh.
“Sve su to duge priče” odvratila je Skylar dok su joj oči
veselo svjetlucale. “A ja sam provela manje vremena s njima
nego ostali.”
“Ozbiljni smo” rekao je Joe staloženim glasom upućenim
Allie. “Ozbiljni smo, ne sjebavamo niti umiremo. Više od takve
ozbiljnosti ti i ne treba.”
Njezine su obrve poskočile te se mogao zakleti da je
prezirno frknula na njegove riječi. Skylar je zamijetila njihovu
razmjenu i smrknula se. P. J. je ulovila Skylarin pogled pa su
33
dvije žene dugo komunicirale pogledima, očigledno

nezadovoljne. Sranje. Da je Joe na Allieinu mjestu, trenutačno bi
pišao u gaće. Bilo bi dovoljno strašno da je na sebe navukao bijes
jedne od njih, ali i Skylar i P. J.? Ako se odraslom muškarcu ne
tresu gaće pred tom dvostrukom prijetnjom, jebeno je glup. Za
Allieino se dobro nadao da će se uskoro okaniti durenja -
odnosno, pjenjenja - i to ubrzo, inače će stvari postati gadne.
“Rio, dovodiš Grace i Elizabeth u posjet?” upitao je
Donovan cereći se.
Rio ga je pogledao kao da je glup. Ali nije ga udostojao
odgovorom. Dao je znak svojem timu da ga slijedi te su
jednostavno napustili ratnu sobu.
Joe se nasmijao. “Rija nikada ne možeš optužiti da je
nedosljedan.”
“Dobra je” zamišljeno je rekao Garrett i dalje zureći u
zatvorena vrata kroz koja su Rio i njegov tim maločas izišli,
zajedno sa svojom novakinjom. “Vraški je dobra. Savršeno se
uklapa u Riov tim. Ako je kemija ispravna. Kada zapošljavamo
nove ljude, uvijek je pitanje kako će se slagati sa svojim timom.
Njihove vještine ne dolaze u pitanje - inače ih ne bismo ni
zaposlili. Ali nije sve u vještinama. Novak se mora besprijekorno
uklopiti u svoj tim ili će stvari brzo otići kvragu. Ali kunem se
da je na stvari sudbina ili nekakvo magično sranje koje ne
razumijem jer nismo mogli pronaći bolju osobu za Rija i njegov
tim od Allie, čak i da smo izradili cijeli popis, osobni profil, što
god. Kao da nam je jebeni dar pao ravno u krilo i ma koliko
čudno bilo, neću gubiti vrijeme razmišljajući o odsustvu
statističke vjerojatnosti da ikada pronađemo novaka koji bi se
uklopio među ljude koje boli kurac za sve i koji slušaju samo
34
sebe, ali beziznimno obavljaju svoj posao. Jednostavno ću

uživati u činjenici da je to bio pravi pravcati pogodak. Poput
dobitka na opakoj, nemilosrdnoj lutriji ili nešto slično.”
Mnogi su se nasmijali, a Joe je zakolutao očima. “Ovaj,
stari? Upravo si izgubio jebačku hrpu vremena razmišljajući o
odsustvu statističke vjerojatnosti da pronađemo Allie.”
Garrett se namrštio. “Jebi se. Jesmo li konačno završili?
Volio bih provesti ostatak dana sa svojom ženom i kćeri. Već
hoda. Možete li vjerovati? Genijalka je. Očigledno je na svoju
majku. Ne postoji pametnije dijete na svijetu.”
Stenjanje je zamijenilo raniji smijeh, a nekoliko se parova
očiju podiglo uvis naizgled moleći za milost. Joe je također bio
spreman za odlazak, ali ne iz razloga koji su gonili ostale da
odjure kućama. Slobodan muškarac mogao je podnijeti tek
određenu količinu doma, obiteljskog ognjišta i atmosfere
upotpunjene punim kurcem pekmezaste, sramotne retorike. Ali
ni pomisao na povratak kući u kojoj je sada živio sam također
mu nije djelovala naročito privlačno. Možda će otići na pivo, ali
opet, morat će ga popiti sam jer su sva njegova braća, a da i ne
spominje većinu ostalih članova KGI-a, bili sretno zauzeti i
radije uživali u smiješnom dječjem govoru i hvalisanju na račun
svojih potomaka kao da su najbriljantnija djeca na svijetu,
umjesto da s dečkima iziđu na piće. Ili tri.
Možda će Skylar i Edge željeti predah od prizora odraslih
muškaraca koji jebeno silaze s uma tijekom sastanka. A ako
Skylar i Edge ne budu voljni, Dolphin je uvijek raspoložen za
zabavu. Poput Joea, Dolphin je bio samac i nije pokazivao želju
za time da se skrasi... ikada. Joe nije bio zloglasni partijaner i
volio je provoditi vrijeme s obitelji, premda ga izluđivali zbog
35
njegova samačkog statusa, ali Dolphinovi pothvati bili su

legendarni te je vlastiti tim, kao i ostale članove, redovito
zabavljao pričama o svojim noćnim provodima.
Nije ni shvatio da odmahuje glavom sve dok nije sreo
Nathanov upitan pogled prije nego što ga je upitao: “Je li sve u
redu, buraz? Zašto odmahuješ glavom i izgledaš kao da želiš
otići sjebati cijelu terorističku organizaciju?”
U tom trenutku, uništenje terorističke organizacije bilo mu
je privlačnije od iskaza emocionalnih slomova epskih razmjera
kojima je upravo svjedočio. Nikada se prije nije osjećao kao
stranac u organizaciji koju su utemeljila i vodila njegova tri
najstarija brata. Oduvijek je znao da će se, nakon posljednje ture
u vojsci, pridružiti braći i veselio se tomu. Uživao je u vojsci.
Pripremila ga je tako da može biti ravnopravan ostalim
članovima KGI-a, ali bio je spreman započeti novo poglavlje u
svojem životu.
A sada? Sada je osjećao izrazitu nelagodu, a nekakvo
kopkanje neobično nalik na zavist iznova ga je neumorno
progonilo. Nije bio ljubomoran na svoju braću. Bilo mu je
itekako drago zbog njih. Nije se čak ni želio skrasiti u skorije
vrijeme. Nije mu se žurilo. Bit će spreman kada bude spreman.
Sva su to njegova braća znala nakon što su pronašla “onu
pravu”. Prije toga, jednako kao i on, bili su savršeno zadovoljni
samačkim životom i usredotočeni isključivo na činjenje dobra u
svijetu te izvršavanje pravde nad šupcima koji su joj dugo
izmicali. Ali onog trenutka kada su im se u životu pojavile
njihove žene, sve se promijenilo.
Joe nije upoznao “pravu”. Naravno, izlazio je. Nije bio
muška kurva, ali nije mu ni nedostajalo ženskog društva kad bi
36
ga se zaželio. Ali ni jedna žena s kojom je izlazio nije u njemu

zapalila vatru kakvoj je neprestano svjedočio dok su njegova
braća pronalazila svoje srodne duše.
Dragi Isuse. Zaboravi pivo. Potrebno mu je nešto itekako
snažnije. I mora što prije otići odavde jer je doslovce stajao ondje
i razmišljao o sranjima kao što su srodne duše i činjenici da još
nije pronašao vlastitu. Trenutačno je i ne priželjkuje. Ili?
37
4. POGLAVLJE
“JESI li sigurna da je ovo dobra ideja?” Zoe je uspaničeno
upitala Rusty provirujući s prozora na katu i zureći u desetke
ljudi koji su se okupili na dvorištu iza kuće.
Nakon što joj je Rusty rekla da će cijela obitelj Kelly, pa čak
i oni koji se smatraju članovima obitelji unatoč nedostatku
krvnog srodstva, biti na današnjoj roštiljadi u kući Franka i
Marlene, Zoe su stali razdirati tjeskoba i... strah. Došla je ovamo
kako bi se sakrila i što manje isticala. Kako bi bila na mjestu na
kojem se neće morati brinuti da će je otkriti, dok ona i Rusty ne
smisle plan za njezin sljedeći potez.
Ali sada je gledala u, kako se činilo, najmanje trideset ljudi,
ako ne i više, kako stoje uokolo smiješeći se, smijući i
zabavljajući. Djeca su se igrala. Upravo tako izgleda prava
obitelj ili je barem Zoe tako zamišljala pravu obitelj. Ali što ona
zna? Nije imala ništa od toga u djetinjstvu. Rusty joj je bila prva
prava prijateljica, prva osoba koja je iskreno marila za nju, i
sasvim se sigurno podvrgnula velikom riziku, uvelike
ugrožavajući vlastiti život.
Ne samo da je osjećala užas što će biti izložena pred
tolikim ljudima nego je osjećala i žestoku ljubomoru, nešto za
što nije ni pomišljala da je u stanju osjetiti nakon što se odavno
pomirila sa svojim okolnostima. Kako bi izgledao njezin život da
je imala... to? Odanu obitelj punu ljubavi.
38
Sretnu. Brižnu. Prepunu osmijeha i smijeha. Sasvim

različitu od sterilnog okruženja na koji je bila navikla.
Rusty je prebacila ruku preko Zoeina ramena i okrenula je,
privlačeći je u snažan zagrljaj.
“Prestani se brinuti, Zoe. Znaš da te nipošto ne bih
ugrozila. Ovo je moja obitelj. Odani su do srži. Nisu skloni
tračanju niti guraju nos u tuđe poslove. Prihvatit će te kao gošću,
članicu obitelji. Nitko te neće ispitivati niti će bilo kome izvana
govoriti o tome ili o bilo čemu što se zbiva unutar naše obitelji.
Itekako smo svjesni potrebe za diskrecijom i održavanju
obiteljskih stvari upravo onime što jesu. Obiteljskim stvarima.
Svi već znaju da sam dovela prijateljicu i bit će daleko sumnjivije
ako provedeš cijelo poslijepodne zarobljena u našoj sobi umjesto
da siđeš, pridružiš nam se i, ne daj Bože, zapravo opustiš i za
promjenu malo zabaviš. Potrebno ti je to, Zoe. Moraš shvatiti da
način na koji si odgojena nije normalan - obitelji tako ne
funkcioniraju. Ne mogu zamisliti bolji način da to uvidiš od toga
da provedeš poslijepodne s mojom obitelji koja će te dočekati
raširenih ruku”
Zoe je uzdahnula. “Znam da si u pravu. Samo nisam
sigurna mogu li to izvesti, a da se sasvim ne slomim ili izgledam
toliko uplašeno da će svi smjesta posumnjati u prijateljicu koju si
dovela kući.”
Rusty se nasmijala. “Svi su dobro upoznati s mojom... pa,
recimo samo to da sam u mladosti bila prilično buntovna i
oduvijek sam tjerala svoju volju. Razlika je u tome što sam se
uvijek imala na koga osloniti. I želim to za tebe” dometnula je
ozbiljnijim glasom. “Dolje nema osobe koja te neće štititi
vlastitim životom.”
39
Zoe joj je uputila sumnjičav pogled. “Ne poznaju me,

Rusty. Ne pripadam obitelji, premda uporno tvrdiš da je tako.
Zašto bi, zaboga, riskirali bilo što zbog nekoga koga i ne
poznaju?”
Rustyn ozbiljan izraz lica rasplinuo se pred naletom
smijeha, a oči su joj veselo zaiskrile. “Ženo, to im je posao.
Riskiraju vlastite živote zbog ljudi koje nikada nisu upoznali.
Već smo razgovarale o tome. Organizacija koju su osnovali vrti
se isključivo oko spašavanja i zaštite, izvršavanja pravde. Znaju
što rade, dušo. Ali ti nećeš ništa postići ako ne iziđeš iz skrovišta
i ne pridružiš se slavlju. I, mrzim što to moram ovako reći, ali
ako ne siđeš sa mnom, Marlene će jednostavno doći gore i izvući
te, a vjeruj mi, Marlene nitko ne može reći ne. Neće biti
bezobrazna - Bože dragi, ta je žena svetica - ali odjednom ćeš
zateći samu sebe kako radiš točno ono što ona želi, a poslije ćeš
biti zbunjena jer se nećeš ni sjećati kako joj je to uspjelo. Ali
slijedit ćeš je poput psića, baš kao i ostatak obitelji, i postupati
upravo onako kako ona odluči.”
Zoe je načas zatvorila oči pa uspravila ramena. “U pravu
si. Ponašam se glupo, uplašeno i nerazumno. Dojadilo mi je biti
plašljivica. Bože, mrzim to kakva sam postala.”
“Nikada nije prekasno da se promijeniš, dušo” rekla je
Rusty, a lice joj je poprimilo izraz pun ljubavi i razumijevanja.
“Znam to bolje nego itko drugi. Možeš postati kakva god želiš.
Samo moraš napraviti prvi korak prema životu kakav želiš.
Učiniti se onakvom kakva želiš biti. Nikad nije prekasno da
ostvariš svoje snove i živiš životom kakav si oduvijek
priželjkivala. Samo moraš zaboraviti prošlost i spriječiti je da
postane tvojom sadašnjošću. I budućnošću. Pametna si, zabavna
40
i prelijepa. Suosjećajna si, draga i nesebična. Ne možeš mi reći

da su tvoj otac ili onaj šupak koji te sjebao zaslužni za te
osobine. Ti si tako odlučila, premda su te drukčije učili. Svoja si
osoba i ništa što oni učine nikada to neće promijeniti. Osim ako
im ti to dopustiš.”
“Mislim da možeš prekrižiti ‘pametna’ na svojem popisu
mojih vrlina”, odvratila je Zoe kriveći lice. “Glupa sam. Skroz
naskroz. I imaš pravo. Samo žalim što u djetinjstvu nisam imala
prijateljicu kao što si ti. A možda i ne, zato što bi tada i ti bila
izložena životu koji sam vodila. Ali drago mi je da smo sada
prijateljice. Ne znam zašto nisi pobjegla od mene i mojeg
cendranja. Silno si riskirala kako bi mi pomogla, a ja se ponašam
poput nezahvalnog djeteta.”
Rusty je suzila oči, a Zoe je osjetila kako joj se sprema
očitati bukvicu jer je toliko stroga prema samoj sebi. Stoga je
jednostavno podigla dlan kako bi spriječila neizbježnu tiradu, a
zatim podigla i drugi u znak predaje.
“Idem, idem. Možeš li barem dati malo vremena kako bih
se upristojila?”
Rusty ju je sumnjičavo pogledala. “Dobro, ali imaš pet
minuta. Ako dotad ne siđeš, poslat ću Marlene po tebe, a onda
neka ti Bog pomogne. Neće mariti ni ako budeš u donjem rublju.
Dovući će te niza stube premda se otimala i vrištala i ponosno te
predstaviti sve i jednom članu svoje brojne obitelji i proglasiti te
novim članom obitelji.”
Na Zoeinu licu zacijelo se odrazio užas zato što se Rusty
nasmijala. “Samo malčice pretjerujem”, rekla je Rusty između
napada hihotanja. “Dopustit će ti da se barem odjeneš. Ali
ostalo? Baš i ne, i odvući će te niza stubište na najdražesniji
41
mogući način, ali nećeš joj se moći oduprijeti, stoga ti

preporučujem da požuriš. Uostalom, s obzirom na tvoj novi
izgled, moraš samo navući traperice, simpatičnu majicu i
počešljati kosu. Vidiš koliko sam ti pojednostavnila život? Nema
više maratonskog šminkanja, savršeno uređene kose i
nalikovanja na suprugu brokera s Wall Streeta. Spremna si za
najviše tri minute!”
“Izlazi prije nego što te zadavim” promrmljala je Zoe.
“Rekla sam da ću sići.” Potom ju je stegnulo u prsima od
nervoze pa se ugrizla za donju usnu. “Čekat ćeš me, zar ne?
Nema šanse da sama tek tako ušetam među tu gomilu i
ponašam se kao da pripadam ondje. Srce će mi otkazati.”
U Rustynim očima zablistalo je razumijevanje i
suosjećanje. “Čekat ću te u dnu stubišta, ali ako se jedna od nas
ubrzo ne pojavi, Marlene će zbilja doći gore kako bi provjerila
kog vraga radimo ovdje kad su svi ostali dolje.”
“Dobro, siđi i umiri je. Kunem se da silazim za tri minute
koliko si rekla da mi je potrebno da se upristojim. Međutim,
odbijam se pogledati u zrcalo jer ću, ako se to dogodi, pošiziti
nakon što ne prepoznam osobu koja će zuriti natrag u mene.”
“Osoba koja će zuriti u tebe izgleda prekrasno, Zoe” tiho je
rekla Rusty. “Posjeduješ prirodnu ljepotu koja jednostavno zrači
i ističe se u krcatoj prostoriji. Osoba kakva si bila prije lažna je.
Bila je to uloga koju si igrala, odbijajući ikada ikome pokazati
pravu sebe. Vidjela sam tu osobu i predivna je. Vjeruj mi. Ne bih
ti dopustila da radiš budalu od sebe pred mojom obitelji. Ne bih
dopustila da izgledaš tako da se trebaš sramiti ili osjećati
neugodno. Možeš li mi, molim te, povjerovati? Nisi nikakva
42
bezosjećajna, savršeno našminkana lutka na kakvoj je tvoj otac

neprestano ustrajao. ”
Zoe je posljednji put zagrlila Rusty, čvrsto je držeći dok su
je suze žarile pod vjeđama. “Ti si najbolja prijateljica koju sam
ikad imala” šapnula je.
“Također” odvratila je Rusty odmičući se vlažno blistavih
očiju premda je žurno odvratila pogled kao da se srami
pokazivati osjećaje pred Zoe.
Ali opet, Zoe je dovoljno poznavala Rustynu prošlost da
zna kako je Rusty u djetinjstvu vodila mnogo teži život i zbog
toga se sramila svog pretjerivanja i ponašanja kao da su je teško
zlostavljali. Rustyne iskrene emocije rijetko su se zrcalile u
njezinim očima ili izrazu lica, ali Zoe je znala koliko duboko
njezina prijateljica mari, koliko je veliko njezino srce i koliko je u
njoj ljubavi i suosjećanja.
“Iš” prekorila ju je Zoe, odjednom zamijenivši uloge i
tjerajući Rusty iz sobe kako bi se mogla odjenuti. “Ne želimo da
nas Marlene obje odvuče dolje za uši.”
Rusty se nasmijala, ali nije porekla da bi Marlene učinila
upravo to.
“Čekam te dolje i neću te napustiti kad se suočimo s
odredom za strijeljanje, ovaj, hoću reći obitelji” hitro se ispravila
Rusty s cerekom na licu.
Trenutak poslije, Zoe je ostala sama pa je stala bjesomučno
prebirati po odjeći koju joj je Rusty kupila. Zatim je pomislila na
ono što je Rusty imala na sebi. Bile su otprilike istih godina, Zoe
je imala dvije više, ali dovoljno da se od nje očekuje kako će
nositi nešto što bi nosila svaka dvadesetogodišnjakinja. Ili se
barem tako nadala.
43
Bilo je tužno što se ne zna odjenuti nakon što su joj toliko

dugo nametali garderobu i izgled. Naposljetku se odlučila za
traperice s ukrasima i vezenim uzorcima te skromnu majicu za
trunku bolju od klošarske, kako ju je Zoe nazivala, odnosno
majice koja se nosi po kući kada čovjek ne očekuje goste. Potom
je gurnula stopala u šljokičaste japanke za koje je morala
priznati da joj se sviđaju.
Nokti na nogama bili su joj svježe obojeni, zahvaljujući
njezinu i Rustynu kasnom čavrljanju i sesiji bojenja noktiju, a
žarko ružičasta boja koja se presijavala učinila ju je pomalo...
odvažnom.
Počešljala je svoju sada mnogo dužu kosu, odlučivši je
ostaviti da joj pada niz leđa s obzirom na to da nije imala
vremena napraviti onu simpatičnu nehajnu punđu kojoj ju je
Rusty podučila. Izabrala je jednostavne i jeftine okrugle
naušnice, potiho se smijući na pomisao kolekcije bijesno skupog
nakita koji je založila kako bi podebljala svoju zalihu novca, s
obzirom na to da je ostavljanje papirnatog traga, prema
Rustynim riječima, bilo jednostavno glupo.
Kada je Zoe nakanila jednostavno odnijeti predmete u
obližnju zalagaonicu, Rusty je teško uzdahnula i potom
objasnila koliko bi je bilo jednostavno pronaći i koliko je njezin
nakit prepoznatljiv s obzirom na to da joj ga je darovao otac.
Umjesto toga, odvezle su se sve do Atlante gdje su založile
nakit, a u pokušaju da dodatno zbune bilo koga tko prati Zoe,
kupile su joj autobusnu kartu do New Yorka, na suprotnom
kraju države u odnosu na odredište za koje su na njezino ime
kupile zrakoplovnu kartu. Rusty je objasnila da će njezini
progonitelji s lakoćom doznati da se Zoe nije ukrcala na taj let,
44
ali da će ih pomalo usporiti. Međutim, njezina prisutnost u

autobusu, naročito s obzirom na činjenicu da ju je Rusty
natjerala da pokaže kartu i ukrca se na autobus, a zatim krišom
iziđe prije polaska, bit će mnogo teže utvrditi i, daj Bože, odvesti
bilo koga tko je traži u New York.
Zoe je morala priznati, Rusty je bila prava maherica. Dugo
ju je smatrala vraškom genijalkom, ali ovo je potvrdilo njezine
sumnje. Rusty nije samo posjedovala uličnu inteligenciju i
učenost, iako se u objema iskazala. Žena ima mozak nalik na
računalo, sposobno izračunati sve mogućnosti i pripremiti se za
što više njih.
Zoe se smatrala pametnom, premda su trenutačni dokazi
upućivali na to da je najgluplja žena u povijesti svijeta, ali nije
bila ni do koljena Rustynu oštrom umu te impresivnim
tehnološkim vještinama. Možda bi mogla naučiti osmozom,
upijajući što više Rustyna znanja prije nego što dođe vrijeme da
ode.
Ta ju je misao smjesta ispunila tugom. Nije još ni upoznala
Rustynu golemu obitelj, ali pomisao na napuštanje svoje najbolje
prijateljice, Franka i Marlene, koji su bili tako ljubazni i
velikodušni prema njoj, već je činila da se osjeća usamljenom i
uplašenom.
Svjesna da će, ako odmah ne odvuče guzicu niza stube,
Rusty i Marlene vjerojatno banuti u njezinu sobu kako bi je
odvukle, žurno je bacila posljednji pogled na svoj odraz u
zrcalu, premda se zaklela da to neće učiniti, i ostala zapanjena
rezultatom. Ne, nije bila nalik na sebe - na staru sebe. Izgledala
je gotovo... lijepo.
45
Maknuvši izraz šokirane spoznaje s lica i nabacivši

spokojni smiješak koji nimalo nije odavao njezina unutarnja
previranja, pojurila je niza stube i zatekla Rusty kako nestrpljivo
tapka stopalom.
“Hvala Bogu” promrmljala je Rusty. ”Ne mogu dovijeka
odvraćati Marlene, znaš. Nasreću, upravo je pristiglo njezino
drugo unuče, stoga nas se nakratko okanila prije nego što okupi
preostale odmetnike.”
Rusty joj je dobacila procjenjivački pogled. “Spremna?”
Zoe je duboko udahnula, uvjerena da će netko zamijetiti
kako joj srce bjesomučno tuče u prsima, a potom kimnula.
Rusty je primila njezin dlan i stisnula ga. “Izgledaš
prekrasno, Zoe. Izgledaš kao... ti.”
“Pa, hvala Bogu” zadirkivala je Zoe. “Nikako ne bih
željela izgledati kao netko drugi.”
Rusty se nacerila pa gurnula ruku pod Zoeinu i povela je
prema francuskom prozoru koji vodi na stražnju terasu.
“Sjeti se svega što smo vježbale. Budi jednostavna i vedra.
Ne improviziraj” promrsila je Rusty. “Iako se ovdje nemaš
razloga nikoga bojati, uočit će nepodudarnosti u tvojoj priči.
Obučeni su za to. Imaju oko za detalje i ništa im ne promiče.”
Rusty ju je beskrajno rešetala u vezi s detaljima njezina
novog identiteta i izmišljene prošlosti. Do te mjere da ih je Zoe
mogla recitirati u snu. Ali njezino je samopouzdanje splasnulo
dok je slušala Rusty kako govori o tome da su njezina braća
obučena da uoče proturječnosti, omaške i nedosljednosti.
“O, Bože, ne mogu ja to” rekla je, zaustavivši Rusty na
mjestu.
46
Srce joj je divljalo i samo što nije iskočilo iz njezinih prsa.

Osjećala je kako joj se dušnik steže te je znala, ako pokuša
progovoriti, da će nastupiti tek nečujno krkljanje.
“Što ako uprskam?” upitala je iskrivljenim, uspaničenim
šaptom, pomičući oči amo-tamo kako bi provjerila da ih nitko ne
prisluškuje.
“Opusti se” utješno je odvratila Rusty. “Budi jednostavna,
sjećaš se? Što više kompliciraš, to je veća vjerojatnost da ćeš
proturječiti sama sebi. Usredotoči se na općenitosti i izbjegavaj
detalje. Previše drže do vlastite privatnosti da bi ikada zadirali u
tuđu. A sada, dođi. Ljudi već počinju zuriti. Moram te upoznati
sa svima.”
I dalje ustreptala bila, dopustila je sebi koračati pokraj
Rusty na lice zalijepivši spokojan osmijeh koji je bezbroj puta
vježbala u zrcalu dok nije shvatila točno kakav je osjećaj i mogla
ga nabaciti bez provjere rezultata jer je znala da je uvjerljiv.
Marlene je pohitala prema njima, smiješeći se od uha do
uha dok je najprije čvrsto grlila Rusty, a zatim i Zoe. Zoe je
zažmirila, uživajući u Marleninu stisku i, samo nakratko,
maštajući da je to njezin život. Njezina obitelj. Njezina majka.
Čovjek bi pomislio da ih Marlene nije vidjela tjednima, a
ne samo sat vremena, ali opet, naizgled je jednako postupala s
cijelom obitelj. S obzirom na Rustyne priče o tome što je njezina
obitelj pretrpjela u posljednjih nekoliko godina, Zoe nije mogla
zamjeriti Marlene što koristi svaki trenutak da bude s njima. Tko
zna kada će Marlene posljednji put zagrliti kojeg svojeg sina,
šurjakinju, unuče ili posvojenu “lutalicu”, kako su ih nazivali,
premda se Marlene žustro protivila nazivanju koga od njezinih
“pilića” lutalicom.
47
Kellyjevi su očigledno uživali u svakom trenutku svog

života i slavili svoju sreću. Prije negoli joj se cijeli svijet urušio -
cijeli njezin lažni svijet - jutarnje je ustajanje uzimala zdravo za
gotovo. Ali opet, nije imala previše toga što bi mogla uzimati
zdravo za gotovo. Ne kao ova obitelj. Nije mogla ni zamisliti
shrvanost koju bi osjećali kada se netko od njih ne bi vratio iz
misije, a kamoli više njih. A s obzirom na strukturu organizacije
koju joj je Rusty objasnila, nije bilo sasvim nemoguće da pogine i
cijeli tim. Bio je potreban samo jedan pogrešan korak, odluka.
Zasjeda ili netko iz prošlosti tko im štogod zamjera.
Nesvjesno je zadrhtala premda ju je Marlene nježno
ispustila iz naručja. Zoe je porumenjela i skrenula pogled,
posramljena jer je, premda je Marlene zagrlila nju, preuzela
zagrljaj i predugo držala stariju ženu.
Ali Marlene joj je uzvratila tek razumijevanjem i blagim
osmijehom primajući njezin dlan i stišćući ga kao da poručuje da
je sve u redu prije negoli se posvetila Rusty.
“Vjerujem da ćeš upoznati Zoe sa svima? Moram početi
iznositi priloge na stol jer Frank kaže da je meso spremno za
skidanje s roštilja.”
“Ah, pomoći ću vam, gđo Kelly” gorljivo je rekla Zoe prije
negoli je shvatila da iznova nastoji izbjeći more ljudi koji su
stajali posvuda na dvorištu.
“Hvala, draga, i molim te, zovi me Marlene ili mama. Sve
osim gđo Kelly, kao što sam ti već rekla desetak puta.”
Smijehom je ublažila svoj prijekor, a oči su joj
zasvjetlucale.
“Ali nema potrebe. Tomu služe moji dečki. Proglasili smo
ovaj dan ženskim danom za opuštanje, stoga sve žene uzimaju
48
dobro zasluženi predah dok muškarci čuvaju djecu i brinu se za

pripremu hrane.”
Zoe se namrštila. “A zašto onda i vi ne uzmete predah?
Cijelo jutro radite na spremanju hrane i pripremama. Ako itko
zaslužuje predah, onda ste to vi.”
“U pravu je” prepredeno je rekla Rusty. “Znam da to ubija
tvoj poriv za opsesivnom kontrolom nad svime, ali kršiš vlastito
pravilo. Stoga ću te uputiti do najbližeg stolca gdje sam sigurna
da će ti unuci rado pružiti zabavu kakvu samo možeš poželjeti.
Pobrinut ću se da momci odrade sve ostalo.”
Marlene je djelovala iznenađeno, a zatim zaustila kako bi
se pobunila. “Ali...”
“Nema ali” prekinula ju je Rusty gurajući svoju majku
posvojiteljicu prema najbližem vrtnom stolcu.
Izraz na Marleninu licu bio je neprocjenjiv, a među
okupljenima pronio se pljesak. Zoe se lecnula, nesvjesna da su
svi očigledno prisluškivali razgovor. Ne samo to, svi su se
približili Zoe, Rusty i Marlene i stajali tek nekoliko metara dalje
od njih.
“Jao, Rusty” rekao je krupni; mišićavi muškarac, zacijelo
jedan Rustyn brat. “Mama nam vječito tjera strah u kosti, ali
sada počinjem misliti da si ti prava tlačiteljica i da bi nam se
svima trebale tresti gaće.”
Rusty je zakolutala očima. “Daj, molim te.”
Potom su Zoe pogurnuli naprijed tako da se našla pred
nevjerojatno visokim, vrlo mišićavim muškarcem.
“Garrette, ovo je Zoe, moja prijateljica s fakulteta. Zoe, ovo
je Garrett, drugi najstariji brat u kultu. ”
49
Nasmijao se i pružio joj ruku. Nastojeći obuzdati

izdajničko drhtanje koje je naizgled obuzelo svaki mišić u
njezinu tijelu, oprezno je gurnula ruku u njegov stisak. Na
njezino iznenađenje, bio je vrlo nježan, a njegov osmijeh iskren.
“Drago mi je, Zoe. I dobrodošla u obitelj. Ne sumnjam da
te mama već uvela u kult kojim nas Rusty toliko bezobrazno
gnjavi.”
“I meni je drago”, promrsila je Zoe. “Rusty mi je ispričala
toliko toga o tebi da imam osjećaj kao da te već poznajem.”
Smjesta je zastenjala u sebi. Bravo, glupačo. Učinila si upravo
ono što ti je Rusty rekla da ne učiniš. Otvorila se više nego što si
očekivala. Ali na njezino iznenađenje, Garrettovi su zubi snažnije
bljesnuli te je podigao obrvu zureći u sestru.
“Nadam se da je rekla samo dobre stvari. Poput toga da
sam najzgodniji i najpametniji brat.”
U skupini koja je trenutačno okruživala Zoe i Rusty začuli
su se prigušeni i gdje koji, ne pretjerano prigušeni roktavi
zvukovi.
“Vjerujem da je spomenula kako je Donovan mozak
operacije” odvratila je Zoe nemoćna zauzdati se, već opušteno
odgovarajući na njegovu šalu.
“Tako je” oglasio se drugi muškarac istupivši naprijed.
Na njezino iznenađenje, nije se rukovao s njom, već ju je
privio u nježan zagrljaj te se okrenuo i upoznao je sa svojom
ženom, a zatim i s njihovo dvoje djece, premda je Rusty
objasnila da su to zapravo Eveini polubrat i polusestra, Travis i
Cammie.
Uskoro je zavladao metež dok je Zoe nastojala zapamtiti
svako ime i lice. Imena je već znala, ali morala se pobrinuti da
50
upamti koje lice odgovara kojem članu obitelji. Čak i prije negoli
su se svi predstavili, gotovo je klonula. Nikada se prije nije
osjećala toliko dobro došlom ili prihvaćenom među potpunim
strancima. Odnosno, kad je već kod toga, među bilo kime i bilo
gdje. To je samo pojačalo njezinu svijest kako nije ni najmanje
upoznata s jednostavnim stvarima kao što je obiteljska
dinamika, na što je njezino srce ispunila neumoljiva bol.
A zatim je zamijetila još jednog muškarca koji je stajao
malčice po strani, onog kojeg još nije upoznala. Kopala je po
svojem ošamućenom mozgu nastojeći se prisjetiti tko bi to
mogao biti, ali sva obiteljska imena - a, Bože, bilo ih je stotinu -
izmiješala su se te se jedva uspijevala prisjetiti posljednjih
nekoliko koje je upoznala, a kamoli onih s početka.
Kao na znak, muškarac se približio, a izraz na njegovu licu
bio je prodorniji od ostalih. Gotovo kao da ju je proučavao i
uočio nepodudarnost. Njegova dobrodošlica nije se činila
instinktivnom kao u drugih te se smjesta napela u pokušaju da
ne oda smlavljujuću navalu nervoze koja je zaprijetila drhtanjem
svih njezinih mišića.
“A ovo je moj posljednji brat” veselo je rekla Rusty
nesvjesna unutarnjeg previranja koje je opsjelo Zoe. “Joe je
Nathanov brat blizanac, koju minutu stariji ili tako nešto.”
Dlan mu je kliznuo preko njezine ispružene ruke za koju
se nije sjećala kada ju je pomaknula. Preplavila ju je iznenadna
svjesnost trenutka, a neobičan osjećaj stao gmizati svim njezinim
mišićima. Premda je na licu imao nedokučiv izraz, dodir mu je
bio iznimno nježan; gotovo kao da osjeća njezin strah. A kada je
progovorio, jedva je suspregnula drhtaj po cijelom tijelu.
“Dobrodošla u naš dom;, Zoe” promrmljao je.
51
5. POGLAVLJE
“ŠTO točno itko zna o Rustynoj prijateljici?” namršteno je
upitao Joe stojeći s Donovanom po strani te promatrajući Rusty i
Zoe.
Dvije su žene tiho razgovarale daleko od ostalih, ali Zoe je
često pogledavala prema ostatku gostiju, a Joeu je smetalo ono
što je vidio u njezinim očima. Ono što nije mogao vidjeti u
njezinim očima smetalo mu je još i više.
Nešto je na njoj djelovalo čudno, ali nije mogao odrediti
točan razlog. Bilo je očito da proučava cijelu Rustynu obitelj, ali
umjesto ležerne znatiželje ili pak iskrenog interesa kao
vjerojatnih razloga njezina pomnog motrenja, mogao se zakleti
da vidi zabrinutost i strah. Činilo se kao da se doslovce osvrće
preko ramena u iščekivanju kakvog iznenadnog napada, što je
bilo smiješno s obzirom na to da joj je Rusty kao najboljoj
prijateljici jamačno otkrila barem osnovne informacije o svojoj
braći.
Ali opet, možda je vidio ono što je želio vidjeti. Očito je
isključivo sam na Zoe projicirao strašljivo ponašanje sudeći po
činjenici da nikoga među njegovom braćom niti cijelim čudom
timskih kolega iz njegova i Nathanova te Steeleova tima nije
mučio taj neugodan osjećaj, rastući iz sekunde u sekundu. A
kada bi bilo koji brat ili timski kolega samo i načas pomislio da
obitelji, njihovim ženama, djeci i prijateljima prijeti opasnost, ne
52
bi stajali prekriženih ruku niti čekali pravi trenutak. Što je

značilo da Joe jedini promatra i sumnja u Rustynu prijateljicu.
Donovan se nasmijao i laktom podbo brata. “Brineš se da
ti mama opet pokušava smjestiti?”
Joe je nestrpljivo uzdahnuo. To mu nije ni palo na pamet,
ali sada kad je Donovan spomenuo, je li možda stvar u tome? Je
li ovo zamka? Zamalo je odmahnuo glavom. Ne, nije to u
pitanju. Zoe uopće nije ostavljala takav dojam na njega.
“Možeš li barem jednom biti ozbiljan? Dosad nitko nikada
nije čuo da Rusty uopće spominje tu prijateljicu, a zatim
odjednom nazove mamu i kaže da je dovodi u posjet na
neodređeno vrijeme. Ne znam, stari. Nešto tu smrdi. Strašljiva je
i djeluje vrlo nervozno. Tijekom upoznavanja jedva da nas je
gledala u oči, a ako je i trebala izigravati moju sačekušu, nije
djelovala nimalo zainteresirano. Ustvari, jedva je čekala da se
odmakne nakon što je čula i vidjela sva imena i lica.”
Donovan je frknuo. “Čovječe, možeš li joj zamjeriti? Naša
obitelj zna uplašiti i mene za najboljih dana. Jesi li pomislio da je
sramežljiva i izgubljena zbog napada cijelog klana Kellyjevih u
jednom navratu? Nismo je polako uveli. Žao mi je jadne žene.
Praktično su je bacili u vatru tek nekoliko dana nakon što je
stigla.”
Joe je namrgođeno zastenjao. “Ne znam o čemu je točno
riječ, ali nešto mi ne štima.”
“To nema nikakve veze s činjenicom da je prelijepa žena
blistavog osmijeha, barem onih nekoliko puta kada ju je
popustio užas zbog činjenice da je okružena gomilom velikih
muškaraca, a da i ne spominjem kako djeluje posve
izbezumljeno zbog sve djece koja se nadmeću za njezinu
53
pozornost. Meni samo djeluje kao da joj je nelagodno. Vjerojatno

je izvan sebe od straha, buraz. Ne budi tako strog prema njoj.”
Čuvši bratov blagi prijekor, Joe se osjećao kao prvoklasni
kreten. Donovan je vjerojatno u pravu. Doslovce su je bacili
vukovima bez prethodnog upozorenja. A Donovan je imao
pravo i u vezi s ostalim stvarima. Njegova je obitelj uistinu
zastrašujuća. Glasni su, divlji, bezobrazni, a katkada i doslovce
naporni. Ali nikada ih ne bi mijenjao. Stranac bi teško dijelio
osjećaje ostatka obitelji i vjerojatno ih ne bi smatrao prosječnom,
normalnom obitelji.
Razmislio je o onomu što je uočio - i još uvijek promatrao -
na njoj, iznova je pronalazeći pogledom u gomili. Privlačila ga je
poput magneta i već ju je uspijevao zamijetiti na neobičan način,
točno svjestan u kojem smjeru treba pogledati da bi je ponovno
vidio.
Bila je prekrasna na suptilan, ne zamjetan način. Izgledala
je prirodno, a ne toliko našminkano da ne sliči sebi. Čak su je i
svijetle pjegice na njezinoj besprijekornoj koži činile ljupkijom.
Djelovala je iskreno, štoviše neiskvareno te, kao što ga je
Donovan upozorio, izgubljeno. Što li je Rusty bilo u glavi prije
negoli ju je tek tako bacila u vodu?
Iz nekog je razloga zaintrigirala Joea, učinila ga krajnje
znatiželjnim, premda to nikada ne bi priznao bilo kojem bratu, a
naročito svojoj majci. Svi bi ga gnjavili da se baci u napad, riješi
stvar, skrasi se, oženi i već pozamašnom broju unučadi pridruži
novu.
No zbog tuge koja se zrcalila u Zoeinim očima kada je
mislila da je nitko ne gleda, Joea je stezalo oko srca. Način na
koji je naizgled spuštala glavu i nastojala se povući iz središta
54
pozornosti svakog puta kada bi se našla u njemu... Ne, nije riječ

ni o kakvoj spletki koju je izmudrovala bračna posrednica od
njegove majke zato što ga Zoe nije ni jednom pogledala otkad je
stigla, a govor njezina tijela jasno je svjedočio nelagodi koju
osjeća.
To je probudilo njegov zaštitnički instinkt, a Joe se napeo
shvativši to.
“Jebeš mi sve”, promrmljao je ispod glasa.
Privlačila ga je. I to ne samo na tjelesni način. Njegov
interes nije poticala puka znatiželja. Bila je zagonetka, a on nije
sklon misterijima, naročito usred svoje obitelji. A da i ne
spominje kako njegova simpatija nema smisla s obzirom na to
da ga je jedva i pogledala i prošaptala pozdrav kada je došao red
da se upozna s njime.
Na koji li je način oštećena? Kako glasi njezina priča?
Izgledala je poput nekoga tko je vidio ono najgore u ljudima, a
sam Bog zna da se za života nagledao toga u vojsci, a sada i s
KGI-em, pa prepoznaje točno ono što vidi. Jedna stvar koju je
naučio bila je ta da žene, na koje je dovoljno baciti jedan pogled
kako bi shvatio da su slomljene, nisu prošle gore od drugih. Ne,
srce mu se kidalo zbog onih koje su to nastojale sakriti. One koje
su se držale zahvaljujući isključivo snazi volje i očaju te
vlastitom zavjetu da se nikada neće predati, sprječavajući sebe
da se slome pred svijetom. Žene koje su silno nalikovale na Zoe,
za koje izvana nitko ne bi ni pomislio da su bilo što osim
prekrasnih, pametnih mladih žena pred kojima je cijeli život. Ali
tih nekoliko letimičnih uvida u njezine oči - prozore njezine
duše - otkrili su mu da je ta žena u određenom trenutku života
proživjela pravi pakao.
55
Mozak mu se stao žestoko opirati. Ne, ni najmanje ga ne

zanima, osim što se želi uvjeriti da ne predstavlja prijetnju za
njegovu obitelj. Samo je znatiželjan. Kad mu se ukaže prilika,
povući će Rusty u stranu i pitati je za Zoe. Zatim će se njegova
iznenadna fiksacija povući pa će se vratiti upravo onakvom
životu kakav je opisao prije nekoliko dana kad ga je njegov brat
blizanac gnjavio da je red za njegov pad. S naporom je obuzdao
poriv za frktanjem pri pomisli na smiješnu ideju da ga na bilo
koji način privlači ili emocionalno interesira žena o kojoj nema
blage veze.
Ali kog ga je vraga onda opsjedao poriv da je privuče u
zagrljaj i ponudi joj utjehu i ohrabrenje? Da je uvjeri kako je
ovdje sigurna? Nitko joj nikada neće nauditi dok god se nalazi u
srcu njegove obitelji.
Očito je postao pekmezast gledajući braću kako obožavaju
svoje žene i postaju podložni svim njihovim hirovima te su u
stanju prevrnuti nebo i zemlju - usput izgledajući kao totalne
budale - kako bi usrećili voljene žene. Još nije bio spreman na
takvu vrstu obveze. Nije bio spreman odreći se svoje slobode
zbog žene, ali opet, nitko nije rekao da iskaz blagog interesa
prema ženskom biću ili pak razmišljanje o tome kako bi bilo
poljubiti je znači da su njegovi samački dani odbrojeni.
Poljubiti je? Isuse. Sad razmišlja o ljubljenju žene koju je
upoznao prije nekoliko minuta? Morao se maknuti od ovog
pravog ljubavnog slavlja koje se zbiva oko njega. To je sranje
možda zarazno. Čim je Ethan vratio Rachel, a Sam se potom
zaljubio preko ušiju, sva njegova braća ubrzo su pala poput
pločica domina. A da i ne spominje dobar dio svojih timskih
kolega.
56
Samo se mora kloniti Zoe sve dok njezin posjet ne završi i

time će riješiti problem.
Ali svejedno je osjećao nekakvo kopkanje zbog osjećaja da
nešto nije u redu - da stvari nisu nimalo onakve kakvima se čine
- i to mu nije dalo mira. Što ako se među njima nalazi uljez?
Bijeg i izbivanje iz obitelji bit će prilično glup potez ako samo i
sumnja da se s Rustynom prijateljicom nešto događa.
Možda bi namjerno trebao češće dolaziti. Dovraga, možda
bi je čak trebao pozvati na spoj. Spoj teško da se može smatrati
prosidbom, a u međuvremenu bi mogao nagovoriti Donovana
da malo pronjuška o Zoe Kildare. Čisto u slučaju da se pojavi
kakav znak za uzbunu. Na kraju krajeva, dužnost mu je najprije
zaštititi svoju obitelj.
Ponovno je bacio pogled u Zoeinu smjeru i uvidio da stoji
sama i, premda nije bilo sasvim očito, odiše nervozom. Panika
joj je isijavala iz očiju dok je okretala glavu u svim smjerovima
kao da nastoji pronaći Rusty. Kad malo bolje razmisli, Rusty nije
mrdnula od nje tijekom cijele roštiljade. Stoga, gdje je dovraga
Rusty i zašto je napustila svoju prijateljicu kojoj je očito bilo
neugodno stajati sama usred gomile stranaca?
Kad je već kod toga, zašto ga je uopće briga? Čim je to
pomislio, obuzela ga je krivnja. Da je riječ o kojoj među
njegovim šurjakinjama ili suprugama članova tima, prišao bi joj
bez razmišljanja kako ne bi stajala sama. Upitao bi ju je li dobro i
treba li joj štogod, a zatim bi dao sve od sebe kako bi joj to i
pribavio.
Ali te su žene bile zauzete. Zabranjene. I osjećao je iskrenu
ljubav i privrženost prema svakoj od njih. Jednako kao i njihovi
muževi, Joe bi dao sve na svijetu za bilo koju ženu koju KGI
57
uzme pod svoje. Je li takav šupak da mari samo za odabranu

skupinu žena, a prema svima drugima postupa ravnodušno i s
prezirom?
Prije negoli se predomisli, Joe je pohitao naprijed zgrabivši
čašu limunade kao izgovor da joj se približi s obzirom na to da
su joj ruke sada bile prazne. Nije ni zamijetila da joj se približio,
toliko je bila udubljena u proučavanje svoje okoline. Proučavanje
teško da je bila prava riječ, s obzirom na to da proučavanje
podrazumijeva interes ili barem želju da dozna nešto o onomu
što se događa oko nje. Zoe je neprestano pogledavala gomilu
hitro pomičući oči od skupine do skupine, a zatim ih brzo
vraćajući, gotovo kao da se boji da će propustiti nešto važno.
Pitao se zamjećuju li ostali naoko vječno prisutan strah na
njezinu čelu i u očima s jednakom lakoćom kao on ili se jedini
potrudio pogledati ispod prozirne maske koju je bila nabacila.
Tijelo joj je bilo pravi primjer ukočenosti i napetosti. Prstiju
čvrsto svijenih i pritisnutih o bedra u trapericama, djelovala je
kao da se bori protiv poriva za borbu ili bijeg. Kladio se da želi
pobjeći. Djelovala je odveć krhko da bi se s bilo kime borila, a
sudeći po smućenosti u njezinim očima dok je upoznavala
golemu braću Kelly, znala je da bijeg predstavlja njezinu jedinu
izlaznu strategiju.
O, da. Joe će vrlo ozbiljno porazgovarati s Rusty, ali
najprije će učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi uvjerio Zoe
da oni - on - nisu nikakva čudovišta koja će se iznenada okomiti
na nju.
Približio joj se polaganim i odmjerenim koracima, ali
svejedno nije zamijetila njegov dolazak. Namrštio se jer je za
nekoga toliko prestrašenog bila zastrašujuće nesvjesna
58
potencijalne prijetnje. Bila je odveć zabrinuta zbog onih dovoljno

daleko kako bi im mogla umaknuti i nije nimalo obraćala
pozornost na činjenicu da se Joe nalazio na manje od pola metra
od nje.
Pročistio je grlo, ne želeći je previše uplašiti. Smjesta je
požalio što joj nije prišao na očitiji način. Što joj se nije obratio
kada ih je dijelilo nekoliko metara. Boja je napustila njezine
obraze, učinivši je blijedom poput smrti. Lecnula se i toliko
žurno uzmaknula da je gotovo zakoračila preko ruba terase i
pala s nje.
Joe je ispustio niz psovki grabeći je za ruku prije negoli se
stropoštala na tlo. Nije to bila neka visina, ali bila je tako
prokleto sićušna i krhka. Padom bi lako zaradila koju slomljenu
kost ili više njih. Osjetno je odahnuo uspjevši oviti prste oko
njezina zapešća i stisnuvši ih, mrzeći njezin tihi povik od bola,
svjestan da joj ga on nanosi, ali nije bilo šanse da je pusti.
Povukao ju je natrag na sigurno, odbijajući je pustiti sve
dok nije vratila oba stopala na terasu te se namjestio iza njezinih
leđa, stvarajući prepreku između nje i mogućnosti da ponovno
padne.
Preneraženo ga je pogledala i dlanom primila zapešće koje
je bio ščepao, trljajući ga kao da nastoji odagnati nelagodu.
Namrštio se, mrzeći pomisao da je pregrubo postupio, ali
dovraga, mogla je mnogo gore stradati da je nije uhvatio.
Polako, kako je ne bi prestrašio, posegnuo je za njezinim
zapešćem, a ona se isprva oprla šireći oči. Ali ustrajao je, nježno
ga povlačeći iz njezina stiska. Okrenuo ga je i ugledao crvene
otiske svojih prstiju na njezinoj blijedoj koži. Već se počela
nazirati masnica pa je bijesno opsovao ispod glasa.
59
“Oprosti što sam te ozlijedio”, rekao je tihim glasom,

palcem utješno trljajući svoje otiske. “Ne bih te ozlijedio ni za što
na svijetu, Zoe, ali nisam mogao dopustiti da padneš.”
Iznenađeno je trepnula pa se polako opustila. Ramena su joj
malčice klonula, a napetost iščeznula iz zapešća koje je toliko
pažljivo držao.
“Nije to ništa”, promuklo je odvratila. “Samo si me
zatekao nespremnu. Nisam ni shvatila što sam učinila. Hvala što
si me spriječio da padnem.”
Joe se nasmiješio. Istinski. Nije se mogao prisjetiti
posljednjeg puta kada se iskreno nasmiješio na način na koji je to
činio dok je gledao u nju. Njezine su se oči malčice raširile dok je
proučavala njegovu reakciju, a blagi joj je drhtaj obuzeo tijelo
zbog čega se naježila pod njegovim prstima koji su i dalje
milovali njezinu meku kožu.
“Zbilja nema na čemu. Ovdje si sigurna, Zoe. Nitko ti, a
naročito ja, neće dopustiti da padneš. Nadam se da vjeruješ u to.
Ako ne, onda pretpostavljam da ću ti morati dokazati.”
Nabrala je čelo. “Zašto ne bih bila sigurna?”
“To je vrlo dobro pitanje”, promrmljao je. “Možda jedino ti
možeš odgovoriti na njega.”
Namrštivši se, izvukla je zapešće iz njegova stiska. Jedva je
uspio suspregnuti pobunu zbog iznenadnog odsustva njezina
dodira.
“Jesi li vidio Rusty?” nervozno je upitala. “Nema je cijelu
vječnost.”
Joe se osvrnuo uokolo, a zatim iskrivio lice u daljini
ugledavši Rusty i Seana. Sudeći po Rustynu prijekornom izrazu,
o čemu god da su raspravljali nije bilo ugodno.
60
“Ovaj, mislim da je trenutačno prilično zauzeta. Ali ja ću

ostati s tobom, Zoe. Ne moramo razgovarati. Samo ću stajati
ovdje dok se Rusty ne vrati. Što god ti odgovara.”
Nije smjesta odbila, ali nije djelovala ni oduševljeno zbog
te ideje. Stoti je put pogledom prošla područjem te je naoko
djelovala kao da joj je laknulo kada je uvidjela da nitko ne
obraća ni najmanju pozornost na nju i Joea.
“Nego, koliko dugo namjeravaš ostati?” upitao je,
namjerno skrećući razgovor na neutralno područje.
Ili je barem tako mislio.
Njezin je pogled iznova postao oprezan, gotovo
uspaničen, te se posve ukipila. Toliko se umirila da nije bio
siguran diše li uopće. Koji joj je kurac? I zašto ju je njegovo
pitanje, ma koliko bezazleno bilo, naizgled natjeralo da pošizi?
Onaj razgovor koji je namjeravao voditi s Rusty morat će
se smjesta dogoditi. Čim uspije odvući svoju sestricu nekamo
gdje ih neće čuti, a zatim će prokleto pljunuti. Sve. Zato što nešto
gadno ne štima u ovoj situaciji. Običan posjet prijateljice s
fakulteta? Zamalo je frknuo na glas. Zoe se bojala - ne, bila je
prestravljena - zbog nečega ili nekoga, i nije boravila u običnom
posjetu kod prijateljice s fakulteta. Skrivala se, pribojavajući se
da će je u svakom trenutku otkriti, i to je raspizdilo Joea.
Nije popizdio na nju. Popizdio je na onoga tko god ili što
god da je utjeralo strah u te prekrasne oči i natjeralo je da se boji
vlastite sjene. I doznat će istinu, pravu istinu, pa čak i ako mu to
bilo zadnje što će učiniti.
“Nisam sigurna”, tiho je odvratila Zoe. “Odavno nisam
vidjela Rusty. Diplomirala sam prije nje, a bile smo vrlo bliske
tijekom studija. Nedostajala mi je.”
61
Posljednje je izgovorila bolnim glasom. Kao da je Rusty

njezina jedina prijateljica i jedina osoba kojoj je istinski stalo do
nje.
“Stoga sam bila sretna što ću je ponovno vidjeti, a kada je
predložila da dođem i provedem neko vrijeme kod nje kako
bismo se napričale, naravno da sam pristala, ali zaista se nismo
čule sto godina. Pretpostavljam da smo trebale.” Bol je iskrivila
njezino čelo, a pogled joj je postao tužan. “Ne bih voljela smetati
ili ostati predugo.”
“Što kažeš na to da ti i ja zajedno provedemo sutrašnji
dan?” impulzivno je odvratio Joe.
Čak i dok su mu se riječi otimale iz usta, psovao je zbog
vlastitog nedostatka samokontrole. Kog kurca radi? Je li on to
nju upravo pozvao na spoj? Isusa ti Boga. Njegov glavni
prioritet bio je doznati pravu priču te ugrožava li njezina
prisutnost njegovu obitelj. Sve je to mogao sasvim lijepo obaviti,
a da je pritom ne izvede na jebeni spoj.
Ali istodobno, nešto duboko u njemu naizgled je sjelo na
mjesto, a njegova prvotna reakcija i nesklonost prema vlastitom
impulzivnom činu povukli su se pred spokojem koji mu se
proširio tijelom.
Naglo je podigla glavu kako bi srela njegov pogled,
raširenih očiju i usana jednako oblikovanih u znak iznenađenja.
“Molim?” protisnula je.
“Mogao bih ti pokazati neka sjajna mjesta u blizini.
Ovdašnji je dio države prekrasan. Postoji mnogo toga što se
može vidjeti i u čemu uživati. Jesi li ikad čula za LBL?”
Nabrala je nos i odmahnula glavom.
62
“Land Between the Lakes”1, objasnio je. “Odnosi se na

područje između jezera Barkley i Kentucky. Prekrasno je.
Zaštićeno utočište za divlje životinje poput bizona, pa čak i
losova. Mogli bismo plivati pokraj moje terase ili jednostavno
sjediti, lamatati nogama po vodi i ljenčariti. Imamo par sjajnih
malih restorana u kojima je hrana za prste polizati. A krajolik je
apsolutno prekrasan.”
U očima joj se vidno nazirao šok, kao i strah koji se silno
trudila prikriti. Nije joj imao srca reći da je očajno podbacila u
pokušaju da zadrži bezizražajan izraz lica. Živu bi je pojeli u
visokorizičnim igrama.
“Ti to mene zoveš na spoj?” protisnula je.
Pazeći da istog trena ne uzmakne i pretrpi pad koji je prvi
put jedva uspio spriječiti, ispružio je ruku i ovio prste oko
njezinih, lagano je pridržavajući kako se ne bi osjećala
ugroženom.
“Radije smatram da ću odvojiti vrijeme kako bih ti
pokazao područje koje nazivamo domom. Čamiš u maminoj
kući s Rusty otkad si stigla, a danas je prvi dan da si uopće
izišla. Svima koji imaju oči jasno je da te posve smlavila moja
glasna, neumjerena obitelj. Pomislio sam da bi bilo dobro za tebe
da malo iziđeš. Samo nas dvoje. I obećavam da ću biti savršeni
džentlmen.”
Uputio joj je svoj najšarmantniji osmijeh, onaj koji se često
pokazao učinkovitim u prošlosti, ali očigledno nije djelovao na
nju jer ga je nastavila sumnjičavo promatrati.
1
engl. Područje između jezera; nacionalno rekreacijsko područje
između saveznih država Tennessee i Kentucky
63
“Zoe, neću ti nauditi” nježno je rekao. “Nitko ti ovdje

nikada neće nauditi. Svi ovi ljudi spremni su dati vlastiti život
kako bi te zaštitili.”
Nervozno je grickala donju usnu, a zatim nakratko
zažmirila. “To je vjerojatno glupo od mene, ali znaš što, Joe
Kelly? Mislim da ti vjerujem. Stoga, da, rado ću poći u obilazak
okolice. Pomalo ludim zbog neprestanog boravka u kući otkad
sam došla. Dan u prirodi zvuči lijepo.”
Tada se nasmiješio. “Doći ću po tebe u jedanaest. Koliko
poznajem mamu, spakirat će nam hranu za piknik, stoga ćemo
krenuti dovoljno rano kako bismo pronašli savršeno mjesto na
kojem ćemo pojesti ono što će nam spremiti. Nakon toga?
Možemo raditi što god želiš, a i ne moramo ništa.” Prvi se put
istinski nasmiješila kao odgovor, a oči su joj zablistale,
oslobodivši se sjena koji su djelovale trajno utisnute u njih. Dugo
je zurio u nju, nemoćan progovoriti zbog siline kojom je osmijeh
preobrazio njezino lice. Nije bila samo lijepa, iskrena i prirodna
kao što je prije zamijetio. Bila je apsolutno prekrasna.
U kurac. Imao je loš osjećaj u vezi s time. Vrlo loš osjećaj da
se upravo našao u istom položaju kao i njegova ostala braća, a
vrag je bio u tome što ih više nije mogao ravnodušno zajebavati
jer je sada shvatio njihove reakcije na žene na koje su polagali
pravo.
64
6. POGLAVLJE
ZOE je djelovala kao da joj je laknulo kada je Marlene
dojurila provjeriti kako je, namrštena lica pregledavajući gomilu
u očiglednoj potrazi za Rusty i vjerojatno se spremajući kćer
počastiti jezikovom juhom jer je toliko dugo ostavila svoju gošću
nasamo. Ali ugledavši Rusty i Seana u daljini, njezino
namrgođeno lice i nestrpljivi izraz na Seanovu, Marlene je
podigla oči uvis i tiho promrmljala nešto nerazgovijetno.
“Hvala što si Zoe pravio društvo, dušo” rekla je
osmjehujući se Joeu. “Ja ću je preuzeti.” Nakrivila je glavu u
Rustynu i Seanovu smjeru u znak nijeme molbe upućene Joeu.
Ovaj je jedva suspregnuo osmijeh, ali kimnuo je i odjurio
prije negoli se dodatno osramoti pred Zoe, naročito sada kad
ima majku za svjedoka. Uostalom, Rustyna i Seanova prepirka
nije bila ništa novo ili iznimno. Onog dana kad se njih dvoje
slože u vezi s bilo čime, cijela bi obitelj mogla pomrijeti od šoka.
No imao je vlastiti razlog zbog kojeg je želio prekinuti svađu u
koju su se trenutačno zapleli.
Želio je doznati informacije koje mu može pružiti
isključivo Rusty i izvući će ih iz nje ili će joj zaprijetiti da će
huškati Seana na nju kad god ulovi priliku. Rusty nije često
popuštala, ali kada je Sean u pitanju, nije se libila uzmaknuti što
je brže i dalje moguće. On je možda jedina osoba na svijetu koja
ju je zapravo u stanju uplašiti ili barem razbjesniti do te mjere da
je izbaci iz takta, a Rusty je vrlo rano naučila obuzdati svoje
65
misli i osjećaje. Bila je školski primjer staloženosti. Joe se divio

njezinoj izdržljivosti i nemilosrdnom stavu, ali mrzio je razlog
zbog kojeg su te osobine postale nužne za njezin opstanak.
Više je puta poželio da ono govno od njezina očuha nije
nestalo čim su ga Marlene i Frank Kelly posjetili i vrlo mu
otvoreno rekli da Rusty sada pripada njima te da će vraški
platiti ako joj se ikada pokuša približiti na manje od jednog
kilometra. Joe - i njegova braća, a naročito Nathan - rado bi
iskoristili priliku da posjete gada i primjene malo staromodne
pravde zbog sveg nasilja i zanemarivanja koje je Rusty tada još
uvijek tek djevojčica, pretrpjela.
Sean mu je stajao okrenut leđima dok se približavao, a
Rusty prema njemu, ali ga još nije bila zamijetila. Lice joj je bilo
crveno, a bijes blistao u očima te je upravo zaustila, nesumnjivo
kako bi satrla Seana. Uto je podigla pogled i ugledala ga. Naglo
je zatvorila usta, ali pogled joj je i dalje bio buntovan dok je
zurila u Seana, kao da mu poručuje da nisu završili.
“Hej, Rusty” zazvao ju je Joe, dajući na znanje da je
prisutan pred šerifom.
Sean se hitro okrenuo, rumen u licu, a Joe je zamijetio da
ne izgleda nimalo zadovoljnije u odnosu na Rusty. Zacijelo je
prekinuo žestoko nadjebavanje. Premda to ne bi iznenadilo
nikoga prisutnog na obiteljskom okupljanju Kellyjevih.
“Nadam se da ne prekidam, ali pitao sam se bih li na
nekoliko minuta mogao ukrasti Rusty”, ležerno je rekao Joe, kao
da nije svjestan očite napetosti koja je isijavala iz dvojca koji je
stajao vrlo blizu jedno drugome.
Na njegovo iznenađenje, Rusty je djelovala sretno zbog
toga. I zahvalno zbog predaha. Čudno, s obzirom na to da je
66
njezina uvijek bila posljednja. Ali trenutačno je izgledala kao da

se želi udaljiti od Seana što je dalje moguće, a Sean je pak
djelovao srdito zbog Joeova prekida.
“Može, Joe” zacvrkutala je odveć veselo.
Bila je iznimno oštroumna i bistra, ali također je bila
sarkastična, nestašna vražica koja je uživala u mučenju svoje
brojne, pretjerano zaštitnički nastrojene braće. Jedini izuzetak
pred njezinim “šarmom” i oštroumljem bili su njihovi roditelji.
Za Rusty, ti su ljudi bili bog i batina. Obožavala ih je premda
nije imala mnogo razloga voljeti ili se samo slagati s većinom
ljudi. Bila je zaštitnički nastrojena i odana do srži, spremna
rasturiti bilo koga tko ikada naudi njezinim roditeljima ili ih
uvrijedi na bilo koji način.
“Nismo završili” procijedio je Sean oštro zureći u Rusty i ne
trepnuvši kada mu je dobacila bijesan pogled. Pogled koji bi
dotukao slabijeg muškarca i natjerao ga da dlanovima
instinktivno zaštiti jaja.
“Da, Sean, jesmo! ”
“Vraga jesmo” zarežao je. “Ne možeš se vječno skrivati od
mene. Pronaći ću te, Rusty, i završit ćemo ovaj razgovor jednom
i zauvijek. Strpljiv sam čovjek, ali ti si u stanju i Bogu popiti
živce. Vjeruj mi, kad budeš najmanje očekivala, ja ću se pojaviti i
tada te nitko neće moći spasiti, nećeš moći pobjeći niti se skrivati
pred istinom. Budi sigurna u to.”
Joe je raširio oči. Jedno je bilo sigurno: ovdje nikada nije
dosadno. Hvala Bogu na tome. Ni njegova braća ni ostali članovi
KGI-a, čak ni njihove žene, dovraga, ne bi znali što bi sa sobom
da im se redovito ne događaju sranja.
67
Ne pruživši joj priliku da ga pokopa za kraj, Sean se

okrenuo i odmarširao, a Rusty ga je cijelo vrijeme strijeljala
pogledom. Joe se gotovo nasmijao i učinio bi to kad ne bi
postojala velika vjerojatnost da mu Rusty razmjesti jaja - a
sviđala su mu se baš tamo gdje jesu.
Nakon što je Sean nestao s vidika, okrenula se prema Joeu,
nakrivivši glavu u stranu i upitno ga promatrajući.
“Što se događa, Joe? Je li sve u redu?”
A zatim je problijedjela i pogledala na sat. “Sranje! Sranje,
sranje, sranje! Jebi ga, taj me tip stvarno izluđuje. Ne mogu
vjerovati da sam ovoliko dugo ostavila Zoe da se sama snalazi.
Nisam imala pojma da sam provela pola sata s tim
neandertalcem. Bože, sigurno misli da sam najgora prijateljica
na svijetu jer sam se zaklela da ću sve vrijeme biti uz nju.”
Položio je dlan na njezinu nadlakticu prije negoli je uspjela
otrčati natrag među gomilu koja je miljela po terasi jedući,
čavrljajući, prisjećajući se prošlosti i zbijajući šale.
“Zoe je dobro, dušo. Obećavam. Pravio sam joj društvo
dok se mama nije pojavila i preuzela je u svoje ruke. Nitko se ne
ljuti na tebe, a to uključuje i Zoe.”
Nelagodno se promeškoljila. “Ipak, ja sam odgovorna za
nju i vjerojatno bih se trebala vratiti k njoj.”
Budući da su sva braća Kelly bila bolno izravna, a Rusty
boravila s njima u dovoljnoj mjeri da usvoji jednaku osobinu,
nije vidio smisla u tome da zauvijek okoliša kao pičkica u vezi sa
Zoe, s obzirom na to da je želio informacije, i to smjesta.
“Što je s njom?” upitao je, križajući ruke na prsima kako bi
Rusty shvatila da misli ozbiljno te da nije raspoložen za njezino
izbjegavanje pitanja ili hinjenje da ga ne razumije.
68
Morao joj je priznati zaslugu jer nije učinila ništa od toga.

