.

Slika 1. Šematski prikaz ispitivanja akustičnom emisijom [6]

Akustična emisija je za razliku od većine ostalih ispitivanja bez razaranja (NDT) tehnika u
dva pogleda. Prva razlike se odnosi na nastanak signala. Umjesto opskrbe ispitivanog dijela
energijom, AET jednostavno sluša energiju koju oslobađa dio. Druga razlika je ta da se AET
bave dinamičkim procesima, ili promjenama u materijalu. Ovo je značajno jer su samo
aktivne značajke istaknute (npr. rast pukotina).

Sposobnosti za razlikovanje između nedostataka u razvoju i zaostalih nedostataka je značajna.

Moguće je da greške ne budu otkrivene u potpunosti, ako opterećenje nije dovoljno veliko da
uzrokuje akustični proces. Osim toga, testiranja AE obično uzrokuje trenutnu indikaciju koja
se odnosi na napon ili rizik od pucanja komponente. Ostale prednosti AET uključuje brz i
kompletan volumenski pregled koristeći više senzora, stalne senzore onitrane za proces
kontrole, i nije potrebno rastaviti i čistiti ispitivani komad.

Izvori akustične emisije

Kao što je spomenuto u uvodu, proces akustične emisije može se uzrokovati nastankom i
rastom pukotina, klizanjem i dislokacijom kretanja, zbližavanjem, ili faznom transmisijom u
metalima. U svakom slučaju, akustična emisija nastaje sa naponom. Kada je materijal izložen
naponu, uzrokuje naprezanje u materijalu. U zavisnosti od veličine napona i osobina
materijala objekt se može vratiti u svoje prvobitne dimenzije ili se trajno deformisati nakon
uklanjanja napona. Ova dva uslova su dobro poznata kao elastična i plastična deformacija.

U području elastičnog ponašanja materijala akustična emisija je zanemariva. Sa pojavom

plastične deformacije akustična emisija se znatno pojačava, što omogućava da se znatno
odredi granica između elastičnog i plastičnog ponašanja. Intenzitet akustične emisije raste sa
razvojem plastične deformacije. Najveće otkrivanje akustična emisija jeste kada je opterećeni
materijal izložen plastičnoj deformaciji ili kada je materijal opterećen na ili blizu napona
tečenja. Na mikroskopskom nivou kada se dešava plastična deforamcija, atomski slojevi klize
jedan preko drugog posredstvom pomjeranja dislokacije. Ova deformacija atomskih slojeva
oslobađa energiju u formi elastičnih talasa koja „se može smatrati kao prirodna pojava
ultrazvuka“ putuje kroz ispitivani materijal. Kada pukotine postoje u metalu, jačina napona
koji je prisutan ispred vrha pukotine može biti nekoliko puta veći nego na okolnoj površini.

1
Dakle, aktivnost AE će također biti promatrana kada materijal ispred vrha pukotine izložen
plastičnoj deformaciji.

Dva izvora zamora pukotine također uzrokuju AE. Prvi izvor je ispuštanje čestica (npr.
nemetalne inkluzije) na mjestu nastanku vrha pukotine. Budući da su te čestice manje
rastegljive nego okolni materijal, one teže da se slome mnogo lakše kada je metal zategnut,
rezultujući u signal AE. Drugi izvor širenja vrha pukotine se događa pomjeranjem dislokacije
i cijepanje malih razmjera proizvedenih troosnim naprezanjem.

Iznos oslobođene energije akustičnom emisijom i amplitude talasa se odnose na veličinu i

brzinu izvora procesa. Emisija amplitude je proporcionalna brzini širenja pukotine i veličini
površine pukotine. Veliki odvojeni skokovi pukotina prouzrokovati će veće signale AE koje će
pukotine sporije prenositi istom razdaljinom.

