Kako se danas griju Sarajlije?

Prema zvaničnim statistikama i izvještajima, od oko 210.000 domaćinstava u Kantonu Sarajevo, skoro
52.000 stanova grije se prirodnim gasom, a oko 51.000 putem centralnog grijanja koje isporučuju
“Toplane”.

Ostatak domaćinstava se pretežno zagrijava korištenjem čvrstih goriva, drveta, uglja i u malom
procentu, drvnih peleta. Emisije lebdećih čestica iz ovih malih ložišta, koja su uglavnom niske
efikasnosti i visokih emisija štetnih materija, uz upotrebu loših goriva, vlažnog drveta i uglja lošeg
kvaliteta, uz emisije stotina pogona i objekata male privrede koji također koriste čvrsta goriva,
dominantni su izvor zagađenja u Sarajevu i mnogim drugim mjestima u BiH.

Toplovod bi mogao pogoršati kvalitet zraka u Sarajevu

Ako bi projekat bio izveden na način opisan u Studiji, posljedica bi bilo još veće zagađenje zraka u
Sarajevu!

Razlog za skupi projekat izgradnje plinovoda do Sarajeva sedamdesetih godina prošlog vijeka i
konverziju desetina kotlovnica na prirodni plin koja je poslije uslijedila, jeste izvanredno niska emisija
štetnih materija iz postrojenja za sagorijevanje prirodnog gasa. Pogotovo je niska emisija opasnih
lebdećih čestica koje su glavni zagađivač zraka u Sarajevu.

To je i osnovni razlog široke upotrebe prirodnog plina u zemljama i gradovima razvijenog dijela svijeta.

Prema Studiji, toplovodom bi se obezbijedila osnovna snaga za 90% kotlovnica Toplana, dok bi se
ostatak potrebne toplote u hladnim danima u kotlovnicama Toplana, kada se obično bilježe i najveći
iznosi zagađenja zraka u Sarajevu, obezbjeđivala upotrebom lož ulja, mazuta i drveta, koji svi daleko
više zagađuju nego prirodni plin.

Također, izgradnja toplovoda ne bi napravila nikakve viškove plina i snižavanje cijene plina.

Cijena plina u BiH je direktno proporcionalna cijenama na svjetskom tržištu. Brana većem
priključivanju potrošača na prirodni plin nisu tehnička ograničenja, već relativno visoka cijena plina u
odnosu na druga goriva.

Izgradnjom toplovoda cijena grijanja Toplana će biti minimalno snižena

Prema finansijskim projekcijama Studije, na izlazu iz termoelektrane jedinična cijena toplotne energije
je svega 24,31 KM/MWh. Na tu cijenu se onda dodaju operativni troškovi vrelovoda, troškovi za plate
uposlenih na održavanju vrelovoda, troškovi investicionog održavanja, troškovi amortizacije, troškovi
električne energije, finansijski troškovi, itd, što povećava jediničnu cijenu toplotne energije koja bi se
isporučivala Toplanama na čak 58,84 KM/MWh.

To je tek za oko 15% niže od sadašnje cijene toplotne energije koju Toplane dobivaju iz plina!

Ako tu cijenu uvrstimo u bilans godišnjih troškova Toplana, u kojem troškovi nabavke plina učestvuju
sa svega 60%, ispada da bi troškovi Toplana, a time i cijene grijanja, bili sniženi nakon priključka na
toplovod, za tek oko 10%!

Nakon izgradnje toplovoda BiH će i dalje biti ovisna od uvoza ruskog gasa!

Na press konferenciji Fuad Čibukčić, direktor Fonda za zaštitu okoliša izjavio je: “Ovaj dio BiH više ne
bi ovisio o kalkulacijama i isporuci ruskog plina”, a Enver Merdić, direktor Termoelektrane Kakanj, tvrdi
da je izgradnja toplovoda “generacijski projekat, kojim će se riješiti ovisnost glavnog grada BiH o plinu
iz Rusije".
Prema nalazima i projekcijama Studije, TE “Kakanj” bi godišnje proizvodila i toplovodom distribuirala
ukupno između 504 (2020.) do 639 MWh (2040.) toplotne energije, što bi zamijenilo tek od 32% do
41% od ukupne količine energije koja se u Bosni i Hercegovini trenutno obezbijedi putem prirodnog
plina (Izvještaj o poslovanju za 2016. godinu, BH GAS, 2017.).

U Kantonu Sarajevo, izgradnjom toplovoda iz Kaknja zamijenilo bi se od 44% do 53% potreba za

toplotnom energijom koja se trenutno obezbjeđuje iz prirodnog plina (Bilans energetskih potreba
Kantona Sarajevo za 2018. godinu, Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo, 2018.).

Izgradnjom toplovoda donekle bi bio smanjen uvoz prirodnog plina, no nipošto ne bi bila eliminisana
potreba za njegovim uvozom. Plin će još dugo vremena ostati jedno od nezamjenjivih goriva u svim
planovima za smanjenje zagađenja zraka u Sarajevu, kao što je to slučaj i u brojnim zemljama i
gradovima Zapadne Evrope.