Izraz joj je postao izmučen te je duboko izdahnula, očiju
preplavljenih tugom. I srdžbom.
“Gledaj, Joe. Ne znam sve. Ne znam čak ni mnogo.
Nadam se da će je činjenica da sam je dovela ovamo, i nastojim
učiniti da se osjeća kao kod kuće, potaknuti da mi se s
vremenom potpuno povjeri. Znam samo da se opekla. Gadno.
Ne mislim na prekid s dečkom i vrijeme potrebno da zaliže rane
i sažalijeva samu sebe dok je ne obuzme bijes pa mu poželi
servirati vlastita jaja na pladnju.”
Na silu je natjerao vlastite čeljusti da se opuste jer ih je
toliko snažno stiskao da se pobojao kako će slomiti zube.
“Na što onda misliš?” upitao je smrtonosno tihim glasom.
Uzdahnula je. “Gledaj, kao što sam već rekla, ne znam sve
pojedinosti. Da znam, već bih sama potražila tog kurvinog sina.
Ali pošteno ju je nasamario. Sjebao ju je, pretvarao se da osjeća
nešto prema njoj kako bi joj se mogao približiti. Gotovo kao da je
poznavao njezino djetinjstvo i znao točno što treba učiniti i reći,
kako se ponašati te kako joj pružiti stvari koje nikada nije imala,
a za kojima je očajnički žudjela. Preveslao ju je, a ona mu je
povjerovala jer ga nije imala s čime usporediti. Nije imala
dovoljno iskustva da prepozna njegovu glumu, ili neobičan
način na koji je bio s njom, ili činjenicu da je bio obavijen
tajnama. Imao je izgovor za sve i bio je uvjerljiv. A jedini razlog
zašto je razotkrila kakav je gad bila je puka sreća. Zatekla se na
pravom mjestu u pravo vrijeme i načula ga kako nekome na
telefon govori koliko je laka meta, glupa i naivna.”
Rusty je utihnula, a suze su joj zasvjetlucale u očima. Joe je
dlanovima primio njezina ramena i utješno ih stisnuo, čekajući
69
da iznova sretne njegov pogled. Osjećao je da još uvijek nije čuo

najgori dio, a već je bio spreman pronaći tog šupka i ubiti boga u
njemu.
“Što još?” tiho je upitao. “Što joj je još učinio, Rusty?”
“Ponizio ju je” odvratila je bolnim glasom. “Nije stvar u
tome da ono otprije nije bilo dovoljno, ali dotukao ju je. Uništio i
lišio samopouzdanja, osjećaja vlastite vrijednosti. Učinio je da se
osjeća poput potrošne robe. Poput smeća. Bezvrijednom.
Nedostojnom i nevrijednom ljubavi. Bila sam na njezinu mjestu,
Joe. Nikome to ne bih poželjela. Ne možeš ni zamisliti koliko se
poraženo i beznadno osjećaš zbog toga. Kao da te nitko nikada
neće vidjeti iznutra i neće doznati koliko je prekrasna, nesebična,
velikodušna i puna ljubavi. Nije to zaslužila. Ona je posljednja
osoba na svijetu kojoj se to trebalo dogoditi. Natjerao ju je da
počne propitivati sve u vezi sa sobom. Natjerao ju je da
posumnja u sebe kao prekrasnu, poželjnu ženu. I mrzim ga zbog
toga, Joe. Mrzim ga. Da ga barem mogu ubiti vlastitim rukama.
Neka mi Bog oprosti, ali da se sutra s njime nađem lice u lice,
hladnokrvno bih ga ubila i ne bih osjećala ni tračak kajanja ili
grižnje savjesti.”
“Što - je - učinio?” zarežao je Joe. “Tjelesno, Rusty. Je li je
ozlijedio? Je li joj naudio? Je li je taj kurvin sin silovao?”
Rusty je umorno izdahnula. “Emocionalno ju je silovao.
Pretvarao se da je voli. Ponašao se prema njoj kao prema kraljici.
Ali tada ga je čula dok je razgovarao s nekime na telefon i rugao
se da je bijedna u krevetu. Nesposobna, nespretna i da mu je
guranje svog...” Utihnula je, a obrazi su joj planuli. Potom je
prkosno nastavila, naoko pobjesnjevši na sebe jer je osjetila
sram. “Rekao je da mu je to što je gurao svoj kurac u njenu
70
frigidnu pičku bilo kao da jebe santu leda i da će biti sretan ako
mu ne otpadne prije nego što svemu dođe kraj.”
Joe je nabrao čelo. Svakako je mogao zamisliti taj dio priče,
s obzirom na to da je upoznao pozamašan broj šupaka koji
postupaju sa ženama kao s građanima drugog reda. Kvragu,
neki si čak nisu dopuštali da ženama ukažu i toliku “čast”.
Predstavljale su pokretnu imovinu, predmete, robove čija je
jedina svrha zadovoljiti muškarca na način koji on smatra
nužnim.
Ali dio u kojem se taj šupak žali na Zoeinu frigidnu pičku,
njezinu nespretnost i nesposobnost... To mu nije imalo smisla i
postojalo je vraški mnogo nepoznanica u toj priči. Ako je bio
toliko nezadovoljan sa Zoe kao ženom, dodatno dokazujući
kakav je jebeni kreten ta pička od čovjeka, zašto se uopće trudio?
Zašto je osjećao dužnost trpjeti nespretan i nesposoban seks s
njom? I ona rečenica o tome kako će biti sretan ako mu kurac ne
otpadne prije nego što svemu dođe kraj? Kog je kurca to trebalo
značiti? Nije mu imalo nikakvog vražjeg smisla.
Ali kada je ta ista pitanja postavio Rusty, slegnula je
ramenima i uputila mu bespomoćan pogled.
“Zoe je iznimno povučena osoba”, tiho je rekla. “Čudi me
što sam uopće uspjela toliko izvući iz nje.”
Potom je promijenila svoj stav i poprimila gorljiv izraz
lica, prelazeći udaljenost između njih i čvrsto primajući njegov
dlan dok je zurila u njega, očiju blistavih od čvrste namjere i
siline osjećaja.
“S njom se ne treba poigravati, Joe. Gadno su je povrijedili
i trebat će joj dugo da se oporavi. S njom se mora postupati
nježno, stoga je nemoj zavoditi. Nije samo obična djevojka s
71
kojom ćeš izlaziti pa otići svojim putem. Te djevojke znaju na

čemu su i prije nego što ih izvedeš na prvi spoj. Dobro se
zabaviš. One se dobro zabave. Potom nastaviš sa svojim životom
jer si im jasno dao do znanja da se ne namjeravaš skrasiti u
skorije vrijeme. Kloni je se, Joe. Ne šalji joj zbunjujuće signale.
Trenutačno je previše ranjiva i nisam sigurna koliko će još moći
podnijeti prije nego što se posve slomi.”
Morao je upregnuti svu samokontrolu kako se ne bi
izderao na nju i rekao joj da nikada ne bi povrijedio Zoe. Ali
također je shvaćao zašto mu to sve govori. Dovraga, još bi se
jučer usrdno složio sa svime što mu je rekla i da je tada čuo
Zoeinu priču, samo bi gledao kako da da petama vjetra. Nije on
za obvezu. Ne još. Ne uskoro. Imao je dovoljno vremena da
razmisli o tome da se skrasi s pravom ženom i preda obiteljskom
životu kojem su podlegla sva njegova braća.
Ali nije želio napustiti Zoe i zaboraviti da postoji. Nije joj
želio nauditi, nije želio biti uzrok dodatne boli u njezinu
mladom životu. Mrzio je ranjivost, strah i nesigurnost kojima je
zračila kada nije bila svjesna da je netko promatra.
A zaštitnički instinkt kakav nikad u životu nije osjetio
bijesno je izbio na površinu. Bio je iznimno zaštitnički nastrojen
prema svojim šurjakinjama. Ženama ostalih KGI-evih
operativaca. Bez oklijevanja bi položio svoj život za svaku od
njih. Ali nikada nije osjetio ovakav osoban interes za zaštitu
žene koju nije poznavao i s kojim nije bio povezan ni na koji
način.
Kog da vraga učini s time? Čak i da želi slijediti tu ludu
privlačnost, znatiželju ili potrebu da zaštiti tu ranjivu ženu, bilo
72
je očito da će pobjeći na drugu stranu ako joj samo i natukne

svoje osjećaje.
Koji jebeni tajming da potencijalno odluči kako ga zanima
prava... veza? Je li to ono o čemu razmišlja? Ili je riječ tek o
ratniku u njemu koji se zakleo da će štititi nedužne i progonjene
pa potiče njegov iznenadan interes za ono što je toj krhkoj ženi
nanijelo toliku bol?
Ne, prepoznao je misao kao bijednu izliku čim mu je
prošla glavom. KGI se susretao s ozlijeđenim, bespomoćnim
žrtvama u osam misija od deset i premda je osjećao silan bijes
zbog činjenice da su prema ženama postupali tako bezbrižno i
koristili se njima kao pijunima, predmetima, vlasništvom
muškaraca koji misle da su iznad zakona, nikada to nije
doživljavao osobno. Angažirao bi se, jednako kao i svi njegovi
timski kolege, i izvršio pravdu u ime žrtava te se dobro
pobrinuo da dobiju novi početak, novu priliku te da nikada više
ne moraju brinuti o grabežljivcima koji su ih nekoć progonili.
Ali nije želio da Zoe bude KGI-eva misija. Nije želio da se
njegov tim udruži i pobrine da nikada više sa strahom i bojazni
u očima ne gleda na druge. On je to želio učiniti za nju. Nitko
drugi. I nije imao jebeno blage veze kako to postići jer je bilo
očito da ne vjeruje nikomu, a naročito strancu kojega je vidjela
tek jednom u životu.
Obuzela ga je odlučnost. Pristala je na svojevrsni spoj s
njime, premda ga nije tako nazvao iako je bila riječ upravo o
tome. Kako god da to želi nazvati, ako će joj pomoći da se osjeća
sigurnom i zaštićenom, složit će se, naročito jer će mu omogućiti
da bude nasamo s njom i pažljivo razmakne zaštitne slojeve
kojima se bila ovila. Jedan po jedan. Trebat će mu više strpljenja
73
nego što je ikada mislio da ga ima. Nije bio poznat po taktičnosti

ili strpljenju. Bio je tvrdoglavi blizanac. Onaj koji je na sve
gledao kao na crno ili bijelo i nije trpio izgovore.
Silno se toga sramio, ali te su ga osobine zamalo stajale
najbliže mu osobe na svijetu. Druge polovice njegove duše.
Njegova brata blizanca, Nathana. Nije shvaćao pravi pakao što
ga je pretrpio njegov brat. Možda ga u dubini duše nije želio
spoznati ili shvatiti jer bi se u tom slučaju morao suočiti s
činjenicom koliko je malo nedostajalo da ga izgubi. Želio je da
mu se brat vrati onog trena kada su ga spasili nakon
višemjesečnog stravičnog mučenja i neljudskih uvjeta života. Bio
je oholi šupak koji se ljutio što njegova najboljeg prijatelja toliko
dugo nije bilo te što se vratio kao sasvim druga osoba. Joe je
samo želio nastaviti sa životom kao da se ništa nije dogodilo.
Nathan je bio kod kuće, živ i ujedinjen sa svojom obitelji.
Nikada nije razmišljao o osobnom paklu koji je Nathan
proživljavao iz dana u dan čak i nakon oslobođenja. Čudovišta s
kojima se borio na javi i još gore, u svojem izmučenom snu kada
su ga progonile noćne more.
Nije smio jednako postupati sa Zoe inače će je izgubiti i
nikada je neće vratiti. A budući da nije imao pojma o njoj, ako bi
sutra nestala, ne bi znao kako bi je ili gdje uopće potražio.
Prvi put u svojem životu morat će djelovati protiv svakog
svog instinkta i natjerati samog sebe na strpljenje, razumijevanje
i volju da pruži Zoe sve vrijeme na svijetu. Ako će time postići
da ostane ovdje, a ne da pobjegne bog zna kamo, tada vrijedi
preispitati sve do jedne stvari koju je ikada mislio o sebi.
“Rusty, shvaćam tvoj položaj. Znam da me smatraju
posljednjim preživjelim i čvrsto odlučnim da takav i ostanem.
74
Krajnjom kukavicom kada je u pitanju vezanje. Ne namjeravam

povrijediti Zoe. Ali promatrao sam je i vidio nekog uplašenog i
nepovjerljivog tko u svojim očima nosi silan strah. A ne volim to
vidjeti ni na kojoj ženi. Nisam toliki gad.”
Kada je Rusty pokušala zanijekati da je dala naslutiti takvo
što, podigao je dlan kako bi je utišao.
“Ni za što te ne optužujem, dušo. Govorim ti da sam samo
želio nešto učiniti kako bi se osjećala ugodnije, a stajala je ondje
sama izgledajući nasmrt prestrašeno kao da će se netko pojaviti
iz vedra neba i napasti je.”
Ponovno je morao zaustaviti Rusty kada je krivnja ispunila
njezine oči pa je spustila pogled.
“Ne krivim te, Rusty. Samo me pusti da kažem svoje,
dobro? Donio sam joj piće, ali nije imala pojma da joj se
približavam jer je bila prezauzeta zvjeranjem svuda naokolo.
Kada je shvatila da sam ondje, zamalo je prokleto pala s terase. I
to me raspizdilo. Zato sam došao provjeriti što znaš. Dao sam
sve od sebe kako bih je uvjerio da je ovdje sigurna, da joj nitko
neće nauditi te da je dobrodošla u obitelj. Zatim sam je pozvao
da sutra provede dan sa mnom kao bih je malo proveo uokolo.
Da vidi LBL i moja druga omiljena mjesta.
Rusty je iznenađeno raširila oči.
“Nisam je zaprosio”, sarkastično je odvratio.
“Kao da jesi”, promrmljala je.
Zakolutao je očima. “Gledaj. Nemam je namjeru izigrati ili
se spetljati s njom pa joj dati nogu. Nisam to kanio ni prije
razgovora s tobom, ali čak i da jesam, definitivno to ne bih
učinio sada kad smo razgovarali. Moj stav o tome da se skrasim
s nekom dragom djevojkom, ženidbi i darivanju mami još
75
unučadi nije se promijenio. Ali nitko ne kaže da joj ne mogu biti

prijatelj. Sudeći po onomu što je dala naslutiti i što si potvrdila,
ti si joj jedina prava prijateljica. Čovjek nikada ne može imati
previše prijatelja. To je ono što nudim Zoe. Prijateljstvo. Možda
će uvidjeti da nisu svi muškarci sebični govnari poput šupka od
njezina bivšeg. Stoga bih volio kada bi mi dopustila da je sutra
izvedem, a da to ne ispadne jebeni cirkus. Pogotovo ne želim da
mama i žene počnu kovati zavjeru s ciljem da spoje mene i Zoe. I
ne samo zato što to ne želim. Kladim se da bi Zoe pobjegla
koliko je noge nose kada bi se cijela obitelj urotila protiv nas.
Stoga smiri mamu. Reci joj što god treba i dobro se pobrini da
žene ne gledaju na to kao na nešto više. Možeš li to učiniti za
mene, molim te? Ako nećeš za mene, onda to barem učini za
Zoe.”
Njezin se izraz smekšao. “Ti si sjajan tip, Joe, i premda
znam koliko si ustrajan u namjeri da se ne skrasiš u skorije
vrijeme, kad god se to dogodi, ta će žena biti prava sretnica.”
“Ah, za Boga miloga” zarežao je. “Možeš li prestati?”
Nasmijala se, a oči su joj vragolasto zasjale. “Neću lagati,
dragi brate. Jedva čekam da te neka ženska baci na koljena pa da
postaneš jednako jadan kao naša ostala braća.”
“To se neće dogoditi” odvratio je dobacivši joj ubojit
pogled.
“Znaš kako kažu” vedro je odvratila. “Nikad ne reci
nikad. To je kao da izazivaš sudbinu, a to čine samo budale.”
76
7. POGLAVLJE
RUSTY je prestala trljati kosu ručnikom i navukla svoju
izblijedjelu pidžamu, zastavši prije povratka u sobu u kojoj je
Zoe već ležala u krevetu. Preplavio ju je osjećaj krivnje te je
zatvorila oči. Uglavnom se pomirila se s činjenicom da nije
izdala Zoeino povjerenje zato što Joeu nije otkrila prevelik dio
plana. Uostalom, djelovalo bi sumnjivo da mu nije rekla ništa ili
da se pretvarala da nije upoznata barem sa Zoeinom prošlošću,
ali mrzila je lagati svojoj obitelji. Bila se zaklela da to nikada
neće učiniti.
I nije lagala samo Joeu. Lagala je Franku i Marlene i svima.
Tako što je šutjela. Uzdahnula je. Rastrganost između odanosti
ljudima koji su je posvojili i Zoe nije bila ugodan osjećaj. Ali
također je znala da bi, kada bi Zoe samo i pomislila da joj ne
može vjerovati, otišla. Dala petama vjetra i na kraju vjerojatno
poginula. Jamačno bi poginula i upravo je to osnažilo Rustynu
poljuljanu odlučnost da nastavi sa svojim lažima.
Njezina će obitelj razumjeti. Razumjet će bolje od bilo
koga, no to iz nekog razloga nije pretjerano tješilo Rusty. Iznova
teško uzdahnuvši, uspravila se u ramenima i otvorila vrata
kupaonice kako bi otišla u krevet.
Zoe je ležala ugniježđena usred gomile jastuka na svojoj
strani kreveta, ali bila je itekako budna. I zamišljena. Toliko
udubljena u misli da nije ni primijetila Rustyn dolazak sve dok
77
se ova nije spustila pokraj nje na krevet. Zoe je prenuto

pogledala u nju.
“Zacijelo si se pošteno zamislila kad nisi ni primijetila da
sam izišla iz kupaonice” , zadirkivala ju je Rusty.
Namjerno je zvučala vedro kako bi pokušala odagnati
očiglednu nelagodu koja je obavijala Zoe, zato što je i predobro
znala o kakvim sranjima razmišlja. Ali kada je Zoe otvorila usta
i blenula odgovor, Rusty se silno iznenadila.
“Baš sam glupa.” U očima je imala paničan pogled. “Bože,
Rusty. Prava sam glupača! Tvoj me brat pozvao na spoj i ja
sam... pristala sam! Koji mi je vrag bio?”
Rusty se nasmiješila i kliznula pod pokrivač, pružajući se
na jastucima dok je lijegala pokraj nje.
“Nije zabranjeno biti žena, znaš. Sve imamo te male
naporne stvarčice zvane hormoni.”
“To nije smiješno, Rusty! Nasmrt me prestrašio.
Neprestano je... zurio u mene.”
Rusty je izvila obrvu. “Više bih se brinula da nije, ili bih
barem posumnjala u njegovu seksualnu orijentaciju. Zgodna si,
sestro. Koji te slobodan muškarac ne bi gledao?”
“Ne razumiješ” uzrujano je odvratila. “Nije me gledao na
takav način. Neprestano je zurio u mene, ali nije djelovao kao da
mu se sviđam. Djelovao je... sumnjičavo. Kao da zna sve o čemu
razmišljam. Ne bih rekla da je povjerovao u našu priču i nije
djelovao oduševljeno mojom prisutnošću na obiteljskom
okupljanju.”
Rusty je suspregnula grimasu s obzirom na to da je Zoe
djelomično bila u pravu. Joe i nije povjerovao u njihovu priču,
ali ne na način na koji Zoe misli. Zbog toga ju je dodatno
78
zaboljela činjenica da vara svoju obitelj. Podsjetila je samu sebe

da bi svi oni učinili istu stvar. Njezina braća, članovi KGI-a, pa
čak i Frank i Marlene, bili su zaštitnici po rođenju. Ali čak ni ta
spoznaja nije uspijevala odagnati snažni pritisak krivnje.
“Pa zašto si onda pristala?” upitala je Rusty s iskrenom
znatiželjom.
“Zbunila sam se. Nisam znala što da kažem, mislim ili
učinim. Da sam odbila, bih li djelovala još sumnjivije? Naročito s
obzirom na to da je bio drag i nudio se da me povede u obilazak.
Hoću reći, nije to pravi poziv na spoj, znaš? Samo je bio
ljubazan. Nisam znala što bih drugo rekla. Da sam odbila, ispala
bih kučka, ali užasno me strah da mu svojim pristankom šaljem
krivu poruku.”
Rusty je čvrsto stisnula usne susprežući osmijeh.
Ljubazan, mo'š mislit'. Među klanom Kellyjevih, Joe se najviše
bojao vezanja i premda bi dao vlastiti život kako bi zaštitio
nedužne, nikada ne bi pozvao neku ženu na spoj, pa čak ni pod
krinkom srdačnosti, da nije zainteresiran.
Ali u igri je i činjenica da očigledno sumnja, što je potvrdio
svojim ispitivanjem Rusty. Samo što nije propitkivao Zoein
karakter. Mnogo ga je više zanimalo tko joj je naudio. Usne su joj
se trznule, obuzete porivom da se razvuku u osmijeh. Možda je
Joe bio malo zainteresiraniji za Zoe nego što je dao naslutiti pred
Rusty. Ili je to možda poricao i samome sebi. Njegovo vrzmanje
oko Zoe nipošto nije loša stvar, zato što neće biti šanse da ikome
dopusti da joj se približi.
“Sama si rekla da je bio ljubazan” smireno je odvratila
Rusty. “Možda samo želi da se osjećaš ugodno i opušteno. Naša
obitelj zna biti pomalo zastrašujuća, a iskreno rečeno, ženo, veći
79
si dio dana izgledala kao da te strijeljaju. Ne mogu reći da te

krivim. Ali mislim da si previše umišljaš u vezi s time. Nije
zabranjeno imati život, Zoe. Prijatelje. Ljude kojima je stalo do
tebe. Shvaćam da šiziš zato što to prije nisi imala, ali sada imaš.”
Zoe se sručila natrag na jastuke i duboko izdahnula. “U
pravu si. Pretjerujem. Uostalom, zašto bi netko poput njega
samo i pogledao nekoga poput mene?”
“E, sad me ljutiš” zarežala je Rusty. “Prelijepa si i moraš
prestati dopuštati šupcima koji su te oblikovali da upravljaju
načinom na koji vidiš samu sebe. Jesi li se uopće pogledala u
zrcalo, Zoe? Istinski?”
Zoe je porumenjela i skrenula pogled. Rusty se kidalo srce
zbog štete koja je učinjena samopouzdanju njezine prijateljice.
Kvragu, ne samopouzdanju, jer ga nikada nije ni imala. Nikada
joj nisu pokazali kakva je prekrasna osoba, iznutra i izvana.
Kako bi obuzdala bijes koji joj je ključao žilama, iskoristila
je priliku i stala zadirkivati Zoe. Dobacila je prijateljici
prepreden pogled i podbola je laktom.
“Znači, misliš da je zgodan, ha?”
Zoe je porumenjela od silnog srama. “Da. Ne. Pa, dobro
jutro! Hoću reći, jesi li pogledala svoju braću, Rusty? Sve njih?
Zacijelo imaju najbolju genetiku na svijetu jer su svi prekrasni za
prste polizati.”
Rusty se stresla i pokrila uši. “Prestani. Samo prestani. Uh.
Neću moći spavati zahvaljujući tebi.”
Zoe ju je prijekorno pogledala. “Nemoj mi reći da nisi
mislila da su zgodni dok ih još nisi smatrala svojom braćom.”
80
“Mislila sam da me mrze i umirala sam od straha pred

njima” iskreno je odvratila Rusty. “Nathan je bio jedini ljubazan
prema meni u početku. Svi su drugi samo željeli da nestanem.”
Zoe je iskrivila lice. “To je zacijelo bilo teško.”
Slegnula je ramenima. “Kužila sam ih. Hoću reći, nisam im
mogla zamjeriti. Nisam bila pravi primjer dražesne tinejdžerice
kada sam upoznala Marlene i Franka zahvaljujući svojoj provali
u njihovu kuću. Osim toga, to se dogodilo prije nekoliko godina
i odavno sam primljena u klan.”
“Neprestano to govoriš” rekla je Zoe zadrhtavši. “Kao da
ste nekakav vjerski kult koji radi bolesna sranja. Bih li se trebala
zabrinuti zbog pomisli da me više nitko nikada neće vidjeti ni
čuti za mene?”
Rusty se nasmijala. “Bi li to bila loša stvar?”
“Pogodak. Nego, ovaj, možemo li prijeći na važnije stvari
prije nego što zaspimo?”
“Na primjer?” upitala je Rusty.
“Na primjer, što da sutra odjenem a da pritom ne
izgledam kao odrpanka, ali ni kao da mislim da smo na spoju.”
“Jednostavno” nježno je odvratila Rusty. “Samo budi
svoja, Zoe.”
“TREBAM uslugu” tiho je rekao Joe u telefonsku

slušalicu.
Donovanov glas održavao je tračak zabrinutosti kada je
odgovorio.
“Reci.”
81
“Možeš li diskretno provjeriti Zoe? Samo da vidiš hoće li

se što isticati, nekakva nepodudarnost ili proturječnost?”
Gotovo je mogao čuti Donovana kako se mršti.
“Postoji li nekakav poseban razlog zašto to želiš?”
“Aha. Otprilike tisuću sjena i tajni u njezinim očima i
činjenica da znam da ju je netko pošteno nasamario. Povrijedili
su je. Gadno.”
Kao što je i previdio, Donovan se zakačio za to. “O kakvoj
vrsti povrijeđenosti govorimo, Joe?”
“Rusty je rekla da ju je bivši slomio i volio bih doznati
nešto više nego što mi je znala reći. Prema Rustynim riječima,
Zoe nije rekla mnogo, ali nije ju povrijedio na način zbog kojeg
žene polude i požele tipu odrezati jaja. Nasmrt je prestrašena i
zbog toga se osjećam nelagodno. Naročito s obzirom na to da će
neko vrijeme boraviti kod mame i tate. Samo bih volio znati
njezinu prošlost, ili što god uspiješ iskopati o njoj.”
“Je li ti ikad palo na pamet da je pitaš?” sarkastično je
odvratio Donovan.
“Ako ne želi reći Rusty; onda bogme neće reći ni meni.
Kvragu, sretan sam što sam danas uspio izvući više od tri riječi
iz nje. Užasno se uplašila kad sam joj se približio i obratio joj se.”
Nastupila je duga tišina. “Što točno želiš, Joe?”
“Sigurnost svoje obitelji” prasnuo je. “Što bi ti također
trebao željeti, ili te moram podsjetiti da imaš ženu i djecu koja
ovise o tome da se pobrineš da im nikad ništa ne naudi.”
Bio je to nizak udarac i znao je to. Čak i prije nego što je
Donovan uspio odgovoriti, hitro se ispričao.
82
“Pretjerao sam. Oprosti, stari. Gledaj. Nešto mi djeluje

čudno. Instinkt me proganja i osjećao bih se mnogo bolje kada
bih doznao tko je točno Zoe. Opreza nikad dosta.”
“Tu se slažem” odvratio je Donovan. “Vidjet ću što mogu
učiniti. Javim ti kad nešto doznam.”
“Hvala” tiho je rekao Joe pa spustio slušalicu.
83
8. POGLAVLJE
SLJEDEĆEG jutra Joe se zaustavio pred kućom svojih
roditelja, nakratko oklijevajući prije negoli je izišao iz svog
kamioneta. Isuse, je li on to nervozan? Odmahnuvši glavom,
naglo je otvorio vrata i prišao ulaznim vratima, ali ona su se
otvorila i prije nego što je stigao primiti kvaku. Njegova majka
stajala je na dovratku s osmijehom na licu.
Zastenjao je u sebi i uzmaknuo. “Možemo načas
razgovarati, mama?”
Namrštila se, a zatim ga poslušala i izišla, zatvarajući
vrata za sobom.
“Slušaj, nije ono što misliš, stoga nemoj nazivati cijelu
obitelj i govoriti im da sam upoznao ženu koja će me stajati
glave. Zoe je povrijeđena. Gadno, sudeći po Rustynim riječima, i
nasmrt je prestrašena. Posljednje što želim jest da se cijela obitelj
obruši na nju i počne joj stvarati pritisak. Danas ću je izvesti u
obilazak i nadam se da će se zbog toga osjećati ugodnije i
opuštenije. Ništa više.”
Marlene je suzila oči zureći u njega. “Svatko tko ima oči
može vidjeti da je to dijete silno propatilo u životu i ne mogu
vjerovati da stojiš na mom trijemu i daješ naslutiti kako bih joj
mogla dodatno nauditi.”
Smjesta je osjetio kajanje, a ramena su mu klonula. “Slušaj,
mama. Nisam davao naslutiti da bi ti ikome naudila.
Nesposobna si za to. Samo nisam želio da ti ili bilo tko drugi
84
steknete pogrešan dojam pa da Zoe zbog toga osjeća pritisak ili

sram. Očito treba prijatelje i podršku, a ja joj nudim oboje.”
Marlene se potom nasmiješila, a lice joj se smekšalo.
Obujmila mu je obraz dlanom pa podigla glavu i poljubila ga u
drugi. “Nikada nisam posumnjala ni na sekundu da ćeš
okrenuti glavu od nekoga kome treba pomoć. Nego, Zoe je
spremna, a ja sam vam spremila košaru za piknik. Idite i
zabavite se. Nasmij tu djevojku i, za Boga miloga, natjeraj je da
se opusti i prestane misliti da smo svi nesnosni ljudožderi.”
Joe ju je zagrlio i privio na svoja prsa. “Volim te, mama.”
“I ja tebe volim, dušo. A sad uđi kako biste ti i Zoe mogli
krenuti.”
Slijedio ju je na putu prema kuhinji u kojoj su Zoe i Rusty
sjedile na visokim stolcima uz čašu soka. Rusty se široko
osmjehnula kada je ušao. Međutim, Zoe se sledila, a panika i
strah preplavili su njezine oči. Na sebi je imala jednostavnu
majicu kratkih rukava i traperice niskog struka sa strateškim
poderotinama i rupama za koje je Rusty tvrdila da su u modi,
premda ga je zapanjivala činjenica da su ljudi spremni dati
toliko novca za poderane traperice. Kvragu, mogao je džepnim
nožem napraviti istu stvar na trapericama iz Walmarta. Ali
promatranjem svojih šurjakinja naučio je da ženski modni
trendovi nisu samo tajanstveni, već navodno sveti, te da ne
postoje dvije žene koje vole iste stvari. Nije želio ni znati na što
sliče mjesečni računi za kreditne kartice njegove braće.
Kosa joj je bila povijena u onu nehajnu punđicu bez koje je
bila prava rijetkost vidjeti Rusty i morao je priznati da Zoe
prokleto slatko pristaje. Nekoliko pramenova stršalo je tu i tamo
dajući joj onaj razbarušeni, upravo sam ustala iz kreveta, izgled.
85
Umalo zastenjavši, usredotočio se na zadatak pred sobom. Zoein

današnji obilazak. Ah, pozdrav i kompliment na njezin račun
bili bi dobri za početak, premda je namjerno zadržao distancu,
ne želeći je dodatno prestrašiti.
“Dame” rekao je, saginjući glavu u znak pozdrava. “Obje
divno izgledate.”
Zoe je porumenjela, a obrazi su joj poprimili nježnu,
ženstvenu ružičastu boju zbog koje joj je lice dodatno zasjalo, a
Rusty je pak frknula i zakolutala očima spuštajući pogled na
svoj donji dio trenirke i majicu kratkih rukava.
“Što je?” nedužno je upitao. “Je li zabranjeno da brat kaže
svojoj sestri da divno izgleda?”
Rustyn se pogled smekšao te mu je uputila znakovit
pogled, usnama oblikujući riječi hvala iz položaja u kojem je Zoe
nije mogla vidjeti. Znao je da misli na njegovo pažljivo
postupanje sa Zoe, a ne na njegov kompliment, ali to je samo
učvrstilo njegov naum da dozna što je točno povrijedilo Zoe.
Toliko prekrasna žena nikada ne bi smjela osjećati poriv da
sumnja u svoju vrijednost zbog drugih. Ni jedna žena ne bi to
smjela zato što, u konačnici, nikakva količina površne ljepote ne
može zamijeniti prelijepu dušu. A u Zoeinim očima skrivala se,
premda ogrnuta tugom i strahom, apsolutno prekrasna žena.
Trebao bi se zabrinuti što provodi toliko vremena
razmišljajući o potpunoj strankinji. Bilo je to neobično za njega.
Ali osjećao je privlačnost koju nije mogao objasniti i to ga je
istinski strašilo. Istodobno, djelovalo je jednostavno... ispravno.
Jesu li se njegova braća jednako osjećala? Zamalo je odmahnuo
glavom. Mora prestati prije nego što izgubi glavu i zaboravi svoj
86
cilj. A to nije pronalazak srodne duše i predaja kao sa svom

njegovom braćom.
“Zoe?” tiho je upitao. “Jesi li spremna za polazak?”
Ona je nervozno pogledala u Rusty, ali zatim se naizgled
pribrala i nasmiješila se Joeu. “Spremna sam.”
Sav zrak napustio je njegova pluća u jednom naprasitom
izdahu. Bože sveti. Ako je prije bila prekrasna, oduzimala je dah
dok se smiješila. Iskreno. A bio je to prvi put da se naoko
oslobodila rezerviranosti koju je nosila poput druge kože. Imao
je osjećaj kao da ga je netko odalamio u trbuh te je načas ostao
blejati u nju poput idiota, ne želeći da se ikada prestane
smiješiti.
Mama mu je pružila veliku košaru za piknik, prenuvši ga
iz transa. Potom je ispružio slobodni dlan prema Zoe, nadajući
se da neće odbiti njegovu gestu.
Na trenutak je oklijevala, a zatim kliznula dlanom preko
njegova na što je isprepleo njihove prste i privukao je bliže sebi.
“Vratit ću je na večeru, mama, stoga ne brini. Danas ću
improvizirati i pustiti Zoe da odlučuje.”
Marlene se nasmiješila, a oči su joj odobravajuće zaiskrile.
“Zabavite se. I to se posebno odnosi na tebe, mlada damo”
obratila se Zoe. “Opusti se i uživaj.”
Odveo je Zoe do svog kamioneta i otvorio suvozačka vrata
pa stavio košaru za piknik u stražnji dio. Obišavši vozilo i sjevši
za upravljač, pogledao je u nju, a srce mu se smekšalo zbog
nervoze i nelagode na njezinu licu.
“Zoe.”
Pričekao je da pogleda u njega ispod svojih trepavica prije
negoli je nastavio.
87
“Neću te ugristi. Obećavam. Silno želim biti tvoj prijatelj, a

prijatelja nikad dosta, zar ne?”
Ako je mislio da mu je osmijeh koji mu je bila podarila u
kuhinji oduzeo dah, ovaj ga je opalio ravno u trbuh i gotovo
posve lišio sposobnosti disanja. Cijelo joj se lice ozarilo te mu je
uzvratila sramežljivim pogledom, a obrazi su joj poprimili blagu
ružičastu boju koja je jednostavno preklinjala da ih dodirne i
pomiluje. Bože, kako je prekrasna. Nije se mogao prisjetiti da je
ikad upoznao ljepšu ženu, a sve njegove šurjakinje bile su
prelijepe. Ali nikada ih nije promatrao na način na koji je to
trenutačno činio sa Zoe.
U mislima je šutnuo samog sebe jer uopće razmišlja o
tome nakon što si je očitao bukvicu, uvjerio sebe i pokušao
uvjeriti majku da je ovo tek prijateljska gesta. Jedini problem bio
je u tome što sam nije pretjerano vjerovao u to, a to je bio zaista
golemi problem.
“Pomislio sam da bismo najprije mogli vidjeti LBL, a zatim
otići kamo nas vjetar odnese” rekao je uzvraćajući joj
osmijehom.
“To zvuči vrlo lijepo” čeznutljivo je odvratila. “Ne mogu
reći da sam ikada išla kamo me vjetar nosi. Zvuči poetično.”
Naoko shvativši da otkriva informacije koje joj je bolje
prešutjeti, naglo je zatvorila usta i skrenula pogled dok su se
odvozili s kompleksa.
Bijes je stao kuhati njegovim žilama jer je naslutio da je
riječ o nečem većem od loše veze. Kako li je izgledao njezin život
prije negoli se spetljala s tim govnarom? Rusty mu nije otkrila
ništa o njezinoj prošlosti. Ništa osim užasne veze. Gdje je njezina
88
obitelj i zašto je nisu okružili i zasuli ljubavlju i podrškom poput

njegove obitelji?
Pitanje ga je draškalo na vrhu jezika - umirao je od želje da
dozna sve o njoj - ali znao je da će se vjerojatno zatvoriti pa će
ostati bez opuštene, dražesne i sramežljive Zoe koja ga je jutros
pozdravila. A ako je onako kako sumnja - loše - tada nipošto nije
želio iznova prizivati bolne uspomene i uništiti dan i prije negoli
je započeo.
Stoga se ponašao kao da nije ništa zamijetio te joj je
dobacio srdačan, lijen smiješak. “E, onda, dušo, rekao bih da je
vrijeme da to učiniš.”
U mislima je međusobno kucnuo šakama kada se opustila
i ponovno ga pogledala svojim nebesko plavim očima te se
vedrije nasmiješila.
“Zvuči zabavno.” Potom je načas zastala, a obraze joj je
iznova oblila ona slasna ružičasta nijansa koja ga je gotovo
dotukla. “Hvala ti, Joe.”
Zapanjen, sasvim je okrenuo glavu prema njoj, kratko
odvraćajući pogled s ceste. “Zašto mi zahvaljuješ, zaboga?”
“Zato što ćeš danas biti moj vjetar”, tiho je odvratila.
Bila je prokleto dobra stvar što se voze autocestom. Bila je
prokleto dobra stvar što je samome sebi očitao bukvicu nad
bukvicama u vezi s time na čemu je Zoe s njime. Inače bi
sljedećih sat proveo vremena ljubeći je. Koji bi muškarac mogao
odoljeti ženi koja ga promatra s takvom ranjivošću, a istodobno
kao da je njezin najveći junak na cijelome svijetu?
Sasvim sam najebao.
Najebao.
Najebao.
89
Najebao!
Kada je polako skrenuo na glavnu cestu, izvadio je mobitel
i žurno Samu natipkao poruku.
Danas sam nedostupan.
Potom je učinio nezamislivo i isključio mobitel pa ga
ubacio u konzolu. Nikada nije onemogućio KGI-u da stupi u
kontakt s njime, a dakako ni svojoj obitelji. Ali ako KGI danas
pozovu u akciju, morat će otići bez njega. Sam će mu postaviti
svakakva pitanja. Pitanja na koja Joe nije namjeravao odgovoriti.
Zaslužio je dan odmora jer to nikada nije učinio, a to bi trebalo
biti dovoljno objašnjenje za bilo koga među njegovom
znatiželjnom, napornom i neumjesnom braćom.
Usrdno se nadao da nisu rekli svojim ženama, inače će
navaliti kao na Eve, želeći proučiti Zoe pomnije nego što su to
učinile za obiteljske roštiljade kako bi se uvjerile da je dovoljno
dobra za njega. Zamalo je frknuo. Trebale bi se brinuti je li on
dovoljno dobar za nju. Nije bio oličenje oštroumlja, šarma i
suptilnosti kad su u pitanju žene, ali morat će dati sve od sebe
kako bi prodro do tog tvrdog oraha.
O, Bože. Jebeno je poludio. Nije još ni izišao na pravi spoj s
tom ženom, a već smišlja izlike pred svojom obitelji i razvija
strategiju. Vrijeme je da vraški uspori prije nego se uvali preko
glave. Nije se trebao ponuditi povesti Zoe u obilazak. Trebao se
držati podalje od nje i pustiti da se stvari razvijaju svojim
tijekom. Ali nije, i sad će morati snositi posljedice.
90
9. POGLAVLJE
ZOE se postupno opustila pred Joeovim smirenim i
opuštenim karakterom. Pomišljala je na to da joj se upucava, no
ponaša se prema njoj jednako kao prema Rusty, svojoj
posvojenoj sestri. Natjerala se da zatomi osjećaj poniženja jer se
uspaničila i pogrešno protumačila situaciju. Hvala Bogu, nije na
glas izrekla svoju pretpostavku, osim što se jučer izlanula
upitavši ga poziva li je on to na spoj. Nadala se da je već
zaboravio na njezino pitanje ili ga pripisao običnom
nesporazumu. Dosta joj je srama zbog odbijanja za cijeli život.
Ipak, slabašni glasić u pozadini njezina uma želio je znati
što toliko nije u redu s njom da je nitko ne želi. Da nitko ne mari
za nju. Njezin otac. Sebastian. Pa čak ni njezina majka. Nitko je
ne želi. Stellu Huntington. Kako ju je majka mogla napustiti i ne
osvrnuvši se? S čovjekom koji očito nije gajio nikakav interes ni
ljubav prema svojoj kćeri. Je li to zato što je žudio za sinom?
Svjesna onoga što prije nije znala, shvatila je da je
vjerojatno stvar u tome. Kći teško da je mogla preuzeti
kriminalno carstvo Gartha Huntingtona. Je li to njezina majka
oduvijek znala? Je li zato otišla? Ali ako je tako, zašto sa sobom
nije povela i Stellu? Ne bi li majka željela zaštititi svoje jedino
dijete od takvog opasnog okruženja?
Vruće suze zažarile su je pod vjeđama te je oštro
udahnula, hitro trepćući kako bi zatomila izdajnički nalet
emocija. Dovraga. Ovo nije trenutak da sažalijeva samu sebe i
91
promišlja o prošlosti. Ona je samo to - prošlost. I nema načina da

bilo što promijeni. Ako ima i najmanju želju živjeti i osloboditi
se života koji je nevoljko vodila, morala je nastaviti i iznova
stvoriti samu sebe. Sada je Zoe Kildare, a Stelle Huntington više
nema. Baš kao što su Sebastian i vjerojatno njezin otac i željeli.
Ali zašto to Sebastian nije odmah učinio? Čemu farsa tijekom
koje ju je naveo da se zaljubi u njega? Je li se palio na njezino
poniženje? Je li joj se namjeravao narugati na račun njezine
gluposti i naivnosti prije negoli je ubije? Kad je već kod toga, je li
ga njezin otac unajmio kako bi je se riješio?
Glava ju je divljački zaboljela od svih tih pitanja te je samo
poželjela upuzati u svoj krevet - Rustyn krevet - i plakati
sljedećih godinu dana.
“Hej, jesi dobro?” nježno je upitao Joe.
Sram joj je proparao um. Obuzdala je svoj izraz lica pa se
okrenula, upućujući mu svoj najuvjerljiviji osmijeh.
“Dobro sam. Samo sam uzbuđena što ću vidjeti bizone i
losove. Misliš da će biti vani?”
Joe ju je nakratko proučio, a njegovo blago namršteno lice
poručilo joj je da nije nimalo povjerovao u njezino objašnjenje,
ali nasreću, nije dalje zapitkivao.
“Bizoni, gotovo sigurno. Losova ima nešto manje. Najbolje
ih se može vidjeti navečer, prije samog zalaska sunca i u
sumrak. Ako danas ne vidimo ni jednog losa, dovest ću te jednu
večer pa ću vidjeti hoću li ih uspjeti izmamiti za tebe.”
Nacerio se izgovarajući potonje, a ona nije uspjela
suspregnuti smiješak, oslobađajući se ranije boli zbog njegova
prijateljskog nastupa.
92
“Pomislio sam kako bismo mogli svratiti i do Old

Homesteada kad smo već ovdje. To je replika područja iz 1800-ih
s kolibama i građom iz ondašnjeg vremena. Glazbenici
nastupaju s tradicionalnim pjesmama, a imaju i osvježenja,
uključujući lubenice ohlađene u potoku koji protječe kroza samo
naselje ”
“Zvuči sjajno” uzbuđeno je odvratila. “Šteta što trenutačno
nisu ovdje. Bilo bi zabavno vidjeti ih.”
Nije uspjela odagnati čeznutljiv prizvuk iz svojeg glasa te
je žurno utihnula prije nego što iznova utone u mračnu tugu
koja ju je maločas opsjedala.
“Možda i možeš. Sada si dio obitelji” šaljivo je rekao.
“Možeš posjetiti Rusty sljedeći put kad se događaj bude
održavao pa ću te odvesti.”
Porumenjela je, ali i mudro ostala šutjeti prije nego što je
prihvatila poziv.
“Prekrasno je” rekla je dok su se dovozili na LBL. “Hoću
reći, cijelo je područje prekrasno. Živite točno na jezeru, i nikada
nisam u životu vidjela toliko stabala.”
“Gradska cura, ha?” zadirkivao ju je.
Ponovno je porumenjela.
“Hej, to nije bila uvreda” tiho je dodao.
“Nikada nisam željela biti gradska cura” iskreno je
odvratila.
Nakrivio je glavu, pogledavajući prema njoj dok su klizili
cestom prema rezervatu. “A što si željela biti?”
Iskrivila je lice. “Zvuči glupo.”
“Reci.”
93
Uzdahnula je pa slegnula ramenima, pripremajući se na

neizbježan smijeh s njegove strane. “Oduvijek sam mislila da je
život na selu zabavan. Možda čak i na farmi. I pecanje! Znaš li
da nikada nisam upecala ni jednu jedinu ribu? A izgleda tako
zabavno.”
“Ne!” odvratio je hineći užas.
Njezine su oči veselo zablistale te se opustila.
“Ovo mjesto upravo je onakvo kakvo sam oduvijek
zamišljala kao zabavno mjesto za život. Gdje su ljudi srdačni.
Mirno mjesto u kojem si ljudi međusobno pomažu. Život sporije
teče. Tako je... spokojno.”
“Nešto mi govori da ti život nije bio pretjerano spokojan”,
odvratio je tihim, ozbiljnim glasom.
Bože, mora ušutjeti. Što je to na njemu što je tjera da
nastavlja blebetati premda zna da mora paziti na svaku riječ koja
joj izlazi iz usta? Rusty ju je otprilike stotinu puta podsjetila da
neprestano mora biti na oprezu, a nisu prošla ni dva dana prije
nego što je zabrljala.
U nadi da će povjerovati u njezinu priču, ležerno je
slegnula jednom ramenom. “Ah, znaš kako je to u velikom
gradu. Chicago je jednostavno lud. Kao da gledaš ubrzani film.
Svi nekamo žure, vječno u pokretu, nikako da jednostavno
zastanu i... oprosti na klišeju... pomirišu cvijeće.”
“Pa preseli se” rekao je kako da je to najjednostavnije
rješenje na svijetu. “Završila si fakultet i imaš diplomu. Možeš se
preseliti kamo god želiš. Zašto bi ostala negdje gdje si
nesretna?”
Doista, zašto?
94
“Ne namjeravam ostati” odvratila je potpuno iskreno.

“Samo još nisam smislila kamo se želim preseliti. Imam
magisterij iz poslovne administracije, ali, pa, u ruralnim
područjima ne postoji velika potražnja za magistrima poslovne
administracije kao u naseljenim područjima i gradovima.”
“Otvori vlastiti obrt. Tata je to učinio nakon što je napustio
vojsku. Dover nije metropola, ali otvorio je svoju željezariju i ne
samo da radi dulje od trideset godina već je i prilično uspješan.”
“To ste učinili i ti i tvoja braća, zar ne?” upitala je, željna
novih informacija o KGI-u. “Rusty mi je rekla da ste služili u
različitim granama vojske, a da ste nakon otpusta osnovali
KGI.”
Joe je nabrao čelo lagano usporavajući, ali nije odmah
progovorio. Umjesto toga, upro je prstom. “Gledaj. Eno bizonice
i njezina mladunčeta.”
Zoe se naglo zakrenula u sjedalu i uzbuđeno ciknula
ugledavši golemu zvijer otprilike devedeset metara dalje, u
društvu mladunca koji se trudio sisati.
“O, moj Bože! To je divno!”
Pritisnula je dlanove o staklo kao da će im se time na neki
način približiti te fascinirano zurila dok se mama bizonica
udaljavala od mladunčeta i vodila ga prema zaklonu stabala.
Usne su joj se izvile prema dolje te je ispustila nezadovoljan
zvuk kada su otkasali i nestali s vidika.
“Ne brini” utješio ju je. “Zapravo se rijetko viđaju u ovako
malenom broju. Obično se kreću u krdima, a ono na LBL
prilično je veliko. Vjerojatno ćemo ih ponovno vidjeti prije nego
što odemo.”
95
Razvedrila se okrenuvši se prema njemu. Odnosno, sve

dok nije nastavio voziti i stao je ozbiljno promatrati,
bezizražajna pogleda i mnogo hladnijeg izraza lica nego što ga je
dotad imao.
“Koliko ti je zapravo Rusty otkrila o KGI-u?”
Zoe je razjapila usta. Sranje. Vjerojatno je upravo uvalila
Rusty u nevolju. Znala je da joj Rusty nije smjela ispričati čime
se bave njezina braća, ali svejedno nije rekla mnogo toga!
Istodobno, nije izgledao presretno zbog spoznaje da je njegova
sestra s njom raspravljala o njemu i njegovoj braći.
“Nije rekla mnogo” obrambeno je odvratila Zoe. “Nemoj
se ljutiti na nju. Rekla mi je da ne smije previše govoriti, da to
nitko od vas ne čini. Rekla je samo to da su sva njezina braća
služila u vojsci te da su Sam, Garrett i Donovan osnovali KGI
nakon što su napustili vojsku, a da ste im se ti, Nathan i Ethan
poslije pridružili. Rekla je da štitite ljude i lovite negativce. To je
sve.”
Joe je hitro posegnuo za njezinom rukom i utješno je
stisnuo. “Dušo, u redu je. Ne ljutim se na Rusty. Više me brinulo
ono što ti nije rekla, nego ono što jest.”
Zbunjeno ga je pogledala. “Ne razumijem.”
Uzdahnuo je. “Za nekoga izvana, stvari kojima se
bavimo... pa, recimo samo da ne bi imala visoko mišljenje o
meni kad bi doznala neke stvari koje smo - koje sam učinio.”
Nabrala je čelo. Nije shvaćala što joj pokušava reći. “Ali
Rusty je rekla da pomažete ljudima.”
“I pomažemo. To nam je prioritet. Na svijetu postoji puno
groznih sranja, što vjerujem da znaš. Ali poduzimamo mjere
koje bi većina ljudi smatrala ekstremnima. Ubio sam ljude, Zoe.
96
Ali također sam im i pomogao. Štitimo nedužne i uklanjamo zlo.

Rušimo carstva kriminala. Istrebljujemo teroriste. Krijumčare
drogom. Krijumčare oružjem. Otimače. Mafijaše. Trgovce
ljudima i djecom. Uglavnom sve zle i pokvarene. Ruke su mi
umrljane tolikom krvlju - moje, moje braće i ruke članova KGI-a
umrljane su tolikom krvlju da uglavnom obitavamo u sivoj zoni.
Ne slijedimo uvijek pravila ili... zakon. Uklanjamo sve moguće
izvore zla. Svima su nam duše pomračene, savjesti narušene, ali
živimo s time i prihvaćamo to zato što je to, na kraju krajeva,
jedini način na koji možemo živjeti sa sobom. Kada bismo
okrenuli leđa brojnim žrtvama na koje nailazimo, to bi za nas
bio kraj.”
Duboko je udahnuo i maknuo pogled s nje.
“Golema je to odgovornost, osobito kada izigravamo suce
i porotnike i uzimamo pravdu u svoje ruke. Mnogi bi osudili
naše postupke ili našu misiju. Dovraga, ni ja se uvijek ne slažem
s onim što radimo, ali znamo da je to potrebno učiniti.”
Osjećala je kako joj krv napušta lice te je pritisnula dlanove
o sjedalo kako ne bi zamijetio da dršće. Žuč joj je navrla u grlo.
O, Bože. Što bi učinio - mislio - da zna koga i što ona predstavlja?
Odakle dolazi? Što je njezin otac te da je on - kao i ona - upravo
ono protiv čega se toliko hrabro bori i nastoji osloboditi svijet
takvog zla?
Prezirao bi je. S gađenjem bi gledao na nju. Poželjela je
zaplakati jer je bila prokleta od rođenja, bez ikakve šanse da
promijeni ono što jest - što je bila. Krv njezina oca tekla joj je
venama. Zla. Pokvarena. Očevi grijesi za koje nikada neće moći
dobiti odrješenje.
97
“Znao sam da ćeš se tako osjećati”, smrknuto je rekao Joe,

toliko čvrsto stišćući upravljač da su mu članci prstiju sasvim
pobijelili. “Gadim ti se, kao i ono čime se bavim. Gadi ti se moja
obitelj. Ne krivim te...”
“Ne!” prasnula je, presjekavši ga u pola rečenice. “Varaš
se! Divim se onomu čime se baviš, i što jesi. Samo sam...
šokirana. Kako itko može biti toliko nesebičan? Riskirati vlastiti
život zbog potpunih stranaca? Zbog žrtava i ljudi koji nemaju
nikoga drugog tko bi se borio za njih. Kako to možete činiti?
Imate obitelji. Djecu. Bože, zacijelo je strašno što vaši bližnji,
svakog puta kada odete na zadatak, ne znaju hoćete li se vratiti
bez jednoga od vas ili više njih. I ako se ne vratite, da je to stoga
što ste štitili nekoga koga i ne poznajete”.
Uputio joj je neobičan pogled, očiju odjednom obasjanih
toplinom. Nikada se nije osjećala lošije zbog svoje varke nego u
tom trenutku. Bila je utjelovljenje onoga protiv čega se borio
riskirajući vlastiti život. Ljudi poput nje. Njezina načina života.
Bivšeg načina života.
Strogo je podsjetila samu sebe da više nije ista kao otac.
Neće poći istim putem. I više neće živjeti pod njegovom
čizmom, slijedeći njegova pravila. Ali svejedno nije uspijevala
zatomiti činjenicu da se osjeća prljavom. Nečistom. Nedovoljno
dobrom za ovog ratnika koji predstavlja sve dobro na svijetu.
Potom je gotovo prasnula u histeričan smijeh. Baš trčiš pred
rudo, Zoe. Tip ne može biti nezainteresiraniji za tebe. Ljubazan je. Nije
važno jesi li dovoljno dobra ili nisi. Nedostižan je. Ne želi te, a čak i da
nije tako, ne bi te želio kad bi znao istinu.
98
Kako bi prekrila tišinu i izbjegla toplinu koja je isijavala iz

njegova lica, omatajući je utješnim zagrljajem, s naporom je
promijenila temu.
“Nego, čime se baviš kad ne spašavaš svijet?” vedro je
upitala.
Nasmijao se, ali toplina nije napustila njegove oči. Daleko
od toga. Činilo se kao da prži njezinu golu kožu, a njegov
osmijeh... Imao je naj razoružavajući osmijeh na svijetu. Čudno
ju je promatrao i nije znala što misliti o tome.
Iznova pokrenuvši vozilo slijedio je asfaltirani put kroz
park, ali nastavio ju je promatrati krajičkom oka.
“Pretpostavljam da bi se moglo reći da, kada ne spašavam
svijet, vodim lijepu damu u obilazak svog rodnog kraja.”
Zadovoljstvo joj je pojurilo žilama premda je u sebi tvrdila
da kroče na zabranjeno područje.
“Sigurna sam da imaš pune ruke posla” sarkastično je
odvratila. “Ne mogu zamisliti da ti ikad manjka ženskog
društva.”
Bože, zar ona to njega zaista iskušava? Ispituje ga koliko
žena redovito viđa? Je li iznenadno žarenje u njezinim prsima
ljubomora? Morala je začepiti usta kako bi prestala blebetati
sramotne stvari i definitivno je morala zauzdati svoje osjećaje,
hormone ili koji god da je vrag tjera da razmišlja i ponaša se
poput ljubomorne ljubavnice.
Oči su mu blistale, a natruha smijeha nazirala se u njima
dok su mu se krajevi usana dodatno podizali.
“Samo jednu” nehajno je odvratio. Potom joj je namignuo
pa se iznova usredotočio natrag na cestu.
99
Kog da vraga misli o tome? Rusty joj je jasno dala na

znanje da je Joe vrlo sretan samac te da se ne namjerava odreći
svoje slobode u skorije vrijeme - ako ikada. Bila je to česta šala u
obitelji, a Rusty joj je rekla da su ga Marlene i ostale žene
godinama - bezuspješno - pokušavale nagovoriti da se skrasi,
oženi i zasnuje obitelj.
Nema šanse da povjeruje kako je zadirkuje ili navlači, ili
želi avanturu s njom nakon koje će otići svojim putem. Okej,
možda je samo nevjerojatno naivna. Imala je užasan ukus za
muškarce, ali jednostavno nije mogla zamisliti da je Joe Kelly
imalo sličan Sebastianu.
A možda ju je upravo to najviše strašilo. Zato što nije
imala nikakvog iskustva s dobrim momcima, a Joe je djelovao
kao dobar dečko. Upravo onakav tip kakvog je željela i upravo
onakav kakvog nikada neće moći imati.
100
10. POGLAVLJE
“OVO je zabavno!” uskliknula je Zoe gacajući bosonoga
po plitkom potočiću koji je presijecao zemlju koja je nekoć
pripadala istoj onoj tvornici papira čiju je parcelu KGI otkupio
za izgradnju kompleksa.
Premda je sada predstavljala privatno vlasništvo, Joe je
poznavao vlasnika i mogao je dolaziti kad god želi, s obzirom na
to da je to bilo jedno od njegovih omiljenih mjesta kad bi se
poželio mira i tišine.
Osjetio je kako mu se lice razvlači u osmijeh dok ju je
promatrao kako zadiže traperice da se ne bi smočile te zaigrano
rasprskava vodu, udarajući stopalima tako da se podizala uvis.
Potom se nagnula i gurnula ruku u vodu, vadeći glatki kamen s
dna.
“Ovo je savršeno za bacanje kamenčića” izjavila je lica
rumena od uzbuđenja. “Kladim se da bi mogao vječno
poskakivati po jezeru.”
“Pa, zašto uskoro ne doznamo?”
Upitno je nakrivila glavu.
“Što kažeš da preskočimo Old Homestead pa te umjesto
toga odvezem svojoj kući. Nalazi se točno na jezeru pa možeš
bacati kamenčiće s mog mola. Voda je danas mirna. Nema ni
daška vjetra, a površina djeluje poput stakla. Savršeni uvjeti za
bacanje kamenčića.”
101
Odjednom je stala usredotočeno grickati donju usnu,

proučavajući vodu koja se prelijeva.
“U tom slučaju, bolje da ih još pronađem. Što ako zabrljam
prvi put? Trebat će mi više od jednog kamena kako bih vježbala
ako uprskam.”
“Nikad nisi bacala kamenčiće?” upitao je, blago se
smiješeći.
Požalio je zbog svog pitanja kada se njezin osmijeh
povukao, a tuga preplavila njezine prekrasne oči.
“Ne, ali oduvijek sam mislila kako to izgleda silno
zabavno,” promrsila je.
“E, onda nam treba prava zaliha.”
Dobacila mu je iznenađen pogled kada je izuo cipele i
zavrnuo nogavice traperica do sredine lista pa joj se pridružio u
vodi.
“Natjerat ćeš me da sve sam napravim?” zadirkivao ju je.
“Moramo požuriti kako bismo se vratili na jezero prije nego se
previše smrači kako bi mogla provjeriti svoje umijeće u bacanju
kamenčića.”
Ponovno se nasmiješila, a njegov je želudac poskočio
onako kako je to naizgled činio svakog puta kad bi joj se lice
ozarilo.
Sljedećih pola sata pozorno su odabirali nekoliko desetaka
savršeno glatkih kamenčića, a Joe ih je odnosio u kamionet.
Nakon posljednje ture, uzeo je majčinu košaru za piknik i odnio
je do obale potoka.
“Spremna za jelo?” uzviknuo je.
102
Okrenula se sa svog mjesta dalje niz potok, gorljiva lica.

“Umirem od gladi! Toliko sam se uživjela u aktivnosti da sam
posve zaboravila na hranu.”
Joe se uhvatio za srce i posrnuo unatrag hineći užas. “To
se ovdje smatra zločinom. Naročito jer nam je majka spremila
hranu. Otkrit ćeš da je hrana nešto slično vjeri u našoj obitelji.”
Nasmijala se, a on je upio taj bezbrižni zvuk.
“Već to počinjem uviđati. Isprva sam pomislila da je tvoja
mama pripremila previše hrane za jučerašnje okupljanje, ali
onda sam vidjela koliko svi jedu.”
“Jedino što nitko nikad ne čini jest odbijanje mamine
kuhinje. Prilično sam siguran da to spada među deset
zapovijedi.”
Ponovno se nasmijala pa je poželio nastaviti govoriti stvari
kako bi je nasmijavao. Ne samo da je prekrasno zvučao njezin
smijeh nego bi joj se i lice svakog puta ozarilo, a oči zaiskrile.
Blistala je i bio je to očaravajući prizor.
Hitro je razmotao deku i rasprostro je preko najmekšeg
dijela tla, a zatim joj dao znak da dođe sjesti dok je raspremao
košaru.
“Nadam se da voliš sendviče s piletinom i salatom” rekao
je odmatajući ih. “Mamina salata s piletinom legendarna je, a od
nje je bolja samo njezina pržena piletina, koju Donovan traži
skoro svaki put kada kuha.”
“Nikada ih nisam jela” priznala je.
Ponovno se pretvarao da je užasnut i stiskao srce. “Onda
te čeka prava poslastica. Ali mama kao mama, spremila je i
druge delicije, jer ne dao Bog da itko ikada ogladni pod njezinim
budnim okom. Imamo i sendviče s pečenom govedinom koja se
103
lagano pržila preko noći s umakom i to u domaćem pecivu. Moj

je savjet da pojedeš polovicu i jednog i drugog jer nisi okusila
život dok oba ne probaš. Ali ostavi mjesta za desert, zato što je
također pripremila pitu s pekanskim orasima, brownie s
trostrukim nadjevom i domaće kolačiće s maslacem od
kikirikija. Kvragu, zašto se uopće trudim govoriti da su kolačići
s maslacem od kikirikija domaći? Sve je domaće. Mama smatra
da je kupnja hrane u trgovini, spremne za instantnu
konzumaciju, među najtežim grijesima.”
“O, Bože” rekla je Zoe razrogačivši oči. “Nikada to sve
neću pojesti, Joe! A ne želim je uvrijediti.” Premda je promatrala
ponudu kao da želi pokušati pojesti koliko god može.
Nasmijao se posežući za njezinom rukom, nemoćan
pomoći samome sebi. Ako ju je i držao malčice predugo prije
povlačenja, pa, nije se žalio. Palcem je lijeno milovao njezine
zglobove te mu je sinulo da se ne može prisjetiti kad je zadnji
put ovoliko uživao u slobodnom danu i spontanom kretanju.
“Važno je da sve kušaš. A ja ću ostatke ponijeti kući.
Nikada neće doznati da nismo sve slistili, a ja ću i sutra jesti kao
kralj.”
“Ah; shvaćam” odvratila je hineći ozbiljnost. “Ti ćeš
zadržati ostatke. Je li to pošteno?”
“Pošteno?” promucao je. “Ti boraviš kod nje i kuha ti
svaki dan. A ja? Ja jedem njezinu hranu samo kad dođem ili je
namolim da se sažali nad svojim neoženjenim sinom koji ne bi
znao kuhati ni da mu život ovisi o tome.”
Zoe je zakolutala očima, ali Joe je potajno uživao u
činjenici da se opustila i oslobodila prijašnje suzdržanosti i
nelagode.
104
“Sto je to?” upitala je kada je izvukao veliku termos bocu.

“Ah, to? Samo nektar bogova i službeno južnjačko piće.
Zaslađeni ledeni čaj.“
Napućila je usne, na što je namjerno zgroženo pogledao u
nju. “Nemoj mi reći da nikada nisi pila slatki čaj. Moje srce može
podnijeti ograničeni broj šokova u jednom danu.”
Prasnula je u smijeh, a on je besramno zurio u iskre u
njezinim očima i privlačni oblik njezinih usana dok su se
razvlačile u osmijeh.
“Broji li se instant-čaj?”
Izvio je obrvu. “Instantni?”
Nasmijala se i podigla dlan. “Nemoj mi reći. Već znam
odgovor na to. Instant-čaj je grijeh. Jesam li u pravu?”
“Odmah si shvatila” našalio se.
“Očito moram naučiti mnogo toga o životu na jugu”
zadovoljno je rekla.
Poprimio je žalostan izgled. “Napravit ćemo mi
južnjakinju od tebe, Zoe Kildare. Prije nego što se snađeš, lovit
ćeš i pecati, i izvući ćemo te iz tih traperica u odrezane hlačice i
japanke, što je ovdašnji uobičajeni modni izričaj.”
Zapitao se je li svjesna koliko je čeznutljivo izgledala u
tom trenutku premda ju je samo zadirkivao. Ali, dovraga, već je
izrazila želju za pecanjem. Možda...
Smjesta je prekinuo taj tijek misli. Ne, bogme je neće voditi
na pecanje. Ovo je jedinstvena prilika. Ponašao se prijateljski.
Pokazao joj je da nisu svi muškarci šupci s ciljem da iskoriste
žene ili ih poševe.
Ali... mogli bi biti prijatelji, zar ne? To nije protuzakonito
ni na koji način. A Zoe svakako trebaju prijatelji, s obzirom na to
105
da se čini kako joj je Rusty jedina prijateljica i saveznica. Da.

Definitivno joj može ponuditi prijateljstvo. Bilo mu je pojurilo na
tu pomisao te je zatekao samog sebe kako se smiješi. Bilo je to
savršeno rješenje.
“Zbog čega se toliko smješkaš?” znatiželjno je upitala.
Ulovila ga je. Panično je potražio odgovor, a zatim odlučio
da ga nije briga. Istina se uvijek najviše isplati.
“Zbog čega se ne bih smješkao?” upitao je, uputivši joj još
topliji osmijeh. “Provodim dan sa zabavnom, prekrasnom
ženom sa sjajnim smislom za humor i sklonošću prema istim
stvarima kao i ja. Što mi se tu može ne sviđati?”
Izgledala je potreseno njegovim odgovorom, ali pravio se
da to ne primjećuje. Umjesto toga, promijenio je temu. Ali ne
prije nego što je zamijetio kako je unatoč svojoj prvotnoj
zbunjenosti djelovala... zadovoljno njegovim odgovorom.
“Jesi li se najela? Još nas čeka bacanje kamenčića, a zatim
te moram vratiti kući prije nego što mama pošalje nekoga u
potragu za nama. Izuzetno je zaštitnički nastrojena prema onima
koje uzme pod svoje okrilje, a tu je i činjenica da propuštanje
večere drži za smrtni grijeh.”
Nije mu promaknulo njezino zadovoljno rumenilo pri
pomisli na ljude kojima je stalo do nje, i to ga je raspizdilo.
Zar nikoga nikad nije bolio klinac za nju? Bilo je očito da
nije jer je upijala svaki tračak pažnje koju je primala, uživajući u
njoj kao da je riječ o najdragocjenijem daru koji je ikad dobila.
Kvragu, vjerojatno i jest. Ima li uopće jebenog pojma koliko je
prekrasna?
Zastenjala je. “I više nego najela. Možda neću moći bacati
kamenčiće. Trenutačno nisam sigurna ni da mogu hodati.”
106
Toplina mu je još jednom prožela žile. Kvragu, tako mu je

godilo njezino društvo. “Srećom po tebe pa ne moraš brinuti o
tome. Nosit ću te kamo god treba.”
Lice joj oblilo predivno rumenilo te je posramljeno
pognula glavu na dražestan način. Kako će ovaj odnos zadržati
samo na platonskom prijateljstvu? Ali opet, nema drugog
izbora. Ni jedno od njih ne želi - i nije spremno - na romantičnu
vezu.
Ustao je i zastenjao. “Povlačim to. Možda ćeš ti morati
nositi mene.”
Zahihotala je, a oči su joj zablistale poput dragulja.
“Možda bismo se jednostavno trebali pokušati međusobno
držati na povratku do kamioneta. Zdrobio bi me kada bih te
pokušala nositi.”
“Pametna odluka” odvratio je, zauzvrat se cereći.
Ispružio je ruku, a nakon časka oklijevanja, Zoe mu je
prišla i savršeno mu se ugnijezdila pod rame. Napadno je
posrnuo dok su teturali prema kamionetu smijući se poput
dvaju luđaka. Dok je otvarao suvozačka vrata za nju i podizao je
na sjedalo, sinulo mu je da se zapravo zabavlja jednostavno...
bivajući. Opuštajući se i zaboravljajući na ostatak svijeta i šupke
koji obitavaju u njemu.
Snuždeno je odmahnuo glavom krećući se prema
vozačkom sjedalu. Bilo je dobro što je postavio pravila i utvrdio
da će on i Zoe biti samo prijatelji. Inače bi bio sjeban.
“Jesi li spremna okušati sreću u bacanju kamenčića?”
upitao ju je paleći kamionet.
Gorljivo je kimnula glavom.
107
Nije si mogao pomoći. Morao ju je dotaknuti. Posegnuo je

za njom i nježno joj pomrsio kosu. Jednako kao što bi učinio
sestri ili nekoj od šurjakinja.
“Pokušaj izbjeći da me spektakularno pobijediš. Možda
ćeš previše povrijediti moj muški ego ako ispadnem amater.”
Zakolutala je očima. “Da, baš. Zaboravljaš da sam
početnica u tome?”
“Znaš što kažu za početničku sreću” usprotivio se.
Čak i dok je to izgovarao, zavjetovao se da će se, ma koliko
loša bila, pobrinuti da bude lošiji od nje. Nema šanse da joj
oduzme taj trenutak. I, ako će iskreno, silno je želio vidjeti
njezino uzbuđenje kada mu doista ispraši tur u bacanju
kamenčića. Nešto u čemu ga nikada ni jedan njegov brat nije
uspio poraziti.
“SPREMNA?” Joe je upitao Zoe dok su stajali na molu s

pogledom na jezero Kentucky.
Čvrsto je primila glatki, plosnati kamenčić u ruku i
protrljala ga palcem kao da se moli da se svjetski ne osramoti.
“Aha” odvratila je s više samopouzdanja nego što je
osjećala.
Ali opet, koga briga ako bude grozna? Bila je grozna u
svemu ostalom, a ovog će se puta barem zabaviti. Jedva je
uspijevala zatomiti uzbuđenje dok je razmišljala o najboljoj
tehnici. Nakrivila je glavu, promišljajući koji bi joj kut pružio
najbolju šansu za uspjeh i napinjući zapešće kako bi se
pripremila za prvi pokušaj.
108
Kao da joj može čitati misli, Joe je rekao: “Sve je u zglobu.