Otkrivanje i razmjena ovih elastičnih talasa u električne signale je osnova testiranja AE.
Analize ovih signala daju važne informacije u pogledu nastanka i važnosti diskontinuiteta u
materijalu. Kao što je raspravljeno u sljedećim dijelovima, neophodna je specijalna oprema za
otkrivanje energije talasa i otkrivanje značajnih signala.

Aktivnosti izvora AE u konstrukcijskim opterećenjima

Generiranje signala AE različitim režimima opterećenja mogu omogućiti korisne informacije
koje se odnose na konstrukcijski integritet materijala. Opterećeni nivoi koji su se ranije
odnosili na materijale ne proizvode djelovanje AE. Drugim riječima, pukotina koja se javlja u
materijalu se ne širi ili se ne kreće sve dok se prijašnje opterećenje premaši. Ovaj fenomen
poznat kao Kaiserov efekt, može se vidjeti u odnosu na opterećenje, što je grafički prikazano
na slici 2.

Slika 2. Osnovni grafik AE koji pokazuje Kaiserov efekt (BCB), Felicity efekt (DEF), emisija
za vrijeme zadržavanja opterećenja (GH) [1]

2
Kada je neki objekt opterećen, akustična emisija akumulira proces (segment AB). Kada se
opterećenje ukloni i ponovi (segment BCB), akustična emisija se ne ponavlja sve dok se
opterećenje u tački B ne premaši (Kaizerov efekt). Kada se opterećenje na materijal ponovo
povećava (BD), izaziva s akustična emisija i zaustavljaju se kada se opterećenje ukloni. U
tački F, primjenjeno opterećenje je dovoljno veliko da uzrokuje značajne emisije čak iako
prethodno maksimalno opterećenje nije dostignuto. Ovaj fenomen je poznat kao Felicity
efekt. Ovaj efekt se može kvantificirati koristeći Felicity omjer, koji predstavlja odnos
opterećenja gdje se AE nastavlja, i maksimalnim primjenjenim opterećenjem (F/D).

Razumijevanje Kaiserovog i Felicity efekta može se iskoristiti da bi utvrdili da li su prisutne

konstrukcijske greške. Ovo se može postići primjenom konstantnog opterećenja (povezano sa
dizajnom opterećenja koja djeluju na materijal) i „ slušanjem“ da se vidi da li se emisija i
dalje događa dok je opterećenje zadržano. Kao što je prikazano na slici 2, ako se signali AE i
dalje javljaju za vrijeme zadržavanja opterećenja (GH), to predstavlja znatne greške strukture.
U nastavku materijal može sadržati kritične greške ako je slično opterećenje ponovljeno i
signali AE nastavljaju da se javljaju. Druga smjernica AE je Duneganova posljedica u kojoj se
navodi da ako se akustična emisije posmatra prije prethodnog najvećeg maksimalnog
opterećenja, onda se javljaju neke nove vrste grešaka.

Materijali koji se obično koriste u konstrukcijama (metali, legure, kompoziti, plastične mase,
staklo, keramika, drvo, beton) pod određenim uslovima proizvode signale akustične emisije.
Energija i spektar elastičnih talasa, nastalih iz postojeće greške u materijalu, zavise od vrste
materijala, nivoa opterećenja i napona koji izazivaju deformacije, prirode deformacijskog
procesa, a često i od uticaja sredine u kojoj se ispitivani uzorak nalazi akustična emisija se
smatra pogodnom metodom za ispitivanje konstrukcija izrađenih od materijala visoko
čvrstoće (mikrolegirani čelici) kada postoji opasnost od pojave pukotina.

Buka
Osjetljivost nekog sistema akustične emisije često je ograničen iznosom buke. Buka u
testiranju AE se odnosi na bilo koji nepoželjni signal koji je uhvatio senzor. Primjeri ovih
signala uključuje frikcione izvore (npr. gubitak vijaka), udarnih izvora (npr. kiša, leteći
objekti, prašina koju podiže vjetar) u ispitivanju mostova. Izvor buke takođe može biti
predstavljen kada je testirana površina izložena poremečajnim mehaničkim vibracijama (npr.
pumpe).

