Professional Documents
Culture Documents
68 Koral
Johan Sebastijan Bah (Johann Sebastian Bach) je rođen 21. marta 1685. godine u Ajzena-
hu u muzičkoj porodici. Iz njegove rodbine su mnogi bili muzički nadareni, bilo je među njima
orguljaša, kantora, dvorskih muzičara, muzičkog direktora, a od njegovih potomaka mnogi su
poznati muzičari. Ali od svih njih on je ipak najpoznatiji.
Prvo ga je otac, Johan Ambrozije, dvorski muzičar učio da svira na duvačim i gudačkim
instrumentima, posle je pohađao gimnaziju u Ajzenahu gde je učio osnove muzike i crkvene
muzike.
Roditelji su mu jako rano umrli, a posle njih je njegov stariji brat Johan Kristofer brinuo
o njemu i upoznao ga sa majstorom Johanom Pahelbelom i njegovim muzičkim i orgulskim deli-
ma i komponovanjem.
Bach 1700. godine stiže a Luneberg u internat, gde su ga profesori Georg Bem (Böhm) i
Johan Jakob Love (Lowe) učili da svira na orguljama. U Hamburgu uči gradnju orgulja. Od svoje
osamnaeste godine redovno ga zovu na provere orgulja.
Upoznao je staro nemačke orguljske kompozicije, rane francuske baletske i operska dela.
Pored pomoći brata, bio je samouk i to mu je pomoglo najviše u stvaralaštvu. Mnogo je pešačio
da bi slušao poznate nemačke orguljaše i sa velikim zamimanjem je proučavao dela italijanskih
majstora Vivaldija i Marćelonija (Marcelloni).
Godine 1703. je dobio posao u orkestru grofa iz Vajnmara, a posle je u novoj Arnstadskoj
crkvi je postao orguljaš. U svoje sviranje je uveo mnogo inovacije zbog kojih nije pridobio sim-
patije svojih poslodavaca. Posle toga je otišao u Libek i potražio je Botehuda (Buxtehud) i 1707.
godine je postao orguljaš u Minlhauzenu gde se posle i oženio. Između 1708-1717. godine je
dvorski muzičar u Vajnmaru, tu je i komponovao prvi ciklus svojih velikih dela, svoje prve kan-
tate. Godine 1714. postaje koncertmajstor, a 1717. godine u Ketenu postaje dirigent, gde za svoje
dvorske muzičare komponuje svite, 6 Brandenburških koncerta, violinske i čembalo koncerte.
Godine 1723. konkuriše na mesto kantora i direktora škole Svetog Toma u Lajpcigu i do-
bio ga je. U ovaj posao je spadao i muzička kontrola skoro svake crkve u Lajpcigu, što je prouz-
Page | 2
Johan Sebastian Bah – Pasija po Jovanu – Br.68 Koral
rokovao i mnogo konflikta sa uskogrudošću gradskih većnika i fakulteta. Za vreme njegovog ov-
dašnjeg rada postigao je mnogo uspeha sa svojim orguljskim sviranjem, kompozicije su mu kriti-
kovali, jer nije pratio stil tog vremena.
Bahova tadašnja muzika potiče od korala stvaranih za vreme Luterovih crkvenih reforma
i preradio je narodne motive, a ova muzika je vrh nemačke i evropske muzike. Njegove kantate,
pasija po Mateju i Jovanu su najpoznatija, gde se zbivanja dešavaju na izmišljenoj sceni, su pra-
ve drame, a stubovi su im korali i arije. Osnovna ljudska osećanja, radost i oplakivanje dirljivilje
niko nije znao izražaljnije da opisuje.
Godine 1730. Johan Matias Gesner je postao rektor škole, a on je za središte obrazovanja
stavio crkvenu muziku. Ovo je Baha primorao da opet svoje stvaralaštvo tera prema crkvenoj
muzici.
Baha su podržavali saksonsko dvorsko plemstvo do 1733. Godine, do smrti glavnog kne-
za. Za inauguraciju novog kneza je napisao “Misu u h-molu” i tako dobio posao glavnog dirigen-
ta i kompozitora dvora.
U zadnjim godinama svog života imao je problema sa vidom, a posle je i oslepeo. Posle
smrti je sahranjem u zidu crkve Svetog Jovana u Lajpcigu 1750. godine. Teleman je u svojoj op-
roštajnoj pesmi opisao Baha kao najvećeg majstora orgulja, kompozitora i muzičkog improviza-
tora.
U prvom delu života njegova instrumentalna muzika je bila u harmoniji sa normama tog
vremena, ali kasnije nije pratio emotivan i galantan stil što je to doba tražio od njega. Njegova
zadnja složena polifona dela smatrali su previše konzervativnim, koji imaju uticaj samo na um, a
ne na osećanja.
U Bahovom baroknom stvaralaštvu razvoj polifonije je stigao do svog vrha. Glavni stil
ovog žanra je fuga, koji je zahvaljujući njemu postigao savršenstvo.