Postrance okreni ruku i ispali a ne baci, pod kutom pod kojim će
plosnatom stranom udariti o površinu.”
Stao je iza nje i kliznuo rukom niz njezinu kako bi primio
njezin dlan, okrećući ga pa pomičući njezino zapešće prema
naprijed.
“Tako” rekao je. “Ne preslabo, ali ni prejako”
Zadrhtala je, a iznenadna svijest o njegovu dodiru zatekla
ju je nespremnu, premda ne i uplašila. S njim se osjećala...
sigurno. Što je samo dokazivalo kakva je glupača s obzirom na
to da je istu stvar mislila i sa Sebastianom.
Zatvorila je vrata pred nosom starih uspomena prije negoli
je svladaju i unište spektakularno sjajan dan. Joe nije Sebastian, a
ovo nije situacija u kojoj ispada totalna glupača. Sebastian
nikada ne bi riskirao vlastiti život zbog potpunog stranca. Ne bi
se posvetio pružanju pomoći onima kojima je potrebna. Bio je
sebičan, narcisoidni govnar i mogla je kriviti isključivo sebe što
to nije prepoznala mnogo prije. Sasvim sigurno prije nego što
mu je dala svoje djevičanstvo.
Lecnuvši se, ponovno je prekinula tijek svojih misli i
zauzvrat se usredotočila na sadašnji trenutak. Više nije ista
osoba. Stella Huntington više ne postoji. Možda nikada i nije.
Od rođenja su je oblikovali u skladu s tuđim očekivanjima,
nikada joj dopuštajući da bude ono što želi. Zoe Kildare bila je
ono što god Zoe želi biti, a trenutačno je, više od ičega na svijetu,
željela biti žena koja živi životom kakav je danas iskusila.
Shvativši da Joe čeka njezin pokušaj, oprezno je naciljala,
postavila gležanj u točan položaj i zavitlala kamenčić. Zadržala
je dah kada je udario o površinu vode, a na njezino iznenađenje,
109
nije potonuo niti snažno bućnuo. Poskočio je! I nastavio

poskakivati!
Jednom, dvaput, triput. O, moj Bože! Četiri, pet, šest,
sedam!”
Pritisnula je dlanove o usta pa počela skakati gore-dolje
poput uzbuđene dvogodišnjakinje.
“Uspjela sam! Uspjela sam!”
Potom mu se bacila u naručje, zamalo ih oboje srušivši na
mol. Umirio ih je, a ona ga je stisnula najjače što je mogla.
“Hvala ti” šapnula je. “Ovo mi je bio najbolji dan u
životu.”
Kada se odmaknula, uglovi njegovih očiju stisnuli su se, a
toplina ispunila taj pogled za koji se mogla zakleti da ga je
osjetila sve do nožnih prstiju. Imao je tako prekrasne smeđe oči.
Oči koje su mogle biti tamne i zlokobne, ali isto tako nježne i
razdragane. Izvana je djelovao kao vrlo jednostavan muškarac,
lišen svakog iznenađenja, ali bio je sve samo ne takav.
“Sad je red na tebi” odvratila je bez daha, pružajući mu
jedan od najboljih kamenčića iz svoje zalihe.
“Ne znam. Bila si prilično impresivna. Ne želim se
osramotiti” zadirkivao ju je.
Zakolutala je očima. “Daj, molim te. Vjerojatno ćeš ga
baciti tako da će preskočiti cijelo vražje jezero.”
Napadno se pripremio i zauzeo stav jednak položaju
kojem ju je poučio. Zoe je zadržala dah i tiho brojila ispod glasa
dok je kamenčić slijedio putanju sličnu njezinoj.
Potom je podigla obje pesnice u zrak i budalasto se
zavrtjela. “Eto ti ga na, gospodine bacam-kamenčiće-cijeli-život.
Pobijedila sam te za jedan skok!”
110
Nije znala reći što joj je više grijalo kožu, sunce ili njegov
pogled. Potom se široko osmjehnuo bljesnuvši zubima, pa više
nije dolazilo u pitanje što je grije. Komu je potrebno sunce kad je
taj muškarac treba samo pogledati i nasmiješiti se?
Podigao je ruku kako bi mu dala pet, a zatim i drugu ruku
skupljenu u pesnicu kako bi se kucnuli šakama. Užitak je oblio
njezino lice, upijajući joj se u sami krvotok. Jedno dragocjeno,
ukradeno poslijepodne uspjela se otuđiti od stvarnosti svojih
okolnosti i za promjenu iskusila radost sudjelovanja u nečemu
većem nego što je ikada zamišljala.
Da, Rusty ju je zabavljala svojim pričama o sebi, svojoj
braći i njihovim životima u tom malom gradu u Tennesseeju na
obali jezera Kentucky, ali ako će sasvim iskreno, Zoe to
jednostavno nikad nije shvatila. Tko uistinu živi takvim
životom? Djelovao joj je toliko strano da je pretpostavljala kako
Rusty uljepšava svoje priče. Na kraju krajeva, imala je dar za
pričanje priča. A Zoe joj je bila prisilna publika jer se, premda su
dijelile slično djetinjstvo lišeno pretjerane ljubavi ili brižnosti, za
razliku od Rusty to nastavilo i u Zoeinu odraslom životu, pa
nikada nije spoznala da nešto toliko rijetko zaista postoji.
Dio nje želio je da je Rusty pretjerala s opisom povezanosti
u obitelji Kelly zato što je bolno isticala sterilnost i krutost
okruženja kojem je bila izložena, zbog majke koja ju je
jednostavno napustila i ne osvrnuvši se te oca kojeg je više
zanimalo programiranje robota od odgoja djeteta.
Uzdahnula je, iznova se okrećući prema jezeru i tjerajući
svoj gladni pogled s Joea i svega što je vidjela u njegovim očima,
a što joj je manjkalo. Čeznutljivo je uzdahnula pa se obgrlila
111
rukama, jednostavno uživajući u raskoši mladog ljeta u

Tennesseeju na jezeru.
Silno se umirila kada je snažna ruka nježno ovila stražnju
stranu njezina vrata, lagano je stišćući.
“Je li bilo zabavno prašiti moj tur?” vedro je upitao Joe.
Odveć se plašila pogledati ga, svjesna koliko ranjivo
izgleda u tom trenutku. Krajevi njezinih usana podigli su se u
nagovještaj osmijeha dok je nastojala podići veo melankolije koji
se polagano ovijao oko nje poput nadolazeće magle. Postavljat
će joj pitanja. Pitanja koja će zahtijevati odgovore koje ni sama
nije znala, niti željela znati.
Potom mu je uputila potišten smiješak, a riječi su provalile
iz njezinih prsa premda nije željela govoriti.
“Ispadam li jadna što je jedan od najboljih trenutaka u
mom životu bacanje savršeno glatkog kamenčića koji sam
pronašla gacajući u potočiću zadignutih traperica s mola s kojeg
puca jedan od najljepših pogleda koje sam ikad vidjela u životu?
I sve to nakon najljepšeg dana koji sam ikada doživjela?”
Njegova se ruka umirila, a potom je poput pera laganim
dodirom palca prešao osjetljivom kožom podno njezina uha.
Zatvorila je oči kada se nagnuo prema njoj i utisnuo poljubac u
njezinu sljepoočnicu.
“Ispadam li ja još jadniji zato što je jedan od najboljih
trenutaka u mom životu podučavanje prekrasne bosonoge žene
zadignutih traperica kako da baci taj kamenčić tako da odskoči
sedam puta po jezeru, cijelo vrijeme uživajući u jednom od
najljepših prizora koji sam ikada doživio?”
Njezine su se oči raširile te se okrenula, šokirano zureći u
njega. Odjednom je bio vrlo ozbiljan premda je cijeli dan bio
112
bezbrižan i šaljiv. Iskrenost je isijavala iz njegova izraza, a

njegove oči ni na trenutak nisu napustile bočnu stranu njezina
lica, jasno ukazujući na što je mislio dok je govorio o prizoru.
Topli otisci njegovih prstiju zadržali su se na njezinu vratu
još dugo nakon što je maknuo ruku.
“Trebao bih te vratiti kući” tiho je rekao dok se sunce
spuštalo na obzoru. “Mama će uskoro spremiti večeru i neće biti
sretna ako te ne vratim na vrijeme.”
Posegnuo je prema njezinoj ruci, jednako kao i na početku
dana, te su se u tišini vratili u kamionet. Njegov opušteni šarm i
spremni smijeh, tako obilan cijelog poslijepodneva, sada je
zamijenilo nijemo, gotovo mračno raspoloženje, premda se
očigledno trudio nasmiješiti kad god bi pogledala u njega.
Kada je nakon nekoliko minuta zaustavio kamionet pred
kućom svoje majke, u njezino se srce naizgled usadila stalna
čežnja. Toliko sretni. Ti su ljudi toliko sretni što vode živote koje
vode. Što imaju toliko ljudi koji ih vole i mare za njih. Što očito
ne uzimaju male stvari zdravo za gotovo.
Ovdašnji život kao da je sporije tekao, a ta je izjava u
usporedbi s Rustynim - a sada i Joeovim - objašnjenjem onoga
čime se on i njegova braća bave djelovala smiješno. Nesumnjivo
bi tvrdili da se izbjegavanje metaka i bombi, zaštita ugroženih
ljudi i izvršavanje pravde nad ljudima spremnim izopačiti
upravo onaj način života koji Kellyjevi toliko cijene teško može
nazvati sporim ritmom, ali to mjesto, ti ljudi, naizgled prkose
tome i šalju poruku vanjskom svijetu.
Odgovarali su na svoj poziv ne dopuštajući vječnoj,
munjevito rastućoj korupciji vanjskog svijeta i ljudskoj
pomirenosti s gotovo nestalim temeljnim uvjerenjima do kojih
113
su nekoć mnogi držali da naruše način života koji smatraju

toliko svetim.
Ljudi poput Kellyjevih jednostavno ne postoje izvan
filmova i popularnih knjiga. Ljudi i mjesta poput onih s kojima
se Zoe susrela u svom kratkom vremenu s Rusty smatrali su se
zaostalima, neaktualnima i nevažnima. I sama bi se vjerojatno
nasmijala u nevjerici da je čula opis onoga čemu je sada
svjedočila iz prve ruke, odbacujući ga kao običnu nostalgiju za
nečim što su stvorili ljudi koji su živjeli desetke godina prije
eksplozije moderne tehnologije.
Drugim riječima, mjesta i ljudi poput ovih bili su tek
mitovi.
Sada kad je to iskusila, osjetila, okusila, pojmila, Zoe se
očajnički željela držati toga. Kad se stvarni svijet nametne - a
dovraga, taj će trenutak svakako doći - znala je da, ako preživi taj
neizbježni sraz, za nju ništa više nikada neće biti isto. Ništa u
njezinu dosadašnjem životu nije bilo stvarno.
Zamalo se nasmijala na glas kada ih je Joe zaustavio na
vrhu stubišta pred trijemom. Eto, ona pomalo mudro promišlja
o tome kako ljudi poput Kellyjevih ne postoje izvan mašte,
premda njezin život nije predstavljao ništa doli inscenirane,
izmišljene stvarnosti, a ona za posljedicu još uvijek nije imala
blage veze tko je, niti koja je njezina svrha.
“Hvala ti za danas”, pristojno je rekla dok se okretao
prema njoj.
Držala se na distanci, svjesna da nikada više neće iskusiti
dan sličan ovome i zbog toga ga je potisnula, odlučna zaštititi ga
i brižno čuvati u sebi. U međuvremenu nije namjeravala dati na
znanje da samo želi skliznuti pod pokrivač i, nakon što ga
114
navuče preko glave, plakati za svime što njezin život nikada nije
i neće biti.
115
11. POGLAVLJE
JOE je bio kod kuće tek nekoliko minuta prije nego što je
začuo kucanje na vratima. Zastenjao je i provukao prste kroz
kosu. Bio je u silnom iskušenju da se pretvara kako je pod tušem
ili da spava pa nije čuo kako ga netko doziva. Ali ako je riječ o
kome među njegovom znatiželjnom braćom, neće odustati. Bolje
da to što brže riješi prije negoli se stvari otmu kontroli.
Prišao je vratima žaleći što se nije stigao barem istuširati.
Izgledao je smiješno s još uvijek zadignutim nogavicama i bosim
stopalima u čizmama. Rubovi traperica i dalje su mu bili vlažni
od gacanja po vodi i skupljanja kamenčića sa Zoe, a znao je da
onomu tko god da se nalazi sa suprotne strane vrata neće
promaknuti ni jedan jedini detalj njegova izgleda.
Otvorivši vrata iznenadio se kad je pred njima ugledao
Sheu te svog brata blizanca, Nathana, za njezinim leđima.
Shea mu se nasmiješila pa si nije mogao pomoći a da joj ne
uzvrati osmijehom. Obožavao je svoju šurjakinju.
“Bok, Joe. Nadam se da ti ne smeta što smo svratili.”
Joe ju je privukao u zagrljaj, a zatim je podigao i okrenuo
unoseći je u kuću i spuštajući na ulaz. Poljubio ju je u obraz pa
joj razbarušio kosu, odmičući se.
“Naravno da ne, dušo. Uvijek mi je drago vidjeti svoju
omiljenu šurjakinju i njenog muža gnjavatora.”
Nathan je frknuo, a čim se Joe okrenuo kako bi pozdravio
svog brata blizanca, ovaj ga je zveknuo šakom u rame.
116
“Prestani očijukati. Ili nađi neku drugu ženu kojoj ćeš se

nabacivati. Ona je zauzeta.”
Joe je zakolutao očima. “Kao da to cijeli svijet ne zna. U
slučaju da ti je promaknulo, ta je jadna, obmanuta žena slijepa
za sve osim tebe, premda zbog toga sumnjam u njezin ukus u
muškarce. Očito bih ja bio bolji izbor.”
Shea se nasmijala i provukla jednu vitku ruku oko Joeova
struka, nježno ga stišćući. Nathan se namrštio i nježno maknuo
ženinu ruku s Joea te je ovio objema rukama, držeći je tako da ne
može pobjeći.
“Dajte, uđite”, rekao je Joe uzmičući prema dnevnom
boravku. “Čime vas mogu poslužiti?”
“Shea te željela posjetiti”, rekao je Nathan.
Sreo je Joeov pogled povrh Sheine glave i nijemo mu
poručio da obrati pozornost. Joe je ponovno zakolutao očima.
Kao da bi se prema Shei odnosio bilo kako osim pažljivo.
Zauvijek će ga vezati posebna spona sa ženom svog brata
blizanca i bio je zahvalan na njoj, ma koliko neobjašnjiva bila.
Shea je imala izniman dar. Sposobnosti koje su joj
omogućile da se telepatski poveže s Nathanom dok je bio
zarobljen u afganistanskim planinama i trpio nezamislivu
muku. Ne samo da je uspjela postići da ostane pri zdravoj
pameti odbivši mu dopustiti da se preda već je također preuzela
njegov bol i patnju na sebe. Preuzela ih je od njega i za
posljedicu pretrpjela umjesto njega, zbog čega je Nathan još
uvijek bio na rubu ludila kad god bi se toga prisjetio.
Bila je jedna od najsnažnijih žena koje je Joe upoznao u
svojem životu, a to je govorilo mnogo s obzirom na snagu žena
sve njegove braće. I žena njegovih timskih kolega. Muškarci u
117
KGI-u bili su blagoslovljeni preko svake mjere jer su pronašli

žene jednako žilave kao što su i oni sami, obdarene čeličnom
voljom i neumoljivim porivom da ikad se predaju ili odustanu.
Nije sumnjao da su te žene spasile njegovu braću i timske kolege
u jednakoj mjeri kao što su tvrdile da su njihovi muževi spasili
njih.
Da nije bilo Shee, ostali bi bez Nathana. Kao i bez
Swannyja, koji je dijelio zarobljeništvo s njime i prošao isto što i
on. Joe joj se nikada neće moći odužiti što mu je vratila brata
kući, kamo i pripada. Svakog je dana zahvaljivao Bogu na njoj i
molio se da ženu s kojom će se jednoga dana skrasiti i oženiti
odlikuje barem djelić njezina duha, žilavosti i velikodušnosti.
“Znao sam da me se ne možeš kloniti” zadirkivao ju je Joe.
“Je li moj naporni brat previše čangrizav u posljednje vrijeme?
Želiš da ga malo dovedem u red?”
Shea je zakolutala očima i nasmijala se. Potom je spustila
pogled i nervozno ispreplela prste ispred sebe. Smjesta je
zamijetio njezinu nelagodu i zabrinuto pogledao Nathana,
nijemo ga pitajući koji se kurac događa.
Nathan je čvrsto stisnuo usne i odmahnuo glavom
pokazujući na Sheu, a potom jednostavno slegnuo ramenima
poručujući bratu da mu, što god da muči njegovu ženu, još
uvijek nije rekla. Činjenica da je tražila da dođu ovamo i
razgovaraju s njime jebeno je zabrinjavala Joea, zato što su
Nathan i Shea bili iznimno bliski. Dva dijela iste cjeline. Prave
srodne duše. A Joe nikada nije povjerovao u taj koncept prije
nje, premda je svjedočio Ethanovu, Samovu i Garrettovu
opakom zaljubljivanju u vlastite žene.
118
Joe je prišao Shei primajući njezin dlan i opuštajući joj

prste pa ih potom ovio svojima. Poveo ju je prema kauču i
posjeo pokraj sebe. Nathan se smjestio s njezine suprotne strane
i položio joj dlan na rame.
“Što nije u redu, dušo?”
“Znam da si danas vodio Zoe u obilazak” nesigurno je
odvratila.
Joe je nabrao čelo i ponovno bratu dobacio upitan pogled.
Zašto bi njegov izlazak sa Zoe toliko zabrinuo Sheu?
“Ne tiče me se što je između vas dvoje” požurila je dodati
prije negoli joj je Joe uspio postaviti pitanje. “Nisam zato došla i
ne želim da misliš da se uplićem ili zabadam nos. Ne bih ti to
učinila. Možda te zadirkujem zbog tvog neminovnog pada, ali
znam koliko držiš do svoje privatnosti i koliko ti smeta kada te
svi počnu proganjati da pronađeš onu pravu. I zato ti nikada
neću ništa reći osim što ću te usputno zadirkivati.”
Svakim je trenutkom postajao sve zbunjeniji, a Nathan nije
djelovao ništa prosvjećenije u odnosu na njega.
“Dušo, znam da se ne bi petljala i znam da me samo
zadirkuješ kad mi zvocaš o tome da pronađem ženu i skrasim
se” odvratio je Joe svojim najnježnijim glasom. “Osim toga, znaš
da se među svima osjećam najpovezanije s tobom i Nathanom.
Kako i ne bih? I zato mi nikada neće smetati tvoje ili Nathanovo
miješanje, niti će mi smetati da znaš za bilo koju vezu u kojoj bih
jednog dana mogao biti. Nego, što se događa, dušo? Zabrinjavaš
me, a ako ovako nastaviš, Nathan će nam se raspasti. Već se čini
kao da će mi razmjestiti dnevni boravak jer je nasmrt zabrinut
zbog toga što te trenutačno muči. Kao i ja,” tiho je dometnuo.
119
“Jesi li joj rekao bilo što o meni?” odvratila je bez

okolišanja. “O mojim sposobnostima?”
“Naravno da nisam. Znaš da nikada nikome izvana ne bih
rekao za tebe ili Grace. Nitko u obitelji ne bi to učinio. Nadam se
da ne brineš zbog toga.”
Odmahnula je glavom. “Ne shvaćaš. Moram znati je li već
doznala za mene jer joj, ako nije, ne želim ništa reći zato što...”
Utihnula je i spustila pogled, a njezino se nježno lice
nezadovoljno smrknulo.
“Zato što - što, dušo?” upitao je Nathan, približavajući joj
se kako bi je mogao pogledati u oči. Samo što nije skliznuo s
kauča zahvaljujući vrpoljenju, a Joe je znao da je strpljenje
njegova brata pri kraju. Kada je riječ o bilo čemu što uzrujava
Sheu, Nathan je u stanju srušiti cijelu vražju kuću kako bi dobio
odgovore i mogao riješiti problem.
Uzdahnuvši, dodatno se smrknula, a oči su joj postale još
nesretnije. “Povezala sam se s njom na okupljanju” šapnula je.
“Odnosno, barem mislim da je to bila ona. Morala je biti, zar ne?
Hoću reći, nikada se nisam uspjela povezati ni s kime u obitelji
osim s vama dvojicom, a ona je jedina u čijoj blizini dosad nisam
bila.”
Joe i Nathan razmijenili su oštar pogled, a Joe je naglo
uvukao zrak.
“Što si vidjela, dušo?” upitao je nastojeći zatomiti
iznenadni nalet nervoze u svojem glasu.
Puls mu je smjesta ubrzao, a znoj orosio čelo. Shvatio je da
se... boji. Boji se onoga što bi mu Shea mogla reći, ali istodobno,
ako je vidjela Zoeine misli, tada će mu moći reći ono što je želio
120
znati. A najvažnije od svega, moći će mu reći kog se vraga Zoe

boji.
“Ništa nisam vidjela” odvratila je; a ramena su joj klonula.
Nathan ju je privukao u naručje pogleda ispunjena brigom
za svoju ženu. “Koliko je bilo loše? I zašto mi nisi rekla kad se to
dogodilo? Dovraga, Shea. Trebala si mi reći čim se dogodilo
kako bih te mogao odvesti odande.”
Shvaćao je što Nathan želi reći. Shei nikada nije bilo lako
povezati se s drugom osobom. Bilo je to iznimno iscrpljujuće
iskustvo koje joj je oduzimalo snagu i činilo je iznimno ranjivom.
A da i ne spominje bol koju bi joj nanijelo kada bi na bilo koji
način pokušala pomoći drugoj osobi.
“Ali osjetila sam...” Utihnula je, a pogled joj je bio izmučen
kada je iznova pogledala u Joea. “Osjetila sam njezin strah, Joe.
Bio je sve prožimajući i toliko me gušio da sam pomislila kako
ću se onesvijestiti.”
Nathan je čvršće zagrlio svoju ženu, a lice mu je
odražavalo mješavinu straha, ljutnje i zabrinutosti.
“Nisam željela narušiti ili oskvrnuti njezinu privatnost”
hitro je dometnula. “Nadam se da to znaš, Joe. Nikada to ne bih
učinila članovima obitelji ili gostima.”
Joe je posegnuo kako bi dodirnuo njezin obraz. “Pssst,
dušo. Znam to. Svi to znamo. Sama si rekla. Ne možeš utjecati
na to s kime ćeš se povezati. Nasumično je i ne možeš to
kontrolirati. Ali zašto te toliko zabrinjavalo jesam li Zoe
spomenuo tvoje sposobnosti ako nisi ušla u njezin um?”
Shea je primila Joeov dlan i toliko ga čvrsto stisnula da su
mu se njezini maleni nokti bolno zarili u kožu. Sumnjao je kako
je uopće svjesna siline osjećaja koji su isijavali iz nje. I on i
121
Nathan osjetili su njezinu tjeskobu. Bio je to prvi put u dugo

vremena da se mentalni prolaz između njega i Shee otvorio.
Sumnjao je kako je uopće svjesna toga, i smetalo mu je što ju je
njezino iskustvo sa Zoe toliko uzrujalo da nije shvaćala da jasno
i glasno očituje svoje osjećaje pred braćom. Spona s Nathanom
bila je razumljiva. Prolaz između njih je uvijek bio otvoren, a
Nathan je za posljedicu uvijek znao kada Shea trpi bilo kakvu
bol ili nervozu, je li uplašena ili u nevolji. Ali ne i Joe.
Osim...
“Čekaj malo”, rekao je Joe, hitro pogledavajući u brata
kako bi provjerio je li ovaj već shvatio ono što je njemu sinulo.
Sudeći po Nathanovu krutom izrazu lica, jest. Ili je bio na
dobrom putu do tamo.
Shea je upitno pogledala Joea.
“Zašto Nathan nije znao kad se to dogodilo?” upitao je.
“To je vraški dobro pitanje”, zarežao je Nathan.
Boja je ispunila Sheine obraze te je spustila pogled kako ne
bi gledala ni u jednog brata.
“Shea?” upitao ju je Nathan. “Dušo, zašto si to sakrila od
mene? Ne sviđa mi se pomisao da iskusiš takvo što kad to
najmanje očekuješ, a naročito s obzirom na to da si upravo rekla
da si imala osjećaj kao da se gušiš i mislila si da ćeš se
onesvijestiti. Zašto si se zatvorila preda mnom na takav način?”
Natruha povrijeđenosti nazirala se u glasu njegova brata, a
Joea je zauzvrat stegnulo u prsima. Nitko osim Joea i Shee nije
bio svjestan borbe koju je Nathan i dalje vodio sa svojim
demonima. Činjenica je da ga još uvijek muče besane noći i
proganjaju košmari. Jedna od njegovih najgorih noćnih mora jest
ta da gubi Sheu. Zato joj je neprestano morao biti blizu, čak i
122
kada su tjelesno razdvojeni. Telepatska veza koju su dijelili

značila je da mu neprestano obitava u umu, jednako kao i on u
njezinu. To je Nathana održavalo prizemnim i sigurnim, kao da
u svakom trenutku mora znati da je žena koju voli više od
života na sigurnom, naročito dok je na zadatku ili odvojen od
nje na neodređeno vrijeme.
Činjenica da se zatvorila pred njime Nathanu je djelovala
poput odbijanja, a Joe se zabrinuo kako će to utjecati na borbu
koja je i dalje plamtjela u njemu. I kako će to utjecati na odnos
njegova brata i šurjakinje. Neka im Bog svima pomogne ako
Nathan ikad izgubi Sheu. Ne bi to preživio. Ono što ni skupina
jebenih terorističkih skotova nije uspjela učiniti njegovu bratu -
slomiti ga, spriječiti ga da se vrati kući, okončati njegov život...
ostvarit će se ako ikada bude bio prisiljen na život bez Shee.
Joe se zatekao kako čvršće steže Sheinu ruku, premda je
dotad ona njega stiskala poput škripca. Kada se lecnula, hitro ju
je pustio i tiho opsovao.
“Oprosti, Shea. Nisam te želio ozlijediti. Odašilješ signale,
dušo, i to prilično intenzivno.”
Namrštila se, a zatim je iznenada više nije osjetio. Uvijek je
bio neugodan osjećaj kada bi odjednom prekinula komunikaciju,
čak i kada je nije bila svjesna. Joe je vrlo dobro shvaćao
Nathanovu ovisnost o Sheinoj neprestanoj prisutnosti u svojem
umu i razumio je zašto ga je zabrinulo što je zatvorila taj intimni
prolaz u trenutku kada je osjetila Zoeine emocije. Usrdno se
nadao da Shei nije dao pogrešan dojam svojim nježnim
isticanjem njezina odašiljanja signala kroz njegov umni prolaz, a
ne samo Nathanov. Zapravo se samo želio povući prije nego što
je vidjela i osjetila snagu njegovih misli.
123
"Nipošto te nisam željela povrijediti” tiho je rekla Shea

okrećući se Nathanu i ovijajući ruke oko njegova vrata.
Nathan ju je privio uza se zarivši lice u njezinu kosu.
“Znam, malena. Samo me izluđuje pomisao da patiš ili da te
boli, a da ja ne znam ili to ne dijelim s tobom.”
“Nisam željela napraviti scenu” rekla je, glasa i dalje
prigušena. “Ali prije svega nisam željela da Zoe dozna ili da joj
bilo tko mora objašnjavati. Još uvijek ne želim da zna. Tako je
prestrašena, Joe, i ako dozna da mogu ući u njezin um, mogla bi
se dodatno prestrašiti i mislim da će pobjeći.”
“Jesi li osjetila bilo što osim njezina straha?” oprezno je
upitao Joe.
Odmaknula se od Nathana i odmahnula glavom, iznova
se usredotočujući na Joea. “Nisam osjetila takav strah od onda
kada su me oteli... odavde” rekla je, a glas joj se naprezao dok se
prisjećala svoje otmice. “Kada su me priključili na one užasne
elektrode i onemogućili mi razgovor s Nathanom ili tobom.
Nemam pojma što je toliko prestravljuje, ali strah je paralizira.
Toliko ga je snažno odašiljala da nisam mogla ništa učiniti sve
dok naposljetku nisam smogla snage da prekinem vezu. Bilo je...
zastrašujuće.”
Nathan je opsovao, a Joe mu je pridružio vlastitu rijeku
psovki. Zbog toga što je njegova šurjakinja patila na temelju
nečega što nije tražila ili mogla kontrolirati, ali i zbog toga što je
njegova procjena Zoe bila sasvim točna. Bila je jebeno
prestravljena. Toliko uplašena da Shea nije mogla osjetiti ništa
osim straha kada se suočila sa snagom Zoeina umnog tereta.
Zazvonio mu je mobitel pa je posegnuo kako bi ga utišao,
ali potom je uvidio da ga zove Donovan. “Samo trenutak, Shea.
124
Pokušaj se opustiti. Riješit ćemo to, dušo. Ne želim da se brineš.

Van me zove.”
Ustao je i namjerno se udaljio nekoliko koraka od Nathana
i Shee kako bi im pružio privatnost. Nathan je zacijelo potresen
onime što je Shea ispričala pa će mu trebati nekoliko minuta da
se pribere.
“Bok, Vane”, pozdravio ga je javivši se.
“Učinio sam što si tražio i malo pronjuškao Zoeinu
prošlost”, odvratio je Van ravnodušnim glasom, što ga je trebalo
umiriti, ali s obzirom na ono što je već znao i to što je Shea
upravo potvrdila, nije bio nimalo opušten.
“I?”
“Ama baš ništa neobično, premda bi pomoglo da znam što
tražim, osim što ju je zajebao neki glupi bivši dečko.”
“Reci mi što jesi pronašao”, nestrpljivo je odvratio Joe.
“Ništa. Savršen je primjer mirnog, ne pretjerano
živopisnog života. Ima dvadeset šest godina, nema rodbine, živi
sama, prije godinu dana magistrirala je poslovni menadžment
na DePaul Universityju. Platila je školovanje poput mnoštva
studenata koji nemaju podršku obitelji ili stipendiju -
studentskim kreditima, koje će početi otplaćivati za nekoliko
mjeseci. Tijekom školovanja obavljala je razne poslove na pola
radnog vremena i vikendom. Dovoljno da zaradi za stanarinu i
preživi, ali ništa više. Nije pretjerano aktivna na društvenim
medijima. Prema sitnicama koje sam uspio iskopati, općenito
nije pretjerano aktivna.”
Joe se namrštio. “Pretpostavljam da to odgovara na pitanje
zašto je nikad nismo vidjeli ni upoznali. Nakon što je Rusty
rekla da ju je upoznala na fakultetu, pretpostavili smo da je Zoe
125
također pohađala Sveučilište u Tennesseeju. Ali ako je studirala

u Chicagu, tada ih je očito vezalo prijateljstvo na daljinu.”
“To također objašnjava zato ju je Rusty pozvala u posjet na
neodređeno vrijeme. Sumnjam da se često viđaju, a ako je Zoe
upravo izišla iz loše veze, razumljivo je da joj je potrebna
prijateljica poput Rusty.”
Joe je kimnuo, smevši se kada je iznova pogledao u Sheu.
Donijevši odluku u trenutku, zatvorio je usta. Namjeravao je reći
Vanu za Sheu, ali nije želio nepotrebno zabrinjavati ostatak
obitelji. Ne dok ne bude siguran da imaju razloga za brigu.
Dosta mu je što mu Nathan visi za vratom.
“Okej, hvala, Vane”, promrmljao je.
“Jesi li danas doznao štogod?” upitao je Van.
Joe je iskrivio lice. Nadao se da će se izvući iz razgovora o
spoju sa Zoe. Da, kao da je moguće da se to dogodi. Brinuo se
zbog toga što je slutio da će i njega i Zoe opsjedati žene,
uključujući i njegovu majku, ali vjerojatno će se i njegova braća
pokazati napornim davežima.
“Samo da nema nimalo samopouzdanja, da ima nisko
mišljenje o sebi kao ženi i da se boji.”
“Ne znam što da ti kažem, stari”, rekao je Donovan. “Dok
ti se ne povjeri ne možeš učiniti previše toga kako bi je utješio.
Poslušaj nekoga tko zna, bolje zaboravi na sva ona politički
ispravna sranja o vremenu, prostoru i poštovanju granica. Prvo
što moraš učiniti jest pobrinuti se da ti može vjerovati, a to se
neće dogoditi čim joj kažeš da je tako. Ali ako to povežeš s
pokušajem da je nagnaš da ti se povjeri i otkrije čega se boji, tada
postoji šansa da je pridobiješ. Budi odlučan, ali ne budi šupak. A
126
u međuvremenu, zaspi je sa što više pažnje. Shvatit će da je ne

namjeravaš povrijediti.”
“Zvuči vrlo uvjerljivo”, sarkastično je odvratio Joe.
“Nisam siguran da bih joj se neprestano trebao nuditi. To bi
moglo ostaviti pogrešan dojam, a ne želim da se to dogodi.”
“Ne budi toliko glup da ne prepoznaš onu pravu kad ti je
ravno pred nosom”, prekorio ga je Donovan. “Ako budeš
ustrajao u poricanju i naposljetku je povrijediš jer si bio
tvrdoglavi kreten, nikada si nećeš oprostiti što si je odbio. A da i
ne spominjem da će, ako joj daš do znanja da ti, nakon sveg
truda koji si uložio da ti povjeruje, nije stalo do nje, otići pa je
nikada više nećeš vratiti.”
Joeov želudac stisnuo se u čvor te je zatekao vlastite prste
kako se čvrsto stežu u pesnice na samu pomisao da bi Zoe
mogla otići te da je nikada više neće vidjeti.
“Imat ću to na umu” rekao je pa spustio slušalicu.
Vratio se mjestu na kojem su sjedili Nathan i Shea. Spustio
se na kauč sa Sheine suprotne strane i prešao dlanom preko
svog tjemena.
“Zamolio sam Donovana da provjeri Zoe i ništa nije
pronašao.”
Shea se promeškoljila, a očima joj je vladala ozbiljnost dok
je zurila u njega. “Nisam pogriješila, Joe. Silno se boji nekoga ili
nečega.”
“Znam, dušo” odvratio je stišćući njezino koljeno.
“Ne želim se miješati” nastavila je. “Radije bih se držala
podalje od nje osim ako me unaprijed ne upozorite kako bih se
znala bolje pripremiti. Ne bih se osjećala dobro kada bih doznala
nešto za što se nikome od nas ne osjeća ugodno povjeriti.”
127
“Slažem se” rekao je Joe. “Reći će mi kad bude spremna.”

“Zvučiš uvjereno u to” odvratio je Nathan, upitno
izvijajući obrvu.
“Neću joj dati previše izbora.”
“Nisam mislila da si spreman za takvo što” promrsila je
Shea.
“Ona nije spremna” pobunio se Joe, smjesta shvativši da
govori istinu. “Ja sam bio spreman čim sam je ugledao.”
To je također bilo istinito. Samo nije želio da bude. Tada.
Ali sada? Nije se mogao prisjetiti ni jednog jedinog razloga kojeg
je u prošlosti naveo u vezi s time zašto bi trebao ostati samac.
Jedini je problem bio u tome što ovo nije mačji kašalj. Daleko od
toga. Zoe mu neće pasti ravno u naručje, niti će prihvatiti
činjenicu da je muškarac koga je vidjela dvaput u životu želi
zauvijek.
Kvragu, imao je dovoljno poteškoća dok je to i sam
shvaćao. Ne, problem nije bio u prihvaćanju - sasvim je to mirno
prihvatio. Problem je bio u vjerovanju da se dogodilo tako lako
premda je toliko dugo odbijao samo i pomisliti na to. Ma koliko
mu bilo mrsko priznati, sva su njegova braća bila u pravu.
Znat će kad se pojavi ona prava. Pa, sad zna, a ono što ga je
plašilo najviše bila je činjenica da je znati jedna stvar, a ostvariti
je sasvim druga priča. Ona koju nije namjeravao propustiti.
128
12. POGLAVLJE
SLJEDEĆEG jutra Joe se probudio misleći samo na jedno.
Nije mnogo spavao. Nestrpljenje i nervoza opsjedali su mu um i
borili se za jednaku pozornost sve dok se nisu stopili i isprepleli.
Desetak je puta smislio i promijenio svoj plan napada, ali svakog
se puta svodio na jedan te isti cilj. Provesti još jedan dan sa Zoe,
bez obzira kako će to postići.
Znajući vrijeme u koje njegova majka uvijek sprema
doručak, ustao je odspavavši nekoliko sati, istuširao se i
odjenuo, progonjen nekakvom žurbom. Izlazeći na svježi jutarnji
zrak, osjetio se okrijepljenim. Koža ga je peckala, a krv jurila
žilama žešće nego ikada prije. Nestrpljenje da je ponovno vidi,
da dublje prodre u tajnu koju predstavlja Zoe Kildare,
neprestano ga je nagrizalo sve dok ga nije posve obuzelo. Poput
opsesije.
Onih nekoliko minuta koliko mu je trebalo da se doveze
do kompleksa i zaustavi pred majčinim vratima nije mu pružilo
dovoljno vremena da oblikuje svoje misli bolje nego što je to
učinio noćas. Još uvijek nije imao pojma što će uopće reći.
Ušao je kroz ulazna vrata i zadovoljno onjušio zrak.
Palačinke i slanina, ako ga nos ne vara, a rijetko je kad griješio
kada je riječ o prepoznavanju majčine kuhinje. Sam Bog zna da
je godinama usavršavao vještinu pogađanja, koristeći se
isključivo nosom i želucem koji krulji kao vodičima.
“Joe!” uskliknula je njegova mama kada je ušao u kuhinju.
129
“Imaš dovoljno hrane za još jednu osobu?” upitao je s

nadom.
Zakolutala je očima. “Nije li uvijek tako? Nikad ne znam
tko će svratiti na doručak, stoga uvijek napravim dovoljno. Tvoj
otac neprestano gunđa da bacam previše hrane, ali nikada se ne
žali ako to znači da će dobiti repete. Naravno, poslužujem mu
samo polovicu onoga što smije jesti kako bi mislio da je u
prednosti kada mu pristanem dati još.”
Nasmijao se i zagrlio mamu. Otkad mu je tata prije
nekoliko godina doživio srčani udar, mama je preuzela njegovu
prehranu i tjelesnu aktivnost u svoje ruke, tjerajući ga da radi
manje sati u željezariji, što je neizbježno značilo da su morali
uposliti ispomoć na pola radnog vremena ili se osloniti na
pomoć članova obitelji.
“Onda, što danas imaš u planu?” upitala je Marlene dok je
Joe sjedao za pult. “Mislila sam da te neću vidjeti barem tjedan
dana.”
Rumenilo mu je uspuzalo vratom te je izbjegavao njezin
odmjereni pogled. “Svratio sam kako bih vidio što su cure
isplanirale za danas. Pomislio sam kako bih mogao ponovno
izvesti Zoe. Jučer nismo stigli napraviti sve što sam naumio.”
Marlene ga je načas proučila pa se, očigledno
odobravajući, nasmiješila i vratila smjesi za palačinke. Nakratko
je jedini zvuk u kuhinji tvorilo cvrčanje slanine i tup-tup dok je
drvenom kuhačom tukla mješavinu.
“Neće tek tako pristati” tiho je rekla njegova majka. “S
njom se mora pažljivo postupati.”
“Znam” odvratio je jednako blago. Nije se trudio
zanijekati suptilno pitanje u njezinu glasu. Završio je s
130
poricanjem svoje privlačnosti prema Zoe i onoga što predstavlja

za njega.
Sasvim sam uvjerena da će se dozvati pameti”, rekla je
Marlene uz nježni osmijeh koji joj je obasjao oči i cijelo lice.
“Sviđa mi se, Joe. Savršena je za tebe.”
“Neću ti proturječiti” odvratio je. “Ali ti i ja nismo oni koje
treba uvjeriti. Bit će potrebno mnogo više da mi se otvori i
povjeri mi svoje srce.”
Odmahnula je glavom, a oči su joj iznenada ispunile
neprolivene suze. “Nemaš pojma koliko sam dugo molila da
svane dan kad će moj posljednji sin pronaći ženu. To je sve što
majka može tražiti. Da sva njezina djeca vole kao što se ona i
njezin muž vole više od četrdeset godina i budu blagoslovljeni
vlastitom obitelji.”
“Pretpostavljam da ćeš sada morati kinjiti Rusty” vedro je
odvratio kako bi je izvukao iz iznenadne nostalgije.
Frknula je. “To će se dijete pokazati tvrdoglavijim nego svi
vi momci zajedno”
“O kojem djetetu govoriš?” upitala je Rusty ulazeći u
kuhinju.
“Jutro, dušo” odvratila je Marlene, široko se osmjehujući
svojem najmlađem piletu. “Sjedni. Silazi li Zoe na doručak?”
Rusty se sručila na jedan od stolaca pokraj Joea i laktom ga
podbola u rebra dok je sjedala.
“Stiže za pet minuta. Ustala sam i istuširala sam prije nje,
ali rekla sam joj da praviš palačinke i da su sjajne, pa mislim da
su joj već curile sline.”
Joe je posegnuo i ovio ruku oko Rustyna vrata, povlačeći je
nadolje kako bi joj člancima prstiju protrljao tjeme.
131
“Bolje ti je da se čuvaš, mala. Veći sam od tebe. Sjeti se

toga kad me pokušavaš zlostavljati. Pojest ću tvoju porciju
slanine, ako se ne upristojiš i pokažeš propisno poštovanje.”
Frknula je. “Takni moju slaninu i gotov si, starče.
Pretpostavljam da bih trebala biti ljubaznija prema tebi. Mama je
oduvijek propovijedala da moram poštovati starije od sebe.”
“Vražice jedna. Sredit ću te zbog primjedbe o starosti”
rekao je glasom koji je obećavao osvetu.
“Nego, što te dovodi ovako rano?” upitala je Rusty, naoko
tek sada primijetivši njegov neuobičajeni dolazak.
Nelagodno se promeškoljio, pozorno promatrajući njezinu
reakciju. “Namjeravao sam pitati Zoe bi li voljela ponoviti naš
izlazak. Nismo uspjeli obaviti sve na popisu.”
Rusty je raširila oči nijemo zureći u njega.
“Neću je povrijediti, Rusty”, tiho je rekao. “Uvijek će biti
sigurna sa mnom.”
“A joj. Hoću reći, ti vrapca. Kad se to dogodilo?” upitala je
u nevjerici.
Slegnuo je ramenima. “Ne mogu ti reći kad, pa čak ni
kako. Samo znam da jest.”
“Jebo te život”, dahnula je. “Nikad neće povjerovati da joj
nisam smjestila.”
“Bi li to bilo tako loše?” upitao je, još uvijek pomno
promatrajući svoju mlađu sestru. “Nikada joj ne bih naudio.
Neću dopustiti da joj više itko ikada naudi.”
Na njegovo iznenađenje, suze su navrle na njezine oči.
Okrenula je glavu i hitro ih otrla nadlanicom.
“Hej”, tiho je rekao. “Čemu to?”
132
Okrenula se natrag prema njemu i nasmiješila se. “Samo

sam vrlo sretna zbog tebe. Zbog nje. Iako još uvijek nema pojma.
U drukčijim okolnostima, bilo bi vrlo zabavno gledati kada
shvati da se uzalud opire.”
Suzio je oči pa se zagledao u Rustyne. “O kakvim
drukčijim okolnostima govoriš?”
“Prijateljica mi je, ne samo neka obična žena koja ti je
zapela za oko. Moja je odanost podijeljena. Stoga ovaj put ne
mogu mirne savjesti biti posve na tvojoj strani. Uostalom, trebat
će joj saveznik. Obitelj će uzeti zdravo za gotovo da je to riješena
stvar. Ne mogu joj dopustiti da misli kako je nitko ne
podržava.”
Rustyn ton bio je šaljiv, ali nešto u njezinim očima
zabrinjavalo ga je. Nije mogao točno odrediti o čemu je riječ.
Možda je nastojao vidjeti nešto čega zapravo i nema. Kako bilo,
već je odlučio da će mu Zoe reći svoje tajne. Nitko drugi. Više
neće tražiti od Donovana da je provjerava, a sada kad je Shea
pripravna, bolje joj je da se zaštiti poput utvrde kada sljedeći put
stupi u kontakt sa Zoe.
“Dobro jutro” zapjevušila je Marlene, hitro dobacujući
upozoravajući pogled Rusty i Joeu. “Jesi li se naspavala, draga?”
Joe se okrenuo i ugledao Zoe na dovratku kuhinje,
sramežljiva i nesigurna izraza lica.
“Jesam. Hvala vam, gđo Kelly.”
“Dođi i sjedni. Prva tura palačinki bit će gotova za manje
od jedne minute. I koliko ti puta moram reći da me zoveš
Marlene ili mama? Kako god želiš, samo ne gđa Kelly. Dio si
obitelji, stoga nam ne možeš biti toliko službena. Osjećam se
poput starice kad me netko nazove gđom Kelly!”
133
Zoe je počela obilaziti Joea kako bi zauzela stolac s

Rustyne suprotne strane, ali on je ulovio njezinu ruku i palcem
protrljao pomahnitalo bilo na njezinu zapešću. Nježno ju je
povukao da sjedne pokraj njega tako da su ga ona i Rusty sada
okruživale.
Porumenjela je sve do korijena kose te je izgledala tako
prokleto slatko da se jedva suzdržao da je ne poljubi na licu
mjesta. Krišom ga pogledavajući, postrance se spustila na stolac,
dlana i dalje zarobljena u njegovoj ruci. Položio ga je na svoje
bedro i palcem nastavio trljati nježne krugove na njezinoj mekoj
koži.
“Došao sam te ponovno pozvati na izlazak. Postoji mnogo
toga što ti jučer nisam stigao pokazati. A ako budem dobar,
nadam se da ćeš pristati na revanš u bacanju kamenčića s
obzirom na to da si me jučer rasturila.”
Njezine su se oči raširile, a usta razjapila od iznenađenja.
“Zašto bi želio provesti još jedan dan sa mnom?” zapanjeno je
upitala. Potom je spustila pogled dok je rumenilo jače bojilo
njezine obraze. “Ne moraš tratiti svoj dan kako bi bio ljubazan
prema meni.”
Joe je bio prisiljen nekoliko puta smirujuće udahnuti dok
mu je bijes strujao tijelom. Pomisao da smatra kako nije dovoljno
dobra za njega da bi je želio izvesti i da predstavlja nekakav
bijedan slučaj, razbjesnila ga je. Poželio je uloviti onog kurvinog
sina koji ju je natjerao da posumnja u vlastitu vrijednost i
otkinuti mu jaja.
“Zapravo, nadao sam se da ćeš ti biti ljubazna prema
meni”, odvratio je najblaže što je mogao, s obzirom na to koliko
je popizdio.
134
Nije jedini zamijetio način na koji je sročila svoju izjavu,

niti njezin sram. I Rusty i njegova majka bile su vidno uzrujane,
premda su hitro obuzdale svoje izraze lica. Mama se vratila
pripremi mješavine za sljedeću turu palačinki, ali čeljust joj je
bila stegnuta, a pokreti malčice odveć siloviti.
“Želim provesti cijeli dan s tobom, Zoe” rekao je tihim
glasom kako ga ostali ne bi čuli. “Znam da ne moram ništa
učiniti, ali bio bih vrlo sretan kada bi pristala provesti dan sa
mnom.”
Konačno je podigla pogled i srela njegov, a ono što je
ugledao na njoj zamalo mu je prokleto slomilo srce. Oči su joj
istodobno odražavale nadu i tugu. Gotovo kao da se pomirila s
time da će biti nevažna i nevrijedna u očima svakog muškarca.
Prinio je njezin dlan svojim usnama i poljubio svaku
njezinu jagodicu. Zoe je smjesta razrogačila oči, a tijelo joj je
zadrhtalo. Hvala Bogu pa osjeća istu kemiju kao i on. Nije bio
sam u tome, niti je njegova privlačnost predstavljala
jednosmjernu ulicu.
“Kaži da ćeš mi skratiti muke i pristati provesti dan sa
mnom” nagovarao ju je.
Razdvojila je usne, a on je gotovo zastenjao zbog tog
nesvjesnog poziva. Da su barem sami. Okoristio bi se
simpatičnim položajem njezinih usana i posvetio veći dio sata
istraživanju punoće i mekoće njezinih usta.
Nasmiješila se očaravajuće sramežljivo, ali toplina joj je
polako zahvatila oči tako da joj se cijelo lice ozarilo od
zadovoljstva i uzbuđenja. Osjetio je divlje zadovoljstvo što
konačno počinje shvaćati.
“Voljela bih to” šapnula je. “Ali...”
135
Pritisnuo je prst o njezine usne, iste one usne koje je

očajnički želio okusiti. “Pssst. Nema ali. Ti i ja, i današnji dan.
Što kažeš da ga iskoristimo na najbolji mogući način?”
Konačno je kimnula, a Joe je shvatio da je zadržavao dah
tek kada ga je zažarilo u prsima. Polako je ispustio zarobljeni
zrak, osjećajući se slabo i nestabilno poput novorođenog
ždrijebeta kada ga je olakšanje odalamilo ravno posred srca.
Prva prepreka svladana. Samo još desetak prije nego što
upozna sve do jednog zmaja kojeg treba ubiti zbog svoje
princeze.
136
13. POGLAVLJE
“MORAŠ mi pomoći” cviljela je Zoe, gotovo odvlačeći
Rusty u spavaću sobu koju su dijelile.
“Smiri se, ženo” rekla je Rusty. “Znaš da ću učiniti sve što
mogu. S čime ti treba pomoći?”
“Sa svime? Što da odjenem? I pod time mislim na nešto što
neće vrištati očajna sam ili da se previše trudim. Ležerno. Mislim,
jučer smo bacali kamenčiće i gacali po vodi, stoga moram biti
spremna za sve, ali ne pretjerano ležerna. Ne želim izgledati
ružno niti bilo što slično.”
Rusty se nasmijala. “Prepusti to meni. Jednostavno,
ležerno, ali ne i očajno. Mislim da to mogu izvesti.” Prišla je
svojem ormaru i za nekoliko sekundi promolila glavu. “Jesi li
obrijala noge i pazuhe?”
“Molim?” dahnula je Zoe.
“Jesu li obrijani?” nježno je objasnila. “Imam par kratkih
hlačica koje bi na tebi sjajno izgledale i savršenu majicu s tankim
naramenicama, ali ne bih željela da pokazuješ noge ako su ti
dlakave, znaš.”
Zoe je zažmirila, umirući od srama. “Da, obrijala sam se.
Ali jesi li sigurna? Kratke hlačice?”
Rusty joj je dobacila strpljiv pogled ispunjen ljubavlju.
“Zoe, imaš opake noge i bogovsko dupe. Hlačice će ti
pristajati onako kako meni nikada nisu. Nadala sam se da su
moje žgoljave tinejdžerske godine bile samo to, tinejdžerske
137
godine koje ću prerasti. Nažalost, moje tijelo nije shvatilo

poruku, a za posljedicu nemam bokove, guzicu ni sise. Vidjela
sam štapove koji imaju bolju figuru od mene.”
“To uopće nije istina!” pobunila se Zoe. “Prelijepa si,
Rusty. Da sam barem visoka kao ti. Ti imaš opake noge, a tvoje
grudi i kukovi, a da i ne spominjem tvoju pozadinu, savršeno su
skladni.”
Rusty je zakolutala očima. “Nije da ne cijenim tvoje
zapažanje, ali moramo se usredotočiti na tebe. Nego, vjeruješ li
mi?”
Zoe je uzdahnula. “Znaš da ti vjerujem. Samo bih voljela
da nisam toliko nervozna. Nije da ga zanimam kao žena.”
“Bože me sačuvaj od žena koje nemaju pojma”, odvratila
je Rusty napadno uzdišući. “Nego, dođi. Ne želimo da nas
čeka.”
Nakon deset minuta Zoe je bila odjevena, njezina kosa
uvijena u nehajnu punđicu, a šminka lagano, prirodno nanesena
ističući njezino lice na način za koji je i sama morala priznati da
se zbog njega osjeća... lijepom.
“Hajde, otpratit ću te dolje” rekla je Rusty uz osmijeh.
Zoe je gurnula stopala u par šljokičastih japanki,
provjeravajući svježi sloj laka za nokte koji su ona i Rusty
upravo sinoć nanijele dok je prepričavala Rusty svoj prvi spoj s
Joeom. Inače se ne bi odlučila za žarku ružičastu nijansu, ali
zbog nje se osjećala malčice odvažnije i silno ženstveno.
“Prekrasno izgledaš” uvjerila ju je Rusty.
“Sigurno sam poludjela” promrsila je Zoe dopuštajući
Rusty da je odvuče niza stube.
138
“Dušo, znaš to. Sam Bog zna da sam ti to već dovoljno

puta ponovila. Ali ne smiješ dopustiti tom šupku da upravlja
ostatkom tvog života, a bogme mu ne smiješ dopustiti ni moć
nad svojim samopouzdanjem. Možeš li zamisliti mene na tvojem
mjestu, kako izgovaram sve te stvari koje ti govoriš? Okomila bi
se na mene poput gadnog osipa. A sada prestani opsesivno
promišljati o svemu i zabavi se. To nije zabranjeno, znaš.”
Zoe je podigla glavu, nečega se dosjetivši. “U pravu si.
Predugo mu dopuštam da upravlja mnome. Što je previše,
previše je.”
“Tako treba” odobravajuće je odvratila Rusty. “A sada idi
i zabavi se pa ćeš mi poslije pričati.”
“Dobro, ali ne zaboravi da ćemo pričati i o Seanu”
upozoravajućim je tonom rekla Zoe.
Rustyno je lice smjesta poprimilo kiseli izraz. “Nemamo o
čemu pričati, osim o nepodnošljivo umišljenom tipu kojem
nikako da dođe iz dupeta u glavu.”
Zoe se nasmijala. “Ženo, upravo si opisala polovicu muške
populacije.”
“Samo polovicu?” nedužno je upitala Rusty.
Zoe je ponovno prasnula u smijeh upravo dok su zamicale
za ugao dnevnog boravka, a Joe je smjesta podigao pogled. Oči
su mu odobravajuće zasjale dok ju je odmjeravao pogledom.
Koža joj se naježila, a dlačice se podigle duž ruku, sve do
jagodica njezinih prstiju.
Zaboga, tip je bio utjelovljenje seksa. Oblila ju je vrućina
kada ju je pokosio sram. Najvećim je dijelom bila ogavno
prozirna i usrdno se molila da mu je promaknula upravo ta
pomisao koja joj se zacijelo zrcalila u očima.
139
Sudeći po načinu na koji se izraz na njegovu licu ukrutio, a

pogled smračio i postao vatren, sumnjala je da mu je bilo što
promaknulo. Niti se činilo da ima bilo kakav prigovor na tijek
njezinih misli.
Saberi se, Zoe. Ništa se ne može dogoditi. Ništa se neće dogoditi.
Iščitavala je previše toga u onomu što je Rusty smatrala
južnjačkim gostoprimstvom. Iznova je ponavljala koliko je
Rustyna obitelj topla i srdačna, a sve što vidi samo je
potvrđivalo tu činjenicu.
“Spremna?” upitao je Joe, glasa hrapava i gruba. “Mama
nam je ponovno spremila doručak.”
“Je li problem ako kažem da mi je, premda sam se prejela
njezinih palačinki, želudac upravo nestrpljivo zakrulio?”
Nasmijao se. “Nisi ljudsko biće ako mamina kuhinja nema
takav učinak na tebe.”
Nagnuo se i poljubio Rusty u obraz, a zatim je kratko
zagrlio. “Ponijet ću mobitel ako me ti ili mama zatrebate.
Ugodan ti dan želim, dušice.”
“Dobro je čuvaj” upozorila je Rusty.
Joe je isprepleo prste sa Zoeinima i povukao je uza se tako
da se smjestila pod njegovo rame. “Najbolje”, iskreno je
odvratio.
Rustyne usne izvile su se u blagi osmijeh, a Zoe je načas
pomislila kako u tim zelenim dubinama njezinih očiju vidi odraz
sirovih emocija. Zbunjena njihovom kratkom razmjenom,
pogledala je u Joea i na njegovu licu ugledala potpunu
ozbiljnost.
Slobodnom je rukom uzeo košaru za piknik, a zatim je
poveo prema vratima i van do kamioneta. Čim ju je posjeo na
140
suvozačko sjedalo, obišao je vozilo i stavio košaru za piknik

otraga pa kliznuo za upravljač.
“Pomislio sam da bih te mogao provozati čamcem pa da
malo pecamo dok je vani još svježe” rekao je dok su se odvozili
unatrag s prilaza.
“Zbilja?” upitala je Zoe, a ushićenje joj je zaplovilo kroz
žile.
Nasmiješio joj se, a oči mu je obasjala toplina koju je
naviknula viđati kad god bi gledao u nju. “Da. Zbilja. Kod kuće
imam maleni čamac, ali također imam gliser usidren u marini.
Koristimo se njime kada nas je više pa idemo plivati ili uživati u
suncu. Možemo pecati, plivati ili oboje. Ne moramo otići s jezera
do poslijepodne ako ti se svidi. Možemo pecati dok je još toplo,
uzeti stanku za ručak, a zatim plivati kako bismo se rashladili.”
Snuždila se. “Ali nisam ponijela ništa u čemu bih mogla
plivati.”
Pobjednički joj se nacerio. “Možda sam rekao Rusty da ti
spremi jedan svoj kupaći kostim, a ja ispod traperica nosim
kupaće. Uvijek treba biti pripravan.”
“Ne mogu se presvući na čamcu usred jezera!”
“Postoji zastor za presvlačenje kojim se možeš omotati sa
svih strana” odvratio je ne sklanjajući osmijeh s lica. “Nikada te
ne bih doveo u neugodnu situaciju.”
“Ah, onda dobro.”
Nakratko je ostala bez riječi.
“Onda?” potaknuo ju je. “Što kažeš? Pecamo pa plivamo
ili samo želiš pecati i vratiti se?”
“Hm, pa, voljela bih plivati. To jest, osim ako ti ne želiš.”
141
“Pa da propustim priliku vidjeti te u kupaćem kostimu?”

upitao je hineći užas.
Lice joj je poprimilo grimiznu nijansu. Zacijelo je bilo
žarko crveno, jednako vrelo kao što joj je pržilo lice. Opsovala je
zbog činjenice da ima crvenu kosu i blijedu put. To je značilo da
nikada ne može sakriti svoje sramotne misli te da su vječito
izložene naočigled svima.
“Ništa posebno” promrmljala je skrećući pogled u stranu.
“Ti si prelijepa žena, Zoe” odvratio je glasom posve
lišenim humora. Povirila je prema njemu krajičkom oka pa
uvidjela da mu je lice savršeni primjer potpune ozbiljnosti. “Boli
me dupe tko ti je rekao suprotno ili što si povjerovala tom
šupku, ali prekrasna si, i to ne samo izvana. Prelijepa si onako
kako je važno.”
Načas joj je postalo bolno disati pa se hitro okrenula kako
ne bi zamijetio izdajničke suze i dokaz svojih riječi. Kad bi samo
znao da nije prekrasna ni iznutra ni izvana. Kad bi znao tko je i
kakva je, za prljavštinu iz koje dolazi, nikada je više ne bi gledao
na jednak način.
Zaboljelo ju je srce te je zatvorila oči kad se bol pojačala.
Ljutnja i izdaja pržile su je poput kiseline i u ustima ostavljale
gorak okus. Ljutnja zbog izbora koje je načinio njezin otac i
činjenice da nije mario za to da će njegova kći morati ispaštati
zbog njih. I ljutnja na majku jer ju je tek tako napustila i nije
dovoljno marila za dijete koje je ostavila za sobom.
Što je to na njoj toliko prokleto odbojno? Nedostojno
ljubavi?
Kada se konačno usudila iznova pogledati Joea, on je zurio
ravno preda se čvrsto stišćući čeljusti kako bi prikrio bijes. Čime
142
ga je razljutila? Dovraga, može li se barem jedan dan pretvarati

da je osoba kojom je postala uz Rustynu pomoć? Može li samo
jednom zaboraviti na kaos od svog prošlog života i proživjeti
nekoliko ukradenih trenutaka kao netko tko nije, ali tko svim
svojim srcem želi biti?
Svjesna da je već pokvarila dan i to netom nakon što su
napustili kompleks, zatomila je gorak okus očaja i natjerala se da
vedro upita: “Nego, kakve ćemo ribe pecati? I jedeš li ono što
uloviš ili ih bacaš natrag u vodu?”
Posegnuo je za njezinom rukom prije odgovora, a utješna
toplina i snaga njegovih prstiju dok ih je isprepletao s njezinima
smanjile su napetost u njezinim prsima.
“Lovim sve što mogu i definitivno ih jedem. Ustvari, ako
upecamo dovoljno za obrok, pomislio sam da bih ti ih mogao
ispržiti za večeru. Neću te čak ni tjerati da mi ih pomogneš
čistiti”, zadirkivao ju je.
Nije uspjela suspregnuti drhtaj pri pomisli na ono što
uključuje čišćenje ribe. Držala se čvrste politike, izbjegavajući
jesti bilo što u restoranu što nije posve obezglavljeno kako
nikakve oči ne bi mogle beživotno zuriti u nju.
“Hvala” sarkastično je odvratila.
Nasmijao se. “A što se tiče vrste ribe koju ćemo danas
pecati, mislio sam da bi mogla pokušati s nečim ne pretjerano
laganim, ali strašno zabavnim. Pripremit ću ti Zebco štap, kolut i
plovak pa ćemo vidjeti hoćemo li uspjeti uloviti deveriku ili
dvije. Nema ničeg zabavnijeg od gledanja kako ti plovak počinje
poskakivati na vodi netom prije nego što nestane. Za tako sitnu
ribu, vraški su borbene. Ni jedna im nije slična.”
143
Zamišljeno je nabrala nos. “Koliko sitna? Ako su tako

sitne, kako ih možeš jesti?”
Nježno joj se nasmijao. “Veličinu prepusti meni.
Iznenadila bi se što vrijedi zadržati. I nema ukusnije ribe. To ti
jamčim. Nisi živjela dok nisi kušala dobru staru prženu
deveriku i uštipke od kukuruzne krupice.”
“Njam” odvratila je zadovoljno cokćući usnama.
“To sam i mislio” promrmljao je, zureći u njezina usta i
jasno joj dajući na znanje kako nije mislio na ribu.
Ponovno je porumenjela, a ovog joj je puta ushićeno
zadovoljstvo ugrijalo obraze. Imao je prekrasne usne i pitala se
kakav bi osjećaj bio osjetiti ih na svojima. Bi li se ljubio
zahtjevno, strastveno ili bi joj rado prepustio vodstvo. Bože,
nadala se da je u pitanju ono prvo zato što nešto toliko slasno
kao što su zacijelo njegovi poljupci ne bi trebalo prepustiti u
njezine ruke.
Opa. Morala je vraški usporiti i prestati s tim mislima.
Silno se prenaglila razmišljajući o poljupcu. Bio je srdačan,
gostoljubiv. I bilo je očito da je žali. Jao! Ta je misao ugasila
omamljujuću euforiju koja ju je obuzela čim je počela maštati o
tome da je poljubi.
Uostalom, poljubac bi samo zakomplicirao stvari, a
komplikacije joj u ovom trenutku nikako nisu potrebne.
Naročito s obzirom na to da neće moći ostati ovdje unedogled.
Ili još dugo. Postajala je ohola. Činjenica da je Sebastian nije
samo iskoristio nego ju je namjeravao i ubiti, već joj je bljedila u
sjećanju. Koliko je to sjebano? Morala se dozvati pameti i
prestati maštati jer u protivnom ne samo da će nagnati samu
sebe da strada nego će ugroziti i mnoštvo nedužnih ljudi.
144
“Volio bih znati o čemu trenutačno razmišljaš.”

Njegova izjava natjerala ju je da se naglo usredotoči te je
uvidjela kako su mu oči sužene, a usne čvrsto stisnute dok je
pomno zurio u nju. Sranje. Mora prestati biti jebena otvorena
knjiga kada je riječ o svakoj misli koja joj padne na um.
“Samo razmišljam koliko ću danas više riba uloviti u
odnosu na tebe” vedro je odvratila.
“A-haaa” odvratio je, očigledno neuvjeren. Ali nije
ustrajao. Na sreću.
Nakon nekoliko minuta stigli su u marinu sa suprotne
strane jezera pa je stala zuriti u dražesno pristanište s brojnim
brodicama. Bio je to početak apsolutno savršenog dana. Voda je
bila mirna, spokojna i treperave tamnoplave boje koja ju je
nagnala na oduševljeni uzdah.
“Taj mi se zvuk mnogo više sviđa tako da, o čemu god da
trenutačno razmišljaš, samo nastavi i prestani mozgati o ostalim
sranjima” odlučno je rekao Joe.
Razrogačila je oči zbog činjenice da je toliko vješto
protumačio govor njezina tijela premda joj lice nije izravno
odražavalo misli. Ali opet, s obzirom na ono čime se on i
njegova braća bave te na činjenicu da ju je Rusty upozorila na
njihovu sposobnost da procijene bilo koju situaciju, nije ju
trebalo šokirati što je djelovao pronicljivo spram njezina
kaotičnog uma.
Odabrao je parkirno mjesto pa iskočio, uzimajući iz
stražnjeg dijela košaru i ledenicu koju dotad nije zamijetila.
Potom je obišao vozilo prije nego što se uspjela izvući i podigao
savijenu ruku kako bi je pridržao dok je izlazila iz njegova
kamioneta.
145
“Jesi li spremna prirediti zasjedu nesvjesnim

deverikama?” upitao je, očiju blistavih od zadovoljstva.
“Jesi li ti spreman ponovno popušiti od jedne cure?”
izazvala ga je svojim najdrskijim tonom.
Zabacio je glavu i nasmijao se, a potom, na njezino
iznenađenje, utisnuo poljubac u njezino podignuto čelo.
“Aha. I namjeravam uživati u svakoj sekundi.”
146
14. POGLAVLJE
PLOVAK mi je poskočio!” povikala je Zoe zamalo
ispustivši štap i kolut koje je dotad čvrsto stiskala.
Joe se nasmiješio kada se plovak stao batrgati na površini
vode, a zatim nestao iz vida. “Sad!” povikao je. “Povuci, ali ne
prejako. Namjesti udicu onako kako sam te učio.”
Povukla je vrlo snažno, ali nasreću, udica je bila čvrsto
postavljena, s obzirom na to da je za svoj trud bila nagrađena
samo otporom. Oči su joj uzbuđeno plesale kada je bjesomučno
počela namotavati žicu. Čelo joj se nabralo te je zagrizla donju
usnu u znak usredotočenosti dok se borila s povijenim štapom.
“Tako je. Polako motaj. Ne prebrzo. Uvuci je u čamac.”
Odjednom se riba pojavila na površini, kaotično se
bacakajući dok se žica divlje njihala u krug. Joe je posegnuo
kako bi je privukao pa stavio ribu u čamac da izvadi udicu.
Zoe je stajala nad njime, a njezino prijašnje uzbuđenje
zamijenilo je namršteno lice. “To je to?” sumnjičavo je upitala.
“Djelovala je mnogo veće! To ćemo jesti?”
Nasmijao se njezinoj zbunjenosti pa podigao oslobođenu
ribu kako bi je pogledala. “To je vrlo lijep ulov” istaknuo je.
“Veći nego obično. Definitivno ćemo je zadržati.”
“Ozbiljno? Ne zezaš me?” upitala je dok je otvarao
ledenicu i bacao ribu unutra.
“Ne” odvratio je. “Upecaj još par takvih i večera je
zajamčena.”
147
“Ah. Samo djeluju tako... sitno.”