Ono što zaista jeste od strateške važnosti, da se ne bi desilo dalje narušavanje kvaliteta zraka u
Sarajevu, jeste da se hitno uspostavi alternativni pravac za snabdijevanje prirodnim plinom BiH preko
Hrvatske, što bi drastično smanjilo podložnost raznim utjecajama i ucjenama na postojećem pravcu
snabdijevanja ruskim prirodnim plinom koji ide preko Mađarske i Srbije.

Studijom je predviđeno priključivanje na toplovod samo kotlovnica Toplana i javnih objekata. Preko
100.000 domaćinstava i stotine ugostiteljskih objekata i privrednih pogona i nakon izgradnje toplovoda
će koristiti čvrsta goriva, drvo i ugalj.

Njihove emisije, uz zagađenje koje pravi preko 150.000 motornih vozila registrovanih u Kantonu
Sarajevo, su glavni izvor zagađenja u Sarajevu i tek će se njihovim rješavanjem smanjiti i zagađenje
zraka u Sarajevu, tvrdi se u saopštenju Udruženja "Eko akcija"

PROJEKAT VRELOVOD KAKANJ-SARAJEVO (2): NEPRIMJERENOST ZA SARAJEVO

1. Neki pripadnici vlasti Kantona Sarajevo su se oglasile da podržavaju projekat grijanja grada iz TE Kakanj, bez bilo kakve posebne
studije koja bi objasnila šta grad dobija, šta gubi ovim projektom koji je od interesa za „Elektroprivredu BiH“. Posebno, što je to u
suprotnosti sa važećom energetskom studijom Kantona Sarajevo iz 2011. koja je sastavni dio Prostornog plana Kantona Sarajevo.
2. A ako bi postojala posebna politička volja za gradnjom toplovoda, onda je trebalo napraviti studiju koja bi ukazala na na aktivnosti koje
treba poduzeti da bi se poboljšala ekonomičnost projekta. Na primjer u Tuzli, gdje postoji i ekonomično radi sistem kogeneracije
energije, postoje postrojenja koja koriste toplotu i ljeti, čime se povećava godišnja iskoristivost kapaciteta. Pokazalo bi se da treba na
području Kantona da postoje postrojenja koja trebaju značajne količine energije i u ljetnom periodu. Tada bi se formirala poslovna zona i
povoljno bi se nudio prostor za ulaganja u postrojenja koja koriste toplotnu energiju cijele godine. Ovo nije urađeno.
3. U opredjeljenju Kantona Sarajevo nisu aktivno uključivana javna komunalna preduzeća „Toplane“ i „Sarajevogas“. U odvojenim
razgovorima autora ovog priloga sa direktorima ovih komunalnih preduzeća pokazalo se da oni nisu znali da postoji studija energetike
Sarajeva iz 2011. godine, iako je problematika poslovanja komunalnih energijskih preduzeća posebno detaljno analizirana u toj studiji.
4. Usvajanje projekta toplifikacije Sarajeva iz TE Kakanj značio bi odustajanje od utopljavanja zgrada da se ne bi smanjivao Konzum za
TE kakanj, što bi bio destimulans za lokalni građevinski sektor.
5. Ukoliko bi kotlovnice u Sarajevu odustale od korištenja zemnog gasa, onda bi se značajno smanjila njegova potrošnja u Kantonu
Sarajevo. S obzirom na visoke fiksne troškove poslovanja BHgasa i Sarajevogasa, došlo bi do povećanja cijene gasa, što bi uzrokovalo
da se domaćinstva sa individualnim pećima okrenuka drvetu i fosilnim gorivima. Kako ne postoje na tržištu sobne peći koje odgovaraju
domaćim ugljevima, došlo bi do povećanja zagađenosti zraka. U stvari, osnovni razlog odustajanja od korištenja energije iz Kaknja u
studiji Stanfordskog instituta (1973/74) je bila želja da cijena zemnog gasa bude što niža kako bi se on koristio za individualno grijanje
koje je osnovni izvor zagađivanja zraka u Sarajevu.
6. Zaključak: Realizacijom projekta toplifikacije Sarajeva vrelom vodom iz TE Kakanj potpuno se bi se anulirao efekat projekta Zaštita
okoline u Sarajevu iz 1970-tih i došlo bi do povećanja zagađenosti zraka.
7. Nije poznato na koji način će se imaoci centralnog grijanja privoliti da se priključe na toplifikacioni sistem vrelovoda (osim onih koji su
priključeni na KJKP „Toplane“ Sarajevo jer komunalna preduzeća treba po definiciji da slušaju vlast).
8. Ono na šta autori Studije nisu računali je poznat stav Evropske unije da se na teritoriji EU zabrani korištenje uglja u termoelektranama
nakon 2050. godine. Uočene posljedice promjene klime u svijetu i Evropi su veće od očekivanih i ne može se očekivati da će EU da
ublaži taj stav. Znači, treba imati na umu relativno kratko, ograničeno vrijeme korištenja ovog sistema toplifikacije, a zatim vraćanje na
stari sistem koji danas postoji u Sarajevu.