Da bi se kompenzovao efekat pozadinske buke, primjenjuju se različiti načini. Neki mogući

pristupi uključuju specijalne fabričke senzore sa električnom rampom za blokiranje buke, s
mjerom opreza da se senzor smjesti što je moguće dalje od izvora buke, i električno filtriranje
(ili korištenje vremena dolaska signala ili razlike spektralnog sadržaja od pravog signala i
buke).

Pseudo izvori
U dodatku za mehanizme izvora AE, mehanizmi za pseudo izvore proizvode signale AE koji
su opaženi opremom AE. Primjeri uključuju rastapanje i očvršćivanje, frikciju u rotirajućim
ležajevima, propuštanje, kavitacija, i prestrojavanje ili rast magnetnih domena.

3
Akustični talasi
Osnovni oslobođeni talasi u izvorima AE su prikazani na slici 3 i 4, a mogu biti u obliku step
funkcije i u obliku impulsa. Talas pomjeranja je step funkcija slika 3, koja odgovara trajnim
promjenama povezana sa izvornim procesom. Analogno, talas brzine i napona je u suštini kao
impuls (otkucaj), što je prikazano na slici 4. Širina i težina primitivnih impulsa zavisi od
dinamike izvornog procesa. Izvorni procesi kao što su skokovi mikroskopskih pukotina i
taloženje pukotina obično se dešavaju u djeliću mikrosekunde ili nekoliko mikrosekundi koji
objašnjava zašto impuls kratko traje. Amplituda i energija osnovnog impulsa varira od
ogromnog raspona podmikroskopskim dislokacijskim pomjeranja do ukupnih skokova
pukotine.

Slika 3. Talas pomjeranja - step funkcija [1]

Slika 4. Talas brzina, napon – otkucaj [1]

Slika 5. Ugaona zavisnost zračenja akustičnom misijom od rasta mikropukotina [1]

4
Zračenje talasa iz izvora u svim pravcima, često ima snažnu usmjerenost koja zavisi od
prirode izvora procesa, kao što je prikazano na slici 5. Brzo kretanje je neophodno ako je
prilično velik iznos oslobođene energije za vrijeme pojavljivanja deformacije kao akustične
emisije.

Kada ovi osnovni talasi putuju kroz materijal, njihova forma se znatno mijenja. Teorije izvora
elastičnih talasa i kretanje elastičnih talasa počele su se istraživati da se pokažu komplikovane
veze između impulsa izvora AE i odgovarajućih kretanja u otkrivenom mjestu. Galvni cilj
istraživanja interakcije između elastičnih talasa i strukture materijala je precizno razvijen
opisivanjem procesa izvora iz izlaznog signala udaljenog senzora.

Većina istraživača koji su okrenuti materijalima i NDT istraživači nisu zabrinuti sa

zapetljanim znanjem procesa svakog izvora. Umjesto toga, oni su prije svega zainteresovani
širim statističkim aspektima AE. Zbog toga oni koriste usku traku (rezonantnih) senzora koji
primjećuju samo mali dio širokog opsega frekvencija emitovanih AE. Ovi senzori su sposobni
za mjerenje stotine signala svake sekunde, što je u suprotnosti većini skupih visoko tačnih
senzora koji se koriste u izvorima funkcijske analize.

Signal akustične emisije

Signal koji je uhvatio senzor je kombinacija mnogih dijelova talasa emitovan početnim
talasom. Izvori kretanja AE je kompletirana u nekoliko milionitih dijelova sekunde. Kada
talas AE napusti izvor, talas putuje u obliku koji se sferično širi i odbija od površina objekta.
Signali koji su u fazi sa ostalima signalima na putu do senzora, proizvode konstruktivna
miješanja koja obično rezultiraju maksimalnom amplitudom talasa koji je opažen. Tipični
vremenski interval kada se talas AE reflektuju oko ispitivanog komada dok se ne raspadne
kreće se reda od 100 mikrosekundi kod visokih prigušenja nemetalnih materijala do desetine
milisekunde u malim prigušenjima metalnih materijala.