“Ponekad najbolje stvari u životu dolaze u malim
pakiranjima” odvratio je, dopuštajući svojem pogledu da
znakovito klizne njezinim preplanulim tijelom.
Porumenjela je, ali njezine oči obasjalo je zadovoljstvo.
“Misliš da ćemo uhvatiti još jednu na istom mjestu ili bih trebala
pecati negdje drugdje?”
“Nikako. Baci mamac točno tamo gdje je bio. Ondje gdje
pronađeš jednu obično ih ima još desetak.”
“A što s tobom?” upitala je, promatrajući ga dok je
odmarao na ležaljci i gledao je.
“Dobro mi je ovdje gdje jesam. Nema boljeg pogleda na
jezero” lijeno je odvratio.
Frknula je. “Baš kenjaš, Joe Kelly.”
Nacerio se. “Samo govorim istinu, gospojo. Majka me
naučila da nikad ne lažem.”
Njezin se izraz uozbiljio te se hitro okrenula kako bi
zabacila udicu u blizini mjesta na kojem je upravo upecala prvu
ribu. Joe je odmahnuo glavom, plamteći od nestrpljenja. Nije
bila nimalo sklonija otvoriti mu se i povjeriti nego što je bila za
njihova prvog susreta. Štoviše, činila se dodatno povučenijom u
njegovoj blizini, kao da je čvrsto odlučila nikomu ne dopustiti
da joj se približi. Je li se povjerila Rusty ili ova jednako nema
pojma kao ni jedan od njih? Sve se više pitao je li mu sestra rekla
sve što zna kada mu je ispričala kako joj je Zoe navodno otkrila
da ju je bivši dečko sjebao. Ali čak i da nije, nije mogao tražiti od
nje da izda Zoeino povjerenje. Ne s obzirom na to da bi je to
vjerojatno nagnalo da što prije i dalje pobjegne u suprotnom
smjeru.
148
Frustracija ga je izjedala. U trenutku kada bi trebao imati

osjećaj da pred sobom ima cijeli život kako bi istražio odnos sa
ženom s kojom se s lakoćom zamišljao do kraja života, on
umjesto toga osjeća kao da su ograničeni vremenom te da ono
bjesomučno ističe. Nije mogao objasniti nemilosrdnu natruhu
panike koja ga je opsjedala. Samo da mu nagriza utrobu te da bi,
ako ne bude brzo djelovao, mogao izgubiti Zoe. Međutim, ako
nastupi prebrzo ili presnažno, svejedno će je izgubiti.
Vraški nezgodan položaj.
Odjednom su mu svi oni trenutci tijekom kojih je srao
braći zbog njihovih žena pali na um te je iskrivio lice. Ako su
samo i upola osjećali strah i frustraciju dok ih je revno gnjavio,
čudio se što ga nisu premlatili na licu mjesta. Zaslužio bi to.
Imao je osjećaj da će dugovati vrašku rundu ispričavanja nakon
što sve ovo završi. Ali bio je spreman posuti se pepelom kao i
svi ostali, sve dok to znači da će se svake večeri vraćati kući Zoe.
“Joe!” uzviknula je boreći se sa svojim štapom. “Ulovila
sam još jednu! O, Bože, bio si u pravu! Ima ih još!”
Kad je ovoga puta skinuo ribu s udice, Zoe je zurila u
njega očiju blistavih od užitka i uzbuđenja te toliko oduševljena
lica da je morao obuzdati poriv da je stane ljubiti do besvijesti
sve dok ne zaborave na pecanje.
Usne su joj bile vlažne jer je neprestano prelazila jezikom
preko njih u znak potpune usredotočenosti. Čak joj je i sada
jezik često provirivao u toj neodoljivoj, nervoznoj gesti. Ozbiljno
je maštao o tome kakvog bi okusa bila te kako bi istraživao
njezine usne, grickajući svaki njihov slasni milimetar. Sam Bog
zna da je mirisala toliko dobro da bi je mogao pojesti. Kada je, ne
ako, konačno poljubi, možda će provesti veći dio tjedna samo
149
kušajući njezinu slasnu kožu od vrha njezine raskuštrane kose

sve do tih slatkih ženstvenih, žarko-ružičastih noktiju na
njezinim stopalima.
“Joe?”
Sranje. Totalno ga je uhvatila s glavom u oblacima. Ili
barem čvrsto usredotočena na nju i te maštarije vrijedne
stenjanja koje su ga proganjale.
“Da, dušo?” odsutno je upitao nastavljajući je promatrati
kako zubima gricka donju usnu. Iznova se usredotočio na
stavljanje mamca na njezinu udicu, moleći se da mu misli nisu
toliko prozirne kao što je mislio.
Morao se prebaciti u drugi položaj jer su ga jaja boljela i
jebački pulsirala, a kurac mu se već probio kroz otvor u kupaćim
hlačicama i toliko čvrsto upinjao o zatvarač da će mu na koži
ostati trajno tetoviran trag.
“Hoćemo li i tu zadržati?” upitala je.
Nasmiješio se njezinu nervoznom pitanju. “Da, dušo.
Svakako je vrijedi zadržati.”
Baš kao i tebe.
Zamalo je to potonje izlanuo naglas pa je čvrsto stisnuo
usne kako bi spriječio misao da mu pobjegne.
Zoe je zadovoljno pljesnula rukama. “Koliko ih još
trebamo?”
“Pecat ćemo dok se ne umoriš ili one prestanu gristi
mamac” vedro je odvratio. “Što više ulovimo, to više ljudi
moram pozvati na prženu ribu.” Potom je zastao i pretvarao da
se pomno razmišlja o tome. “Kad bolje razmislim, stanimo na
dvanaest. Tako neću morati pozvati nikoga pa ću te tijekom
večere imati samo za sebe. Bit ću džentlmen i pričekat ću dok te
150
večeras ne vratim mami pa ću ih sve očistiti kako mi ne bi

morala pomagati. Zatim ću otići kući, pripremiti ribu i staviti je
u led pa ću ti je sutra navečer ispržiti za večeru. Što kažeš na
to?”
Izgledala je krajnje uplašeno. Oči su joj bile razrogačene i
uspaničene, ali još važnije, šokirano je razjapila usta jer ju je
pozvao da ponovno provede vrijeme s njime. Obuzela ga je
ljutnja, čineći ga nemirnim i napetim. Kog se vraga čudi jer ga -
ili bilo kojeg drugog muškarca – zanima, to mu nikako nije bilo
jasno. Zacijelo je svjesna svoje ljepote i privlačnosti. Ali, upravo
je u tome stvar. Nije svjesna. Ne vidi ono što vide on i svi ostali.
Njezin odraz u zrcalu pogrešan je. Narušen sebičnim,
nepromišljenim doživljajem nekog govnara koji je, tim gore,
navodno koristio svaku priliku da je pomalo ponizi. Da je
podsjeti što misli o njoj i nagna je da se osjeća neženstvenom i
nesigurnom.
Želio je... Kvragu, Joe nije imao blage veze što je taj šupak
želio. Što je više mogao željeti kada je imao Zoe? Bila je njegova.
Premda mu je ta pomisao ostavljala gorak okus u ustima, morao
je prihvatiti činjenicu da je nekoć pripadala gadu koji je nije
cijenio i shvaćao kakvo blago posjeduje. Ali to ne znači da Joe
neće prevrnuti nebo i zemlju kako bi je natjerao da shvati da on
nikada neće napraviti istu pogrešku kao njezin bivši. Nikada
neće potratiti prekrasni dar koji je nekoć poklonila drugom
muškarcu. Sebe. Kada bi bio toliko blagoslovljen da mu se ikada
povjeri na brigu, nikada joj ne bi pružio ni jedan jedini razlog da
posumnja u njega ili činjenicu da će joj svakog dana pokazivati
kolikim se sretnikom smatra.
151
Oslobodio se tmurnih misli i zagledao u njezino ozbiljno

lice. “Je li to ne?” lagano ju je zadirkivao, vraćajući razgovor na
svoj poziv na večeru. “Ili samo umireš od želje da mi pomogneš
čistiti ribu pa bi voljela da to zajedno učinimo?”
Dobacila mu je zatečen pogled preko ramena, a zatim se
nesvjesno nasmijala.
“Zoe! Ulovila si još jednu!”
Zamalo je ispustila štap naglo se vraćajući na mjesto, a
stopala su joj se saplela dok je tražila uporište. Povukla je štap
uvis pa uzbuđeno uzviknula kada se vrh povio, a plovak je
dublje potonuo.
“Imam je!” povikala je. “Isuse Bože, Joe. Ova je sigurno
golema!”
Brzo joj je prišao i pritisnuo prsa o njezina leđa, pružajući
ruke oko nje kako bi umirio štap. “Ovako”, promrmljao je blizu
njezina uha. “Održavaj vrh uspravnim. Ne popuštaj. Dok vučeš
štap, namotavaj sav višak najlona. Neka neprestano bude
zategnut.”
Položio je dlanove na njezine, vodeći njezine pokrete dok
joj se štap trzao i plesao u dlanovima. Udahnuo je slatki miris
njezine kose i nabrao nos kada mu je vjetar puhnuo nekoliko
mekih vlasi o nosnice, lagano ih škakljajući.
Bila je topla i vrlo meka u njegovu naručju. Kao da
pripada onamo. Kao da je oduvijek pripadala onamo. Premda se
silno koncentrirala na podizanje ribe, mogao je vidjeti da je
itekako svjesna njegove blizine. Jezik joj je jurnuo preko donje
usne, a zatim ju je zagrizla kao da nastoji umiriti živce. Ili pak
prikriti svoju reakciju. Potajno se nasmiješio. Usrdno se nadao
da nije otporna na njegov šarm te da nije sam u tome. Bilo bi
152
koma da je ne privlači kao ona njega, ali očigledno nije tako.

Možda ne želi osjećati seksualnu privlačnost između njih, ali
ona postoji i oboje su toga svjesni.
Obujmivši njezin dlan, pomagao joj je povući najlon u
dovoljnoj mjeri da se riba oslobodi vode pa ju je nevoljko pustio
kako bi mogao preuzeti njezin ulov. Ulovio je najlon rukom, a
zatim vješto izvukao udicu iz usta ribe.
“Aha. Imala si pravo, Zoe. Golema je. Sigurno je jedna od
najvećih koje sam ikada vidio.”
“Stvarno?”
Oči su joj zaplesale od oduševljenja te se uzbuđeno
promeškoljila, na što joj se toplije nasmiješio. Bože, kako ju je
bilo lako zavoljeti. Kako bi je itko mogao ne voljeti?
“Definitivno ću je fotografirati prije nego što je očistim, i
namjeravam je izmjeriti i izvagati. Tko zna? Možda si oborila
rekord.”
A mislio je kako joj osmijeh ne može postati širi ili lice
snažnije ozariti nego dosad. Zabavio se ubacivanjem ribe među
ostale pa se okrenuo natrag prema njoj.
“Onda, Zoe, što ćemo? Pržim ribu za cijelu obitelj ili ćemo
samo nas dvoje sutra večerati kod mene? S obzirom na brzinu
kojom ih pecaš, u tren ćemo oka uloviti dvanaest riba.”
Porumenjela je i posramljeno pognula glavu, ali usne su joj
se trznule uvis, smiješeći se. “Pa; ne bih voljela da moraš ostati
budan dokasna ako budeš čistio više od desetak riba” odvratila
je.
Nasmijao se. “Baš si velikodušna, dušo. U redu. Tri
imamo, trebamo još devet. Spremna za novu rundu?”
153
Nabrala je nos dok je stavljao cvrčka na udicu i pozorno

držala plovak na priličnoj udaljenosti od svog tijela dok ga je
zabacivala povrh vode.
“Mislila sam da se ljudi koriste glistama za pecanje.
Nikada nisam čula da netko rabi cvrčke. Premda ne bih dirala ni
glistu” zgađeno je rekla. “Nisam sigurna što je gore. Ljigavost ili
jezive, puzeće nožice.” Stresla se. "Kako to da si ti izvukao tanji
kraj? Ja se zabavljam pecajući, a ti stavljaš mamac, skidaš ribu s
udice i još ćeš je čistiti.”
“Uvjeravam te da nikako nisam izvukao tanji kraj”
odvratio je otežući, a usne su mu se izvile u osmijeh. “Zapravo,
ako su skidanje nekoliko ljigavih riba s udice i njihovo čišćenje
cijena koju moram platiti za poslijepodne sa zabavnom,
simpatičnom ženom koja me nasmijala više puta nego što se
sjećam da sam to odavno činio, rado pristajem na repete.”
Ovoga puta nije skrenula pogled niti se naizgled
usprotivila takvoj pomisli. Uputila mu je iskreno zamišljen
pogled kao da ga ne može posve shvatiti.
Približio joj se vodeći njezin najlon prema mjestu na kojem
je ulovila prvih nekoliko riba. Zastao je tek nekoliko milimetara
dalje od nje i zagledao se u njezine oči.
“Nije me teško shvatiti, Zoe” promrmljao je. “Ne igram
igrice. Ne očijukam. Ako nešto ne mislim, ne govorim to. I
nikada nisam osjećao obvezu govoriti sranja koja zapravo ne
mislim samo kako bi se netko bolje osjećao. Mislim da je najbolje
da to smjesta iznesemo na čistac. Slažeš li se?”
Progutala je slinu, a Adamova jabučica u njezinu vratu
poskakivala je dok je polagano kimala. Pogled joj je bio prepun
154
čuđenja dok je nastavljala zuriti u njega, kao da promišlja o

njegovoj ozbiljnoj izjavi ili važe njegovu iskrenost.
“Aha” konačno je šapnula. “Mislim da - da. ”
“Onda bi možda trebala uloviti onu ribu koja ti povlači
najlon” vedro je odvratio.
Naglo se okrenula upravo u trenutku kada je plovak
potonuo i četvrti put pa je s oba dlana povukla štap uvis,
prasnuvši u zarazan smijeh.
“Tako sam najebao” Joe je šapnuo samome sebi. “Ali
dovraga, uživam u svakom jebenom trenutku.”
155
15. POGLAVLJE
ZOE se lijeno protegnula i zijevnula dok ju je sunce pržilo,
grijući joj mišiće sve do kostiju. Baš bi mogla odrijemati. Bila je
umorna na najbolji mogući način - onaj nikada se u životu nisam
bolje zabavljala - a sunčeve zrake nisu joj pomagale otjerati
letargiju koja ju je obuzela čim se presvukla u Rustyn posuđeni
kupaći kostim.
Užasnula se shvativši da je Rusty Joeu dala dvodijelni
bikini, i to ne naročito čedan. Držala je ručnik čvrsto oko sebe
sve dok konačno nije odabrala mjesto za sunčanje. Kada je
shvatila da će joj trebati ručnik da na njega legne, tek je tada
dopustila da joj klizne s tijela dok se trudila što prije leći.
Nasreću, Joe joj je pružio privatnost zabavivši se nečim
drugim, stoga nije svjedočio njezinu debaklu u kupaćem
kostimu.
No sada kad je završio, možda bi bilo pametno okrenuti se
na trbuh kako joj sise ne bi kipjele iz gornjeg dijela kupaćeg
kostima. Čim se smjestila na trbuh, uzdahnula je dok joj se
toplina blago širila leđima.
Trznula se kada je Joe spustio dlan na njezina gola leđa pa
se uspravila, okrećući glavu kako bi ga pogledala preko ramena.
“Oprosti što te ometam”, rekao je. “Ali ne želim da izgoriš
pa ću ti namazati malo kreme za sunčanje na leđa. Samo se
opusti i nastavi s onime što si radila. Nećeš ni znati da sam tu.”
156
Zamalo je frknula. Na kojem to planetu neće znati da

njegovi dlanovi klize po njezinoj goloj koži?
“Mogu sama” nelagodno je odvratila nastojeći se
uspraviti.
Nježno je pritisnuo njezina leđa, gurajući je natrag dolje.
“Osim ako si hobotnica ili iznimno savitljiva, ne znam kako ćeš
dosegnuti određene dijelove na leđima. Osim toga, i meni će
trebati namazati leđa nakon što završim s tvojima.”
Izgovorio je to tako nedužno, kao da to što si međusobno
mažu kremu za sunčanje po tijelima nije ništa posebno. Ali
možda njemu i nije, što znači da samo pravi golemu budalu od
sebe.
Uzdahnuvši, legla je i zatvorila oči. Nekoliko sekundi
poslije zamalo je naglas zastenjala kada je pritisnuo oba dlana o
njezinu kožu i počeo je trljati čvrstim, kružim pokretima.
Zacijelo je zabranjeno da muškarčeve ruke djeluju toliko
ugodno. Gdje god ju je dotaknuo, koža bi joj planula pod
njegovim prstima kao da moli i čezne za još.
Kako ne bi ispuzala iz vlastite kože, morala se snažno
ugristi za usnu kako bi spriječila zvukove zadovoljstva da joj se
otmu iz grla. Ovo je mučenje. Krajnje, veličanstveno,
najčudesnije mučenje ikad osmišljeno u povijesti čovječanstva.
Hvala Bogu pa je ništa ne pita, inače bi učinila ili rekla gotovo
sve samo da ne prestane.
Naizgled mu se nije žurilo, na čemu mu je bila zahvalna.
Zatvorila je oči dok su njegove ruke milovale svaki milimetar
njezine gole kože, od osjetljivog dijela na stražnjoj strani vrata
pa do stopala i svega između.
157
Kada su se njegove masirajuće jagodice opasno približile

njezinoj stražnjici, zatekla je samu sebe kako zadržava dah sve
dok joj se pred očima nisu pojavile točkice. Ali nastavio ju je
masirati dodirom lakim poput pera, jedva ocrtavajući rubove
gaćica njezina kupaćeg kostima i nemilosrdno je zadirkujući
mišlju: Što da nema tih gaćica?”
Bila je na rubu nesvijesti kada je konačno zastao, a ovoga
puta nije uspjela obuzdati nezadovoljan uzdah. Joe se tiho
nasmijao iznad nje, ali zvuk se probio kroz gustu maglu koja ju
je okruživala prije nalik na šapat nego na pravi smijeh. Zatim je
osjetila nešto drugo kako joj se utiskuje u rame. Nešto slično
njegovim... usnama? Sada je samo halucinirala. Na kraju
krajeva, postoji određena količina orgazmičkog blaženstva koju
djevojka može podnijeti.
“Samo lezi tu, dušo. Navući ću majicu tako da se ne moraš
brinuti za mene.”
“Ahaaa” sanjivo je odvratila.
Njegov zadovoljni smijeh ponovno se probio kroz njezinu
polusvijest, ali samo se nasmiješila i odlebdjela na oblaku
euforije. Mogla se zakleti da su njegovi prsti protom kliznuli
kroz odbjegle pramenove njezine kose koji su joj se oslobodili iz
punđice, ali nije se mogla natjerati da otvori oči kako bi
provjerila. Uostalom, kakve maštarije znaju biti, ova je bila
prokleto sjajna i nije željela da joj uskoro dođe kraj.
“Pitam se znaš li uopće koliko si prekrasna” šapnuo je Joe,
naizgled kilometrima udaljena glasa.
Shvatila je da je sigurno zaspala i da sanja. Za promjenu,
bilo je lijepo sanjati nešto drugo osim straha i poniženja te se
buditi podivljala srca i znojem natopljene kose.
158
“Nikad nisam ljepše sanjala” promrmljala je kroz

nepomične usne. “Hoćeš li nestati nakon što se probudim?”
Začula je tihi smijeh, a zatim i glas koji nije bio nimalo
vedar ili šaljiv. Suprotstavljao se cijelom raspoloženju sna. Bio je
odlučan, ispunjen nježnom, ali i neumoljivom odlučnošću te je
nagnao da zadrhti sve do nožnih prstiju.
“Nikamo ja ne idem, Zoe. Ni sada, ni ikada. Bojim se da
me se ne možeš riješiti, malena. Ali nisam siguran koliko će ti se
to sviđati kad se probudiš i shvatiš da nisi sanjala nego da je sve
ovo vrlo stvarno, ali strašno mi se sviđa to da me se ne možeš
riješiti.”
“Nitko nikada ne ostaje” tužno je odvratila, nezadovoljna
smjerom u kojem se kretao taj san. Željela se vratiti na dobre
stvari. “Nitko mi nikada ne uzvrati ljubavlju. Svi uvijek odu.”
Nastupila je duga tišina te se načas opustila, voljna pustiti
san da zamre nakon ne pretjerano sjajnog obrata iz zaista sjajnog
u ne toliko sjajan. A zatim...
“Ne i ovoga puta, malena.” Ponovno taj glas. Tako bolno
poznat, ali opet, zauzimao je čvrsto mjesto u njezinim snovima
posljednjih nekoliko noći. “To ti obećavam.”
Premda je znala se takvo obećanje nikada neće ostvariti,
svejedno ju je utješilo te se držala za njega plutajući dalje u
zaborav.
JOE je sjedio blizu mjesta na kojem je Zoe spavala

povremeno usmjeravajući pogled sa sunca na njezina leđa, i
dalje blistava od kreme za sunčanje koju je dosad dvaput nanio.
Dok ju je drugi put nježno mazao losionom, nije se niti
159
promeškoljila, ali lagano mrštenje njezina čela čak i u snu te

očita napetost oko usana ispunili su mu prsa bolju koja se nije
dala otjerati.
Tko su ti “svi” o kojima je govorila gotovo djetinjim
glasom, a koji su joj slomili srce? Njezina bol sezala je mnogo
dublje od jednog bivšeg ljubavnika. Što s njezinim djetinjstvom?
Donovan nije spomenuo obitelj. Roditelje, braću ni sestre. Nije
rekao baš ništa, a Joe se zapitao zašto. Je li posve sama na
svijetu? Zacijelo Rusty zna što je s time. Možda se Rusty zato
sprijateljila s njom i bila joj toliko vjerna i zaštitnički naklonjena.
Podržavao je sestru zbog toga, ali odsad će štićenje Zoe pred
bilo čime što joj može nauditi biti njegov zadatak.
Pogledao je na sat promatrajući kako sunce dublje tone na
obzoru. Ma koliko mrzio što će provesti ijednu noć bez nje, bilo
je kasno, a ona očigledno iscrpljena. Vrijeme je da je vrati mami
kako bi prespavala ondje. Nije mnogo ručala. Bila je tiha.
Uglavnom zamišljena dok su jeli hranu koju im je njegova majka
spremila. Svako toliko uspio bi izmamiti osmijeh na njezino lice
dok bi je zadirkivao ili se šalio s njom, ali tuga je prianjala za
njezino lice većinu poslijepodneva nakon što su upecali
dvanaest riba za koje je rekao da su mu potrebne.
A tada je zaspala dok joj je prvi put nanosio kremu za
sunčanje. U tom sanjivom stanju njezine su reakcije bile iskrene i
stvarne. Silno je uživala u njegovu dodiru, izvijajući se pod
njegovim rukama i predući poput mačke. Ali tuga je kupala
njezin glas kada mu je tiho rekla da nitko nikada ne ostaje te da
joj nitko nikada ne uzvraća ljubavlju.
Nikada ništa nije želio snažnije nego primiti je u naručje i
čvrsto je držati, zavjetujući se da je nikada neće napustiti. Ali
160
znao je da neće biti tako lako, da joj ne može jednostavno obećati

nešto u što ona sama ne vjeruje. Bit će potrebno vrijeme da mu
povjeruje i posve se pouzda u njega. I namjeravao joj je pružiti
sve vrijeme na svijetu dok ne kucne čas da bude s njime i u
njegovu naručju, gdje joj je svakog dana kanio pokazivati da ne
ide nikamo, osim tamo kamo i ona.
“Kakve tajne skrivaš, malena?” šapnuo je promatrajući je
kako uzdiše i gura sklopljenu šaku pod svoju bradu. “Hoćeš li
mi vjerovati dovoljno da mi se povjeriš i dopustiš da im
oduzmem moć da ti naude?”
Uzdahnuo je; a potom nevoljko ustao s krme čamca na
kojoj je ležao. Odvukao se do mjesta na kojem je Zoe ležala, s
osmijehom promatrajući njezine zatvorene oči i trepavice
oslonjene o kožu obraza koje su joj darovale toliko nevin izgled
u snu. Podsjećala ga je na anđela ili one malene vile iz bajki.
“Zoe. Zoe, dušo, probudi se. Vrijeme je da pođemo kući. “
Nabrala je nos, a usne su joj se izvile nadolje. “Odlazi”
promrmljala je.
Nasmijao se spuštajući glavu kako bi poljupcem otjerao
bore s njezina nosa. Trepavice su joj smjesta zatreperile te se
probudila.
“Bok,” rekao je, smiješeći se njezinu bunilu.
Ona se potom nasmiješila, ugrijavši mu dijelove srca za
koje nije bio ni svjestan da su dosad bili zatvoreni.
“Bok”, sramežljivo je odvratila. “Je li vrijeme za polazak?”
Zvučala je toliko razočarano da mu je bilo krivo što joj
mora reći da jest. Stoga je kimnuo.
161
“Sunce zalazi. Pomislio sam da bi voljela promatrati

zalazak dok se vraćamo u marinu. Mama će uskoro poslužiti
večeru i pitat će se gdje smo.”
Zijevnula je, pokrivajući usta. “Predivno sam sanjala”,
čeznutljivo je odvratila.
Puls mu je poskočio dok ju je promatrao, pogledom
prelazeći svaki milimetar njezina lica, njezinih očiju, pa čak i
njezine kose. “Da? Dakle, sanjala si mene?” zadirkivao ju je.
Poprimila je tamno-ružičastu boju i spustila pogled,
premda joj je na usnama i dalje titrao osmijeh.
“Nećeš mi reći što se događalo u tom predivnom snu?”
Odmahnula je glavom. “Ne. Zato što se, ako ti kažem,
možda neće ostvariti.”
To je privuklo njegovu pozornost. Je li mislila na ono za
što je vjerovala da je sanjala? Ili je sanjala nešto sasvim drugo ta
dva sata dok ju je pustio da drijema?
“A želiš li da se tvoj san ostvari?” ležerno je upitao.
U očima joj se jasno nazirala čežnja dok ih je usmjeravala
na nešto u daljini. Možda na neka druga vremena.
“Kada bi se snovi mogli ostvariti, onda da, voljela bih da
se ovaj ostvari više od bilo čega na svijetu.”
I onako je već bio zapečatio tijek svoje sudbine, ali da nije,
te bi ga riječi natjerale da je zapečati. Nije imala blage veze da
zna točno na što misli te da je sudjelovao u onome za što vjeruje
da je sanjala. I, pa, njezin je san na neki način bio prikladan s
obzirom na to da ga je namjeravao ostvariti u potpunosti u
skladu s njezinim željama.
“Snovi se neprestano ostvaruju” rekao je.
Njezin se osmijeh lagano povukao. “Za neke, valjda da.”
162
“Ali ne i za tebe?”
Skrenula je pogled u stranu. “Nisam neki sanjar” odvratila
je sileći se na ravnodušnost. “Prije sam realist. Kada ti se
stvarnost neprestano obija o glavu, počneš obraćati pozornost na
nju.”
Joe je ispružio ruku gurajući palac pod njezinu bradu pa je
nježno okrenuo natrag prema sebi. “Ne slažem se.”
Djelovala je zbunjeno. “S čime se ne slažeš?”
“Da nisi sanjar.”
Oči su joj se raširile te je nekoliko puta trepnula kao da
nastoji shvatiti što želi odgovoriti.
“Nema ničeg lošeg u sanjanju, Zoe. Što više sanjaš, to te
čeka bolji i sretniji ishod, ne misliš li tako?”
Oči su joj se ispunile suzama te je namjeravala iznova
skrenuti pogled, ali Joe je dlanovima obujmio oba njezina
obraza, pridržavajući joj lice. Poslužio se palčevima i nježno
obrisao suzu koja joj je kapnula iz jednog oka.
“Također bi se moglo reći da, što više sanjaš, tim snažnije
patiš kada ti se stvarnost obije o glavu” protisnula je.
Tiho se nasmijao. “Opsjednuta si stvarnošću i obijanjem
glava.”
“Ne šalim se” odvratila je molećivim glasom, kao da ga
preklinje da njezine izjave ne shvaća neozbiljno. “To je moja
stvarnost. Možda nije tvoja, Joe. Ali moja je i dobro sam
upoznata s time što snovi donose. U mom svijetu, to je jedno
veliko ništa ma koliko željela da bude suprotno.”
“Malena, poslušaj me” rekao je milujući svilenkastu kožu
povrh njezinih jagodičnih kostiju. “Kad sam rekao da si sanjar,
bio je to najbolji mogući kompliment. Samo zato što ti se svi
163
dosadašnji snovi nisu ostvarili, ne znači da se nikada neće

ostvariti. Svi u sebi nosimo sanjara. Možda misliš da kod tebe
nije tako, ali vidim ga. Vidim tebe. I zbog toga sam samo još
odlučniji u namjeri da ostvarim tvoje snove kako bi konačno
dopustila tom prekrasnom sanjaru u tebi da ga vidi cijeli svijet.”
Oči su joj odražavale šok dok je bespomoćno zurila u
njega. “Ne možeš mi davati takva obećanja. Nikome” zanijekala
je. “Nisi odgovoran za ostvarivanje tuđih snova. Samo vlastitih.
Samo ja mogu ostvariti svoje snove, a ako sam nešto naučila o
sebi što se toga tiče, onda je to da sam golema gubitnica.”
Joe je zarežao od nestrpljenja i bijesa, premda ne na nju.
Poskočila je, a zatim mu uputila povrijeđen pogled, uzmičući od
njega. Bijesno je opsovao ispod glasa. Bio je suptilan poput
teretnog vlaka, a vrlo je dobro znao da treba biti iznimno pažljiv
s njome, kao s najvećom dragocjenošću.
“Zaboravljaš nešto o meni, dušo. Bavim se dvjema
stvarima. Ostvarivanjem tuđih snova i provođenjem tuđih
noćnih mora u stvarnost. Stoga mi nemoj govoriti što mogu ili
ne mogu učiniti, ili na što se mogu ili ne mogu odvažiti. Zato što
ti obećavam da ću, ako mi se otvoriš i pružiš mi priliku, dati sve
od sebe da ispunim ama baš svaki tvoj san.”
Progutala je knedlu i šokirano rastvorila usne, a Joe je
morao upotrijebiti svu svoju snagu kako je ne bi privukao tih
nekoliko centimetara i stao je ljubiti tako da ne mogu udahnuti
ništa drugo doli dah onog drugog. To je bio njegov trenutačni
san, jebeš mu sve. Svi ostali neka čekaju svoj vražji red.
“I ne poznaješ me” šapnula je. “Zašto mi uopće govoriš
takvo što?”
164
“U pravu si. Ne poznajem te u potpunosti. Ne još. Ali

želim te upoznati. I učinit ću to. A nakon što to učinim,
namjeravam održati sve do jednog obećanja koje sam ti dao. A
sada, prije nego te do kraja toliko preplašim da skočiš u jezero i
otplivaš natrag do kompleksa, moramo krenuti ili će mi mama
zavrnuti vratom. Moraš staviti prsluk za spašavanje i pronaći
neko ugodno mjesto dok se vozimo natrag. Dobro?”
Izgledala je ošamućeno, ali nije joj mogao zamjeriti.
Pregazio ju je poput buldožera, a zatim se povukao toliko naglo
da je imala sreću što nije pala u jezero, a kamoli skočila. Ali
morao je stati na loptu i sabrati se prije nego što pretjera pa mu
isklizne ravno kroz prste.
Isuse, sama pomisao da ispruži ruku i zatekne prazno
mjesto gotovo ga je paralizirala od straha. Bio je u jebenom
kaosu i ako se uskoro ne sabere, sve će sjebati prije negoli mu se
uopće pruži prilika da joj dokaže da je sigurna s njime. Da joj
nikada ne bi naudio. Da bi smlavio svakoga tko bi joj ikada
pokušao nauditi.
A u ovom trenutku, možda najbolja strategija bila je
jednostavno je zbunjivati. Ako bude pomalo nestabilna i nastoji
ga dokučiti, neće moći istodobno pobjeći. Njezin bijeg
predstavljao je mogućnost koja ga je dozlaboga strašila, premda
ga je rijetko što u životu imalo moć zastrašiti. Gubitak brata,
gubitak Shee, gubitak svojih roditelja. To su bile jedine stvari
koje su se mogle mjeriti s užasom koji je osjećao kada bi
pomislio da će izgubiti Zoe.
Čim je izveo čamac iz uvale u kojoj ga je bio usidrio kako
bi on i Zoe mogli plivati i sunčati se, ubacio je u petu i pojurio
po staklastoj površini jezera Kentucky. Puzeći niz obzor, sunce
165
je sličilo golemoj vatrenoj kugli narančastog svjetla na zapadu, a

pred njima su sjala treperava svjetla marine.
Zoe je sjedila šćućurena na klupici postrani, samo pola
metra dalje od mjesta na kojem je Joe stajao i upravljao čamcem,
pogleda usmjerena na nešto u daljini dok su joj odbjegli
pramenovi iz punđe na vrhu glave, vijoreći se za njom poput
mjesečevih zraka.
Ovijala je ručnik oko svojeg sitnog tijela, a pod njime
nosila prsluk za spašavanje. Trebao ju je pustiti da se presvuče u
svoju odjeću prije negoli se vrate, ali tada bi već pao mrak prije
nego što bi krenuli natrag u marinu. Moći će joj osigurati
privatnost u kamionetu i stajati s druge strane otvorenih vrata
okrenutih leđa, čuvajući stražu u slučaju da se netko nađe u
blizini.
Barem je sada shvatio vragolasti sjaj u Rustynim očima i
nevini cerek dok mu je predavala kupaći kostim za Zoe kako je
zatražio. Rusty je bila viša i manje popunjena u odnosu na Zoe,
stoga je Rustyn bikini, koji je nju dovoljno čedno pokrivao, bio
premalen za Zoe na mjestima koja su mu pružala trajnu erekciju
tijekom cijelog poslijepodneva.
Rusty je točno znala što radi i kako će bikini pristajati -
odnosno neće pristajati - Zoe, i ako je ta pokvarena mala vražica
mislila da joj se neće osvetiti, varala se.
Vrativši čamac na njegovo mjesto u marini, pomogao je
Zoe izići pa ovio ruku oko njezina struka, privlačeći je uza svoje
toplo tijelo dok su se vraćali prema njegovu kamionetu. Jutra i
večeri ranog ljeta još su uvijek bila pomalo svježa jer je proljeće
nevoljko ustupalo mjesto predstojećim vrelim danima ljeta.
166
Bilo je to najbolje doba godine. Dani prepuni sretnih

uspomena. Bezbrojnih izleta poput današnjeg. Pecanje, plivanje,
zabavljanje u krugu obitelji, roštiljade, kampiranje uz vatru,
ledenica puna piva, razgovor o prošlim vremenima i onima koji
slijede.
Joe zapravo nikada nije mogao sudjelovati u razgovoru o
tome što im predstoji dok su njegova braća s ljubavlju u očima
promatrali svoje žene i djecu i govorili o tome da će odgajati
svoju djecu tamo gdje su i sami odrasli. Mogao se prisjetiti
priličnog broja priča o “dobrim starim danima” i sveg
nestašluka koji se pritom podrazumijevao, ali uvijek bi utihnuo
kada bi se razgovor okrenuo budućnosti. S vremenom je, nakon
što su sva njegova braća postala zauzeta, osjetio nelagodu kakvu
dotad nije poznavao. Poput stranca koji izvana promatra nešto
toliko prekrasno da ga pritom bole oči. Sada je shvatio da je to
bio osjećaj usamljenosti. I zavisti spram svega što su njegova
braća imala, a on nije.
Pogledao je Zoe otvarajući joj suvozačka vrata. Tko bi
donedavno rekao da će njegova budućnost stajati točno pokraj
njega te da će prvi put uistinu shvatiti i moći se poistovjetiti sa
svime o čemu su njegova braća govorila, što su dijelila i s čime
su suosjećala.
“Prođi s druge strane vrata pa ću se okrenuti i zakloniti
prolaz kako te nitko ne bi vidio dok se preodijevaš” rekao je. “I
onako ne vidim nikoga u blizini, ali za svaki slučaj, obećavam da
ništa neće vidjeti. Samo požuri prije nego što me svlada poriv da
pogledam” zadirkivao ju je.
Na njegovo iznenađenje i oduševljenje, uzvratila mu je
smijehom. “Nepopravljiv si, Joe. Ali Marlene je to i rekla. Rekla
167
je da si zločesti blizanac, vječito nestašan, i da je Nathan mirniji.

Sada shvaćam na što je mislila.”
Dahnuo je hineći zapanjenost i uvrijeđenost. “Samo da
znaš, mene smatraju obzirnim blizancem. Nathan je običan
pećinski čovjek bez iole pristojnosti. Jesi li vidjela kako se
ponaša prema mojoj sirotoj šurjakinji Shei?”
“Aha”, čeznutljivo je odvratila. “Očigledno je silno voli.
Uživala sam promatrajući ih.”
Joe je podigao obrve. Nije znao da je pomno promatrala
bilo koju osobu ili par tijekom okupljanja, niti da je uopće bila
kadra provariti kaotično upoznavanje sa svima te povezati
imena i lica, ali bilo je očito kako su Nathan i Shea barem
privukli njezinu pozornost zbog čega ih je proučila.
“Njihova je priča prilično sjajna”, tiho je odvratio.
“Da? Kako to misliš?” znatiželjno je upitala.
Potajice se nasmiješio. Njegova je Zoe romantična duša.
Dobro da zna. Barem sada zna kako će si u budućnosti osigurati
prednost.
“Duga je to priča, i nije uvijek lijepa. Ali definitivno je
uvijek predivna.”
“A joj” dahnula je. “To je bilo predivno, Joe.”
Zbunjeno je nabrao čelo. “Što želiš reći?”
“Način na koji si to sročio. Opisao. Bilo je vrlo poetično.”
U glasu joj se nazirala blaga čežnja, kao da je oduvijek željela da
netko na takav način govori o njoj.
Bio mu je potreban trenutak da shvati na što je mislila pa
se nasmiješio. “Ma koliko želio preuzeti zasluge za svoju
filozofsku stranu, moram priznati da prethodno nisam
razmišljao kako ću sročiti tu izjavu.”
168
“To je čini samo još ljepšom” žustro je odvratila. “Ali na

što si točno mislio kad si rekao da nije uvijek lijepa? Jesu li se
mnogo svađali ili što?”
Izgovarajući potonje, potapšala ga je po ramenu kako bi
mu poručila da je završila, stoga se okrenuo i nasmiješio joj se.
“Ne, dušo. Ne znam jesam li ih ikada vidio da se svađaju. Pa,
osim kada je Nathan zabrinut da će se Shea previše iscrpiti pri
nečemu.”
“Jesi li svjestan da ti se cijelo lice ozari kad govoriš o
njima?” tiho je upitala Zoe.
Ponovno se nasmiješio. “Da, valjda je tako. Moraš shvatiti,
Nathan je moj brat blizanac. Povezuje nas nešto što većina ljudi
ne razumije. Ali Shea razumije zato što je dio toga. Jednom ću ti
ispričati sve o tome. Obećavam. Ali kao što sam rekao, duga je
to priča i određeni dijelovi sasvim sigurno nisu za one slabog
srca. Ali oduvijek ih je čekao sretan završetak. Nathan ne bi
dopustio ništa drugo. Samo im je trebalo malo dulje nego
ostalima. Ali kada bih morao pogađati, rekao bih da im je
upravo zato još i ljepše.”
“Slušaš li se ti ikada?” upitala je dok su oboje zatvarali
vrata ušavši u kamionet. “Iznimno si rječit. Satima bih mogla
slušati kako govoriš.”
Iznenađeno je zabacio glavu. Dugo je zurio u nju prije
negoli je shvatio da je posve ozbiljna. Zatim se nasmijao. Toliko
snažno da je položio dlanove na upravljač pa spustio čelo na
njih i stao hripati dok ga nije zabolio trbuh.
Zoe je ispustila zvuk nestrpljenja. “Što je?” oštro je upitala.
“Što je s tobom? Povlačim to. Zvučiš kao kreten.”
169
Otpuhnula je pa prekrižila ruke na prsima, postrance oštro

zureći u njega.
“Oprosti, dušo” rekao je i dalje nastojeći obuzdati smijeh.
“Moraš shvatiti da sam prema riječima ostale braće nestrpljiv,
nagao i pogane naravi. A da i ne spominjem svoj pogani jezik.
Hmm, silno su skloni riječi pogan kad govore o meni” odvratio je
cereći joj se. “Kad bi čuli da je bilo što u vezi sa mnom opisano
kao rječito ili, ne daj Bože, predivno, umrli bi od smijeha.
Kvragu, vjerojatno bi se upišali u gaće koliko bi se smijali.”
“E pa, zvuče kao kreteni” namrgođeno je odvratila Zoe.
Toplina mu je ispunila prsa i uspuzala vratom te ga
bijesno ščepala za vrat. Nitko ga nikada nije branio pred
braćom. Svi su obično bili odviše zauzeti njihovim mišljenjem o
njemu da bi mu se usprotivili. Ali Zoe je djelovala kao da želi
otići tamo i isprašiti im tur jer su ga uvrijedili.
“Nemoj nikome nauditi, dušo” Nasmijao se. “U njihovu
obranu, i jesam sve to. Dobro, većinom. Čini se da sam spreman
napraviti iznimku za zbilja prekrasne žene po imenu Zoe.”
Pognula je glavu i opustila ruke tako da su joj pale u krilo.
Dugo je zurila u njih prije nego što je nakrivila glavu kako bi ga
ponovno mogla promotriti.
“Većinom zaboravljam čime se bavite.”
Njegov osmijeh i spreman smijeh povukli su se kada se
napeo.
“Zacijelo je vrlo teško štititi i braniti ljude koje i ne
poznaješ i pritom se izlagati takvom silnom riziku. Bila bih
šokirana da nisi sve to čime te braća nazivaju. Ali to nije ono
kakav si. Ni jednom nisam vidjela tu osobu. Mislim da sam
otkrila tvoju tajnu, Joe Kelly.”
170
Užasnuto ju je pogledao. “Nećeš me valjda razotkriti, zar

ne?”
“Ti si dobar dečko. Grub izvana, ali sasvim pekmezast,
sentimentalan mekušac iznutra.”
Zamalo se ugušio. Prikrio je svoju reakciju kašljanjem, a
zatim pročistio grlo. Mekušac? Čekaj, ne samo mekušac. Mnogo
gore. “Pekmezast, sentimentalan” mekušac. Draga majko
Isusova. Ako je prije mislio da će ga braća zajebavati, ništa se ne
može usporediti s načinom na koji će ga smijehom otjerati iz
ratne sobe ako se ikada pročuje da ga je Zoe nazvala
“pekmezastim, sentimentalnim mekušcem”.
Zgroženost koju je osjećao zacijelo mu se odražavala na
licu zato što je prasnula u smijeh i nastavila se toliko snažno
smijati da je morala otrti suze s obraza.
“O, Bože, kad bi se barem mogao vidjeti” protisnula je,
grcajući od smijeha.
“Da, da, samo se ti zabavljaj. Dotuci muškarca kad je već
poražen”, progunđao je dobrodušno. “Vidjet ćemo tko će se
zadnji smijati.”
“Jesu li ti također rekli da si loš gubitnik?” zadirkivala ga
je.
“Naravno.”
Ponovno je prasnula u smijeh. “Ne! Nije mi jasno zašto.”
“Sarkazam ti ne pristaje, ljepotice.”
“Mislim da mi sasvim dobro pristaje”, drsko je odvratila.
Pa, imala je pravo, ali opet, sve joj je sasvim dobro
pristajalo. Nije se mogao dosjetiti ni jedne jedine stvari koja joj
ne bi pristajala.
171
“Ah, stigli smo” oglasila se iznenađeno - i pomalo

razočarano - kada su se uvezli na kompleks.
Taj mu je osjećaj bio posve jasan. Današnji dan bio je jedan
od najboljih dana kojih se sjeća. Ravno uz bok onome danu kada
je doznao da je njegov blizanac konačno na sigurnom te da se
vraća kući nakon što se nije znalo je li Nathan mrtav ili živ. Ili
dan kada se im silno traumatizirana Shea konačno vratila nakon
što se danima povlačila u sebe kako bi mogla preživjeti ono
najgore.
Namrštio se. Sve dosad, svi najbolji trenutci kojih se
mogao prisjetiti vrtjeli su se ili oko Nathana i Shee ili oko
njegove ostale braće i dragocjenih trenutaka s njihovim ženama.
Nikada nije imao nikoga s kime bi ih podijelio. Sve do sada.
Nježno ju je pogledao zastavši pred majčinom kućom,
svjestan da neće uvidjeti način na koji je promatra. Bila je odveć
zauzeta zurenjem u trijem kao da očekuje da se njegovi mama ili
tata pojave u svakom trenutku.
“Zoe.”
Okrenula se kako bi ga pogledala. Dotaknuo je pramen
njezine kose, nježno joj ga maknuvši s obraza i zataknuvši iza
uha.
“Hvala ti za danas” rekao je palcem prelazeći preko
njezine brade i čeljusti.
Dobacila mu je upitan pogled. “Zar to ne bih ja trebala
reći?”
“Ne, osim ako si ti ja i upravo si doživjela najbolji dan u
svojem životu, drugi dan zaredom” odvratio je bez tračka
zadirkivanja ili šaljivosti u glasu.
172
Njezin se pogled smekšao te je načas ugledao toliku želju i

potrebu, toliku čežnju u njezinim očima, da je imao osjećaj kao
da je primio udarac posred trbuha. Više se nije mogao opirati
iskušenju njezine privlačnosti. Polako je prešao udaljenost
između njih u kabini kamioneta. Dlanom je obujmio njezinu
čeljust, naginjući joj glavu u pravi položaj kako bi primila
poljubac.
Nije govorio iz straha da se čarolija ne raspline. Umjesto
toga, nježno je prislonio usne o njezine. Progutao je njezin dah,
uvlačeći ga duboko u svoja pluća i nakratko uživajući u njemu
prije negoli ga je ponovno ispustio. Polako je kružio površinom
njezinih usana kušajući svaki centimetar, ne ostavljajući ni jedan
dio nedodirnutim ili nekušanim. Potom se ohrabrio, kliznuvši
jezikom prema naprijed i pozivajući je da ga pusti unutra dok je
nastavljao svoj nježni napad na njezina usta.
Dahnula je razdvajajući usne, a još jedan grleni uzdah,
gotovo nalik na jecaj, nestao je u njegovim ustima kada je prodro
unutra, jezikom senzualno prelazeći preko njezina. Dodirujući
ga, povlačeći se, izvodeći delikatan ples. Pazeći da je ne preplaši
ili ošamuti, nastavio je pretakati svaki djelić svoje ljubavi i
požude u taj dragocjeni poljubac.
Zoe se potom naglo odmaknula, a oči su joj se ispunile
suzama zureći u njega. Tuga joj je blistala u pogledu. Tuga? Koji
kurac?
“Oprosti, Joe. Bože, tako mi je žao” bolno je uzviknula.
“Nisam te željela navlačiti. Znam da sam odašiljala zbunjujuće
signale. Ali ne smijemo to učiniti. Ja ne smijem” šapnula je
izmučenim glasom. “O, Bože, zar ne shvaćaš?”
173
“Ne, ne shvaćam” odvratio je najnježnijim glasom koji je

uspio prizvati s obzirom na to da je u sebi divljao zbog krivice
koju je svaljivala na sebe. Nezaslužene i nepravilno usmjerene
krivice!
“Zaslužuješ mnogo bolju od mene” rekla je, lica oblivena
suzama. “Molim te, zaboravimo da se ovo ikad dogodilo.”
Zamalo je frknuo. Baš će se to dogoditi. I kakva je to
glupost o tome da zaslužuje mnogo bolju? Poželio je šakom
razbiti jebeno staklo, toliko je bio ljut na bijednika od čovjeka
kadra uništiti ženu toliko dragu, ranjivu i prekrasnu kao što je
Zoe. Poželio je ubiti tog kurvinog sina!
“Oprosti” ponovno je šapnula.
Prije negoli se uspio sabrati i pouzdati u sama sebe da će
moći progovoriti a da pritom ne zaurla i nasmrt je prestraši, Zoe
je naglo otvorila vrata, iskočila i otišla, ostavljajući ga da sjedi u
kamionetu i frustrirano zuri u nju dok je trčala u kuću.
Dugo je sjedio ondje prije negoli je shvatio da je Rusty
izišla te da stoji pokraj njegova prozora čekajući da je primijeti.
Hitro ga je spustio, na što mu je uputila pogled ispunjen
suosjećanjem i jednakom boli.
“S mamom je” tiho je rekla prije negoli je i dospio zatražiti
odgovor.
Šakom je udario o upravljač i žestoko opsovao. Potom je
pustio ruku da padne i sestri uputio pokajnički pogled.
“Da se nisi usudio ispričati za nešto što sam i sama više
puta učinila otkad sam ponovno vidjela Zoe.” Rusty ga je
prijekorno gledala.
“Što je do kurca napravio, Rusty? I ne želim čuti ono
sranje koje si mi već rekla. Gubim je netom nakon što sam danas
174
toliko napredovao s njom. Poljubio sam je, a ona je pošizila.

Počela se ispričavati i govoriti da zaslužujem mnogo bolju.
Kakvo je to sjebano sranje?”
Rustyne su usne zadrhtale, a tuga ispunila oči. “To nije
moja priča, Joe. Čak i kada bih je cijelu znala. Ne možeš tražiti
od mene da izdam Zoeino povjerenje kad su ga već svi drugi
izdali. Ne mogu joj to učiniti. To bi je shrvalo.”
Uzdahnuo je. “Ne, naravno da ne mogu, dušo. Samo sam
vrlo frustriran. Ne smijem je izgubiti. Neću je izgubiti”, dodao je
gorljivije.
Nasmiješila se. “Kad bi ostao sjediti prekriženih ruku i
ništa ne poduzimao, kakav bi to bijedni Kelly bio?”
“Tako je”, zarežao je. “Gledaj. Trenutačno si joj potrebna.
Budi joj dobra prijateljica, Rusty. Neću tražiti da je iznevjeriš. Ali
dovraga, nije me briga što joj moraš reći ili narediti, samo se
pobrini da se ne počne skrivati preda mnom. Sutra navečer
imamo spoj. Spremit ću joj večeru u svojoj kući i očekujem da
bude spremna kad dođem po nju. Mogu li se pouzdati u tebe u
vezi s time?”
Posegnula je i položila dlan na njegov. Joe je potom primio
njezin i nježno ga stisnuo.
“Bit će spremna. Samo dođi kad si rekao da ćeš doći, a
ostalo prepusti meni. Dobro?”
“Povjeravam ti svoju budućnost, Rusty” tiho je odvratio.
“Ona mi znači sve na svijetu. Shvaćaš li?”
Njezin osmijeh bio je neobično tužan. “Vrlo dobro znam
što se događa kada neki Kelly odluči da je određena žena
njegova. Šteta je što ostatak muške populacije ne slijedi vaš
primjer. Ne brini, Joe. Nazvat ću te ako se bilo što dogodi. U
175
međuvremenu, pusti nas djevojke da se družimo. Do sutra ću je

uspjeti nagovoriti, a onda je red na tebi.”
Potom se uozbiljila pa mu se zagledala ravno u oči. “Neće
biti lako, Joe. Nadam se da to znaš i nadam se da si spreman. Ne
možeš cijeli život živjeti pod hrpom govana, pa kad te netko
iskopa, odmah povjerovati da mirišeš kao vrt pun ruža. Morat
ćeš biti strpljiv i vrlo pažljivo postupati s njom.”
“Baš znaš s riječima, sestrice”, odvratio je odmahujući
glavom. Potom je frknuo. “Vrt pun ruža. Moram to zapamtiti.”
Nasmijala se, ali tuga u njezinim očima svejedno mu je
zasmetala jer je imao osjećaj da to što vidi nema nikakve veze sa
Zoe, već isključivo s nečime zbog čega je njegova sestra
izgledala poraženo. Zato što se riječ poraz nikada nije rabila u
vezi s Rusty Kelly.
Sve do sada.
176
16. POGLAVLJE
ZOE je sjedila šćućurena uz uzglavlje Rustyna kreveta,
koljena povučenih na prsa i ruku čvrsto ovijenih oko nogu te
brade oslonjene na njih. Osjećala je silan sram, a mogla je kriviti
isključivo sebe jer je napravila onakvu predstavu kada ju je Joe
poljubio.
Dobro, ne samo zato što ju je poljubio. Već zbog načina na
koji je to učinio. Njegov je poljubac obećavao ljubav i vječnost,
raskolivši je i natjeravši na ispad. Pred sobom je imala muškarca
koji je položio sve svoje karte na stol, nimalo se ne
suzdržavajući. Sve ono čemu se oduvijek nadala od muškarca,
samo što ga je pronašla prokleto prekasno da bi vrijedilo. U
njegovu poljupcu nije bilo ničeg osim iskrenosti i predanosti,
kao i u njegovim riječima, pa čak i u postupcima. Nikakvih
smicalica ili laganja. Ne, sve je to njezino djelo. Te su stvari
potjecale od nje i zbog toga joj se srce slamalo.
Joe je bio jedan od dobrih dečki. Rijetka vrsta za koju čak
nije bila ni sigurna da postoji izvan bajki i urbanih legendi. Bio je
predobar. Predobar za nju i takve kao što je ona. Predobar da bi
ga narušila svojim zločinačkim, ubilačkim i korumpiranim
naslijeđem. Premda bi rušenje carstva njezina oca moglo
doprinijeti KGI-evu životopisu.
Ta histerična misao javila se i zamrla jednako brzo kao što
se stvorila. Suze su joj zažarile vjeđe te je zažmirila, odbijajući
proliti i jednu dodatnu suzu zbog svega što nikada nije imala i
177
nikada i neće. Sve je bilo u redu dok nije doznala što propušta.
Dok nije shvatila da ono o čemu je sanjala nije puka izmišljotina
nego stvaran čovjek od krvi i mesa. Muškarac koji je djelovao
zainteresirano za nju. Za Zoe Kildare.
U tome je ležao problem. Ma koliko Zoe voljela govoriti da
Stella Huntington više ne postoji te da nikada nije postojala, Zoe
Kildare bila je izmišljena osoba. Ne Stella. Zoe nije imala rodni
list. Nikakvu prošlost onkraj one koju je Rusty izmislila, bez
obzira na to koliko je vješto stvorila. Zoe je bila samo Stellina
izmišljena prijateljica, proizvod njezina bijednog, osamljenog
djetinjstva i nevoljkosti da prihvati stvarnost. Možda, da je prije
u životu shvatila kakav pakao život predstavlja, ne bi bila takva
naivna glupača kao odrasla osoba. Lakovjerna. Ta je riječ
pokrivala sve u vezi s njom. Jamačno predstavlja najlakovjerniju
ženu na planetu.
“Sestro, ako budeš iole jače mučila samu sebe, sutra ćeš
imati masnice” rekla je Rusty bacajući se na krevet pokraj nje.
“Glupa sam, Rusty.”
Na njezin užas, nove su suze nahrupile u njezine oči dok je
izgovarala te riječi.
Rusty ju je ovila objema rukama i čvrsto je primila. Zoe ju
je grlila dok su joj se suze nijemo slijevale niz lice.
“Tako sam glupa” šapnula je. “Željela sam - želim - ono
što ne mogu imati, toliko snažno da mi to nanosi bol.”
Rusty se odmaknula i oštro se zagledala u nju, a lice joj je
poprimilo žustar izraz. “Zaboga, zašto govoriš takve gluposti?
Misliš li da je bolji od tebe, Zoe? Misliš li da je ova obitelj bolja
od tebe? Da sam ja bolja od tebe? Isuse Bože, daj se poslušaj.
Znaš odakle dolazim. Znaš za stvari koje sam učinila. Stvari koje
178
sam morala učiniti. Kako je to gore od tvoje situacije? Ti nisi

učinila ništa osim što si se rodila među krivim ljudima, a ako je
to zločin, onda smjesta zatvori mene i hrpu drugih ljudi i baci
proklete ključeve.”
“Sav moj život - identitet - potpuna je laž”, iskreno je
odvratila Zoe. “Lagala sam cijeloj tvojoj obitelji. Joeu. Zar zbilja
misliš da bi samo slegnuo ramenima i rekao ah, no dobro kad bi
znao da sve što misli o meni, sve što sam mu rekla, nije ništa
osim obične izmišljotine? Čak ni sama ne znam koga
predstavljam u ovom trenutku, stoga kako mogu očekivati da će
netko drugi željeti nekoga tko uopće ne postoji?”
Rustyn osmijeh bio je blag, prepun razumijevanja i
suosjećanja. “Zato što je ljubav takva. Ljubav počiva tamo gdje
ne postoje dokazi. Ljubav ne treba potvrdu, a ako je treba, onda
je to nekakva sjebana krivotvorina ljubavi, i osobno ne bih
voljela imati nikakve veze s njom. Uostalom, nisi lagala o
stvarima koje su važne. Nikada nisi lagala o tome tko si danas. U
ovom trenutku. Tko si bila kada si kročila u ovu kuću. Bila si
osoba koja si oduvijek bila, ali koja nikad nisi smjela biti. Koliko
je to bolesno? Reći ću ti što je bolesno. Ljudi koji ti nikad nisu
dopustili da budeš bilo što osim osobe u koju su te željeli
pretvoriti. To je sjebano, Zoe. To što se želiš osloboditi svih tih
sranja, biti slobodna da budeš ono što jesi i nadasve slobodna da
budeš sretna, nije sjebano. To je stvarno, dobro, dragocjeno i
ispravno. Nikada me nećeš uvjeriti u suprotno. Nikada nećeš
moći uvjeriti nikoga u ovoj obitelji u suprotno, a to bogme neće
promijeniti ni način na koji te gleda moj brat. Zar ne shvaćaš?
Voljena si, Zoe. Ti. Ne Stella koja se pretvara. Ne osoba kakva
misliš da jesi. Prava ti. Koliko stvarnija želiš postati?”
179
Zoe je utihnula, a zatim se namrštila promišljajući o

Rustynoj gorljivoj izjavi. “Ponašaš se kao da to što lažem o tome
tko sam i kakva sam pred svima u tvojoj obitelji, a naročito pred
Joeom, nije ništa posebno.”
Rusty je uzdahnula. “Posebno je samo zato što si ga ti
učinila posebnim, dušo.”
Zoe je krajnje preneraženo zurila u svoju prijateljicu. “Pa,
što onda predlažeš da učinim? Da kažem Joeu istinu?”
Ispalila je pitanje koje je silno željela postaviti, ali nije bila
spremna na Rusty smiren, staložen odgovor.
“Mislim da bi upravo to trebala učiniti.”
“Molim? Jesi li poludjela? Kako će to bilo što riješiti? Zar
misliš da želim bilo koga uvući u kaos svog života? Ne želim da
on ili bilo koji član tvoje obitelji strada zbog mene” prasnula je.
“Dušo, ne umanjujem tvoju situaciju ni na koji način kada
ovo kažem, ali nakon svega što sam ti ispričala čime se moja
braća svakodnevno bave, zar misliš da bi njima to uopće bilo
važno? Zar misliš da će ti vječno skrivanje do kraja života, bez
prijatelja, bez obitelj i bez prilike za ljubav, iole pomoći s
prijetnjom koja ti se nameće? Oni ti mogu pomoći” tiho je
dometnula Rusty. “Apsolutno bi ti željeli pomoći. Nije li to ono
što želiš? Da se situacija riješi kako bi noću mogla mirno spavati
bez brige o tome hoćeš li sutra umrijeti ili uopće dočekati idući
dan? Je li to način na koji želiš nastaviti živjeti?”
“Naravno da nije”, odvratila je Zoe, a jecaj joj je nahrupio
iz prsa.
Zarila je lice u dlanove, bespomoćno otirući suze koje su
joj stale kliziti niz obraze.
180
Rusty ju je ponovno ovila rukama te su se ostale grliti u

tišini. Zoe je prislonila lice o Rustyno rame dok joj se tijelo treslo
od prigušenih jecaja. Rusty joj je milovala kosu, nudeći joj utjehu
i podršku dok se polako sabirala. Kada su jecaji utihnuli, Zoe se
odmaknula, a dlanovi su joj drhtali kada je srela Rustyn iskren,
suosjećajni pogled.
“Ne znam što da učinim” priznala je. “Tako sam umorna,
Rusty. Boravak s tobom i tvojom obitelji pravi je pakao. U isto
vrijeme najbolji oblik raja i najgora vrsta pakla, i to me iscrpljuje.
Djeluje kao da me draži sve ono što sam oduvijek željela, ali
nikada neću imati.”
“Reci mi iskreno” odvratila je Rusty, prikovavši je
pogledom. “Je li ti stalo do Joea? Možeš li se zamisliti kako ga
voliš? I nemoj mi navoditi razloge zbog kojih ne bi smjela ili ne
možeš. Samo me zanima tvoj iskreni, prostodušni odgovor.”
Zoe je načas ostala paralizirana i nije uspijevala složiti ni
jednu riječ. Usne su joj djelovale obamrlo i sleđeno. Zažmirila je
i naposljetku prošaptala ono što je očajnički nastojala spriječiti
samu sebe da osjeća, ali i očajnički zakazala. “Već ga volim.”
Otvorivši oči, ugledala je Rusty kako joj se smiješi kroz
vlastite suze. Stisnule je Zoeine dlanove svojima, a suza joj je
kliznula niz obraz.
“Onda mislim da znaš odgovor. Hoćeš li se odreći bilo
kakve šanse za sretan život s muškarcem koga voliš samo zato
što se bojiš nepoznatoga? Ili ćeš zasukati rukave, iskoristiti
priliku i dati sve od sebe?”
“Zbilja misliš da bih mu jednostavno trebala... reći? Sve?”
s nelagodom je upitala Zoe.
181
“Sve do posljednje riječi. Počevši od svog oca pa sve do

usranog Sebastiana. Ne samo da ti on i moja ostala braća mogu
pomoći, dušo, oni će to i učinit. Čak i da ništa ne značiš Joeu, a to
očito nije slučaj, svejedno bi ti pomogli. Takvi su po prirodi i
time se bave.”
“Zvuči tako jednostavno kad to kažeš” potišteno je
odvratila Zoe.
“I jest”, rekla je Rusty. “Teško je samo ako ga ti učiniš
teškim. Ali, dušo, poslušaj me. Joe te voli. To je jasno svakome
tko nije slijep. Psovat će kao kočijaš i izgovoriti svakakve
prijetnje prema ljudskom rodu, ali poslušaj me. Ništa od njegove
ljutnje i bijesa neće biti usmjereno prema tebi. Željet će odjuriti i
ubiti Boga u Sebastianu, a zatim pregaziti tvog oca, i sigurna
sam da će ga moja ostala braća morati tjelesno obuzdati - to jest,
nakon što i sami prestanu prijetiti svima koji su ti se ikada
zamjerili. Ali bit će tako prokleto ushićen što si mu se povjerila i
pružila mu posljednji dio sebe za koji zna da ga još uvijek ne
posjeduje.”
“Zvučiš toliko uvjereno” sumnjičavo je rekla Zoe.
“I jesam!” nestrpljivo je odvratila Rusty. “Želiš li da ti to
ispišem krvlju? Ili bismo možda trebale sklopiti krvni pakt.”
Zoe se nasmijala. “Samo ako to uključuje najnoviji razvoj
događaja između tebe i određenog zgodnog šerifa po imenu
Sean Cameron.”
Rustyn izraz lica postao je ubojit, ali iza njezine ljutnje
nazirala se tolika povrijeđenost da se Zoe lecnula zbog sirovih
emocija koje su buktjele u očima njezine prijateljice.
“Što se dogodilo?” tiho je upitala.
182
Rusty je uzdahnula pa opružila leđa na krevetu; odmičući

ruke od tijela.
“Izluđuje me. Rekla sam ti za poljubac.”
“Aha.”
“Pa, sve od poljupca ne propušta priliku da pobjegne što
dalje od mene. Mjera do koje seže kako bi me izbjegao smiješna
je, a da i ne spominjem djetinjasta i ponižavajuća za odraslog
muškarca i šerifa.”
Zoe se namrštila. “Nije se činilo da te izbjegavao na
roštiljadi. Zapravo, izgledalo je kao da ti izbjegavaš njega.”
“E, pa, zato što me odjednom prestao izbjegavati pa sam
mu uzvratila istom mjerom. Ispostavilo se da mu se to baš i ne
sviđa. Zamisli.”
Zoe je prasnula u smijeh. “Ah, kužim. Dakle, gnjaviš mene
što žrtvujem svoje želje zbog neopravdane krivnje, ali sama ćeš
žrtvovati vlastite želje zbog glupe osvete?”
“To je dovoljno dobar razlog” frknula je Rusty.
“Dobro, to ti priznajem. Zbilja se ponaša kao kreten od
onog poljupca.”
“Nego što.”
“Pa, kada ćeš mu pogledati kroz prste?”
Rusty se uspravila i oslonila o laktove. “Ha? Tko je rekao
da ću to učiniti?”
Zoe je zakolutala očima. “Ma daj, ženo. Kao da nisi
ozbiljno maštala o ‘murjaku' otkad si bila tinejdžerica?”
Rusty je porumenjela i spustila pogled. “Iskreno žalim što
sam ti ikad rekla koliko sam dugo glupo zaljubljena u Seana”
promrmljala je.
183
“Zaljubljena? Rekla bih da si dosad odavno prošla tu fazu”

nježno je odvratila Zoe. “Priznaj. Voliš ga.”
Rusty je iskrivila lice. “Ako to ikad ikome kažeš, sama ću
te ubiti. Joe mi možda nikad neće oprostiti, ali mogu živjeti s
time.”
“Čini mi se da je i tebi potrebno vratiti istom mjerom”
istaknula je Zoe.
“Što to treba značiti?” progunđala je Rusty.
“Daješ mi savjete o tome da ne odustajem od ljubavi i da
sve riskiram. Stoga poslušaj vlastiti savjet. Prestao te izbjegavati.
Zar te ne zanima razlog? Prestani ti njega izbjegavati na mjestu i
u vrijeme kada neće moći pobjeći od tebe i sve mu reci. Nemoj
prihvatiti odbijanje niti mu dopustiti da se izmotava. Što možeš
izgubiti?”
“Sve” tiho je odvratila Rusty. “Trenutačno zamišljam
kojekakve razloge zbog kojih me izbjegavao na svakom koraku
nakon što mi je podario najvatreniji i najslasniji poljubac u mom
životu. Ali zamišljanje i znanje dvije su različite stvari. Što ako
ne osjeća isto prema meni?”
“Voljela bih istaknuti da ti možda misliš da znaš kako se
Joe osjeća, ali ne znamo to sa sigurnošću, ali svejedno želiš da
mu priznam svoje osjećaje i izložim se riziku od odbijanja. A
upravo se toga i sama bojiš, zar ne? Odbijanja.”
“Pogodak” odvratila je Rusty, govoreći toliko tiho da ju je
Zoe jedva čula.
“Kužim” rekla je, posežući za Rustynim dlanom. “Ali ne
želiš li radije doznati istinu, kakva god bila? Tako, ako te i
odbije, možeš zauvijek zatvoriti ta vrata. Nastaviti sa životom,
184
preboljeti ga i pronaći nekoga tko će te cijeniti kao predivno

nevjerojatnu, ludo inteligentnu, prekrasnu ženu kakva i jesi.”
“Teško mi je zamisliti da ću ikada prema drugom
muškarcu osjećati ono što osjećam prema Seanu” rekla je Rusty,
a suze su joj ponovno ispunile oči. “O, Bože, Zoe. Ako me
ponovno odbije, to će me slomiti, a nikada me ništa nije uspjelo
slomiti i poraziti u životu. Čak ni kučka od moje majke. Ni moj
glupi očuh. Ni jedan šupak koji se pokušao okoristiti mnome
dok sam jedva bila tinejdžerica. Ali njegovo bi obijanje moglo!”
“Što namjeravaš učiniti ako se nećeš suočiti s njime?
Natjerati ga da razgovara s tobom i doživi te?” suosjećajno je
upitala Zoe.
“Ostarjeti, postati usidjelica koja živi s mačkama, oblijepiti
cijelo dvorište znakovima 'Ne prilazi' i sačmaricom tjerati sve sa
svog posjeda”, promrmljala je Rusty.
Zoe je frknula. “Previše si mlada, pametna, nadarena i
prelijepa za to. Ni jedan muškarac nije vrijedan takvog života.”
Rusty je uzdahnula. “U pravu si. Znam da si u pravu. Ma
koliko mi to bilo mrsko priznati, s obzirom na to da bih ja
trebala gnjaviti tebe u vezi s takvim sranjima.”
“Onda bismo možda obje trebale javno iskazati svoje
osjećaje, pa ako nas obje odbiju, možemo zajedno postati
usidjelice i živjeti s mačkama, ali prijestupnike i sačmaricu
prepuštam tebi.”
Rusty je prasnula u smijeh premda je brisala odbjeglu
suzu s obraza. “Bože, kako to volim, Zoe. Doista si mi sestra
koju nikad nisam imala, a oduvijek sam je željela. A imam
milijardu šurjakinja, a da i ne spominjem posvojčad mame Kelly,
185
i sve ih silno volim, ali nikada s njima ne bih mogla podijeliti sve
kao što sam podijelila s tobom.”
“Također” tiho je rekla Zoe. “Volim te, Rusty, i ma što da
se dogodi s Joeom, uvijek ćeš mi biti sestra u srcu. Nadam se da
to znaš.”
Rusty se uspravila pa su se ponovno zagrlile i ostale čvrsto
držati jedna drugu.
“Onda... Sean?” odvažila se Zoe.
Rusty je uzdahnula. “Ovako ćemo. Ti sutra navečer otiđi
na planiranu večeru s Joeom i sve mu ispričaj. Sean sutra radi
noćnu smjenu, ali znam kako ući u njegovu kuću. Sigurnosni
mu je sustav totalno sranje s obzirom na činjenicu da je policajac.
Možda ću pričekati dok se ne vrati kući s posla.”
Zoe je raširila oči. “Ozbiljno?”
Rusty je kimnula. “Ne smijem dopustiti da me pretekneš.
Mi sestre moramo živjeti punim plućima. Osvojiti svog
muškarca. Ili nekakvo slično srcedrapateljno sranje. Ako budem
mirno sjedila i čekala na Seanovo tvrdoglavo dupe, stvarno ću
ostarjeti i za društvo imati samo desetak mačaka.”
“Ma gdje se nalazila, što god radila i s kime god budem
bila, zakuni se da ćeš me nazvati čim završiš sa Seanom”
odrješito je rekla Zoe.
“Isto vrijedi za tebe nakon što sve ispljuneš Joeu.
Dogovoreno?”
Zoe se nasmiješila pa posljednji put zagrlila Rusty.
“Dogovoreno, sestro. Volim te, znaš.”
Rusty se nasmiješila. “I ja tebe, Zoe. Ako nam se posreći,
Joe i Sean neće imati pojma što ih je snašlo.”
186
Ali sumnja - i strah - zrcalili su se u njihovim očima dok su

se razdvajale.
187
17. POGLAVLJE
“STIGLA je!” povikala je Shea Kelly i jurnula prema
vratima.
Nathan je odmahnuo glavom, smiješeći se i slijedeći svoju
ženu na putu da pozdravi svoju sestru Grace, Graceina muža
Rija i njihovu kćer Elizabeth. Premda su sestre mogle
svakodnevno razgovarati telepatski kad bi poželjele, nisu se
često viđale uživo jer je Rio živio u Belizeu na utvrđenom
posjedu, daleko od znatiželjnih očiju javnosti. Što je još važnije,
izvan granica vladina dosega, s obzirom na to da je Grace prije
nekoliko godina proglašena mrtvom.
Prišavši vratima, ugledao je Sheu i Grace usred maratona
luđačkog grljenja dok je Rio stajao po strani sa zadovoljnim
izrazom na licu. Razmijenio je pogled s Elizabeth, a zatim su
oboje zakolutali očima.
“Bok, stari” rekao je Nathan silazeći s trijema. “Bok,
Elizabeth. Bože, djevojko, pogledaj se! Kunem se, svakog puta
kad te vidim imam osjećaj kao da te ne poznajem. Rio, jesi li
siguran da ti ne treba jedan tim samo kako bi nju štitio?
Vjerojatno neprestano imaš problema s dečkima.”
Elizabeth je porumenjela, ali djelovala je sretno zbog
Nathanova šaljiva komplimenta.
Rio je ovio ruku oko kćerina vrata pa je priljubio uza se.
“Samo ovog tjedna morao sam ubiti dvojicu” zarežao je.
188
“Uskoro će mi trebati novo odlagalište ako ih nastavi

privlačiti kao muhe.”
“Taa-taa!” požalila se Elizabeth razvlačeći riječ u dva
cendrava sloga.
Rio se nacerio, ali Nathanu nije promaknula toplina u
njegovim očima zbog toga kako ga je oslovila. Elizabeth je u
dobi od dvanaest godina ostala siroče kada je njezina oca,
nemilosrdnog vođu svjetskog kriminalnog carstva, ubio isti
čovjek koji je oteo Grace kako bi mogla zacijeliti Elizabeth jer je
ova tada umirala od uznapredovanog oblika raka.
Bili su potrebni vrijeme te Riova i Graceina neprestana,
nepokolebljiva ljubav kako bi se Elizabeth prilagodila i pomirila
s onime što je predstavljao njezin otac, s vlastitim osjećajem
krivnje i zabrinutosti da je Rio i Grace nikako neće moći voljeti
nakon što ih je njezin otac zamalo oboje usmrtio. Čak i nekoliko
godina pošto su je usvojili, uvijek im se obraćala poimence. A
zatim je jedne godine za večerom tiho upitala Rija hoće li mu
smetati ako ga bude zvala tatom.
Grace je uputila Elizabeth suzan, znalački pogled s
obzirom na to da su raspravile o Riovoj vjerojatnoj reakciji
onoga dana kad je prvi put upitala Grace može li je zvati
mamom. Rio se kasnije povjerio svojim timskim kolegama u
KGI-u da mu je to, pokraj dana kada je Grace postala njegova,
bio najbolji dan u životu.
Sestre su se konačno razdvojile, obje tarući suze s lica.
Nathan se lecnuo jer je, premda je bilo očito da je riječ o suzama
radosnicama, mrzio Sheu vidjeti uplakanu. Bila je dobro poznata
činjenica da je postajao bespomoćan čim bi pustila samo i jednu
suzu. Mnoge su žene to iskorištavale, ali Shea nije. Ali opet; nije
189
morala pribjegavati manipulaciji kako bi dobila sve što želi.

