Ludvig van Betoven je bio nemački kompozitor, rođen
16. decembra 1770. godine u gradu Bon. Otac mu je bio Johan van Betoven, a majka Magdalena Keverik van Betoven. Otac mu je bio muzičar na dvoru, pa je Betoven već od malena imao dodir sa muzikom. Jedan od njegovih prvih učitelja muzike je bio njegov otac, koji je inače bio alkoholičar. Zbog toga se dešavalo da budi svog sina u sred noći, tuče ga i prisiljava da uči, ne bi li napravio muzičko čudo od svog deteta, poput Mocarta. Posle očeve smrti 1792. Betoven se seli u Beč u nameri da studira kod Jozefa Hajdna, ali ga on prosleđuje do Johana Albrehtsbergera. Polako je počeo da napreduje, ali jedna nesreća je to prekinula. Betoven je sa 26 godina počeo da gubi sluh. Posle toga se poslednji put pojavio 1814. godine, a 1818. je potpuno ogluveo. Zbog gluvoće se povukao u sebe, nije više razgovarao sa ljudima i izbegavao ih je, a kasnije se potpuno povukao u svoj svet, kada su nastala i njegova najveća dela. DELA
Betovenova dela su bila poznata po posebnoj
snazi u brzim i oštrim tonovima, a melodioznost u laganim. Svoju tugu i žalost je iskazao u Patetičnoj sonati, a simfonija u C-duru potiče iz perioda kada se povukao u sebe i bio obuzet uspomenama. Napisao je 9 simfonija: 1. u C-duru 8. u F-duru 2. u D-duru 9. u D-molu (Oda radosti) 3. Eroika(Bonaparta) 4. u B-duru 5. u C-molu (Sudbinska) 6. u F-duru (Pastoralna) 7. u A-duru Delo kao što je 9. simfonija je hteo da stvori celog života, radio je na njoj dosta dugo. Ovo delo se smatra jednim od najvrednijih dela. Takođe je komponovao i 11 uvertira (kao što su Koriolan, Egmont i Leonora), 5 klavirskih koncerata i 1 violinski, kao i 32 klavirske sonate ( najpoznatije su Mesečeva, Patetična itd.) Napisao je još i 10 sonata za violinu( Krojcerova i Prolećna), 5 za violončelo i mnogo drugih gudačkih kvarteta, klavirskih trija, seksteta i septeta. Za sobom je ostavio i operu Fidelio i Misu solemnis, i kompoziciju Za Elizu. Betoven je umro 26. marta 1827 godine u Beču sa 56 godina. Umro je tokom grmljavine, i prijatelj koji je bio pored njega u to vreme je rekao da je u momentu njegove smrti udario grom. Sahranjen je na centralnom groblju u Beču po imenu Zentralfriedhof.