Postoje dvije vrste signala akustične energije, to su tranzijentni ili brust (slika 6) i kontinuirani
ili continuous signali, (slika 7).

Slika 6. Tranzijentni signal [1]

Slika 7. Kontinuirani signal [1]

5
Tranzijentni signal je kvalitativni opis diskretnog signala koji se odnosi na individualnu
emisiju događaja koji nastaju unutar materijala. Ovi signali nastaju usljed krtih lomova,
naglog rasta pukotina, udara. Kontinuirani signal je kvalitativni opis ravnomjernog signala, a
to proizvode signali koji se preklapaju. Ovi signali nastaju usljed plastične deformacije, trenja,
curenja.

Gušenje signala
Intenzitet signala AE koji je uhvatio senzor znatno je niži nego intenzitet koji se promatra u
zatvorenoj blizini izvora. Ovo je zbog gušenja signala. Postoje tri glavna razloga gušenja,
počinjući sa geometrijskim prostiranjem. Kod širenje AE iz izvora u pločastim materijalima,
njegova amplituda se raspada 30% svakog puta i dupla njegovu razdaljinu od izvora. U
trodimenzionalnim strukturama, signal se raspada do 50%. Drugi slučaj gušenja je prigušenje
materijala. Dok talasi AE prolaze kroz materijal, njegove elastične i kinetičke energije se
apsorbuju i pretvaraju u toplotu. Treći uzrok gušenja je raspršavanje talasa. Geometrijski
diskontiuteti (npr. zbližavanje površina, nemetalna inkluzija ili zrnasta površina) i strukturne
površine reflektuju neku energiju talasa koja je u početku prenesna.

Mjerenje efekta gušenja signala AE može se izračunati jednostavnim aparaturama poznate kao
Hsu–Nielson struktura. Ova struktura se sastoji od mehaničke grafitne olovke sa 0.3 ili 0.5
mm 2H koja prolazi kroz konično oblikovani teflonski potkov, dizajniran za mjesto gdje se
dovodi u kontakt sa površinom materijala pod uglom od 30 stepeni. Kada je grafička olovka
pritisnuta ili slomljena preko materijala, proizvodi male lokalne deformacije koje su
oslabljene u formi naponskih talasa, slično vrsti signala AE koje proizvodi pukotina.
Korištenjem ove metode, simuliranjem izvora AE može se ostvariti na različitim mjestima
strukture za određivanje najpovoljnije pozicije za postavljanje senzora i obezbjediti da su sve
značajne površine unutar dometa senzora.

Talas i brzina
Kao što je spomenuto ranije, korištenjem pregleda akustičnom emisijom zajedno sa drugim
tehnikama NDT može biti korisna metoda za mjerenje lokacije i prirode greške. Poslije
lokacije izvora koje su određene u željenom vremenu za talas koji putuju kroz materijal do
senzora, važno je da brzina prostiranja talasa bude tačno izračunata. Ovo nije lagan zadatak
kada prostiranje talasa zavisi od materijala koji je u pitanju, i kada se talas počinje otkrivati.
Za mnoge primjene, Lamb talasi su od velikog značaja jer oni su u stanju dati najbolju
indikaciju širenja talasa iz izvora čija je udaljenost od senzora kraća od debljine materijala.

Oprema za ispitivanje akustičnom emisijom

Testiranje akustičnom emisijom može se izvoditi u polju sa prenosivim instrumentima ili u
stacionarnim labaratorijskim okolnostima. Sistem sadrži: senzor, predpojačalo, filter i
pojačalo zajedno sa mjerenjem, pretvarače, displej i skladištenje opreme (npr. osciloskop,
voltmetar i računari).