Nathan bi joj darovao i sam Mjesec kad bi ga zatražila.
“Bok, Nathane” rekla je Grace, primičući se kako bi ga
zagrlila dok je Shea grlila Rija. “Tako mi je drago što se dobro
brineš za Sheu.”
“Prije ona brine o meni”, odvratio je Nathan cereći se. “Ali
rado preuzimam zasluge.”
Grace se nasmijala.
“Jesi li spreman zapaliti?” Rio je upitao Nathana.
Nathan je kimnuo i privukao Sheu u naručje. “Djevojke,
zabavite se. Nećemo dugo. Običan sastanak i provjera stanja.”
Grace, Elizabeth i Shea mahnule su kada je Nathan
uskočio u automobil s Riom nakon čega su prešli kratku
udaljenost između Nathanove kuće i ratne sobe.
Shea je spustila ruku i okrenula se svojoj sestri i nećakinji.
“Uđite. Moramo se napričati. Ne viđam vas dovoljno.”
Grace se nasmiješila. Zapravo, samo što se nije cerila od
uha do uha. I blistala poput zvijezde. Izgledala je kao da je
progutala sunce, a osmijeh joj je bio toliko vedar da su Sheu pod
vjeđama zažarile suze. Ne tako davno, sestre su bile očajne i
bježale u strahu za vlastiti život, nesigurne hoće li se ikad više
vidjeti jedna drugu. Sada je sve bilo savršeno.
Spustile su se na kauč, a Shea se ugrizla za usnu kako bi
zatomila vlastiti budalasti cerek. Ponekad život zna postati sve
bolji i bolji. Povirila je u Grace i uvidjela da je ova pomalo čudno
promatra. Shea je liznula usnice upravo u trenutku kad je Grace
zaustila da nešto kaže.
“Ja…”
“Imam... ”
190
“Vijest!”
Obje su utihnule, a zatim šokirano pogledale jedna u
drugu pa prasnule u smijeh. Elizabeth je zakolutala očima, ali
Shea je zamijetila kako neprestano sjedi blizu Grace i činjenicu
da je provukla prste kroz njezine i čvrsto ih stisnula.
“Dobro, dakle, očito obje imamo vijest”, rekla je Shea
konačno se sabravši. “Ti prva.”
Grace se uzbuđeno promeškoljila. Pogledala je Elizabeth, a
ova joj je uzvratila ohrabrujućim smiješkom. Gracein povratni
osmijeh bio je blag i prepun ljubavi. Potom je uperila svoje
blistave oči u Sheu.
“Trudna sam” rekla je Grace glasom prigušenim od suza.
Shea je razjapila usta. “Ti to ozbiljno? Stvarno?”
“Stvarno!”
Shea se bacila na kauč, pridržavajući se za trbuh dok se
smijala. Trudila se upristojiti, ali svaki put kad bi nešto pokušala
reći, stala bi hroptati od smijeha.
Otrla je oči nadlanicom pa se budalasto nacerila Grace i
Elizabeth. Potom je odmahnula glavom. “Zbilja se čini da sve
dijelimo. I ja sam trudna” sramežljivo je priznala.
Grace je djelovala zabezeknuto. Elizabeth je zacičala i
skočila na Sheu, grabeći je i grleći dok se tresla od uzbuđenja.
“O, moj Bože! Dvije bebe!” rekla je Elizabeth, plješćući
rukama kada se odmaknula od Shee.
“Shea?” zabrinuto je upitala Grace. “Jesi li sretna zbog
toga? Mislila sam da će te ti i Nathan neko vrijeme pričekati.”
Shea joj je uputila osmijeh koji se nije mogao protumačiti
nikako drukčije osim apsolutnim zanosom. “Čekali smo, ludice.
Ali posljednjih smo nekoliko mjeseci počeli razgovarati o tome.
191
Nathan to želi više od ičega, ali mislim da se brine kako vrši

pritisak na mene i da ja to ne želim, stoga trenutačno ne govori
previše o tome.”
“A ti si, takva kakva jesi, preuzela stvar u svoje ruke”
sarkastično je odvratila Grace.
Shea se nacerila. “Kad bismo čekale da muškarci obave
stvar, nikada ne bismo dočekale.”
Grace je uzdahnula. “To je istina. Nego, jesi li sretna, Shea?
Istinski sretna? I želiš li to?”
“O, da” dahnula je Shea. “Posljednjih se godina ovo mjesto
pretvorilo u tvornicu beba. Kunem se da sam jedina koja nije
rodila. Ali primijetila sam da je doista zarazno. Ne bih se
začudila da odjednom sve žene zatrudne. Maren je već trudna,
stoga nju možemo okriviti ako netko pokuša svaliti krivnju za
neplaniranu bebu na nas.”
Grace je uzdahnula. “Trudna je? Ah, to je divno! Steele i
dvoje djece. Bože, moram to slikati!”
“I ja.” Zahihotala je Shea. “Nathan je rekao da je bio izvan
sebe onog dana kad je doznao. Rekao je da je pošizio usred KGI-
eva sastanka.”
Grace je dlanom prigušila smijeh. “Jadničak. Ah, pa, ovo je
Riov prvi put, stoga bi to trebalo smanjiti pritisak na Santu Leda.
Sada će imati koga mučiti s obzirom na to da će se Rio utapati u
pelenama, bočicama i besanim noćima. Možda mu ne bih trebala
odmah reći. Time bih spriječila da ga ostali zadirkuju još
nekoliko tjedana, zar ne?”
Shea je podigla dlan. “Hej. Čekaj malo. On ne zna? Nisi
mu rekla?”
192
Grace je napravila grimasu. “Upravo sam doznala. Pa,

mogla sam reći Riju prije nego što smo otišli iz Belizea, ali da
jesam, vjerojatno mi ne bi dopustio da dođem. Ustvari,
vjerojatno će me cijelu trudnoću držati pod ključem.”
“Totalno”, promrmljala je Elizabeth.
Nasmijale su se.
“Pa, ni ja još nisam rekla Nathanu, ali doznala sam tek
jutros i nisam mu željela reći dvije minute prije nego što
stignete, a zatim ga otjerati. Jadničak se ne bi mogao sjetiti
vlastitog imena nakon takvih vijesti.”
Grace je kimnula. “Istina. Dakle, pretpostavljam da ćemo
večeras obje svojim muževima prenijeti vijest, ha?”
“Izgleda”, odvratila je Shea s osmijehom.
Grace joj se nasmiješila, a suze su joj zablistale u očima.
“Ne mogu vjerovati da ćemo to podijeliti. Ne mogu zamisliti
ništa ljepše.”
JOE je ušetao u ratnu sobu nadajući se da ga nitko neće

pomno promatrati. Izgledao je — i osjećao se - grozno.
Prošle noći nije jebeno oka sklopio unatoč Rustynu
uvjeravanju da će Zoe večeras doći k njemu. Bio je odveć
usredotočen na stotinu drugih stvari koje mogu poći po krivu pa
da na kraju ne dobije nikakvu šansu sa Zoe.
Prije samo jednog dana rekao bi da je na korak od bijede.
Danas? Odavno je prošao bijedu i zapao ravno u očaj.
Kimnuo je starijoj braći, ali nije zastao kako bi razgovarao
s njima dok se približavao svojem timu.
“Hej, čekaj malo”, zazvao ga je Donovan.
193
Joe je zastao i okrenuo se pa ugledao Donovana kako ga

sustiže. Na licu je imao zabrinut izraz. U kurac.
“Što se događa, Vane?” vedro je upitao.
Donovan je suzio oči kao da mu poručuje: Poštedi me tih
sranja. “Sve u redu sa Zoe?” upitao je, stišavajući glas tako da ih
drugi ne mogu čuti. Joe mu je bio zahvalan barem na tome.
“Ne znam. Još” dodao je Joe. “Ali doznat ću. Večeras bih
trebao doznati sve što je potrebno” nehajno je dodao.
Donovan se namrštio pa stao proučavati svog mlađeg
brata. “Mogu nekako pomoći?”
Joe je uzdahnuo. “Jesi li iskopao štogod o njezinoj obitelji?
Roditeljima? Braći ili sestrama? Nešto slično? Nisi ih spominjao,
stoga sam pretpostavio da ih nema, ali nisi mi to potvrdio.”
Donovan je polako odmahnuo glavom. “Jedinica je. Prema
mom izvješću, roditelji su joj poginuli u prometnoj nesreći kada
joj je bilo sedamnaest godina. Nisam našao ništa o tome da je
bila udomljavana, ali nije neobično da se
sedamnaestogodišnjakinja osamostali na temelju nemara
umjesto sudske odredbe. Možda nije tražila pomoć pa je sve
napravila sama. Vrag je u tome da je dovoljno pametna za to.
Postoji mnogo sjajnih udomitelja, ali također postoji pun kurac
pijavica koje izvlače korist zbog mjesečnog prihoda. Čini se da je
bila pametna i snalažljiva i sama uspjela. Žilava je i to je vrijedno
divljenja.”
“Nije trebala morati toliko jebeno dugo sve prolaziti
sama”, rekao je Joe čvrsto stežući čeljusti. “Vrijedno divljenja ili
ne, koma je nemati nikoga na koga bi se oslonio ili tko bi ti
pružio ruku kada padneš.”
194
“Namjeravaš biti ta osoba u budućnosti?” opušteno je

upitao Donovan.
“Možeš se kladiti u to” prasnuo je Joe.
Potom je shvatio koliko je uredno njegov brat postavio
mamac i koliko je brzo zagrizao. Mrko je pogledao Donovana i
približio mu se, podižući prst i upirući u njega.
“Reci jednu jebenu riječ ili se samo jednom jebeno naceri i
namjestit ću ti čeljust”, zarežao je Joe. “Štoviše, pisni bilo što bilo
kome, a to uključuje ostale klaunove koje nazivam braćom, pa
neka se to pročuje do Zoe i uplaši je, pa ćemo ti i ja imati
ozbiljan problem. Posljednje što joj u ovom trenutku treba jest
još jedan razlog da me odgurne od sebe, zatvori se ili pobjegne
što brže i što dalje od mene i svih ostalih. Kužiš?”
Donovan je jedva susprezao smijeh, ali bio je prisutan,
blistajući u njegovim zelenim očima. Ali umjesto da nastavi
bockati Joea, iznenadio ga je prestavši se smiješiti i poprimivši
potpuno ozbiljan izraz.
“Stojim iza svojih riječi, stari. Ako ti ikako mogu pomoći,
nije me briga koliko je sati, gdje sam ili gdje si ti, nazovi me. Bit
ću vrlo ljutit stariji brat ako me ignoriraš u vezi s time. Jasno?”
Joe je kimnuo, nepovjerljiv prema vlastitom glasu zbog
goleme knedle u grlu.
“Kako si postigao da ti Eve povjeruje? Mislim, u početku”,
odvratio je povrativši staloženost.
Donovanov se pogled smekšao na spomen njegove žene.
“Nisam joj dao izbora”, priznao je. “Bio sam kreten, ako želiš
znati istinu. Ali bio sam očajni kreten. Kanila je - kvragu, što to
govorim - bježala je. Od mene, od svih ostalih. I nije postojalo
ama baš ništa drugo što sam mogao učiniti u vezi s time, osim
195
upotrijebiti pritisak i svako raspoloživo sredstvo, uključujući

prisilu i manipulaciju.”
Lecnuo se, ali nastavio je govoriti. “Ne ponosim se
načinom na koji sam to odradio, ali ne žalim, zato što je, kako
god postigao svoj cilj, Eve ovdje. Travis i Cammie su ovdje.
Sigurni. Voljeni. Zbrinuti. Nisu još uvijek u bijegu. Ili, ne daj
Bože, da njezin očuh nije smaknut te da još uvijek bježi, upravo
bi u ovom trenutku mogla biti u njegovim rukama i pod
njegovom kontrolom.” Donovan se stresao, a oči su mu se
smračile od bijesa i... čistog straha i panike. “Stoga, ne, ni zbog
čega ne žalim zato što su u konačnici svi sigurni. Ponekad... pa,
moram to reći. Ponekad nastup pećinskog čovjeka zaista najbolje
upali.”
Joe je prasnuo u smijeh. “Baš sjajno. Ti, koji si oduvijek
spočitavao meni i braći kako se pravilno odnositi prema ženi.
Koji si oduvijek kritizirao naš zaostali, pećinski pristup i
činjenicu da nismo dovoljno osjetljivi na ženske potrebe. A
odjednom, kada je riječ o tvojoj ženi, doslovce se udaraš u prsa i
gunđaš i režiš: Moja žena. Čudi me da je ne vučeš uokolo za
kosu. Ili što dopuštaš meni i ostalim muškarcima u obitelji da je
samo i pogledamo, a pogotovo razgovaramo s njom.”
Donovan mu dobaci namrgođen pogled. “Možda sam
ozbiljno razmislio o tome da ne dopustim svojoj šupljoglavoj
braći da samo i udišu jednak zrak kao moja žena, objasnila mi je
da moje neandertalsko razmišljanje, ma koliko dražesno,
jednostavno neće proći kod nje. A zatim je zaprijetila da će mi
uskratiti seks sve dok ne uvidim svoju pogrešku.”
Joe se zagrcnuo, a oči su mu se ovlažile dok je zavijao od
smijeha. Zamislio je mirnu, dragu Evie kako prijekorno zuri u
196
Donovana i odbija se seksati s njime, pa se presamitio od

smijeha, držeći se za trbuh dok je jaukao.
“Rugaš se mojoj boli” povrijeđeno je rekao Donovan.
“Samo čekaj, gospodine osjetljivi. Tvoje vrijeme dolazi. Samo se
smij i uživaj dok možeš. Vrijeme ti je toliko ograničeno da više
nije ni smiješno. Vrag je u tome što ti neće nimalo smetati. Hodat
ćeš uokolo krotak i uškopljen s velikim cerekom na licu,
zaklinjući se da uživaš.”
Joe se nacerio. “Sve dok prava žena posjeduje moja muda,
ne, neće mi ama baš nimalo smetati.”
Donovanove su se usne trznule te ga je pljesnuo po
leđima, okončavši mučenje. “Isuse, stari, oduzimaš svu zabavu
da ti se rugam do besvijesti. Čovječe. Jadan si. Trebao si biti veći
izazov. To ti je bila dužnost kao posljednjeg preživjelog.”
Joe mu je salutirao dvama prstima pa se pridružio svojem
timu koji ga je čudno promatrao. Odnosno, svi osim Nathana,
koji je vrlo dobro znao da se život njegova brata blizanca mijenja
- da se već promijenio. Uzdahnuo je. Samo se molio da uskoro
može obavijestiti svoj tim. To bi značilo da se Zoe slaže i da
mogu računati na njihovu vezu.
“Je li sve u redu?” upitao ga je Nathan ispod glasa.
Joe je uzdahnuo i provukao prste kroz kosu. “Da. Mislim
da jest. Nadam se. Kvragu, nemam jebenog pojma i neću znati
do navečer.”
“Što će se dogoditi navečer? Mogu li kako pomoći?”
“Dogovorio sam spoj sa Zoe pa ćemo večerati kod mene.
Zatim sam je poljubio kada sam je jučer poslijepodne odvezao
natrag mami. Znaš, nakon što smo se već dogovorili za večeru.”
Nathan se lecnuo. “Joj. Ne zvuči dobro.”
197
Joe je uzdahnuo. “Da. Pričaj mi. Pošizila je. Počela je

blebetati hrpu sranja o tome da nije dovoljno dobra za mene. Da
zaslužujem bolju. Da mi je slala zbunjujuće signale i da je ona
kriva za sve. U kurac. Još gore, neprestano se ispričavala. Svaka
druga rečenica bila je: Tako mi je žao. Osjećao sam se manji od
jebenog makova zrna. A prije nego što sam uspio raščistiti tu
hrpu sranja, odjurila je i pobjegla u kuću. Isuse.”
“Dovraga” tiho je rekao Nathan. “Dogovor za večeras još
uvijek vrijedi?”
“Aha” promrmljao je. “Rusty mi je obećala da će po svaku
cijenu natjerati Zoe da bude spremna kada stignem onamo.
Držim je za riječ. Kad smo već kod Rusty... Znaš li što se događa
s njom?”
Nathan mu je uputio zbunjen pogled. “O čemu to govoriš?
Zašto pitaš?”
Joe je uzdahnuo. “Samo pitam. Ne mogu točno odrediti
što, ali nešto se događa s njom. Nije svoja. Ne ponaša se kao
obično. Ali to je sve što znam i nisam želio dizati uzbunu kad je
možda u pitanju samo moja bujna mašta. Toliko sam jebeno
sjeban u vezi sa Zoe da tko zna koji mi se vrag pričinja.”
Sam ih je pozvao da se usredotoče, prekidajući njegov
razgovor s Nathanom. I bolje, zato što mu više nije imao što reći,
a ako bude i dalje morao nagađati ili se brinuti o stanju Zoeina
uma ili o njihovu odnosu, odnosno manjku odnosa, jebeno će
poludjeti i početi lajati na mjesec.
“Allie je glavna sljedećih sat vremena.” najavio je Sam.
“Pokazat će tri najčešće bombe koje se rabe prilikom domaćih
terorističkih prijetnji i napada. Obratite pozornost, momci i
djevojke, zato što ćete dobiti zadaću, a za nekoliko dana
198
ponovno ćemo imati ovakav test” rekao je ne skrivajući

zadovoljstvo. “A sutra ćemo se ponovno sastati zbog lekcije na
terenu i demonstrirati dio vježbe. Olakšat ću vam, dušice. Točno
u devet sati. Neće dugo trajati i, da, obvezno je. Nemojte doći i
plaća će vam biti manja, a vi ćete ostati po strani. Samo u slučaju
da netko razmišlja o markiranju.”
Dočekalo ga je gunđanje, podizanje srednjeg prsta,
nazivanje raznim imenima i psovke koje su odjeknule ratnom
sobom. Bila je to vjerojatno jedna od rijetkih situacija kada
Garrett nije zaradio prijetnju zbog svog psovanja - odnosno
opetovane uporabe psovki. Zapravo, bilo je teško razaznati tko
što govori s obzirom na to da su dopirale s raznih strana.
“Isuse, što je njemu” progunđao je Ryker. “Ne sjećam se
da je ikad bio tako uštogljen. Možda ponovno razmislim o
svojem zaposlenju.”
“Ah, mislim da znam što mu je” promrmljala je Skylar,
dobacujući pogled koji je jamčio jebadu u Allieinu smjeru.
Joe je prigušio smijeh i pokušao poprimiti strogi izraz
prikladan za timskog vođu. Podbacio je. Bijedno.
“Vjerojatno ga brine hoće li se Allie zadržati s obzirom na
to da posljednja četiri tjedna nismo imali previše akcije”
promrmljao je Edge, ubacivši se s vlastitim mišljenjem. “Stoga
joj time možda pokušava pokazati koliko smo ozbiljni. Znate,
zato što ne smijemo zbijati šale kad smo na odmoru. To bi bilo
vrlo neprimjereno.”
Swanny se zagrcnuo pa prikrio zvuk kašljanjem,
pokrivajući usta kako bi također sakrio ne pretjerano ozbiljan
izraz na njima. Nathan je stisnuo usne, ali svejedno su se
199
sumnjivo trzale. Skylar je frknula i zakolutala očima. Nasmijavši

se, Ryker je zaradio pogled svih prisutnih.
“O, za Boga miloga” promrmljala je Skylar. “Dajte mi
petnaest minuta s njom u ringu pa ću joj pokazati koliko sam
jebeno ozbiljna.”
Ryker je raširio oči te je izgledao kao da se namjerava
baciti na koljena i pokloniti pred Skylarinim oltarom. Čak je
stavio i ruku na srce kao da se zavjetuje na odanost svojoj
timskoj kolegici.
“Jebo te život, to bi bilo seksi” dahnuo je Edge napadno
šireći oči. “Ah, čekaj, najdublje se ispričavam zbog svog
nesretnog, iznimno neprimjerenog odgovora, gđice Watkins.
Prikladniji bi odgovor bio bi: to bi bio poučan i sjajan primjer
količine ozbiljnosti ove iznimno ozbiljne organizacije ozbiljnih
specijalnih operativaca. A naravno, vrlo ozbiljno shvaćamo
prašenje turova, hm, ovaj, hoću reći ozbiljno treniramo svoje
novake i ozbiljno izražavamo poštovanje, naročito kada je riječ o
ozbiljnom pojmu humora. Dakako, nemamo smisla za humor i
ozbiljno se vrijeđamo na pretpostavku da je nepostojeći smisao
za humor na bilo koji način neprikladan.”
Skylar nije izdržala, prasnuvši u smijeh i toliko se tresući
da je počela hroptati. Držala se za rebra, zagrcnuvši se svakog
puta kada je pokušala nešto reći. Swanny je razrogačenih očiju
od šoka zurio u krupnog muškarca koji je upravo izgovorio više
riječi u jednoj minuti nego za cijelog svog članstva u KGI-u.
Nathan i Joe razmijenili su zadovoljan pogled, i jedan i drugi
odmahujući glavom.
“A joj” šapnuo je Ryker. “To je bilo sasvim na mjestu.
Sranje, nisam imao pojma među kakve sam bezobraznike upao.
200
Mislim da sam se zaljubio. Na posve platonski, heteroseksualan

način, naravno.”
“Isuse” promrmljao je Nathan. “Došlo je do pobune.
Imamo osobnost težu od P. J.-ine s i više nego dovoljno pokrića,
a zatim imamo tipa u usporedbi s kojim moja ostala braća
izgledaju poput dvogodišnjaka kad je riječ o sarkazmu. A tu je i
novi tip koji ih sve huška. Ti se izbori s njima, Joe.”
Joe je frknuo. “Pomalo se bojim Skylar. Mislim da ću samo
stajati ovdje i šutjeti, inače bi se mogla odlučiti za petnaest
minuta sa mnom u ringu. Sviđa mi se moj izgled baš kakav jest.
Ali, Edge, stari, moram reći, to je jebeno najsmješnije sranje koje
sam čuo u životu. Možeš li mi to zapisati kako bih ga mogao
izvjesiti u našoj sobi? Razmišljam o tome da to učinim našom
novom mantrom. Nečime čemu ćemo težiti, znaš? Svi bismo
trebali biti... ozbiljniji.”
Ostali su zastenjali. Swanny je zakolutao očima. “Prepusti
humor Edgeu, stari. Upravo si ubio atmosferu.”
“Tko bi od vas želio reći što je toliko smiješno?” odsječno
je upitao Sam.
"O-o” promrmljao je Edge tako da ga je mogao čuti samo
njegov tim. “Ozbiljna će nas dadilja istjerati zato što se netko
nasmijao tijekom školskog sata.”
Skylar i Swanny ponovno su se zagrcnuli, a Ryker je
podigao lice prema nebu, usnama oblikujući riječi hvala ti, Bože,
a Nathan je izgledao sleđeno dok se Joe borio s vlastitim usnama
koje su se pokušavale vrpoljenjem odvojiti od njegova lica. Ah,
zajebi. Edge ima pravo. Skylar ima pravo. To sranje s
ozbiljnošću upravo je to. Sranje. Ako se novakinja nije kadra
201
nositi s malo morbidnog humora, onda jebeno ni ne pripada u

bilo koji KGI-ev tim.
“Stvari su postale malo... preozbiljne” rekao je Joe, na što
su njegove kolege zastenjali u pokušaju da suspregnu novi nalet
smijeha. “Samo smo pokušavali razbiti monotoniju. Ima li tko
problem s time?”
Pogledom je preletio prostorijom izgovarajući tu
izazivačku izjavu, zadržavši ga malo dulje na Allie u odnosu na
ostale. Da, prozivao ju je. Bilo je očito, ali njegov tim ima pravo.
Svi se moraju jebeno opustiti. Kada je iznova pogledao Allie,
uvidio je da je porumenjela i spustila pogled, shvativši oštru
poruku njegova tima. Joe je osjetio žalac krivnje. Nije ju želio
posramiti, ali za Boga miloga, dovoljno je osramotila samu sebe
na posljednjem sastanku kada su se svi trudili opustiti je.
“Nije tipično za tebe da prepustiš jaja u bilo čije ruke osim
Sophienih, Same” rekao je Joe otežući riječi. “Imaš li kakav
poseban razlog zbog kojeg to sada činiš?”
Samov pogled bio je ubojit. Garrett je djelovao kao da će
mu prsnuti krvna žila u nastojanju da ostane ozbiljan. Donovan
se nije ni trudio. Pokrio je lice dlanom i pogledao uvis kao da se
moli za pomoć, oslobođenje ili snagu. Joe nije znao što točno. Ili
se možda molio da Joe nestane prije nego što Sam nešto rasprsne.
No jedno je bilo jasno. Joeov tim nije jedini imao problema s
Allieinom osudom i nezadovoljstvom. Samo su bili jedini koji su
se usudili nešto reći.
Sam je prekrižio ruke na prstima pa se nagnuo na stol za
planiranje zureći u Joea. “Što to točno treba značiti?” upitao je
smrtonosno tihim glasom.
202
Skylar je pročistila grlo. “Nije ništa mislio, Same. Pokriva

primjedbe koje sam dala, a premda ćeš ih ti možda smatrati
neprimjerenima, stojim iza njih.”
Joe je podigao ruku. “Odstupi, Sky. Naređujem ti.”
Skylar je podigla obrvu, ali i utihnula. Dobacila je Edgeu
upitan pogled. Joe joj nije mogao zamjeriti. On i Nathan nisu
izdavali naredbe, a naročito ne na takav bahat način. Bili su tim.
Dobro organizirana, uštimana i prokleto učinkovita skupina
koja je bespogovorno ispunjavala svoju dužnost.
“Moj tim stoji iza primjedbi i mišljenja izraženih od strane
mog tima”, rekao je Joe, pomalo napetim glasom. “Ne bismo
vodili ovaj razgovor da se nisi ubacio u nešto što je očito bila
timska komunikacija u pokušaju da riješimo stvar među sobom i
potisnemo bilo kakvu natruhu prokletog smisla za humor.
Shvati, Same. Nikoga u mom timu ne vrijeđa humor niti tuđe
mišljenje, stoga svoj problem potraži drugdje. A sada, ako bismo
mogli završiti, bio bih ti zahvalan kao i ostali, siguran sam.”
Allieine usne bile su čvrsto stisnute, a pogled zastrt
krivnjom. Rio nije izgledao ljutito, ali ni zadovoljno. Nije se
moglo proniknuti što misli, premda je nešto očigledno rekao
Allie zato što je kimnula i povukla se među članove svog tima.
Dobro. Neka je njezin tim štiti. Za to su ovdje. I neka se nose s
metlom u njezinoj guzici kad je već tako. Njezini problemi ne
predstavljaju problem cijele KGI-eve organizacije, a Sam to mora
prilično brzo shvatiti prije nego što P. J., izravnija od Sky, odere
Allie guzicu.
Joe je pogledao u Steeleov tim kako bi provjerio njihovu
reakciju, ali nije se ni potrudio pogledati Steelea. Tip je na licu
uvijek imao jedan te isti izraz. Osim kada je doznao da mu je
203
žena trudna, ispravio se Joe. P. J.-ine oči poskakivale su od

smijeha te je zurila u Sky. Kada je Sky pogledala u nju, P. J. joj je
napadno namignula i podigla palčeve za Coleovim leđima kako
bi ih sakrila pred ostatkom prostorije.
Cole je iživcirano sreo Joeov pogled pa nakrivio glavu
prema P. J. i suptilno pokazao prema Sky. Joe se zamalo
nasmijao. Cole je očito molio za milost. Vjerojatno ga čeka više
od jedne P. J.-ine srdite tirade nakon što su se i P. J. i Skylar silno
potrudile izgladiti stvari s Allie pošto je prvi put izrazila svoje
bojazni u vezi s neozbiljnošću na radnom mjestu. Allie se očito
nije smirila, sudeći po načinu na koji se odvijao novi sastanak i
njezinim sve žešćim ispadima. Ali nakon ovoga danas? I
Samova ponašanja koje parira Alheinoj uštogljenoj guzici? Joeu
je bilo vrlo drago što ne ide kući ni s P. J. ni sa Skylar. Niti s
Edgeom, kad je već kod toga. Edge se nije često žestio. Bio je
odveć neopterećen, slab na riječima i jak na djelima. Ali bilo je
očito da mu je Allie stala na žulj, kao i to komu je odan, s
obzirom na to da mu je Sky bila najbolja prijateljica, cimerica i
suradnica.
“Nas ćemo dvojica poslije razgovarati” ledeno je odvratio
Sam.
Bogme neće. Joe je imao važnijeg posla od slušanja
proklete lekcije svog starijeg brata. Uostalom, Sam se trenutačno
nije želio zajebavati s njime. Fitilj mu je bio pri kraju, a strpljenje
iskidano na komadiće. Jedna Samova pogrešna riječ i reći će mu
kamo si može zabiti KGI i njegovo radno mjesto.
Nije idealno ući u novu vezu nezaposlen.
Joe je okrenuo leđa svojem timu i zakolutao očima, ali
Skylar ga je pogledala svojim krupnim plavim očima, nevesela
204
pogleda u kojem je blistala isprika. Edge je izgledao zabrinuto, a

Swanny je samo čudno zurio u njega. Nathan je jedini djelovao
opušteno i nezabrinuto, ali opet, on je jedini znao izvor Joeova
kratkog fitilja i ćudljivosti.
“Samo stisnimo zube i pretrpimo to” tiho je rekao Joe.
“Trenutačno se nemam vremena baviti Samom ili tim sranjem,
ali hoću, kunem se.”
“Oprosti što sam išta rekla” potišteno je rekla Skylar dok
su ona i ostatak tima pokušavali izgledati kao da prate Allie dok
je drobila o deaktivaciji bombi. “To je bilo djetinjasto od mene i
neću dopustiti da stradaš zbog moje sitničavosti, Joe. Sjajan si
timski vođa i ne zaslužuješ to sranje.”
Uzvratio joj je blagim osmijehom. “Ne misliš li da svi
ostali misle upravo ono što si rekla, ali da si bila jedina voljna
izgovoriti to naglas? Gledaj, ako joj Rio želi dopustiti da naruši
kemiju njegova tima, to je njegova stvar, a ne naša. Sumnjam da
on ili bilo tko u njegovu timu i onako ima smisla za humor,
stoga ih vjerojatno boli uho za njezin oholi, nadmeni stav. Ali
neće se zajebavati s mojim timom ili mu nametati pravila. I ni
jedan član mog tima neće ići u kut kao jebeni pred školac zato
što je rekao što misli. Isuse, jeste li svjesni kakva je to ludost?
Kada je itko u ovoj organizaciji zaradio packu po prstima zato
što je izrazio svoje mišljenje? Kvragu, dosad je uvijek bilo
poticano. I tko se ovdje ikada žalio zbog zbijanja šala u
neprimjerenom trenutku ili kritizirao organizaciju da nije
dovoljno ozbiljna, ili koji god da joj kurac smeta?”
“Nisam član mornarice, ali to zaslužuje ozbiljni hooyah od
mene” promrsio je Edge. “Glupa šala o ozbiljnosti bila je
namjerna.”
205
“Moram reći; ni sam to ne bih bolje rekao” promrmljao je

Swanny krajičkom usana.
Skylarine su se usne podigle; a oči su joj veselo
zasvjetlucale. “Odmetnut ćemo se?”
Joe je dlanom prigušio smijeh; stišćući usne sve dok mu
zvuk nije zamro u grlu.
Ryker je izgledao uzbuđeno. “Stari, moram reći, život mi
je bio jebeno dosadan dok vam se nisam pridružio.
Pretpostavljam da vam je običan dan sasvim nepoznata stvar.”
Nathan se nagnuo naprijed, hineći interes za dijagrame na
koje je Allie pokazivala, izmamivši novu rundu podsmijeha
članova svog tima. “Nećemo se odmetnuti” rekao je Nathan,
impresivno zadržavajući usne mirnima dok je nastavljao sa
svojim trbuhozborstvom. “Sky će izazvati Allie na hrvanje u
kupaćim kostimima i želatini, a Joe Sama na hrvanje palčevima.
Tko ostvari prednost nakon tri runde, pobjeđuje.”
“O, da”, rekao je Ryker s nadom u očima.
Edge je frknuo. “Nadao sam se srazu između P. J. i Allie.
Hrvanje u blatu. Odjeća neobavezna. Sky mi je poput sestre,
stari. Morao bih si nasuti izbjeljivač u oči kada bih je vidio golu
ili oskudno odjevenu.”
“To me neobično vrijeđa” odvratila je Skylar otežući riječi.
“Bože, zvučite kao šupci. Znate to, zar ne?”
Joe se nacerio. “Naravno da znamo. Ne misliš valjda da
smo ozbiljni, zar ne? Isuse. Pa da se izložimo riziku ne samo
tvog bijesa nego i tvoga i P. J.-ina i Allieina? Jedna je dovoljno
strašna, ali da se sve tri okomite na mene ili nekog drugog? Kao
što sam rekao, sviđam se sam sebi baš ovakav kakav jesam. Ne
želim promjenu položaja jaja.”
206
“Uostalom, Sam vježba za sljedeći put kad ćemo se svi

sastati bez gledanja jebeno dosadne prezentacije o bombama”
dodao je Nathan. “Misli da će, ako kaže sva ta sranja pred Allie,
a da sve što mi ostali kažemo ili se čemu nasmijemo, biti slabo u
usporedbi s njegovim riječima.”
“Neočekivano podao plan” s divljenjem je odvratila
Skylar. “Odobravam to. Ali moram priznati, na trenutak me
obuzeo divlji bijes kada ste počeli sa svim onim seksističkim
ispadima. Imate sreće što ste dovoljno daleko od mene pa nisam
smjesta reagirala i bacila vas na guzice i vlastoručno vam
otkinula jaja.”
“I onda se pita zašto držim jezik za zubima” promrmljao je
Joe. “Dobro, većinom.”
Smijeh, frktanje i podsmjehivanje ostatka njegova tima
prigušeni su na razne načine, izmamivši sumnjičave poglede
ostalih okupljenih članova KGI-a.
Joe?
Joe se smjesta usredotočio, a svi prijašnji tragovi
opuštenosti i šaljivosti iščeznuli su istog trenutka. Nakratko se
pomučio usmjeravajući svu svoju koncentraciju na uski
mentalni put koji ga je povezivao sa Sheom.
Što nije u redu, dušo? Čak i dok je postavljao to pitanje,
postrance je pogledao Nathana, ali ovaj je bio sasvim opušten,
ruku prekriženih na psima i promatrajući Allie kako dovršava
svoje predavanje. Trebaš li pomoć?
Njezin blagi smijeh opustio ga je te je osjetio kako ga
utješno grli. Nikada nije u potpunosti shvatio kako joj to
uspijeva. Njihova komunikacija bila je čudna sama po sebi, ali
kako je, dovraga, uspijevala postići da osjeća kao da ga tjelesno
207
dodiruje premda je uopće nije mogao vidjeti? To ga je zbunjivalo

u jednakoj mjeri kao njezina sposobnost, ne samo da blokira bol
određene osobe s kojom je telepatski povezana već i da ga
preuzme na sebe, preusmjeravajući stvarnu ozljedu i popratni
bol.
Oprosti. Pokušala sam se dosjetiti najboljeg načina da
razgovaram s tobom a da ne pomisliš na najgore, ali nije ga bilo. Ali
dobro sam. Obećavam. Samo sam te željela pitati bi li mi mogao učiniti
uslugu?
Zvučala je nesigurno i pomalo oklijevala izgovarajući
potonje, na što se Joe namrštio.
Naravno da hoću, dušo. Moraš to znati. Znaš, ili bi trebala
znati, da samo trebaš pitati. Nego, u čemu je problem i što trebam
učiniti?
Osjetio je i čuo njezin uzdah olakšanja. Luda žena. Poslije
će morati ozbiljno razgovarati s njom o tome da mu se obrati
kada god joj treba pomoć. O čemu god da je riječ.
Njezin tihi smijeh ponovno mu se probio u um. Znaš da ti
mogu čitati misli kada smo ovako spojeni. Kao da si to izgovorio.
Razmišljanje i govor jedno su te isto.
Zakolutao je očima u mislima. Neka ih Bog sačuva od
pametnjakovićki. Činilo se da ih danas zasipa njima.
Ponovno je zahihotala. Joe se namrštio, pobrinuvši se da
ona osjeti njegov čin.
Nathan je rekao da će se zadržati nakon sastanka neko vrijeme.
Nešto u vezi s time da te mora izvući iz kaosa kako bi mogao otići kući i
usredotočiti se na svoje probleme s djevojkom. To su njegove riječi, ne
moje, žurno se ispravila. Uglavnom, da je riječ o bilo kojem drugom
trenutku, ne bi mi smetalo, Joe, ali želim da se odmah vrati kući.
208
Isplanirala sam nešto... posebno. Nešto mu moram reći pa sam se pitala

bi li se mogao pobrinuti za to da se ne zadrži poslije vašeg današnjeg
sastanka?
S njezinim riječima došao je i trenutak spoznaje, odnosno
uvid u njezine misli. Osjetio je njezin osmijeh te kako ga
preplavljuje radost, ili je osjetio njezinu radost, a zatim zamislio
Sheu s izbočenim trbuhom, dlana zaštitnički položena na
izbočinu dok je tiho šaptala svojem nerođenom djetetu.
Jebo te život. Ponovno je postrance pogledao brata, jedva
susprežući osmijeh da mu obuzme cijelo lice. Nathan će postati
otac! Njegov brat blizanac dobit će svoje prvo dijete. Isuse Bože,
to je genijalno!
Zatim se pribrao. Dušo, jesi li sretna zbog toga? Jeste li to
planirali? Jeste li pokušavali? Nije izgovorio činjenicu da Nathan
nije spominjao Joeu kako postoji mogućnost i želja da Shea
zatrudni. Zar Nathan ne bi podijelio nešto toliko važno s
najbližom si osobom na svijetu, izuzev svoje žene?
Nije ti rekao jer nismo posve odlučili, nježno je rekla Shea.
Teško je to objasniti. Nasmijala se zbog neplanirane šale. Ili
pojmiti, valjda. Razgovarali smo o tome, da. Ali brinuo se da nisam
spremna te da mi nameće vlastite želje, stoga je to prestao spominjati.
Ali svakako želi dijete - ja želim dijete, samouvjereno je odvratila.
Samo želim da oboje budete sretni, toplo je odvratio Joe. Na
kraju krajeva, vi ste moji omiljeni ljudi na svijetu. Čestitam, mamice.
Tako sam sretan zbog tebe i svog brata. I da, pobrinut ću se da odmah
odvuče guzicu kući čim završimo, što bi se trebalo dogoditi za dvije
minute.
Hvala, Joe. Najbolji si. Bit ćeš bebin kum, znaš.
209
Srce mu je nabujalo od mnoštva emocija. Ljubavi.

Zahvalnosti. Ponosa. I nade. Silne nade. Ne samo zbog svog
brata i šurjakinje već i zbog toga što će to, u ne tako dalekoj
budućnosti, biti njegov život. Sa Zoe.
To će se dogoditi, Joe. Moraš vjerovati u to. Ako je voliš, nikada
nemoj sumnjati u nju, u sebe ili u to da ćeš naposljetku ostvariti život s
njom.
Hvala, djevojčice. Hvala Bogu pa nije naglas vodio taj
razgovor, inače nikada ne bi uspio protisnuti riječi uz golemu
knedlu u grlu. Sad moram ići. Završavamo pa imaš otprilike deset
minuta za pripremu.
Volim te, Joe.
I ja tebe volim, dušo. Dobro se čuvaj, čuvaj i moga nećaka ili
nećakinju.
Kao na znak, Allie je završila i povukla se pokazujući
Samu da preuzme riječ. Svi su se već komešali, uzimajući svoje
stvari i polagano se krećući prema vratima. Sam je izdahnuo i
rekao tek: “Slobodni ste. Ponovno se sastajemo sutra u devet
ujutro.”
Nathan je oklijevao, a Joe ga je pljesnuo po ramenu. “Ne
trudi se, stari. Čitam te kao otvorenu knjigu. Nećeš razgovarati
sa Samom umjesto mene kako bih ja mogao otići kući i spremiti
se za večeras. Obojica ćemo podviti rep i pobjeći. Tko jebe Sama.
Može pričekati sutra.”
Nathan se nacerio. “Nije loša ideja. Shea je rekla da me po
povratku čeka iznenađenje, a njezina iznenađenja obično
uključuju novo, seksi donje rublje.”
Joe je zastenjao. “Stari, stvarno? Možemo li ne razgovarati
o tome?”
210
“Rado” zadovoljno je odvratio Nathan. “Nećeš doznati

kako moja žena izgleda u sranjima Victorias Secreta.”
Joe mu je dobacio namrgođen pogled. “Sam si spomenuo
donje rublje. Sjećaš li se?”
211
18. POGLAVLJE
ZOEIN trbuh bio je prepun leptirića dok je nanosila tek
sjajilo i trljala usnice zureći u svoj odraz u zrcalu. Večeras nije
imala nehajnu punđicu. Umjesto toga, počešljala je svoje duge
pramenove, ostavivši ih da joj padaju niz leđa. Usprkos
prijašnjoj bojazni o produživanju kose, morala je priznati da joj
se sviđa. Jako joj se sviđa.
Kada sve ovo završi pa ukloni umetke, namjeravala je
pustiti kosu da joj izraste do sadašnje dužine. Sram ju je natjerao
da spusti pogled tako da nije bila kadra pogledati samu sebe u
zrcalu. Bilo je ponižavajuće priznati da je šišala kosu točno
onako kako je njezin otac tražio. Imao je vrlo izričite zahtjeve.
Od načina na koji se odijevala, što je točno nosila, kose, šminke
pa čak i nakita i ukrasnih detalja.
“Ti si kukavica” optužila je svoj odraz u zrcalu.
“Beskičmenjakinja koja se boji vlastite sjene i nema ni mrvu
hrabrosti.”
“Užasno si stroga prema beskičmenjacima” sarkastično je
odvratila Rusty s dovratka.
Zoe se naglo krenula, užasnuta što ju je čula kako
razgovara sama sa sobom.
“Opusti se, Zoe. Izgledaš sleđeno. Moraš se opustiti i, za
Boga miloga, odahni malo.”
Zoe je uzdahnula. “Život mi je kaos. Oduvijek je bio kaos,
a činjenica da nikada nisam učinila ama baš ništa kako bih ga
212
popravila ili se oduprla svojem ocu, sramotna je preko svake

mjere.”
Rusty je podigla obrvu. “Nije li to upravo ono što sada
činiš? Prilično sam sigurna da dobri stari tatica nema pojma gdje
si, što radiš, ni s kime se nalaziš.”
Osmijeh je zatitrao na Zoeinim usnama. Susprezala ga je,
ali nastavio joj je povlačiti usne sve dok se nije nasmijala.
“Istina.” Potom je snažnije zahihotala. “Možeš li zamisliti kako
dovodim Joea kući da upozna mog tatu? Tata bi bio sav
pompozan i prijeziran, a Joe bi rekao ‘Boli me kurac što vi
mislite,.”
Rusty je prasnula u smijeh, a oči su joj vedro zasvjetlucale.
“Strašno je što to totalno mogu zamisliti. Zamišljam to sa svom
svojom braćom. Naročito Garrettom.”
“Je li također strašno što se odjednom osjećam sto posto
bolje u vezi s večerašnjim spojem?”
Rusty se nacerila. “ Voliš buntovništvo, zar ne?”
“Valjda” promrmljala je. “Tko bi rekao da sam postala
takva odmetnica. Kunem se da sam cijeli život bila pravi primjer
poslušnosti i poniznosti
“Imala si razlog” nježno je rekla Rusty. “Nije zabranjeno
željeti ljubav i prihvaćenost. Naročito od ljudi koji bi ih trebali
pružiti svojevoljno i bezuvjetno. Nije me pretjerano sram
priznati da sam bila spremna na sve kako bih udovoljila svojoj
majci i usranom očuhu dok naposljetku nisam shvatila da nema
smisla te da sam pritom samo uspjela narušiti vlastito
samopoštovanje.”
“Poznat mi je taj osjećaj” turobno je odvratila Zoe. Rusty je
pogledala na svoj sat. “Joe samo što nije stigao, stoga završi sa
213
spremanjem i siđi. Ako ga natjeraš da te večeras čeka, brinem se

da će doći ovamo i odnijeti te preko ramena. Iziđi mu u susret,
Zoe. Bio je izvan sebe nakon što si pošizila kada te poljubio.
Jadničak je bio previše bijedan čak i da ga ja zajebavam.”
Zoe je zakolutala očima, ali i požurila sa šminkanjem.
Nakon nekoliko minuta, odmaknula se od zrcala.
“Ne može bolje.”
“Izgledaš savršeno” toplo je odvratila Rusty. “I čujem
Joea, tako da nisi nimalo uranila. Hajdemo.”
Zoe joj je dopustila da je odvuče niza stube, ali odbila je
sresti Joeov pogled. Bilo joj je odveć neugodno nakon što je
prošle noći pošizila na njega. Šaptom je pozdravila Rusty,
Franka i Marlene pa izišla s Joeom do njegova kamioneta.
Otvorivši joj vrata i pomogavši da uđe, Joe ga je obišao i sjeo za
upravljač.
Upalio je motor, ali nije smjesta krenuo. Posegnuvši, ovio
je dlan oko njezina pa joj podigao ruku i prinio je svojim usnama
kako bi joj poljubio svaki njezin prst. Uputila mu je zapanjen
pogled.
Nasmiješio se. “Konačno. Mislio sam da ćeš me izbjegavati
cijelu noć.”
Oblilo ju je divlje rumenilo te je pognula glavu. Ali Joe je
gurnuo prste pod njezinu bradu i pogurnuo je uvis kako bi im se
pogledi iznova sreli.
“Ne čini to, ljepotice. Ma što mislila ili osjećala, zaboravi
to. Možeš li to večeras učiniti za mene?”
Nasmiješila se, polako se opuštajući u njegovoj blizini.
“Da, mogu.”
214
Pogled mu je bio topao i nježan, a osmijeh blag. Snažnije se

nasmiješio na njezin potvrdni odgovor.
“Da? Dobro. Onda idemo jesti. Ribe su očišćene i spremne
za prženje. Čak i smjesa za pržene uštipke od kukuruzne
krupice.”
“Zvuči dobro. Nikada nisam bila u prilici jesti ribu koju
sam sama upecala” potišteno je odvratila.
“Pa, zahvaljujući tebi, večeras ćemo je oboje jesti” rekao je,
ponovno joj se toplo smiješeći.
Zatekla je samu sebe na visokom stolcu za kuhinjskim
pultom gdje joj je Joe točio čašu vina pa joj naredio da se opusti i
pravi mu društvo dok kuha.
Zadovoljno je onjušila zrak kada ga je ispunio miris
pržene ribe i uštipaka. Nakon sinoćnjeg debakla bila je
prestravljena u vezi s večerašnjim sastankom, ali nije osjećala ni
približnu nelagodu kakvu je zamišljala. Imala je osjećaj kao da
se ono sinoć nije ni dogodilo. Joe je i dalje bio... Joe. Isti tip kakav
je bio posljednja tri dna. Zabavan, drag i neumoljivo svjestan
svake njezine potrebe. A način na koji ju je promatrao budio je
već prisutne leptiriće u njezinu trbuhu dok su joj kružili
utrobom i prsima.
Izvadivši i posljednju ribu i uštipak, odložio je pladanj na
pult pa joj natočio drugu čašu, a sebi prvu. Zatim je obišao pult i
sjeo pokraj nje.
Posegnuo je za jednom obezglavljenom ribom - hvala
Bogu pa je bila obezglavljena - i stavio je na njezin tanjur,
zadržavši prste na njoj.
“Postoji mali trik o tome kako je jesti, ali nije težak” uvjerio
ju je. Palcem i kažiprstom zahvatio je jednu peraju, a ostatak
215
tijela zadržao drugom rukom. Potom je povukao prst i s

lakoćom uklonio peraju, stvarajući vodoravni prorez u mesu
ribe. Okrenuvši ribu, ponovio je istu stvar s donjom perajom.
“Sada možeš zguliti file” slavodobitno je rekao.
Pozorno je povukao palac, razdvajajući tanki komad mesa
pokriven kruhom s jedne strane. Para se uzdigla iz bijelog mesa,
a Zoe je zamijetila sićušne crne, vitičaste tragove na njemu.
“Nego, samo zato što sam zgulio file, ne znači da na
rubovima nema još nekoliko malenih kostiju, naročito pri vrhu
gdje se nalaze rebra. Moraš oprezno žvakati i ako osjetiš bilo što
tvrdo ili oštro, zahvati ga jezikom i jednostavno izvadi prstima
ili pljuni u papirnati ubrus” dodao je s osmijehom.
Uzvratila mu je sumnjičavo suzivši oči. “Je li to pokušaj da
me navučeš na nekakvu spačku za gradske cure u kojoj ću reći
ili učiniti nešto sasvim smiješno pa ćeš umrijeti od smijeha zbog
toga koliko nemam pojma?”
Njegovo se čelo nabralo te je isprva izgleda zbunjeno. Zoe
je ispunio nalet srama i kajanja, grijući joj kožu i bojeći obraze
sve dok nije imala osjećaj da plamte. Prodorno je zurio u nju, a
oči su mu naizgled prodirale onkraj svih prepreka te je vidio u
samu njezinu dušu. Kao da shvaća koliko se bojala ispasti
predmetom njegove - ili bilo čije - sprdnje.
“Zoe, dušo, to me zbilja ljuti” odvratio je glasom pomalo
nalik na režanje. “Ne to što sumnjaš u moje namjere. Imaš svako
pravo na to kad god poželiš. Uvijek ću biti iskren u svojim
namjerama. Kunem ti se. Ljuti me to što te taj gad naučio da
očekuješ samo najgore od ljudi. A još me više ljuti to što govoriš
iz osobnog iskustva.”
216
Nelagodno se promeškoljila, prstom dotičući i dalje vruć

komad mesa koji još uvijek nije okusila. Posljednje što je željela
bilo je njegovo sažaljenje. A imala je osjećaj da će ga njezina
isprika samo još više raspizditi, stoga je ostala šutjeti i umjesto
toga lagano zagrizla ribu, pušući krajevima usana kako ne bi
opekla jezik.
Poslušavši njegovo upozorenje, oprezno je žvakala tražeći
bilo što nalik na komadić kosti. Sočni okus preplavio je njezine
okusne pupoljke, a oči su joj se smjesta raširile.
“Ovo je zbilja ukusno” ispalila je.
Nasmiješio se. “Bih li ti lagao?”
Odgrizla je još jedan zalogaj, brzo žvačući. Potom je uzela
jedan uštipak, zamijetivši kako Joe umače svoj u kečap.
Namrštila se, ali dosad nije pogriješio. Stoga je slijedila njegov
primjer, umačući svoj uštipak u njegov kečap s obzirom na to da
ga nije stavio na njezin tanjur pa oprezno odgrizla komadić
pržene kukuruzne krupice.
Ponovno je ostala zapanjena.
“Ukusno?” vedro je upitao Joe.
Ali već je gurala ostatak uštipka u usta, odrješito mu
mahnuvši slobodnom rukom.
Prasnuo je u smijeh, a zatim žurno izvadio kosti iz još
nekoliko komada ribe pa ih stavio na tanjur, dodavši nekoliko
uštipaka. Čak joj je istisnuo i poveću količinu kečapa na tanjur
pa se zavalio na stolac, promatrajući je dok je jela s užitkom.
Zastala je shvativši da on ne jede. Samo je zurio u nju.
Prestala je trpati hranu u usta i okrenula se kako bi ga pogledala.
“Što je? Zašto ne jedeš?”
217
Uputio joj je onaj osmijeh od kojeg su joj se kosti rastopile,

a srce stegnulo, nagnavši je da se istodobno poželi rasplakati i
nasmiješiti. Taj ju je osmijeh silno zbunjivao. Koljena su joj
oslabila, a njezine bradavice smjesta ukrutile. Kako li je pukim
osmijehom uspijevao postići da pomisli na seks?
Predstavljao je opasnost za sve žene. Bože, ako je samo to
potrebno, jamačno svakog dana vodi žene u krevet, ili barem
kad god poželi. Muškarac poput njega ne mora se skrasiti s
određenom djevojkom i prigrliti monogamiju. Može igrati po
kojim god pravilima poželi, a Zoe je sumnjala da žene pretjerano
mare za to.
Pa zašto je onda polagao toliko pozornosti i šarma na...
nju? Nije imalo nikakvog smisla. Zoe nije kukala i kmečala. Bila
je objektivna spram svojih atributa, osobina i izgleda. Bila je
naprosto osrednja. Nije bila ružna, ali bila je daleko od lijepe
osobe. Definitivno prosječna. Netko tko se stapao s gomilom bez
isticanja. Zbog nje se nisu okretali na ulici, i na tome je bila
zahvalna. To joj je omogućilo da nestane i sve ovo vrijeme
ostane nezapažena, stoga zacijelo nešto dobro radi.
“Koji te vrag sada progoni?” promrmljao je Joe, jagodicom
prsta nježno milujući njezin obraz.
Takav nježan dodir imao je moć lišiti je sposobnosti
govora i natjerati je da posve zaboravi tko je i što čini. Što je bila
činila? Osim što je zurila u njega poput glupače. Otvorila je usta
kako bi odgovorila, ali nije se mogla dosjetiti ničega što bi rekla.
“Nemam pojma” naposljetku je priznala. “Svakog puta
kada me tako pogledaš ili dotakneš, moje misli ispare.”
O, Bože, je li mu to upravo priznala? Može li se zemlja
otvoriti i progutati je... ono, odmah?
218
Ali Joe se nije nasmijao niti joj se narugao. Ne, bio je vrlo
ozbiljan.
“Drago mi je što nisam jedini izvan sebe” tiho je odvratio.
“Bilo bi koma da se jedini tako osjećam kada me pogledaš ili
dotakneš.”
Razjapila je usta zureći u njega. Potom ih je naglo zatvorila
i žurno se vratila jelu. Jesti. Samo će jesti i pretvarati se da nije
rekao nešto toliko suludo ili da joj je zbog njegovih riječi srce
počelo divlje tući pa nije uspijevala doći do daha.
Jela je poput stroja, bojeći se ponovno pogledati u njega u
slučaju da ima još kakvo razorno otkriće koje će zajamčeno
poljuljati njezin svijet. Ali šutio je dok nije završila. Odgurnula je
tanjur uz uzdah i nasmiješila mu se ne gledajući izravno u njega.
“To je bilo fantastično, Joe. Zbilja sam uživala.”
“Drago mi je” jednostavno je odvratio.
Podigao je jednu nogu preko stolca pa uzeo tanjure i odnio
ih u sudoper. Zatim se vratio k njoj i isprepleo prste s njezinima
pa je povukao na noge, odvodeći je prema kauču u dnevnoj sobi.
Posjeo ju je na velike mekane jastuke pa se spustio pokraj
nje, povlačeći je pod svoje rame. Dugo je bila napeta prije nego
što se postupno opustila u njegovu zagrljaju. Ruka mu je bila
ovijena oko njezina ramena, položena na njezinu suprotnu, te je
prstima lijeno klizio gore-dolje po njezinoj koži.
Zavodio ju je isključivo najnježnijim dodirima. Već je bila
spremna skliznuti s kauča i željela je šutnuti samu sebe jer je
sinoć onako burno reagirala kada ju je poljubio. Sada je više neće
poljubiti. Ali ona bi mogla poljubiti njega, zar ne?
Liznula je usnice i ne shvaćajući što čini. Joe je tiho
zastenjao i zatvorio oči, a čelo mu se vidno napregnulo. Duboko
219
je udahnuo pa okrenuo glavu prema njoj, gotovo joj dodirujući

nos.
Posegnuo je kako bi joj dotaknuo lice, nježno milujući
njezinu jagodičnu kost.
“Daj mi reci, Zoe” tiho je rekao. “Kada bi mogla dobiti bilo
što na svijetu, ostvariti bilo koju želju, što bi poželjela?”
Nervozno je progutala. Ako je to škakljivo pitanje ne
dovede u nevolju, nije znala što hoće. Ali možda se umorio od
toga da sve sam započinje. Je li to njegova molba da mu iziđe u
susret? Je li mu ipak poslala krivu poruku?
Zatvorivši oči, uzdahnula je i čvrsto skupila snagu, a
dlanovi su joj stali drhtati dok je pokušala progutati knedlu u
grlu. Zatim je, konačno, uspjela oblikovati prave riječi.
“Tebe” šapnula je. “Tebe, Joe. Poželjela bih tebe.”
Zadovoljstvo i silno olakšanje planuli su u njegovim
očima, uvjeravajući je da nije upravo napravila najgoru
pogrešku u životu. Obujmio je njezin obraz i spustio lice do
njezina, napola zatvorenih očiju i vjeđa otežalih od požude.
“Onda nam oboma ostvari san, Zoe” rekao je hrapavim
glasom. “Vodi ljubav sa mnom. Dopusti mi da te volim, dopusti
mi da ti pokažem kako će nam savršeno biti. Nikada ništa ovako
nisam želio. Nikada nisam želio nikoga kao što želim tebe.”
Ugrizla se za usnu kada joj je srce zabubnjalo o prsa. Usta
su joj se posve osušila te je morala odlijepiti jezik od nepca kako
bi mogla progovoriti.
“Zbilja to misliš?” promuklo je upitala.
“Ako mi pružiš priliku, pokazat ću ti” zavjetovao se.
“Onda vodi ljubav sa mnom” odvratila je najtišim šaptom.
“Molim te.”
220
“Za to me nikada nećeš morati moliti” dahnuo joj je u usne

kada su im se jezici vrelo spojili.
Prodro je duboko, jezikom milujući njezin i istražujući
najdublje kutke njezinih usta sve dok ga nije počela udisati.
Mirisati. Bila je posve omamljena njegovim okusom i dodirom.
Zadrhtala je kada su mu prsti lagano zaplesali po njezinim
ramenima pa joj se spustili niz ruke i okružili zapešća poput
narukvica.
Ispreplevši njihove ruke, povukao ju je na noge i počeo je
gurati prema drugoj sobi. Dok je unatrag prolazila kroz
otvorena vrata, jednom je rukom pritisnuo prekidač za svjetlo, a
drugu je gurnuo pod njezinu majicu, izvukavši joj je iz hlača.
Dlan koji ju je nakratko napustio vratio se, obujmivši joj i
nježno stisnuvši dojku kroz grudnjak i majicu, prstima nježno
čupkajući napeti vršak. Dahnula je, a on je progutao zvuk pa
gurnuo obje ruke pod njezinu majicu, zadižući je i potičući je da
podigne ruke iznad glave kako bi joj svukao majicu.
Žudeći za time da ga dotakne jednako kao što je on žudio
za time da dodiruje nju, uzvratila mu je istom mjerom, klizeći
dlanovima po sitnim dlačicama na njegovu struku, podižući mu
majicu sve dok nije dobrovoljno podigao ruke pa mu je pomogla
osloboditi je se.
Istodobno su posegnuli jedno drugome za hlačama,
nespretno dlanovima petljajući po traperu, a zatvarači su se
hrapavo oglasili dok su bjesomučno nastojali osloboditi jedno
drugo. Joe se potom umirio, posežući za Zoeinim zapešćima i
držeći ih dok je usporavao.
“Dopusti mi da uživam u ovom trenutku - u tebi”,
promrmljao je, a oči su mu toplo zablistale od želje i požude.
221
“Ovo će zajamčeno biti najsavršenija noć u mom životu i želim