Page | 3
Johan Sebastian Bah – Pasija po Jovanu – Br.68 Koral
Od njegovih dela samo je polovina sačuvana. Za vreme njegovog života jako malo njego-
vih dela su ištampana, ali mnogo je sačuvano. Zaboravljen je na duga vremena, ali njegova dela
prostudirali su i Mocart i Betoven. Ali za ponovno otkriće je zaslužan Feliks Mendelson-Bartoldi
(Mendelssohn-Bartholdy), koji je 1829. godine izveo “Pasiju po Mateju”. Otad neprekodno se iz-
vode njegova dela i ima neprocenjivo dejstvo na evropsku muzičku kulturu.
Mesto njegovog groba zaboravilo se posle 50 godina, ali 1894. godine su našli jedan grob
u Lajpcigu u crkvi Svetog Jovana i po obdukciji su to najverovatnije njegovi ostaci. Ali bez obzi-
ra na to, zahvaljujući njegivim zapisanim delima, on je besmrtan.
Njegova najznačajnija dela su: a-mol i E-dur violinski koncerti, dve zbirke dobro tempe-
rovanog klavira, Seljačka kantata, Božićni oratorijum, Italijanski koncert, Hromatička fantazija i
fuga, Golbert varijacije, itd.
Pasija po Jovanu
“Pasija po Jovanu” je napisao za veliki petak 1724. godine i prvi put je izveden u crkvi
Svetog Marka u Lajpcigu. Delo prikazuje priču o patnji i smrti Isusa Hrista po jevanđelju Jovana.
Ovo Bahovo delo je tokilo savršen da i još posle tokiko godina posle njegovog nastanja
ima ogromno dejtvo na slušaoce. Gotovo je neshvatljivo da skoro 80 godina posle Bahove smrti
njegova dela su pala u zaborav, sve do Mendelsonovog izvođena “Pasije po Mateji”. Biblijski
tekst izvođači izvode u stilu govorne pesme, uglavnom jevanđelista (tenor) koji je i narrator,
Hrist (bass) i hor, koji simbolizuje narod. U zaplet su stavljeni arije i rečitativi koji odražavaju
emocionalnu starnu dela.
Monunentalnost dela pokazuje se u njegovom trajanju (3sata), nego i u tome što su prve
adaptacije brojale i po 200 izvođača. Bahovo vezivanje za tekst se vidi i po tome da pojedine no-
te prave formacije na papiru. Na primer, jedan krstić na delu gde je radnja raspeća.
Page | 4
Johan Sebastian Bah – Pasija po Jovanu – Br.68 Koral
Bahova genijalnost se vidi i po tome da mnogo puta pre arije je ubačen rečitativ. Na pri-
mer: prvo sopran arija i pre njega rečitativ opisuje praćenje Isusa Hrista („Simon Petrus aber
folgete Jesu nachund ein ander Junger“ – Petar i još jedan učenik prate Isusa Hrista. Aria: “Ich
folge dir gleichfalls mit freudigen Schrittenund lasse dich nicht!“ – Isto tako te i ja pratim i ne
ostavljam te.). Večnu dužnost čoveka, da prati Isusa, kompozitor opisuje kao neprekidno ponav-
ljajući motiv, a pored ovoga arija i rečitativ prate isti interval. U priči razapeća narod se prikazuje
u treset horu bez ikakve teatralnosti.
U planu kompozicije treset pesmama i pesmama iz jevanđelja imaju jako veliki značaj,
jer obuhvataju celu priču. Ovi tekstovi izražavaju osećaj naroda.
Bahov um dosledno prolazi kroz celu pasiju, ali i preko celog njegovog životnog dela.
O Bahu možemo reći da je večni kompozitor, modernost njegovih dela, njegove inovacije
i do današnjeg dana utiču na kompozitore.
Page | 5
Johan Sebastian Bah – Pasija po Jovanu – Br.68 Koral
Analiza
Koral “Ach Herr, lass dein lieb’ Engelein” je poslednji stav Pasije po Jovanu, napisan za
mešoviti hor (SATB), orkestar i orgulje ili kontinuo. Flaute I, oboe I i violine I sviraju deonicu
soprana, flaute II, oboe II i violine II sviraju deonicu alta, viole sviraju deonicu tenora, a orgulje
čija deonica je posebno ispisana je identična sa deonicom basa. Faktura je, kao što se to i očekuje
od Bahovih korala, potpuno homofona.
Kao što i svakom Bahovom koralu i u ovom na kraju svakog stiha stoji korona. Ovaj zas-
toj se nalazi uvek na trećem delu takta, time dajući utisak da je metrički naglasak pomeren. Ako
nemamo note pred sobom ne bismo primetili da u četvorodelnom taktu ne počinje na prvom ne-
go na poslednjem delu.
Page | 6
Johan Sebastian Bah – Pasija po Jovanu – Br.68 Koral
Tonalitet celog korala je Es-dur, uz minimalne promene koje će biti objašnjene u nastav-
ku. Bah nije označio ni tempo, ni dinamiku, sve se ostavlja dirigentu da po svom osećaju odredi i
jedno i drugo. Kad smo mi izvodili ovaj koral i prethodni stav (Coro „Ruht wohl“) naš dirigent je
odredio tempo i dinamiku koja se potpuno slaže sa atmosferom celog ovog stava – svečan, dosto-
janstven i mističan u isto vreme. Bah je bio u pravu kad je mislio da je nešto jednostavnije potre-
bno posle prostranog „Ruth wohl-a“ i ono što je odve stavio, jedna jednostavna četvoroglasna
himna Bogu je ono što je potrebno za kraj. Tako Pasija po Jovanu se završava sa tom smislu eks-
presivne neposrednosti koja je jedna od njenih najviše dopadljivih karakteristika.