6
Senzori
Postoji više vrsta senzora od kojih se najviše koriste: piezoelektrični, kapacitivni, laserski i
elektrodinamički. Senzori se mogu podijeliti u dvije grupe:

 rezonantni - pri određenim frekvencijama imaju bolju osjetljivost, npr. pri ispitivanju
metalnih posuda ovi senzori pokrivaju nivo frekvencije od 100 – 300 kHz uz varijaciju
osjetljivosti od 6 dB (piezoelektrični senzor)

 širokopojasni - registriraju sve frekvencije u određenom intervalu s jednakom

osjetljivošću (kapacitivni senzor)

Za ispitivanje akustičnom emisijom su najprikladniji piezoelektrični senzori (slika 8).

Osjetljiviji su od ostalih vrsta senzora, te samim time imaju bolju mogućnost otkrivanja
elastičnih talasa uzrokovanih otpuštanjem energije usljed nekog procesa AE. Piezolelektrični
senzori registriraju elastični talas koji se širi kroz materijal, te ga pretvaraju u električni signal
koji predstavlja signal akustične emisije.

Slika 8. Piezoelektrični senzori [6]

Kapacitivni senzori su nanomerni sistemi izbora za što preciznije određivanje pozicije izvora
signala. Ovi senzori garantuju najbolje osobine, kao što su: najveća rezolucija, linearna i
logaritamska nepromjenjenost, tačnost, propusni opseg u odnosu na otporničke senzore,
inkrementalne, enkodere i druge. Ovo apsolutno mjerenje preko bezkontaktnih uređaja
detektuje kretanje na udaljenosti reda 10-9m pa sve do 10-2m direktnim mjerenjem.
Kapacitivni senzor je jedan od najviše korištenih u industriji. Najčešća primjena je u
prehrambenoj, hemijskoj, procesnoj industriji. [4]

Slika 9. Kapacitivni senzor velikog dometa [5]

7
Predpojačalo
Predpojačalo može biti zasebna jedinica ili integrirano u senzoru. Predpojačalo pojačava AE
signal kako bi ga glavna mjerna jedinica akustične emisije mogla obraditi. Vezu senzora i
predpojačala je poželjno ostvariti što kraćim kablovima kako bi se obuhvatilo što manje
smetnji iz okoline. Glavne osobine predpojačala su ulazna impedancija, šum, područje
djelovanja, te ojačanje. Tipično predpojačalo ima visoku ulaznu impedanciju, ojačanje 40 dB i
izlaznu impedanciju 50 Ω.

Slika 10. Predpojačalo [3]

A/D pretvarači
A/D pretvarači (A/D konvertori), su analogno digitalni uređaji koji analogne podatke
pretvaraju u digitalni skup podataka. Takav digitalizirani AE signal, koji prođe filtere
frekvencija, se zapisuje na računalo te se kasnije koristi u obradi podataka.

Slika 11. Šematski prikaz opreme za ispitivanje akustičnom emisijom

8
Osobine signala akustične emisije
Sa konfiguriranom opremom i kompletnim podešavanjem, može se početi sa testiranjem AE.
Senzor se postavlja na ispitivanu površinu i zalijepi sa trakom i ljepljivim materijalom.
Operator zatim izbacuje na monitor signale koji su uzbuđeni indukovanim naponom u
objektu. Kada se dobije tranzijentni signal, parametri kao maksimalna amplituda, broj prelaza
praga osjetljivosti, energija (MARSE) i trajanje signala se mogu prikupiti. Osobina signala
AE je prikazana na slici 12.

Slika 12. Osobine signala aksutične emisije

Maksimalna amplituda – je najveća mjera voltaže u talasu i mjeri se u decibelima (dB).

Ovo je važan parametar u pregledu akustične emisije jer on određuje pronalazak signala. Vrh
amplitude predstavlja maksimalno dosegnutu amplitudu.

Trajanje signala – je razlika vremena između prvog i posljednjeg prelaska praga osjetljivosti.
Trajanje signala se može iskoristiti za određivanje različitih tipova izvora i za filtriranje
vanjske buke. Kao broj prelaza praga osjetljivosti, ovaj parametar se oslanja na veličinu
signala i akustiku materijala.