se pobrinuti da i tebi bude prokleto savršena.”
Srce joj se dodatno rastopilo zbog ozbiljnosti u njegovu
glasu, i krajnje ozbiljnosti utkane u njegov izraz dok je samim
pogledom vodio ljubav s njom. Vrućina joj je uspuzala vratom i
obrazima kada se odmaknuo, pogleda prikovana za nju i nježno
joj otkopčao grudnjak. Blago je povukao naramenice pa pustio
grudnjak da sklizne dolje na pod između njih.
Potom se vratio njezinim trapericama i posve ih svukao,
spuštajući se na jedno koljeno dok ju je oslobađao jedne pa
druge nogavice. Osjećala se sasvim izloženom i ranjivom, stojeći
pred njime samo u čipkastim gaćicama koje je bila odjenula.
Pogledom iznova prikovavši njezin, gurnuo je palčeve ispod
tankog pojasa oslanjajući dlanove o njezine kukove, a zatim
povukao nadolje, konačno je sasvim izlažući svojem pogledu i
dodiru.
Zadrhtala je pred grabežljivim sjajem u njegovim očima,
pred vatrenim načinom na koji mu je pogled tako senzualno
klizio njezinom kožom. Primivši je za ramena, ponovno ju je
poveo unatraške sve dok joj stražnja strana nogu nije udarila o
madrac njegova kreveta.
Nježno ju je pogurnuo naprijed, a zatim kleknuo pred nju,
usnama obuhvaćajući njezinu bradavicu. Koža joj se naježila te
je zadrhtala pred napadom njegovih usta dok je jezikom
okruživao i sisao najprije jednu pa drugu bradavicu,
ponavljajući to nekoliko puta prije negoli se vratio njezinim
usnama. Zario je prste u njezinu kosu, naginjući joj glavu prema
dolje kako bi srela njegova usta dok je klečao.
“Tako si prokleto prekrasna” rekao je hrapavim glasom.
222
Ruke su mu nastavile nesputano lutati, dodirujući i

milujući svaki milimetar gole kože koji je pronašao dok ju je
ljubio i hranio se njezinim usnama, usisavajući vrh njezina jezika
u svoja usta. Ruke su joj poletjele prema njegovim ramenima
kada se počeo uspravljati, gurajući je unatrag dok se uspinjao
nad nju.
Napustio ju je tek toliko koliko mu je trebalo da svuče
hlače i bokserice, a ona je odvažno zurila u njegovo tijelo,
upijajući njegovu iznimno mišićavu figuru, široka ramena,
čvrste trbušne mišiće i pozamašnu erekciju. Raširivši oči,
ispustila je jedinstveni ženski zvuk zadovoljstva.
Nemoćna odoljeti, posegnula je kako bi ga pogladila
prstima dok se penjao na krevet između njezinih nogu. Posve se
umirio, zatvarajući oči i stenjući od zadovoljstva. Ako je to bilo
moguće, postao je krući i veći dok ga je milovala, a zatim se
spustila niže i obujmila mu testise, prelazeći prstima preko
pomalo grublje kože na tom mjestu.
Vrh njegova glavića ovlažio se pa je kliznula prstom po
njemu, skupljajući kap i prinoseći ruku usnama kako bi polako
gurnula prst u usta. Posisavši ga, izvukla je prst uz čujan zvuk.
Joe je ponovno zastenjao, a njegovi vratni i prsni mišići
napeli su se i ukrutili dok je pažljivo spuštao tijelo na njezino.
Šokirala ju je njegova toplina kada ju je prekrio, a sva njegova
muževna krutost učinila je da se osjeća nježno i ženstveno.
Štoviše, poželjno. Ovaj muškarac seks s njom nije smatrao
tlakom.
Premda je misao bila slavodobitna, također je bila pomalo
proturječna, ali odbila je svojem razmišljanju o Sebastianu
223
dopustiti da naruši ljepotu ovog trenutka s muškarcem pred

kojim je ispadao i zvučao poput prave kukavice.
Silovito ju je poljubio, vrelo, gorljivo i toliko strastveno da
je ostala bez zraka. Tijelo mu je prekrivalo njezino, njezina
mekoća bila je sljubljena uz njegovu mnogo kruću figuru, a opet
ju je zaštitnički grlio, tjerajući je da se osjeća dragocjenije nego
ikada u životu.
Spustio je vrele usne niz njezinu čeljust i vrat, zastavši
kako bi joj lagano gricnuo i okrznuo uho pa prešao na drugu
stranu i počeo ispočetka. Ovoga puta, kada je dosegnuo njezino
uho, spustio se niže i namjestio usne i jezik na udubljenje njezina
grla pa je ljubio sve do struka, od udubine njezinih grudi do
pupka.
Polizao je plitko udubljenje pa je stao mučiti povratkom,
ovoga puta skrećući prema jednoj dojci, poigravajući se i
zadirkujući joj bradavicu prije negoli ju je konačno primio
zubima i gricnuo tek toliko da je oblije ugodna bol najslađe
vrste.
Budući da nije imala previše seksualnog iskustva, Zoe nije
imala pojma da muškarac može biti strpljiv kao Joe. Toliko ne
zahtjevan i nesebičan. Činilo se da provodi sate samo na
njezinim grudima, sve dok se nije stala bespomoćno izvijati pod
njime, odgovarajući na raskošni osjećaj. Njezini dahtaji i
stenjanje ispunjavali su zrak.
“Joe!” dahnula je.
“Polako, dušo” nježno je odvratio i polagano joj, lijeno
polizao bradavicu, spuštajući ruku između njezinih raširenih
nogu.
224
Napela se, a usne su joj se iznenađeno zaokružile kada je

prstom nježno rastvorio njezine nabore, ogoljujući njezin
iznimno osjetljivi klitoris svojem dodiru. Tjerao ju je da čeka,
gladeći njezino vlažno tkivo, milujući i zadirkujući njezin otvor,
a zatim se približavajući pulsirajućem, otečenom pupoljku.
Ako je uskoro ne dotakne, umrijet će. Ako je dotakne,
umrijet će. Kako god okrene, eksplodirat će.
Zastenjala je duboko u grlu. “Joe, molim te.”
Nagradio ju je pomilovavši je kružnim pokretom palca i
gurnuvši srednji prst u sami ulaz njezine pice. Napela se i
otvorila usta u nijemom poviku. Ohrabrio se, snažnije pritišćući
njezin klitoris i gurajući prste dublje u nju, milujući njezine
zidove dok ga je pohlepno stezala, skupljajući se i grčeći dok je
pojačavao tempo.
Podigao je glavu s njezine dojke i nakratko je obujmio pa
je šaljivo zadirkivao isključivo prstima, promatrajući svaku
njezinu reakciju.
“Bože, tako si prekrasna”, rekao je, utiskujući poljubac u
njezin pupak i usporavajući pokrete prstima.
Bila je na samom rubu, toliko blizu rubu, da ako samo i
dahne na nju na pravome mjestu, vidjet će sve zvijezde.
Ali istodobno, nije željela da završi. Željela je da potraje
sve dok ne izludi od nestrpljenja. Koga ona zavarava? Već je
ludjela od nesmiljene potrebe za olakšanjem.
Pogledala ga je polu spuštenih vjeđa, uživajući u
apsolutnoj usredotočenosti koju je vidjela na njemu.
Usredotočenosti na nju i njezin užitak. Podigla je ruku i
provukla je kroz njegovu kratko ošišanu kosu, milujući ga i
puštajući svojim prstima da skliznu do njegove isklesane
225
čeljusti. Usnama je obujmio njezin prst, sišući ga i ližući

jagodicu.
“Trebam te, odmah” promuklo je šapnula.
Izvukao je prste iz njezine pice i tijelom senzualno kliznuo
preko njezina sve dok mu se usne nisu našle točno nad
njezinima. Prodorno ju je poljubio, predano rišući obris njezinih
usana prije negoli se odmaknuo kako bi se pomno zagledao u
nju.
"Samo da uzmem kondom, dušo.”
U polusnu je promatrala kako se naginje preko nje i otvara
ladicu svog noćnog ormarića. Izvukao je paketić i poderao ga,
ostavljajući kondom u otvorenoj foliji. Zatim ju je iznova stao
ljubiti, energičnije, namještajući tijelo na nju i koljenom joj
razdvajajući bedra.
Iznova je usnama prešao put niz njezino tijelo, ovoga je
puta istodobno zadirkujući prstima, nježno ulazeći, rastežući je
kako bi je pripremio za sebe.
Uznemirila se i stala vrpoljiti pod njime, snažnije šireći
noge i ovijajući gležnjeve oko stražnje strane njegovih listova,
nijemo ga pozivajući da je uzme. Oslanjajući se na jednu ruku,
posegnuo je za kondomom i vješto ga navukao na svoju napetu
erekciju. Zatim je primio korijen i glavićem protrljao njezin
prorez, opetovano joj okružujući klitoris i spuštajući se do
njezina ulaza.
Bila je na samom rubu luđačkog preklinjanja kada je
konačno, konačno namjestio široki glavić na njezin otvor i
slabašno gurnuo unutra, umirivši se dok je zurio u nju, pomno
tražeći bilo kakav znak nelagode.
226
Odgovorila mu je stezanjem gležnjeva oko njegovih nogu,

povlačeći ga na sebe dok je rukama grabila njegova ramena,
zarivajući nokte u njegovu kožu, obilježavajući ga na jednak
način na koji je on cijelo vrijeme usnama obilježavao nju.
Gurnuo je, a Zoe je osjetila kako se rasteže i prilagođava
njegovoj veličini. Svaki centimetar kože koji bi dodirnuo bio je
silno osjetljiv i činilo joj se kao da doživljava strujni udar svakog
puta kada bi se i malo pomaknuo.
Ščepala ga je, očajnički žudeći za olakšanjem, a opet želeći
da traje zauvijek. Izgovarala je njegovo ime poput litanije, a to
ga je naizgled činilo još dominantnijim, silovitijim i
posesivnijim. Spustio je tijelo tako da se sljubilo s njezinim i
položio laktove pokraj njezine glave kako ne bi trpjela svu
njegovu težinu, a zatim spojio usne s njezinima i počeo nasrtati.
Dublje, snažnije, brže.
Oči su joj se sklopile, na što joj je gricnuo bradu, a kada ih
je otvorila, ugledala ga je kako prodorno zuri u nju, paleći vatru
u njezinoj utrobi.
“Drži oči otvorenima, malena. Želim te gledati dok
svršavaš.”
Riječi su bile zahtjevne - ne zamolba nego zapovijed - i
samo su produbile njezinu požudu i zaoštrile bukteći oganj u
njoj. Učinila je što je tražio i prikovala ga pogledom, fascinirana
divljim zadovoljstvom koje je tako žarko blistalo u njegovima, a
jamačno i u njezinim očima.
“Želim da budeš sa mnom”, rekao je nepravilnog daha.
“Svrši sa mnom, dušo. Zajedno ćemo.”
Kako bi se pobrinuo za željeni ishod, gurnuo je jednu ruku
između njih te ubrzao i pojačao svoje pokrete. Prstima je čvrsto
227
kružio oko njezina klitorisa te je stala dahtati kada se oluja otela

kontroli.
“Joe, ne mogu - ne mogu...”
“Diši, dušo. Plovi sa mnom. Pogledaj koliko nam je
prekrasno zajedno.” Maknuo joj je kosu s čela pa prislonio usne,
lica iskrivljena u znak najslađe agonije. “Sad”, šapnuo je. “Sad,
Zoe. Opusti se. Zakorači preko ruba i prepusti se.”
Nježne riječi, toliko pune iskrenih emocija i potrebe
gorljive kao što je njezina lansirale su je u slobodan pad. Padala
je poput lista u jesen, luđački se vrteći sve dok joj se nije
zavrtjelo u glavi te nije osjetila toliki užitak da se pobojala kako
će se rasprsnuti. Osjećaj je postajao sve oštriji i oštriji sve dok
nije imala osjećaj kao da ga više ne može podnijeti. Svaki joj se
mišić u tijelu napeo i zgrčio od slasnog bola.
A zatim je svijet eksplodirao oko nje te je posve izgubila
osjećaj za vrijeme i mjesto. Hrabro se trudila poslušati Joeovu
naredbu da ne zatvara oči, ali bile su toliko teške da ih je jedva
uspijevala zadržati poluotvorenima. Nije ju ukorio ni
opomenuo. Naizgled je shvaćao - i suosjećao. Dražesno i s
obožavanjem, poljubio je oba njezina kapka napinjući se u njoj, a
tijelo mu se stalo nekontrolirano tresti.
Zagrmio je njezino ime, a zatim je čvrsto primio rukama,
gurajući ih pod njezino tijelo tako da su bili priljubljeni jedno uz
drugo na sve moguće načine. Zario je lice u njezin vrat, udišući
njezin miris kao da zauvijek u sebe upija njezinu aromu. Pustila
je glavu da joj padne unatrag, pružajući mu slobodan pristup da
je upija koliko god želi, naprosto uživajući u njegovu dodiru i
nježnosti nakon najrazornijeg orgazma koji je ikad doživjela.
228
Nekoliko dugih minuta, Joe je ležao na Zoe i izmjenjivao

poljupce i blago grickanje njezina vrata, dlanovima i prstima
lijeno prelazeći uz i niz njezina leđa, posve opustivši, opušten i
zadovoljen, kao i ona.
“To je bilo nešto najljepše što sam ikada doživjela”,
šapnula mu je na uho.
Stegnuo je ruke oko nje, nakratko zašutjevši, kao da mu
treba vremena da se pribere nakon takvog razornog događaja.
“Ti si nešto najljepše to sam ikada doživio” tiho je
odvratio. “Ne želim da ikada završi, malena. Nikada nisam
imao ništa toliko dragocjeno kao što si ti, i nikada i neću.”
229
19. POGLAVLJE
POLAGANO se razbudivši, Zoe je ostala posve mirna
upijajući jednostavnu ugodu koju je osjećala zahvaljujući
činjenici da se nije probudila sama. Joe je bio toliko snažno
ovijen oko nje da su bili posve sljubljeni. Zatvorila je oči, iznova
proživljavajući ljepotu njihova vođenja ljubavi. Suze su
nahrupile i usprkos njezinim najvećim naporima kliznule ispod
trepavica niz njezine obraze. Okrenula je glavu od Joeovih prsa
na kojima je počivala, moleći se da još uvijek čvrsto spava.
Nije bila te sreće.
Promeškoljio se i okrenuo sučelice njoj, a u očima su mu
bljesnuli zabrinutost i strah.
“Hej”, tiho je rekao, posežući kako bi obrisao njezine suze.
“Što nije u redu, malena? Jesam li ti naudio? Jesi li dobro?”
Grlo joj se stegnulo od emocija, gotovo je lišivši
sposobnosti govora. “Bilo je prekrasno” šapnula je, ponavljajući
sinoćnje riječi. “Nikada nisam doživjela ništa toliko... savršeno.”
Ne mogavši više podnijeti njegov prodoran pogled,
prislonila je lice o njegovo rame i stala odmjereno udisati kako bi
povratila kontrolu nad svojim razmahanim osjećajima.
Nije ništa rekao, samo ju je utješno gladio po leđima.
“Jesam li te uplašio, Zoe? Jesam li bio prebrz i pregrub?”
Zvučao je toliko zabrinuto i zgađeno prema samome sebi
da se podigla iz toplog utočišta njegova tijela kako bi mu
pogledala u oči, nadajući se da će joj se na licu zrcaliti sve ono
230
što je jedva uspijevala pretočiti u riječi. Kako pukim riječima

objasniti takvu raskoš?
Oči su joj zablistale od suza i frustracije. Što li je učinila da
ostavi dojam da je bio bilo kakav osim blag, prepun ljubavi i
nježnosti?
Tek kada su mu oči planule, a emocije preplavile lice na
što ju je povukao natrag tako da su im se usne gotovo
dodirivale, shvatila je, na svoju posvemašnju sramotu, da je
posljednje pitanje izgovorila naglas.
“Dušo, nisi učinila ništa krivo”, rekao je brišući zaostatke
suza koje su joj se nakupile u kutovima očiju. “Ustvari, više sam
se puta pitao jesam li umro i završio u raju, zato što činjenica da
si ovdje u mom krevetu nakon što si mi ukazala čast i privilegiju
da vodim ljubav s tobom, nije ništa drugo doli blagoslova.
Prilično sam siguran da sam čuo kao anđeli pjevaju 'Aleluja’. Ili
sam to možda bio ja pa sam te u tom slučaju nasmrt prestrašio”
zadirkivao ju je.
“A možda bismo to trebali ponoviti, znaš, čisto da budeš
sigurna”, dodao je promuklim šaptom.
Zoeino je tijelo oživjelo, bradavice su joj se ukrutile, a
prepone ispunilo blago pulsiranje.
“Možda imaš pravo”, šapnula je.
“Sviđa mi se kako moja žena razmišlja” rekao je, ljubeći je,
jezikom prodirući u njezina usta dok je lizao i borio se s
njezinim.
“Jesam li?” upitala je bez daha. “Tvoja žena?”
Odmaknuo se, snažno se mršteći u licu. “To je najgluplje
pitanje koje sam ikada čuo. Zar nisam bio u tebi toliko duboko
da sam osjetio svaki tvoj pokret?”
231
Porumenjela je.
“Moja si, Zoe. To neka ti bude jasno.”
“Moramo razgovarati, Joe” odvratila je tihim, turobnim
glasom.
“I hoćemo. Čim te sasvim uvjerim da mi pripadaš srcem,
dušom i tijelom.”
“Ali...”
Utišao ju je nježno prislonivši prst na njezine, a zatim
vlastite usne. Njegove su je riječi istodobno uzbuđivale i strašile.
I oslobađale nagomilanu čežnju za stvarima o kojima se nikada
nije ni usuđivala sanjati.
Ruke su mu klizile uz i niz njezine obline, milujući ih i
lijeno prelazeći njezinom kožom, spuštajući se sve dok nije
pomislila da će poludjeti od želje. Bradavice su joj se upinjale
prema gore kao da preklinju da ih dodirne, što je spremno
poslušao, primajući jedan napeti vršak duboko u svoja usta i
ritmično ga sišući, a zatim posvećujući jednaku količinu pažnje
drugoj bradavici.
Gurnula je prste u njegovu kosu i čvrsto primila njegovu
glavu, a zatim je nježno privila na svoja prsa dok su njegovi
prsti čarobno dodirivali njezinu osjetljivu, ustreptalu kožu.
Gurnuo je jedan dugi prst u nju, zbog čega je uzviknula i izvila
kukove uvis tražeći još.
“Molim te, Joe, ne tjeraj me da čekam” tiho je zamolila.
“Trebam te.”
Dodao je drugi prst, rastežući otečeni, skliski prolaz pa ih
izvukao, prinoseći ih svojim usnama kako bi polizao svaki prst.
“Prekrasnog si okusa” zarežao je.
232
“Odmah, Joe” potaknula ga je, zakrećući glavu amo-tamo

dok je potreba rasla u njoj tako da se pobojala da će poludjeti.
“Pssst, dušo moja” nježno je rekao.
Isprepleo je njihove prste pa joj utisnuo dlanove u madrac,
namještajući se između njezinih nogu.
“Jesi li spremna za mene, dušo?”
Zastenjala je i izvila se uvis, nastojeći ga natjerati da uđe.
On je potom prodro duboko, zbog čega je dahnula osjetivši
posvemašnju punoću. Prestao se povlačiti na samom kraju, a
zabrinutost mu je bljesnula u očima.
“Ako prestaneš, morat ću te ubiti” isprekidano je rekla.
Joe se nasmijao i ušao duboko, oboje ih natjeravši na
stenjanje. Zoeini nokti strugali su mu po leđima dok se čvrsto
držala, uvijajući se prema njemu. Premda je protekla noć bila
duga, slatka i polagana, istraživanje nečega novog i vrlo
dragocjenog, ovo jutro bilo je nošeno očajem da povrate tu
bliskost. Užurbanošću. Klupkom udova, strastvenih poljubaca i
bezglasnih udaha i stenjanja jednoga i drugoga.
“Jebem ti” dahnuo je. “Dovraga, žao mi je, malena, ali ovo
će biti brzo. Ne mogu se suzdržati.”
“Tko je tražio sporo?” zarežala je.
Zabio se u nju, a njezini su nokti čvršće stegnuli njegova
ramena. Vjerojatno će mu ostati tragovi, ali nije marila. Sviđala
joj se pomisao da ga obilježi, da ga označi kao svojega.
Lice mu je odražavalo agoniju dok ju je nabijao,
nemilosrdnim je nasrtajima pogurujući prema uzglavlju.
“Želim te sa sobom, dušo. Koliko si blizu?”
“Kad bi me prestao ispitivati, već bih bila ondje”,
zacviljela je.
233
Nasmiješio se, utiskujući poljubac u njezine usne koji se

uskoro pretvorio u pohlepno istraživanje njezinih usta. Osjetila
je kako buja u njoj upravo kada se njezin orgazam snažno
uzdigao, naprasit i sve prožimajući.
“Joe!” uzviknula je.
“Ovdje sam, dušo. Uvijek. Svrši sa mnom. Budi sa mnom.”
Raspala se upravo kada je uzviknuo i prodro do kraja
posljednji put, a njihovo olakšanje bljesnulo je poput bijesne
grmljavinske oluje na noćnom nebu. Omlohavio je na njoj, a Zoe
je ovila ruke čvrsto oko njega, odbijajući mu dopustiti da makne
svoju težinu.
“Dušo, zdrobit ću te” rekao je s humorom u glasu.
“Nije me briga” odvratila je, glasa prigušena njegovim
prsima.
Priljubio je lice o njezin vrat i dugo ostao ležati ondje.
Zatim je zastenjao.
“Sranje.”
“Što nije u redu?” upitala je, odjednom se zabrinuvši.
Otkotrljao se s nje i bacio na leđa. “Kvragu! Sasvim sam
zaboravio da KGI jutros ima obvezni sastanak.”
Uspravivši se, povukla je pokrivač na prsa. Tjeskobno ga
je pogledala. “Da odem?” nesigurno je upitala.
Nagnuo se naprijed i poljubio je, dlanom obujmivši njezin
obraz i produbljujući poljubac.
“Želim da ostaneš ovdje”, tiho je rekao. “Neće dugo trajati,
a nakon što se vratim donijet ću ti doručak u krevet. Molim te,
ostani, Zoe. Daj mi nešto vrijedno čemu ću se vratiti kući.”
Srce joj je nekontrolirano zatreperilo dok je zurila u
njegovo iskreno lice.
234
“Dobro” šapnula je. “Ali, Joe, nakon što se vratiš...

moramo razgovarati.”
“Razgovarat ćemo o čemu god želiš, dušo.”
“Obećavaš?”
Ponovno je poljubio njezine drhtave usne. “Obećavam”
šapnuo je.
JOE je ušao na sastanak s pet minuta zakašnjenja,

ignorirajući Samov oštri, prijekorni pogled. Međutim, Nathan i
Donovan široko su se nacerili, a Nathan je izvio obrvu u znak
pitanja.
“Poslije, buraz” promrmljao mu je Joe. “Koliko će trajati
današnja propovijed?”
“Koliko god je potrebno da rasturimo ovaj bijedni završni
ispit za koji Allie misli da će nas osramotiti” promrmljala je
Skylar, načuvši Joeovo pitanje.
“Trebat će mi vaša pomoć ako me stariji brat pozove na
time out u kutu” rekao je Joe kako bi ga njegov tim čuo.
Skylar se nasmiješila. “Čuvamo ti leđa. Dobro smo svjesni
da imaš pametnijeg posla. I, Joe? Ako ti to išta znači, želim ti svu
sreću” iskreno je odvratila.
Uzvratio je toplim osmijehom svojoj timskoj kolegici.
“Hvala, Sky. Zbilja to cijenim.”
Allie je postavila maleni poligon na kojem će svaki član
tima morati onesposobiti i rastaviti eksplozivnu napravu, i to u
manje od dvije minute.
“Isuse” promrmljao je Dolphin, jedan Steeleov čovjek.
“Petaš može onesposobiti tu glupost.”
235
Začuo se smijeh, zbog čega se Allie namrštila i pogledala u

njih.
“Vrijeme je da se uozbiljite” rekao je Edge otežući riječi.
“Kako naša cijenjena kolegica voli reći, hajmo, privežimo koze i
gubimo se odavde.”
Ovoga je puta provalio smijeh, a P. J. koja je stajala u
blizini, zakolutala je očima. “Nikada mi nećete dopustiti da to
zaboravim.”
“Hej, svojevremeno je to bila dobra mantra”, rekao je
Dolphin, cereći se poput budale.
“Ako biste obratili pozornost, možemo započeti” rekla je
Allie glasom koji je mogao slediti paklene jezike.
“Ja ću prvi”, ponudio se Joe. Ako će zbog toga moći prvi
otići, rado će biti žrtveni jarac.
“Namjeravala sam prozivati timove”, odvratila je Allie.
Joe je slegnuo ramenima. “Nema problema. Moj će tim ići
prvi, a kao jedan od predvodnika svog tima, to znači da ja idem
prvi. Nathan će poslije mene. Smeta li ti to?” ljupko je upitao.
Pokazala mu je da priđe poligonu, na što se poželio
nasmijati. Može to obaviti zatvorenih očiju. Zar zbilja misli da je
KGI toliko glup? Ako misli, zašto im se uopće trudila pridružiti?
Počela je drobiti uputu, ali prije nego što je završila, Joe je
presjekao posljednju žicu, provjerio postoji li još kakva zamka
koja bi detonirala bombu ako se onesposobi primarni okidač, a
zatim se odmaknuo podignutih dlanova.
“Riješeno. Zadovoljni, gospojo?”
Na licu je imala zabezeknut izraz. Istupila je mršteći se i
detaljno pregledala uređaj, a zatim odmahnula glavom.
236
“To je bilo nevjerojatno” rekla je, a u glasu joj se osjetio

dašak divljenja. “Mislim da je to najbrže vrijeme koje je netko
ostvario otkad podučavam.”
Joe se nasmiješio. “A čak nisam ni najbolji. Volimo
zajebavati Bakera zbog eksploziva, ali tip je pravi stručnjak kada
je riječ o postavljanju, deaktivaciji ili detonaciji bilo koje poznate
sprave, i pa, nekoliko povjerljivih za koje ne bismo trebali
znati.”
Allie je izgledala kao da ne zna što učiniti s tom
informacijom.
Joe se okrenuo svojem bratu blizancu. “Ti si na redu,
buraz. Nastoj me pretjerano ne zasjeniti.”
Ostali su se nasmijali, no Allie ih je sada sve zamišljeno
promatrala, a nešto nalik na krivnju i sram zastiralo je njezin
pogled.
Joe je suptilno pozvao Donovana u stranu.
“Što je?” Donovan je tiho upitao.
“Moraš me pokrivati pred Samom. Siguran sam da još
uvijek pizdi što sam jučer zbrisao, ali moram ići. Važno je, inače
ne bih pitao.”
Oči njegova brata obasjala je zabrinutost. “Je li sve u
redu?”
Joe se nasmiješio. “Bit će, Vane. Čim se vratim kući.”
Donovan se nacerio odjednom shvativši. “Ne brini za
Sama. Ja ću srediti stvar.”
Joe nije tratio vrijeme nego je izišao iz ratne sobe premda
ga je Sam pozvao da pričeka. Oglušivši se na naredbu, uskočio je
u svoj kamionet i zaputio se s kompleksa do svoje brvnare.
237
Izišavši iz kamioneta i prilazeći ulaznim vratima, zamijetio je da

su lagano odškrinuta.
Kralježnica mu se naježila od straha. Nije ostavio vrata
otvorenima. Je li Zoe otišla unatoč svojem obećanju da će ostati?
Pohitao je unutra, žurno provjeravajući dnevni boravak i
kuhinju prije negoli je odjurio u spavaću sobu. I ona je bila
prazna, ali ono zbog čega mu se krv sledila u žilama, a srce
zamalo otkazalo, bio je kaos koji je zatekao u njoj.
Vidjeli su se očiti tragovi borbe. Svjetiljke su bile
prevrnute. Pokrivači i plahte bili su svučeni s kreveta i rašireni
po podu, a Zoeina odjeća i dalje je stajala ondje gdje ju je sinoć
bacio kada ju je razodijevao.
Ali ono što je zapalilo užas u njegovu srcu i umu bile su
krvave mrlje na krevetu, podu pa čak i na zidu.
Netko je oteo Zoe nakon što ju je ostavio samu.
Nezaštićenu. Izvan sigurnosti kompleksa. O, Bože, on je kriv za
to! Sve su žene Kellyjevih bile sigurne i zakriljene unutar zidova
kompleksa, a on je Zoe prepustio samoj sebi. Nikada si neće
oprostiti ako je ne vrati živu i neozlijeđenu, a tako mu Bog
pomogao, čak i ako mu to bude bilo zadnje u životu, pronaći će
sve do jednog govnara koji se usudio dotaknuti ženu koju voli.
Koji je prolio njezinu krv. Ubit će ih sve do jednoga.
238
20. POGLAVLJE
RUSTY se šuljala Seanovom kućom, a potom, postavši
svjesna vlastite gluposti, zakolutala očima i ušla u njegovu
spavaću sobu. I onako nema nikoga, a Seanovo osiguranje bilo je
sramotno za jednog policajca.
Zastala je na dovratku njegove spavaće sobe, a vrućina joj
je oblila obraze kada se zamislila u tom krevetu uza Seana. Bilo
je ponižavajuće priznati koliko je dugo gajila upravo tu
maštariju. Ali više nije djevojčica s adolescentskim maštarijama
o ljubljenju sa Seanom. Njezine maštarije sada su uključivale
razne odrasle stvari. Gole stvari koje su uključivale Seana kako
vodi ljubav s njom i priznaje joj da je želi jednako kao što ona
želi njega.
No dobro, kad je bal, nek' je bal. Žurno se razodjenula
prije negoli izgubi hrabrost pa maknula pokrivač s uredno
pospremljenog kreveta i uvukla se među plahte koje su mirisale
po njemu. Zarila je lice u njegov jastuk, udišući njegov muževni
miris koji ju je izluđivao više godina nego što je željela priznati.
Čula je kad su se ulazna vrata otvorila i zadrhtala. A joj,
nije uranila ni minutu. Začula je kako lagano korača kroz kuću
povremeno zastajući, a zatim je usporio pa ga više nije mogla
čuti. Namrštila se, pitajući se što se događa.
Potom su se vrata spavaće sobe naglo otvorila te je
ugledala cijev Seanova pištolja. Poskočila je uvis, zaboravljajući
239
da je gola, a plahta je spuznula s nje, ogoljujući joj grudi pred

njegovim zatečenim pogledom.
“Rusty, koji vrag?” oštro je upitao. “Zar ti pokušavaš
zaraditi metak? Kog kurca radiš? I daj se obuci, dovraga”, rekao
je napeta glasa.
Potajno se nasmiješila. Pogled mu je bio prikovan za
njezino tijelo otkad je shvatio tko mu se nalazi u spavaćoj sobi -
ili točnije, krevetu - a oči su mu bile uprte isključivo u njezine
grudi.
“Pa, ako inzistiraš”, nevino je odvratila, odgurnuvši
plahtu i sasvim se razgolitivši.
Sean je djelovao kao da je progutao vlastiti jezik, a zatim je
zatvorio oči napevši bradu, te je vidjela kako se trza od nervoze.
Ruka mu se tresla dok je vraćao pištolj u pojas. Pa, barem nije
ostao mrtav hladan, čega se najviše pribojavala.
“Za Boga miloga, Rusty, kog vraga radiš u mom krevetu? I
kako si uopće ušla, kvragu?”
Prepredeno se nasmiješila. “Osiguranje ti je koma.”
Sean je umorno protrljao lice dlanom. “Što se ustvari
događa, Rusty? I zašto si... gola... u mom krevetu?” Zamalo se
ugušio izgovarajući riječ gola.
“Ako ti moram crtati, onda si zbilja beznadan slučaj.”
Sjeo je na rub kreveta, a izmučenost i jasna neodlučnost
zrcalile su mu se u očima. Odjednom je djelovao nesigurno,
premda je oduvijek bio vrlo siguran u sebe.
“Što želiš?” tiho je upitao.
“Tebe”, odvratila je bez okolišanja. “Godinama plešemo
jedno oko drugoga, Seane. Odbijam vjerovati da je privlačnost
koju osjećam jednostrana. A očito je da ti nećeš napraviti prvi
240
korak, stoga sam ga ja načinila. Ovo mi se činilo najboljim

načinom da privučem tvoju pozornost, a sudeći po tvojoj
reakciji, rekla bih da je upalilo.”
“Znaš da se to ne smije dogoditi, Rusty”, nježno je
odvratio.
“Znam li? Znaš li ti, kad smo već kod toga? Tvoje riječi
govore jedno, ali tvoje oči govore nešto sasvim drugo” tiho je
dometnula.
“Prekrasna si žena, dušo. Nijedan muškarac koji posjeduje
kitu neće te ignorirati.”
“Osim tebe, očito” odvratila je, odjednom osjećajući
potrebu da se iznova pokrije. Ali neka je vrag odnese ako sad
posustane. “Ti si poljubio mene, sjećaš se? Zato što se ja sjećam
svake sekunde. Nikada to nisam zaboravila, Seane. A ti? Možeš
li me pogledati u oči i reći mi da si zaboravio? Možda tebi ništa
nije značilo, ali meni je značilo sve. A nikada nisam dobila
priliku poljubiti tebe!”
Uspuzala je do ruba kreveta, ignorirajući uplašeni izraz na
njegovu licu i usredotočivši se umjesto toga na plamen požude
koji mu je blistao u očima. Ovila je ruke oko njegovih ramena,
zamjećujući krutost kojom je obuzdavao sama sebe. Potom je
prislonila usne o njegove i uzdahnula, stapajući se s njime,
čvrsto pritišćući grudi o njegova čvrsta, mišićava prsa.
Zastenjao je u mješavini pobune i sirove požude pa je
iskoristila priliku kako bi jezikom okružila unutrašnjost
njegovih usta. Kako bi gurnula vrh jezika preko grubih rubova
njegova. Na jedan veličanstveni trenutak, prepustio se i
zavladao poljupcem, a njegova umješnost natjerala ju je da
zadrhti od glave do pete. Potom ju je naprasito ščepao za
241
ramena i čvrsto je odmaknuo od sebe, kruta lica. Letimičan

pogled nadolje potvrdio joj je da je krut i na drugim mjestima.
“To se ne smije dogoditi, Rusty. Dovraga. Prestani!“
“Ne možeš zanijekati svoju reakciju na mene” šapnula je.
“Mislim da mogu sa sigurnošću reći da bih jednako
reagirao da se bilo koja prekrasna, gola žena privila uza me”,
prasnuo je.
Lecnula se kao da ju je pljusnuo, ustuknuvši i pognuvši
glavu kako bi sakrila iznenadnu navalu suza. Nikada se nije
osjećala shrvanom kao u tom trenutku. Ni u svojem mučnom
djetinjstvu. Niti u poniženju kojima ju je zasipala najprije njezina
majka, a zatim i očuh, niti pred neprestanim ruganjem i
posramljivanjem koje su joj pružali u srednjoj školi.
Bila se zaklela, tek nešto starija od djeteta, da je nitko više
neće vidjeti uplakanu.
“Rusty, dušo” nježno je odvratio.
“Ništa ti ne predstavljam, nisam dovoljno dobra za tebe”
bezglasno je odvratila. “To si godinama itekako jasno davao na
znanje. Pretpostavljam da sam jednostavno previše glupa i
neugledna za nekoga tvog kalibra. Očito me netko treba
mlatnuti po glavi da bih shvatila. Pa, upravo si to učinio.
Čestitam. Skužila sam.”
Sean je stao sočno psovati. “Dovraga, Rusty. Nisam tako
mislio. Hoćeš li me samo poslušati, molim te? Posljednje što
želim jest povrijediti te.”
“Prekasno” odvratila je gutajući suze.
Ovila se plahtom pa jurnula po svoju odjeću, oglušujući se
na njegove opetovane molbe da ga sasluša. Bila je sita
izvrgavanja same sebe odbijanju i postupanju kao s jebenim
242
socijalnim slučajem. Sean Cameron može odjebati zato što joj je

bilo dosta izlaganja riziku s obzirom na to da je on prevelika
kukavica da bi učinio istu stvar.
Seanu je zazvonio mobitel te je opsovao uzimajući ga.
“Cameron” odsječno je rekao. “Molim?”
Zbog načina na koji je izgovorio molim, Rustynom je
kralježnicom prostrujao strah.
“Stižem. Pokupit ću Rusty i dovesti je. Daj mi pet minuta.”
Ugasio je mobitel, a lice mu je se zgrčilo od brige. “Obuci
se” odrezao je.
“Seane, što nije u redu?” upitala je, mrzeći činjenicu da joj
glas drhti.
“Zoe je nestala i situacija ne izgleda dobro. Poći ćeš sa
mnom jer se čini da si jedina koja ima bilo kakve prave
odgovore.”
Problijedila je, a usne su joj zadrhtale. “O, Bože” šapnula
je. “Ne. Nije ju mogao pronaći. Nije mogao” zastenjala je.
“Čuvaj to za Joea, koji jebeno ludi” prasnuo je Sean.
“Moraš štošta objasniti, poput toga tko je on koji ju je pronašao,
ali ništa od toga ne uključuje činjenicu da sam te zatekao golu u
svojem krevetu.”
“Ah, ne brini, Seane. Nikada se ne bih ponizila više nego
što već jesam. Obećavam ti da se to nikada neće ponoviti.”
243
21. POGLAVLJE
ZAVRŠIO je i posljednji test, a Allie je bila vidno
zapanjena činjenicom da su ga svi članovi KGI-a ne samo
uspješno položili nego su to izveli s brzinom i točnošću kakvu
očito nije očekivala. Također je djelovala iznenađeno što njezini
timski kolege naizgled nisu sumnjali da će uistinu proći test s
takvom lakoćom. Sasvim je očekivala da će likovati zbog toga,
ali pogriješila je i u vezi s time. Zbunjivala ju je cijela ta situacija.
Obuzeo ju je sram, svaki osuđujući djelić nje. Bila je silno
uvjerena da je njezin položaj u KGI organizaciji privremen te da
na neki način predstavlja građanku drugog reda, početnicu koja
se mora pokazati opakom kako bi se uklopila među ostale face
koje ju okružuju. Još je gora bila činjenica da su već postojale
dvije ratnice koje su očigledno bile jednako kvalificirane kao
njihovi muški kolege i tretirane kao ravnopravne. Nije zamijetila
ništa osim poštovanja na račun P. J. i Skylar. Željela je jednako
poštovanje, a nije učinila ništa kako bi ga zavrijedila, osim što se
ponašala poput kučke, prigovarajući i dureći se. Teško da je
ispala timska igračica kakvom se željela prikazati. Ona je ta koja
će morati mnogo toga naučiti, a ne ostali.
Sramila se što je ona njima pristupila s predrasudama, a ne
obrnuto. Ona je u sukobu s cijelim svijetom i totalno se
osramotila, premda nikome nije morala ništa dokazivati.
Je li stoga čudo što joj ostali nisu nudili prijateljstvo?
Odanost? Svakako. Podršku? U to nije sumnjala. Ali zafrkanciju,
244
prijateljstvo i pravi osjećaj pripadnosti? Baš i ne, i za to si je sama

kriva.
Tiho zujanje prekinulo je njezine tmurne misli te se oštro
osvrnula oko sebe dok su se svi prisutni usredotočivali, napetih
i prodornih pogleda, spremni za akciju. Začulo se nekoliko
psovki, a netko je promrmljao: “Sve što je dobro kratko traje”.
Donovan je prvi stigao do telefona te je shvatila da je riječ
o satelitskoj liniji, što nikad nije značilo da netko zove radi
druženja ili prijateljskog čavrljanja. Bio je to poziv u boj.
“Ovdje Kelly” odsječno je rekao.
Nastupila je duga stanka.
“Koji kurac? Uspori, Joe. Reci mi što se dogodilo.”
Svi su hitro pristupili Donovanu, a sva su lica odražavala
zabrinutost, naročito ono u Nathana, Joeova brata blizanca.
“U kurac!” prasnuo je Donovan. “Smiri se, stari. Stižemo
za dvije minute.”
Spustio je slušalicu zasut gomilom zahtjeva da kaže koji
vrag nije u redu. Oglušio se na graju i počeo izdavati naredbe.
“Nathanov i Steeleov tim ide sa mnom. Rio, tvoj tim ostaje
ovdje kako bi organizirali komunikaciju i pružili podršku. Dok
ne doznamo protiv čega se borimo, svi moraju biti na
raspolaganju.”
Allie se namrštila. “On je jedan od nas. Zar ne bismo svi
trebali ići?”
Nathan i njegov tim okrenuli su se Allie s ne pretjerano
prijateljskim izrazima na licu. Čak su se i P. J., Cole te Dolphin
pridružili Nathanu i ostatku njegova i Joeova tima.
Ali Sam je podigao ruku kako bi utišao ostale prije nego
što su stigli odgovoriti.
245
“Živimo i umiremo kao tim, a dosad se nisi pokazala kao

timska igračica. A ovo se tiče jednoga od nas, stoga tijekom ove
misije želim samo one koji su i više nego posvećeni ovoj obitelji.
Zato što mi jesmo obitelj, a ne samo neka jebena organizacija
koja skuplja lovu i tare ruke po završetku posla. Nego, trošimo
previše jebenog vremena, a mom bratu očigledno treba naša
pomoć. Donovan mi putem može prenijeti što zna. A sada
idemo. Odmah.”
“Bila sam nepoštena prema svima vama” tiho je odvratila
Allie. “Dugujem vam ispriku, ali kao što sam rekla, trenutačno
jedan od nas treba pomoć, a moja nedjela mogu se ispraviti
poslije ako mi se pruži prilika.”
“Rio? Ti odlučuješ” Sam se obratio timskom vođi.
Rio je tek kimnuo. “Slijedi nas i jebeno se gubimo
odavde.”
Devedeset sekundi nakon toga, četiri su vozila dogrmjela
pred Joeovu brvnaru. Nathan ih je prevodio unutra, a srce mu je
potonulo u pete ugledavši Joea kako sjedi na kauču, lica
zarivena u dlanove. Podigao je pogled začuvši njihov dolazak, a
Nathan se lecnuo zbog sirove agonije i tuge koja se ocrtavala u
očima njegova brata blizanca.
Nathan se spustio na kauč pokraj njega dok su ostali stajali
blizu, napeti i spremni za jebeni rat ako je potrebno.
“Što se dogodilo?” tiho je upitao Nathan.
“Ostavio sam je ovdje” bolnim je glasom rekao Joe.
“Ostavio sam je ovdje nezaštićenu. Rekao sam joj da ću se brzo
vratiti. Zamolio sam je da ostane i rekao da ćemo doručkovati
nakon što se vratim.” Pokazao je na dnevni boravak koji je
izgledao kao da ga je pogodio tornado. “Ovo me dočekalo. A
246
spavaća soba...” Utihnuo je, nemoćan izgovoriti što je htio, i

ponovno zario lice u dlanove.
Sam je pokazao Dolphinu i Bakeru da pregledaju spavaću
sobu.
“Što je u spavaćoj sobi?” tiho je ustrajao Nathan.
“Snažno se borila”, bolno je rekao Joe. “Njezina krv je na
podu, Isuse, čak i na zidu. Poprskan je kao da ju je neki šupak
dovoljno snažno udario da je raskrvari. Ostavio sam je ondje,
dovraga!”
“Nisi mogao znati, Joe” nježno je rekla Skylar sjedajući s
njegove suprotne strane.
Gurnula je dlan u njegov i čvrsto ga stisnula.
“Ne, ali da nisam jebeno odbijao živjeti unutar kompleksa,
da sam već sagradio kuću, bila bi ondje, sigurna unutar
kompleksa u kojem neki šupak ne bi mogao do nje.”
“Pitanje je samo tko” rekao je Sam.
“Mislim da Rusty vjerojatno zna odgovor na to pitanje”
namrgođeno je rekao Sean s dovratka gurajući Rusty unutra.
Joe je smjesta ustao, a izraz na njegovu licu bio je molećiv.
Rusty mu je pohitala u naručje lica oblivena suzama. Snažno ju
je pritisnuo uza se, čvrsto je grleći.
“Moraš mi pomoći, Rusty. Moraš mi reći što znaš. Sve.
Ništa nemoj izostaviti. Netko ju je oteo. Ozlijeđena je. Krvarila je
svuda po mojoj spavaćoj sobi.”
Rusty se odmaknula i rukama se obgrlila oko struka
osvrćući se prema prostoriji punoj ljudi koji su zurili u nju
tražeći odgovore. Zatvorila je oči, a suze su joj nastavile kliziti
niz obraze.
“Njezino je pravo ime Stella Huntington.”
247
“Koji kurac?” dreknuo je Joe.

Donovan je podigao ruku. “Pusti je da objasni, Joe.
Nemamo mnogo vremena.”
Rusty je ponovno zatvorila oči, a glas joj je zadrhtao dok je
otkrivala sljedeću informaciju. “Otac joj je Garth Huntington.”
Soba je posve utihnula dok su šokirani pogledi sa svih
strana dopirali do nje. Potom je odjeknula eksplozija odgovora.
Joea su razdirali šok i izdaja. Nije razumio ništa od toga. Zoe -
Stella - koji god kurac bila... Njezin otac predvodi jedno od
najvećih carstava kriminala u Sjevernoj Americi?
Rusty je pohitala natrag do Joea i čvrsto ga zagrlila pa se
nagnula unatrag kako bi mu uputila iskren pogled. “Nije te
iskoristila ni izdala, Joe. Bježala je kako bi preživjela. Stvorila
sam joj novi identitet. Neprobojan, koji se ni na koji način nije
mogao povezati sa Stellom Huntington. Nije imala pojma tko je
ni kakav njezin otac sve dok je neki šupak nije izigrao u
pokušaju da dođe do njezina oca. Oca koji nikada nije mario za
nju, koji joj je cijeli život naređivao što da radi, kakva da bude,
tko da bude, kako da se odijeva. Diktirao je svaki dio njezina
života.”
Duboko je udahnula prije nego bilo tko štogod kaže jer su
svi djelovali kao da će eksplodirati. Nastavila je bez daha, a riječi
su se toliko brzo gomilale da joj je čak i samoj bilo teško pratiti
tijek vlastitih misli.
“Sebastian, gad koji joj se približio, iskoristio ju je i poigrao
se njezinim nesigurnostima i potrebom da je prvi put u životu
netko voli, i učinio je to kako bi se približio njezinu ocu. Kada je
shvatio da njezina oca boli kurac za nju, promijenio je plan. Zoe
je načula njegov telefonski razgovor dok je govorio da mu više
248
nije ni od kakve koristi jer starog boli uho za nju, zbog čega je
nije mogao koristiti kao pijuna, pa ju je namjeravao ubiti.”
Oglasile su se psovke, a Joeovo se lice zgrčilo u bijesni
izraz.
Rusty je položila dlan na njegov, osjećajući kako mu se
mišići napinju pred njezinim dodirom. “Molim te, pusti me da
završim” preklinjala je.
“Uspaničila se. Nikoga nije poznavala i nije imala
prijatelja. Osim... mene. Zbilja smo se upoznale tijekom studija.
To je istina. Pohađala je Sveučilište u Tennesseeju. Obratila mi se
jer nije imala nikoga drugog i hvala Bogu na tome. Nakon
mnogo hakiranja i dugih sati napornog rada, stvorila sam posve
novi identitet - novi život - i tako se rodila Zoe Kildare. To je ime
izmišljene prijateljice s kojom je Zoe odrastala jer nije imala
nikog drugog” bolno je šapnula Rusty. “Stvorila sam joj cijeli
život od rođenja do sadašnjosti, upotpunjen prisutnošću na
društvenim medijima i kontaktima, računom na Amazonu s
poviješću kupovine koji odgovara njezinoj novoj osobi. Dala
sam joj izraditi rodni list s novim imenom, osobnu iskaznicu i
vozačku dozvolu, kao i zapise o pohađanju i diplomi sa
Sveučilišta DePaul u Chicagu.
“Podmetnule smo brojne lažne tragove prema različitim
dijelovima zemlje, pa čak i otvorile bankovni račun na Istočnoj
obali. A budući da većina ljudi koja se nastoji sakriti može samo
odrezati, a ne pustiti kosu, ne samo da sam obojila njezinu
pravu crvenu kosu već sam pozorno ubacila umetke tako da
izgledaju što je prirodnije moguće kako bi joj kosa izgledala
dvadesetak centimetara duža nego što zapravo jest. Stvorila sam
249
joj sasvim novi izgleda tako da je ni vlastiti otac ne bi

prepoznao.”
“Jebo te život” zadivljeno je rekao Donovan. “Uspjela si
sve to, Rusty? Sranje, čak ni ja nisam pronašao ništa osim onoga
što si stvorila dok sam je proučavao.”
“Zašto mi ni jedna od vas nije rekla, dovraga?” bolno je
upitao Joe. “Nikada je ne bih ostavio samu i nezaštićenu. Ovo se
nikada ne bi dogodilo. Shvaćam zašto mi Zoe nije željela - mogla
- vjerovati, ali zašto nisi ti, Rusty?”
Oči su joj se ispunile suzama. “Nisam je mogla izdati, Joe.
Kako sam mogla znati da ćeš se zaljubiti u nju ili da će te uopće
zanimati. Da sam je izdala, da je samo i posumnjala da sam
povjerila istinu bilo kojem članu svoje obitelji, pobjegla bi i sad
bi bila mrtva.”
Sam je pročistio grlo kako bi privukao Joeovu pozornost.
“Šaljem Rija i njegov tim kako bi okupili žene i otišli k mami. Ne
možemo znati što taj šupak ima u planu, je li još uvijek u blizini
ili je pobjegao bogzna kamo, ali bili bismo glupi da bilo što
uzimamo zdravo za gotovo. Nitko neće otići odavde dok ne
smislimo što ćemo. Steele, pribavi mi nadzorne snimke brvnare i
okolice, uključujući vanjsko područje kompleksa, ali ostavi P. J. i
Colea ovdje da nas pokrivaju u slučaju nužde.”
Joe se otresao užasa tek toliko da također izda naredbe
svojem timu. “Sky, ti i Swanny pročešljajte spavaću sobu i pazite
da ne narušite bilo kakav potencijalni dokaz. Edge, ti i Ryker
obiđite brvnaru i potražite bilo kakve tragove, otiske stopala ili
guma ”
Potom se iznova okrenuo Rusty, nastojeći shvatiti varku u
koju se nesvjesno upleo.
250
“Kako se ono zvao šupak? Onaj koji ju je sjebao kako bi se

približio njezinu ocu?”
“Sebastian, ali sumnjam da mu je to pravo ime”, ogorčeno
je odvratila.
“Dovraga, Rusty, trebala si nam reći” frustrirano je rekao
Sam.
Ostala su braća gotovo jednoglasno rekla istu stvar.
Rusty se okrenula od Joea, ali vidio je bljesak boli i izdaje u
njezinim očima dok je to činila i gledala optužbu ispisanu na
licima sve svoje braće. Čak je i Nathan djelovao ljutito, što je
naizgled bila kap koja je prelila čašu za Rusty.
Skupila je šake u pesnice uz bokove i eksplodirala od
bijesa i tuge, okomivši se na sve ljude koje su je smatrali članom
obitelji i koje je ona smatrala članovima svoje obitelji.
“Samo sam učinila ono što bi bilo tko od vas učinio - što
uvijek činite - zbog potpunih stranaca, a kamoli zbog nekog koga
volite i smatrate članom obitelji ili bliskim prijateljem. Kad biste
svi prestali gledati na mene kao na neodgovorni zajeb bez
mozga koji gleda samo sebe, shvatili biste da je sve što sam
učinila bilo s ciljem da svladam stigmu svoje prošlosti kako bi se
mama i tata mogli ponositi mnome. Kako biste se svi vi mogli
ponositi mnome. Kako bih bila dostojna prezimena Kelly. Kako
bih mogla biti dio nečega što nikad nisam imala. Obitelji. ”
“Pravi ste jebeni licemjeri”, bjesnjela je glasom koji zvučao
kao da je na samom rubu suza. “Donovan dopušta svim ženama
da pomažu u njegovoj dobrotvornoj organizaciji, što često
iziskuje kontakt s osobom ili osobama koje trebaju pomoć, a sve
žrtve kojima pomažu da se izvuku iz usranih situacija i daju
drugo ime, dokumente, novac, smještaj i novi život u novom
251
gradu, sve su umiješane u situacije često opasne po život. Jeste li

ikad zastali i razmislili o opasnosti u koju dovodite svoje žene?
Svoju djecu! Cijelu svoju obitelj?”
“Što ako neku od tih žrtava pronađe šupak od koga bježe?
Onaj pred kime su joj vaše žene pomogle sakriti se. Ne mislite li
da bi taj šupak bio pomalo zainteresiran doznati kako je žrtva
uspjela izvesti nešto toliko složeno? Odakle joj novac, posao,
novo ime i sve drugo što im pružate? Kada bi njihovi životi bili
ugroženi, ne mislite li da bi te žrtve otkrile sve do jedne osobe
kada bi to predstavljalo jedini način da prežive? Jedini način da
njihova djeca prežive? ”
“I zar nikada ne razmišljate o mogućnosti da bi se koji
među tim nasilnim gadovima poželio osvetiti ljudima koji su
pomogli njihovu vlasništvu, a naročito drugim ženama koje su
zabile nos u njegov prokleti posao i dale njegovoj ženi ideju da
joj je bolje bez njega. Zar čete zbilja stajati ovdje i tako mi
licemjerno čitati bukvicu kada bi neku od vaših žena mogli
ozbiljno ozlijediti, silovati ili čak ubiti zbog odmazde. ”
“A ako sumnjate da se to može dogoditi, onda ste jebene
naivčine, a ljude koji rade ono što vi radite i koji su vidjeli sranja
koja ste svi vi vidjeli ništa ne bi trebalo moći iznenaditi.”
“Ako sam išta naučila u ovoj obitelji, onda je to da se svi
zalažete za pravdu i obitelj, ali svejedno ne propuštate priliku
podsjetiti me da nisam član obitelji. Štoviše, okomili ste se na
mene jer sam učinila isto ono što vi činite iz dana u dan, ali
pretpostavljam da je to drukčije jer očigledno u ovoj organizaciji
vrijedi: Čini ono što ti kažem, a ne ono što ja činim.”
Suze su joj se slile niz lice te je stala jecati. Prostoriju je
obuzela potpuna tišina dok su braća razmjenjivala pokajničke
252
poglede. Začudno, Sean je djelovao... ljutito. Rusty je srdito otrla

suze i svoje podbuhlo lice, a zatim krenula prema vratima.
“Rusty” zazvao ju je Joe.
Zastala je tek toliko da se osvrne, a nove su joj suze
pobjegle iz natečenih očiju. “Ne brini za mene. Moraš se
usredotočiti na to da pronađeš Zoe. Ja idem kući - Franku i
Marlene” ispravila se. “Ako sam uopće i dalje dobrodošla”
ogorčeno je dovršila.
Prostorijom su odjeknule psovke dok je jurila van. Kada su
Donovan i Garrett krenuli za njom, Sean, koji je nijemo stajao
otraga, podigao je dlan kako bi ih spriječio.
“Pobrinut ću se da sigurno stigne kući” tiho je rekao.
“Brzo ću se vratiti. Ne moram ni reći da su vam na raspolaganju
sva sredstva šerifova odjela ako vam ikako mogu pomoći.”
Sean je odmarširao iz Joeove brvnare i potrčao da sustigne
Rusty, koja je koračala zavojitom cestom prema kompleksu.
“Rusty, dovraga, čekaj”, povikao je.
Vidno se ukočila, a kralježnica joj se napela dok je stajala
kao ukipljena kada joj je prišao. Kada se okrenula, lecnuo se
zbog hladnoće u njezinim očima, ali plamen njegove ljutnje bio
je dovoljno snažan da otopi sav led kojim se bila obavila.
“Jesi li se pokušavala ubiti?” pjenio se. “Ugrozila si ne samo
sebe i Zoe nego i cijelu obitelj time što im od samog početka nisi
rekla istinu. Daj odrasti, Rusty, i prestani se ponašati kao da su
svi i dalje protiv tebe. Tvoj sukob s cijelim svijetom postao je
toliko težak da posrćeš pod njegovom težinom”
“Imam samo dvije riječi za tebe, murjače” odvratila je
toliko tihim i poraženim glasom da mu je kralježnicom
prostrujao drhtaj. “Goni se.”
253
“Dovraga, Rusty! Zar još uvijek nisi shvatila da postoje

ljudi koji te vole i mare za tebe? Toliko si uvjerena da su se svi
urotili protiv tebe da ne vidiš dalje od vlastita nosa.”
“Ah, vidim ja što je pred mojim nosom” tiho je odvratila.
“Vrlo jasno vidim. Sigurna sam da imaš pametnijeg posla nego
se rugati mojim djetinjastim, adolescentskim hirovima, stoga idi
biti koristan i riješi moj zajeb dok se ja vraćam k Marlene.”
“Doma, Rusty”, frustrirano je rekao. “Svojem domu. I
vjerovala ti ili ne, postoji gomila ljudi koji te vole, samo kada bi
im pružila priliku da ti pokažu.”
Slegnula je ramenima. “Zapravo više nije važno kako ću
ga nazivati, zar ne? Vjerujem da izreka kaže ‘dom je tamo gdje je
srce’, a recimo samo da moje srce više nije ondje. A ako te onaj
koga ti voliš ne voli zauzvrat, to baš i nema prevelikog smisla,
zar ne?”
Okrenula se i počela trčati, a Sean je bespomoćno
promatrao kako se približava vratnicama kompleksa. Zažmirio
je i skupio šake u pesnice uz tijelo.
Uvijek ista stvar s Rusty. Kao da pokušavaš zadržati vodu
na otvorenom dlanu. A sjebao je svaku priliku koju je imao da je
spriječi da mu dalje isklizne jer ga je toliko ispreskakala da ništa
što bi ikada rekao ili učinio nije ispadalo onako kako je
namjeravao.
254
22. POGLAVLJE
“ŠTO da učinim, u kurac?” oštro je upitao Joe, glasa
ispunjena očajem. “Bože, nisam joj stigao ni reći da je volim i da
je želim zauvijek.”
“Prestani” grubo je rekao Garrett. “Ne smiješ tako
govoriti. Svi smo bili u toj situaciji. Svi smo osjećali isto što ti.
Moraš vjerovati, stari. Vratit ćemo je.”
“Pitanje je tko ju je oteo?” promrmljao je Ethan. “Moramo
istražiti dvije strane. Prvog šupka - njezina oca. Ili drugog šupka
- tog govnara Sebastiana koji ju je iskoristio i namjeravao ubiti.”
“Ili treću stranu - bezbroj neprijatelja koje je njezin otac
stekao tijekom godina” dodao je Donovan. “Ako Sebastian nije
odmah shvatio da Zoeina starog boli dupe za nju, postoji šansa
da nisu ni drugi.”
Bože, mogućnosti su se činile beskrajnima, a Joe je imao
osjećaj kao da udara glavom o zid. Zašto nije odvojio vrijeme da
razgovara sa Zoe kada je želio? Izgledala je tako nesigurno i
zabrinuto, a sad je shvaćao, dovraga, shvaćao je što mu je željela
reći, a on ju je odjebao zbog jebenog sastanka koji je bio toliko
nevažan u cijeloj priči da je poželio nešto udariti.
“Pokušala mi je reći” promuklo je rekao Joe. “Jutros je
rekla da moramo razgovarati i bila je vrlo nervozna i nesigurna,
ali ja sam prvo otišao na jebeni sastanak. Zamolio sam je da
ostane i rekao da ćemo doručkovati pa razgovarati o čemu god
255
želi. Jebeš mi sve! Zašto je jednostavno nisam stavio na prvo

mjesto?”
Samu je zazvonio mobitel pa ga je zgrabio i prinio uhu.
“Reci.”
Nakon trenutka tišine, rekao je: “Stižemo.”
“Steele je pribavio sve snimke. Ima nešto što moramo
pogledati” rekao je Sam. “Idite. Ja ću okupiti ostale pa stižemo
odmah poslije vas.”
Joe je već trčao prema vratima, a braća su ga slijedila u
stopu. Odjurili su na kompleks, proklizavši pri zaustavljanju
pred ratnom sobom.
“Što imaš?” oštro je upitao Joe čim su ušli.
Steele je ukucao niz naredbi i pokrenuo snimke nadzornih
kamera iz Joeove brvnare. Nakon nekoliko sekundi, Joe se sledio
ugledavši kako onesviještenu, krvavu Zoe iz njegove brvnare
izvlači muškarac u pratnji pomagača. Bijes mu je zakuhao u
žilama te je tresnuo šakama o stol za razvijanje strategije.
Sam je banuo na vrata, praćen ostatkom članova KGI-a, s
izuzetkom Riova tima koji je čuvao ostatak obitelji u kući Franka
i Marlene. Svi su užasnuto promatrali kako Zoe bezobzirno
bacaju na stražnje sjedalo crnog terenca dok se jedan muškarac
penjao otraga s njom, a drugi sjedao za upravljač.
“Zaustavi” naredio je Donovan. “Vrati se malo unatrag i
stani. Možeš li povećati sliku i pročitati registracijske pločice?”
Joe je zadržao dah dok je Steele povećavao sliku, a potom
je Donovan nestrpljivo preuzeo kontrole pa stao izoštravati sliku
dok brojevi naposljetku nisu postali vidljivi. Sean je ušao u ratnu
sobu, a Joe je smjesta zarežao na šerifa da prijavi pločice i izda
256
tjeralicu na području cijelog Tennesseeja. Gadovi nisu mogli

daleko odmaknuti. Osim ako su Zoe odvezli zrakoplovom.
“Kontaktiraj sve lokalne piste ili bilo koju lokaciju na koju
bi helikopter mogao sletjeti”, dodao je Joe.
Šokirajući sve prisutne, vrata ratne sobe ponovno su se
otvorila propuštajući Rija i Diega, ali soba je eksplodirala u
kaosu kada je Nathan jebeno poludio nakon što su shvatili da
između sebe čvrsto vode Sheu, tijelima stvarajući zaštitnu
barijeru oko nje.
“Koji kurac?” oštro je upitao Nathan.
Bijesnim je pogledom pronašao Rija, nijemo zahtijevajući
objašnjenje zašto njegova žena nije sigurna i zaštićena među
ostalim ženama.
Shea se progurala naprijed hitajući prema Joeu, bacajući
ruke oko njega i čvrsto ga grleći. “Tako mi je žao, Joe. Morala
sam doći.” Dobacila je pokajnički pogled prema mužu, nijemo
ga preklinjući da shvati. “Mislim da mogu pomoći” tiho je rekla.
Joe načas nije mogao disati kada ga je nada ščepala grlo.
Suze su ga zapekle pod kapcima zbog nesebičnog čina svoje
šurjakinje. Čina za koji je znao da bi je mogao skupo stajati.
“Ne! Dovraga, Shea! Ne! Nećeš to učiniti. Zabranjujem ti”
žustro je rekao Nathan. “Trudna si, dušo. Ne smiješ tako
riskirati!”
Ostali su naizmjence preneraženo pogledavali Nathana,
Sheu te iznenadnu nadu i olakšanje koji su preplavili Joeove oči.
“Hoće li mi netko reći koji se vrag događa?” oštro je upitao
Garrett.
“Svi znate da je moja telepatija, odnosno sposobnost da se
povežem s ljudima, nasumična” rekla je Shea ne srećući
257
Nathanov bijesni, uspaničeni pogled. “Tijekom roštiljade, prvog

put kad smo svi upoznali Zoe... čula sam je. Točnije, osjetila sam
je” hitro se ispravila. “Njezin strah bio je golem. Gotovo me
ugušio. Dugo nisam mogla disati, bio je toliko silovit. Mislila
sam da ću se onesvijestiti.”
“Isuse” promrmljao je Donovan.
“I misliš da se sada možeš povezati s njom?” nježno je
upitao Sam.
“Ne želim da uopće pokuša” zaurlao je Nathan. “Nemaš
pojma što se događa sa Zoe, u kakvoj je situaciji ni čemu bi se
izložila. Neću to dopustiti, Shea. Već si dovoljno krhka zbog
trudnoće koja te svaki dan baca na koljena. Ne želim ni
pomišljati što bi to moglo učiniti tebi ili našem djetetu.”
Joe se djelomično slagao s Nathanom. Rizik je bio golem.
Ali ostatak njega želio je vikati na svog brata da bi, da su uloge
obrnute pa da Shea izdržava bogzna što i da netko može
presuditi u njezinu pronalasku - pomoći joj - bio jednako
odlučan učiniti što god je potrebno kako bi joj pomogao.
Upravo ću zato učiniti sve što mogu kako bih joj pomogla - i
tebi, Joe.
Shein blagi glas odjeknuo je Joeovim umom te ju je
privukao bliže, čvrsto je grleći i zarivajući lice u njezinu kosu.
Nikada nećeš znati koliko mi to znači, malena. Silno je volim. Ne
smijem je izgubiti sada kad sam je konačno pronašao.
Joe je vidio kako Nathan pomireno uzdiše i shvatio da su
on i Shea vodili vlastiti telepatski razgovor.
Svi su zabrinuto promatrali Sheu, a njezini su obrazi
porumenjeli zbog tolike količine pozornosti.
258
“Reci nam kako to želiš izvesti, Shea” nježno je rekao

Garrett. “Ako želiš da samo Nathan i Joe budu s tobom, mi
ćemo ostali otići dok nam ne date zeleno svjetlo.”
Shea se sramežljivo nasmiješila. “Baš si drag, Garrette, ali
mislim da biste svi trebali ostati ovdje. Nisam uvijek svjesna
onoga što prenosim, a ako svi budu slušali, tada će barem rizik
da nam promaknu važni detalji biti vrlo malen.”
“Obećaj mi” gorljivo je rekao Nathan. “Ako ti to nanese
bilo kakvu bol ili te uzruja, obećaj mi da ćeš se isključiti.”
Shea se odmaknula od Joea i prišla mužu u naručje. “Bit
ću dobro, Nathane. Obećavam. Moramo početi. Gubimo vrijeme
koje Zoe možda nema.”
Joe se ukipio, a lice mu se zgrčilo od bola. Shea mu je
uputila pogled isprike, ali odmahnuo je glavom. “Samo si rekla
istinu. Ne znam protiv čega se borimo, protiv čega se ona bori,
stoga, da, moramo požuriti. Samo mi reci što trebaš. Što god.”
“Samo budi ovdje i nastoj biti miran kako bih se mogla
posve usredotočiti na uspostavljanje veze sa Zoe. Možda će
potrajati jer je teško shvatiti da odjednom čuješ nekoga kako
govori u tvojoj glavi, pa će se pitati je li počela gubiti razum.”
Nathan je poveo Sheu prema jednom kauču u ratnoj sobi i
sjeo pokraj nje. Ona je ispružila ruku prema Joeu kako bi ga
povukla kraj sebe, a zatim sjela između dvojice muškaraca,
držeći njihove dlanove svojima.
Duboko je udahnula i zatvorila oči, a čelo joj se nabralo od
napora. Cijela je soba utihnula dok su je svi napeto promatrali.
Shea je isključila sve iz svojeg uma dok je zatvarala svaki
put osim uskih, tanašnih tragova koji su je vodili do Zoe.
259
23. POGLAVLJE
ZOE je tupo ležala na podu, ruku povezanih iza leđa i
toliko čvrsto stegnutih gležnjeva da joj se uže urezivalo u krvlju
umrljanu kožu. Trepnula je u pokušaju da razbistri vid,
zamućen krvlju i oteklinama, ali glava joj je pretrpjela većinu
ozljeda. Bol je bila toliko prodorna da je neprestano osjećala
mučninu, te je žurno progutala slinu kako bi spriječila nagon za
povraćanjem.
Sebastian je stajao u blizini s dvama pomagačima koje nije
uspijevala prepoznati. Na licu je imao oholi, slavodobitni izraz,
a svako je malo otvoreno likovao zureći u nju, naizgled
zabavljen bolom što joj ga je nanio.
“Tvog starog stvarno boli kurac za tebe”, rekao je smijući
se. “Zvučao je kao da se prilično dosađuje kada sam mu naveo
svoje zahtjeve. Pitam se hoće li reći istu stvar kada održim svoju
riječ i pošaljem mu snimku na kojoj raznosim glavu njegove
kćeri.”
Sagnuo se i sugestivno prešao prstima preko njezinih
dojki, a Zoe je ustuknula, zamalo zastenjavši od bola zbog
pokreta. Nasmijao se i ošinuo je nadlanicom po već podlivenom
obrazu.
“Namjeravam ponovno okusiti tu picu prije nego što te
vratim tatici. Ako mi budeš stvarala nevolju, dopustit ću svojim
partnerima da također dođu na red, stoga bih, da sam na tvom
mjestu, bio vrlo dobar.”
260
Suze su joj curile niz lice, miješajući se sa svježom i

skorenom krvlju iz njezina nosa i usta. Nije bilo nade u njezin
spas. Nitko nije znao gdje se nalazi, a čak i da je Rusty sve
ispričala Joeu i njegovoj braći, Joe je svejedno ne bi želio. Njezina
je oca boljelo dupe za nju - oduvijek. Nekoć... prije nego što je
njezina majka otišla, bio je drukčiji. Bio je pravi otac. Imala je
blijede uspomene na obitelj punu ljubavi, njega kako je baca u
zrak dok je cičala od veselja. Kako je noću sprema u krevet
nakon čitanja priče za laku noć.
Sve je to nestalo nakon što je njezina majka otišla bez
pozdrava, pisma ili riječi volim te. Jednog je dana bila ondje, a
drugog nije, a njezin se otac pretvorio u hladnog, nemilosrdnog
muškarca koga nije poznavala. Je li je krivio što je njezina majka
otišla? Je li je mrzio zbog toga? Kakav to otac svaljuje krivnju na
petogodišnje dijete? A čak i da je nije krivio, zar nije shvaćao da
je patila jednako koliko i on? Nije izgubila samo jednog roditelja.
Izgubila ih je oboje onog dana kad ih je njezina majka napustila.
A sada joj se Sebastian rugao, itekako svjestan da njezinu
ocu puca klinac za nju. Znala je da se neće izvući živa. Čula je
poziv i njegov plan da je ubije koji ju je i nagnao na bijeg. Kakvo
se to čudovište poigrava s njom kad zna ishod sudbine? Činilo
se da su Sebastian i njezin otac istog kova.
Zatvorila je oči, iznova vrteći svaki trenutak koji je provela
s Joeom, Rusty i obitelji Kelly. Nakratko je spoznala kako je to
dodirnuti sunce, shvatiti kako je to osjetiti bezuvjetnu ljubav i
odanost.
A Joe... Bože, kako je žalila što mu nije rekla da ga voli.
Kad bi barem mogla vratiti onu prekrasnu noć, najljepšu noć u
cijelom svojem životu.
261
Bol ju je iznova opsjeo kada je Sebastian ošamario njezin

podliveni obraz, zbog čega joj je novi potočić krvi potekao iz
kuta usana.
"Otvori oči, kučko. Da, tako je. Gledaj muškarca koji će te
jebati dok tatica sluša.”
Likujući je protrljao dlanove, a ona ga je užasnuto
promatrala. Tip je bio lud. Potpuni sociopat. Na njezino
olakšanje, jedan od njegovih pomoćnika dozvao ga je pa su stali
razgovarati na suprotnoj strani prostorije tako da ih nije mogla
čuti. Nije željela slušati dodatne gadosti koje joj je kanio učiniti.
Zatvorila je oči, grizući svoju izranjavanu usnicu u jalovom
pokušaju da zaustavi curenje suza i mučki stisak bespomoćnosti
koji ju je opsjedao.
Zoe? Ovdje Shea, Nathanova žena. Molim te, nemoj reagirati ni
na koji način. Znam da vjerojatno misliš da si luda. Nisi. Telepat sam i
mogu razgovarati s određenim ljudima na velikim udaljenostima. Joe je
sa mnom i stravično je uplašen. Očajnički te želi pronaći. Svi te
očajnički želimo pronaći, ali moraš mi pomoći da ti pomognem.
Zoe je odmahnula glavom, a njezina se histerija
rasplamsala. O, Bože, počela je ludjeti.
Ne, Zoe. Savršeno si prisebna. Nemam vremena sve
objašnjavati, ali kunem ti se da te um ne zavarava. Znam da te boli i da
se osjećaš beznadno, ali mogu ti pomoći. Molim te, dopusti mi da ti
pomognem. Nemoj me isključiti i nemoj govoriti na glas. Samo pomisli
ono što želiš reći. Čut ću te.
Shea?
Zoein nesigurni odgovor uvjerio ju je da je zbilja poludjela.
Bila je toliko obamrla da se čak i vlastiti um poigravao njome.
Odbijao je drugu mogućnost, a to je bio stvarni život.
262
Ovdje sam, začula je Shein utješni odgovor.