Prve dve strofe imaju iste melodije, to se vidi iz znaka za ponavljanje na kraju trećeg od-
seka. Svaki odsek od prve tri se završava na tonici Es-dura sa koronom, osim trećeg odseka koji
ima zastoj na polovini sa tačkom bez korone, ali i dužina ove notne vrednosti je diskutabilna i os-
tavlja se na volju dirigenta.
U četvrtom odseku („Alsdenn vom Tod erwecke mich“) počinju promene, raspleti. Ovaj
je jedan od tri odseka u celoj kompoziciji koji nema zastoj na tonici, tj. zastaje na dominanti Es-
dura, povećavajući napetost, ukazujući na događanja koja tek dolaze. Ovaj stih je molba Bogu da
ga probudi iz mrtvih, da ga spase kad dođe pravi trenutak. Od ovog odseka se pokreće bas, dobi-
ja na većoj ulozi, pokretljivosti u narednoj celoj strofi. To isto ukazuje na molbu i na volju da bu-
de jedan od spašenih duša na kraju svega.
Peti odsek („daß meine Augen sehen dich“)je sličan prethodnom, ako ne i melodijski, ali
tematski jeste. U ovom odseku nastavlja molbu koju je započeo u prethodnom, sad Ga moli da
mu otvori i oči da Ga vidi kad dođe Sudnji dan. Ovaj odsek je drugi koji isto ima zastoj na domi-
nanti Es-dura. Interesantno je da ne samo što je ovaj zastoj isto na dominanti, nego je postavka
glasova isti kao na prethodnoj koroni.
Od šestog odseka („in aller Freud', o Gottes Sohn“) počinje gradacija koja nas vodi ka
kraju. Ovaj odsek je prvi stepen.
Sedmi odsek („mein Heiland und Genadenthron“) se pomalo povlači, smiri tu gradaciju
koju je prethodni odsek započeo. To se vidi i iz toga da Bah u ovom odseku prvi put modulira –
naravno, bilo istupanja u ostalim osdecima, ali toliko upadljivih kao u ovom. Modulacija je do-
Page | 7
Johan Sebastian Bah – Pasija po Jovanu – Br.68 Koral
minantni tonalitet B-dur, u koji su bili sva dosadašnja istupanja. U ovom odseku se smiri i bas,
vraćajući se na kretanje sličnom onom u prve dve strofe. Ovde imamo zastoj na tonici B-dura.
Osmi odsek („Herr Jesu Christ“) je najkraći od svih, traje svega jedan takt. Ovo je uzvik
spasitelju. Bah nastavlja u tonalitetu prethodnog odseka, ali on u ovom delu opet modulira, ovaj
put u paralelu osnovnog tonalite, u c-mol i pravi zastoj na dominanti. Ovaj odsek je sledeći ste-
pen gradacije koju je započeo u šestom odseku.
Poslednji, deseti odsek („Ich will dich preisen ewiglich“) je najviši stupanj gradacije,
svečan i veličanstven bez ikavog dinamičkog nijansiranja, želja da hvali Isusa dok išta postoji i
to je zauvek.
Izvođački aspekt
Ako se gleda cela pasija, onda je potreban profesionalni ansambl, jer je pasija dugačka i
naporna za izvođače. Ne samo za svirače, već i za pevače, s obzirom da je poznato da Bah i ljud-
ski glas tretira kao instrumenta – da ne idemo daleko, to se jako dobro vidi u pretposlednjem sta-
vu ove pasije. Ako uzmemo u obzir samo ovaj stav, onda u instrumentalnom ansamblu je i ovde
potrebno imati profesionalne svirače, ali za horski deo je prohvatljiv i poluprofesionalni sastav –
može da se nađe puno izvođenja dečjih horova ove numere. Ali, s obzirom da je pasija najupad-
ljivija i najspektakularnija ako se izvodi u celini, ja preporučujem profesionalne ansamble kako
za orkestar tako i za hor.
Page | 8
Johan Sebastian Bah – Pasija po Jovanu – Br.68 Koral
Ach Herr, laß dein' lieb Engelein O Gospode, neka tvoji slatki anđeli
am letzten End' die Seele mein na poslednjem kraju, dušu moju
in Abrahams Schoß tragen; nose u naručju Avrama;
Page | 9
Johan Sebastian Bah – Pasija po Jovanu – Br.68 Koral
IZVORI I LITERATURA
Page | 10
SADRŽAJ
Život J.S.Baha..................................................................................................................................2
Pasija po Jovanu...............................................................................................................................4
Analiza.............................................................................................................................................6
Izvođački aspekt...............................................................................................................................8
Izvori i literatura............................................................................................................................10