Energija (MARSE) – izračunava se sumiranjem površine ispod krivulje amplituda – vrijeme.

Energija je također osjetljiva na trajanje i amplitudu signala, ali ne koristi broj prelaza praga
osjetljivosti ili početka koji je definisao korisnik i operativne frekvencije. Energija se redovno
koristi u mjerenjima akustične emisije.

Prag osjetljivosti - Naponska razlika koja treba biti premašena kako bi se AE signal
detektirao i procesirao. Prag osjetljivosti se može podesiti kao fiksna vrijednost ili može biti
plutajući prag (floating treshold). Plutajući prag je promjenjiv u vremenu ovisno o razini
buke, a koristi u uvjetima znatne i promjenjive pozadinske buke

9
Broj prelaza praga osjetljivosti – odnosi se na broj implusa emitovanih mjerenjem krugova,
ako je amplituda signala veća od unaprijed zadane. U zavisnosti od veličine događaja AE i
karakteristika materijala jedan hit može uzrokovati jedan ili više prelaza. Dok je ovaj
parametar relativno lagano prikupiti, obično treba da se kombinuje sa amplitudom i / ili
trajanjem signala da bi se dokazao kvalitet informacije oko oblika signala.

Brzina širenja signala - Brzina širenja signala je jedna od najvažnijih osobina signala.
Ovisna je o vrsti materijala, vrsti izvora signala, te o naprezanja u materijalu. Brzina širenja
signala se računa iz poznate relacije v=s/t, pri čemu je s razmak između senzora, a t
vremenska razlika između registriranja signala na senzorima.

Određivaje vremena dolaska signala - Među osnovnim zadaćama AE sistema je pretvoriti

kratki signal u zbijenu grupu podataka i eliminirati pozadinsku buku. U tu svrhu moderni AE
sistemi koriste pragove za otkrivanje. Početak novog signala nastupa kada AE signal premaši
prag u pozitivnom ili negativnom smislu. Vrijeme prelaska prvog praga se naziva ''dolazno
vrijeme signala'' i koristi se pri proračunu lokacije AE događaja.

Prikaz rezultata
Softveri koji se koriste u sistemu AE su u mogućnosti da generišu grafički prikaz za analizu
signala snimljenog za vrijeme trajanja AE. Ovi prikazi omogućavaju važne informacije o
uočenim događajima i mogu se svrstati u četiri kategorije: položaj, aktivnost, intenzitet i
kvalitet podataka.

Prikaz položaja određuje početak otkrivanja procesa AE. Ovo se može grafički prikazati X
koordinatama, X-Y koordinatama, ili kanalom za linearni položaj kompjuterskog izvora,
ravni položaj kompjuterskog izvora, i tehnička zona položaja.

Slika 13. Grafički prikaz položaja izvora AE [1]

Prikaz aktivnosti podataka pokazuje aktivnosti AE kao funkciju vremena na X-Y grafičkom
prikazu. Svaki dio grafika pokazuje specifični iznos vremena. Na primjer, test od jednog sata
može biti podijeljen u 100 vremenskih koraka. Sve aktivnosti mjerene u intervalu od 36
sekundi će biti prikazane u datom šipkastom histogramu slika 14. Osa može biti prikazana
logaritamski u događaju visoke aktivnosti AE ili dugom periodu testiranja.

10
 Slika 14. Prikaz aktivnosti izvora u X-Y grafičkom prikazu [1]

U dodatku za prikazivanje mjerenja aktivnosti podataka preko određenog vremenskog

perioda, prikaz kumulativne aktivnosti (slika 15) može biti kreirana da pokaže ukupni iznos
aktivnosti otkrivene za vrijeme testiranja. Ovaj prikaz je značajan za mjerenje kvantiteta
ukupne emisije i srednje stope emisije.