Što da učinim? Što bih trebala učiniti? Strah je prožimao
njezine neutješne vapaje. O, Bože, luda sam, zar ne? Posve sam
izgubila dodir sa stvarnošću. Zbilja ću umrijeti.
Dogodilo se nešto vrlo čudno. Osjetila je Sheinu
zabrinutost i suosjećanje. Dobila je uvid u Shein um, prožet
strahom za nju. Za Joea. Čak je osjećala kako Shea nastoji smiriti
Joea i bila je prisiljena progutati jecaj koji joj je nabujao u grlu.
Ne! Zoe, molim te, sve ću ti poslije objasniti, ali kunem ti se, ovo
je vrlo stvarno i mogu ti pomoći. Shvaćaš li? Mogu ti pomoći. Mogu te
spasiti, ali moraš mi pomoći. Možeš li to učiniti?
Nakon dugog oklijevanja, Zoe je u mislima šapnula riječ da
premda su joj se suze skupljale u očima. Što može izgubiti?
Umrijet će, a ako postoji i najmanja šansa da ne halucinira,
morala ju je prihvatiti.
Možeš li mi reći gdje si? Gdje te drže? Bilo kakav detalj, ma
koliko sitan. Čega se sjećaš? Što su rekli? Bilo što, što nam možeš reći,
a moglo bi nam pomoći da te pronađemo, Zoe. Nemoj izostaviti ni
jednu jedinu riječ.
Nije toliko daleko od kompleksa, ili barem mislim da nisam toliko
dugo bila u nesvijesti. Ima glupo ime, hoću reći, grad. Frustracija joj
je zabubnjala glavom zajedno s glavoboljom te je osjetila kako
Shea prstima stišče vlastite sljepoočnice i čelo u pokušaju da
odagna bol. Je li joj Zoe nanosila bol? Može li osjetiti ono što Zoe
osjeća? Iskušenje da se isključi, da zanemari Sheinu ponudu za
pomoć, bilo je snažno.
Ne! Zoe, dobro sam. Ne smiješ odustati i ne smiješ me
ignorirati.
263
Dogodilo nešto vrlo čudno. Bol koja je suvereno vladala

Zoeinim pretučenim tijelom jednostavno je nestala, kao da je
nikad nije ni bilo. Ali osjetila je kako Shea pati na što su joj suze
nahrupile na oči.
Ne! Ako to učiniš, ništa ti neću reći, gorljivo je rekla Zoe.
Nećeš patiti zbog mene. Neću ti to dopustiti.
Osjetila je Shein frustrirani uzdah, a zatim i neobično
slabašan tračak Nathanove ljutnje i straha za Sheu.
Što si učinila ? začuđeno je upitala Zoe. Kako si odagnala bol?
Nemam mnogo vremena, slabašno je rekla Shea. Održavanje
veze crpi moju snagu i uskoro te neću moći osjetiti. Moraš mi reći kako
da te pronađemo prije nego što bude prekasno.
Vidjela sam znak na kojem piše Bucksnort. Jesam li luda? Bila
sam ošamućena i upravo se budila, ali isključili smo se kod znaka na
kojem piše Bucksnort. Kunem se daje tako pisalo.
Koliko te njih drži, Zoe? Protiv čega se borimo i što čekaju?
Mog oca. Misle da će mariti za to što su me oteli, tužno je
dodala. Nemaju pojma koliko se varaju. Ako ne dođe, ubit će me. Ako
dođe, ubit će me. Zapravo je svejedno.
Nije rekla Shei za druge prijetnje koje je Sebastian
izgovorio. Da je namjerava silovati, došao njezin otac ili ne. A
zatim je shvatila koliko je smiješna s obzirom na to da joj Shea
čita misli i točno zna čime joj je Sebastian zaprijetio i što je već
učinio.
To se neće dogoditi, žustro je odvratila Shea. Čuješ li me, Zoe?
Drži se i učini što god je potrebno kako bi ostala sigurna i preživjela.
Muškarci će doći. Izvući će te kao što su nekoć izvukli mene.
Vraćaju se, ustrašeno je rekla Zoe. Što da učinim?
264
Ostat ću s tobom, Zoe. Bit ću tu cijelo vrijeme. Neću te

napustiti.
Shein tihi zavjet utješio ju je dok je zurila u oči svojih
tamničara, nadmenih od pobjede.
Shea? Više ih je od trojice koji me drže u sobi. Ima ih više.
Mnogo više. Vani su, čuvaju stražu i dobro su naoružani.
Ne čini i ne govori ništa da ih ne razljutiš, šapnula joj je Shea
u um. Budi krotka i poslušna. Ne otkrivaj što znaš. Dopusti im da
misle kako si prestrašena. Budi hrabra i čekaj nas, Zoe.
Shea? Možeš li nešto učiniti za mene?
Bilo što, Zoe.
Ako... ako umrem, molim te, reci Joeu da mi je žao. Reci Rusty i
ostatku svoje obitelji da mi je žao. Nikada vas nisam željela ugroziti. I
reci Joeu... Nakratko je zastala, hrvajući se s novom navalom
suza. Reci mu da ga volim i daje bio nešto najbolje što mi se ikad
dogodilo.
Shea je bila odrješita, snažno preplavljujući Zoein um,
ispunjavajući je snagom i predahom od neumoljive glavobolje.
Da nisi ni pomislila na to, Zoe. Da se nisi usudila odustati.
Dolazimo po tebe. Joe dolazi po tebe.
Zoe je čvrsto prigrlila Shein čvrsti zavjet. Možda je silazila
s uma, ali nije umislila Sheinu prisutnost. Shea i Joe bili su
njezina jedina nada.
265
24. POGLAVLJE
CIJELA KGI-eva organizacija okupila se u ruralnom
gradiću Bucksnort u Tennesseeju, mileći poput mrava po
cijelom području, istražujući svako moguće skrovište. Shea je
ustrajala na tome da pođe s njima i nije se dala odgovoriti.
Njezina veza sa Zoe bila je ključna za operaciju spašavanja,
stoga naposljetku nisu imali izbora nego uključiti je kao
poveznicu sa Zoe.
Shea je neprestano održavala komunikaciju s njom,
premda je sa svakim kontaktom Zoe naizgled slabjela, a tu je
činjenicu Shea prešutjela Joeu kako ne bi izgubio i onako slab
doticaj sa zdravim razumom. Ali također je bila zabrinuta za
Zoe zato što je znala da je, osim nasilja kojim ju je zasuo
Sebastian, šupak odgovoran za sve, pretrpjela i ozljedu glave.
Premda ju je Shea uspijevala zaštititi od neprestanih bolova, nije
mogla iscijeliti njezinu ranu. To može samo Grace, a Shea nikada
neće uvući svoju trudnu sestru u situaciju u kojoj bi ona ili
njezino dijete mogli ozbiljno nastradati preuzimajući ozljedu na
sebe.
Slijedeći maglovite prizore koje je preuzela iz Zoeina uma,
uspjela je prepoznati određene oznake na cesti i uzbuđeno ih
navodila prepoznavši put iz Zoeina pamćenja.
Ni jednom članu KGI-a nije se sviđalo što je Shea, u
drugom stanju, uopće uključena u cijelu priču, ali nisu imali
previše izbora s obzirom na to da Zoein život visi o koncu. Allie
266
je napadno šutjela, začuđeno upijajući neobičnost onoga čemu je

svjedočila, a ne sa skeptičnošću kakvu bi čovjek očekivao.
“Sranje” promrmljala je Shea naredivši konvoju vozila da
se zaustavi. Usne su joj se zabrinuto izvile dok je uplašeno zurila
u Nathana i Joea.
“Što je bilo, malena?” upitao je Nathan.
“Mjesto na kojem je drže prava je tvrđava. Prenijela sam
vam što je Zoe rekla o tome da mnogi naoružani muškarci
čuvaju okolicu zgrade u kojoj je drže. Na mahove je gubila i
vraćala svijest dok su je unosili, stoga joj je sjećanje zbrčkano i
zbunjuje ju. Ali kako se sve više prisjeća, tako primam ono što je
vidjela, i nije dobro. Zgrada je vrlo dobro zaštićena. Nema šanse
da uđete neopaženo ili bez borbe” zabrinuto je dodala.
Joe se nasmiješio i utješno stisnuo Shein dlan. “Vatreni
ulazak i izlazak naš su posao, dušice. Uostalom, imamo tajno
oružje. Tebe.”
Pokušala se nasmiješiti, ali osmijeh joj se pokolebao, a lice
sasvim snuždilo. “Ne želim da bilo tko među vama strada”
molećivo je odvratila.
Nathan ju je nježno poljubio. “Obećaj mi da ćeš ostati
postrani i izvan opasnosti. Ako budem morao brinuti za tebe i
pokrivanje svog tima, neću koristiti ni tebi ni njima.”
Svi članovi KGI-a okupili su se na manje od kilometra od
napuštene tvornice u kojoj je Zoe bila zarobljena.
“Allie, ti i Baker postavite eksplozive oko najutvrđenijih
dijelova zgrade, daleko od Zoe kako ne bi stradala u eksploziji.
Nije me naročito briga tko će drugi stradati. I požurite” odsječno
je naredio Sam.
267
“Da, gospodine” rekla je Allie, dajući Bakeru znak da je

slijedi dok su odlazili, oboje noseći dovoljnu količinu eksploziva
C-4 da raznesu omanji grad.
“P. J., Cole, Diego i Dolphin, vi snajperima pokrivajte
sjeverno, južno, istočno i zapadno krilo. Smaknite svaku metu
koju vidite. Dajte znak kada zrak bude čist.”
Samov pogled odlutao je do Nathana, naizgled svjestan da
se bratu neće svidjeti njegova sljedeća naredba. “Ti moraš ostati
ovdje sa Sheom.”
“Ma, čekaj malo” pobunio se Nathan.
“Mora biti zaštićena po svaku cijenu” tiho je dodao Sam.
“Nije stvar u tome da te izuzimamo iz akcije. Ona je naše jedino
sredstvo komunikacije sa Zoe. Ako je ozlijede ili ulove, najebali
smo. Moraš se pobrinuti da se to ne dogodi. Osim toga, ako
stvari pođu po zlu, ti ćeš nam prvi moći pomoći da dođemo do
Shee ako ode predaleko.”
Nathan se nevoljko složio.
“Ostali, razdvojite se. Navrijet ćemo iz svih smjerova i ući
čim Allie i Baker aktiviraju eksplozive. Moramo brzo ući i izići i
boli me kurac za kolateralne žrtve, osim naših. Ne želim da se
itko od vas samo i ogrebe ondje.”
“Donovane, Garrette, vi idete sa mnom. Ostali, raspršite
se. Joe, Shea vjeruje da Zoe drže u podrumu. Rio, Ryker i
Terrence čuvat će ti leđa i poći s tobom. Čim postignemo cilj,
brišemo. Imamo deset minuta, počevši od sada.”
“Krećemo kad vi kažete” Sam se slušalicom tiho obratio
Allie i Bakeru. “Vrijeme da nam pokažeš kakvog si kova, curo.”
268
U odgovor, niz eksplozija zaljuljao je tlo poput potresa.

Povici i vriskovi prolomili su se zrakom kada su muškarci počeli
bježati iz zgrade.
“Uvijek nam pretjerano olakšaju posao”, P. J. je gunđala
počevši ih skidati jednog po jednog.
“Hej, ostavi malo i nama. Ne budi pohlepna, gđo
Coletrane”, požalio se Cole.
Joe se oglušio na uobičajeno prepiranje u kojem je obično
uživao tijekom misija. Nikada ni u jednoj nije imao osobni ulog.
Nije shvaćao kako su njegova braća preživjela situacije kada su
odlazili spasiti ženu koju vole. Njegovo srce jedva je to
podnosilo.
Rio i Terrence okružili su ga, a Ryker ih je slijedio,
uklanjajući svaku prijetnju čim bi se pojavila, a Joe je upalio
ručni reflektor kako bi posvijetlio hodnike koji su izgledali kao
da potječu iz šesnaestostoljetne tamnice. Isuse, bilo je vlažno,
pljesnivo i zaudaralo na smrt i trulež. Pomisao na Zoe - njegovu
Zoe - zarobljenu u tome gotovo ga je dokrajčilo.
Kako se drži, Shea?
Njegovo tjeskobno obraćanje svojoj šurjakinji ponajprije je
imalo za cilj spriječiti ga da skrene s uma.
Umirila se, Joe. Nasmrt je prestrašena i zabrinuta za sve vas više
nego za sebe. Pomirila se s mišlju da neće preživjeti i srce mi se kida
zbog toga.
Reci joj da dolazimo po nju i da ne odustaje, oštro je rekao Joe,
a knedla u grlu i bol u prsima zamalo su ga paralizirale. Reci joj
da ću je izvući odavde i neka učini što god je potrebno kako bi
preživjela dok ne stignem do nje.
269
Joe! Pomiču je! Sheina nervozna upadica u njegov um

natjerala ga je da se ukipi. Toliko je prestravljena da su joj misli
posve kaotične. Izgubila sam vezu s njom. Ne znam je li me isključila
ili je toliko uspaničena da može prisebno razmišljati.
Rio, Ryker i Terrence instinktivno su zastali kada se Joe
naglo zaustavio, oprezno pregledavajući područje u potrazi za
bilo kakvom prijetnjom.
“Što se događa?” tiho je upitao Rio.
“Shea kaže da je pomiču, ali ne može pročitati Zoeine
misli kako dolikuje jer je jebeno izvan sebe od straha. Zbog nas,
dovraga. Više se brine za nas i pomirila se sa smrću, ali ne želi
da bilo tko među nama pogine.”
“U kurac”, zagrmio je Terrence. Čovjek nije često govorio,
ali uvijek je uspijevao doprijeti u samu srž problema.
“To je sjebano” zarežao je Rio. “Isuse, ne zaslužuje taj
usrani život koji je proživjela kad u njoj nema ničeg osim
dobrote.”
“Ne moraš to meni govoriti” procijedio je Joe.
U daljini su eksplodirali pucnjevi te su čuli dernjavu i
zvukove tjelesne borbe.
“Zoe je u pokretu” zarežao je Joe u svoj mikrofon. “Budite
iznimno oprezni na nišanu. Pobrinite se da ne strada u
unakrsnoj vatri.”
“Raširite se” zarežao je Sam. “Želim potpuni pretres
područja. Nitko neće ući ni izići dok ne pronađemo Zoe.”
Veza je utihnula. Zatim se P. J. iznenada javila. “Imam dva
muškarca na nišanu. Jedan nosi Zoe, sigurna sam u to.”
“Gdje?” oštro je upitao Joe.
270
Ali njihovu je vezu prekinula pucnjava, a zatim su Joeovo

uho ispunile psovke, na što ga je obuzeo užas. Počeo je trčati
zaboravljajući na svoju obuku i oprez, sve osim toga da stigne
do voljene žene.
“Na tlo, Joe!” zarežao je Ryker, oborivši ga na tlo.
“Koji kurac?” zaurlao je Joe.
Metci su zasuli zid upravo na mjestu na kojem se netom
nalazila Joeova glava.
“Ne budi glup” zarežao je Terrence. “Tvoja smrt neće
koristiti Zoe.”
“Imamo ranjenika” žustro je rekla P. J. “Istočno krilo.
Odmah. Dovezite helikopter, smjesta.”
Izbio je kaos. Rio je problijedio začuvši obavijest, a zatim
su on i Terrence odjurili, ostavljajući Joea i Rykera da trče za
njima.
Allie je ležala opružena na betonskom helidromu,
okružena krvlju. Diego je zbrinjavao njezinu ranu kada je
Donovan dotrčao s prijenosnim medicinskim priborom kako bi
je priključio na infuziju i zaustavio krvarenje.
P. J. je dojurila s mračnim izrazom na licu. “Primila je
metak namijenjen Zoe”, tiho je rekla. “Šupci su se uspaničili
kada su shvatili da se neće izvući živi, stoga su namjeravali
upucati Zoe, ostaviti je na helidromu i odletjeti u helikopteru.
Allie se pojavila niotkuda, zaustavljajući njihovu vatru i
govoreći Zoe da trči koliko je noge nose.”
Terrence je klečao pokraj Allie, a Diego i Donovan radili su
na njezinoj ozljedi. “Drži se, Allie. Nećemo te tako lako pustiti.
Moraš dobiti metak barem dva puta prije negoli stekneš pravo
na poseban tretman.”
271
Allie se pokušala nasmijati, ali zakašljala se, a pokret joj je

nanio bol. “Jesam li vam ikada rekla koliko sam se prevarila u
vezi s vama?”
“Ne, ali doći ćeš do toga, siguran sam”, zadirkivao ju je
Rio.
“Je li loše?” upitala je, čela nabrana od bola.
Diego se nacerio. “Nedovoljno da te odvrati od bilo
kakvih natjecanja ljepote.”
“Allie, kamo je otišla Zoe?” blago je upitao Joe. “Moram je
pronaći.”
“Otrčala je u šumu. Rekla sam joj da bježi, da će netko doći
po nju, ali da pobjegne od pucnjave što je dalje moguće.”
“Spasila si joj život. Hvala ti”, ozbiljno je rekao Joe.
“Samo sam radila svoj posao”, slabašno je odvratila. “Ako
ga uopće imam nakon što sam bila takvo govno prema vama.”
“Imaš, Allie”, rekao je Rio smiješeći se. “Imaš.”
ZOE je trčala bez bilo kakvog smjera, lecnuvši se i

sagnuvši kada je začula pucnjavu u daljini. Obrisala je krv koja
joj je zamagljivala vid i nastavila trčati, no zatim je upala u rupu
pa iskrenula gležanj, bolno se sručivši na tlo. Pokušala se
uspraviti, ali snaga ju je posve napustila. Sklupčala se, stenjući
dok ju je bol koji je tako hrabro nastojala zatomiti osvetoljubivo
napadao.
Šćućurivši se, divlje je drhtala dok su joj se suze miješale s
krvlju razmazanom po obrazima i ustima. Pozlilo joj je zbog
metalnog okusa te je povratila zrak, a želudac joj se pobunio
zbog nasilja koje ju je okruživalo poput guste magle.
272
To je njezina stvarnost. Njezino nasljeđe. Kako, pobogu,

Joe može željeti to - nju? Nikada mu nije uspjela reći istinu o
sebi, a sada se činilo kao da ga je iskoristila, odlučno zavaravši i
njega i cijelu njegovu obitelj. Povukavši sve njih zajedno sa
sobom na svoju bijednu razinu čovječnosti.
“Zoe! Zoe! Gdje si, dušo?”
Nepoznati glas nagnao ju je da se iznova napne te je
zadržala dah, moleći se da je skrivaju blato i krš usred kojih je
ležala. A zatim...
“Zoe! Dušo, jesi li dobro? Ne boj se. Ja sam jedan od
pozitivaca.”
Otvorila je oči pa ugledala nepoznate, ledenoplave oči na
prijeteće visokom muškarcu plave kose i kruta lica. Zadrhtala je
zbog oštrine muškarčeva pogleda i nesvjesno se skutrila.
“Zovem se Steele, gospojo. Radim za KGI. Ja sam vođa
jednog među timovima, kao i Joe. Moj se tim sastoji od P. J.,
Colea, Bakera i Renshawa. Došao sam te vratiti Joeu. Koliko si
teško ozlijeđena?”
Suze su ispunile njezine oči kada je nježno obrisao dio krvi
s njezina lica.
“Ne mogu se vratiti”, šapnula je. “Ne pripadam onamo.
Nisam poput vas.”
Nakrivio je glavu, očigledno zbunjen njezinom izjavom.
“A kakvi smo to mi, dušo?”
“Dobri”, protisnula je. “Ja sam... prljava. Okaljana. Cijeli
sam život bila okružena izopačenošću i zlom. Moj otac predvodi
golemo kriminalno carstvo. Takva sam, odatle dolazim, takva
mi je priroda. Majka me čak nije dovoljno voljela da me povede
sa sobom kada je napustila mog oca. Molim vas, samo me
273
pustite. Ne mogu se vratiti onamo. Ne ovakva. Molim vas, samo

me pustite. Preklinjem vas”.
Steeleovo kruto lice smekšalo se, ispunjeno
razumijevanjem. Obujmio je njezin obraz, prstima skupljajući
novi nalet krvi iz posjekotina na njezinu licu, poprimajući leden
izraz dok je proučavao štetu koja joj je učinjena.
“Što kažeš na to da te odvedem svojoj ženi? Liječnica je i
može se pobrinuti za tvoje ozljede. Potrebna ti je medicinska
pomoć, Zoe. Svidjet će ti se. Jedinstvena je.”
“Nećete dopustiti Joeu da me vidi ovakvu?” bojažljivo je
upitala.
Lice mu se iznova smekšalo. “Ne, Zoe. Neću učiniti ništa
što ne želiš. Ali sada te moram odvesti. Ne znamo koliko si
gadno ozlijeđena niti jesi li štogod slomila. Nazvat ću Maren i
javiti joj da dolazimo pa će te dočekati zbog pregleda.
Dogovoreno?”
“D-dobro” drhtavo je odvratila. “Imate li... imate li deku?
Ne želim da itko vidi...”
Utihnula je, posramljeno spuštajući glavu.
Steele je posegnuo u svoj ruksak pa izvukao deku. Zatim
ju je jednostavno ovio njome i podigao je u naručje kako bi
mogao zataknuti krajeve pod njezinu bradu, tako da joj se vidi
jedino lice.
“Dovodim Zoe. Neka helikopter bude spreman za pokret.
Vodim je k Maren u ambulantu” rekao je u svoj mikrofon. “I
recite Joeu da odstupi” upozoravajuće je dometnuo.
Zoe je zatvorila oči i priljubila lice uza Steeleova prsa kako
bi izbjegla tuđe poglede dok je Steele koračao prema spremnom
helikopteru. U daljini je začula Joea kako se buni i braću koja mu
274
govore da odstupi. Tek kada su je sigurno smjestili u helikopter

uz Donovana i Steelea pa je poletio, tek se tada prepustila
smlavljujućem dozivanju nesvjestice.
275
25.POGLAVLJE
“MISLIM da bi trebao dovesti Rusty u ambulantu” Maren
se tiho obratila mužu. “Zoe je toliko traumatizirana da mislim
kako nije svjesna stvarnosti. Na granici je s katatonijom, a na
sam spomen da vidi Joea postane histerična.”
“U kurac” rekao je Steele trljajući stražnju stranu svog
vrata. “Trebala si je vidjeti kada sam je pronašao. Bila je tako
prokleto posramljena, a zbog čega? Genetike? Uvjerena je da u
sebi nosi sjeme zloće zbog toga tko je i kakav njezin otac. Trpi
golemu krivnju jer nas je uplela sve, premda bi poginula da se
nije obratila Rusty.”
“Odbija vidjeti bilo koga drugog. Čak i Marlene. Mislim
da je Rusty naša najbolja šansa da dopremo do nje.”
“U čekaonici je, šuti i ni s kime ne razgovara. Osjeća
jednaku krivicu i kajanje kao Zoe, i to je sranje. Ono što joj je
obitelj učinila neoprostivo je” zgađeno je rekao. “I brinem se da
je šteta nepopravljiva.”
“Idi po nju” tiho je odvratila Maren. “Reci da je Zoe treba.
Rusty nikada neće okrenuti leđa bilo kome tko treba njezinu
pomoć.”
Steele je privio svoju ženu u naručje i podario joj dugi,
nježni poljubac. Instinktivno je položio dlan na njezin još uvijek
ravni trbuh kao i uvijek kada bi je zagrlio. Ma koliko
prestravljen bio pri pomisli da prolazi kroz još jednu trudnoću,
nije bio u stanju niti zamisliti da život može postati bolji.
276
Njegova žena i kći bile su mu cijeli svijet, a sada će mu pridružiti

još jedan sićušni život. To ga je u jednakoj mjeri strašilo i
ispunjavalo divljenjem.
“Volim te”; rekao je, zato što je koristio svaku priliku kako
bi joj to rekao.
Nasmiješila se. “I ja tebe, Santo Leda. A sada otiđi po
Rusty kako bismo pokušali doprijeti do Zoe. Brinem se za nju.“
Ukrao je još jedan poljubac pa napustio sobu za preglede
pridruživši se svim okupljenim članovima KGI-a, izuzev Allie i
ostatka Riova tima, koji su bili s njom u bolnici u Murrayju u
državi Kentucky gdje je podvrgnuta operaciji kako bi izvadili
metak što joj se odbio od jednog među nižim rebrima - slomivši
ga - i zabio u crvuljak, iziskujući njegovo odstranjenje.
Joe je skočio na noge, ali Steele je odmahnuo glavom
dajući mu znak da odstupi pa prišao Rusty koja se skutrila u
kutu, koljena povučenih na prsa i spuštena pogleda, odbijajući
pogledati ostatak svoje obitelji.
Steele je čučnuo i nježno joj pogurnuo bradu uvis,
prisiljavajući je da sretne njegov pogled.
“Maren želi da uđeš k Zoe. Nije joj dobro, Rusty. Treba
te.”
“Ja sam je dovela u tu situaciju” ogorčeno je odvratila.
“Sumnjam da sam joj upravo ja potrebna.”
“Varaš se”, blago je rekao Steele. “Dobra si prijateljica,
Rusty. Ispravno si postupila. Nije me briga što bilo tko kaže.
Spasila si joj život.”
Djelovala je zapanjeno zureći u njega, a oči su joj zasuzile
zbog njegove podrške. Jednostavno je ustao i pružio joj ruku
kako bi joj pomogao ustati. Oprezno ju je primila i dopustila mu
277
da je povuče na noge. Oglušivši se na Joeove očajničke molbe da

mu kažu što se događa, Steele ju je poveo u sobu za pregled, u
kojoj je Maren pažljivo čistila krv sa Zoeina lica.
Čim je Rusty ugledala Zoe, briznula je u plač i potrčala
prema krevetu, oprezno ovijajući ruke oko Zoe i nježno je grleći.
Maren se diskretno udaljila i pokazala Steeleu da iziđu iz sobe.
Zoe se promeškoljila kada je obamrlost djelomično
napustila njezine oči, a zatim su joj se suze stale slijevati niz lice
dok je privlačila Rusty uza se, snažno je grleći.
“Hvala što si došla” šapnula je Zoe, očajnički stišćući svoju
prijateljicu.
“Zašto mi zahvaljuješ?” ogorčeno je odvratila Rusty.
“Zamalo si stradala zbog mene. Ustvari, zbog mene su te oteli i
zlostavljali.”
Zoe je šokirano ustuknula razjapivši usta, a potom se
lecnula zbog bola u otečenim usnama i čeljusti.
“O čemu govoriš?” promuklo je upitala. “Spasila si me,
Rusty. Bila bih mrtva da nije tebe”
“Moja obitelj ne misli tako” rekla je Rusty dok je nova
bujica suza preplavljivala njezine oči.
“Molim? Okrivljuju te? Glupost” žustro je odvratila. “Što
im je? Ti si mi jedina prijateljica na svijetu. Toliko si toga
riskirala zbog mene. Cijela je tvoja obitelj mogla stradati ili
poginuti zbog mene. Nikada nisam trebala tražiti da učiniš to
što si učinila i pristala učiniti zbog mene.”
“Da nisam lagala svojoj obitelji, bila bi bolje zaštićena”
turobno je odvratila Rusty. “Ne bi ni načas ostala sama. Bijesni
su na mene. A Sean...”
278
Rusty je utihnula, a lice joj se iskrivilo. Zoe se pridigla i

ponovno je zagrlila.
“Što se dogodilo?” tiho je upitala.
“Bolje pitanje glasi: što se nije dogodilo?” Bol i izdaja
plamtjeli su u Rustynim očima. “Napravila sam totalnu budalu
od sebe dok sam ujutro čekala Seana da se vrati kući. A kao da
to nije bilo dovoljno loše, javili su mu za tvoju otmicu usred
moje sramote pa me odvukao u ratnu sobu i svima morao
ispričati što sam učinila. Nakon što me obitelj izrešetala, Sean
nije propustio priliku da mi kaže kako sam sebično derište koje
mora jebeno odrasti, da se cijeli svijet ne vrti oko mene te da
moram naučiti biti odgovornija.”
“A kad samo pomislim da mi se sviđao” srdito je odvratila
Zoe. “Ubit ću ga zbog toga. Kako su mogli, Rusty ? Kako su ti
mogli reći te stvari? Ugrozila si svoj život zbog mene. Pomogla
si mi kada se nisam imala komu obratiti, i nikada nisi tražila
ništa zauzvrat. A oni se ljute na tebe zbog toga?”
“Sean je bijesan. Ostali su razočarani, mislim. Nisam
sigurna što je gore. Mučno mi je pri pomisli da bih ikada
namjerno učinila bilo što kako bih ugrozila roditelje koji su me
posvojili, jedine ljude koji su me ikada voljeli i prihvaćali. Sve
bih učinila za njih. Sve,” odvratila je Rusty, susprežući jecaj.
“Ja sam kriva. Ne ti, Rusty. Neću dopustiti da se kriviš. Ti
si najnesebičnija, najbrižnija osoba koju sam ikad upoznala.”
Rusty joj se nasmiješila kroza suze. “Morala sam te vidjeti.
Morala sam ti reći koliko mi je žao dok još uvijek imam priliku.
To je jedini razlog zašto sam posljednjih nekoliko sati sjedila s
cijelom obitelji dok te Maren pregledavala.”
279
Zoe se namrštila. “Ne sviđa mi se kako to zvuči, Rusty.

Previše nalikuje na oproštaj, a neću ti dopustiti da odeš.”
Rusty joj je uputila potišten osmijeh. “Ne mogu ostati.
Barem ne u ovom trenutku. Moram otići. Doći k sebi. Preboljeti
Seana i nastaviti. Smisliti što ću učiniti sa svojim životom.”
“Rusty, ne” protisnula je Zoe. “Ne idi. Molim te, ne idi.
Poći ću s tobom. Ne mogu ostati ovdje ništa više od tebe.
Možemo zajedno otići.”
Rusty se ovoga puta iskreno nasmiješila. “Ako misliš da će
Joe mirno sjediti i dopustiti ti da odeš, onda ga, sestro, ne
poznaješ vrlo dobro. Na rubu je pameti zato što te ne može
vidjeti i na vlastite se oči uvjeriti da si dobro. Prošao je kroz
pakao i krivi samog sebe jer te ostavio nezaštićenu.”
Nova je suza kliznula niza Zoein obraz. “Nikada se neću
uklopiti ovdje” tužno je rekla. “Bilo je glupo od mene što sam
maštala. Živjela sam u vlastitoj glavi, stvarajući vlastitu fantaziju
cijelog svog života i odbijajući se suočiti sa stvarnošću. Ne mogu
to nastaviti činiti.”
“Moram te zamoliti za uslugu” odvratila je Rusty
ignorirajući njezinu izjavu.
“Bilo što. Sestre smo, a vrijeme i udaljenost nikada to neće
promijeniti.”
Rustyne su usne zadrhtale te je nakratko skrenula pogled.
Zatim se okrenula natrag Zoe pa dlanovima primila njezine.
“Nemoj nikome reći da odlazim. Neću tek tako nestati. Nikada
ne bih na takav način zabrinula Marlene i Franka. Ostavit ću
pismo Marlene u kojem ću sve objasniti - dobro, ne sve. Ali
vrijeme je da počnem živjeti svoj život i prestanem željeti
280
nemoguće. Treba mi vremena da se priberem i shvatim što

želim.”
“Obećaj mi da ćeš se javljati” rekla je Zoe, čvrsto stišćući
Rustyne dlanove dok su im se suze kotrljale niz obraze. “Ma što
da se dogodi. Nikada neću izdati tvoje povjerenje, ali molim te,
ostanimo u kontaktu.”
Rusty je kimnula, odveć se tresući kako bi joj odgovorila.
“I moram te zamoliti za povratnu uslugu” rekla je Zoe,
preplavljena tugom.
“Bilo što” odvratila je Rusty, ponavljajući njezin zavjet.
“Možeš li zamoliti Marlene da dođe po mene? Ne želim
vidjeti Joea - nikoga. Samo mi treba vremena. Pretpostavljam da
mi, poput tebe, treba vremena kako bih smislila što ću sa
životom. Samo se nadam da nije toliko ljuta na mene da me neće
željeti u svojem domu.”
Rusty ju je ponovno zagrlila. “Smatraj to riješenim.
Marlene nikada nikoga ne osuđuje. A ako joj kažeš da ti je
potrebna, bit će uz tebe, a vjeruj mi, njoj nitko ne proturječi.
Naročito njezini sinovi. Joeu se to možda neće svidjeti, ali
poštuje njezinu riječ poput zakona.”
“Obećaj mi još nešto” rekla je Zoe, iznova primajući
Rustyne dlanove. “Nemoj otići bez pozdrava i načina da stupim
s tobom u kontakt.”
Rusty se nasmiješila. “Neću. Volim te, sestro.”
“I ja tebe”, šapnula je Zoe.
“Sada idem po Marlene ”
Zoe nije promaknula činjenica da se Rusty ni jednom nije
obratila Marlene kao majci. Srce joj se kidalo što je nanijela
toliku bol toj obitelji. Nepopravljivu štetu. Nije mogla
281
promijeniti ono što se dogodilo, ali barem može utjecati na ono

što će se dogoditi.
“Možeš li usput pitati Sheu bi li željela razgovarati sa
mnom?” nesigurno je upitala Zoe.
Rusty je stisnula njezin dlan i zagrlila na rastanku. “Hoću.
A ti mi obećaj da ćeš se odmoriti čim odeš k Marlene.”
Zoe se slabašno nasmiješila. “To ti mogu obećati bez
ikakvih problema.”
282
26. POGLAVLJE
IZIŠAVŠI iz sobe za pregled, Rusty je osjetila kako svi
zure u nju. Odbila je sresti bilo čiji pogled, tražeći isključivo
Sheu. Prišla joj je pa tihim glasom ukočeno rekla: “Zoe bi te
voljela vidjeti”
Sheine oči bile su pune suosjećanja, u tolikoj mjeri da se
Rusty nelagodno promeškoljila. Cijela je obitelj u međuvremenu
čula za njezinu izdaju. Ali Nathanova ju je ljutnja najviše
pogađala zato što joj je, među svom braćom, on otpočetka bio
najskloniji. Bio je ljubazan dok je bila svadljiva, obrambeno
raspoložena petnaestogodišnjakinja, u strahu da će je Rachelin
“povratak iz mrtvih” lišiti Marlenine ljubavi. Za posljedicu je
oduvijek bila bliskija s njime nego s bilo kojim drugim bratom u
obitelji Kelly.
“Kako je?” šapnula je Shea.
Rusty je iskrivila lice. “Nije dobro, ali opet, što se drugo
može i očekivati? Doživjela je sranja u svim razdobljima svog
života.”
Zamalo se lecnula jer je zvučalo kao da govori o sebi, a ne
o Zoe, što je Shea zamijetila.
“Sve će biti u redu, Rusty” dometnula je.
Rusty se pokušala nasmiješiti, ali i bijedno zakazala.
“Nikada više neće biti u redu, Shea. Ali hvala ti.”
Okrenula se kako bi otišla, ignorirajući Joea kada joj se
obratio. Ubrzala je korak i izišavši gotovo otrčala do vozila pa
283
pohitala unutra, paleći motor i vozeći unatrag dok joj je Joe

bjesomučno mahao da stane.
Provukao je prste kroz kosu i zatvorio oči od očaja. Sav se
prokleti svijet okrenuo naglavce. A on nije mogao učiniti jebeno
ništa. Vratio se u ambulantu odlučan provjeriti Zoeino stanje.
Nije joj se uspio približiti ni kako bi je dobro pogledao, a kamoli
dodirnuo, zagrlio, utješio i rekao joj koliko je voli te da mu se
srce slama zbog nje.
Što je previše, previše je. Ovoga puta neće prihvatiti
odbijanje.
Vrativši se, zamijetio je da Shea više nije pokraj Nathana
na što je svojem bratu blizancu smjesta dobacio upitan pogled.
“Zoe ju je željela vidjeti” tiho je rekao Nathan. “Siguran
sam da je zbunjena i da ima mnogo pitanja.”
“Ući ću” rekao je Joe, okrećući se prema sobi za pregled i
pred sobom zatičući Steelea, koji mu se ispriječio na putu.
“Moraš se smiriti” rekao je Steele. “Jedini način na koji
sam uspio nagnati Zoe da surađuje i dopusti mi da je odvedem
Maren kako bi primila liječničku skrb koja joj je očajnički trebala,
bio je da se zakunem da je nećeš vidjeti. Dao sam joj riječ i ne
namjeravam prekršiti svoje obećanje.”
“Daj joj malo vremena, Joe” tiho je upozorio Donovan.
“Prošla je pakao. Trenutačno nije pri sebi i tko joj može
zamjeriti? Budi strpljiv. Uskoro ćeš je vidjeti.”
“Ali zašto me ne želi vidjeti?” upitao je Joe, a u glasu mu
se osjetila agonija. “Rusty je bila unutra. Sada Shea. Je li to zato
što sam je iznevjerio?”
“Sjedni prije nego što se srušiš”, naredio je Sam.
284
Steele je uzdahnuo. “Smatra da nije dovoljno dobra za

tebe.”
Joe je posrnuo unatrag prema stolcu i spustio se na njega,
zarivajući lice u dlanove. Ludio je od brige. Desetak razloga
vrzmalo mu se glavom u vezi s time zašto je Zoe toliko ustrajala
da je on - ili bilo tko drugi - ne vidi, a najgore je bilo što joj se
dogodilo više toga nego što su bili svjesni. Nikada nije ni
pomislio da će joj pasti na pamet takva glupa pomisao kao ona
da nije dovoljno dobra za njega. On nije zaštitio nju. On je
oslobodio put tim šupcima da je otmu i teroriziraju.
Steele je čvrsto stiskao čeljust od bijesa. “Gledaj, Zoe
trenutačno razmišlja o nekim prilično sjebanim stvarima i to
nema nikakve veze s time što si je razočarao. Upravo suprotno.
Ona vjeruje da je izdala tebe - sve nas. Preklinjala me da ti ne
dopustim da je vidiš.”
Joe se lecnuo, nemoćan disanjem odagnati bol.
“Bila je posramljena” rekao je Steele, bijesan u licu. “Ta je
žena uvjerena da je oštećena. Okaljana. Nedovoljno dobra za
tebe ili bilo koga u ovoj obitelji ili organizaciji. Jedini način na
koji sam je uspio uvjeriti da mi dopusti da joj pružim
medicinsku pomoć bio je da je obećam odvesti k Maren. Morao
sam je oviti dekom jer se sramila onoga što joj je neki šupak
učinio, masnica i krvi na svojem tijelu i licu. Moram ti reći, stari.
Malo je toga što nisam vidio tijekom rada u vojsci i KGI-u, ali
to... To mi se jebeno gadi. Morat ćeš biti vrlo oprezan s njom, ali
istodobno ne smiješ dopustiti da nastavi misliti ta sjebana
sranja.”
Joe je šokirano i bijesno zurio u njega.
285
“Nedovoljno dobra za mene? Ovu obitelj?” protisnuo je.

“Koji kurac?”
“Gledaj to iz drugog kuta” rekao je Steele. “Čitav je život
okružuju i iskorištavaju šupci. Rusty joj je bila prva i jedina
prijateljica, a preko nje upoznala je sve nas i prvi put uvidjela
kako je to biti prihvaćen i voljen. Smatra da je ona prouzročila
sve ovo. Ne shvaća da bi, da Rusty nije učinila što jest, bila
mrtva. Nitko od vas to naizgled ne shvaća.” Joeova braća
razmijenila su zabrinute poglede, ali ostala su šutjeti,
pokajničkih izraza na licu.
Joe je suzio oči. “Ni za što ne krivim Rusty.”
“Ne čini mi se tako. Što je još važnije, ni Rusty se ne čini.”
“U kurac!” eksplodirao je Joe. “Nisam bio ljut na Rusty jer
joj je pomogla. Pa ni zato što nije izdala Zoeino povjerenje. Znao
sam da Rusty zna više nego što je dala naslutiti. Čak smo
razgovarali o tome. Samo bih volio da mi se povjerila kada je
shvatila koliko mi Zoe znači jer je, osim same Zoe, ona jedina
znala u kakvoj se opasnosti nalazi.”
“Znam samo to da obje pate jer se osjećaju kao gubitnice i
nedovoljno dobre, a to je sjebano i obojica smo toga svjesni.”
Steele se okrenuo i prišao svojem timu; učinkovito
prekinuvši razgovor. Joe je zažmirio i obratio se Shei.
Shea, dušo, moram znati. Kako je? Zaista?
Nastupila je kratka stanka, a potom: Slomljena je, Joe.
Utučena je i krivi se za stvari na koje nije mogla utjecati.
Joe je čuo suze u Sheinu glasu i to ga je shrvalo. Želio je
reći Shei da kaže Zoe da je voli, ali Zoe je zaslužila te riječi prvi
put čuti od njega.
Kada bi barem dobio priliku.
286
Ne znam kako ću ti ikada moći zahvaliti na tome što si učinila za

nju, djevojčice, ali volim te zbog toga.
Moraš znati da bih učinila bilo što za tebe, Joe. I ja je volim.
Dobra je za tebe. Molila sam se da pronađeš nekoga upravo nalik na
nju. Dobro ti stoje sreća i zaljubljenost.
Onda nastavi moliti, Shea. Zato što je nemam... još.
287
27. POGLAVLJE
UPRAVO kada je Joe pomislio da stvari ne mogu postati
teže dok se nadao približiti Zoe, njegova je mama dojurila u
ambulantu. Netom izišavši iz sobe za pregled, Maren ju je
dočekala.
Frustracija mu se jamačno zrcalila na licu zato što se, čim
ga je ugledala, majčino lice smekšalo od suosjećanja i ljubavi pa
je pohitala priviti ga u zagrljaj. Dugo ju je grlio, obavijen tugom
nalik na maglu.
“Ne brini, dušo”, šapnula je njegova majka. “Bit će u redu.
Obećavam. Vodim Zoe kući. Samo joj daj vremena. Sada joj
najprije treba vremena, strpljenja i nadasve, ljubavi.”
“Volim je, mama” odvratio je bolnim glasom.
“Znam da je voliš. I ona voli tebe. Vjeruj u to i drži se toga.
Ne odustaj.”
“Nikada neću odustati od nje” gorljivo je odvratio. “Čuvaj
je, mama. Molim te.”
Odmaknula se i potapšala ga po obrazu. “Znaš da hoću i
često ću te obavještavati o njezinu napretku. Dajem joj najviše
dan ili dva. Zasut ću je tolikom ljubavlju i prihvaćanjem da će
zaboraviti na sve te gluposti kako nije dovoljno dobra za ovu
obitelj. Ona je upravo ono što ova obitelj - i ti - trebate.”
“Potpuno se slažem” hrapavo je odvratio.
“Sad me poslušaj, sine. Znam da je želiš vidjeti, da je
moraš vidjeti. Shvaćam to. Ali trenutačno joj nije dobro. Mislim
288
da bi trebao otići kako bih je mogla odvesti kući. Prestravljena je

pri pomisli da je vidiš u ovom trenutku. Bit će joj samo još
traumatičnije ako ostaneš.”
Suze su ga zažarile u uglovima očiju. Želio je učiniti više
od gledanja. Želio ju je priviti u naručje i nikada je ne ispustiti,
ali nije joj želio priuštiti dodatni stres. Ramena su mu klonula te
je znao da se turobnost koju je osjećao očituje na svakom dijelu
njegova tijela.
“Otići ću, mama. Ali, možeš li me, molim te, samo nazvati
i reći mi kako je i kada će ili hoće li me uopće htjeti vidjeti?”
Suze su zasjale i u očima njegove majke. “Naravno, dušo.
Sada pođi i odmori se, ako možeš. Grozno mi je vidjeti te toliko
shrvana. Obasut ću je ljubavlju sve dok se tebi ne ukaže ta čast.”
Ponovno ju je zagrlio. “Hvala ti.”
“Hajde, idi kako bih je mogla odvesti kući pa da se
odmori. Sigurno trpi strahovit bol.”
Sumnjao je da može osjećati goru muku negoli dotad.
Polako, osjećajući se poput stogodišnjaka, okrenuo se i odvukao
prema vratima. Donovan ga je slijedio na putu za van.
“Hajde. Povest ću te” tiho je rekao Donovan. “I onako
nešto moram obaviti.”
Joe mu je dobacio upitan pogled dok su koračali prema
Donovanovu terencu. “Mislio sam da se žuriš natrag Eve i
Cammie.”
“Najprije moram razgovarati s Rusty” namrgođeno je
rekao Donovan. “Dugujem joj ispriku.”
Joea je dodatno zaboljelo srce jer on i Zoe nisu jedini koji
pate.
“Reci joj da je volim, može?” tiho je upitao Joe.
289
“Hoću. A sada te vodimo kući kako bi se malo naspavao.

Užasno izgledaš.”
“Užasno se osjećam.”
DONOVAN se zaustavio pred kućom svojih roditelja pa

izišao, krećući se prema vratima. Rustyn džip stajao je pred
kućom stoga se nije trudio kucati. Nije bio siguran kako će u
ovom trenutku primiti njegov posjet ili bilo koga od braće.
Rusty je imala potpuno pravo na bijes. I osjećaj izdanosti.
Ušavši, zamijetio je tišinu koja je vladala unutrašnjošću
kuće. Tata mu je zacijelo otišao s majkom po Zoe, a nakon kratke
provjere prizemlja, zaključio je da je Rusty zacijelo u svojoj
spavaćoj sobi na katu. Ne želeći banuti i narušiti njezinu
privatnost, zastao je na dnu stubišta i zazvao je.
“Rusty?”
Nastupila je podulja tišina, a upravo u trenutku dok se
spremao iznova je zazvati, pojavila se na vrhu, bezizražajna lica.
“Donovane? Što radiš ovdje?”
“Možemo li razgovarati?” upitao je.
Oklijevala je, a zatim polako sišla, na što je uvidio kako
tuga prigušuje njezine obično živahne, nestašne oči.
“Što se događa?” ležerno je upitala stigavši do dna
stubišta.
“Dođi, sjest ćemo u dnevni boravak” odvratio je nježno
primajući njezin lakat.
“Je li Zoe dobro?” nervozno je upitala.
“U redu je, dušo. Ili barem onoliko koliko se može
očekivati. Mama će je uskoro dovesti ovamo.”
290
Dobacila mu je zbunjen pogled. “A o čemu onda želiš

razgovarati?”
“Sjedni” rekao je pokazujući prema kauču i sjedajući
pokraj nje. “Dugujem ti ispriku, dušo. Ja - mi - pretjerali smo, i
nismo ti imali pravo reći ono što jesmo.”
Slegnula je ramenima. “Zaslužila sam to. Lagala sam
svima vama.”
“Ne” suosjećajno je odvratio. “Ispravno si postupila. Bila
si dobra prijateljica i spasila si Zoein život. Dovraga, bio sam
zapanjen svime što si učinila. Zavarala si čak i mene, a to je
strašno povrijedilo moj ego. Genijalka si. Ni u što nisam
posumnjao dok sam istraživao njezinu prošlost. Vraški si me
zadivila, Rusty. Oduvijek sam znao da si vrlo bistra. Samo
nisam shvatio doseg tvojih tehnoloških sposobnosti.”
Zurila je u vlastite dlanove, ne odgovarajući na njegov
kompliment.
“Žao mi je zbog toga što se dogodilo, Rusty. Neću ti nuditi
izgovore. To se nikada nije smjelo dogoditi. Ti si član obitelj, a s
obitelji se ne postupa na takav način. Ali moja isprika nije jedini
razlog zbog kojeg sam te došao vidjeti, premda je glavni. Želim
ti ponuditi posao.”
Na to je podignula glavu, a čelo joj se zbunjeno nabralo.
“Molim?”
“Znaš za udrugu te da žene pomažu najbolje što mogu, ali
da ja rješavam tehničke probleme. Nove identitete, dokumente,
rodne listove, zapravo sve ono što si napravila za Zoe, samo si
odradila mnogo bolji posao nego što je to meni ikada uspjelo.
Želim da preuzmeš i vodiš udrugu. Žene bi i dalje pomagale, ali
ti bi sve vodila i preuzela tehničke stvari. I nemoj misliti da ti to
291
nudim iz sažaljenja ili kao svojevrsnu ispriku. Zaklada je moje

čedo i vrlo je ozbiljno shvaćam. Da nisam sasvim siguran da
možeš dobro obavljati taj posao, ne bih te tražio da ga
preuzmeš.”
Njezin je osmijeh bio tužan i nije joj dotaknuo oči.
“Zapravo, već sam dobila nekoliko ponuda za posao.
Namjeravala sam se odmoriti preko ljeta i provesti ga kod kuće
kako bih odlučila koju priliku želim iskoristiti. Suzila sam izbor
na dvije ponude i uskoro namjeravam donijeti odluku.”
Nešto u njezinu glasu i izrazu lica nagnalo je Donovana da
posumnja u to, ali ništa nije rekao. Njezina je obitelj već
pokazala dovoljno nepoštovanja prema njoj.
“Jesi li sigurna da te ne mogu nagovoriti da pođeš
mračnom stranom?” zadirkivao ju je. “Ne samo da bi imala
pozamašnu plaću već bi me oslobodila tereta. Eve i ja
razgovaramo o djetetu, a s obzirom na to da mi KGI svakako
predstavlja posao na puno radno vrijeme, udruga bi mi oduzela
još više vremena s obitelji, a time i s djetetom.”
“Mislim da bi Eve bila sjajna voditeljica operacija”
usprotivila se Rusty. “Zna kako je to. Bila bi sjajna zastupnica tih
žena jer je prošla isto što i one. A ako ne ona, što kažeš na Eden?
Gotovo se više i ne bavi manekenskim poslom.”
Donovana je frustrirala potištena Rusty koja je sjedila
pokraj njega, razgovarajući s njime kao da su stranci. Progonio
ga je tišteći osjećaj koji nije mogao točno odrediti. Možda joj je
samo potrebno vrijeme da preboli ranu koju su joj nanijela
njegova braća kada su se njihove emocije razmahale po Zoeinoj
otmici. A nije znao što učiniti i mrzio je taj osjećaj
bespomoćnosti, neznanje o tome kako popraviti učinjenu štetu.
292
Očigledno ništa nije rekla mami ili tati, inače bi oboje

oderali kožu s leđa svih svojih sinova. Ali opet, Rusty nije
zlobna. Iznimno su je pogrešno doživjeli prije svih onih godina
kada je tek ušla u njihove živote, ali imala je najveće srce među
svim ljudima koje poznaje.
Svjestan da neće uspjeti izvući ništa više iz nje, prisilio se
na osmijeh i posegnuo kako bi joj dobrodušno razbarušio kosu.
“No dobro, ako se predomisliš, znaš gdje me možeš
pronaći. Ili ako pucaš na veću plaću, siguran sam da se možemo
dogovoriti na obostrano zadovoljstvo.”
Slabašno se nasmiješila te se načas mogao zakleti da su joj
suze bljesnule u očima, ali toliko su brzo nestale da ih je zacijelo
umislio.
“Hvala, Vane. Ako druge mogućnosti ne upale, tebi ću se
prvom javiti.”
Ponovno je imao osjećaj da sasvim izbjegava istinu,
govoreći što god je potrebno kako bi ga skinula s vrata. Naglo
ustavši, povukao ju je na noge i privio u čvrst zagrljaj.
“Volim te, mala. Nadam se da ćeš to uvijek pamtiti.”
Nakratko mu je uzvratila jednako čvrstim zagrljajem, a
zatim se pažljivo izvukla iz njegova naručja. Mogao se zakleti da
je na njezinu licu ugledao olakšanje kada je začula zvuk
zaustavljanja automobila pred kućom.
“To je sigurno Zoe” rekla je. “Idem joj pomoći da se
smjesti.”
I tek ga je tako hitro otpravila. Dok ju je promatrao kako
žuri prema vratima, nešto se u njemu snažnije zgrčilo te se
namrštio, zabrinut u vezi s time što mu instinkt nastoji poručiti.
293
28. POGLAVLJE
ZOE je utonula u golemi, mekani naslonjač za čitanje u
sobi koju je dijelila s Rusty, s prekrasnim pogledom na jezero
koje se prostiralo obzorom. Čvršće se ovila starim pokrivačem
koji joj je dala Marlene, rekavši da je pripadao njezinoj majici.
Zoe se protivila daru, tvrdeći kako nema prava na
obiteljsko naslijeđe. Marlene ju je brzo zagrlila pa izjavila da ona
pripada obitelji.
Prošao je cijeli tjedan otkako je umaknula sigurnoj smrti
od ruku čovjeka čije postupke nikada nije do kraja shvatila.
Znala je samo da je pokušao oduzeti moć njezinu ocu. Bilo je
smiješno što je uistinu vjerovao, barem samo načas, da će njezin
otac bilo što žrtvovati zbog nje, s obzirom na to da ga je ta
spoznaja nagnala da prekine farsu od njihove veze u nekom
naizgled prošlom životu.
Na mnogo je načina od tada prošla cijela vječnost. Barem
jedan život. Onaj za koji je shvatila da ga nikada nije uistinu
živjela već jednostavno preživljavala. Nije znala što znači živjeti,
smijati se i voljeti dok nije upoznala Rusty, Joea i njihovu obitelj.
Naročito Joea.
Zatvorila je oči pred iznenadnom navalom emocija,
odlučna othrvati se slabosti. Slomu. Nekako će morati iznova
naučiti preživjeti nakon dva desetljeća preživljavanja.
Kuća je bila jezivo tiha od njezina povratka. Marlene i
Frank pretjerano su poštivali njezinu privatnost i skrb. Zoe i
294
Rusty i dalje su dijelile sobu i razgovarale, ali Rusty je bila

odsutna i povrijeđena, vidno neutješna baš kao Zoe.
Ma koliko sveobuhvatna njezina tuga bila, nije bila slijepa
za Rustynu, a svakog se jutra pribojavala da će se probuditi, a da
Rusty neće biti.
Činilo se kao da cijela zajednica u malenom okrugu
Tennesseeja uz jezero Kentucky zadržava dah u strepnji. Zoe je
namjerno tražila utočište u svojoj spavaćoj sobi, rijetko izlazeći i
čineći samo ono na čemu je Marlene dovoljno ustrajala da je
osjećala preveliku krivnju.
Osjećala se... prljavom. Kao da je sama njezina prisutnost u
obitelji poput Kellyjevih uvredljiva te da kalja njihovo ime
svojom povezanošću s njima. Intelektualno je znala koliko je
njezino razmišljanje sjebano. Znala je da joj očevi grijesi ne
pripadaju. A opet jednostavno nije uspijevala osporiti činjenicu
da predstavlja sve ono zbog čega Kellyjevi svakodnevno riskiraju
svoje živote kako bi ga porazili. Kako ikada može očekivati
dostojanstvo unutar obitelji koja isključivo radi na tome da svijet
učini boljim mjestom, kad je njezina obitelj upravo jedna od onih
koji ga narušavaju?
Je li ikakvo čudo što ju je majka napustila i ne osvrnuvši
se? Nastojala je suosjećati sa ženom koje se tako slabo sjećala, ali
nije se mogla domisliti niti jedne okolnosti u kojoj bi ikada
svojevoljno ostavila vlastito dijete, a naročito s nekime tko svoj
uspjeh mjeri prema razini straha i bojazni koju pobuđuje.
Bijes je nahrupio u Zoeina prsa, krčkajući kao u kotlu. Ne
samo na njezinu majku, koju je prezirala od onog trenutka kada
je dovoljno sazrela da shvati kako ju je napustila, već i na
njezina oca, koji je mogao - koji je trebao - drukčije postupiti. Na
295
onoga tko nikada nije trebao imati dijete ako nije bio voljan
žrtvovati sve zbog njega ili nje.
Iz dna joj se duše gadilo što nosi tu krv i nasljeđe. To ju je
okaljalo, to što je ponikla ne od jednog već od dvoje umišljenih,
neodgovornih ljudi koji se nisu ni trebali razmnožiti.
Genetika ne utječe na donošenje odluka. Samo ljudi koji donose
te odluke.
Riječi jednog njezina profesora s fakulteta zatreperile su joj
umom. Prije nije obraćala preveliku pozornost na njih. Bilo je
sasvim u redu reći da ona može i hoće donijeti različite odluke u
odnosu na svoje roditelje, ali što s njezinom djecom? Hoće li njih
odrediti i oblikovati priroda ili odgoj?
Zoe se namrštila. Ako je i jedno vrijedno u znanstvenom
smislu, tada je ona potpuni izrod.
Razdraženo je zurila u daljinu, promatrajući kako se sunce
spušta, naizgled klizeći ravno u jezero u daljini. Toliko se
udubila u svoje misli da nije ni čula kada je Rusty ušla. Nije
uopće shvatila da je u sobi sve dok nije tiho sjela na rub kreveta
pa je Zoe pokret zamijetila krajičkom oka.
Poput Zoe, Rusty se zabarikadirala u Marleninu kuću,
odbijajući izići, naročito nakon trećeg dana kada je Sean
očigledno odlučio da je dovoljno dugo strpljivo čekao pa počeo
svraćati i tražiti da razgovara s Rusty. Rusty, koja se nikada ni
pred čime u životu nije skrivala, bojala se da će je Sean stjerati u
kut čim napusti kompleks. Zoe se osjećala vrlo loše zbog
sramote koju je Rusty pretrpjela te je bila bijesna na Seana zbog
načina na koji se ponio u toj situaciji. Očito je kreten koji i onako
ne zaslužuje Rusty.
296
Okrenula se i slabašno osmjehnula i ne trudeći se pokazati

iskreni osmijeh. Još ju je uvijek prokleto previše boljelo pomicati
usne toliko da se uvjerljivo nasmiješi. Danas je prvi put mogla
podnijeti žvakanje krute hrane nakon šest dana kaše i juhe,
postupno prelazeći na tjesteninu, piletinu i noklice. Bila je
uvjerena da je slomila čeljust, ali Maren je uz pomoć rendgenske
snimke potvrdila da je samo gadno natučena, bez vidnog
prijeloma.
“Hej”, tiho je rekla Zoe kada Rusty nije progovorila.
Rusty dugo nije odgovarala. Jednostavno je zurila u Zoe,
sumnjivo blistavih očiju. Zoein je želudac poskočio i zgrčio se.
“Ne” šapnula je, odmahujući glavom.
Rusty se pokušala suzno nasmiješiti, a izraz je prije sličio
grimasi. Zatim je jurnula s kreveta i sagnula se, čvrsto grleći
Zoe. Suze su se besramno slijevale niz Zoeine obraze dok je
grlila Rusty najsnažnije što je mogla.
“Ne idi” zamolila je Zoe. “Ili barem nemoj ići sama. Poći
ću s tobom.”
Rusty se oslobodila njezina zagrljaja i sjela na široki stolac
sučelice Zoe, savijajući noge pokraj tijela. Suze su klizile i niz
Rustyne obraze dok su nijemo zurile jedna u drugu. Rusty je
naposljetku prekinula tišinu.
“Moram otići” protisnula je. “Trenutačno ne mogu biti
ovdje. Možda s vremenom. Ali zasad me prokleto previše boli.
Moram nastaviti sa svojim životom. Dokazati nešto samoj sebi
ako već ne mogu nikome drugom.”
Zoe je primila njezin dlan, stišćući ga dok se borila za dah
s golemom knedlom u grlu.
“Kamo ćeš otići?” upitala je.
297
Rusty je slegnula “Zasad? Daleko. Kamo god me put

odnese, Tko zna? Možda pronađem samu sebe.” Dodirnula je
Zoeinu kosu, milujući jedan dugi pramen, a zatim ga
zadijevajući iza njezina uha. “Pruži Joeu priliku, Zoe. Znam da
se bojiš. Znam da misliš da nisi dovoljno dobra, ali to je toliko
sjebano da ne znam ni odakle bih počela. Obećaj mi da ćeš si za
promjenu dopustiti biti sretna. Zaslužuješ to.”
“A ti ne?” usprotivila se Zoe, prkosno podižući bradu.
Rustyne oči poprimile su turoban pogled. “Zato odlazim.
Zato što ovdje nikada neću pronaći ono što tražim, a ne želim
provesti ostatak života zureći u nešto što želim, a nikada neću
moći imati.”
Zoe je oslonila čelo na Rustyno, a suze su im se nečujno
slile niz obraze.
“Nikada ti se neću moći odužiti zbog toga što si učinila za
mene”, šapnula je Zoe.
Rusty je stisnula dlan, zamijenivši njihovo mjesto i sada
stišćući Zoein.
“Oduži mi se tako što ćeš biti sretna i usrećiti mog brata.”
Zoe je progutala jednu pa drugu knedlu, a nos i grlo boljeli
su je od tolike boli u srcu i suza.
“Volim te, Rusty. Uvijek ćeš biti moja sestra ma kamo da
nas život odvede.”
Rusty se nasmiješila kada su njezine suze pale na Zoeino
koljeno pa zatvorila oči, čela i dalje oslonjena o njezino.
“A ti si sestra koju sam oduvijek željela, ali je nikad nisam
imala. Nekoć sam svim srcem žudjela za braćom i ta mi se želja
ispunila. Zatim sam shvatila koliko mi toga nedostaje zato što
nemam sestru. Sada mi ništa ne nedostaje”, tiho je rekla.
298
“Nazvat ćeš me?” prigušenim je glasom pitala Zoe.