Slika 15. Prikaz kumulativne aktivnosti [1]

Prikaz intenziteta se koristi za prikaz statističke informacije koje se odnose na veličinu

otkrivenih signala. Kao što se može vidjeti u grafičkoj raspodjeli amplitude, broj hitova je
nacrtan na svakom povećanju amplitude (izražen u dB) iznad početnog položaja koji je
definisao korisnik. Ovi grafici se mogu koristiti za određivanje da li će nekoliko velikih ili
monogo malih signala stvoriti otkrivanjem energije signala AE. Ako je Y-osa nacrtana
logaritamski, oblik raspodjele amplitude se može interpretirati za određivanje aktivnosti
pukotine (npr. linearna raspodjela označava rast).

Slika 16. Prikaz intenziteta [1]

Četvrta kategorija prikaza AE, se koristi za izračunavanje kvaliteta prikupljenih podataka.

Broj prolaza u odnosu na amplitudu, trajanje u odnosu na amplitudu i broj prolaza u
zavisnosti od trajanja se obično koriste u ovim graficima. Kao što je prikazano na slici 17,
svaki hit je predstavlja jednu tačku, koja ukazuje na korelaciju između dvije značajke signala.

11
 Slika 17. Grafički prikaz kvaliteta podataka [1]

Linearna lokacija izvora AE

Mnoge tehnika lociranja izvora su se razvile na osnovu ove metode. Jedna od često korištenih
tehnika lokacije kompjuterskih izvora je princip linearne lokacije.

Slika 18. Princip linearne lokacije [1]

Linearna lokacija izvora se često koristi za izračunavanje podupirača na stubovima mosta.

Kada je izvor lociran u središtu, vrijeme razlike dolaska za talase između dva senzora je nula.
Ako je izvor bliži jednom od senzora, mjeri se razlika između vremena dolaska od lokacije do
središta. Izračunavanje razlike od lokacije izvora do središta, vrijeme dolaska se pomnoži sa
brzinom talasa. Da li lokacija izvora leži lijevo ili desno od središta određuje se pomoću
senzora koji prvi zabilježi hit. Ovo je relacija i primjena za bilo koji događaja izvora između
senzora.

Kada se koristi AE za lokaciju izvora u ravnim materijalima, koriste se tri ili više senzora, a
optimalna pozicija izvora je između senzora. Dvije kategorije analize lokacije izvora koriste
se za ovu situaciju: zonska lokacija i tačkasta lokacija.

12
Zonska lokacija
Kao što ime govori, zonska lokacija cilja na tragove talasa u specifičnim zonama ili regionima
oko senzora. Ova metoda se koristi u anizotropskim materijalima ili u drugim strukturama
gdje su senzori smješteni relativno daleko ili kada visoko prigušen materijal utječe na kavlitet
signala u više senzora. Zona može biti dužina, površina, ili zapremina zavisno od dimenzija
polja. Planarni senzori polja za otkrivanje jednim senzorom je prikazan na slici 19. Izvor
možemo pretpostaviti da bude unutar regiona i da leži na središtu između dva senzora.

Slika 19. Planarni senzor polja [1]

Kada se doda dodatni senzor vrijeme dolaska i amplituda pomažu da se zona izvora signala
odredi tačno. Određujući par na slici 20, predstavlja dva senzora koji određuju signal u
određenoj zoni i signal dolazi do svakog senzora.

Slika 20. Zonska lokacija izvora AE [1]

Kada se jačina signala odnosi na vrh amplitude, najveći vrh amplitude predpostavlja se da
dolazi iz najbližeg senzora, drugi najveći iz sljedećeg najbližeg senzora i tako dalje.

Tačkasta lokacija
Kako bi tačkasta lokacija bila opravdana, signal mora biti otkriven u minimalnom broju
senzora: dva za linearne, tri za ravanske i četiri za zapreminske. Tačno vrijeme dolaska
signala također mora biti određeno. Vreme dolaska se često određuje koristeći maksimalnu
amplitude ili kada se prvi put pređe prag osjetljivosti. Brzina širenja talasa i tačna pozicija
senzora su neophodan kriterij. Jednačine se onda mogu derivirati koristeći senzore geometrije
polja ili mnogo komplikovaniju algebru za određivanje mnogo interesantnih tačaka.

13
 Slika 21. Tačkasta lokacija izvora AE [3]

Područje primjene
Pračenje zavara – za vrijeme procesa zavarivanja, temperaturne promjene indukuju napon
između zavara i osnovnog materijala. Ovi naponi su često oslabljeni toplotnom obradom
zavara. U nekim slučajevima kaljenje zavara nije moguće i dolazi do manjih pucanja.
Ispitivanje zavarenog spoja već 30 - 60 minuta poslije zavarivanja omogućava otkrivanje
pukotina u zoni uticaja toplote. Ove pukotine se teško mogu otkriti drugim metodama.

Slika 22. Primjena akustične emisije u konstantnim zavarima [1]

Mostovi – mostovi sadrže mnogo zavara, spojnica i veza, i kombinaciju opterećenja i

prirodnih faktora koji teško utiću na oštećenje mehanizama kao što su pucanje usljed zamora i
stanjivanje metala za vrijeme korozije. Mostovi dobijaju vizuelni pregled svake dvije godine i
kada je oštećenje primjećeno. Akustična emisija se koristi za pregled mostova, jer može
kontinuirano prikupljati podatke i otkrivati promjene koje mogu uzrokovati oštećenje, bez
zahtjeva za zatvaranje trake za automobile na mostu, ili zatvaranje mosta. Ustvari, tok
saobraćaja se obično koristi kao opterećenje ili napon za AE testiranje.

14
 Slika 23. Primjena akustične emisije u ispitivanju mostova [1]

Ispitivanje aviona akustičnom emisijom – legura aluminija 7075-T6 je najčešće korišteni

materijal u avionskoj industriji. Pukotine se obično iniciraju na rubovima zatvorenih rupa, i
mogu se odraziti na prvobitna predviđanja i znatno smanjiti vijek trajanja strukture aviona.
Osobina zamora materijala je mnogo istraživana za razvijanje metoda i modela za predviđanje
rasta pukotina usljed zamora nastalih slučajnim opterećenjima. Ispitivanje AE je ispitivanje
bez razaranja je u mogućnosti da prikaže iniciranje i širenje štete u realnom vremenu [2].

Slika 24. Model konačnog elementa; (a) mrežna geometrija; (b) raspored plastičnih
naprezanja fokusiranih na region oko rupe deplasmana 0.6mm; (c) raspored plastičnih
naprezanja fokusiranih na region oko rupe deplasmana 1.6mm; (d) uspoređivanje
nagomilavanja plastične deformacije kroz liniju otvora i jednog primjera procesa
nagomilavanja energije [2]

15
Zaključak
Prikazani rezultati korištenja akustične emisije kao metode bez razaranja potvrdili su velike
mogućnost otkrivanja greške u ispitivanju konstrukcija i materijala.
Akustična emisija se uspješno koristi za određivanje karakteristika mnogih vrsta materijala,
uključujući kompleksne strukture kao kod kompozita. Primjena akustične emisije u
laboratorijskim ispitivanjima materijala može da doprinese boljem poznavanju ponašanja
materijala pri djelovanju opterećenja i u uslovima nastanka i rasta pukotina primjenom
mehanike loma.
Posebno mjesto metoda akustične emisije zauzima u ispitivanju zavarenih konstrukcija jer je
primjenljiva i u toku i posle zavarivanja.

Literatura
[1] http://www.ndt-ed.org

[2] http://www.uci.edu/labs/nondestructive-structures/Research.html

[3] http://www.murivan.com

[4] http://www.bering.hr/Rechner/Kapacitivni

[5] http://www.automatika.rs/baza-znanja/senzori/kapacitivni-senzor.html

[6] Samir Lemeš „Ispitivanje proizvoda – predavanja“

16