“Javljat ćeš se?”
“Nego što”, odvratila je. Potom je privukla Zoe u zagrljaj,
čvrsto ovijajući ruke oko njezina vrata. “Budi sretna, Zoe. Ne
čini to zbog mene ili bilo koga drugog. Učini to zbog sebe. Ti si
samo ono što želiš biti, ne što drugi kažu ili misle. Nikada ne
dopusti bilo kome da te uvjeri u suprotno. To je lekcija koju sam
naučila na teži način, ali nikada je neću zaboraviti.”
Zoe se ugrizla za usnu dok se Rusty odmicala i ustajala iz
naslonjača. Dugo su zurile jedna u drugu prije negoli se Rusty
konačno nasmiješila.
“Uskoro ću te nazvati. Obećavam.”
Zoe je čvršće navukla pokrivač oko sebe, osjećajući
potrebu da se za nešto primi tako da ne sputava Rusty dok
nastoji otići. Rusty joj je bila prva prijateljica koju je ikad imala,
prva osoba kojoj je vjerovala i koja je vjerovala njoj.
Ni na koji način neće je izdati ako osjeća da je odlazak ono
što joj je potrebno.
Čim je Rusty tiho zatvorila vrata za sobom, Zoe je zarila
lice u pokrivač kako bi prigušila jecaje.
RUSTY se iskrala kroza stražnja vrata i krenula niza

zavojitu, sjenovitu stazu prema kamenitoj obali jezera. Bilo je to
njezino omiljeno mjesto na koje je dolazila kad je željela biti
sama, zato što ga nitko nikada nije otkrio osim nje. Maleni
šumarak ispriječio se između golemih, glatkih kamenih
gromada koje su stršale prema van te stražnjeg dijela Frankove i
Marlenine kuće, stoga nije morala brinuti da će je netko pronaći.
Spustila se u izdubljenu pukotinu između dva golema kamena
299
koji su podupirali liticu. Bilo je to sjajno mjesto za sjedenje,

opuštanje, promatranje zalaska sunca i razmišljanje.
Uzdahnula je. Razmislila je o svemu što je imala i donijela
odluke. Pa zašto ju je onda toliko prokleto boljelo i zašto je imala
osjećaj će iznutra nasmrt iskrvariti? Suze su joj zamaglile vid te
ih je nadlanicom odlučno otrla s obraza.
Zazvonio joj je mobitel pa je spustila pogled, spremna
ignorirati poziv, ali oklijevala je ugledavši Joeovo ime.
Udahnuvši kako bi se pribrala, podigla je mobitel i pritisnula
tipku za prihvaćanje poziva.
“Kako si?” tiho je upitala bez uvoda, preuzimajući glavnu
riječ u razgovoru prije negoli ju je stigao početi ispitivati o njoj i
tome kako se osjeća.
“Jebeno jadno. Na rubu sam pameti. Moraš mi pomoći,
Rusty. Kog da vraga učinim? Kako da razgovaram s njom kad
ne želi izići iz svoje sobe, a kamoli iz kuće?”
Glas mu je bio prepun tuge, a Rustyn je glas odgovarao
njegovoj boli. “Dat ću ti savjet”, odvratila je nakon kratke borbe
sa samom sobom kako bi zvučala normalno. “Ako ne želi izići iz
svoje sobe, onda predlažem da upadneš onamo i sastaneš se s
njom na njezinu terenu.”
Nastupila je duga stanka. Glas mu je zadrhtao, ali nije
znala reći je li to zbog uzbuđenja, nevjerice, straha ili sumnje.
“Predaješ mi je?” sumnjičavo je upitao.
“Govoriš to kao da je riječ o igrački”, sarkastično je
odvratila Rusty. “I ne izdajem je time što joj želim malo jebene
sreće za promjenu. Želim da bude sretna više od bilo čega na
svijetu”, tužno je šapnula.
300
“Hej, jesi li dobro?” oštro je upitao. “Gdje si ti? Upravo

sam razgovarao s mamom pa mi je rekla da nije sigurna gdje se
nalaziš, ali da ni ti cijeli tjedan nisi izišla iz kuće.”
“U blizini. Ali ako namjeravaš upasti, onda sutra navečer
moram biti negdje drugdje” otezala je u nadi da će odagnati
njegovu zabrinutost.
“Ozbiljno misliš da bih trebao provaliti u kuću vlastitih
roditelja?” skeptično je upitao.
Rusty je zakolutala očima. “Dobro jutro? Da vidimo, imam
golemi prozor, pristojno stablo koje se slučajno nalazi točno
ispred tog golemog prozora, ali ako nisi jak u penjanju, uvijek
postoje ljestve. Prozor će biti otključan. Usput, nema na čemu.”
“Pametnjakovićko”, blago je odvratio. Potom mu se glas
uozbiljio. “Nadam se da znaš da se nikada nisam ljutio na tebe,
Rusty. Zahvalan sam na tome što te Zoe imala i još zahvalniji na
svemu što si učinila kako bi je zaštitila. Volim te i bolje ti je da
nosiš haljinu na mom vjenčanju.”
Rusty se nasmiješila kroz navalu suza, a zatim je morala
okrenuti mobitel nadolje kako mikrofon ne bi prenio njezin plač.
Udahnuvši kroz nosnice, vraški se trudila ostati smirena i
zadržati Joeovu pozornost na onome na čemu je i trebala biti: na
Zoe. I tome da je usreći.
“Ako je nagovoriš da se uda za tebe, nosit ću i cipele s
potpeticama, ” vedro je odvratila.
“Zapamtit ću to” veselo je rekao. “I hvala, Rusty. Volim te,
mala.”
Naslonila se, spuštajući glavu na kamen i usredotočujući
se na svjetlucavu površinu vode dok su suze urezivale krute crte
niz njezine obraze.
301
“Volim i ja tebe” protisnula je. “Moram ići. Budi sretan,

Joe.”
302
29. POGLAVLJE
MARLENE je, kao i obično, ustala i istuširala se prije
negoli je probudila Franka pa mu prepustila kupaonicu sišavši
spremiti doručak. Uzdahnula je ulazeći u kuhinju. Kuća je
gotovo stenjala pod teretom tolike boli i tuge. Njezine su
djevojčice patile, a Marlene se kidalo srce što ne može srediti
stvari i sve popraviti.
Obilazila je kuhinjski ormarić kako bi otvorila hladnjak,
kadli je ugledala omotnicu sa svojim imenom. Namrštivši se,
vratila se i podigla prilično tanašnu omotnicu. Proučila je
rukopis, zamjećujući kako strahovito sliči Rustynu. Ali zašto bi
joj Rusty ostavila omotnicu?
Drhtavih dlanova razderala je gornji dio pa izvukla
presavijeni list papira. Pročitavši prvih nekoliko redaka, vid joj
se pomutio od suza te se sručila na jedan od stolaca.
Draga mama,
Na toliko ti toga mogu zahvaliti da bi mi trebao cijeli paket
papira i cijeli dan da sve navedem, stoga ću ti zahvaliti za najvažniju
stvar koju ste mi ti i tata ikada dali. Ljubav. Nikada nisam znala sto je
ljubav, kakav osjećaj predstavlja, i nikada nikoga nisam voljela dok me
vi niste pustili u svoje živote. Pružili ste mladoj i ranjivoj tinejdžerici
nešto vrijednije od sveg novca na svijetu. Dali ste mi osjećaj
vrijednosti. Vlastite vrijednosti. Spoznaju da mogu imati i da
zaslužujem bolje. Vjerovali ste u mene premda nitko drugi nije. Nikada
303
to neću zaboraviti. Spasili ste mi život. Nadam se da to znate. Bez vas

danas ne bih bila ono što jesam.
Samo sam željela reći koliko mi je žao što sam lagala tebi i tati
zavaravala obitelj i sve vas dovela u opasnost. Ni za što na svijetu ne
bih povrijedila nikoga među vama. Vi ste sav moj svijet. Moram otići
na jedno vrijeme. Moram otkriti svoje mjesto na svijetu, što želim od
života i kakav život želim živjeti. Imam diplomu i poslovne prilike i
vrijeme je da ih iskoristim. Molim te, ne brini zbog mene. Javljat ću se i
zvati kad god uzmognem. I molim te, nemoj se ljutiti zbog moje odluke
ili što sam otišla bez pozdrava. Bilo mi je dovoljno teško napisati ovo
pismo. Nikada ti ne bih mogla sve to reći uživo.
Mlada sam i kao rezultat toga, napravila sam pogrešku, a sada
moram snositi posljedice, ali također je vrijeme da zatvorim to
poglavlje svog života, krenem dalje i pokušam zaboraviti. Znam da
nemam pravo tražiti ništa od tebe, ali željela bih te zamoliti da ne kažeš
ostalima gdje sam ni što radim. Samo znaj da ću biti dobro. Ti i tata
naučili ste me kako biti osoba kojom se mogu ponositi i kojom se svi vi
možete ponositi.
Javit ću se čim budem mogla. Reci tati da nisam mogla ni
poželjeti boljeg oca. Drugi najbolji dar koji ste mi oboje dali bilo je
prezime Kelly, i dat ću sve od sebe da ga opravdam.
Volim vas,
Rusty
Marlene je prinijela pismo prsima kada su joj jecaji

nahrupili u grlo. Zatim se nagnula sklapajući ruke na pultu i
zarila lice u njih dok ju je tuga preplavljivala.
304
SEAN se dovezao na kompleks u svojem osobnom

automobilu, dlanovima čvrsto stežući upravljač. Osjećao je kako
mu znoj izbija na stražnjoj strani vrata i kapa niz leđa. Isuse, bio
je nervozan i usplahiren poput novaka koji prisustvuje svojoj
prvoj velikoj akciji. Nije bio ovako uznemiren otkad je doista bio
novak pa zaradio metak tijekom prve godine kada je postao
zamjenik šerifa.
Ali to mu je činila. Toliko ga je ispreskakala da nije znao
gdje mu je rep, a gdje glava, zbog čega je sve što bi izgovorio
zvučalo stravično pogrešno.
Zaustavljajući se pred Marleninom i Frankovom kućom,
nakratko je zažmirio, obuzet kajanjem. Povrijedio ju je. I više od
toga. Jebeno ju je shrvao. Rastrgao ju je na komadiće, rekao
sranja koja uopće nije mislio, a sve samo zato što je razmišljao o
tome što joj se moglo dogoditi i od čega je nije mogao zaštititi jer
nije imao blage veze što je učinila.
Pa, sada je konačno znao što točno želi reći, dovraga.
Naravno, nakon što je konačno smislio što će reći, ona tjedan
dana nije ni nos promolila iz kuće. Odbio je čekati i trenutka
dulje. Odbio je dopustiti joj da misli ono najgore i trenutka dulje.
Natjerat će je da ga posluša, a ovog će puta natjerati svoja jebena
usta i jezik na suradnju kako bi mogao reći sve što želi.
Odvukao se stubama i pritisnuo zvono, a želudac mu se
zgrčio od strepnje. Užasno se ponio prema njoj. Vjerojatno ga
sada mrzi. Što ako ga ne bude željela saslušati? Ne. Neće
prihvatiti njezino odbijanje. Pa premda to značilo da će
nevaljalici morati staviti lisičine i odvući je svojoj kući prebačenu
preko ramena, gdje će je privezati za stolac, natjerat će je da ga
sasluša.
305
Vrata su se otvorila te je na njima ugledao Marlene,

dubokih bora od tuge urezanih u lice, crvenih obraza, nosa i
otečenih očiju. Koji kurac? Želudac mu je potonuo osjetivši brigu
za ženu koju je smatrao majkom.
“Marlene, je li sve u redu?” odlučno je upitao.
Stisnula je usne, ali nije odgovorila. Umjesto toga, tiho je
upitala: “Kako ti mogu pomoći, Seane?”
Marlene obično nije toliko... povučena... ali možda je riječ
o privatnom problemu u koji se ne bi smio petljati.
Uostalom, izvući će to iz Rusty nakon što kaže sve ostalo
što mu leži na srcu.
“Volio bih razgovarati s Rusty”, ozbiljno je odvratio. “I
neću prihvatiti odbijanje. Može sići ili ću se ja popeti, ali kako
god okrene, razgovarat će sa mnom.”
Marlene je hitro otrla oči. “Otišla je”, odvratila je sa
suzama.
Sean se lecnuo, osjećajući kao da je primio gadan udarac u
tijelo. Nekoliko dugih trenutaka nije uspijevao udahnuti.
“Kako to misliš, otišla je?” promuklo je upitao.
“Bila je vrlo uzrujana i osjeća da nas je sve razočarala”
rekla je Marlene glasa ispunjena tugom. “Donovan se ispričao i
čak joj ponudio posao na čelu udruge. Silno ga je zadivila svime
što je učinila kako bi stvorila toliko detaljnu prošlost za Zoe u
koju se nije moglo proniknuti, ali rekla mu je da ima druge
poslovne ponude i da je došla provesti ljeto kod kuće prije nego
što odluči koji će posao prihvatiti.”
Izvukla je rupčić iz džepa na svojoj suknji pa ga pritisnula
o oči i lice.
306
“Osjeća se krivom se za sve što se dogodilo i snažno ju je

povrijedila reakcija njezine braće. Vjerujem da osjeća kako ih je -
nas, mene - razočarala pa joj sada treba vremena da se sabere i
samoj sebi dokaže vlastitu vrijednost. Bože, Seane, zašto? Zbog
koga? Toliko je volimo i ne bih se mogla više ponositi njome čak
ni da mi je rođena kći.”
Sean je položio dlanove na stražnju stranu svojeg vrata, iz
dubine duše osjećajući mučninu. On je razlog zbog kojeg je
Rusty otišla, a ne njezina obitelj. On je taj koji ju je uništio, odbio
i ponizio. Ne njezina obitelj. Ali bio je previše prokleto ljut i
izbezumljen od straha zbog onoga što se moglo dogoditi da bi
joj bio u stanju objasniti zašto je toliko pobjesnio.
O, Bože, nikada mu neće oprostiti. Kako bi i mogla kada ni
sam sebi nikada neće moći oprostiti?
“Kad će se vratiti?” protisnuo je.
Marlene mu je uputila toliko tužan pogled da mu je
doslovce iščupao srce iz grudi.
“Mislim da se ovoga puta neće vratiti” šapnula je.
Pokrila je usta dlanom i nakratko skrenula pogled prije
negoli je iznova pogledala Seana.
“Oprosti. Moram ići. Zoe je vrlo uzrujana i treba me. Već
sam iznevjerila Rusty. Neću iznevjeriti i Zoe.”
Tiho je zatvorila vrata, ostavivši Seana da stoji ondje,
posve zgrožen.
Blagi Bože, što je to učinio?
Ponovno je zažmirio pred iznenadnim žarenjem pod
kapcima, prisjećajući se kako ju je po povratku kući zatekao
golu. Baš kao što je oduvijek zamišljao. Maštao. Koliko li je samo
hrabrosti morala smoći da bi se toliko izložila, premda je
307
godinama bila uvjerena da je mrzi, a on joj nije dao nikakav

razlog da povjeruje u suprotno?
Jebena kukavice.
Nije čak bio u stanju ni dovoljno se sabrati kako bi joj
jednostavno rekao, priznao sve što nosi u srcu. Nasmrt ga je
strašila. Oduvijek. Kako je itko mogao očekivati da će je
zauzdati? Osvojiti je kada je bila slobodnog duha, snažnija,
hrabrija i srčanija nego bilo tko koga je ikada upoznao?
A sada je bila nedostupna. Neuhvatljiva poput zvijezde
padalice. Što ako se ne vrati?
Stišćući čeljusti, osjetio je kako ga obuzima odlučnost.
Odbijao je odustati. Ne sada kada je ona učinila toliko toga da
mu se približi. Zaslužuje mnogo više od onoga što će joj on
ikada moći pružiti, ali neka ga vrag odnese ako je ikada više
pusti da ode.
Dat će joj vremena, ali neće čekati. Više ne. Dat će joj tek
malo vremena prije nego što je dovuče natrag, pa čak i ako
cijelim putem bude vrištala i otimala se.
308
30. POGLAVLJE
JOE je stajao u sjeni stabla pod mjesečinom i zurio u
prozor spavaće sobe u kojoj je Zoe spavala. Prsti su mu se uvijali
i opuštali dok ga je izjedala nervoza. Tuga je poput teškog
prekrivača pritiskala obitelj Kelly. Izgubili su Rusty. Mogućnost
da izgube i Zoe bila mu je nepodnošljiva.
Sada kad je Rusty otišla, vrlo je moguće da Zoe više neće
biti ugodno boraviti u kući njegovih roditelja. I onako je sama
sebe optuživala za ono što su joj učinili i smatrala se teretom.
Bože dragi, teretom!
Bila je najdragocjeniji dar kojemu se ikada mogao nadati.
Teret? Nema jebene šanse. Nije namjeravao dopustiti da i
sekundu dulje misli takvo što.
Ništa u njegovu životu nije bilo toliko važno. Nikada ništa
i neće biti. Ovo je njegov život, točnije njegova budućnost.
Dlanom je obrisao odjednom suha usta i progutao paralizirajući
strah pred njezinim gubitkom. Pred nemogućnošću da provede
ostatak svog života s njom. Pred time da mu ne uzvrati ljubav.
Pred time da ga ne želi jednako očajnički kao što on želi nju.
Udahnuo je kako bi se smirio pa se zagledao u prozor s
obnovljenom svrhovitošću.
“Stižem, Zoe” promrmljao je. “Pretpostavljam da ću
morati biti tvoj princ, Matovilko moja.”
309
Žurno se uspinjao deblom sve dok nije pronašao dovoljno

debelu granu na koju se može osloniti a da izdrži njegovu
težinu. Ubrzavši, uspeo se do prozorske daske.
Ne želeći je nasmrt prestrašiti, polako je i vrlo tiho
podigao prozor, zadržavajući dah u strahu od iznenadnog
škripanja ili stenjanja, ali noć je ostala zaogrnuta tišinom.
Sagnuvši se, ušao je i smjesta je potražio pogledom. Iznova
se raznježio ugledavši je kako leži postrance na krevetu
okrenuta prema prozoru, malenog dlana pod obrazom i
jastukom. Progutao je svoj bijes ugledavši masnice koje su se,
premda pomalo izblijedjele, svejedno nazirale čak i na svjetlu
mjesečine.
Želeći je, morajući je dotaknuti, jednostavno biti blizu nje,
prišao je krevetu i spustio se na njega naslanjajući leđa na
uzglavlje, kuka udaljena tek nekoliko milimetara od njezina lica.
Posegnuo je kako bi provukao prste kroz odbjegle pramenove
njezine kose koji su joj počivali na čelu i obrazu, a zatim pokret
popratio usnama, utiskujući ih o njezinu sljepoočnicu.
Promeškoljila se pod njime i otvorila oči upravo u
trenutku kada se odmaknuo i upalio noćnu svjetiljku kako bi
znala tko je. Oči su joj se raširile najprije u znak prepoznavanja,
a zatim panike.
“Ubija me što me gledaš s tolikim strahom”, protisnuo je
Joe, nemoćan daljnje susprezati plimni val potisnutih emocija.
Tolikih emocija. “Zar ne znaš koliko te volim? I da ću te uvijek
voljeti? Da ću zbog tebe učiniti sve na prokletom svijetu? Da
želim zauvijek biti s tobom?”
Molio ju je, gotovo na koljenima preklinjući za svoju
budućnost. Njezinu ljubav.
310
Zoe se uspravila, rubova očiju vlažnih od suza, pa

bespomoćno prinijela ruku svojem grlu kao da odjednom nije u
stanju progovoriti. U tom trenutku, nije bio ni on. Bio je odveć
zauzet upijanjem nje. Nadajući se... moleći za... čudo. Bila je
njegovo čudo.
“Kako možeš željeti vječnost s nekim poput mene?”
upitala je promuklim glasom obuzetim sramom.
Nije željela sresti njegov pogled. Gledala je svugdje osim u
njegovo lice. Joe je ispružio ruku i obujmio njezinu bradu,
nježno je gurajući uvis sve dok nije znao da će ga konačno moći
pogledati.
“Želiš reći, s nekime toliko prelijepim, suosjećajnim,
hrabrim, dražesnim, nježnim i odanim poput tebe?” blago je
odvratio.
Zatvorila je oči kada su joj se suze prelile preko rubova
vjeđa, sudarajući se s njegovim prstima dok ih je brisao s njezine
kože.
“Znaš tko je i kakav moj otac” protisnula je. “Moja vlastita
majka napustila ga je - mene - prije negoli sam bila dovoljno
stara da je uopće zapamtim. Želiš li takvu osobu? Nekoga tko
predstavlja suštu suprotnost svemu u što vjeruješ i za što se
boriš?”
Joe se nagnuo prema dolje, dlanom i dalje pridržavajući
njezinu bradu i utišao je poljupcem. Unio je raskoš svoje ljubavi
u njega, držeći je najnježnijim dodirom kao da predstavlja
najvažniju osobu na svijetu. U njegovu je svijetu to i bila.
Apsolutno. Nikada nije bio sigurniji ni u što u svojem životu.
311
“Neprestano govoriš o ljudima poput mene i ljudima

poput tebe” nježno je rekao. “Daj da te nešto pitam, malena. Što
misliš o Samovoj ženi, Sophie?”
Vidno zbunjena, Zoe je nabrala čelo. “Predivna je, vrlo
draga i prelijepa. Zašto me to pitaš?”
“A o Garrettovoj ženi, Sari?”
“Joe, zašto me ispituješ sviđaju li mi se tvoje šurjakinje?
One su dobre. Sve što ja nisam! ”
“A o Eve, Donovanovoj ženi?” ustrajao je.
Zbunjeno je odmahnula glavom. Nemoćan suzdržati se i
trenutka dulje povukao ju je u naručje, osjećajući ubrzano
kucanje njezina srca na svojemu.
“Mislim da postoje neke stvari koje moraš znati o ženama
moje braće. Tada ćeš možda konačno shvatiti što ti pokušavam
objasniti.”
Ponovno se namrštila čekajući čuti što joj ima reći.
“Sophien otac, dok je još uvijek bio živ, bio je drugi ili treći
- zaboravljam na kojem se mjestu točno nalazio - najtraženiji
čovjek na popisu CIA-e.” Promatrao ju je dok je razmišljala o toj
informaciji, iznenađeno šireći oči. “A Sarah? Njezina je brata
američka vlada također silno željela smaknuti i upucao je
Garretta dok je ovaj još bio u marincima. Ustvari, Garrett i Sarah
upoznali su se u to vrijeme jer se Garrett koristio njome kako bi
se približio njezinu bratu i sredio ga jednom zauvijek. A zatim je
tu Evein otac, nasilni pedofil, pravo čudovište koje je ubilo
Eveinu majku i na jeziv se način odnosilo prema Eveinoj
polusestri, u to vrijeme četverogodišnjakinji. Kad smo već kod
toga, oba Rustyna biološka roditelja bila su bezvrijedno smeće, a
312
znam da ne misliš da je okaljana ili nevrijedna i da je voliš

jednako kao ona tebe.”
Zoe je posve preneraženo zurila u njega, a njezine su
izražajne oči bljeskale od bjesomučne borbe između nade i
poraza. Jednakog razdora koji je mučio i njega od onoga dana
kad su mu je uzeli.
“Ali najvažnije od svega, ja te volim”, rekao je Joe,
naglašavajući svaku riječ. “Želim zauvijek biti s tobom i ni s
kime drugim. Nije me briga tko su i kakvi bili tvoji majka i otac.
Stalo mi je do tebe. Volim te i nikada neću voljeti ni jednu
drugu. Želim te oženiti i imati djecu s tobom.”
Obama je dlanovima obujmio njezine obraze, okružujući
njezino prekrasno lice i zureći u njezine oči. “Voli me”, šapnuo
je. “Pruži si priliku sa mnom - pruži je meni. Neću te iznevjeriti,
Zoe. Nikada te neću iznevjeriti. Ako mi dopustiš, provest ću
ostatak života voleći te.”
Posegnula je i ovila prste oko njegova zapešća pa nagnula
glavu u njegove ruke. Osjetio je njezine vlažne suze na
palčevima pa se prignuo kako bi je ponovno mogao pogledati.
“Hej, što je to?” tiho je upitao.
“I ja tebe volim” odvratila je zajecavši. “Toliko te volim. I
želim zauvijek biti s tobom. Želim to više od bilo čega na svijetu.
Toliko sam umorna od sanjanja, Joe. Samo jednom želim nešto
uistinu svoje. Tebe.”
Slatko olakšanje toliko ga je snažno preplavilo da je
iznenada osjetio slabost. Zažmirio je pa pritisnuo usne o njezino
tjeme.
“Hvala Bogu” šapnuo je. “Hvala Bogu.”
313
Kliznula je dlanovima uz njegove ruke i preko ramena,

ovijajući svoje vitke udove oko njega. Joe ju je primio i čvrsto
zagrlio, zarivajući lice u njezinu kosu, uživajući u činjenici da u
naručju drži sve što mu je važno na svijetu.
“Želim biti bolja nego što su bili moji roditelji” rekla je
kroza suze. “Ne želim da moja djeca samo osjećaju da su
voljena, želim da znaju da je zaista tako. I želim da ti budeš
njihov otac.”
Nasmiješio se, nježno je povlačeći za kosu i odmičući je
tako da su im se nosovi gotovo doticali.
“To je vraški dobra stvar, dušo, zato što ne bih pretjerano
trpio da drugi muškarac bude otac tvoje djece.”
Prešao je prstom preko masnice na njezinu desnom
obrazu, a zatim i posjekotine u kutu njezinih usana koja se i
dalje crvenila i izgledala osjetljivo.
“Kako si?” tiho je upitao. “Tako mi je prokleto žao što sam
te ostavio nezaštićenu. To se nikada neće ponoviti, malena.
Počinjem graditi našu kuću unutar kompleksa čim odabereš
nacrt koji želiš. A nakon što bude dovršena, dok me nema u
blizini, bit ćeš unutar kompleksa gdje ću znati da ćeš uvijek biti
zaštićena.”
“Ja sam kriva...”
Utisnuo je prst u neozlijeđenu stranu njezinih usana.
“Pssst. Nisi kriva i ne želim da to govoriš. Ikada. Dogovoreno?”
“Jedino ako se ti meni više ne budeš ispričavao” odvratila
je prkosno isturivši bradu.
Joe se nasmijao i ponovno prislonio usne o njezine, željan
njezina okusa i ljepote jednostavne činjenice da je pronašao ženu
314
s kojom će provesti ostatak života i blagoslova da mu uzvraća

ljubav.
“Samo ako se udaš za mene čim bude moguće”, usprotivio
se promuklim glasom.
Njezine su oči iznova zasuzile dok je nijemo zurila u
njegove. Potom je tuga zamijenila njezinu raniju sreću.
“Što je bilo, malena?”
“Rusty je otišla” odvratila je uz jecaj. “Volim je i strašno mi
nedostaje. Ja sam kriva. Jesam!” ustrajala je kada je tiho zarežao.
“Uvukla sam je u taj kaos i za posljedicu narušila njezin odnos s
obitelj, i mrzim to. Nikada neću imati bolju prijateljicu od nje, a
ja sam razlog zbog kojeg nije mogla ostati.”
Joe je uzdahnuo i prstima pomilovao njezin obraz. “Ne,
dušo. Nisi je iznevjerila. Mi smo. Njezina obitelj. Mi smo
odgovorni za to. Posve smo pretjerali premda bi svi do jednoga
postupili na prokleto jednak način.”
Namrštila se. “Sean je glavni razlog njezina odlaska.”
Joe ju je zbunjeno pogledao. “Sean? Kakve vražje veze on
ima s bilo čime?”
Zoe je zakolutala očima. “Kunem se, vi muškarci ste
stvarno spori. Nevjerojatno tupi, svi do jednoga.”
“Ne razumijem, dušo.”
“Nema veze”, nestrpljivo je odvratila. “Bit će ona dobro.
Snažna je i borbena.”
“Da, jest, ali i ti si”, rekao je, ljubeći je. Potom se pobrinuo
da ga gleda ravno u oči kada se uozbiljio. “Zoe, nisi kriva ni
odgovorna za Rustyn odlazak, i ona će ti to prva potvrditi.
Razgovarao sam s njom onog dana kad je otišla.” Nije mogao
315
suspregnuti bolni grč koji mu se proširio licem te je načas morao

prestati govoriti zbog knedle koja mu se stvorila u grlu.
“Jesi?” upitala je Zoe. “Znao si? Ne razumijem.”
Odmahnuo je glavom, zadivljen sestrinom nesebičnošću.
“Nisam znao što čini. Nazvao sam je jer sam bio očajan i
izgubljen bez tebe. Morao sam doznati kako si. Bilo što, bilo
kakvu informaciju, svaku mrvicu koju mi je mogla dati. Posve
me zavarala. Šalila se i zadirkivala me, a zatim predložila da
upadnem u tvoju sobu kroz prozor i rekla da će se pobrinuti da
večeras ne bude ovdje.”
Nakratko je spustio pogled, a bol u njegovu glasu postala
je izraženija. “Željela je da ti - mi - budemo sretni premda je
sama bila užasno nesretna i znala da odlazi.”
“Prilično je posebna”, rekla je Zoe.
Joe je kimnuo ali ostao šutjeti dok se tišina spuštala oko
njih. Zoe je ovila ruke oko njega i oslonila obraz na njegova prsa.
“Volim te”, rekla je pomalo bolnim glasom, konačno
narušivši tišinu. “Sve sam te ovo vrijeme tražila, ah nikako to
nisam shvaćala sve dok nisam pomislila da sam sve izgubila.”
Kao što je Zoe netom učinila njemu, Joe je čvrsto ovio ruke
oko nje i snažno privio njezino tijelo uza svoje pa joj poljupcima
zasuo kosu. “Tiho, malena. Nikada me nećeš izgubiti. Ne bi
mogla čak ni da pokušaš. Bojim se da sam se pomirio slijediti te
do kraja života i upijati svaku mrvicu ljubavi i pažnje koju ćeš
mi pružiti.”
Nasmiješila se o njegova prsa pa ga stisnula unatoč
činjenici da je iznimno pazio da je ne zagrli previše čvrsto nakon
svih ozljeda i masnica koje je zadobila.
316
“Onda se nadam da si gladan” odvratila je, podižući glavu

kako bi mu se široko osmjehnula. “Zato što imam gomilu
mrvica za tebe.”
“Ponovi to” šapnuo je.
Nasmiješila se, nimalo pogrešno protumačivši njegovu
molbu. I bilo je to nešto najljepše što je ikada vidio u životu.
Popraćeno najljepšim riječima na svijetu.
“Volim te” rekla je.
317
EPILOG
S OBZIROM na izgradnju njihove kuće i tri trudne gošće
na svadbenom prijemu, Joe i Zoe odlučili su pričekati na svoje
vjenčanje do završetka izgradnje i uređenja kuće te Marlenina,
Graceina i Sheina poroda.
Naravno, Zoe se morala malo zabaviti mučenjem Joea
kada je, dva mjeseca prije vjenčanja, Rachel izjavila kako je
trudna, napadno se dureći i govoreći kako sada moraju odgoditi
vjenčanje i do Rachelina poroda.
Joe se nije smijao toj situaciji, govoreći da se nikada neće
vjenčati ako misle čekati da svaka trudnica u obitelji Kelly rodi
jer je u toliko velikoj obitelj netko uvijek trudan.
A kada je Sarah oduševljeno najavila kako čeka svoje
drugo dijete samo tjedan dana prije vjenčanja, Zoe je prasnula u
smijeh i složila se s Joeom.
Kada je taj dan konačno osvanuo, Zoe je bila izvan sebe od
sreće i ushićenja. Cijela je svita žena u obitelji Kelly pratila Zoe u
Nashville kako bi izabrala vjenčanicu, a taj se šoping izlet
pretvorio u vikend maraton dok su tražile pravu.
Dok je Zoe pažljivo ulazila u oblak satena i povlačila
haljinu prema gore kako bi žene mogle početi kopčati sićušne
biseraste gumbe na leđima, zadivljeno je zurila u svoj odraz u
zrcalu, nemoćna vjerovati da je žena koja nalikuje na princezu
upravo ona.
318
“Da se nisi usudila rasplakati” upozorila ju je Shea.

“Šminkala sam te cijeli sat, a osim toga, ako se rasplačeš, onda
ću i ja, pa će svi ostali početi plakati, što će značiti još nekoliko
sati popravljanja šminke.”
Začuo se smijeh, a Zoe se nasmiješila toliko široko
rastežući usne da je pomislila kako će se rasprsnuti od sreće.
Cijelo joj je lice blistalo, a lagano svjetlucanje sjenila pridonosilo
je sjaju u njezinim očima. Osjećala se poput princeze iz bajke.
Poput kraljice. Njezina kosa, lišena umetaka ali gotovo jednake
dužine kao kada ih je imala, bila je lagano povijena na vrhu
njezine glave, s uvijenim pramenovima koji su joj padali niz
vrat.
Tijara na kojoj su druge žene ustrajale svjetlucala joj je
povrh glave, ali najljepše od svega, osim golemog zaručničkog
prstena što joj ga je dao Joe, bile su raskošne viseće naušnice s
dijamantima koje joj je darovao sinoć nakon probne večere.
Bio se nagnuo i šapnuo joj na uho: “Svakoj princezi trebaju
opake naušnice koje će nositi uz tijaru.”
Uspjela se othrvati porivu da ne brizne u plač na licu
mjesta. Jedva.
Začulo se tiho kucanje na vratima, na što je Zoe podigla
pogled, nabirući čelo. Svi koji su se trebali nalaziti u
mladenkinoj sobi bili su ovdje, a muškarce su otjerale. Tko bi
mogao kucati, zaboga?
Ostale su se žene smijale i doslovce poskakivale od
uzbuđenja. Zoe je samo odmahnula glavom, pitajući se kog su
vraga sada smislile.
Ali čim su se vrata otvorila, Zoe je posve zaboravila na
šminku, frizuru, svoju tijaru i misli o tome je li sve savršeno.
319
Suze su joj nagrnule u oči te je potrčala, zamalo se spotaknuvši o

dugi šlep. Pijano se zanjihala na nogama pa se bacila u Rustyn
zagrljaj.
Ostale su se grliti, istodobno se smijući i plačući.
“Drago mi je što sam rekla vizažistici da će nam trebati
ozbiljno popraviti šminku prije obreda” sarkastično je dobacila
Sophie.
Ali svim su ženama oči zasuzile dok su se skupljale oko
zagrljenih Rusty i Zoe, a zatim se stuštile na njih u jedan golemi
skupni zagrljaj. Zoe se naposljetku odmaknula dovoljno kako bi
odmjerila svoju prijateljicu.
“Došla si” protisnula je kroza suze.
Rusty je zamahnula rukom niz prekrasnu haljinu pa
pokazala na svoje cipele s visokim potpeticama.
“Nikada ne bih dopustila svojoj prijateljici da se uda, a da
ja ne budem uz nju” zadirkujući je odvratila Rusty. “I... Joe me
natjerao da mu obećam kako ću nositi haljinu na njegovu
vjenčanju pa sam mu rekla da ću nositi čak i potpetice ako te
uspije nagovoriti da se udaš za njega. Stoga, evo me.”
Zoe ju je iznova zagrlila. “Tako mi je drago što si ovdje.
Ovaj dan sada ne može biti ljepši. Silno sam željela da dođeš. Bit
ćeš mi kuma, naravno.”
Rusty joj je uzvratila zagrljajem. “Ne misliš da nosim ovu
opremu tek tako, zar ne?”
“Prekrasno izgledaš” iskreno je rekla Zoe pomno
promatrajući Rusty.
Prošlo je osam mjeseci od Rustyna odlaska te je izgledala...
drukčije. Oduvijek je bila lijepa, ali sada je bila prekrasna. Dobila
je malo na težini, popunila se, što je samo naglasilo njezine
320
obilne. Vječito se tužila kako nema bokove, stražnjicu ni grudi,

ali očigledno je kasnila u razvoju jer je sada izgledala apsolutno
bujno.
Rusty je porumenjela, a nekome tko je površno poznaje
moglo se učiniti da je sretna, zadovoljna, smirena. Ali tuga je
plivala duboko u njezinim očima. Bila je tiša i smirenija, prava
suprotnost sarkastičnoj, bahatoj, vječito nestašnoj djevojci koja je
nekako nestala dok je nije bilo.
Zoe je stisnula njezin dlan, dajući sve od sebe kako ne bi
novim suzama dodatno pokvarila šminku.
“Znaju li svi ostali da si ovdje? O, moj Bože, bit će tako
sretni kad te vide, Rusty!”
Rusty je odvratila pogled, a njezinim očima sijevnula je
krivnja. “Mama zna” tiho je rekla. “I tata. I naravno, sve žene”
dometnula je smiješeći im se. “Ali natjerala sam ih da se zakunu
i zaprijetila kako neću doći ako bilo kome kažu.” Ponovno se
uozbiljila pogledavši lica svih prisutnih žena. “Žao mi je što sam
sve vas dovela u tu situaciju, ali jednostavno nisam mogla...”
Utihnula je, porumenjevši od srama.
Rachel, možda najdražesnija i najsuosjećajnija žena u
skupini, ovila je ruke oko Rustynih ramena i stisnula ih.
“Ne ispričavaj se, Rusty. Budimo iskrene. Muškarci su
budale. Doduše, neki su veće budale od drugih, ali svi su glupi
kao noć.”
Prostorijom je odjeknuo osmijeh, narušavajući nelagodu.
Čak se i Rusty nasmiješila i uputila Rachel zahvalan pogled.
“Još jedna stvar prije nego što počnemo” oklijevala je
Rusty. “Moram sve vas zamoliti za uslugu.”
“Reci”, spremno je odvratila Zoe.
321
“Ostat ću zbog fotografiranja nakon obreda, ali zatim

želim otići što je brže moguće i trebat će mi vaša pomoć.” Nije to
rekla, ali sve su shvatile da se pomoć odnosi na Seana. Budući
da neće biti u crkvi tijekom fotografiranja, Rusty je imala priliku
izbjeći ga.
“Seana prepusti meni”, umišljeno je odvratila Rachel.
“Prilično smo bliski i trebam se samo praviti da mi je pomalo
loše zbog trudnoće i posve ću ga zaokupiti. Moći ćeš pobjeći dok
budem pokušavala ne povratiti na njega.” Prizor je bio toliko
urnebesan da su sve iznova prasnule u smijeh, a mnoge su
brisale suze s lica, stenjući dok su shvaćale kako će vizažistica
imati mnogo posla ako namjeravaju početi s obredom na
vrijeme.
“Dođi, sjedni pokraj mene dok mi popravljaju šminku”,
pozvala ju je Zoe. “Želim znati sve što se događalo u posljednjih
osam mjeseci.”
Rusty je zakolutala očima. "Vjeruj mi, dosadno je."
Zoe je frknula. “Kao da bi ti ikad mogla biti dosadna.”
SJEDEĆI u klupi, Sean se nezgodno promeškoljio

otpuštajući kravatu. Pogledao je na sat, mršteći se dok su
muškarci ustajali zbog Joea, a naročito sam Joe, zato što je već
prošlo deset minuta od planiranog početka obreda. Joe je
izgledao nervozno i napeto. Kvragu, djelovao je kao da se
preznojava.
Želio je zajebavati Joea jer je toliko izvan sebe, ali vrlo je
jasno mogao zamisliti njegov strah da se Zoe predomislila ili da
se u posljednji trenutak dogodilo nešto zbog čega će je izgubiti. I
322
predobro je poznavao taj osjećaj. Ali Joe će doživjeti svoj sretni

završetak. Sean još čeka vlastiti.
Crkvu je ispunilo opipljivo olakšanje kada je zasvirala
glazba uz otvaranje ulaznih vrata. Jedna po jedna žena iz obitelji
Kelly, zajedno s Maren, klizile su prema oltaru, a svaka je držala
buket ljubičastih perunika. Prvi put u svojem životu, Sean je
pozavidio svojim prijateljima na njihovu životu. Ženama kojima
su se vraćali kući. Djeci koju su obožavali.
Kako je bio nekoliko godina mlađi od braće Kelly, bio je
posvećeniji svojoj karijeri i samačkom životu nego osnivanju
obitelji poput njegovih starijih učitelja. Ali sada je zašao u
godine u kojima su se svi oni počeli ženiti. Postojala je samo
jedna žena koja ga je iole zanimala u tom smislu, a više je puta
sjebao svoju priliku s njom.
Nastupila je stanka dok je Sophie sjedala u red s ostalima,
a Sean se okrenuo očekujući da se Zoe pojavi u svakom
trenutku. Ali kada je opazio tko prilazi oltaru, uspravna u
leđima i pogleda uperena ravno preda se, želudac mu je
potonuo u pete.
Rusty?
Obuzela su ga suprotstavljene emocije. Ushit. Olakšanje.
Bijes. Uzbuđenje. Izdaja. Optužujući zagledao se u Kellyjeve, ali
djelovali su jednako šokirano kao i on. Očito ni njih nitko nije
obavijestio o njezinu povratku. Kako to da nisu znali? Ponašala
se kao Zoeina prokleta kuma, a čak je i Joe djelovao zgranuto.
Suzio je oči pogledavši žene koje nisu djelovale nimalo
iznenađeno. Bile su oduševljene. I upravo dok je to i sam
zamjećivao, muškarci su shvatili istu stvar.
323
Naglo se okrenuo dok se Rusty približavala njegovoj klupi

u kojoj je sjedio do prolaza. Pogled joj je prvi put zatreperio,
spuštajući se s propovjedaonice prema mjestu na kojem je sjedio.
“Rusty” tiho je rekao. “Gdje si bila, dovraga? Bio sam
izvan sebe od brige!”
“Ne ovdje!” prosiktala je, produživši korak i zamalo
posrnuvši u tim smiješnim potpeticama.
Njegova Rusty nikada nije nosila čačkalice prerušene u
cipele. Bila je tip za japanke, vojničke čizme i tenisice i bolio ju je
kurac za šminku i ženskaste tričarije te je rijetko pravila bilo
kakvu frizuru osim konjskog repa i nehajne punđice, ali
večeras... izgledala je toliko prekrasno da su ga zubi zaboljeli.
Bila je drukčija - izgledala je drukčije - a opet je još uvijek
bila njegova Rusty. Ništa to nikada neće promijeniti.
Zazvao ju je dok se udaljavala od njega, ne mareći za to što
pravi scenu.
Smjesta se zaustavila i naglo okrenula, a gorčina je
plamtjela u njezinim očima.
“Nikad ti neću oprostiti ako upropastiš Zoeino vjenčanje”,
odvratila je glasa prepuna emocija.
Sean je iskrivio lice pa Joeu dobacio pogled isprike.
Kvragu sve, nikada ne može reći ili učiniti ni jednu ispravnu
stvar. Pognuo je glavu, nemoćan pogledati Rusty, jer ako to
bude učinio, neće moći obuzdati poriv da je odvuče iz crkve i
odjebe vjenčanje, pa je lisicama veže za svoj krevet onoliko dugo
koliko bi bilo potrebno da ga sasluša. Ili da konačno izvedu
stvari na čistac.
Joeovo srce nabujalo je od ljubavi i zahvalnosti dok je
zurio u Rusty. Ne mareći za običaje s obzirom na to da ih je
324
ionako ubrzo namjeravao prekršiti, prišao je mjestu na koje je

sjela pa je privukao u naručje, gorljivo je grleći.
“Hvala što si došla zbog Zoe - i zbog mene”, šapnuo joj je
na uho. “Volim te, sestrice, i strašno si mi nedostajala. Nadam se
da ovo znači da se vraćaš tamo gdje i pripadaš.”
Rusty se nasmiješila i uzvratila mu zagrljajem, pazeći na
cvijeće u svojim rukama. “I ja tebe volim, veliki brate. A sada idi
tamo prije nego što Zoe pošizi misleći da si se predomislio.”
“Joj, sranje” dahnuo je.
Žurno se vratio za govornicu i nervozno pročistio grlo
dajući znak da otvore vrata. Kada su se otvorila, ugledao je Zoe,
toliko prekrasnu da mu je sam pogled na nju pričinjao bol. Bila
je vidno zbunjena te je upitno srela njegov pogled.
Nježno joj se nasmiješio pa progovorio u mikrofon kako bi
ga svi okupljeni mogli čuti.
“Želio sam učiniti nešto posebno za svoju buduću ženu.
Nešto što će joj pokazati koliko je volim i koliko cijenim čast
koju mi je ukazala pristavši provesti ostatak svog života sa
mnom. Znam da za vrijeme mladenkina ulaza obično svira
svadbeni marš, ali odabrao sam pjesmu kao svoj dar za nju i
poruku dok korača prema meni u pratnji moga oca.”
Zoe je podigla suzni pogled prema Joeovu ocu, ispod čije
je ruke njezina čvrsto počivala dok se pripremao otpratiti je do
oltara i predati je.
Ponovno je dao znak, a pjesma koju je odabrao - “I Swear”
Johna Michaela Montgomeryja - počela je svirati. Uputio je svog
oca da je polako vodi, a kada Zoe i on stignu do mjesta na kojem
je Joe čekao, on će je preuzeti.
325
Pogled mu je bio prikovan za nju. Ne bi ga uspio odvratiti

čak ni da je želio. Bila je nešto najljepše što je ikada vidio u
životu. I bila je njegova.
Dok je Zoe upijala riječi pjesme, tanki potočići suza klizili
su niz njezine obraze te se toliko snažno smiješila da je
osvjetljavala cijelu prostoriju. Ali ono što je Joea gotovo bacilo na
koljena bila je golema ljubav koja je blistala u njezinim očima
naočigled svih.
Imao je osjećaj kao da je cijelu vječnost čekao taj trenutak.
Vrijeme potrebno njegovu ocu da je doprati do mjesta na kojem
je stajao naizgled nije protjecalo. Kada je otac stao točno ispred
njega, srce mu je toliko divlje tuklo da je bio uvjeren kako
otkucaji nadglasavaju glazbu.
Frank se sagnuo i poljubio je u obraz, i sam zasuzivši.
“Dobrodošla u obitelj, djevojčice moja.”
Zoe je stisnula njegov dlan i drhtavo uzdahnula nastojeći
se posve ne slomiti i zajecati. Potom je svečano predao njezinu
ruku Joeu i pogledao ga u oči, krajnje ozbiljna lica.
“Brini se za nju i vječno je voli.”
"Hoću” odvratio je Joe napuklim glasom.
Otac mu se odmaknuo kako bi se pridružio njegovoj majci
koja je besramno plakala i rupčićem opetovano brisala lice. Joe je
primio oba Zoeina dlana i okrenuo se kako bi stajali sučelice
jedno drugomu i postrance spram okupljenih.
Jednostavno ju je promatrao, dopuštajući svoj ljubavi koju
je osjećao prema njoj da isijava iz svakog dijela njegova tijela,
srca i duše. Jedini zvuk tvorile su glazba i riječi, a Zoe je pozorno
slušala dok su joj se oči punile suzama zbog obećanja u pjesmi
koje joj je Joe davao.
326
Volim te, usnama je oblikovala riječi, očiju ispunjenih

suzama, ali blistavima od posvemašnje sreće.
Ja tebe volim više, nečujno je odvratio.
A zatim je bezglasno otpjevao posljednji dio pjesme, stojeći
pokraj svoje mladenke i zavodeći je ljubavnom pjesmom pred
cijelom svojom obitelji. Obitelji sačinjene od krvi i ljubavi.
Obitelji koju ne određuju geni, DNK ili rođenje. Obitelji kojoj je
Zoe sada pripadala i koju će zvati svojom. Znao je da je taj dar
jedna od najvećih dragocjenosti koje je ikada dobila.
A kada joj podari djecu - vlastitu obitelj - znao je da će se
njezina sreća udeseterostručiti. Privilegij i čast da je usreći, da
ostvari sve njezine snove i zauzvrat dobije njezinu ljubav, bili su
sve što je ikada mogao poželjeti.
Pjesma je utihnula te je shvatio da su im oči oboma pune
suza. Ponovno kršeći običaj, podigao je njezine dlanove i čvrsto
ih privio na svoja prsa tako da su počivali točno povrh njegova
srca te se nagnuo i utisnuo nježan poljubac u njezine usne.
Sada kada je pjesma završila, čuo je šmrcanje i sumnjive
zvukove pročišćavanje grla s različitih mjesta - čak i iza sebe,
gdje su stajala sva njegova braća. Nitko nije ostao ravnodušan
spram posvemašnje ljepote i savršenosti tog trenutka. Kada bi
ga mogao nagnati da traje zauvijek, učinio bi to. Ali ne, još
uvijek nije njegova. Mora završiti obred.
Okrenuo se svećeniku koji je vjenčao većinu članova
njegove obitelji. Posljednjih je četrdeset godina župnik te stare
okružne crkve bijelih zidova, stoga se prilično naviknuo na
činjenicu da Kellyjevi ne slijede uobičajena pravila.
Čak su i njegove oči svjetlucale te se blago smiješio, ističući
vremešne bore na svojem licu. Kosa mu je bila posve sijeda, ali
327
imao je vrlo plave, najnježnije oči i bio najbrižniji,

najvelikodušniji čovjek među svim muškarcima koje je Joe
upoznao. Podržavao je obitelj Kelly kroz njihove najbolje i
najgore trenutke, još od onda kada su njegovi roditelji bili mladi
i imali samo Sama.
“Jesi li spreman za ženidbu, sine?” vedro je upitao.
“Da, gospodine” gorljivo je odvratio Joe.
Zoe se nasmiješila i kimnula.
Okrenuli su se svećeniku i svečano izgovorili svoje zavjete,
ni u jednom trenutku ne skrećući pogled jedno s drugog i ne
narušavajući tjelesni kontakt, neprestano isprepletenih dlanova.
Čak i dok je Joe stavljao vjenčani prsten na prstenjak njezine
desne ruke, lijevom joj je rukom i dalje držao desnu.
Netom prije negoli ih je proglasio mužem i ženom, čovjek
je položio dlan na Joeovo rame, ozbiljan i usredotočen na Joea.
“Sinko, dobru je ženu teško naći i ona predstavlja
neprocjenjivo blago. Nikad ne zaboravi svoj Božji dar ni
Njegovu milost i uvijek mu se obrati u nevolji. Budi joj prijatelj,
najveći obožavatelj i podrška, i uvijek, uvijek iznosi smeće. A
ako želiš zasluge, ponudi se oprati suđe.”
Smijeh se pronio cijelom crkvom. “Čast mi je proglasiti vas
mužem i ženom. Sine, ne samo da smiješ poljubiti svoju
mladenku nego ti to toplo preporučujem.”
Joeu nije trebao poticaj. Okrenuo se i privukao Zoe,
ovijajući ruke oko njezinih i grleći je tako da između njih nije
ostalo nimalo prostora, stapajući njezino meko tijelo sa svojim,
mnogo čvršćim. Jedan dragocjeni trenutak zurio je u njezine oči,
pamteći način na koji je izgledala, svjestan da će ga pamtiti sve
dok ne umre i često ga se prisjećati.
328
Zatim je spustio usne i uzeo njezine, uživajući u njihovu

prvom bračnom poljupcu. Ne mareći za publiku ili to što
njegovi mama i tata sjede nekoliko metara dalje i neprestano ih
promatraju, jezikom je prešao njezinim usnama pozivajući je da
ih otvori.
Grleno uzdahnuvši, predala se pa je prodro unutra,
kušajući je i ispijajući njezinu slatkoću. Poljubac je trajao sve dok
oboje nisu ostali bez daha. Povici, pljesak i podbadanje u rebra
uslijedili su od svadbene svite i onih u klupama.
“Okreni se prema svojoj obitelji pa ću predstaviti tebe i
tvoju ženu”, rekao je svećenik vedro se smijući.
Joe je privukao Zoe pod svoje rame dok su se okretali i
gledali u ljude koje vole.
“Dame i gospodo, predstavljam vam gospodina Josepha
Kellyja i njegovu gospođu.”
Oni koji su do tada sjedili ustali su pa su svi stali pljeskati -
onda kada nisu brisali suze iz očiju. Njihova je majka naslagala
hrpicu rupčića na klupu pokraj sebe dok ju je njegov otac grlio
jednom rukom, nježno se smiješeći dok je blagim pogledom
gledao svoju ženu.
Joe se nasmiješio Zoe. “Hoćemo li, gospođo Kelly?”
Nasmijala se. “Postoji strašno mnogo gospođa Kelly znaš.
Kako da ih sve ne zbuniš, zaboga?”
Joe je zabacio glavu i nasmijao se. “Dušo, sve dok mi
pripadaš, nije me briga koga ćemo zbuniti. Jamčim ti da se ja
nikada neću zbuniti u vezi s time koja je žena moja!”
Povukao ju je pa su se udaljili od oltara, smiješeći se pred
ponuđenim čestitkama i očiglednoj radosti koju su dijelili svi
prisutni. Kada su stigli do izlaza, Joe ju je hitro privukao u još
329
jedan dugi poljubac koji ih je ostavio bez daha. Nevoljko se

odmaknuo i uvidio da im se svi smješkaju.
“Imam samo nekoliko sekundi prije nego što nas počnu
slijediti” progunđao je. “Nije zabranjeno koristiti svaku priliku
kako bih poljubio svoju ženu na dan vjenčanja.”
Nagnula se prema njemu i usnama okrznula njegove.
“Istina” promrmljala je.
Vrata su se otvorila i gosti su stali izlaziti iz crkve. Stajali
su i smiješili se sve dok svi nisu izišli, krećući se prema
Marleninoj i Frankovoj kući u kojoj će se održati prijam. Sean je,
međutim, stajao u predvorju s mračnim izrazom na licu i zureći
u unutrašnjost crkve.
“Hajde” šapnula je Zoe povlačeći Joea za ruku. “Moramo
se slikati.”
Joe je Seanu dobacio znatiželjan pogled dok ga je obilazio
sa Zoe, pitajući se što se događa i zašto izgleda kao da će svaki
čas eksplodirati. Zatim se prisjetio nečega što mu je Zoe rekla
one noći kada je ušao kroz njezin prozor, na što mu je doslovce
sinulo rješenje.
“Ti bokca!” šapnuo je Zoe na uho dok su prolazili kroz
vrata i prema oltaru. “Rusty i Sean.”
Zoe je zastala u pola koraka i okrenula se, podižući pogled
prema Joeu, molećiva izraza lica. “Molim te, Joe, ne smiješ
nikome ništa reći. Poslije ću ti objasniti. Obećavam. Ali ne smiješ
ništa reći inače ćeš samo pogoršati situaciju za Rusty, a već je
dovoljno loša.”
“Je li otišla zbog njega?” oštro je upitao.
Odjednom je osjetio poriv da se vrati i ispraši tur
muškarcu koji je nanio toliko boli njegovoj sestri da je napustila
330
vlastiti dom, ali Zoe ga je nijemo preklinjala da to zaboravi, a

nije namjeravao učiniti ništa što bi pokvarilo njezino vjenčanje.
“Poslije ću ti ispričati” prosiktala je.
Nagnuo se i poljubio je tako da bi drugi mislili kako su
zato oklijevali.
“Poslije” složio se. “I želim znati hoću li trebati isprašiti
tur okružnog šerifa kada sve završi.”
Zoe je zakolutala očima i odmahnula glavom. Potom je
pustila njegov dlan i pohitala k Rusty koju su grlila i gnjavila
sva njegova braća. Dobacila mu je još jedan molećivi pogled, a
ovoga je puta shvatio da želi zaštititi Rusty od ispitivanja
petorice njegove braće.
Čovječe, kako će nadrapati zbog sudioništva sa ženama,
ali dovraga, bolio ga je kurac za to.
Upleo se među braću i snažno zagrlio Rusty kao da je
ushićen što je došla. I bio je. Ali odvukao ju je od ostalih, usred
pitanja koja su joj postavljali Sam i Donovan.
I dalje je grleći, okrenuo je usne tako da ih njegova braća
ne vide i šapnuo joj na uho: “Ne brini, dušo. Drži se mene i Zoe.
Skrenut ćemo pozornost s tebe. I samo da te upozorim, Sean je u
predvorju i silno je namrgođen.”
Rusty se odmaknula, a njezine očajne suze povukle su se,
zamijenjene iznenađenjem i zahvalnošću. “Hvala ti” hrapavo je
odvratila.
Joe je nježno povukao pramen njezine kose. “Usput,
izgledaš prekrasno u toj haljini i cipelama. Održao sam svoj dio
obećanja. Drago mi je vidjeti da si i ti svoj.”
Nasmijala se pa ga instinktivno zagrlila, stišćući ga tako da
je ostao bez zraka. “Nedostaješ mi” šapnula je.
331
“I ti meni, malena. Znam da još nisi spremna vratiti se

kući, ali jedno zapamti, može? Ovo će uvijek biti tvoj dom i kada
budeš spremna, čekat ćemo te raširenih ruku.”
“Dovraga, da se nisi usudio rasplakati me pred svima”
žustro je odvratila.
Fotograf ih je prekinuo pa sljedećih pola sata nije bilo
vremena za pitanja dok su zauzimali poze za snimanje, slagali se
u skupine i bili fotografirani desetke i desetke puta.
Pred kraj, Zoe je povukla Rusty u stranu pa se okrenula
fotografu, postavljajući mu pitanje toliko tihim glasom da ga
nitko drugi nije mogao čuti. Potom su ona i Rusty prišle
stubama koje vode do propovjedaonice, krstionice i podija za
zbor te se okrenule prema klupama dok je fotograf izdavao
naredbe.
Ali za posljednju sliku, Zoe je podigla dlan i rekla
fotografu: “Još jedna.”
Potom je ovila ruke oko Rustyna struka, okrećući ih obje
prema naprijed i prislanjajući obraz o Rustyn. Rusty je bila
vidno emocionalna dok je grlila Zoe tako da su im se obrazi
spojili, s tolikim osmijesima da su se svi prisutni raznježili.
Zoe se okrenula i poljubila Rusty u obraz, a fotograf je to
hitro zabilježio prije negoli su se razdvojile. Zoe je držala
Rustyne dlanove pred sobom, a Joe je shvatio da je u pitanju
njezin nijemi oproštaj. Obuzela ga je tuga unatoč tom trenutku
prepunom sreće. Mrzio je pomisao na Rustynu nesreću i znao je
da će Zoe biti tužna sljedećih dana, ali bit će uz nju kako bi joj
neprestano mamio osmijeh na lice.
332
Prišao im je, spreman pomoći na bilo koji način.

Naizmjence je pogledao jednu pa drugu. “Što trebam učiniti?”
tiho je upitao.
Zoe mu se nasmiješila, a ljubav u njezinim očima zasjala je
poput najblistavije zvijezde na noćnom nebu.
“Reci svima da smo završili te da idemo na prijam, a zatim
sve izvedi i ako pitaju, reci da sam željela trenutak nasamo s
Rusty.”
Rusty je stisnula Joeov dlan, a lice joj se krivilo dok je
nastojala zauzdati svoje emocije.
“Samo se javljaj, dušo” tiho je rekao. “I ne zaboravi nas.
Ako ti ikad bilo što zatreba, samo me nazovi. Doći ću, bez
ikakvih pitanja.”
“To mi znači više nego što ću ti ikada znati reći” odvratila
je. Uspravila se u ramenima. “Dobro, učinimo to.”
Vrativši se okupljenima, Joe je izjavio kako je vrijeme da
krenu na prijam. Pokazao je prema izlazu pa su se svi počeli
kretati u tom smjeru. Donovan se namrštio i pogledao u Rusty,
ali Joe ga je pogurnuo.
“Zoe je zatražila trenutak nasamo s njom. Rekao sam joj da
ćemo čekati na izlazu.”
Naizgled umiren, Donovan se još jednom osvrnuo pa
slijedio ostale na izlazu iz crkve.
Zoe je čekala dok se vrata nisu zatvorila te se potom
okrenula Rusty, nekoliko puta gutajući knedlu u nastojanju da
pročisti grlo.
“Neopisivo mi znači što si došla i bila uz mene.”
333
Rusty se nasmiješila. “Uvijek ću biti uz tebe, sestro. I, hej,

ne brini za mene, dobro? Dobro sam. Zbilja. I uspijevam sama.
Na neki je način... oslobađajuće.“
“Samo budi oprezna i zapamti da te volim.”
Rusty se nagnula kako bi je zagrlila. “I ja tebe volim. A
sada idi. Muž te čeka, kao i vraški medeni mjesec.”
“Nazvat ćeš me?”
“Hoću. Nakon što se vratiš s medenog mjeseca.”
Rusty je nervozno pogledala prema izlazu, a Zoe ju je
okrenula natrag prema sebi. “Požuri prije nego što Sean izgubi
strpljenje i upadne.”
Rustyne je oči nakratko preplavila tuga, a zatim je se
oslobodila i vedro mahnula Zoe pa nestala kroz vrata koja vode
u društvenu dvoranu, a koja će joj omogućiti izlaz sa stražnje
strane crkve.
Zoe je pričekala nekoliko trenutaka kako bi Rusty
osigurala dovoljno vremena za bijeg pa se okrenula, dlanovima
skupljajući nabore tkanine i prišla oltaru, izvijajući usne u
sanjivi osmijeh.
Udana je. Pronašla je svog princa na bijelom konju, samo
što je nosio vojničke hlače i čizme, privlačne kao sam vrag.
Kajanje više nije pronalazilo put do njezina srca. Ni zbog čega.
Pa čak ni zbog Sebastiana. Jer se, da nije bilo tog debakla, nikada
ne bi obratila Rusty za pomoć pa nikada ne bi upoznala i
zaljubila se u Joea.
Ne, ne bi promijenila ni jednu jedinu stvar kada bi se
morala vratiti i početi iznova. Zato što, kad bi to učinila, ne bi
bila ovdje i ovakva kao što je danas. A bila je... sretna.
334
Posegnuvši prema vratima, ugledala je Joea kako stoji

pred njima te je zastala, opčinjena prekrasnim prizorom
muškarca u crnom smokingu dok je promatra s tolikom
ljubavlju da ju je zapanjivao svaki put kada bi ga ulovila kako to
čini.
Bez ijedne je riječi prevalila preostalu udaljenost, a on ju je
ulovio, privijajući je na svoja prsa. Ovila je noge oko njega
najbolje što je mogla s obzirom na more tkanine između njih pa
je gladno položila usne na njegove.
Zastenjao je, rukom primajući njezinu stražnjicu i nježno je
milujući. “Moramo li na prijam?”
Nasmijala se. “Pa... čeka nas medeni mjesec. Zar nemaš
avion?”
Oči su mu zablistale, a licem mu se proširio osmijeh.
“Zapravo... imam.” Okrenuo se, podižući je u naručju i iznoseći
je kroz vrata crkve na danje svjetlo. “Želite li ga vidjeti, gospođo
Kelly?”
335

Maya Banks - 11. Blistavije Od Sunca PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Maya Banks - 11. Blistavije Od Sunca PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Book as passion BalkanDownload

Prevela s engleskoga Jelena Pataki

Zoe je odmahnula glavom. “Ne, mislim da nije. Bila sam

Utihnula je kada su joj suze iznova zaprijetile. Dovraga.

Zoe ju je zbunjeno pogledala, ali Rusty je ustala i skupila

“Ah, usput, nakon prvostupanjske diplome, završila si

onu psinu, naročito s obzirom na to da se ispričao i rekao da se

članicom klana Kellyjevih. Njihov moto glasi Nitko se ne zajebava

“Bože, Rusty. Život mi nipošto nije bio divan, ali nikada

Rusty se nasmijala. “U tome i jest smisao.” Potom je,

primjenjivao cijelog tvog života. Bila si otmjena i ugledna iz

prestravljena sam iz dna duše, ne samo za sebe nego i za tebe.

“Nemoj” naprasito je odvratila Zoe. “Ne ispričavaj se što

posjeda prije završetka gradnje, stoga mi vjeruj kad ti kažem da

promijeniti. Imaju tri tima i trenutačno upošljavaju nove snage i

posve samom i bezvrijednom, spustila je pogled, nemoćna

“Samo se prepusti” šapnula je Rusty dok su ona i Marlene

pokazati im fotografije i stvari koje su im pripadale kada su bili

leđa i odbila ti pomoći ili zažmirila na tvoju nevolju. Nisu takvi.

Gotovo je nestao s vidika, a potom se vratio.

Sam, najstariji brat i utemeljitelj KGI-a, s očiglednom je

“Jebo te život” dahnuo je Steele kada se graja utihnula.

Joe je nezadovoljno pogledao brata. “Sjajno. Znači, govoriš

sin silovati. Nije pošteno jela ni pila zato što se bojala da će

sadističkih kurvinih sinova zato što, da toga nije bilo, sada ne

Ethan se nasmiješio. “Ne. Sve nas treba podsjetiti na to

nedostatak u određenim slučajevima, ni na koji način ne utječe

najnoviju ratnicu. Možda za nju ipak još ima nade. Morat će se

toga tiče, četverosatni treninzi održavat će se svakog jutra od

dvije žene dugo komunicirale pogledima, očigledno

sebe, ali beziznimno obavljaju svoj posao. Jednostavno ću

njegova samačkog statusa, ali Dolphinovi pothvati bili su

ga se zaželio. Ali ni jedna žena s kojom je izlazio nije u njemu

Sretnu. Brižnu. Prepunu osmijeha i smijeha. Sasvim

Zoe joj je uputila sumnjičav pogled. “Ne poznaju me,

i prelijepa. Suosjećajna si, draga i nesebična. Ne možeš mi reći

mogući način, ali nećeš joj se moći oduprijeti, stoga ti

bezosjećajna, savršeno našminkana lutka na kakvoj je tvoj otac

Bilo je tužno što se ne zna odjenuti nakon što su joj toliko

ali da će ih pomalo usporiti. Međutim, njezina prisutnost u

Maknuvši izraz šokirane spoznaje s lica i nabacivši

Srce joj je divljalo i samo što nije iskočilo iz njezinih prsa.

Kellyjevi su očigledno uživali u svakom trenutku svog

dobro zasluženi predah dok muškarci čuvaju djecu i brinu se za

Nasmijao se i pružio joj ruku. Nastojeći obuzdati

bi stajali prekriženih ruku niti čekali pravi trenutak. Što je

pozornost. Meni samo djeluje kao da joj je nelagodno. Vjerojatno

pozornosti svakog puta kada bi se našla u njemu... Ne, nije riječ

Mozak mu se stao žestoko opirati. Ne, ni najmanje ga ne

Samo se mora kloniti Zoe sve dok njezin posjet ne završi i

uzme pod svoje. Je li takav šupak da mari samo za odabranu

potencijalne prijetnje. Bila je odveć zabrinuta zbog onih dovoljno

“Oprosti što sam te ozlijedio”, rekao je tihim glasom,

“Ovaj, mislim da je trenutačno prilično zauzeta. Ali ja ću

Posljednje je izgovorila bolnim glasom. Kao da je Rusty

“Land Between the Lakes”1, objasnio je. “Odnosi se na

“Zoe, neću ti nauditi” nježno je rekao. “Nitko ti ovdje

misli i osjećaje. Bila je školski primjer staloženosti. Joe se divio

njezina uvijek bila posljednja. Ali trenutačno je izgledala kao da

Ne pruživši joj priliku da ga pokopa za kraj, Sean se

Morao joj je priznati zaslugu jer nije učinila ništa od toga.

da iznova sretne njegov pogled. Osjećao je da još uvijek nije čuo

kojom ćeš izlaziti pa otići svojim putem. Te djevojke znaju na